Blagodati mjeseca Ramazana

Sve blagodati mjeseca ramazana nije moguće ni naslutiti, a nekamoli dokučiti ih i pobrojati.
"Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra", rekao je Poslanik, a.s., "poželio bi da čitava
godina bude ramazan!" Stoga su sve ranije muslimanske generacije ramazan dočekivale sa radošću
i oduševljenjem i taj duh prenosile i na svoje potomke, sve do današnjih dana. Dužnost je i
ove generacije muslimana da tako postupi, da u svojim kućama i sredinama ožive duh ramazana i
da taj veličanstveni doživljaj prenesu i na svoje potomke.
Mjesec ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost
u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se počine u tim vremenima imaju veću vrijednost,
pa će i nagrada za njih biti veća. Post, naime, u čovjeku ojačava one pozitivne sile koje on nosi u
sebi, a suzbija one negativne. "Kad nastupi mjesec ramazan", kaže Poslanik, a.s., "tada se otvore
vrata dženneta, a zatvore vrata džehennema, i sputaju se šejtani!"
Kako se otvore jedna, a zatvore druga vrata, i kako se sputaju šejtani?
Pa, džennet ima osam vrata i na svaka od tih vrata unići će oni koji su radili djela koja su
primjerena tim vratima. Kada je Vjerovjesnik, a.s., jednom o tome govorio ljudima oko sebe, Ebu
Bekr je upitao: "A hoće li neko, Božiji Poslaniče, unići na sva ta vrata?!" "Hoće", odgovorio mu je
Poslanik, "i nadam se da ćeš ti biti jedan od njih!"
Post, dakle, u čovjeku probudi one pozitivne snage koje čovjeka nagone da radi dobra djela,
koja njegov duh upravljaju prema tim džennetskim vratima, koja se u mjesecu posta širom otvaraju.
Jedna vrata se zovu Rejjan i na njih će ući samo postači. Oni koji budu džennetlije, a iz nekih
razloga nisu postili, neće moći ući na ta vrata.
Isto je i sa zatvaranjem džehennemskih vrata, kako se to naznačava u Kur'anu:
‫سوم‬ُ ‫س ْب َعةُ أَب َْواب لِّ ُك ِّل َباب ِّم ْن ُه ْم ُج ْزء َّم ْق‬
َ ‫لَ َها‬
On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći. (El-Hidžr, 44) Pa kada se u
čovjeku raspiri njegova strast, neka od napasti čiju klicu on nosi u sebi - zavist, mržnja ili bijes npr.
- to ga počne nagoniti da čini određena ružna djela, koja njegov duh usmjeravaju prema
Džehennemu, i vode ga prema tim vratima.
Kako šejtani bivaju sputani? "Šejtan kola po čovjeku onako kako kola i krv", kaže Poslanik,
a.s., "pa mu stijesnite prolaze!" "Čime?", upitali su ga, i on je rekao: "Glađu." Jahja, a.s., je upitao
šejtana: "Kada najlakše savladaš vjernika?" "Kada se najede i napije", odgovorio je on. Naime,
unošenjem hrane za tijelo, unosi se i hrana za tjelesne strasti koje, uglavnom, i jesu uzročnici
čovjekovih posrtaja, pa se smanjenjem tih količina postom, smanjuje i njihova snaga, dok se, s
druge strane, pojačava duhovna snaga. Jer, kako tijelo ima svoju hranu, i duša ima svoju. Hrana
tijela dolazi odozdo, iz zemlje, a hrana duše odozgo, sa neba. A najbolja hrana joj je ona koja je
spuštena u Objavi. Najbolja hrana joj je Kur'an. Tako u ramazanu tijelo gladuje, a duša se hrani
obilno - slatkom, ukusnom i zdravom hranom, što joj podaruje snagu i zdravlje. Tako je i post, kao
sastavni dio te hrane, snaži i jača, čini je sposobnijom za zadaću za koju je zadužena, onako kako
i fizički napor i vježba tijelo čini snažnijim i sposobnijim za djela koja su njemu primjerena. Stoga
čovjek, naročito dok je u stanju posta, treba da vodi računa da duši svojoj ne servira nečistu hranu,
onu koju je Allah zabranio i koja duši uzrokuje bolest.
Post je, naime, naređen, čitavom čovjeku, sa svim njegovim organima.
