Mjesec ševval vrijednost i nagrada

 Published in Novembar 22, 2007

 Štampa , E-mail

 Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: "Ko isposti ramazan i nakon njega još šest
dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." "Allah, dž.š., za dobro
djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio
deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama - u mjesecu
ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)." (hadis) U mjesecu
ševvalu, 1. godine po Hidžri, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se oženio Aišom, kćerkom Ebu
Bekra, r.a.

Dolazi nam u susret još jedan dragi gost koji pruža mogućnost svim vjernicima da se
oplemene, uzdignu imanski i moralno na još više deredže i zasluže time Allahovu milost i
oprost grijeha. Pred nama je još jedna prilika da zaradimo veliku nagradu i očistimo se od
grijeha, a ona se manifestuje kroz ibadet i post, jedan od najvrijednijih ibadeta, te da u
nastupajućim danima oživimo sunnet našeg vjerovjesnika, Muhammeda, s.a.v.s.

Značenje riječi ševval

Ševval je deseti po redu hidžretski mjesec lunarnog islamskog kalendara koji dolazi nakon
mubarek mjeseca ramazana. Na prvi dan ševvala muslimani diljem svijeta proslavljaju
Ramazanski bajram. U arapskom jeziku riječ ‘ševval' ima više značenja: Arapi su
upotrebljavali riječ ‘ševval' za devu čije je mlijeko bilo oskudno ili pak, mlijeko koje je
nestalo i presušilo. Također, navodi se da je to izraz za devu koja je u sedmom mjesecu
trudnoće (ili nakon porođaja), te koja podiže, nosi i prenosi određeni teret.. itd. 

Vrijednost posta u ševvalu

Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu veli: "Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu.
Ko isposti mjesec ramazan, kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana
(nakon Bajrama - u mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu)."
Imam En-Nevevi, rahimehullah, veli: "Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo vrijeme
upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset dobrih djela. Otuda dolazi
vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a šest dana kao dva mjeseca." U drugom
hadisu koji prenosi Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., Alejhisselam, s.a.v.s., kaže: "Ko isposti ramazan
i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio." (bilježe Muslim,
Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madždže)
Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama)
ili pojedinačno u toku ovog mjeseca. Imam En-Nevevi veli: "Čak i ako bi neko podijelio te
dane, ili odgodio njihov post do posljednjih šest dana, postigao bi nagradu koja se spominje
pod pojmom ‘a zatim isposti šest dana ševvala.'"
Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha,
blagodat bajramske radosti.. itd. Navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je
veoma lijep znak da je primljen post ramazana, jer u životu mu'mina - ibadeti ne prestaju
završetkom ramazana. Ibn Abbas, r.a., veli: "Dobro djelo se upotpunjuje trima stvarima:
težnjom da ga što prije uradiš, umanjivanjem veličine dobroga djela i sakrivanjem dobroga
djela koje si uradio od ostalih. Pa što više težiš da ga prije uradiš - time ga pozdravljaš, kada
umanjuješ njegovu veličinu - ti ga, ustvari, uveličavaš, i kada ga sakriješ od znanja drugih -
time ga upotpunjuješ."
Jedne prilike uvaženi naibu-reis hfz. Ismet ef. Spahić, u svom govoru je napravio jedno
veoma interesantno i slikovito poređenje kazavši kako postom u ševvalu ispraćamo dragi nam
mjesec ramazan na najljepši način. Jer, ima ljudi koji isprate gosta do vrata, a ima i onih koji
se dodatno potrude i zaokruže gostoprimstvo time što gosta otprate do aerodroma. Takav je
slučaj i sa postom šest dana u mjesecu ševvalu.

Događaji u mjesecu ševvalu

 U mjesecu ševvalu, 1. godine po Hidžri, Vjerovjesnik, s.a.v.s., se oženio Aišom,

kćerkom Ebu Bekra, r.a.
 Zavjera koja je imala za cilj smaknuće Božijeg Poslanika, s.a.v.s., od strane Umejra
ibn Vehba i Safvana ibn Umejje, 2. godine po Hidžri.
 U ovom mjesecu, 3. godine po Hidžri se dogodila Bitka na Uhudu.
 U mjesecu ševvalu, 3. godine po Hidžri poginulo je više ashaba: Hamza ibn Abdul-
Muttalib (Poslanikov, a.s., amidža), Abdullah ibn Džahš, Mus'ab ibn ez-Zubejr, Se'ad
ibn er-Rebi', Amr ibn Mu'az, Malik ibn Sinan (otac Ebu Se'id el-Hudrijja), Hanzala
ibn Ebi Amir i dr.
 Bitka "Hamraa el-esed". Dogodila se 3. godine po Hidžri.

Post nakon ramazana treba biti kontinuirani ibadet

Uzvišeni, dž.š., u Kur'anu kaže: "...i takmičite se u činjenju dobra!" (El-Bekare, 148.) I kaže:
"...i požurite da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja,
pripremljen za one koji se Allaha boje!" (Ali Imran, 133.)
Aiša, r.a., kaže: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je toliko postio (dobrovoljni post) da bi se reklo:
Nikada ne prekida post, a nekada nije postio (dane dobrovoljnog posta), da bi se moglo reći:
On ne posti (te dane). Ja nisam primjetila Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je postio
kompletan mjesec dana, osim mjeseca ramazana, a nisam zapazila da je pored njega više
postio od mjeseca ša'bana."
Jednom kada su upitali Aišu, r.a., o Poslanikovim, s.a.v.s., aktivnostima, ona je odgovorila:
"Osnovna odlika svih njegovih djela bila je kontinuitet."
Navest ćemo nekoliko primjera dobrovoljnog posta:

 Davudov, a.s., post. Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: "Allahu najdraži post je post Davuda,
a.s. - postio bi svaki drugi dan.." (Buharija i Muslim u svojim "Sahihima")

 Post na dan Arefata (deveti dan zu-l-hidždžeta, uoči Kurban-bajrama) i post "bijelih
dana" (to je post svakog trinaestog, četrnaestog i petnaestog dana u hidžretskom
mjesecu). Ebu Katade, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: "Post tri dana svakog
mjeseca i ramazan do ramazana je poput neprestanog posta. Post Arefata briše grijehe
protekle i dolazeće godine, a post Ašure briše grijehe protekle godine." (bilježe
Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Nesai)
Ovo je jedan od velikih darova kojim je počašćen ummet Muhammeda, s.a.v.s., jer nam je
Allah, dž.š., odredio dan koji može da nam poništi male grijehe kompletne protekle i dolazeće
godine!
Nevevi ističe da je svako od ovih navedenih djela  keffaret, iskupljenje za počinjene grijehe,
pa ako se kaže da je keffaret od malih grijeha, onda čovjek čineći ta djela (tj. postom)
eliminiše male grijehe (ali se treba ustezati od činjenja velikih grijeha), a ako mu ova djela ne
otklanjaju male grijehe onda će mu Allah za činjenje tih djela olakšati kaznu za učinjene
velike grijehe, ili mu upisati nagradu i uzdignuti ga na više deredže.

 Post Dana ašure (deseti dan mjeseca muharrema). Ibn Abbas, r.a., prenosi: "Nisam
vidio Poslanika, s.a.v.s., da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek
mjeseca (Ramazana)." (Buharija i Muslim) U drugom hadisu, govoreći o vrijednosti
posta u mjesecu muharremu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Najbolji post poslije
Ramazana je post mjeseca Muharrema.."

Ašura je i dan u kojem je Allah, dž.š., oprostio jednom narodu. O tome nas obavještava
Vjerovjesnik, s.a.v.s., koji je upitan: "Allahov Poslaniče! U kom mjesecu mi, nakon
ramazana, preporučuješ da postim?' On reče: ‘Ukoliko nakon ramazana budeš želio postiti,
onda posti u muharremu, jer je to Allahov mjesec. U njemu je dan u kom je Allah oprostio
narodu (koji je živio ranije), i u kom će oprostiti narodu (koji će živjeti kasnije).'" (Tirmizi)

Abdulkadir Indžić

uzeto sa www.preporod.com

Vrijednost posta šest dana mjeseca ševala

minberprije 7 godina1.35K pregledi
1.35Kpregledi

Od Ebu Ejjuba el-Ensarija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, a potom
ga (posteći) poprati sa šest dana ševvala, isto kao da je cijelu godinu
postio.” Bilježi ga Muslim.[1]

Od Sevbana, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao: “Post mjesec ramazana vrijedi kao post deset
mjeseci, a post šest dana (ševvala) vrijedi kao (post) dva mjeseca, i to je
post cijele godine.”

U drugoj predaji navodi se: “Ko (uz ramazanski post) isposti i šest dana
nakon (Ramazanskog) bajrama, to mu se računa kao da je postio cijelu
godinu.” Bilježe ga Ahmed i Ibn Madža.[2]

Pouke i propisi
 1. Post šest dana u mjesecu ševvalu ima posebnu vrijednost. Ko ih
redovno posti nakon ramazana svake godine, kao da je cijeli život
postio, i to je veliko djelo i velika nagrada.
2. Hadis ukazuje na Allahovu neizmjernu milost prema Njegovim
robovima. Za mala djela On daje ogromne nagrade.
3. Lijepo je požuriti sa postom šest dana ševvala jer nam je naređeno
da se natječemo u dobru. Također, bolje ih je ispostiti prije kako
nam ne bi izmakli ili kako se ne bismo zabavili nečim drugim pa
zaboravili na post.
4. Ovi dani mogu se postiti na početku mjeseca, u sredini ili na
njegovom kraju. Mogu se postiti jedan za drugim ili odvojeno. Svaka
od spomenutih opcija legitimna je i dozvoljena, i kako god se
isposte, nagrada predviđena za njih bit će zaslužena, ako to Uzvišeni
Allah ukabuli – primi.[3]
5. Kome ostane određeni broj dana ramazana koje treba napostiti, a
želi da posti šest dana ševvala, prvo će napostiti propuštene dane
ramazana, a potom šest dana ševvala jer na to upućuje hadis.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže: “Ko isposti
ramazan”, znači cijeli ramazan, dok se za onoga ko je propustio
određene dane ramazana ne može reći da je ispostio ramazan sve
dok ne naposti propuštene dane[4], a i samo izvršavanje vadžiba –
obaveze, preče je od pohvalnih i preporučenih djela.
6. Mudri Zakonodavac propisao je činjenje nafila i prije i poslije
farzova. Tako kod namaza imamo sunnet-namaze koji se obavljaju
prije ili poslije obaveznih, farz-namaza, a kada je post u pitanju,
propisan je dobrovoljni post u mjesecu ša‘banu i post šest dana u
mjesecu ševvalu, dok je između njih obavezni post mjeseca
ramazana.
7. Spomenute nafile upotpunjuju eventualne propuste u farzovima, a
svaki čovjek učini nešto od onoga što okrnji njegov post i umanjuje
mu nagradu za njega, poput beskorisnog govora, ružnih pogleda,
prekomjernog konzumiranja hrane (u toku iftara) i tome sličnog.

Nagrada za post potpuna je makar mjesec ramazan imao dvadeset

devet dana

Od Ebu Bekreta, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu

alejhi ve sellem, rekao: “Dva mjeseca ne mogu se skratiti, dva bajramska
mjeseca: ramazan i zul-hidždže.”

U drugoj predaji navodi se: “Dva bajramska mjeseca ne mogu se skratiti:

ramazan i zul-hidždže.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[5]
U tumačenju ovog hadisa rečeno je da se spomenuta dva mjeseca,
ramazan i zul-hidždže, ne krate u jednoj godini: ako se jedan skrati, drugi
se upotpuni, i uglavnom je tako. Također se kaže da nagrada predviđena
za ramazan ostaje ista, ne umanjuje se, bez obzira što mjesec ima manji
broj dana (tj. dvadeset devet), i ovo je tumačenje ispravnije.[6]

Pouke i propisi

8. Mudri Zakonodavac izdvojio je ova dva mjeseca posebnim propisom u

odnosu na ostale jer su vezani za post i hadždž.[7]

9. Dozvoljeno je Ramazanski bajram pripisati mjesecu ramazanu iako se

on nalazi na početku mjeseca ševvala. U predaji koju bilježi imam Ahmed
navodi se: “Dva mjeseca ne mogu se skratiti, u svakom od njih su dva
Bajrama: ramazan i zul-hidždže.”[8]

10.Moguća je greška prilikom određivanja početka mjeseca, ali nema

negativnih posljedica ako ljudi postupe na osnovu propisa koji nalaže
određivanje početka mjeseca viđenjem mlađaka ili upotpunjavanjem
prethodnog mjeseca na trideset dana u slučaju da viđenje mlađaka nije
moguće.

11.Sve nagrade i propisi predviđeni za ova dva mjeseca, ramazan i zul-

hidždže, vrijede bez obzira trajao ramazan trideset ili dvadeset devet dana
i bez obzira da li se, zbog iščekivanja mlađaka, dan Arefata poklopio sa
devetim danom zul-hidždžeta ili ne.[9]

12.Osnovna pouka ovog hadisa jeste eliminiranje sumnje i tjeskobe iz

prsa onih koji ramazan budu postili dvadeset devet dana ili onih koji
greškom na Arefatu budu boravili mimo stvarnog dana Arefata. Primjer za
to jeste da neko lažno posvjedoči viđenje mlađaka na početku mjeseca
zul-hidždžeta, pa ljudi dođu na Arefat osmog dana tog mjeseca. U takvoj
situaciji oni nisu grješni i njihov je ibadet ispravan, a nagrada pritvrđena,
ako Bog da.[10]

13.Hadis ukazuje na to da nagrada za ibadete nije predviđena samo kada

u njima postoji određena doza poteškoće, već Uzvišeni Allah iz Svoga
obilja daje da vjernicima nagrada za post potpunog i skraćenog mjeseca
bude ista.[11]

14.U ovom hadisu nalazi se dokaz koji potvrđuje mišljenje učenjaka o

tome da je nijjet na početku ramazana dovoljan za cijeli mjesec posta (tj.
da postač nije dužan obnavljati nijjet za svaki dan ramazana), jer Mudri
Zakonodavac učinio je cijeli mjesec posta jednim ibadetom.

Kraj.
Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić

[1]    Muslim, 1164.

[2]    Ahmed, 5/280, Ed-Darimi, 1755, Ibn Madža, 1715, En-Nesai, 2860,
a Ibn Huzejma, 21154, i Ibn Hibban, 3635, ocijenili su ga vjerodostojnim.

[3]    Vidjeti: El-Mugni, 4/440, i Šerh En-Nevevi alel-Muslim, 8/56.

[4]    Vidjeti: Eš-Šerhul-mumti, 6/466.

[5]    El-Buhari, 1813, i Muslim, 1089.

[6]    El-Kadi Ijjad, Ikmalul-mu‘lim, 4/24, i El-Mufhim, 3/145–146.

[7]    Fethul-Bari, 125/4.

[8]    Ahmed, 5/47, i Ajni, Umdetul-kari, 10/285, koji je ovu predaju

ocijenio vjerodostojnom.

[9]    Tj. bez obzira da li određene skupine muslimana na nekim

geografskim područjima potrefile stvarni dan Arefata ili ne, naravno,
nakon što su poduzeli sve potrebne mjere u nastojanju da saznaju koji je
to uistinu dan (op. prev.). Vidjeti: Šerh En-Nevevi, 7/199, Fethul-Bari,
4/126, i Umdetul-kari, 10/285.

[10]  Fethul-Bari, 2/126.

[11]  Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 4/126, navodi da neki učenjaci

malikijskog mezheba ovim hadisom argumentiraju navedeno mišljenje.

Vrijednost i propis posta šest dana mjeseca

Ševvala
 minberprije 6 godina6.22K pregledi

6.22Kpregledi

Piše: Šejh dr. Selman el-Awde        

Preveo: Smail L. Handžić

Od Ebu Ejjuba el-Ensarija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „Ko isposti ramazan, i nakon
njega bude postio šest dana ševvala, to će mu biti kao da je postio čitavo
vrijeme.“ Ševval je odabran upravo radi toga što se u njemu javlja velika
potreba za hranom, jer je on mjesec koji dolazi nakon mjeseca posta.U
tom slučaju post postaje naporniji, a samim tim i nagrada za njega
postaje mnogo veća. U hadisu koji se prenosi od Sewbana, a on od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, se prenosi da je rekao:
„Ko bude postio ramazan – jedan mjesec je kao deset mjeseci – i postio
šest dana nakon Bajrama, to biva kao da je postio čitavu godinu!“ Dakle,
misli se na ramazan i šest dana nakon njega. Imam En-Nevevi, Allah mu
se smilovao, je rekao: „Učenjaci su kazali da to vrijedi kao post čitavo
vrijeme upravo radi toga što jedno učinjeno dobro djelo vrijedi kao deset
dobrih djela. Odatle je vrijednost mjeseca ramazana kao deset mjeseci, a
šest dana kao dva mjeseca.“ Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je
rekao: „Meðu  hadisima koji govore na ovu temu ne postoji vjerodostojniji
hadis od ovoga.“

Vrijednosti posta u ševvalu

Za post šest dana mjeseca ševvala se vežu mnoge vrijednosti. Prije svega
postom ovih šest dana se upotpunjava vrijednost posta čitavog vremena.
Zatim, mjesec ševval i ša’ban su kao namaski sunneti koji dolaze prije i
poslije obaveznog namaza, a oni upotpunjavaju eventualne nedostatke i
mahane koje su se desile pri izvršavanju samog farza, te je odatle velika
potreba za činjenjem djela koja će ga upotpuniti! Osim toga, sama navika
i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca ramazana je veoma lijep znak
da je primljen post ramazana. To je zbog toga što Uzvišeni Allah kada
primi odreðeno djelo nekog roba uputi ga na činjenje tog djela i kasnije.
Otuda su neki kazali da je nagrada za učinjeno dobro djelo, ustvari, sâmo
dobro djelo koje će se učiniti nakon njega. Zato onaj koji svoje dobro djelo
poprati činjenjem drugih dobrih djela, ima jasan znak da mu je to djelo
primljeno! I obrnuto, ako se desi da nakon učinjenog dobrog djela uslijedi
činjenje lošeg djela, to je znak da dobro djelo nije primljeno! Već prije se
spominjalo da je post mjeseca ramazana razlog za opraštanje svih grijeha
koji su učinjeni. S obzirom da postači bivaju nagraðivani za svoj trud na
dan Bajrama, a to je Dan nagrada, u tom slučaju post šest dana ševvala
biva kao zahvala na ukazanu blagodat. Zaista nema veće blagodati od
oprosta svih grijeha! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je imao
običaj toliko dugo klanjati da su mu njegova stopala oticala. Kada bi ga
neko upitao: ”Zbog čega to činiš kada ti je Allah oprostio sve tvoje
prijašnje i buduće grijehe?”, on bi odgovorio: „Zar da ne budem zahvalni
rob!?“ Uzvišeni Allah je naredio Svojim robovima da Mu zahvaljuju na
ukazanim blagodatima posta mjeseca ramazana, samim tim što će Ga
spominjati, ali i drugim vidovima iskazivanja zahvalnosti. Uzvišeni je
rekao: …da odreðeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam
je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete. (El-Bekare, 185.) Nema
sumnje da je jedan vid iskazivanja zahvalnosti roba njegovom Gospodaru
na ukazanim blagodatima, odnosno nadahnuću i Njegovoj pomoći da se
isposti čitav mjesec ramazan, kao i da mu se oproste svi njegovi grijesi,
upravo post iz zahvalnosti. Neki naši ispravni prethodnici (selefi) su
običavali da, ako bi bili nadahnuti da klanjaju u nekoj noći, sutradan
osvanu kao postači upravo iz zahvalnosti na tom nadahnuću. Prenosi se
da je Wuhejb ibn el-Werd često pitao o nagradama za neka dobra djela,
poput tavafa ili nečega drugog, pa je neko rekao: „Nemojte se raspitivati
o nagradama za učinjeno djelo, nego se raspitujte kako će se zahvaliti
onaj koji bude nadahnut dobrom djelu,  kako bi bili pomognuti i ponovo
nadahnuti!“ Svaka Allahova blagodat koju ukaže Svome robu, bez obzira
bila ona u pogledu njegove vjere ili ovosvjetskog života, iziskuje
zahvalnost. Zatim, nadahnuće za činjenje te zahvalnosti je opet druga
blagodat koja ponovo iziskuje drugu zahvalnost. Druga zahvalnost je,
ustvari, opet blagodat koja iziskuje ponovo zahvalnost, što ide u nedogled.
Otuda možemo kazati da robovi nisu u stanju nazahvaljivati se na
blagodatima koje ih obasipaju, te da je prava zahvalnost, zapravo,
potpuno priznanje za nesposobnost zahvaljivanja!

