Mjesec Kur-ana i posta

Objavljeno: 04.07.2013 | Objavio: Administrator

"Gospodar moj mi je ponudio da mi pozlati dolinu Mekke, a ja sam rekao: - Ne

Gospodaru, već mi daj da jedan dan budem sit a drugi gladan, pa ću kad ogladnim skrušeno Te moliti
i spominjati Te, a kada se najedem zahvaljivaću Ti."

"U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz
Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla."  El-Bekare 185.  Istinu je rekao Allah Uzvišeni!

Zahvala Allahu pripada, Onome koji je neovisan, koji je Jedini hvale dostojan. Salavate na Poslanika
donosimo, njegovu porodicu, ashabe i sljedbenike Pejgamberovog puta.

Još otkako je nebesa i Zemlju stvorio, Allah je vrijeme na 12 mjeseci podijelio. Niti Sunce može
Mjesec dostići, niti dan noć prestići, sve u svemiru plovi. Sve plovi po unaprijed određenoj svojoj
putanji, sve kruži, i Zemlja i sva ostala nebeska tijela. Sve se u krug okreće. Tako i vrijeme kruži i
krugu se kreće. Uvijek godina ima 12 mjeseci i uvijek se ti mjeseci jedan na drugog naslanjaju. Kada
jedan prestane drugi mjesec počne, i taj koji je prošao ponovo za 11 mjeseci nam dolazi, ni prije ni
kasnije. Svi mjeseci i svo vrijeme kruži, samo je pitanje od koje polazne tačke se to vrijeme mjeri.
Odakle god da krenemo, uvijek ćemo nakon 11 mjeseci doći do onog 12. mjeseca koji je na redu, ne
može se on ni preskočiti a ni izbrisati.

Godina uvijek ima dvanaest mjeseci. Već ranije smo spominjali da je u Kur anu na 12 mjesta
spomenuta riječ šehr – mjesec, baš onoliko puta koliko je mjeseci u godini. Od tih dvanaest mjesta
na kojima je spomenuta riječ šehr – mjesec, samo je mjesec ramazan spomenut imenom svojim,
nijedan drugi mjesec nije imenom svojim spomenut.

Ajet proučen u hutbi je kur ansko mjesto na kojem je spomenuta sintagma šehru ramadan – mjesec
ramazan. Iz navedenog, gdje se uočava vrijednost ramazana u odnosu na ostale mjesece, mi možemo
zaključiti da je ramazanu data posebna čast u odnosu na ostale mjesece. Nastavak ajeta nam nudi
odgovor zbog čega je ramazanu dato posebno mjesto pa se imenom svojim spominje i zbog čega su
on, noći i dani njegovi vrijedniji u odnosu na ostale noći, dane i mjesece.

U njemu, ramazanu, počelaje Objava Kur ana. Jedne noći ramazanske, mubarek i blagoslovljene,
Džibril je dobio zadatak da dostavi Muhammedu, a.s., prve riječi kur anske. Kur an je riječ Božija,
spuštena na Zemlju, a početak njenog objavljivanja je počeo davno, uz ramazan, godine 610., po Isa,
a.s. Kako navodi hadis, ramazan je mjesec u kojem su poslanicima objavljivanje Božije knjige.
Ahmed ibn Hanbel prenosi od Vaila ibn Eska a da je Božiji poslanik, Muhammed, a.s., u jednom
hadisu rekao: "Suhufi (spisi Ibrahimovi) objavljeni su prve noći mjeseca ramazana. Tevrat je
objavljen šeste noći mjeseca ramazana. Indžil trinaeste noći mjeseca ramazana, a Allah je objavio
Kur an u noći blagoslovljenoj u mjesecu ramazanu."
 
Međutim, i suhufi, i Tevrat, i Zebur, i Indžil objavljeni su vjerovjesnicima odjednom, dok je Kur an
odjednom objavljen do Kuće uzvišenosti na Dunjalučkom nebu, što se desilo u Noći sudbine – noći
Lejletul-kadr. Nakon toga, Kur an je objavljen Allahovom Poslaniku u posebnim dijelovima, prema
slijedu događaja. U jednom predanju Ikrime od Ibn Abbasa navodi se: "Kur an je objavljen na ovo
svjetsko nebo odjednom, u Noći sudbine mjeseca ramazana. Allah je govorio Svom Poslaniku što je
htio, tako da idolopoklonici nisu mogli navesti nijedan primjer na koji im Allah nije dao odgovor."

Kao što je ramazan prvak među mjesecima, kao što je Muhammed, a.s., prvi među poslanicima, tako
i Kur an zauzima prvo mjesto u odnosu na ostale Božije knjige. On u sebi sadržava sve ranije date
objave, i Tevrat, i Zebur i Indžil. Jedino je Kur an sačuvan u svom izvornom, nepatvorenom,
neizmjenjenom obliku, i u njemu nijedna riječ nije oduzeta niti dodata. 