. َ‫ب َعلَى الَّذينَ من قَبْل ُك ْم لَعَلَّ ُك ْم تَتَّقُون‬ َ ‫يَا أَيُّ َها الَّذينَ آ َمنُواْ ُكت‬
ِّ ‫ب َعلَ ْي ُك ُم‬
َ ‫الصيَا ُم َك َما ُكت‬
O vi koji vjerujete, stoji u Kur'anu, naređen vam je post, onako kako je bio naređen i onima prije
vas! (El-Bekara, 183.)

1
 Tu se ne misli samo na vjernike iz Muhammedova ummeta, kažu učenjaci, već se to odnosi i na
čovjeka kao pojedinca, na svu tu zajednicu organa koji ga čine.
ْ‫ يَا أَيُّ َها الَّذينَ آ َمنُوا‬O vi koji vjerujete! - obraćanje je i očima, i ušima, i rukama, i nogama, i jeziku...
Sve ima sebi primjeren post: post za oči je da ne gledaju ono što je zabranjeno; post za uši je da ne
slušaju ono što ne valja; posta za ruke je da ne dohvaćaju ono što nije dopušteno; post za noge je
da ne idu tamo gdje ne treba; post jezika je da ne govori ništa ružno, i da ne ogovara...
Tako posti musliman i ramazan shvata iznimnom prilikom dolaska do velikog dobra.
}‫ {البخارى‬. ‫غف َر لَهُ َما تَقَد ََّم م ْن ذَ ْنبه‬ ُ ‫سابًا‬
َ ‫ضانَ إي َمانًا َواحْ ت‬
َ ‫ام َر َم‬
َ ‫ص‬َ ‫َم ْن‬
"Ko mjesec ramazan provede u postu, izvršavajući Allahovu naredbu i računajući da će za to
biti nagrađen, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi!", kaže Poslanik, a.s. Isto to rekao je i za onoga
ko u ibadetu i zikru provede Lejletu-l-kadr. U mjesecu ramazanu Allah oprosti grijehe velikom
broju muslimana, pa se zato Ramazan naziva još iŠehru-l-gufrân /mjesec oprosta!
S obzirom na to, musliman uz ramazan treba biti posvećen svakome dobru, proizvoditi dobro,
nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati pažnju prema siromašnome,
jer jedan od smislova posta jeste i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema
dovoljno za hranu, čija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim. "Allah nekom od
vas", kaže Poslanik, a.s., "uzgaja zalogaj hljeba ili datulu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko
od vas uzgaja devče, pa to postane kao planina veliko!"
I pri dijeljenju i davanju treba biti uviđavan i čuvati dostojanstvo onih kojima se daje. Poslanik,
a.s., rekao je:
ُ‫يِحبُّ إذا َعم َل أ َ َحد ُ ُك ْم َع َملً أَ ْن يُتْقنَه‬ُ َ‫إنَ َِ للا‬.
"Allah voli kada neko od vas nešto radi, da to uradi na najbolji način!"
Tako je, prema Tirmiziju, on jednom otišao posjetiti svoju kćerku Fatimu pa ju je zatekao kako
namirisava kovanu novčanicu (dirhem). Kad ju je upitao šta to radi, ona mu je rekla da taj novčić
namjerava dati kao sadaku. "Lijepo", rekao joj je on, "ali zašto ga premazuješ mirisom?" "Čula
sam od tebe", rekla je ona, "da novčić, koji se dadne kao sadaka upadne u Allahovu ruku prije nego
u ruku onoga kome se udjeljuje, pa želim da ovaj moj dirhem padne Allahu u ruku namirisan!"
Svako učinjeno djelo na ovome svijetu poprima određeni oblik na Ahiretu i čovjek će se s tim
djelom susresti. Učenje Kur'ana će, naprimjer, poprimiti oblik lijepog ljudskog stvorenja s kojim
će se čovjek tamo družiti. Zato je posebno lijepo što više uz ramazan učiti Kur'an, ponavljati one
riječi koje je izgovorilo Uzvišeno Biće, i unositi se u taj sadržaj, nastojati ga upiti u se, kako bi nas
on prožeo.
Ne treba propustiti da isteknu ramazanski dani a da se Allahu ne uputi dova. Poslanik, a.s., uz
ramazan je mnogo više zikr činio, više vremena provodio u ibadetu i noćnom bdijenju, više dijelio
sadaku, ali je češće i dove učio. Dovu osobito treba učiti pri iftaru i pri sehuru, jer su to posebni
trenuci prijema dove. Lijepo je dovu završiti donošenjem salavata na Poslanika.
Ramazan je život ispunjen duhom, obogaćen dubokim smislovima, i musliman treba da uzme
što više učešća u njemu