Propis posta šest dana ševvala

Post šest dana mjeseca ševvala je djelo koje je mustehab. Takvo mišljenje
dijele imami Šafija, Ahmed i Ishak, a prenosi se i od Ibn Abbasa i Ka’ba
el-Ahbara. Osim njih, to je stav Tawusa, Eš-Ša’bija, Mejmuna ibn Mehrana
i Ibn el-Mubareka. Taj svoj stav potkrjepljuju sa gore navedenim hadisima
koji govore o vrijednostima posta ovih šest dana, a koje bilježe Muslim i
drugi. Neki su ovo pokudili! Meðu njima su imami Malik i Ebu Hanife koji
svoj stav pravdaju bojaznošću da običan svijet, dakle, koji ne posjeduje
znanje o njima, ne bi te dane prihvatio kao obavezu, i time što oni
predstavljaju poistovjećenje sa sljedbenicima Knjige koji su dodali na
obavezni mjesec posta! Meðutim, to nije nikakav dokaz jer sunnet je
potvrdio post šest dana  mjeseca ševvala, kao što stoji kod Muslima i u
drugim hadiskim zbirkama. Ako bismo ostavili sunnet iz bojazni da on ne
bude dodatak postu koji je farz, u tom slučaju bismo zapostavili sve ostale
mendube, kao što je post Dana Ašure, bijelih dana i slično. Navodi se da
je i sam imam Malik postio te dane kao sopstveni vird, te da kasniji
zagovarači hanefijskog pravca u postu tih dana nisu vidjeli nikakvu
smetnju. Ibn Abdul-Berr, Allah mu se smilovao, je rekao: „Do Malika nije
došao hadis koji se prenosi od Ebu Ejjuba, iako je on bio medinski hadis.
Nemoguće je bilo da on obuhvati sve znanje! To što je Malik smatrao
pokuðenim, to je i objasnio i obznanio da je zbog bojazni da se ne doda na
post mjeseca ramazana od strane običnih ljudi. Inače, on je bio mnogo
brižljiv i oprezan kada je u pitanju vjera. Što se tiče posta šest dana zbog
njihove vrijednosti i objašnjenja koje se navodi od Sewbana, mislim da
Malik to ne bi, uz Allahovu volju, nimalo prezirao, jer je post zaštita, a
njegova vrijednost je dobro poznata! Postač ostavlja svoju hranu i piće
samo Allaha radi, i to je djelo koje je dobročinstvo i koje je lijepo! Uzvišeni
je rekao: …i dobra djela činite da biste postigli ono što želite! (El-Hadždž,
77.) Malik je sve ovo dobro znao.“

Kako se ovi dani trebaju postiti?

Neki islamski učenjaci kažu da treba odmah ove dane postiti, dakle odmah
sa početkom nastupanja samog mjeseca. To je mišljenje imama Šafije i
Ibn el-Mubareka. Drugi uopće ne prave razliku izmeðu spajanja ovog
posta sa ramazanskim i bilo kojih dana iz mjeseca ševvala, te kažu da je
to isto. Ovo je mišljenje imama Ahmeda i Weki’a. Treće mišljenje je da se
ne treba odmah postiti kada nastupi Bajram, jer su to dani kada je
dozvoljeno jesti i piti i veseliti se. Lijepo je da se posti tri dana prije bijelih
dana, te sami bijeli dani, ili nakon njih. To je stav Ma’mera i Abdur-
Rezaka. Dakle, ipak se postaču ostavlja mogućnost da odabere bilo koje
od ovih mišljenja i ne može mu se zamjeriti zbog  njegovog odabira.

Post šest dana osobe koja je dužna napostiti propuštene dane ramazana

U Muslimovom ”Sahihu” se nalazi hadis od Ebu Ejjuba el-Ensarije,

radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve selleme, rekao: „Ko isposti ramazan, i nakon njega bude postio
šest dana ševvala, to će mu biti kao da je postio čitavo vrijeme.“ Iz ovog
hadisa se jasno da primijetiti da se za post šest dana ševvala neće postići
obećana vrijednost ako je osoba dužna izvršiti svoju obavezu napaštanja
propuštenih ramazanskih dana. Zbog toga nije ispravno kazati da će
osoba zaslužiti opisanu nagradu ako prije toga nije upotpunila ramazanski
post. Onaj koji je dužan da naposti te dane, za takvoga se još ne može
kazati da je ispostio ramazan. Zatim, valja kazati da će vrijednost od
posta šest dana mjeseca ševvala postići ona osoba koja je sa šerijatskim
razlogom iftarila u danima ramazana. Neki rekoše da je post šest dana
ševvala usko ograničen vremenom, za razliku od napaštanja ramazanskih
dana koji nisu ograničeni samo u mjesecu ševvalu. Uzvišeni Allah je
rekao: …isti broj drugih dana (El-Bekareh, 184.), a Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve selleme, je rekao: „Ko isposti ramazan, i nakon njega
bude postio šest dana ševvala…“ On je znao da će mnogi ljudi biti obuzeti
napaštanjem propuštenih ramazanskih dana, i zbog toga se nije jasno
uvjetovalo u hadisu da se prvo trebaju napostiti propušteni dani. Na
osnovu ovog mišljenja, onaj koji bude uposlen napaštanjem ramazanskih
dana u kojima je iftario zbog valjanog šerijatskog razloga, i koji ima
mogućnost i neophodnu širinu da nakon toga isposti i šest dana ševvala,
takav će zatražiti Allahovu pomoć i prvo se usredsrediti na obavezu od
svoga Gospodara, odnosno, obavit će napaštanje, a nakon toga će postiti
šest dana ševvala. Tako će skinuti svoju obavezu i postići nagradu!
Meðutim, ona osoba koja bude toliko uposlena sa napaštanjem
ramazanskih dana u kojima je iftarila zbog validnog razloga, i kojoj ševval
ne bude dovoljan da u njemu naposti svoju obavezu i nakon nje šest
ševvalskih dana, ta osoba spada u onu kategoriju koja je sa razlogom
onemogućena, pa će prvo postiti šest dana ševvala zbog stjecanja
nagrade, a nakon toga će nadoknaditi svoj propušteni ramazanski post. To
je zbog toga što ova osoba nije bezrazložno propuštala svoj ramazanski
post, a sa druge strane imamo veliki broj argumenata koji govore da će
svaka osoba koja je sa validnim razlogom onemogućena da stekne
odreðenu nagradu, biti počašćena tom nagradom. Ovako se navodi u
Buharijevom i Muslimovom ”Sahihu”, u hadisu koji se prenosi od Enesa
ibn Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, vraćajući se iz Bitke na Tebuku, kada se približio Medini, rekao:
„Zaista u Medini ima ljudi koji su sa vama bili tokom čitavog vašeg puta, i
u svakoj dolini gdje ste i vi bili!“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, ali oni su u
Medini!?“ Reče: „Da, oni su u Medini, ali ih je onemogućio opravdan
razlog!“

Post šest dana mimo mjeseca ševvala

Post šest dana se striktno veže za mjesec ševval, i to zbog dva razloga.
Prvi je što se sa njima želi učiniti dobro prema osobi koja je šerijatski
obveznik, jer je ta osoba već navikla na post pa će joj tih šest dana
ševvala biti lahko postiti. Samim tim što se u hadisu spomenuo mjesec
ševval, primjećujemo da je post u danima mimo njega vrjedniji. Ovo je
veoma čudno i nepoznato mišljenje koje je naveo El-Karafi, učenjak
malikijskog mezheba. Drugi razlog je to što se sa njima želi postići
požurivanje ka činjenju dobrog djela i iskoristiti fenomenalna prilika prije
nego li ona iščezne. Uzvišeni kaže: …i takmičite se u činjenju dobra! (El-
Bekare, 148.) I kaže: …i požurite da zaslužite oprost Gospodara svoga i
Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha
boje! (Ali Imran, 133.) To je objašnjenje jedne skupine učenjaka iz
šafijske pravne škole i drugih. Oni kažu: „Ova vrijednost se ne postiže sa
postom nekih drugih dana mimo ševvala, jer se tim propustila prilika
požurivanja sa dobrim djelima koja su draga Allahu!“ Dalje, oni kažu da se
hadis potpuno slaže sa ovim mišljenjem, te da je ono  najpreče da se
prihvati! Uopće nema nikakve sumnje da je nemoguće obezvrijediti
posebnost ševvala! Na koncu, kakva je onda korist od njegovog
spominjanja u samom hadiskom tekstu?! Drugi su kazali da je neminovno
da će se desiti odreðeni propusti vezani za ramazanski post, poput
narušavanja njegovih prava i vadžiba, te je to razlog potrebe za postom
šest dana mjeseca ševvala koji će nadoknaditi i ispraviti eventualne
propuste koji se mogu dogoditi. Otuda se ovi dani shvataju kao sunneti
koji odmah slijede nakon farza, a koji će upotpuniti njegove nedostatke.
Na osnovu ovog mišljenja se jasno uočava korist od spominjanja mjeseca
ševvala, a Allah najbolje zna!

Neka važna upozorenja

Neki ljudi prihvataju odreðeno vrijeme koje nije definisano šerijatskim
slovom kao svoj praznik. Primjer tome je običaj neukih ljudi da osmi dan
ševvala proslavljaju nazivajući ga danom dobročinitelja. To je očita
zabludjela novotarija koja je pokuðena i koja je nepoznata našim
ispravnim prethodnicima, jer to oni nisu činili. Muslimani imaju samo svoja
dva praznika! Zatim, neki ljudi gaje mišljenje da je osoba koja jednom
isposti šest dana ševvala dužna to svake godine činiti. Naravno, ovo je
neispravno i svaka osoba ima potpuno pravo na svoj odabir. U jednoj
predaji se kaže: „Dobrovoljni postač je svoj vlastiti starješina, ako želi
postit će, a ako želi prekinut će post!“ Mnogi hadisi koji su vezani za
mjesec ševval, uprkos svojoj poznatosti, su nevjerodostojni. Meðu njima
je i hadis: „Ko bude postio ramazan, ševval, srijedu i četvrtak, ući će u
Džennet!“ (Prenosi ga Ahmed, a u lancu je neimenovani prenosilac.)
Zatim, tu je i hadis: „Ko bude postio ramazan, i nakon njega nastavi sa
šest dana ševvala, postat će bezgrješan kao na dan kada ga je njegova
majka rodila.“ (Prenosi ga Et-Taberani u ”El-Evsatu”, a u lancu prenosilaca
se nalazi Mesleme ibn Ali el-Hušenijj koji je daif.)

Allahu moj, primi od nas naš post i naše namaze, Ti si zaista Onaj Koji sve
dobro čuje i sve zna! Allahu moj, oprosti nam naše grijehe, jer Ti si Onaj
Koji mnogo prašta i Koji je milostiv!

Vi ste ovdje

Home > Duhovnost > Islamske teme > Vrijednost posta šest dana mjeseca Ševvala

Vrijednost posta šest dana mjeseca Ševvala

 Islamske teme

- 01/08/2014

Poštovani džema‘ate, draga braćo i sestre, 

Ispratili smo mjesec mubarek ramazan kao i dane bajrama. Nadati je se da Uzvišeni Allah
ukabuli naš post i druge ibadete. Molimo Uzvišenog da nam se smiluje i primi naša dobra
djela.

Tema današnje hutbe je: Post šest dana u Ševvalu, vrijednost i nagrada.  

Mubarek mjesec ramazan je iza, a Ševval ispred nas!

Ramazan je upravo mjesec velikog poticaja, da u ibadetu Allahu dž.š., budemo tokom čitave
godine i tokom čitavog zivota, jer Uzvišeni Allah kaze:   ‫إِ َّن الَّ ِذينَ قَالُوا َربُّنَا هَّللا ُ ثُ َّم ا ْستَقَا ُموا تَتَنَ َّز ُل َعلَ ْي ِه ُم‬
َ‫ ْال َماَل ئِ َكةُ أَاَّل تَخَافُوا َواَل تَحْ زَ نُوا َوأَب ِْشرُوا بِ ْال َجنَّ ِة الَّتِي ُكنتُ ْم تُو َع ُدون‬   – “Onima koji govore: „Gospodar naš
je Allah“ pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki‘ “Ne bojte se i ne žalostite se, i
radujte se džennetu koji vam je obećan.” (Fussilet, 30)

Pojašnjavajući ovaj ajet-i-kerim hfz Ibn Kesir u svom Tefsiru kaže: Muslim u svom Sahihu, i
Nesaija bilježe od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafija da kaže: „Rekao sam: ‘O Allahov
Poslaniće, reci mi o islamu rijeci o kojima necu pitati poslije tebe nikog.’ Reci: ‘Vjerujem
Allaha, a zatim na tom ustraj‘ – reče a.s. Upitao sam: ‘O Allahov Poslaniće, čega se najviše
plašiš za mene?’ I uzeo je Allahov Poslanik za vrh svog jezika i rekao: ‘Ovog.'”  Dakle,
jednom kad’ se vjera iskreno i snažno prihvati, pa poslije ostane pri tome, istrajno, kazuje se:
“Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan.” Samo treba istrajati
na pravom putu i dobrom djelu!

Allah dž.š., traži od Poslanika a.s., da bude ustrajan, a da takvi budu i vjernici:    َ‫فَا ْستَقِ ْم َك َما أُ ِمرْ ت‬
‫صي ٌر‬ ْ ‫َاب َم َعكَ َوالَ ت‬
ِ َ‫َط َغوْ ْا إِنَّهُ بِ َما تَ ْع َملُونَ ب‬ َ ‫ َو َمن ت‬   „Ti idi pravim putem, kao što ti je naredeno, i nek
tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što
radite!” (Hud, 112)

Dakle, ovdje u ova dva ajeti-kerima nađosmo odgovor na pitanje; šta poslije ramazana?
Odgovor je više nego jasan; iskreno i snažno vjerovati, ići pravim putem, putem islama i
dobra djela činiti!

Ovdje treba podsjetiti vjernike na šejtanovu posebnu agresivnost, napade i upornost, posebno
poslije ramazana, jer to je šejtanova, predvođena Iblisom, kontra ofanziva na vjernike!

Kontinuitet u dobru mora da bude naš trajan zadatak, a Poslanik a.s., kaže: „…Znajte da je
Allahu najdraže ono djelo u kojem čovjek ustraje, makar ono i neznatno bilo.” (Buharija,
Muslim, Nesai)

Jednom kada su upitali Aišu, r.a., o Poslanikovim, a.s., aktivnostima, ona je odgovorila:
“Osnovna odlika svih njegovih djela bila je kontinuitet.”

Uzvišeni, Allah, u Kur’anu kaže: “…festebikul khajrat…” – “…i takmičite se u činjenju

dobra!” (El-Bekare, 148.)

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Uzvišeni Allah poznavajući svoje robove, poziva i upozorava:   ‫ت‬ ِ ‫يَا أَيُّهَا الَّ ِذينَ آ َمنُوا اَل تَتَّبِعُوا ُخطُ َوا‬
ْ ْ ْ َّ ‫ت‬ِ ‫ َوا‬ŽŽُ‫ ْع ُخط‬ŽŽِ‫ان َو َمن يَتَّب‬ َّ   “O vjernici, ne idite šejtanovim
ِ ‫اء َوال ُمن َك‬ŽŽ‫أ ُم ُر بِالفَحْ َش‬ŽŽَ‫ان فَإِنَّهُ ي‬
‫ر‬ŽŽ ِ َ‫ ْيط‬ŽŽ‫الش‬ ِ َ‫ ْيط‬ŽŽ‫الش‬
stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela
navoditi. …” (En-Nur, 21)

Pojašnjavajući ovaj ajet-i-kerim hfz Ibn Kesir kaže: „O vjernici, ne idite šejtanovim
stopama!“, tj. njegovim putevima, „Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na
razvrat i odvratna djela navoditi“ Ovo je upozorenje izraženo krajnje rječito i lijepo:
„šejtanovim stopama!“, svaka neposlušnost i grijeh je hodanje šejtanskim stopama.

Oni koji nalaze zadovoljstvo u ibadetu; dobru i dobročinstvu i poslije ramazana – znak je to
čestita srca i duše, znak je to da im je post primljen. Zato je kazano, ako želite vidjeti jel’ vam
primljen post, namaz, hadž, zekat – pogledajte vaše ponašanje poslije toga. Tu čete naći
odgovor!
Vrijednost posta u Ševvalu

Da bi održali kontinuitet u dobru, Muhammed a.s., nas savjetuje da poslije Ramazana postimo
još šest dana u Ševalu, jer je to ravno postu čitave godine: Poslanik, a.s., u hadisu veli:
“Allah, dž.š., za dobro djelo daje desetorostruku nagradu. Ko isposti mjesec ramazan,
kao da je postio deset mjeseci, a post šest dana poslije ramazana (nakon Bajrama – u
mjesecu ševvalu) upotpunjuje godinu (kao da je postio cijelu godinu).”

U drugom hadisu koji prenosi Ebu Ejjub el-Ensari, r.a., Poslanik a.s., kaže: “Ko isposti
ramazan i nakon njega još šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelo vrijeme postio.”
(Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Ibn Madždže)

Šest dana ševvala se može ispostiti uzastopno i zaredom na početku ševvala (nakon Bajrama)
ili pojedinačno u toku ovog mjeseca.

Post šest dana ševvala biva kao čin zahvale na ukazanu blagodat oprosta svih grijeha,
blagodat bajramske radosti itd. Rekosmo, navika i ustrajnost u postu nakon posta mjeseca
ramazana je veoma lijep znak da je primljen post ramazana, jer u životu mu’mina – ibadeti ne
prestaju završetkom ramazana.

Aiša, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, a.s., je toliko postio (dobrovoljni post) da bi se reklo:
Nikada ne prekida post, a nekada nije postio (dane dobrovoljnog posta), da bi se moglo
reći: On ne posti (te dane). Ja nisam primjetila Allahovog Poslanika, a.s., da je postio
kompletan mjesec dana, osim mjeseca ramazana, a nisam zapazila da je pored njega
više postio od mjeseca ša’bana.” 

Sjetite se dobrog Allahovog roba i poslanika – Davuda, on je jedan postio a drugi se hranio.
Davudov, a.s., post. Vjerovjesnik, a.s., veli: “Allahu najdraži post je post Davuda, a.s. –
postio bi svaki drugi dan..” (Buharija i Muslim u svojim “Sahihima”)

Sjetite se i drugih oblika dobrovoljnog posta. Post na dan Arefata (deveti dan zu-l-hidždžeta,
uoči Kurban-bajrama) i post “bijelih dana” (to je post svakog trinaestog, četrnaestog i
petnaestog dana u hidžretskom mjesecu). Ebu Katade, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Post
tri dana svakog mjeseca i ramazan do ramazana je poput neprestanog posta. Post
Arefata briše grijehe protekle i dolazeće godine, a post Ašure briše grijehe protekle
godine.” (Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Nesai)

Mi, svakako, možemo izabrati to što je lakše za nas. I ono malo što učinimo neka bude
iskreno i u Ime Allaha, a Allah sve vidi i ništa mu nije sakriveno!

Smisao i svrha današnje hutbe je da budemo istrajni u vjeri, dobrom djelu i na pravom
putu.

Gospodaru, molimo Te, ojačaj nam uputu, osnaži imam, omili islam i daj da

budemo ustrajni i izdržljivi na Pravom putu u zadovoljstvu Tvome, amin!.

Hatib: Zekerijah-ef. Čajlaković

 rijaset.b

Nekoliko pitanja i odgovora o zul-

hidždžetu
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy Link

Share

Prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta – deset najboljih dunjalučkih dana (prvi dan
zul-hidžeta ove godine je najvjerovatnije u četvrtak 25/9-2014. inšallah)

PITANJE: Kakva je vrijednost prvih deset dana zul-hidždžeta? Ako može, odgovorite sa
dokazom iz sunneta Allahovog Poslanika!

ODGOVOR: Prvih deset dana zul-hidždžeta su među najvrednijim i najveličanstvenijim

danima kod Uzvišenog Allaha. Imam Bezzar zabilježio je predaju, sa dobrim lancem
prenosilaca, kao i imam Ebu J’ala, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, a to je sve
spomenuo imam Munziri u poznatom djelu Et-Tergib, od Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik
kazao:

”Najbolji dunjalučki dani su deset dana zul-hidždžeta.” Prisutni su upitali: ”Zar tim danima
nije ravna borba na Allahovom putu?”, a Allahov Poslanik rekao je: ”Njima nije ravna čak
ni borba na Allahovom putu, osim ako čovjek položi svoj život na Allahovom putu.” (Šejh
Albani smatrao je vjerodostojnim ovaj hadis)

Musliman bi trebao da se maksimalno potrudi u ovim blagoslovljenim danima u činjenju

dobrih djela, zato što su dobra djela dodatno draga Uzvišenom Allahu u ovim danima, kao što
je spomenuto u hadisu imama Buharije, kada su prisutni ashabi upitali Allahovog Poslanika:
”Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?”, on je kazao: ”Čak ni
borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj
imetak i ništa od toga ne vrati.” (Izvor fetve: islamweb.net)
_____________________________________

PITANJE:

Šta treba činiti u prvih deset dana zul-hidždžeta?

ODGOVOR:
Prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta zasigurno su blagoslovljeni dani. Zbog njihove
vrijednosti i blagoslova, Uzvišeni Allah se kune njima: ”Tako mi zore i deset noći” (El-
Fedžr, 1-2).

Imam Buharija zabilježio je hadis od Ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Ne
postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći
na prvih deset dana zul-hidždžeta. Upitali su: ”Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na
Allahovom putu – džihad?” Poslanik je rekao: ”Čak ni borba na Allahovom putu, osim u
slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak, i ništa od toga ne vrati.”

Na osnovu spomenutog, muslimanu je propisano da se maksimalno potrudi u činjenju ibadeta

u ovim danima: namaz, učenje Kur’ana, zikr – spominjanje Allaha, traženja oprosta, čuvanje
rodbinskih veza – obilaskom rodbine itd. Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, vidimo da
je post jedno od najpohvalnijih djela u ovim blagoslovljenim danima. U Ebu Davudovom
Sunenu zabilježena je predaja od jedne supruge Allahovog Poslanika u kojoj se navodi:
”Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidždžeta.”

U Musnedu imama Ahmeda zabilježena je predaja od Ebu Katade, r.a., da je neki čovjek
upitao Allahovog Poslanika: ”Šta kažeš o postu na dan Arefata?”, a Poslanik je odgovorio:
”Očekujem da će Allah onome ko posti taj dan oprostiti grijehe u prethodnoj i predstojećoj
godini.”

Također, neka djela na koja islam stavlja akcent u ovim danima, za one koji žele klati kurban,
jeste da ne briju ništa od dlaka, niti da potkraćuju nokte, na osnovu hadisa Ummu Seleme,
r.a., da je Poslanik kazao: ”Kada vidite mlađak zul-hidždžeta, a neko od vas namjerava da
kolje kurban, neka ne uzima ništa od dlaka – kose niti od nokata.”
(Izvor fetve: islamweb.net)
__________________________________________________

Da li se vrijednost dobrih djela u prvih deset dana zul-hidždžeta odnosi na posebna

djela?