Allah dž.š. je u ajetu spomenutom na početku hutbe pojasnio ulogu i značaj Kur ana. On je uputa i
putokaz ljudima, jasan dokaz razlikovanja dobra od zla. Ako naš život zamislimo kao jedan put kojim
hodimo i koračamo kroz dunjaluk i vrijeme, na tom putu su svugdje gdje vreba opasnot postavljeni
Božiji ajeti – znakovi koji nas upozoravaju na tu opasnost. Svako skretanje u ulice koje vode haramu-
zabranjenom, označene su kao putevi koji vode samo u jednom pravcu, kao slijepe ulice, i na svakom
tom skretanju stoji kur anski znak koji nas opominje da odlazak tim putem vodi nas u propast.
Upravo je to cilj objavljivanja Kur ana, da ljudima daje ispravne smjernice i smjerove prema kojima
će oni upravljati svoje živote.

Bez obzira što je arapski jezik, kao jezik Kurana, nama strani jezik i mi ga ne poznajemo dovoljno,
nikome od nas to nije opravdanje da kaže kako je zbog nepoznavanja tih znakova zalutao s pravog
puta, jer dovoljno dugo mi živimo u islamu i dovoljno dugo slušamo ajete Božije,  i možemo pročitati
i prepoznati svaki znak na kojem piše da je nešto haram i da tim putem nije dobro ići. Oni koji znaju
čitati i učiti Kur an, pored toga što je neophodno da žive po njemu, treba da Kur an stalno uče, čitaju i
proučavaju. Učiti Kur an je sevab – dobro djelo, bez obzira na vrijeme u kojem se on uči, ali je
najsevapnije Kur an učiti u danima njegovog objavljivanja, u mjesecu u kojem je počelo njegovo
spuštanje na Zemlju.

Pored toga što je za ramazan vezan početak objave Kur ana, koji se desio jedne ramazanske noći,
veliku vrijednost imaju i dani ramazanski. U njima se posti od zore do akšama, a to se radi s jednim
ciljem, zarad Božijeg zadovoljstva i u ime Njegovo. Nije cilj ramazanskog posta da neko dok gladuje
izgubi na tjelesnoj kilaži, da smrša a samim tim i da popravi svoj fizički izgled, da izgleda vitkije i
ljepše. Cilj posta je kur anskim ajetom pojašnjen a to je da insan postom svojim popravi
bogobojaznost svoju. To je kur ansko pojašnjenje smisla posta, jednostavno rečeno - da budemo
bogobojazni.

Islamska ulema je tefsirila ajet kojim se naređuje post, zadnji dio tog ajeta gdje se pojašnjava njegov
smisao i značaj, pa je rekla: - Kada je riječ o postu, tekst Kur ana i hadisa ukazuje na svekoliki
smisao i svrhu posta: Svrha posta je da se kod postača osnaži osjećaj za blagodati koje mu je Bog
podario. Ukoliko čovjek neprestano živi u izobilju, ne može da shvati i ne zna kako je kad toga
nema, kad te blagodati ne posjeduje. Tek onda kada nešto izgubi,  čovjek tek tada shvata vrijednost
te blagodati. Tek kada ogladni insan spoznaje šta znači glad i zna kakav je osjećaj gladnog
stomaka.

Davno su ljudi rekli da sit gladnom ne vjeruje. A dok postimo svi smo gladni. Tada onaj koji opskrbu
i ručak svakog dana u godini ima, shvata i razumije onog koji i mimo ramazana ponekad gladuje.
Post čovjeka upravo podsjeća na gladne stomake siromaha. U jednom poznatom hadisu, kojeg
prenose Ahmed i Tirmizi, navodi se da je Poslanik, a.s., rekao: "Gospodar moj mi je ponudio da mi
pozlati dolinu Mekke, a ja sam rekao: - Ne Gospodaru, već mi daj da jedan dan budem sit a drugi
gladan, pa ću kad ogladnim skrušeno Te moliti i spominjati Te, a kada se najedem zahvaljivaću
Ti."

Pred nama su dani ramazanski, dani u kojima ćemo postiti i gladovati u ime Božije. Dok budemo
gladovali, skrušeno Allaha molimo i spominjimo Ga, a kad dođe vrijeme iftara, s bismillom se
omrsimo, na kraju iftara Mu zahvalimo. Ako budemo u mogućnosti, postača nahranimo. Sjećajmo se
dana kada smo osjećali nedostatak Božijih blagodati, kada smo gladovali i kada  nama gladnima, oni
iz svijeta koji su tada siti bili, nisu vjerovali. I danas ima takvih, gladnih kojima siti ne vjeruju. Ako
smo u mogućosti i ako možemo to učiniti, gladnog nahranimo, žednog napojimo, na pravi put
zalutalog uputimo.

Gospodaru naš, obaspi Milost Svoju na nas u mjesecu ramazanu, postom nas ojačaj, od hrđavog
sačuvaj, na dobro nas uputi.
Amin, ja rabbel-alemin!