PITANJE:

Je li propisan post u prvih deset dana zul-hidždžeta, što obuhvata i dan Bajrama?

ODGOVOR:

Pohvalno (sunnet) je postiti prvih devet dana zul-hidždžeta. To nam potvrđuje hadis Ibn
Abbasa, r.a.: ”Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim
danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Prisutni su upitali: ”Allahov Poslaniče,
pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?”, a on je odgovorio: ”Čak ni borba na
Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak, i
ništa od toga ne vrati.” (Buharija)

Jedna od supruga Allahovog Poslanika kazala je: ”Allahov Poslanik postio je devet dana zul-
hidždžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.” (Hadis je zabilježio Ahmed, Ebu Davud,
slabim ga je ocijenio autor knjige Nasbur-rajeti, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Što se tiče posta na dan Bajrama, on je strogo zabranjen, a to nam potvrđuje hadis Ebu Seida,
r.a.: ”Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.”
(Buharija i Muslim) Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav u pogledu zabrane posta na dan
Bajrama.

Dobra djela u ovim danima općenito su vrednija nego u drugim vremenima. Što se tiče posta,
nije dozvoljeno u njima postiti osim prvih devet dana, a deseti dan je Bajram kada je
zabranjeno postiti. Na osnovu spomenutog možemo kazati da se pod pojmom vrijednost deset
dan zul-hidždžeta, u pogledu posta, misli na post devet prvih dana, dok se spominju kao deset
dana zbog prevladavanja broja deset.Pogledati komentar Muslimove zbirke hadisa od imam
Nevevija, br. hadisa 1176. (Izvor fetve: islam-qa.com)
______________________________________________

Deset dana zul-Hidzeta su najbolji dani u godini u komadu a najbolji dan pojedinacno je dan
Arefata. Isto tako kao sto je rekao ibn Tejmije da su deset noci od ramazana najbolje u toku
godine u komadu a noc Lejletul Kadr je najbolja od svih noci pojedinacno.

Zato je Poslanik s.a.w.s. u vjerodostojnom hadisu kojeg biljezi Buharija i drugi rekao,
podstičući ashabe kao i sve muslimane koji dodju posle njih na činjenje dobra u ovim danima,
u prvih deset dana zul-hidždžeta: U tom hadisu se kaze sledece: ”Ne postoje dani u kojima je
činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta.
Rekli su ashabi: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom
putu!” Nastavio je: ”Osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim
tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buharija i drugi)

Mnogo je drugih argumenata koji ukazuju na vrijednost ovih dana. Na vrijednost ovih dana
ukazuje hadis Allahovog Poslanika: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u
kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite et-
tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući
riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).” (Hadis je
zabilježio imam Taberani sa dobrim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani.)

Na vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim
vremenom: ”Tako mi zore i deset noći” (Fedžr, 1.-2.). Ibn Kesir je spomenuo u komentaru
ovog ajeta riječi Ibn Abbasa, r.a., da su to noći prvih deset dana zul-hidždžeta.

Postavlja se pitanje zasto su bas ovih 10 dana zul-hidzeta odabrani da budu najbolji od svih
drugih dana u godini. Allah najbolje zna ali hafiz Ibn Hadžer koji je protumacioBuharinu
zbirku hadisau svom djelu koje je poznato kao ”Fethu-l-Bari” kaze sledece: ”Mislim da je
razlog odlikovanja deset dana zul-hidždžeta zato što su u njima sakupljeni svi temeljni
ibadeti: namaz, post, sadaka, hadždž, a to nije slučaj ni sa bilo kojim drugim vremenom.”

Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje o vrijednostima deset dana zul-hidždžeta da li su oni bolji
od deset zadnjih dana mjeseca ramazana, pa je odgovorio: ”Dani deset dana zul-hidždžeta
bolji su od zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana bolje su od
noći deset dana zul-hidždžeta.”

ISTO TAKO:

Ove dane treba iskoristiti u pokajanju Uzvišenom Allahu

Ove blagoslovljene dane čovjek bi trebao da iskoristi i da njima obnovi ugovor pokornosti sa
Uzvišenim Allahom. Da se prisjeti koristi pokajanja i povratka Uzvišenom Allahu. Da se
prisjeti da Allah voli pokajnike, da se raduje njihovom pokajanju, da je obećao da će loša
djela pokajnika pretvoriti u dobra. Da se prisjetimo argumenata koji ukazuju na obaveznost
pokajanja svim ljudima, bez razlike kojem staležu pripadali.

Takodjer velikim stepenom pohvaljenosti smatra se post ovih 10 dana. Mnogo je argumenata
koji ukazuju na vrijednost posta općenito, ako na to dodamo blagoslov ovog vremena i da je
bila praksa Allahovog Poslanika da posti ove dane, onda shvatamo zašto je ulema kazala da je
post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Preneseno je od supruga Allahovog
Poslanika da je Poslanik postio devet dana zul-hidždžeta.

Prenosi se od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio: dan Ašure, devet dana zul-
hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Nesai, njegovu
vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) A što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – dana
Arefata – o postu tog dana došli su posebni hadisi. Kazao je Allahov Poslanik, kada je upitan
o postu na dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta): ”Iskupljuje od grijeha prošlu i narednu
godinu.” (Muslim i dr.)

Mnogo je dobrih djela koja bi čovjek trebao da čini i da prakticira tokom ovih dana. Ovdje
možemo spomenuti samo neka od tih dobrih djela, podsjećanja radi, bez spominjanja dokaza
koji ukazuju na njihovu vrijednost:

– mnogo upućivanje dove, ne zaboravljajući na braću, rodbinu, prijatelje, a posebna pažnja i

dova za stanje ummeta,
– dobročinstvo roditeljima,

– obilazak rodbine, prijatelja, poznanika, braće u vjeri,

– učenje Kur’ana i podučavanje drugih Kur’anu,

– klanjanje dnevnih i noćnih nafila,
– sjedenje u džamiji između namaza, a naročito sjedenje u džamiji od sabaha do izlaska sunca,
i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca,

– učenje zikrova, posebno poslije namaza, pred spavanje, jutarnji i večernji,

– obilazak bolesnika,
– udjeljivanje sadake, posebna pažnja prema iznemoglim osobama, hudovicama i jetimima,

– pozivanje ljudi u Allahovu vjeru, pojašnjavanje propisa Allahove vjere onima kojima je
potrebno,
– maksimalno čuvanje od grijeha, naročito onih koji su veliki, a u očima mnogih postali su
sitniji od mušice, kao što je gibet (ogovaranje), nemimet, laž, gledanje u ono što nije
dozvoljeno, kamata, mito.

To su samo neka djela koja bismo mogli da činimo tokom ovih dana, a bitno u svemu tome
jeste da čovjek očisti namjere, odnosno da sve što čini bude iskreno radi Uzvišenog Allaha.
Kazali su učenjaci prvih generacija: ”Koliko je malih djela (u očima ljudi) a njih je
iskrenost učinila velikim, a koliko je velikih djela (u očima ljudi) a njih je neiskrenost
učinila malehnim.‘

Elvedin Pezić, prof.

VRIJEDNOSTI MJESECA ŠA’BANA

2012/06/28 Hutbe, Islam Razne Teme

Autor Haris ef. Mukić

Petak, 22 Juni 2012 00:00

Zahvala pripada Allahu dž.š., salavat i selam na miljenika i poslanika Muhammeda

a.s.,njegovu časnu porodicu, uzorite ashabe, kao i na sve one koji su preselili na onaj svijet sa
šehadetom u svome srcu.

Draga braćo, poštovane džematlije, nalazili smo se u svetim danima jednog od svetih mjeseci
koji je ujedno i vjesnik mubarek Ramazana, a to je Redžep. U Redžepu smo trebali slaviti i
zahvaljivati Allahu dž.š. na nama najbolji način, jer se u njemu djela vrednuju na poseban i
umnogostučen način. U svetim mjesecima Allah dž.š. višestruku nagradu daje za učinjeno
dobro djelo, ali se i na loše djelo gleda na poseban način. Allah nas je također počastio u
ovom mjesecu sa dvije odabrane noći, a to su: lejlei-regaib i lejlei-mi’radž. Kako nam je
objašnjeno, u prvom četvrtku ovog svetog mjeseca Allah dž.š. odredio je da hazreti Amina
zanese budućeg vjerovjesnika i krunu poslanika, Muhammeda a.s. Ova druga mubarek i
odabrana noć preokrenula je stranicu u misiji Muhammeda a.s. tako što je dala do važnosti
ulogu Muhammeda a.s. iz nubuvveta u risalet. A mi’radž je ujedno i dao mnogobrojne
prednosti ovom ummetu. “Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga
roba iz Mesdžid-Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka
znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”(El-isra 1.ajet)

Nakon ovog mjeseca, ulazimo u još jedan mjesec od značaja za muslimane, a to je Ša’ban,
koji nastupa 21. 06. 2012.

Ša’ban je osmi mjesec islamskoga kalendara. Doslovno značenje riječi “ša’ban” je: širiti i
dostaviti. Za vrijeme ovoga mjeseca blagoslovi se spuštaju, a učinjena i izvršena djela svake
osobe se dostavljaju. Ša’ban je nazvan, kako jedni tvrde, po tome što su Arapi u dalekoj
historiji baš u ovom mjesecu bili u potrazi za vodom te bi se razdvojili kako bi tražili vodu,
dok drugi pak kažu da je Ša’ban nazvan zbog toga što se on pojavljuje između dva velika
mjeseca Redžepa i Ramazana.

Blagoslovi se ozbiljuju i postupno narastaju da bi u sredini mjeseca Ša’bana dosegli izuzetno

velik broj te u potpunosti dosegli svoj zenit krajem mjeseca Ramazana kada Allahovi robovi
postom, teravijom i zekatom čiste svoje duše, imetke i drugo.
Svakoga dana, Allah Uzvišeni Svojom ljubavlju i milošću odredio je konkretno vrijeme u
kojemu veličanje Njega biva uslišano. Među posebnim mjesecima i danima nalazi se mjesec
Ša’ban, kao što rekosmo, u kojemu svako urađeno djelo biva nagrađeno od strane Allaha više
negoli u drugim danima i noćima.

Zašto je mjesec Ša’bana važan (post u njemu)?

U hadisu kojega prenosi hazreti Usama, prenosi se da je Poslanik, alejhisselam, rekao:

“Između Redžepa i mjeseca Ramazana nalazi se jedan mjesec koji se naziva Ša’ban. Ljudi su
nehajni prema ovome mjesecu iako je nagrada za svako urađeno djelo veća od samoga djela, a
djelo je pokazano Allahu, Uzvišenome.” (Hadis bilježi imam Bejheki, u svome djelu Šu‘bul-
Iman)

Od hazreti Enesa prenosi se da bi nastupanjem mjeseca Redžepa Resulullah, alejhisselam,

učio: “Allahumme, barik lena fi Redžebe ve Ša‘bane ve belligna ila Ramadane” (Allahu moj,
blagoslovi nas u Redžepu i Ša’banu i daj da dočekamo mjesec Ramazan).

Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „To je mjesec u kojem su ljudi
nemarni; on je između Redžepa i Ramazana, u njemu se uzdižu djela ka Gospodaru svjetova,
pa volim da se moja djela predoče dok postim.“ Bilježi imam Nesai, a dobrim ga je ocjenio
šejh Albani.

Isto se tako prenosi da je Resulullah, alejhisselam, rekao: “Šaban je moj mjesec.” U drugoj
predaji, hazreti Aiša prenosi da bi Poslanik, alejhisselam, postio u mjesecu Šabanu spojivši to
s mjesecom Ramazanom.

Od majke vjernika Aiše, radijjallahu anha, se prenosi da je kazala:

„Nisam vidjela Poslanika da posti ni u jednom mjesecu više nego u mjesecu Ša’banu; postio
ga je cijelog osim malo dana.“ (Bilježi imam Buhari 1969.).

Aiša r.a. prenosi da „Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od najdražih mjeseci
koje bi provodio u postu bio je mjesec Ša’ban kojeg bi spajao sa Ramazanom.“ (Bilježi Ebu
Davud, i Nesai, a vjerodostojnim ga je ocjenio šejh Albani.)

Rekao je imam Ibn Hadžer El-Askalani, rahmetullahi alejhi, komentarišući ovaj hadis: „Ovaj
hadis je dokaz o propisanosti posta tokom mjeseca Ša’bana.“ (Bulugul El-Meram).

Rekao je imam Ibn Redžeb, rahmetullahi alejhi, također komentarišući ovaj hadis: „Kada je u
pitanju post Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ta on je postio u mjesecu Ša’banu
što nije postio mimo njega (dakle najviše je postio u ovome mjesecu mimo drugih mjeseci
izuzevši Ramazan).“ (Lataif El-Me’arif).

Dok je kazao imam Saneani, rahmetullahi alejhi: „U ovome hadisu je dokaz da je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio ovaj mjesec posebnim kada je u pitanju post,
postio ga je više nego li druge mjesece.“ (Subulu Es-Selam).

Iz svega navedenoga zaključujemo značaj mjeseca Šabana i Resulullahovu, alejhisselam,

vezanost za taj blagoslovljeni mjesec.
Ovaj mjesec treba provesti pripremajući se za mjesec Ramazan, čineći dobra djela kako bismo
ih bili kadri još više činiti u mjesecu Ramazanu.

Draga braćo, vrijednosti ovog mjeseca, mjeseca Ša’bana su velike. Jedan od dokaza toga je
izmađu ostalog i ovaj. Pojedini islamski učenjaci su općenito post podijelili na sljedeći način:

– Post mjeseca Ramazana,

– Post Allahova mjeseca Muharema, koji je najbolji post nakon posta mjeseca Ramazana.

– Post mjeseca Ša’bana jer je Allahov Poslanik, alejhi selem, postio u tom mjesecu što nije
postio u drugima.

– Ostali dani u mjesecima su isti osim dana za koje je došlo posebno u Sunnetu da se poste i
da imaju posebnu nagradu poput Ašure, na dan Arefata, šest dana Ševala…

Na kraju je lijepo napomenuti, pored blagodati koje su okićene u ovom mjesecu i koje su
nabrojane, i na neke događaje u ovom mjesecu, a to su:

1) Lejlei-berat (Noć oprosta), petnaesta noć mjeseca Šabana. Za ovu noć se kaže, da Allahovi
pisari počinju pisati sudbinu ljudi sve do lejletul-kadra. Pa je zbog toga važno opomenuti sve
nas da ustrajemo u činjenju ibadeta u ovom periodu.

2) Kao Kibla, smjer okretanja u namazu, ponovo je uzeta Ka’ba u Mekki (nakon
kratkovremenog okretanja prema Bejtul-Makdisu u Jerusalemu). Ovo se desilo druge godine
nakon Hidžre, petnaestoga Šabana.

3) Post mjeseca Ramazana učinjen je obaveznim druge godine po Hidžri, 25. Šabana.

Poštovane džematlije, kontinuitet ibadeta je poruka ovih blagoslovljenih mjeseci u kojima se

nalazimo. Ustrajmo u tom ibadetu kako bi naš Gospodar bio zadovoljan s nama. Očistimo naš
duše kako bi spremni ušli u najodabraniji mjesec, mjesec Ramazan.

Gospodaru olakšaj, a ne otežaj. Gospodaru, daj da umremo kao muslimani. Amin!

rijednosti i specifičnosti mjeseca ša'bana

(piše: Zehrudin ef. Junuzović)
urednik 10th jun. 2013. Nema komentara

 Mjesec ša'ban ar. ‫عبان‬ŽŽ‫ ش‬osmi je mjesec hidžretske godine. Iako po mnogo čemu izuzeto
vrijedan, znamenit i specifičan, zbog činjenice da nastupa iza svetog mjeseca muharrema i da
iza njega slijedi mjesec ramazan, ovaj mjesec nerjetko biva zanemaren  i uskraćen neophodne
pažnje i interesovanja šire vjerničke populacije. Na ovu negativnu pojavu, kao što znamo,
reagovao je i lično Allahov Poslanik, s.a.v.s., kako verbalno tako i  praktično, a što ćemo u
tekstu koji slijedi pojasniti.
 Ša'ban je bio u fokusu Vjerovjesnikovog interesovanja i prakse

Zaista, ako se makar i samo površno ša'ban analizira u svjetlu brojnih izjava Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., u odnosu na njega.

Ukoliko se uzme u obzir činjenica da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., podučavao muslimane kako da

se ponašaju početkom mjeseca šabana, kada im je rekao ješta da rade u toku ovoga mjeseca i
kako da se ponašaju u njegovoj središnjoj noći, a kako da se ponašaju kada bude na isteku, ili
kako to prenosi Aiša, r.a biva sasvim jasna važnost ovoga mjeseca i pažnje prema svakom
njegovom danu.

Tekst koji slijedi ima za cilj da posjeti vjernike na brojne vrijednosti i specifičnosti ovog
hidžretkog mjeseca, način na koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., provodio ovaj mjesec i šta je
nama, njegovim sljedbenicima u tome smislu sugerirao, u nadi da će spoznaje sresti budno
srce i razum koji ih adekvatno vrjednuju.

Mjesec ša'ban je od većine vjernika zanemaren

U famoznom hadisu kojeg izmeđuostalih vjerodostojno bilježi i imam Nesai u svome Sunenu,
Usame b. Zejd r.a., je pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o razogu tako intenzivnog posta
upravo u ovom mjeesecu pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovako pojasnio:“ To je mjesec
kojeg ljudi zanemare, između redžeba i ramazana.“ [1]   

 Ša’ban je mjesec u kojem se Allahu iznose i predočavaju djela

U istom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., je preko Usame b. Zejda, r.a., podučio i drugoj
važnoj specifičnosti i vrijednosti ovoga mjeseca, a to je predočavanje djela. Allahov Posanik,
s.a.v.s. je to ovako objasnio:” “ To je mjesec u kome se Gospodaru svih svjetova djela
iznose pa volim da se moje djelo iznese dok je postim.”[2]

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je postio u ša`banu više nego u ostalim mjesecima.

Usame, r.a., opisujući način Poslaničkog posta kaže: „Ni u jednom drugom mjesucu, ako se
izuzme ramazan, nije postio koliko u ša‘banu.“[3]

U Dva Sahiha zabilježena je izjava hazreti Aiše, r.a.,, da je rekla:”Nisam vidjela

Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je u potpunosti postio ijedan mjesec sem ramazana, i nisam ga
vidjela da je od dobrovoljnog posta postio više nego li u ša`banu»[4]

,”-Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije postio (nafilu) nijedng mjeseca više nego u ša`banu, cijeli
ša`aban je postio i govorio; činite od dobrog djela samo koliko podnosite…»7

U drugoj verziji takoder u Buharijinoj verziji hadisa također je izjavila:”On-Vjerovjesnik,

s.a.v.s.,- je zaista postio cijeli šabanu.“[5]( Fe innehu kane jesumu ša’bane kullehu)

`U Muslimovoj verziji stoji da je rekla: Kane jesumu ša’bane kullehu, kane jesumu ša’bane
illa kalilen”. Odnosno: “Postio je cijeli ša`ban, postio je skoro cijeli ša’ban.”

U Nesaijevoj zbirci hadisa zabilježena je predaja od Aiše, r.a., ”Vjerovjesnik, s.a.v.s., od svih
mjeseci je najviše volio da posti u ša´banu on ga je (postom) sastavljao sa ramazanom”[6]
Od nje i od Umu Seleme, r.a., se prenosi da su rekle:”Vjerovjesnik, s.a.v.s., je postio gotovo
cjeli ša’ban, ustvari postio ga je u potpunosti.”[7]

Ummu Seleme, r.a., je izjavila “Nisam vidjela Vjerovjesnika, s.a.v.s., da sastavlja postom dva
mjeseca sem ramazana i ša’bana»[8]

Jedna grupa učenjaka, medu njima i Abdullah ibn Mubarek prefiriraju stav da Vjerovjesnik,
s.a.v.s., ustvari nije u potpunosti postio ša’ban. Oni tvrde da se predhodni hadisi o postu
cijelog mjeseca ne trebaju shvatiti doslovno, nego da oni znače da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
postio veoma mnogo ili veci dio ša´bana.[9]

Ovom stavu ide u prilog izjava same hazreti Aiše, r.a., koja je registrovana u Muslimovom
Sahihu, gdje kaže kaže:”Ne znam da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ispostio cijeli mjesec, osim
ramazana.”[10]

U drugoj izjavi koju takoder bilježi Muslim također, stoji: “Nisam ga vidjela-misli na
Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem,-da je ispostio cijeli mjesec, otkako je došao u
Medinu osim da to bude ramazan”

U drugoj predaji : „Ne znam da je Vjerovjesnik ikada proučio cijeli Kur´an u jednoj noći, niti
da je neki mjesec cijeli ispostio, sem ramazana”![11]

U Dva Sahiha od ibn Abbasa, r.a., stoji:“Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije postio cijeli mjesec sem
ramazana”[12]!

Post u ša'banu bolji od posta u redžebu

Popularni Ibn Redždeb el-Haneli, u svome djelu “Lataifu-l-ma’arif” , vrsni ekspert  kada su
ove vrste spozneje posrijedi ističe: “Mnogi ljudi smatraju da je post u redžebu bolji od posta u
šabanu, jer prvi, za razliku od šabana, spada u svete mjesece/ešhurul hurum što nije slučaj sa
ša`banom. Međutim, ispravno je da je post u ša’banu vrjedniji od posta u redžebu.” [13]
Dokaza i razloga tome jeviše, a u sami vrh dokaza jeste nepobitna činjenica da je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., i sam znatno više postio u ša’banu nego u drugim mjesecima.

Sa druge strane, jedan broj uenjaka, kako to ističe Vehbe Zuhajli u svome komperativnom
fikhu ističe kako je post u svetim mjescima (Zul ka’de, zul-hidždže, redžeb i muharrem)
zapravo vrijeme kada je najbolje postiti nakon obaveznog posta mjeseca ramazana.”[14]

Postiti u ša’banu je bolje nego u muharremu

Općepoznati hadis :” Najbolji post poslije ramazana je post u Allahovom mjesecu

Muharremu, a najbolji namaz posle farza je noćni namaz.”[15] se odnosi samo na opći post
i opće dobrovoljne namaze,  ali ne i post neposredno prije i poslije ramazana koji ima posebnu
vrijednost.. Primjer njegove veze sa ramazanom je kao primjer sunneta i sun-sunneta sa
farzom koje po svome fadiletu i vrijednosti dolaze odmah poslije posta ramazan i koje
izmeđuostalog imaju ulogu popravljanja eventualnih manjkavosti farza.

Kao što su dobrovoljni namazi odnosno sunneti prije i poslije farza bolji od općeg
dobrovoljnog namaza-nafile, tako je i post koji prethodi ramazanu ili se posti neposredno
poslije njega, bolji od općeg dobrovoljnog posta.
 Ša’ban sadrži i izvanrednu Lejletu-nsfi min ša’ban-središnju noć

U mjesecu ša’banu je sadržana “Lejletu nsfi min ša’ban” o čijoj vrijednosti su zabilježeni
brojni hadisi.  Grupa ashaba među kojima Ebu Bekr es-Siddik, Aiša, Ebu Musa el-Eš’ari,
Abdullah b. Amr, Mu’az b. Džebel, Ebu Sa’lebe el-Hašeni i Ebu Hurejre, r.a. Avf b. Malik,
r.a., prenose vrijednosti ove noći i te predaje potvrđuju jedne druge- ističu stručnjaci hadiskih
znanosti.

U Ibni Madžinoj zbirci hadisa zabilježen je hadis od Ebu Musaa el-Eš-‘arija, r.a.,  slijedežog
sadržaja:”Zaista Allah dž.š., u petnaestoj noći šabana pogleda u svoje robove i oprosti svima
osim mušriku i ko je nosi mržnju prema svom bratu muslimanu ”[16]

O postu nakon polovine mjeseca ša’bana

Imam Ahmed, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ibn Hibban i Hakim su zabilježili hadis od El-
Ala'a ibn Abdur-Rahman, od njegovog oca od Ebu Hurejrea, r,a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
rekao:”Kada preostane pola ša`bana, nemojte(više) postiti.”[17] Tirmizi i drugi su ovaj hadis
ocjenili vjerodostojnim.

Autor “Lataifu-l-ma’arif ističe:” Muhaddisi imaju različite stavove po pitanju korekcije ovog
hadisa kao i po pitanju postupanja po njemu. Što se tiče stepena njegove ispravnosti, mnogi su
ga ocjenili autentičnim, ovo je stav Tirmizije, Ibn Hibbana, Hakima Tahavije i Ibn Abdul
Berra. Međutim, muhadisi koji su veći i učeniji od gore spomenutih, govorili su o određenim
manjkavostima koje otklanjaju autentičnost ovog hadisa. I rekli su”Hadis je munker”[18] Ovo
je ocjena npr., Abdu Rahmana ibn Mehdija, imama Ahmeda, Ebu Zur’a Razija i El-Esrema.

Imam Ahmed po ovom pitanju je rekao “Ebul-Alau neprenosi neki drugi hadis da je na višem
stepenu munkera od ovog!”

On je citirani hadis odbacio hadisom “Nemojte postiti dan ili dva pred ramazan”-koji jasno
upućuje na dozvoljenost posta do dan ili dva pred ramazan. Esrem je izjavio: “Svi drugi
hadisi su oprečni ovome.” On aludira na hadise posta (gotovo) cijelog ša’bana i njegovog
sastavljnja sa ramazanom kao i na hadis zabrane posta koja se odnosi na samo dan ili dva prije
ramazana, ali ne više od toga. Ovim hadis postaje šaz-oprečan drugim ispravnim hadisima.
Tahavi je rekao “Ovaj hadis je derogiran” /mensuh i prenosi konsenzus učenjaka po pitanju
njegovog nepraktikovanja.

Većina učenjaka da se po ovom hadisu ne postupa, međutim, neki poput imama Šafije, r.a.,
smatraju da se po njemu treba postupati i brane da neko počne postiti u drugoj polovini
ša`bana, osim kome je to ustaljen običaj.

O ZABRANI POSTA KRAJEM ŠA’BANA, DAN ILI DVA PRIJE NASTUPANJA

MJESECA RAMAZANA

U Muvatti Imama Malika, Sunenima Nesaija, Ebu Davuda i Tirmizija je zabilježeno od

Abdullaha b. Abbasa, radijellahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
spomenuo ramazan pa je rekao: «Nemojte započinjati postiti sve dok ne vidite mlađak, a
ukoliko bude oblačno vi onda upotpunite broj (mjeseca) sa trideset.»
U Nesaijevoj zbirci stoji zapisano da je Abdullah b. Abbas, radijellahu anhuma, prije citiranja
ovoga hadisa izjavio: «Čudim se onome koji posti prije početka mjeseca, a Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:..i onda je spomenuo prethodnu predaju.»

U Ebu Davudovoj predaji stoji: «Nemojte pomjerati mjesece tako što ćete postiti dan ili
dva prije. (nastupanja ramazana) Tu se izuzima post koji neki od vas ustaljeno posti
…»[19]

«Nemojte postiti dan ili dva prije početka ramazana, osim ako to nije nečiji uobičajeni
post, takav neka posti.»[20]

Načelno, ističemo da učenjaci smatraju da zabrana posta nije opća, nego da ima osoba koje
mogu postiti i pred sami ramazan, a radi se o onima kojima ovakav post bude povezan sa
prethodnim danima, ili se podudari sa nekim njegovim uobičajenim postom, kao npr., čovjek
koji stalno praktikuje post ponedjeljkom i četvrtkom, itd. Ako bi takav čovjek postio nijjetom
tog svog dobrovoljnog posta, dozvoljeno mu je zbog prethodno spomenutog hadisa. Sukladno
motivu posta neposredno pred ramazan, dakle istekom mjeseca ša’bana, izrečeni su brojni
detaljni stavovi pravnih škola, na osnovu brojne argumentacije i duga pravne diskusije, što
nije predmet ovoga teksta.

Zehrudin ef. Junuzović

[1] Ahmed, 22096., Nesai, 2357 i 2358., u Knjizi o postu, poglavlje: O Vjerovjesnikovom, salallahu
alejhi ve sellem, postu hadis je hasen-sahih.

[2] Nastavak prethodno spomenutog hadisa.

[3] Ahmed, 22096., Nesai, 2357 i 2358., u Knjizi o postu, poglavlje: O Vjerovjesnikovom, salallahu
alejhi ve sellem, postu hadis je hasen-sahih.

[4] Buhari, 1969., u Knjizi o postu, poglavlje:O postu u ša'banu, Muslim, 1156, u Knjizi o postu,
poglavlje:O postu mimo ramazana.

[5] Buhari, 1970., u Knjizi o postu, poglavlje:O postu u ša'banu

[6] Nesai, 2350., u u Knjizi o postu, poglavlje:O  vjerovjesnikovom, s.a.v.s., postu. Tirmizi, 736.,  Knjizi
o postu : Poglavlje: O sastavljanju ša'bana sa ramazanom., Ebu Davud 2413.,  u knjizi o Postu
poglavlje: Post u mjesecu ramazanu., Korisno je znati: Šejh Albani kaže da je ovaj hadis sahih.

[7] Tirmizi, 736.,  Knjizi o postu : Poglavlje: O sastavljanju ša'bana sa ramazanom.

[8]

[9] Ovakvo shvatanje hadisa od Ibn Mubareka  prenosi Tirmizi u svome Sunenu u Knjizi o postu, o
sastavljanju ša'bana sa ramazanom.

[10] Muslim, 1156, u Knjizi o postu, poglavlje:O postu mimo ramazana.

[11] Ovo je samo dio podužeg hadisa kojeg bilježe: Muslim, 746.,  u knjizi o namazu putnika, 
poglavlje o noćnom namazu i onome koji zbog bolesti i sna preskoči njiegovo obavljanje.  Ebu Davud,
1342 idr., u Knjizi o noćnom namazu., Nesai, 1601, u Knjizi o namazu, poglavlje: u noćnom namazu.
[12] Buhari, 1971., u knjizi o postu, poglavlje:  O Vjerovjesnikovom, s.a.v.s., postu. Muslim, 1157, u
Knjizi o postu, poglavlje: O Vjerovjesnikovom, s.a.v.s. postu. Nesai, 2346., u Knjizi o postu, poglavlje:
O Vjerovjesnikovom, s.a.v.s. postu.

[13] Lataifu–l–me’arif, Ibn Redžeb El-Hanbeli, Dar ibn Kesir, Damask-Bejrut 2001 g. Djelo koje smo
Allahovom milošću preveli i koje čeka svoje izdanje na bosanskome jeziku.

[14] Vidi: El-Fikhu el islami ve ediletuhu, 4:1643.

[15] , Ahmed, Muslim i Ebu Davud.

[16] Ibn Madže 1390., u Knjizi o namazu poglavlje: o petnaestoj noći ša'bana. Šejh Albani je uvrstio
ovaj hadis u djelu Sahih Ibn Madže

Korisno je znati:Šejh Albani je rekao: Ovaj hadis je hasen.

[17]  Hadis je zabilježio Tirmizi br. 738., u  Knjizi o postu, poglvlje: pokuđenost posta u drugom djelu
ša'bana.,  Ebu Davud, 2373., u Knjizi o postu, poglavlje: Pokuđenost spajanja ša'bana sa ramazanom
Ibn Madže, 1651.,  u Knjizi o postu, poglavlje:  Zabrana posta neposredno pred rmazan osim u sučaju
nekog ko ima svoj uobičajeni post. Korisno je znati: šah Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim.

[18] Hadis munker je jedna vrsta slabog hadisa, njegova definicija kod muhadisa je” hadis kojeg
prenosi slab prenosioc suprotno onome što prenosi pouzdani.“

[19] Muvatta, 1:233, u Knjizi o postu, u poglavlju «O istraživanju mlađaka radi posta i mršenja u
ramazanu».(Inače ovim poglavljem je Imam Malik započeo Knjigu o postu) Nesai, 2131,2132, u Knjizi
o postu, u poglavlju «O spomenu razilaženja na Mensuru u hadisu Ribi ja», isnad ovog hadisa je
prekinut, njega je sastavio Ebu Davud, br. 2327, u Knjizi o postu u poglavlju «A ukoliko bude oblačno 
postite trideset», Tirmizi, br. 688, u Knjizi o postu, u poglavlju «O predajama da je početak i kraj posta
na onovu viđenja mlađaka».

[20] Muslim, br. hadisa 1082, u Knjizi o postu, u poglavlju «Nemojte postiti dan ili dva prije početka
ramazana».

Vrijednosti i značaj mjeseca ša’bana

31. Marta 2020. / Iz džemata
Mjesec ša’ban, mjesec svakog dobra i oprosta, u hidžretskom kalendaru prethodi mjesecu
ramazanu, a u njemu se vjernici duhovno, fizički, materijalno i organizacijski pripremaju za
dolazak najdražeg gosta, mjeseca ramazana.

Mubarek mjeseci u koje se ubraja i mjesec ša’ban, pružaju čovjeku jedinstven duhovni
oporavak, omogućuju da čovjek bolje vidi milost Božiju, da osjeti miris ljudske nade, nude
mu Božiju Riječ da ga oslobodi straha od samoće, i da ga uvede u svijest istinske vjere i nade.
Božiji poslanik Muhammed, a.s., je veliku vrijednost pridavao mjesecima redžebu i ša’banu,
govoreći da je to vrijeme pripreme srca, duše i razuma da se okoriste od velikog rahmeta i
bereketa mjeseca ramazana, a jednom prilikom je rekao:”Mjesec redžeb je Allahov mjesec,
ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec moga ummeta.”

Post u ovim odabranim mjesecima nudi čovjeku da u duši snažnije, a u tijelu jasnije spozna
razliku između prolaznog užitka i vječnog uzdignuća. Pored posta mjeseca ramazana, naš
Poslanik, a.s., je najviše postio u mjesecu ša’banu, u mjesecu posebne Allahove milosti,
ljubavi i oprosta, što nam svjedoči i hadis kojeg prenosi Usame bin Zejd, r.a., u kojem se
kaže:”O Allahov Poslaniče, ne vidim da u nekome drugom mjesecu postiš koliko postiš u
mjesecu ša’banu. Zašto je to tako?” Odgovorio je:”Ovaj mjesec između redžeba i ramazana je
tako vrijedan mjesec, a ljudi su tako nemarni prema njemu! U ovom mjesecu djela se podižu
Gospodaru svjetova i ja želim da se moja djela podižu dok postim.” Enes, r.a., prenosi da je
Božiji poslanik, a.s., upitan:”O Allahov Poslaniče, nakon ramazanskog posta, koji je post
najvrijedniji?”. Odgovorio je:”Post u mjesecu ša’banu zato što nagovještava dolazak
ramazana.” A kada ga upitaše:”Koja je sadaka vrijednija?” Ovako je odgovorio:”Sadaka u
mjesecu ramazanu!”

Abdulkadir Gejlani, poznati sufijski učenjak, kaže:”Redžeb je mjesec napuštanja nefsanskih

prohtjeva. Ša’ban je mjesec djela i požrtvovanosti. Ramazan je mjesec odanosti i radosti.
Redžeb je tevba, ša’ban muhabet, a ramazan vrijeme bliskosti sa Allahom, dž.š. Redžeb je
hurmet, ša’ban hizmet, a ramazan nimet. U mjesecu redžebu uvećavaju se dobra. U ša’banu se
podiže zlo, a u ramazanu postižu najveće počasti.” Mjesec ša’ban se još naziva i veličanstveni
mjesec, jer se u njemu nalazi mubarek noć, Lejletu-l-berat, noć oprosta, kada meleki uzimaju
posebna zaduženja, a vjernici se ibadetom nastoje približiti Božijoj milosti, i u toj noći
vjerničke dove bivaju uslišane. U ovoj noći Allahova milost obuhvata sve, i u njoj se određuju
događaji koji će se dogoditi tokom godine, a naš Poslanik nam poručuje:”Kada nastupi
petnaesta noć mjeseca ša’bana u njoj klanjajte namaz, a u danu postite. Zaista se Uzvišeni
Allah, zajedno sa zalaskom sunca, pojavljuje na dunjalučkom nebu sa svojim nurom rahmeta i
ovako se obraća svojim robovima:”Ima li ikoga da od mene traži oprosta da mu oprostim
grijehe? Ima li ikoga da od mene traži opskrbu, pa da ga opskrbim? Ima li ikoga ko je
unesrećen, da me zamoli pa da mu dam zdravlje?” Ovaj Božiji govor traje sve dok zora ne
zarudi.

U ovim odabranim mjesecima, u vremenu posebnog Božijeg rahmeta, ne smijemo dopustiti

da nam vrijeme prolazi u zabrinutosti i beznađu, nego trebamo ustrajati u činjenju dobrih
djela, činjenju ibadeta, i zahvaljivati se time na blagodatima kojima nas Dragi Allah obasipa i
ne gubiti nadu u njegovu milost. Prenosi se od hazreti Aiše, r.a.:”Časni Poslanik, a.s., ni u
jednom trenutku nije postio više, nego što je postio u mjesecu ša’banu. Mjesec ša’ban bi u
potpunosti provodio u postu govoreći:”Činite dobra djela koliko god imate snage…” Vjernici
svojim ibadetima, postom, zikrom, istigfarom, učenjem Kur’ana, dovama, i činjenjem ostalih
dobrih dijela, svjedoče da je spas čovječanstva u snazi njegova morala. Kada vjernik krene
jednim korakom prema zadovoljstvu Gospodara svoga, plemenitost i milost Uzvišenog Allaha
obaspe njegovu dušu, i ulije smiraj u njegovo srce. Zato se potrudimo da nam ovi mubarek
dani proteknu u ibadetu, kako je to bilo u praksi našeg Poslanika i naše uleme, kako bismo
stekli Allahovu ljubav i zadovoljstvo, i kako bismo na najljepši način dočekali naš mubarek
mjesec ramazan.

Izudina Karišik
MEJSEC REDŽEB

Odlike mjeseca redžeba na vagi šerijata

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy Link

Share

Piše: dr. Safet Kuduzović

Budući da se nalazimo u svetom mjesecu, mjesecu redžebu, često s minbera kao i na

vazovima slušamo hadise koji govore o posebnim vrijednostima ovog časnog mjeseca.
Meðutim, izrazita većina tih hadisa ili bolje kazati svi oni nemaju validne osnove u
vjerodostojnom Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn-Hadžer kaže: “Nema
vjerodostojnih hadisa koji govore o odlikama mjeseca redžeba, niti posta, niti noćnog namaza
u njemu. Ovo je prije mene kazao Ebu-Ismail el-Herevi i drugi.” (Vidjeti: Tebjinul-adžeb, str.
6.).

Potom na strani br. 8, Ibn-Hadžer kaže: “Što se tiče hadisa koji govore o odlikama redžeba,
oni se dijele u dvije vrste: slabi i lažni. Spomenut ćemo slabe hadise i ukazati na apokrifne”,
potom je Ibn-Hadžer počeo s citiranjem hadisa. Šejh Kušajri kaže: “Znaj da hadisi koji govore
o vrijednosti redžeba nisu vrijedni spomena.” (Vidjeti: Es-sunenu vel-mubtedeat, str. 141.).
Islamski učenjaci spominju brojne novotarije koje se čine u redžebu. Mi ćemo se ograničiti na
četiri koje su aktuelne u našim podnebljima:

1. Namaz-žêljâ u redžebu

Jedna od najpoznatijih novotarija koja se veže za redžeb je namaz-žêljâ (ar. salatur-regaib).

Hadis koji govori o namazu-žêljâ je apokrifan kod hadiskih stručnjaka, a njegova forma je
jako čudna. Imam Nevevi kaže: “Ovaj namaz je ružna novotarija koja u sebi sadrži ništavnosti
pa je obaveza proći se ove novotarije i osuditi onoga ko je praktikuje.” (Vidjeti: El-mensurat,
str. 99, od imama Nevevija). Ibn-Nehhas ed-Dimeški kaže: “Hadis na kome se temelji ova
novotarija je apokrifan po konsenzusu hadiskih stručnjaka.” (Vidjeti: Tenbihul-gafilin, str.
496.).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Namaz-žêljâ nema validne osnove u šerijatu pa ga nije

pohvalno praktikovati, ne pojedinačno niti kolektivno. Hadis koji govori o ovom namazu je
apokrifan po konsenzusu islamskih učenjaka i niko od prvih generacija niti imama ovog
ummeta nije spomenuo ovaj namaz.” (Vidjeti: El-fetava, 23/81-82).

Imam Sujuti kaže: “Hadis koji govori o salatur-regaib, apokrifan je po konsenzusu učenjaka.”
(Vidjeti: El-emru bil-itiba, str. 167.).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “… taj namaz neke neznalice nazivaju salatur-regaib.”

(Vidjeti: El-iktida, 2/107.).
Poznati hanefijski pravnik Ibn-Nudžejm kaže: “… tako na osnovu spomenutog zaključujemo
da je pogrdno i novotarija obavljanje salatur-regaib koga ljudi klanjaju u redžebu.” (Vidjeti:
El-bahrur-raik, 2/56.).

Ibn-Abidin el-Hanefi kaže: “Salatur-regaib su izmislili neki pobožnjaci.” (Vidjeti: Hašijetu

Ibni-Abidin, 2/235.). Šejh Albani kaže: “Shodno poznatom pravilu kod islamskih učenjaka
nije dozvoljeno obožavati Allaha ibadetima koje nije propisao kao učenje ezana za bajram-
namaze ili klanjanja salatur-regaib.” (Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 162.).

Ebu-Muhammed el-Aiz b. Abdis-Selam kaže: “U Bejtul-Makdisu nije bio poznat salatur-

regaib sve do 448 H. Prvi ko je klanjao ovaj namaz bio je čovjek po imenu Ibn-Ebil-Hamra.”
(Vidjeti: El-havadisu vel- bideu, str. 132, od imama Turtušija, El-bais, str. 51, El-iktida,
2/121, El-emru bil-itiba, str. 169 i Es-sunenu vel-mubtedeat, str. 140.). Ibn-Redžeb kaže:
“Prethodni učenjaci nisu spominjali ovaj namaz jer je izmišljen u petom hidžretskom
stoljeću.” (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 228.).

Ibn-Dževzi, Ebul-Hattab, Ebu-Šame, Nevevi, Ibn-Salah, Iraki, Ibn-Tejmijje, Zehebi, Ibn-

Kajim, Ibn-Hadžer, Ibn-Redžeb, Ibnul-Hadždž, Ebu-Ismail el-Ensari, Ebu-Bekr es-Semani,
Ebul-Fadl b. Nasir, Sujuti, Ševkani, Adžluni i brojni drugi smatraju hadis koji govori o ovom
namazu ništavnim ili apokrifnim. (Vidjeti: El-mevduat, 3/119, El-bais, str. 61, El-medhal,
2/211, Lataiful-mearif, str. 228, Sijeru ealamin-nubela, 23/143, Tertibul-mevduat, str. 163, El-
iktida, 2/121, El-menarul-menif, str. 95, Lataiful-mearif, str. 228, El-medhal, 2/211, El-emru
bil-itiba, str. 170-171, El-fevaidul-medžmua, str. 100, El-edebu fi redžeb, str. 42, Kešful-hafa,
2/563 i Es-sunenu vel-mubtedeat, str. 140.).

Ebu-Šame kaže: “Koliko mi je imama po džamijama kazalo da praktikuju ovaj namaz samo
da bi udovoljili ljudima i da bi sačuvali džamije da ih ne izgube.” (Vidjeti: El-bais, str. 88.).

Subhanallah, vidimo da se bolesne ljudske ambicije i istorija ponavljaju. Ono što se

govorilo u vrijeme Ebu-Šame (u sedmom hidžretskom stoljeću) govori se i danas. Mnogi
da bi sačuvali radna mjesta i udovoljili neznalicama praktikuju i podstiču ljude na ovu
ružnu novotariju. Zar nije obaveza udovoljiti Allahu a ne ljudima?!!!

Pored toga što je redžeb sveti mjesec nije nam dozvoljeno pretjerivanje i uvoðenje novotarija
u njemu kao ni u drugim vremenima. Stvarnost, a prije nje istorija svjedoči da postoji veliko
pretjerivanje kada su u pitanju Isra i Miradž.

2. Isra i Miradž u redžebu

Od izmišljenih vrijednosti mjeseca redžeba je ubjeðenje da su Isra i Miradž bili u ovom

časnom mjesecu. Po ubjeðenju mnogih to se dogodilo dvadeset sedme noći ovoga mjeseca.
Stoga mnogi muslimani proslavljaju i obilježavaju ovu noć na poseban način. Pripremaju se
mevludi, tevhidi i druge novotarije.

Kod nekih ova proslava je popraćana i dodatnim nedaćama kao muzika, ples, mješanje
muškaraca i žena i sl. Isra i Miradž su dvije velike mudžize Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, ali Allah najbolje zna kada su se dogodile. Ibn-Dehijja kaže: “Neki spominju
da se Isra desila u redžebu što je očita neistina.” (Vidjeti: Tebjinul-adžeb, str. 6.).
Ibn-Redžeb kaže: “Prenosi se neispravnim lancima prenosilaca si Isra i Miradž bile dvadeset
sedmog redžeba.” (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 233.).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Što se tiče noći Isra i Miradža nema pouzdanih dokaza u
kom mjesecu se dogodila. Ashabi nisu posvećivali pažnju ovoj noći pa se zbog toga i ne
poznaje njeno pravo vrijeme.” (Vidjeti: Zadul-mead, str. 1/57.).

Kada bi pouzdano i znali u kojoj noći se desio ovaj veliki dogaðaj, nije ispravno obilježavati
ga jer to nije činio Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, niti ashabi niti tabiini nakon njih. Ako
bi obilježavali Isru i Miradž tada bi trebali obilježavati i noć rascijepljenja mjeseca, dan u
kome je počela objava Kurana, jer je Kuran najveća mudžiza koju je vidjelo čovječanstvo, i
mnoge druge nadnaravne pojave kojima je počašćen Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, što
nije kazao niko od poznatih učenjaka.

3. Post u mjesecu redžebu

Nema vjerodostojnih predanja od Poslanika, sallallahu alejhi va sellem, koja ukazuju na

posebne odlike posta u ovom svetom mjesecu. Ibn-Redžeb kaže: “Što se tiče posta u redžebu
o tome nema vjerodostojnih hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi va sellem, niti predaja od
ashaba.” (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 228.).

Ibn-Tejmijje kaže: “Svi hadisi koji govore o postu u mjesecu redžebu su apokrifni.” (Vidjeti:
El-fetava, 25/156.). Ibn-Hadžer Askalani zapaža: “Nema vjerodostojnih hadisa od Poslanika,
sallallahu alejhi va sellem, posebnim odlikama mjeseca redžeba, niti posta, niti noćnog
namaza u njemu.” (Vidjeti: Tebjinul-adžeb, str. 21.). Šejhul-islam Ibn-Kajjim kaže: “Svi
hadisi koji govore o postu u redžebu su laž.” (Vidjeti: El-menarul-menif, str. 83.).

U hadiskim zbirkama navode se brojne predaje, koje ukazuju na odlike posta u mjesecu
redžebu. (Taberani, (6916), Ibn Hibban u El-medžruhin, 2/238, Ibn Dževzi u El-vahijat, 2/555
i El-mevduat, 2/124 i 2/207, Hatib u Et-tarih, 8/331, Bejheki u Eš-šuab, (2119), Dejlemi u
Musnedul-firdevs, (4318), Ibn Asakir, 5/397.)

Šejh Affani u Nidaur-rejjan, 1/414-423, citira oko dvadesetak hadisa koji ukazuju na
vrijednost mjeseca redžeba i posta u njemu. Meðutim, ova predanja su ili apokrifna ili
ništavna, te nisu validna kao argument. Vrhunski eksperti hadisa nisu prihvatili ove hadise i
smatraju da oni ne ispunjavaju kriterije koje je uvjetovala hadiska terminologija za
pojačavanje predaja mnoštvom navedenih puteva.

Prema tome, post u redžebu je kao post u bilo kojem mjesecu mimo ramazana. U njemu se
može postiti ponedjeljkom i četvrtkom, tri bijela dana ili svaki drugi dan ali bez ubjeðenjan da
je post u redžebu bolji od posta u drugim mjesecima. Ono što se pripisuje Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: “Redžeb je Allahov mjesec, šaban moj, a ramazan
mjesec moga ummeta,” ništavna je predaja i nije validna kao argument. (Vidjeti: Muadžemul-
menahil-elfazijjeh, str. 281, Daiful-džamia, str. 455/3094 i Nidaur-rejjan, 1/414.)

Ibn Abbas je zabranjivao da se posti cijeli mjesec redžeb. (Abdur-Rezzak, 4/292. Hafiz
Askalani je ovu predaju ocjenio dobrom u Tebjinul-adžeb, str. 65-66.). Takoðer se spominje
da je Omer b. el-Hattab udarao one koji su postili u redžebu i govorio: “To je mjesec koga su
uzdizali u paganstvu.” (Ibn-Ebi Šejbe, 2/345/9758.). Ibn-Tejmijje je ovu predaju ocijenio
vjerodostojnom. Vidjeti: Fetavan-nisa, str. 83 od Ibn-Tejmijje i Irvaul-galil, 4/114.). Ibn-
Omer je prezirao postupke svijeta, vidjevši ih kako se pripremaju za redžeb. (Ibn Ebi Šejbe,
2/346/9761, sa lancem prenosilaca koji ispunjava Buharijine i Muslimove kriterije. Vidjeti:
El-irva, 4/114.)

U jednom hadisu spominje se zabrana posta u redžebu, ali je sporna njegova vjerodostojnost.
(Ibn-Madže, (1743), Taberani, (10681), Ibn Dževzi u El-vahijat, (913). U lancu prenosilaca
ove predaje nalazi se Davud b. Ata, koji je nepouzdan kod svih hadiskih stručnjaka. Vidjeti:
El-ilel, (1227) od Ibn-Ebi-Hatima, Et-tarihus-sagir, 2/265, El-džerhu vet-tadil, 3/420, El-
kamil, 3/85, El-medžruhine, 1/289, Et-takrib, 1/229. Vidjeti, takoðer: El-havadisu vel-bida,
str. 140 i Fetavan-nisa, str. 83.)

4. Umra u mjesecu redžebu

Umra u redžebu je identična postu u njemu. Oni koji smatraju da je umra u redžebu vrijednija
nego u nekim drugim vremenima koriste se predajom u kojoj Ibn-Omer, radijallahu anhu,
kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, je obavio četiri umre, jedna od njih bila je u
redžebu.” (Buhari i Muslim) Meðutim, u ovoj predaji stoji da je Aiša, radijallahu anha tada
kazala: “Allah se smilovao Ibn-Omeru, nikada Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, nije
obavio umru u redžebu.” U Muslimovoj verziji stoji da je Ibn-Omer, radijallahu anhu, čuo
ovaj demant ali nije potvrdio niti negirao. Ova činjenica ukazuje da je Ibn-Omer bio u
nedoumici ili da je zaboravio ili sumnjao. (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/602, Šerhuz-Zurkani, 2/352
i Tuhfetul-ahvezi, 4/5.).

Poznati hanefijski učenjak Ali Kari nakon što je spomenuo ovaj hadis, kaže: “Ovo aludira na
grešku Ibn-Omera, bez obzira vrattio se s tog mišljenja ili ne. Ovo je specefično njegov stav u
kome ga nije podržao niko od ashaba niti poznatih učenjaka.” (Vidjeti: El-edebu fi redžeb, str.
50-51.). Ovo potvrðuje predaja u kojoj Enes b. Malik kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, je obavio četiri umre, sve četiri u mjesecu zul-kaade.” (Buhari i Muslim) Ali b.
Ibrahim Attar kaže da umra u redžebu nema osnove. (Vidjeti: Es-sunenu vel-mubtedeat, str.
156 od Amra Selima.)

5. Zekat u mjesecu redžebu

Zekat se daje kada imetak koji je dostigao vrijednost nisaba pregodini kod muslimana. Tako
svaki obaveznik ima posebno vrijeme u kome je dužan izdvojiti zekat, bez obzira o kom se
mjesecu radilo. Dozvoljeno mu je, po mišljenju većine islamskih pravnika, izdvojiti zekat
prije nego imetak pregodini, a nije mu dozvoljeno kasniti s izdvajanjem zekata. U Sunnetu
nema autentičnog argumenta koji ukazuje da je izdvajanje zekata u redžebu bolje od ostalih
mjeseci.

Takoðer, od prvih pokoljenje nije preneseno da su ciljano izdvajali zekat u redžebu.

(Uporediti: Lataiful-mearif, str. 231.). Prenosi se da je Osman b. Affan na minberi rekao:
“Ovo je mjesec zekata. Ko ima dug neka ga vrati potom neka izdvoji zekat za ostali imetak.”
(Šafija u El-musnedu, str. 97, Abdur-Rezzak, 4/92-93/7086, Ibn-Ebi-Šejbe, 2/414/10555 i
Begavi, 6/54/1585. Ibn-Mulekkin i šejh Albani ovu predaju smatraju vjerodostojnom. Vidjeti:
Hulasatul-bedrili-munir, 1/298 i Irvaul-galil, 3/260, 341.). Meðutim, ova predaja nije
precizirala o kom se mjesecu radi tako da ne može poslužiti kao argument na ovom mjestu, a
Allah najbolje zna.

minber.ba
Da li postoje vjerodostojni hadisi o
vrijednosti ibadeta u mjesecu redžebu?
 Islamske teme

- 02/05/2014

Često na džumanskim hutbama čujemo, naročito početkom mjeseca redžeba, hadise koje
hatibi navode o odabranosti ovog mjeseca, o velikoj nagradi koju je Allah pripremio onome
ko u njemu posti makar samo jedan dan. Jedan takav hadis je i sljedeći: „Redžeb je Allahov
mjesec, ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec moga ummeta.“

Kakvo je Vaše mišljenje o ovim hadisima? Da li je od njih poneki vjerodostojan da bi se

mogao uzeti kao oslonac?

Kakav stav zauzeti prema onima koji prenose lažne hadise i pripisuju ih Vjerovjesniku,
s.a.v.s.?

ODGOVOR:

O mjesecu redžebu ne postoji vjerodostojan hadis, ali je znano da se on ubraja u svete

mjesece, što Svemogući i Uzvišeni Allah spominje u svojoj Knjizi: „…a četiri su sveta.„ (Et –
Tevbe, 36) To su: redžeb, zul – kade, zul – hidždže i muharrem.

Ne postoji vjerodostojan hadis koji govori o tome da je redžeb posebno odlikovan. Postoji
jedan hasen hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., najviše postio neobavezni post u
mjesecu ša’banu. Kada je o tome bio upitan, rekao je da je to mjesec kojeg ljudi zapostave
između redžeba i ramazan. Iz ovog hadisa se da razumjeti da je redžeb odabran mjesec.

Što se tiče hadisa: „Redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec
moga ummeta“, to je munker hadis koji spada u izuzetno slabe hadise. Mnogi učenjaci ga
svrstavaju čak u apokrifne, to jeste lažne hadise. Sa stanovišta struke i sa stanovišta vjere on
nema nikakvu vrijednost.

Tu spadaju i ostali hadisi koji govore o vrijednosti mjeseca redžeba u kojima stoji: ko klanja
to i to dobit će to i to, ko jedanput zatraži oprost, imat će toliku i toliku nagradu. Sve su to
pretjerivanja, i svi ti hadisi su lažni.

Hadisi koji govore o mjesecu redžebu spadaju u ovu kategoriju. Učenjaci imaju zadatak da
ukaže na ove apokrifne i lažne hadise i da ljude upozore… U jednom hadisu se kaže: „Ko
bude prenosio hadis za koji zna da je lažan, on je i sam lažac.“ (Muslim)

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Međutim, može se desiti da neko ne zna da je ono što prenosi lažan hadis. Takve osobe
(hatibi) bi, ipak, morale znati. Oni moraju hadise prenositi iz poznatih hadiskih izvora
(zbirki).
Jedna od bolesti koja je zahvatila našu islamsku kulturu jesu i ovi apokrifni i prokrijumčareni
hadis. Hadisi koji su preplavili hutbe, knjige i na kraju postali poznati kod ljudi. Takvi hadisi
su, uistinu, lažni hadisi, koji su ubačeni u vjeru.

Stoga smo dužni našu islamsku kulturu očistiti od ove vrste hadisa.

Na pitanje odgovorio: dr. Jusuf El-Karadavi (Savremene fetve I, El-Kalem, Sarajevo, 2010.)

Akos.ba

Vrijednosti mjeseca redžeba

Piše: Enes ef. Habibović

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg
Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve
koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike,
knjige, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 17. maj. 2013. gregorijanske godine, odnosno  7. redžeb 1434. hidžretske godine.

Hvala Bogu dočekali smo još jedan mjesec redžeb koji predstavlja vijesnika i nagovještača
nama dragog gosta šehri ramazana. Braćo, još samo dva mjeseca nas dijele od ovog
blagoslovljenog mjeseca, mjeseca ramazana. Zato se moramo već sada početi pripremati kako
bi ga dočekali, proveli i ispratili na način s kojim je Allah zadovoljan.

َ ِ‫ۚ ٰ َذل‬ ‫ض ِم ْنهَا أَرْ بَ َعةٌ ُح ُر ٌم‬

‫ فَاَل‬ ۚ ‫ك الدِّينُ ْالقَيِّ ُم‬ َ ْ‫ت َواأْل َر‬
ِ ‫ق ال َّس َما َوا‬ ِ ‫ُور ِعن َد هَّللا ِ ْاثنَا َع َش َر َش ْهرًا فِي ِكتَا‬
َ َ‫ب هَّللا ِ يَوْ َم خَ ل‬ ِ ‫إِ َّن ِع َّدةَ ال ُّشه‬
‫َظلِ ُموا فِي ِه َّن أَنفُ َس ُك ْم‬ ْ ‫ت‬

Allah dž. š. kaže: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada
je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!.“ (Et-
Tevbe, 36)

Kao što vidimo Uzvišeni Allah je odlikovao jedna vremena nad drugima, kao što je odlikovao
jedne ljude nad drugim. Ova četiri mjeseca su odlikovana zbog dvije stvari: prvo: da je u
ovom mjesecu zabranjeno ratovati, a druga: što je Allah dž.š. posebno u ovim mjesecima
zabranio griješenje rekavši: „U njima ne griješite.“

Braćo, raditi ono što je Allah dž.š. zabranio je zabranjeno u svakom mjesecu i na svakom
mjestu. Ali moramo znati da nas je Allah dž. š. obavijestio da je grijeh u određenim
vremenima i mjestima posebno težak. Jedno od takvih vremena jeste i griješiti u mjesecu
redžebu, kao što je posebno teško činiti javni grijeh. Svi mi braćo dobro znamo da je piti
alkohol strogo zabranjeno. Ali nije braćo isto kada se neko zavuče u svoju sobu i napije se ili
kada dođe pred džamiju, kao što to neki ovdje rade. Braćo, činiti grijeh javno jeste posebno
veliki grijeh. Takođe posebno veliki grijeh jeste kada nam Allah dž. š. prekrije neki grijeh,
neku sramotu, a mi onda sutradan dođemo i počenemo se hvaliti pred prijateljima šta smo
učinili. Ovome su naročito skloni muškarci.
Braćo, oko činjenja ibadeta u ovom mjesecu postoji dosta polemika. Jedni kažu da ovaj
mjesec pored gore navedenog ima još neke ekstra vrijednosti, dok drugi to opovrgavaju
govoreći da nema niti jednog pouzdanog hadisa koji bi govorio o odlikama posta, namaza,
zekata u njemu.

Ja ću danas pokušati reći neke od argumenata i jednih i drugih.

Što se tiče posta u ovom mjesecu Et-Taberani bilježi sljedeći hadis: „Ko isposti jedan dan
mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca
zatvorit će se od njega vrata džehennema. Ko isposti osam dana mjeseca redžeba otvorit će
mu se osam vrata dženneta, a ko isposti deset dana šta god od Allaha zaište dat će mu. Ko
isposti petnaest dana ovoga mjeseca dozvat će ga glasnik s neba: – Oprošteno ti je ono što je
bilo kao i buduća djela!- Ko poveća (broj ispoštenih dana u ovome mjesecu) Allah će mu
povećati (naknadu).“

Druga grupa učenjaka među kojima su Ibn Tejmije, Ibn Kajjim i drugi kažu da svi hadisi koji
govore o posebnoj vrijednosti posta u mjesecu redžebu su apokrifni, što znači izmišljeni.

Ali braćo bilo kako bilo u jedno moramo biti sigurni, da kad god postimo bit ćemo nagrađeni
za to.  Jer Uzvišeni u hadis i kudsijju kaže: „Sve što čovjek uradi njegovo je, izuzev posta. On
je Moj, Ja ću za njega posebno nagraditi.“

Neki učenjaci kažu da u mjesecu redžebu, odnosno u noći Lejletul – regaib, trebamo klanjati
jedan namaz koji se zove  salatur- regaib. Kao argument za ovo navode sljedeći hadis: “Tako
mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nema roba niti robinje, koji klanjaju ovaj namaz, a da im
Allah neće oprostiti sve grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene i koliko je listova na
granama, i biće mu omogućeno da se na Sudnjem danu zauzme za sedamdeset osoba iz svoje
porodice, i kada bude u kaburu prve noći doći će mu nagrada od ovog namaza i obratiti mu
se radosna lica i blagog jezika, i reći mu: ‘Moj voljeni, budi sretan! Spasio si se svake
poteškoće!’ Pa će upitati: ‘Ko si ti?’ Tako mi Allaha, nisam ugledao ljepše lice od tvoga, niti
čuo divniji govor od tvoga, niti osjetio ljepši miris od tvoga!’ Pa će mu reći: ‘O moj voljeni,
ja sam nagrada od namaza kojeg si klanjao te i te noći u tom i tom mjesecu. Došao sam
noćas da ispunim tvoje pravo, pravim ti društvo, otklonim od tebe usamljenost, pa kada bude
puhnuto u rog pravit ću ti zaklon na Sudnjem danu na mjestu proživljenja, i raduj se, nećeš
nikada ostati bez dobra od svoga zaštitnika’.” (Ibnul-Dževzi)

 Ibn-Tejmijje kaže: “Namaz-želja (salatur regaib) nema validne osnove u šerijatu, pa ga nije
pohvalno praktikovati, ne pojedinačno niti kolektivno. Hadis koji govori o ovom namazu je
apokrifan po konsenzusu islamskih učenjaka i niko od prvih generacija niti imama ovog
ummeta nije spomenuo ovaj namaz.”

A imam Sujuti kaže: “Hadis koji govori o salatur-regaib, apokrifan je po konsenzusu

učenjaka.”

Kao što vidite braćo mišljenja učenjaka se razilaze, a Allah najbolje zna šta je ispravno.

Ali ponesimo i zapamtimo sa ove hutbe sljedeće: Nama muslimanima, ovdje u Bosni nisu
potrebne rasprave oko ovoga ko je upravu, a ko ne. Neka o tome raspravljaju ljudi koji su
kompetentniji od nas, a mi se zabavimo sobom i svojim problemima koje imamo na pretek. I
još jedna stvar koju trebamo znati jeste da mi muslimani Bosne trebamo koristiti svaki
trenutak, svaku priliku kako bi se sjetili našeg Poslanika s.a.w.s. Trebamo koristiti svaki
trenutak kako bi slušali i učili Kur’an, kako bi klanjali, upućivali na dobro, a odvraćali od zla.
Jer su ovo stvari za koje niko ne može reći da su loše.

Današnju hutbu ćemo završiti dovom: Allahumme barik lena fi redžebe ve ša’ban ve
belligna ramadan. Allahu moj, blagoslovi nam redžeb i ša’ban i omogući nam da dočekamo
ramazan.

Mjesec redžeb i njegove odlike




шаблоны YooTheme
шаблоны Недвижимости joomla
Details

Published on Monday, 20 April 2015 06:45

Written by Medzlis IZ Konjic

Draga i poštovana braćo u imanu i islamu, uskoro nam dolaze dva mjeseca koji predstavljaju vjesnike i
nagovještavače dolaska blagoslovljenog mjeseca ramazana. Ta dva mjeseca su redžeb i ša'ban za koje je Allahov
Poslanik s.a.v.s., govorio: Allahumme barik lena fi redžebe ve ša'ban ve belligna ramadan. Allahu moj,
blagoslovi nam redžeb i ša'ban i omogući nam da dočekamo ramazan.

Još nas samo dva mjeseca dijele od dolaska mjeseca ramazana zato moramo se već sada početi pripremati kako
bi ga dočekali, proveli i ispratili na način s kojim je Allah zadovoljan.

Prije svega bih htio da ukažem na značaj prvog od ova dva mjeseca koji prethode ramazanu tj. redžebu. Mjesec
redžeb je jedan od 4 sveta mjeseca u kojima je zabranjeno prolijevanje krvi i potezanje ili zveckanje oružjem.
Allah kaže:

ْ ‫ض ِم ْنهَا أَرْ بَ َعةٌ ُح ُر ٌم َذلِكَ الدِّينُ ْالقَيِّ ُم فَال ت‬

‫َظلِ ُموا فِي ِهنَّ أَ ْنفُ َس ُك ْم‬ َ ْ‫ت َواألَر‬
ِ ‫اوا‬ ِ ‫ُور ِع ْن َد هَّللا ِ ْاثنَا َعش ََر َشهْراً فِي ِكتَا‬
َ َ‫ب هَّللا ِ يَوْ َم خَ ل‬
َ ‫ق ال َّس َم‬ ِ ‫إِنَّ ِع َّدةَ ال ُّشه‬

„Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su
sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!.“ (Et-Tevbe, 36)

Prenose Buharija i Muslim od Ebi Bekreta r.a., od Poslanika a.s., da je rekao: „Godina ima 12 mjeseci, četiri su
sveta, tri dolaze jedan iza drugog a to su: zul-ka'de, zul-hidže i muharrem a redžeb je odvojen i dolazi između
džumadel-uhra i ša'bana.“

Ovi mjeseci su nazvani svetim zbog dvije stvari:

1.Zbog zabrane ratovanja osim ako se mora odbraniti od neprijatelja.

2.Zato što je činjenje harama daleko teže nego u drugim mjesecima. Zbog toga nam je Allah zabranio da činimo
ْ ‫)فَال ت‬ U njima ne griješite!.
grijehe u tim mjesecima rekavši: (‫َظ ِل ُموا ِفي ِهنَّ أَ ْنفُ َس ُك ْم‬

Dakle činiti grijehe u bilo kojem vremenu ili mjestu nema opravdanja i predstavlja jednu vrstu nepokornosti
prema Allahu, ali isto tako Allah nas je obavijestio da grijeh koji se počini u određenom vremenu ili mjestu ima
veću težinu nego u drugim mjesecima. Kao npr., kada neko pije alkohol to je bez ikakve sumnje grijeh, ali kada
pije alkohol u toku ramazana i to još pred džamijom onda je grijeh daleko veći. Ili ako neko čini zinaluk, čini
zasigurno grijeh, ali ako to čini da ga svako vidi njegov grijeh je još veći. Kako god grijeh počinjen u ovim
mjesecima ima veću težinu tako i dobro djelo učinjeno u ovim mjesecima ima veći značaj i vrijednost.

Mjesec redžeb mnogi izdvajaju od ostalih mjeseci putem posta smatrajući da post u tom mjesecu ima posebnu
vrijednost nad ostalim mjesecima. Naime što se tiče posta u ovom mjesecu mišljenja su podijeljena. Jedni kažu
da je post u mjesecu redžebu mustehabb (lijepo), a drugi kažu da u vezi posebnosti posta u toku mjeseca redžeba
nema ni jednog sahih (ispravnog ) hadisa. Oni koji kažu da je mustehab navode općenite hadise koji govore o
vrijednosti posta u bilo kojem mjesecu te navode i određene merfu' hadise ili čak i lažne izmišljene hadise, jedan
od merfu' hadisa je i ovaj: Et-Taberani bilježi hadis prenoseći ga od Se'id ibn Ebi Rašida, a koji glasi: 'Ko isposti
jedan dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca zatvorit
će se od njega vrata Džehennema. Ko isposti osam dana mjeseca redžeba otvorit će mu se osam vrata Dženneta,
a ko isposti deset dana štagod od Allaha zaišće dat će mu. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca dozvat će ga
glasnik s neba: -Oprošteno ti je ono što je bilo kao i buduća djela!- Ko poveća (broj ispoštenih dana u ovome
mjesecu) Allah će mu povećati (naknadu).' (Ovaj hadis je merfu- Merfu' je hadis čiji se metn (originalni tekst
hadisa) odnosi na Muhammeda a.s., svejedno da li se radi o njegovim riječima djelima ili pak prešutnim
odobravanjima i hadisi koji govore o njemu.)

Druga grupa učenjaka (Ibn Tejmije, Ibnul Kajjim El-Dževzi, Ibn Hadžer, Šejh Sejjid Sabik i dr.) kažu da nema
ni jednog sahih hadisa koji govori da post u mjesecu redžedbu ima posebnu vrijednost nego smatraju da se svi ti
hadisi ako su i ispravni upućuju da je post u tom mjesecu mustehabb. Zaključak je da zbog slabosti hadisa ne
treba redžeb izdvajati postom nad ostalim mjesecima nego ga je lijepo postiti kao i ostale mjesece tj. svaki
ponedjeljak ili četvrtak te bijele dane 13, 14, i 15 dan svakog hidžretskog mjeseca.

Za mjesec redžeb tj. za prvu noć uoči petka se veže noć zvana Lejletur-regaib ili kod nas poznata kao noć začeća
posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. Da se ova noć desila u to nema nikakve sumnje, međutim da
li je ona doista mubarek noć, odabrana noć i zbog čega?

Iščitavajući našu literaturu doći ćemo do sasvim oprečnih mišljenja kada je u pitanju ova noć. Jedni govore da je
to mubarek noć koju treba izdvojiti sa posebnim nafilama dok drugi kažu da je ona bida't novotarija i da hadisi
koji govore o njenoj vrijednosti su slabi ili lažni.

Negdje je praksa da se te noći klanja namaz zvani Salat Regaiba ili Namaz želja. Ima dvanaest rekata. Klanja se
prvog petka u mjesecu poslije akšama. Šest puta se predaje selam. Na svakom rekatu poslije Fatihe uči suru
Kader tri puta i Ihlas dvanaest puta, a nakon završenog namaza donese salavat na Allahova poslanika sallalahu
alejhi ve sellem sedamdeset puta te dovi šta hoće. Rekao je hafiz Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao: 'Što se tiče
namaza u mjesecu Redžebu i davanje određene posebnosti, nije do nas došlo ništa vjerodostojno, a hadisi o
vrijednosti namaza koji se zove Regaib su laž i zabluda, te nisu ispravni (vjerodostojni), a pomenuti namaz je
novotarija kod većine učenjaka. Ovaj namaz se pojavio po prvi put nakon 400-e godine poslije Hidžre, zbog toga
naše prijašnje generacije nisu o njemu znale niti govorile'.

Oni koji praktikuju ovaj namaz oslanjaju se na hadis kojeg prenosi imam El-Gazali u svom djelu Ihjau' ulumud-
din prvi dio str. 636 gdje se navodi ovaj hadis, ali se takođe navodi da je hadis izmišljen.

Ova noć kao što smo spomenuli se zasigurno dogodila, jer naš Poslanik neka je na njega Allahova milost je začet
kao i svi drugi ljudi ali ga je Allah odredio da bude posljednji poslanik, da bude posljednji prenosilac Njegove
riječi. Zbog svega toga smatram da ne smijemo zaboravljati na taj momenat i da ga trebamo uvijek nanovo
oživljavati i njegovog značaja se prisjećati. Kod nas je običaj da ovu noć obilježavamo posebnim programom i to
tako treba da ostane, jer nam doista treba svaka mogućnost i povod da se sastanemo i da ibadetimo. Tačno je da
prve generacije nisu poznavale mubarek noći osim lejletul-kadra, jer su stalno živjele sa Poslanikom, ali nama
koji živimo hiljadu i više godina poslije njega treba svaki podsjetnik kako ne bismo na Njega zaboravili. Ako se
ljudi okupe u Allahovoj kući da uče Kur'an, govore o Allahu, upućuju na dobro a odvraćaju od zla niko ne može
reći da je to loše, stoga i naša okupljanja povodom ovih mubarek noći su u ovom duhu. Molim Allaha da nam se
smiluje, da nam blagoslovi redžeb i šaban i da nam podari mjesec ramazan. Amin.

Imam i hatib:Bilal ef. Hodžić-I.K.C. Ulm-18.05.2012-27. džumadel-uhra, 1433

Post mjeseca Redžeba

By Islam Q&A fetve 31.3.2017

Šejh Muhammed ibn Salih El-Munedždžid

Mjesec Redžeb je jedan od svetih mjeseci o kojima Allah Uzvišeni kaže:

‫وا‬ ْ ‫ض ِم ْنهَٓا أَرْ بَ َعةٌ ُح ُر ٌم ٰ َذلِكَ ٱلدِّينُ ْٱلقَيِّ ُم فَاَل ت‬

۟ ‫َظلِ ُم‬ َ ْ‫ت َوٱأْل َر‬
ِ ‫ق ٱل َّس ٰ َم ٰ َو‬َ َ‫ب ٱهَّلل ِ يَوْ َم َخل‬ِ َ‫ُور ِعن َد ٱهَّلل ِ ْٱثنَا َع َش َر َش ْهرًا فِى ِك ٰت‬
ِ ‫إِ َّن ِع َّدةَ ٱل ُّشه‬
ْ ‫هَّلل‬ َ ۟ َّ ُ ٰ َّ ْ ۟ ُ ٰ ُ
٣٦ َ‫فِي ِه َّن أنف َس ُك ْم َوقَتِلوا ٱل ُم ْش ِر ِكينَ َكٓافةً َك َما يُقَتِلونَ ُك ْم َكٓافةً َوٱ ْعلَ ُم ٓوا أ َّن ٱ َ َم َع ٱل ُمتَّقِين‬َ

36 Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i
Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih
mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se
Allaha boje i grijeha klone.

Et-Tewbe, 36

Sveti mjeseci su redžeb, zu-l-ka’deh, zu-l-hidždžeh i muharrem.

Bilježe Buharija i Muslim rahimehumallah od Ebu Bekre radijellahu 'anhuda je Vjerovjesnik

sallallahu 'alejhi ve sellemrekao: „Godina je dvanaest mjeseci, od toga su četiri sveta, tri
su u slijedu: zu-l-ka’de, zu-l-hidždže i muharrem, te redžeb Mudarov19 koji je između
džumade i ša’bana.“ 20

Ovi se mjeseci nazivaju svetim zbog dvije stvari:

1. Zabranjenosti ratovanja u njima, osim ako neprijatelj otpočne;
2. Jer je svetost povrede svetinja u njima žešća od drugih mjeseci.

Zato je Allah zabranio činjenje grijeha u njima kazavši ( u prijevodu): „…zato ne činite sebi
nepravdu u njima…“(9:36). Činjenje grijeha je zabranjeno u ovim ali i drugim mjesecima,
međutim u ovim mjesecima to podrazumjeva veću zabranu.
Rekao je Es-Sa’di rahimehullah: „ ‘…zato ne činite sebi nepravdu u njima’(9:36) – moguće
je da se zamjenica (‘u njima’) vraća na ‘dvanaest mjeseci’. Allah je pojasnio da je ove
mjesece učinio vremenskom odredbom za robove, i da se životni vijek provede u pokornosti
Njemu i zahvaljuje Allahu na blagodarnošću toga, da se isti dodijele u korist Allahovih
robova – pa neka se pričuvaju oni što sebi čine nepravdu u njima. Moguće je i da se zamjenica
(‘u njima’) vraća na ‘četiri sveta’, i da je ova zabrana nepravde ljudima u tim mjesecima
posebna – uz zabranu nepravde u svakom vremenu – zbog povećanja svetosti i svojstva
nasilja da je tada žešće nego u drugim mjesecima. “ 21

Drugo:
Što se tiče posta u mjesecu redžebu nije potvrđeno vjerodostojnim hadisom što posebno
izdvaja u vrijednosti post tog mjeseca ili post dijela njega.
Ono što čine neki ljudi kada poste određene njegove dane s uvjerenjem o većoj vrijednosti tog
posta nad drugim – to nema osnovu u šerijatu.

Mimo ovoga, došlo je od Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellemono što upućuje na

pohvalnost posta u svetim mjesecima, a redžeb je od svetih mjeseci. Rekao je Allahov
Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: „Posti od svetih mjeseci, i ostavi.“ 22
Ovaj hadis, kada bi bio vjerodostojan, upućuje na pohvalnost posta u svetim mjesecima, pa ko
posti u mjesecu redžebu zbog ovoga, a posti i u drugim od svetih mjeseci, onda nema smetnje
u tome, dočim ne treba da se izdvaja samo redžeb s postom.

Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje rahimehullah:

„Što se tiče posta mjeseca redžeba zasebno – svi hadisi o tome su slabi, čak izmišljeni, i
nosioci islamskog znanja se ne oslanjaju na bilo šta od toga. Isti hadisi nisu od slabih predaja
koje se prenose u vezi vrijednosti nekog djela, već su to izmišljeni i lažni hadisi… U Musnedu
i drugim zbirkama stoji hadis da je Vjerovjesnik naredio post svetih mjeseci, a to su su:
redžeb, zu-l-ka’deh, zu-l-hidždžeh i muharrem. Ovaj hadis je u vezi posta sva četiri mjeseca
skupa, a ne da neko izdvaja (s postom) redžeb.“ 23

Rekao je Ibnu-l-Kajjim rahimehullah: „Svi hadisi o pomenu posta redžeba i namaza u

određenim noćima (redžeba) su laž i izmišljotina.“ 24

Rekao je El-Hafiz Ibn Hadžer rahimehullah: „Nije došao nijedan vjerodostojan hadis koji je
relevantan da bude dokaz o vrijednosti redžeba, niti o njegovom postu, niti postu nekih
njegovih dana, niti o posebnom noćnom namazu. 25

Rekao je šejh Sejjid Sabik rahimehullah: „Mjesec redžeb ne posjeduje nikakvu dodatnu
vrijednost nad drugim mejsecima, osim što je on od svetih mjeseci. Nije došlo u
vjerodostojnom sunnetu da postu tog mjeseca pripada posebna vrijednost, a predaje koje su
došle u vezi toga ne uzdižu se (u šerijatskoj valjanosti) da se njima dokazuje.“ 26

Upitan je šejh ‘Usejmin rahimehullah o postu dvadeset i sedmog dana redžeba i njegovom
noćnom namazu, pa je odgovorio: „Izdvajanje isključivo dvadeset i sedmog dana redžeba s
postom i noćnim namazom je novotarija- sve je to novotarija i zabluda.“ 27

Prijevod sa:
https://islamqa.info/ar/75394

 4shares
 Facebook
 Twitter
 Pinterest

Imam el-Karadavi – Fetva o mjesecu

redžebu i njegovoj vrijednosti
20. Marta 2018.

Petkom na džumi, a posebno neposredno pred početak mjeseca redžeba, čujemo brojne
hadise o vrijednosti ovog mjeseca i o velikoj nagradi pripremljenoj za onoga ko isposti,
barem, jedan dan od ovog mjeseca. Jedno od tih predanja je i predaja u kojoj stoji:
“Redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je moj mjesec a ramazan je mjesec mog ummeta.”
Kakvo je vaše mišljenje o tome? Ima li vjerodostojnih hadisa to tome?

Odgovor: O vrijednosti mjeseca redžeba nije ništa prenešeno vjerodostojnim putem, izuzev
toga da je to jedan od svetih mjeseci (el-ešhur el-hurum), što Uzvišeni spominje u Svojoj
knjizi: …a četiri  su sveta, i to su: redžeb, zu-l-ka’de, zu-l-hidže i muharrem. To su mjeseci,
odabrani u odnosu na druge mjesece.

Nije naveden niti jedan vjerodostojan hadis o vrijednosti ovog mjeseca, izuzev jednog hadisa,
koji je dobar (hasen), a koji govori da je Poslanik, s.a.v.s., najviše postio u ša’banu. Pa, kada
je o tome upitan, on je rekao: “To je mjesec koji zapostavljaju ljudi, a koji se nalazi između
redžeba i ramazana.” Na osnovu ovoga može se shvatiti da redžeb ima vrijednosti u odnosu
na druge mjesece. Što se tiče spomenutog hadisa, da je redžeb Allahov mjesec, ša’ban
Poslanikov, a ramazan mjesec Poslanikovog ummeta, on je munker i veoma slab, čak, većina
islamskih učenjaka kaže i izmišljen, dakle, lažan i on nema nikakve vrijednosti niti sa naučne
niti sa vjerske strane.

Isti je slučaj i sa drugim hadisima o mjesecu redžebu, koji govore da onaj ko klanja toliko i
toliko ima to i to, ili onaj ko učini istigfar toliko i toliko puta ima to i to. Sve ovo su
pretjerivanja i lažna, izmišljena predanja. Ono što ukazuje na neispravnost i lažnost ovih
predaja, jeste i to što je u njima pretjerivanje i suvišno obmanjivanje i obećanje. Učenjaci
kažu da je obećanje velike nagrade za neznatno djelo, ili prijetnja velikom kaznom za mali
grijeh jedan od pokazatelja da je predaja izmišljena i lažna. Takav je slučaj i sa predanjem,
koje pripisuju Poslaniku, s.a.v.s., a u kojem stoji: “Zalogaj u stomaku gladnoga vredniji je od
izgradnje hiljadu džamija.” Ovakva predaja u svojoj suštini nosi laž. Nepojmljivo je da jedan
zalogaj dat gladnom može imati veći sevab od izgradnje hiljade džamija. Isti je slučaj  sa
hadisima koji govore o vrijednosti mjeseca redžeba, a učenjaci su obavezni upozoravati na
ove i ovakve izmišljene i lažne hadise i upozoravati ljude na to.

Prenosi se da “onaj ko prenese hadis, znajući da je lažan, i sam je jedan od lažova” a oni koji
prenose lažne hadise, ne znajući da su lažni, dužni su izučiti tu tematiku i učiti hadise iz
njihovih izvora. Postoje autentične i vjerodostojne knjige hadisa, a također, postoje i djela
koja prenose lažne i slabe hadise.

Zbog toga, mi smo dužni čistiti našu, islamsku kulturu od takvih predaja. Allah je ovom
ummetu podario učenjake koji su sposobni razdvojiti ono što se mora odbaciti od onoga što se
treba prihvatiti i mi se trebamo time okoristiti, a Allah daje uspjeh.

Mjesec redžeb
prije 17 godina znaci

Kategorija

 Mjesec redžeb

Autor

 Samir Beglerović

1. Općenito o mjesecu redžebu

Mjesec redžeb posjeduje svetost koja bi uvažavana i poštivana i u predislamskome preiodu,u

periodu neznanja (džahilijet). Allah uzvišeni usadio je u srca ljudi svijest o svetosti ovoga
mjeseca. Iako neupućeni, predislamski Arapi osjećali su posebnost ovoga i druga tri sveta
mjeseca. Premda imaše iskrivljenu predodžbu o Allahovoj egzistenciji i manifestiranju,
osjećaše da postoje neke granice koje niko ne smije prelaziti. Jedna od tih granica nalagala je
proizvođenje i očuvanje, u trajanju od 29 ili 30 dana, zatišja u kojemu se »nije smio čuti zvuk
željeza, gvožđa, čak ni ako ga proizvodiše halatke.«

El-Bejheki bilježi slijedeće riječi hazreti Aiše: »Redžeb Allahov je mjesec. Nazvan je
Mjesecom  zatišja (el-Esamm). U vrijeme džahilijeta (perioda prije islama) kada bi nastupio
mjesec redžeba džahili bi ostavljali svoje oružje. Ljudi bi bili sigurni, sigurni bi bili putevi i
sve dok ne bi ovaj mjesec prošao ljudi se ne bi plašili jedni drugih.«

El-Kurtubi piše: «Misli se na tri sveta mjeseca koja svetim držaše svi Arapi. Allah, direktno, u
srca njihova usadio je svetost tih mjeseci. U tome vremenu, Arapi nisu htjeli nikoga ubiti,
ničiju krv proljevati niti ratovati. Štaviše, znalo se desiti da neki čovjek susretne ubicu svoga
oca, djeteta ili brata ali, ako su sveti mjeseci već nastupili, ne bi ga ni na kakav način
uznemiravao.
(Ratovanja) prekidali bi u tri vremenska perioda. U ta tri mjeseca koja dolaze jedan nakon
durgoga, uživali bi u sjedenju, opuštanju i odmaranju. Negdje oko polovine godine, još jedan
mjesec smatrali bi svetim, mjesec koji je odvojen od ona tri. Riječ je o mjesecu redžebu,
mjesecu zatišja (el-Esamm), koji je nazvan Midr (mjesec u kojemu se neosvećuje proljevanje
krvi).

Nazvan je el-Esam jer se u tome mjesecu ne čuje zvuk predmeta, halatki, naparavljenih od
željeza, gvožđa. Naziva se još i Munsilul-esinneti (pravilno je i Mensalul-esinneti) –
Odvajanje strijele od luka -jer bi u tome mjesecu vadili strijele iz lukova. Vjeronavjestitelj,
alejhisselam, nazvao ga je Allahovim mjesecom (Šehrullah) tj. Mjesecom Allahovih ljudi.
(Kurtubi, VI tom, uz tumačenje 97. ajeta sure Trpeza)

Allah uzvišeni dao je da se za ovaj sveti mjesec veže jedan iznimno važan kako povijesni tako
i hieropovijesni događaj. Riječ je o promjeni smjera okretanja muslimana.

Kao što je poznato, u prvo vrijeme poslanstva posljednjega Allahovoga poslanika

Muhammeda, alejhisselam, muslimani su se okretali u smjeru Jerusalema, u smjeru Bejtul-
Makdisa. Poslanik, alejhisselam, duboko u sebi ćutao je pritisak duše koji ga nagoniše često
pogledati u smjeru Kabe. Kaba bijaše ispunjena kumirima (idolima) ali Poslanik,
alejhisselam, težio  je onome unutarnjemu – smislu postojanja Kabe, onome što ona
simbolizira: jednosti i jedinstvenosti Allaha, Uzvišenoga.

Nakon činjena Hidžre, privremenoga napuštanja Mekke uslijed pritisaka idolopoklonika i

maltretiranja muslimana, Poslanik, alejhisselam, obavljajući namaz sa prognanim
muslimanima Mekke i domaćinima iz Medine, i dalje se okretao prema Bejtul-Makdisu. Ipak,
njegovo srce i dalje ga natjerivaše često pogledati u smjeru Kabe. Tada stiže Objava:

Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu!

I Mi ćemo tebe, sigurno,

okrenuti prema Kibli za kojom čezneš!

Zato okreni lice svoje prema Hramu Svetome!

I ma gdje god bili, okrenite svoja lica spram njega!

(Kur'an, sura Krava, ajet 144.)

Bilo je to u mjesecu redžebu.

            Taberi, koji prenosi riječi Ibn Ishaka, te ez-Zamahšeri u svome tefsiru el-Keššaf, tom
I, str. 101., tvrde da je naredba o promjeni smjera okretanja prilikom ibadeta (bogoslužja)
došla u mjesecu redžebu. Rahmetli Nerkez Smailagić, u svome djelu Leksikon islama, str.
328., navodi da je naredba o promjeni kible došla ili u mjesecu redžebu ili u mjesecu šabanu.

Buhari bilježi da je naredba o promjeni došla nakon 16 ili 17 mjeseci življenja u Medini
poslije činjenja Hidžre.
»Darekutni prenosi slijedeće riječi od el-Bera'a: 'Klanjali smo sa Poslanikom, a.s., nakon
dolaska u Medinu 16 mjeseci prema Bejtul-Makdisu. Potom Allah 'sazna' želju Svoga
Poslanika, pa bi objavljeno: Mi vidimo okretanje lica tvoga prema nebu.' U ovome je rivajetu,
dakle, naglašeno da se radi o periodu od 16 mjeseci, bez sumnje.

Malik prenosi od Jahje, ovaj od Ibn Seida, a on od Seid ibn el-Musejjeba da je promjena kible
bila dva mjeseca prije bitke na Bedru.

Ibrahim prenosi od Ishaka: 'Bilo je to (naredba o promjeni kible) u mjesecu redžebu II god.
H.'

Ebu Hatim prenosi od el-Bustija: 'Muslimani klanjali su okrenuti u pravu Bejtul-Makdisa

tačno 17 mjeseci i tri dana. Dolazak u Medinu bio je u ponedjeljak, 12. noći mjeseca rebiul-
evela, a Allah uzvišeni naredio je okretanje prema Kabi u utorak, polovine mjeseca šabana.'«
(el-Kurtubi, II tom, uz tumačenje 142. ajeta, sureKrava)

Premda neki učenjaci osporavaju, dobar dio muslimanskih učitelja smatra da je za mjesec
redžeb vezana i sudbina Nuhovoga, alejhisselam, naroda, odnosno spas Nuha, alejhisselam, i
jednoga dijela njegove porodice od Potopa.

Tako bilježi Taberi: »Nuh, alejhisselam, ukrcao se na lađu prvoga dana mjeseca redžeba,
postio je kompletan mjesec i vozio se na lađi do Dana ašure. Tada pristade lađa na Džudijju,
pa taj dan isposti Nuh i oni što bijahu s njim.«

Taberi također od Ibn Ishaka prenosi da je hazreti Nuh, alejhisselam, proveo na vodi oko
jedne godine, prošao pored Kuće (Kabe) i učinio (s lađom) tavaf sedam puta. Allah ga je
sačuvao od Potopa, zato ne bijaše potopoljen, potom otplovi do Jemena pa se vrati k Džudijju
i na njemu pristade.

Ova posljednja predaja u djelima koja se bave uvođenjem budućih znavstvenika u hadis,
navodi se kao klasičan primjer predaje koja nije hadis (dakle ne spada niti u jedne kategoriju
autentičnosti u širokomu rasponu od sahiha, pouzdani hadis, do daifa, hadis slabe
autentičnosti) već apokrif (izmišljena, podmetnuta predaja). Kao razlog se ne navodi pitanje
seneda, lanca prenosilaca, (što bi pomenuto predanje svrstalo u jednu od kategorija
vjerodostojnosti) već samoga teksta (metn) budući takvo što kao tavaf lađe oko Kabe
kontradiktira »čistome razumu«.

Veoma je važno naglasiti kako ovakve stavove (o kontradiktornosti nečega sa razumom) ne

dijele svi učenjaci. Jer odbaciti nešto što »ljudska pamet« ne prihvaća a što se nalazi u tekstu
hadisa znači, ustvari, odstupiti od uobičajenoga znavstvenoga metoda (koji nalaže i provjeru
seneda te, shodno tome, svrstavanje hadisa na jedan od stupnjeva autentičnosti).

Ovo je bitno za poglavlje naslovljeno »Namaz Noći začeća (Salatu Lejletir-regaib)« budući je
upravo razilaženje oko pitanja temelja nužnoga za definiranje jedne stvari prouzročilo da
jedan dio muslimana bezuvjetno prihvata vjerodostojnost ovoga namaza a drugi dio, opet,
nepomirljivo odbacuje njegovu autentičnost. 
 
2. Post u mjesecu redžebu

 Općenito o postu hazreti Pejgambera, alejhisselam, u mjesecu redžebu, govori nam hadis koji
bilježe Buharija, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi, a prenosi Osman ibn Hakim: »Pitao sam Se'id
ibn Džubejra o postu mjeseca redžeba, upravo je i bio mjesec redžeb kada ga ovo upitah. On
reče: 'Čuo sam od Ibn 'Abbasa, radijallahuanhuma, kako kaže: - Allahov Poslanik,
alejhisselam, postio bi toliko da bismo haman rekli da neće nikako prekidati, a toliko je
prekidao post da bismo haman rekli da neće ni postiti.-'«

            Tumačeći ovaj hadis, autor djela et-Tadždž, Mensur 'Ali Nasif, u II tomu, na str. 91.,
kaže: »Vjeronavjestitelj, alejhisselam, nekada kad bi postio postio bi mnogo, a nekada kada
ne bi postio dugo ne bi zapostio. Ovakva situacija bila je sa postom u mjesecu redžebu, a i u
drugim mjesecima bilo bi isto.« (Naravno, izuzetak je mjesec ramazana koji je obaveza
kompletan postiti.)

            U drugome hadisu, kojega bilježe en-Nesai i Ebu Davud prenoseći ga od 'Usame a za
kojega Ibn Huzejme tvrdi da je sahih (vjerodostojan), na kojem ćemo se zadržati stoji:
»Rekoh: 'O Allahov Poslaniče, nisam te vidjeo da postiš i u jednome mjesecu koliko postiš u
mjesecu šabanu.' On reče: 'Ljudi su nemarni prema tome mjesecu koji se nalazi između
mjeseca redžeba i mjeseca šabana. U njemu se podižu djela do Gospodara svjetova pa ja
volim da mi se djela podignu dok sam postač.'«

            Govoreći o ovome i hadisima sličnoga smisla, zejdijski pravnik eš-Ševkani kojega
uvažavaju pravnici svih škola a naročito hanefijske, u svome djelu Nejlul-Evtar, tom IV, str.
292., 293., kaže:

»Zorno se iz riječi ovoga hadisa zaključuje da je postiti mjesec redžeb mustehab (mustehab,
djela koja je Muhammed, alejhisselam, rijetko radio ili je rekao za to da je lijepo raditi; ko
vrši mustehab djela bit će mu to upisano u sevab, a ko ne vrši neće biti griješan – Muhamed
Seid Serdarević). Jasno je da nemarnost ljudi spram posta u mjesecu šabanu sobom povlači i
nemarnost spram posta u mjesecima ramazana i redžeba. Nemarni su prema postu mjeseca
šabana kao što su istrajni u veličanju svetosti mjeseca redžeba klanjem žrtava. Ovaj običaj
štovanja (svetosti mjeseca redžeba) i klanja žrtve  u njemu bio je raširen u džahilijetu
(predsilamskome dobu), kao što je to potvrđeno hadisom.

            Pod izrazom 'ljudi' (su nemarni prema tome mjesecu) misli se na ashabe. Zakonodavac
(Allah uzvišeni) želio je izbrisati sve tragove džahilijeta. No, namjera ovoga hadisa ja
potvrđivanje pohvalnosti posta u tome mjesecu...

            Neke opće ('umum) i neke konkretne (husus) stvari dokazuju da je donesen propis (u
vidu mustehaba) o postu u ovome mjesecu. Što se tiče općih stvari, navedeni hadisi svojom
porukom nastoje privoliti (tergib) na post u svetim mjesecima (zul-kade, zul-hidže, muharem i
redžeb) i u tome postoji koncenzus (idžma). Također, navedeni hadisi govore o propisivanju
ustanove posta uopće.

            Što se tiče konkretnih stvari, et-Taberani bilježi hadis prenoseći ga od Se'id ibn Ebi
Rašid, hadis je merfu (vezan za Poslanika, alejhisselam), a koji glasi: 'Ko isposti jedan dan
mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca
zatvorit će se od njega vrata Džehennema. Ko isposti osam dana mjeseca redžeba otvorit će
mu se osam vrata Dženneta, a ko isposti deset dana štagod od Allaha zaišće dat će mu. Ko
isposti petnaest dana ovoga mjeseca dozvat će ga glasnik s neba: -Oprošteno ti je ono što je
bilo kao i buduća djela!- Ko poveća (broj ispostenih dana u ovome mjesecu) Allah će mu
povećati (naknadu).' Potom et-Taberani navodi drugi poduži hadis koji govori o fadiletima
(koristima) ovoga mjeseca.

            El-Hatib bilježi hadis od Ebu Zerra: 'Ko isposti jedan dan mjeseca redžeba kao da je
ispostio kompletan mjesec', a potome navodi sadržaj hadisa poput onoga koji prenosi Se'id ibn
Ebi Rašid.

            Slično ovome, merfu hadis bilježe Ebu Ne'im i Ibn 'Asakir, prenoseći ga od Ibn
Omera. Slično bilježi i el-Bejheki, u poglavlju Šu'bul-Iman, merfu hadisom kojega prenosi
Enes.

El-Hallal bilježi hadis merfu kojega prenosi Ebu Se'id: 'Mjesec redžeb jedan je od svetih
mjeseci. Njegovi dani napisani su na vratima Šestoga neba. Kada osoba isposti jedan njegov
dan i ojača ga takvalukom, progovore jedna vrata i progovori jedan dan. Kažu: - Gospodaru,
oprosti mu! - Ukoliko osoba ne upotpuni post toga dana sa takvalukom i činjenjem istigfara,
kaže se: - Nasamariše te tvoje požude! -'

Ebu el-Futuh ibn Ebi el-Fevaris bilježi hadis kojega prenosi el-Hasan, hadis je mursel (u lancu
prenosilaca nedostaje ashab pa se lanac završava tabijom, osobom iz generacije koja je živjela
nakon Poslanikovih, alejhisselam, drugova - ashaba), da je rekao Poslanik, alejhisselam:
'Redžeb je Allahov mjesec, šaban je moj mjesec a mjesec ramazan mjesec je moga ummeta.'

Ebu Šejba (s druge strane) prenosi u svome djelu Musanif, da je hazreti Omer udarao ljude po
rukama u mjesecu redžebu, čak i da bi im ruke namjerno stavio u posudu s jelom, govoreći:
'Jedite, ovo je mjesec koji je poštivan u vrijeme džahilijeta.'

Također, navodi i hadis kojega prenosi Zejd ibn Eslem, koji kaže: 'Upitan je Allahov
Poslanik, alejhisselam, o postu mjeseca redžeba, pa je odgovorio: -A gdje vam je mjesec
šaban?-' Navodi i hadis kojega prenosi Ibn Omer a koji ukazuje da je post mjeseca redžeba
mekruh (mekruh, djela koja ne valja raditi ali koja nisu izričito zabranjena – Muhamed Seid
Serdarević).

Ne brini se, kada konkretne stvari ne pobijaju dokaze koji govore da je post mjeseca redžeba
mustehab a pobijaju opće stvari – ne smatra se da je naveden valjan dokaz sve dok se ne
donese konkretan dokaz o mekruhu posta u tome mjesecu. A što se tiče hadisa kojega bilježi
Ibn Madže prenoseći ga od Ibn 'Abbasa: 'Vjeronavjestitelj, alejhisselam, zabranio je postiti
mjesec redžeb', u njemu se nalaze dvojica slabih (daif) prenosilaca: Zejd ibn 'Abdul-Hamid i
Davud ibn 'Ata.« 
 

3. Namaz Noći začeća (Salatu Lejletir-regaib)

 Ovaj namaz spomenusmo ranije. Nalazimo ga, između ostaloga, i u djelu Ihja 'Ulumid-Din,
tom I, str. 286., čiji je autor Ebu Hamid Muhammed el-Gazzali. Ovaj hadis bilježi Ruzejn, a
Zejnuddin Ebu el-Fadl 'Abdurrahman ibn el-Husejn el-'Iraki, koji je provjeravao
vjerodostojnost hadisa koje el-Gazzali navodi u ovome djelu, spomenutu predaju ocjenjuje
kao apokrif (izmišljena, podmetnuta predaja).
Ovo je i bilo razlogom da osobe koje slijede mišljenje muhadisa (ljudi koji se bave hadisom
kao znanošću) ne klanjaju ovaj namaz. Jednostavno, u pitanjima hadisa odlučili su se slijediti
autoritete koje prepoznaše kao osobe koje se ozbiljno i temeljno bave naukom o hadisima:
lancem prenosilaca, tekstom hadisa i biografijom prenosilaca.

S druge strane, osobe sklone tesavvufu (sufizmu) te osobe koje njeguju oblik prakticiranja
islama kakvog ga je u povijesti zaodjenuo neki narod (tradicionalisti), uz uvažavanje
islamskih znavstvenika, za svoje autoritete uzimaju i duhovne učitelje tarikata (šejhove) među
kojima ključno mjesto zauzima sam el-Gazzali. Zato je moguće naići kod ovih ljudi na mnoge
oblike prakticiranja islama koji istina nisu u suprotnosti s duhom osnovnoga kur'ansko-
sunnetskoga koncepta ali koji također nemaju jasnoga ili uopće nikakvoga utemeljenju u
Izvorima islama (Kur'an i Sunnet). Ove stvari znavstvenici islama odbacuju, budući po
kriterijima oko kojih su se složili (»Ne prihvatamo ništa što nema utemeljenja u Izvorima«), ti
oblici označavaju udaljavanje od islamskoga učenja.

Ipak, odstupanja od znavstvenih normi moguće je naći i kod samih znavstvenika. Kao primjer
navest ćemo slučaj najvećega autoriteta u hadiskoj nauci – el-Buharija. I pored izuzetno oštrih
uvjeta kod prihvatanja hadisa, u samoj zbirci hadisa, koja se naziva Sahih, ovaj učenjak
navodi i jedan broj hadisa koji nemaju valjan sened. Ipak, budući je riječ o jednome takvom
autoritetu kakav je el-Buhari, svi znavstvenici, mada prema znavstvenim kriterijima to nije
dopušteno, bez dokaza, samo na račun Buharijina ugleda, i te hadise smatraju autentičnima.

Tako je i kod ljubitelja tesavvufa. Svoje učitelje uzimaju za autoritete te ako bi im se nešto i
moglo prigovoriti zbog ugleda svojih šejhova na to ne obraćaju pažnju. Naravno da je ovo
slučaj samo kod stvari kao što je spomenuti namaz. Što se tiče običaja koji su suprotni
islamskome učenju istinski šejhovi ih niti ne upražnjavaju niti druge njima podučavaju.

***

            Ostaje nam još objasniti način i vrijeme klanjanja Namaza Noći začeća. Poslužit ćemo
se djelom el-Gazzalija.

            »Prenosi se od Poslanika, alejhisselam, da je rekao: 'Ko isposti prvu petinu mjeseca
redžeba a zatim klanja između jacijskoga namaza i duboke noći 12 rekata, predavajući selam
na svaka dva. Na svakome rekatu uči suru Fatiha jednom, suru Kadr (Inna enzelnahu fi
Lejletil-Kadri) i suru Ihlas (Kulhuvallahu ehad) 12 puta. Nakon što završi namaz na mene
donese 70 salavata govoreći: -Allahumme salli 'ala Muhammedin en-Nebijjil-Umijji ve 'ala
Alihi (Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, vjeronavjestitelja, umijja, i njegovu Porodicu)-, a
nakon toga učini sedždu i na njoj rekne 70 puta Subbuhun Kuddusun Rabbul-Melaiketi ver-
Ruhi (O, Slavljeni, Sveti, Gospodaru meleka i Duha); potom podigne glavu sa sedžde (vrati se
na sjedenje) i izgovori 70 puta Rabbigfir verham ve tedžavez 'amma ta'lemu Inneke Entel-
E'azzul-Ekrem (Gospodaru, oprosti, smiluj se, pređi preko onoga /lošega/ što znaš /da sam
uradio/, uistinu si ti Najsilniji i Najplemenitiji), potom ponovno učini sedždu i izgovori ono
što je izgovorio na prvoj sedždi (Subbuhun Kuddusun Rabbul-Melaiketi ver-Ruhi) i još dok je
na njoj zatraži ono što hoće (za čim ima potrebu) – bit će mu ispunjeno.«

            »Poslanik, alejhisselam, rekao je: 'Kogod klanja ovaj namaz Allah uzvišeni oprostit će
mu sve grijehe makar ih bilo koliko pjene u moru, kamena u pijesku, koliko su teške planine i
koliko je lišća na drvetu. Na Sudnjemu danu moći će se zauzeti za 700 članova svoje kuće
koje čeka Vatra.« 
 

4. Fadileti (koristi) mjeseca redžeba

 Kajs ibn 'Abbad kaže o desetome danu mjeseca redžeba: »To je dan u kojemu Allah briše šta
god želi, i utvrđuje šta god želi.« Mudžahid smatra da se ovo odnosi na mjesec ramazana.

Ibn Abbas veli: »Kod Allaha postoji Levhi Mahfuz veličine pet stotina godina hoda, od
najbjeljega biserja. Obje korice su joj od crvenih merdžana. Svakoga dana Allah na nju
pogleda tri stotine i šezdeset puta, potvrđujući ono što hoće i brišući ono što hoće.« (Kurtubi,
tom IX, uz tumačenje 41. ajeta sure Hud)

»Povećajte učenje istigfara u mjesecu redžebu jer tada svakoga sahata Allah oslobađa od
Vatre. Kod Allah postoje gradovi u koje će ući samo oni koji su postili mjesec redžeba.«
(Bilježi ed-Dejlemi, prenoseći od hazreti Alije)

»Kada bi nastupio mjesec redžeb, Poslanik, alejhisselam, učio bi: 'Allahumme, Barik lena fi
redžeb ve ša'ban ve belligna ramadan. (Allahu moj, podari nam bereket /blagoslov/ u
mjesecima redžebu i šabanu i podari nam mjesec ramazana)'. A kada bi bila noć uoči džume
učio bi: 'Hazihi lejletu gara' ve jevmu ezher (Ovo je noć velike ljubavi, a dan /koji slijedi/
najsjajniji je).'« (Bilježe el-Bejheki i Ibn Asakir, prenoseći od Enesa)

»U Džennetu postoji rijeka, kažu da se zove redžeb, bjelja je od mlijeka i slađa od meda. Ko
isposti jedan dan mjeseca redžeba Allah uzvišeni napojit će ga vodom te rijeke.« (Bilježi el-
Bejheki, prenoseći od Enesa)

»Ko isposti prvi dan mjeseca redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam
dana zatvorit će se pred njim sedam vrata Vatre. Ko isposti deset dana mjeseca redžeba
zovnut će ga glasnik s neba: 'Ako zaišćeš dat će ti se!'« (Bilježe Ebu Nu'ajm i Ibn 'Asakir
prenoseći od Ibn Omera)

»U Džennetu postoji dvorac namijenjen samo za postača mjeseca redžeba.« (Bilježi Ibn
'Asakir prenoseći od Ibn Kulabe)

»U Džennetu postoji dvorac u kojega ulaze isključivo postači mjeseca redžeba.« (Bilježi Ibn
Šahin, prenoseći od Enes ibn Malika)

»Mjesec redžeb jedan je od svetih mjeseci. Njegovi dani napisani su na vratima Šestoga neba.
Kada osoba isposti jedan njegov dan i ojača ga takvalukom (bogobojaznošću), progovore
jedna vrata i progovori jedan dan. Kažu: 'Gospodaru, oprosti mu!' Ukoliko osoba ne upotpuni
post toga dana sa takvalukom i činjenjem istigfara, kaže se: 'Nasamariše te tvoje požude!'«
(Bilježi Ebu Muhammed el-Hasan ibn Muhammed el-Hallal, prenoseći od Ebu Se'ida)

»Redžeb je silan mjesec. Allah u njemu uvećava dobra djela. Ko isposti jedan dan mjeseca
redžeba kao da je ispostio kompletnu godinu. Ko isposti sedam dana ovoga mjeseca pred njim
će se zatvoriti sedam vrata Džehennema. Ko od ovoga mjeseca isposti deset dana, štagod od
Allah zatraži bit će mu dato. Ko isposti petnaest dana ovoga mjeseca, dozvat će ga glasnik s
neba: 'Oprošteno ti je što je bilo, također i buduća djela!' Ko poveća – Allah će njemu
(naknadu) povećati. U mjesecu redžebu Allah je dao da Nuh plovi lađom. Nuh, alejhisselam,
postio je mjesec redžeb i naredio onima koji bijahu s njim taj dan da poste. Plovili su na lađi 6
mjeseci, zadnji dan plovidbe bio je Dan ašure. Na Dan ašure Allah je razdvojio more
Izraelićanima, na taj dan oprostio je Ademu, alejhisselam, i gradu hazreti Junusa,
alejhisselam. Na taj dan rođen je hazreti Ibrahim, alejhisselam.« (Biježi et-Taberani, prenoseći
od Se'id ibn Ebi Rašida)

»U mjesecu redžebu ima jedna noć i jedan dan. Ko isposti taj dan i probdije tu noć kao da je
postio svaki dan stotinu godina i probdio sve noći u stotini godina. To vrijeme nalazi se u
posljednjoj trećini mjeseca redžeba, tada je Allah učinio Muhammeda, alejhisselam,
poslanikom.« (Bilježi el-Bejheki, prenoseći od Selman Farisija; kažu da je hadis munker,
nepriznat) 

Vrijednosti mjeseca muharrema

minberprije 7 godina778 pregledi

778pregledi

Priredio: Sanel Ramić

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Mjesec muharrem je jedan od
mjeseci za koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
posebno odredio jednu vrstu ibadeta – post, jer je dao prednost postu
ovoga mjeseca u odnosu na druge, poslije posta mjeseca ramazana.
Muharrem je mjesec pobjede vjernika i uzdizanja imana, kao što se
prenosi od  Ibn Abbasa, radijallahu anhu,  da je rekao:  ”Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, došao je u Medinu i vidio kako židovi poste dan
Ašure. Upitao je: ‘Šta je ovo?’, a oni rekoše: ‘Ovo je dobar dan, dan u
kojem je Allah spasio sinove Israilove od njihovog neprijatelja.”’
(Buharija)

U rivajetu: ”Ovo je veliki dan u kojem je Allah spasio Musaa i njegov

narod, te potopio faraona i njegov narod.” (Muslim)

Od  Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: ”Kurejšije su postile

Ašuru u džahilijjetu, kao što je postio i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, u džahilijjetu. Kada je došao u Medinu, postio ga je i naredio je
da ga drugi poste. Nakon što je strogo propisan post mjeseca ramazana,
post Ašure je ostavljen, pa ko je htio, postio ga je, a ko nije htio, nije ni
postio.” (Buharija)

Zahvala Allahu i respekt prema ovom mjesecu izražava se postom ili

postom njegovog desetog dana.
Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: ”Najbolji post poslije mjeseca ramazana je post Allahovog
mjeseca muharrema. Najbolji namaz poslije obaveznog je noćni namaz.”
(Muslim)

Ako se kaže: Kako objediniti predaje koje se navode o vrijednosti posta

Allahovog mjeseca muharrema i predaje o vrijednosti mjeseca ša’bana za
kojeg se kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u njemu
mnogo postio? Naime, navodi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla:
”Nisam vidjela da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, više
postio nego u mjesecu ša’banu.” U drugoj predaji se navodi: ”Postio je
čitav ša’ban.” (Buharija)

Na to je odgovorio imam En-Nevevi, rahimehullah, rekavši: ”Moguće je da

mu je dato znanje o vrijednosti posta mjeseca muharrema pred kraj
njegovog života, pa nije mogao da mnogo posti u mjesecu muharremu, ili
se desilo da je imao mnogo opravdanja da ne posti,  kao što su npr.
putovanja ili bolest.”

U svakom slučaju, ukoliko ti je teško da postiš čitav Allahov mjesec

muharrem, nemoj propustiti da barem ispostiš Ašuru – deseti dan mjeseca
muharrema. O njegovoj vrijednosti navodi se sljedeći hadis: ”Nadam se
od Allaha nagradi za post dana Ašure u vidu brisanja grijeha iz prošle
godine.” (Muslim)

U drugoj verziji hadisa stoji: ”Post dana Ašure briše grijehe iz prethodne
godine.”

Sunnet je postiti deveti i deseti dan mjeseca muharrema kao vid

suprotnog postupanja židovima, kao što se navodi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: ”Ako doživim sljedeću godinu, postit ću
sigurno i deveti dan.” (Muslim)

Potpuna forma posta ogleda se u postu devetog, desetog i jedanaestog

dana. Učenjaci spominju tri stepena posta Ašure.

Najniži je da se isposti sam deseti dan, a više od toga da se isposti deveti

sa njim, a više od toga je da se isposti i jedanaesti.  
Prilikom posta ne smiješ izgubiti osjećaj njegove općenite vrijednosti, a
posebno da se tim postom dana Ašure brišu grijesi za prošlu godinu.
Također, tokom posta ne smiješ zaboraviti veličinu ovog dana i pobjedu
islama i ponos vjernika iz prošlosti. Dok postiš, moli svoga Gospodara da
pomogne islam i dadne muslimanima ponos u sadašnjosti.

Allahov mjesec muharrem i dan Ašure – šta

znamo o njima?
piše: Elvedin Pezić
minberprije 3 godine8.66K pregledi

8.66Kpregledi

Piše: Elvedin Pezić

Vrijednost Allahovog mjeseca muharrema i dana Ašure uistinu je velika, međutim, i pored
toga, ljudi su u pogledu ovog mjeseca i ovog dana podijeljeni u nekoliko skupina: oni koji,
nažalost, o ovom mjesecu ne znaju skoro ništa; oni koji znaju o Allahovom mjesecu
muharremu i danu Ašuri određene stvari koje su zasnovane na izmišljenim hadisima i
običajima koji nemaju utemeljenja u vjeri; i oni koji znaju stvarnu vrijednost mjeseca
muharrema i dana Ašure, ali zbog slabosti svoga vjerovanja – imana, to ništa ne mijenja u
njihovom životu. Stoga ćemo u ovom tekstu pojasniti vrijednost ovog blagoslovljenog
mjeseca i dana Ašure kroz prizmu vjerodostojnih argumenata, kako bi se u ljudima probudio
osjećaj vrijednosti tog vremena i njegovog iskorištavanja na najbolji mogući validan način, i
kako bi se ukazalo na izmišljene i slabe hadise koji govore o mjesecu muharremu i danu
Ašure, te na određene novotarije i neosnovane postupke vezane za mjesec muharrem i dan
Ašure.

Odlike Allahovog mjeseca muharrema

Mjesec muharrem je jedan od četiri sveta mjeseca. Kazao je Allahov Poslanik, alejhis-selam:
”Dvanaest je mjeseci u godini, a četiri su sveta, tri dolaze jedan za drugim: zul-ka’de, zul-
hidždže i muharrem, i redžeb koji pada između dva džumadeta i šabana.“ (Buharija i Muslim)
Uzvišeni Allah je kazao: ”Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana
kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima sebi nepravdu ne
činite (ne griješite)!” (Et-Tevbe, 36.) Jedan dio učenjaka tumačio je ovaj ajet riječima: ”Allah
je zabranio nasilje – grijehe, u svim mjesecima tokom godine, a nasilje i grijesi u svetim
mjesecima strožije su zabranjeni i više kažnjivi, kao što su i grijesi na svetim mjestima
strožije zabranjeni nego na drugim mjestima.”

Najbolji post, nakon ramazanskog, je post u mjesecu muharremu

Mnogi ljudi ne znaju da je post u mjesecu muharremu na velikom stepenu pohvalnosti, čak da
je Allahov Poslanik potvrdio da je post u muharremu najvredniji nakon ramazanskog posta.
Kazao je Allahov Poslanik: ”Najvredniji post, nakon ramazanskog, je post u Allahovom
mjesecu muharremu, a najbolji namaz, nakon obaveznih, je noćni namaz.” (Muslim)U njemu
je dan Ašure
Mjesec muharrem odlikuje se nad drugim mjesecima po danu Ašure, a to je deseti dan
mjeseca muharrema. Allahov Poslanik podsticao je sljedbenike svoga ummeta da poste taj
dan i onome ko ga isposti obećao oprost (malih) grijeha počinjenih u protekloj godini. Prenosi
se od Ibn Abbasa, r.a., da je kazao: ”Kada je Allahov Poslanik stigao u Medinu, zatekao je
židove da poste dan Ašure, pa ih je upitao: ‘Šta je to?’ Kazali su: ‘Ovo je veličanstven dan (u
rivajetu: dobri dan), u njemu je Uzvišeni Allah spasio Musaa i njegov narod (u rivajetu: Benu
Israil) od faraona i njegova naroda (u rivajetu: od njihovog neprijatelja) pa ga je Musa,
alejhis-selam, postio iz zahvale Allahu.’ Kazao je Allahov Poslanik: ‘Mi smo preči Musau od
vas’, pa ga je Allahov Poslanik postio i naredio da ga poste.” (Buharija i Muslim)

Upitan je Allahov Poslanik o postu na dan Ašure, pa je kazao: ”Post Ašure briše (male)
grijehe iz protekle godine.“ (Muslim od Ebu Katade, r.a.)

Fikhsko-pravna pitanja vezana za post na dan Ašure:

– Sunnet je da se posti dan Ašure. Kazao je Ibn Abbas, r.a.: ”Nisam vidio da se Allahov
Poslanik trudi u postu nekog dana, zbog vrijednosti nad drugim danima, osim dana Ašure i
ovog mjeseca – misleći na ramazan.” (Buharija i Muslim)
– Pohvalno je da se uz dan Ašure posti dan prije, kako bi se postač u ibadetu razlikovao od
židova ili kršćana koji poste ovaj dan. Kazao je Ibn Abbas, r.a.: ”Kada je Allahov Poslanik
počeo postiti dan Ašure i drugima naredio da ga poste, rečeno mu je: ‘Allahov Poslaniče, to je
dan koji veličaju židovi i kršćani’, pa je rekao: ‘Ako budem živio do sljedeće godine, sigurno
ću postiti i deveti dan.”’ (Muslim) U drugom rivajetu: ”I nije dočekao sljedeću godinu.”
– Jedan dio učenjaka smatrao je pohvalnim post i jedanaestog dana Ašure. Svoj stav su
argumentirali sa nekoliko dokaza – činjenica: riječima Allahovog Poslanika: ”Postite dan prije
Ašure i (u rivajetu: ili) dan nakon njega” (u pogledu ove predaje ili drugih predaja u kojima se
spominje post dana nakon Ašure, hadiski eksperti imaju oprečne stavove, jedan dio njih
smatrao je ove predaje dobrim – hasen, dok su drugi smatrali da su slabe sve predaje u kojima
je spomenut (ponaosob) post jedanaestog dana); na taj način će čovjek biti siguran da je postio
dan Ašure, to u slučaju da se desi da nije ispravno određen početak mjeseca muharrema;
općim hadisima koji govore o vrijednosti posta u mjesecu muharremu.
– Osobe koje ne budu u mogućnosti da poste taj dan, neće ga napaštati, pošto je to ibadet –
nafila vremenski ograničena i prolazi mogućnost postizanja obećane nagrade sa njenim
prolaskom.
– Po mišljenju velikog broja učenjaka, a taj stav je preferirao i šejhul-islam Ibn Tejmijje, nije
pokuđeno da se posti samo dan Ašure, bez da čovjek posti deveti ili jedanaesti dan
muharrema.
– Ako bi se desilo da dan Ašure bude u subotu, nema smetnje da čovjek posti samo subotu.
Većina islamskih pravnika smatrala je pokuđenim samostalno post subotom u slučaju ako je
to opća nafila, ali ako se radi o nafili sa povodom – kao što je dan Ašure, Arefata, tada su
smatrali da pokuđenost prestaje.

Nekoliko slabih i apokrifnih hadisa o danu Ašure:

– ”Ko bude koristio surmu (ar. el-ismid) na dan Ašure, nikada ga neće boljeti oči (upala
očiju).”
– ”U mjesecu redžebu Nuh, alejhis-selam, ukrcao se na lađu, pa je naredio onima koji su bili
sa njim da poste. Putovali su na lađi šest mjeseci i zadnji dan plovidbe i iskrcavanja na
Džudijji bio je dan Ašure, pa ga je postio Nuh, alejhis-selam, oni koji su bili sa njim i
životinje kao vid zahvalnosti Allahu. Razdvojilo se more pred Izraelćanima na dan Ašure.
Allah je prihvatio pokajanje Adema, alejhis-selam, na dan Ašure. Na dan Ašure rodio se
Ibrahim, alejhis-selam.” (Apokrifnim ga je smatrao šejh Albani)
– ”Koji god rob bude plakao na dan pogibije Husejna, r.a. – na dan Ašure, on će na Sudnjem
danu biti sa odabranim poslanicima (ulul-azm).”
– ”Ko obiđe bolesnika na dan Ašure, kao da je obišao sve bolesnike iz Ademovog, alejhis-
selam, potomstva.”
– ”Ko bude postio dan Ašure, dobit će nagradu šezdeset godina ibadeta.”
– ”Ko bude postio na dan Ašure, dobit će nagradu deset hiljada šehida.”
– ”Ko bude postio na dan Ašure, dobit će nagradu deset hiljada meleka.”

Još nekoliko činjenica koje su također spomenute u apokrifnim hadisima:

1- da je Allah stvorio Zemlju i nebesa na dan Ašure,

2- da je Allah stvorio pero na dan Ašure,
3- da se na taj dan zaustavila Nuhova lađa na Džudijji,
4- da se na taj dan Jusuf, alejhis-selam, vratio ocu Jakubu, alejhis-selam,
5- da je Uzvišeni Allah stvorio Džibrila na dan Ašure,
6- da je Uzvišeni Allah stvorio Adem, alejhis-selam, na dan Ašure,
7- da je Uzvišeni Allah spasio iz vatre Ibrahima, alejhis-selam, na dan Ašure,
8- da je Uzvišeni Allah oprostio Davudu, alejhis-selam, na dan Ašure,
9- da se Poslanik, alejhis-selam, rodio na dan Ašure,
10- da se Uzvišeni Allah uzvisio iznad Arša na dan Ašure,
11- posebne nagrade za namaze koji se obave u jutarnjem periodu na dan Ašure (duha-
namaz),
12- oživljavanje noći Ašure posebnim ibadetima i posebnim vrstama namaza.

Novotarije na dan Ašure

Jedna od najvećih novotarija prisutna u danu Ašure jeste okupljanje rafidija – šiija na Kerbeli,
mjestu pogibije Husejna, r.a., te njihovo izvođenje tradicionalnog rituala ”matam”. Koliko je
toga u tom danu što oni čine a što je u koliziji sa načelima vjere islama, samo Uzvišeni Allah
zna! Proklinjanje prvih generacija, naricanje, čupanje i cijepanje odjeće, unakažavanje
ljudskoga tijela, samo su neke stvari koje se tog dana čine na Kerbeli, a koje su vjerom strogo
zabranjene. Allahov Poslanik, alejhis-selam, zabranio je da se njegov kabur posjećuje svake
godine na isti dan i da se od toga načini praznik – svetkovanje, pa kako onda komentarisati
postupak sljedbenika ove zabludjele sekte?! Ili oni smatraju da taj hadis nije vjerodostojan,
kao što su na taj način odbacili i mnoge druge vjerodostojne hadise zabilježene u zbirkama
imama Buharije i Muslima, ili možda smatraju da je Husejn, r.a., na većem stepenu od
Poslanika, kao što smatraju da je hodočašće Kerbele vrednije od posjete Mekke?! Ako bismo
na sve to pridodali ideološku pozadinu ove novotarije, tek tada bismo shvatili o kakvoj i
kolikoj novotariji se radi.
Da nas Allah sačuva zablude nakon upute!
Vrijednost mjeseca muharrema i dana
Ašure
Pripremio Adnan Fetić, prof.

Tema AkidaČitanje 10 minuta

Svaka zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog
najodabranijeg roba Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.

Allahov mjesec muharrem prvi je mjesec u hidžretskoj godini, i zadnji od tri sveta mjeseca
koja dolaze zaredom: zul-ka’de, zul-hidže i muharrem, a redžeb dolazi poslije, zasebno.
“Broj mjeseci u Allaha zaista je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je
nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta...” (Et-Tevba, 36)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Vrijeme se vratilo kao što je izgledalo na dan
kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, a od njih su četiri sveta;
tri dolaze jedan iza drugoga: zul-ka’de, zul-hidže i muharrem, te redžeb plemena Mudar, koji
se nalazi između mjeseca džumadel-uhra i mjeseca ša’bana.” (Buhari i Muslim)

“Vrijeme se vratilo”, tj. po podjeli na godine, a godina po podjeli na mjesece, što se navodi u
riječima Uzvišenog: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana
kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta…” (Et-Tevba, 36)

U ovom tekstu navest ćemo neke od blagodati, odlika, propisa i savjeta vezanih za prvi
mjesec u hidžretskoj godini, mjesec muharrem.

• Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj je mjesec nazvao “Allahov mjesec”
(Muslim), što ukazuje na njegovu vrijednost i odabranost. Ibn Redžeb, rahimehullah, rekao je:
“To je počast i ukazuje na vrijednost ovog mjeseca, jer se Allahu ne pripisuju osim Njegova
odabrana stvorenja. Kao što se za Muhammeda, Ibrahima, Ishaka, Jakuba i druge
vjerovjesnike kaže da su Allahovi robovi, tako se kaže i da je Kaba Allahova kuća i da je deva
(spomenuta u Kur’anu) Allahova.” (Letaiful-mearif)

• Jedan dio učenjaka smatra da je muharrem najbolji od svetih mjeseci. Hasan el-Basri,
rahimehullah, rekao je: “Najbolji sveti mjesec je Allahov mjesec muharrem”; Allah je počeo
godinu svetim mjesecom i završio je svetim mjesecom, i kod Allaha nema vrednijeg mjeseca
u godini, nakon ramazana, od mjeseca muharrema”. (Letaiful-mearif)

• Najbolji dio mjeseca muharrema jeste njegovih prvih deset dana. Ebu Osman en-Nehdi,
rahimehullah, rekao je da su prve generacije muslimana “prema vrijednosti izdvajale tri
perioda od deset dana: zadnjih deset dana ramazana, prvih deset dana zul-hidžeta i prvih deset
dana muharrema”. (Letaiful-mearif)
• U svetim mjesecima zabranjeno je činiti sebi nepravdu: “...u njima sebi zulum ne činite!”
(Et-Tevba, 36). Zbog njihove svetosti i veličine, činiti grijehe u ovim mjesecima smatra se
težim i gorim nego činiti grijehe u drugim mjesecima. Rekao je Katada, rahimehullah:
“Činjenje zuluma u svetim mjesecima strožije je zabranjeno i više kažnjivo nego činjenje
zuluma u drugim mjesecima, iako je zulum općenito težak grijeh, ali Allah posebno vrednuje
ono što On hoće.” (Tefsirut-Taberi i Tefsiru Ibni Kesir)

• Pohvalno je što više postiti u ovom mjesecu. U hadisu se kaže: “Najbolji post, poslije
ramazanskog, jeste post u Allahovom mjesecu muharremu, a najbolji namaz, poslije farz-
namaza, jeste noćni namaz” (Muslim). Ibn Redžeb, rahimehullah, rekao je: “Ovaj je hadis
jasan dokaz da je najbolji dobrovoljni post – post u Allahovom mjesecu muharremu”
(Letaiful-mearif) i ovo se odnosi na općeniti dobrovoljni post, mimo dana u kojima je
pritvrđeni sunnet postiti.

• U mjesecu muharremu pohvalno je što više dana postiti, ali ne cijeli mjesec, jer je preneseno
da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije postio čitav mjesec mimo mjeseca ramazana i da
nije više postio ni u jednom mjesecu kao u ša’banu (Buhari i Muslim). Učenjaci su razmatrali
pitanje zašto je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, više postio u ša’banu nego u muharremu,
iako je jasno naglasio da je najbolji post, nakon ramazanskog, u mjesecu muharremu, pa su
naveli da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Objavom potvrđena vrijednost muharrema i
posta u njemu tek pred kraj života, pa nije stigao postiti u njemu, ili su ga opravdani razlozi
sprečavali da ne posti u ovom mjesecu, poput putovanja i bolesti itd. (Šerhun-Nevevi ala
Muslim i El-Medžmu)

• Deseti dan muharrema jeste dan Ašure, a sam naziv Ašura je islamski i nije bio poznat prije
islama (Kadi Ijad, Mešarikul-envar; Buhuti, Keššaful-kina)

• Post dana Ašure je pritvrđeni sunnet, na što upućuje hadis: “Post Ašure briše (male) grijehe
iz protekle godine.” (Muslim)

• Post dana Ašure briše male grijeha, ali ne i velike. Ako čovjek bude imao malih grijeha, bit
će mu oprošteni, a ako ne bude imao ni velikih ni malih grijeha, tada će mu se upisati dobro
djelo i podignut mu se deredže – stepeni u Džennetu, a ako bude imao velikih grijeha, nadati
se da će mu biti umanjeni. (Šerhun-Nevevi ala Muslim i El-Medžmu)

• Pohvalno je da se uz dan Ašure posti dan prije, kako bi se postač u ibadetu razlikovao od
židova ili kršćana koji poste ovaj dan. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Nakon što je
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo postiti Ašuru i nakon što je drugima
naredio da poste taj dan, ashabi upitaše: ‘Allahov Poslaniče, ali to je dan koji veličaju i
svetkuju židovi?!’ Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Naredne godine,
uz Allahovo dopuštenje, postit ćemo i deveti dan.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, umro je ne dočekavši narednu godinu.” U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: “Ako
ostanem živ do iduće godine, postit ću i deveti dan muharrema.” (Muslim).

• Ko propusti post devetog dana, dozvoljeno je da uz deseti posti i jedanaesti dan, kako bi se
razlikovao od židova.

• Neki učenjaci navode da se dan Ašure može postiti na tri načina:

1. postiti deveti, deseti i jedanaesti muharrem. Ovo dokazuju hadisima koji su daif – slabi.
Hadis o postu ova tri dana bilježe Ahmed, Musned, broj 2154, i Bejheki, Sunenul-Kubra,
4/287. Valorizatori Musneda ocijenili su ovaj hadis slabim, kao i šejh Albani u djelu Ed-
Daifa. Isto tako kao dokaz da se poste ova tri dana učenjaci navode da su neki od selefa iz
predostrožnosti, tj. u slučaju da se pogriješilo u određivanju početka mjeseca, pa da ne
propuste dan Ašure, postili tri dana (Letaiful-mearif);

2. postiti deveti i deseti dan, i na to ukazuje većina hadisa i to je sunnet;

3. postiti samo deseti muharrem, tj. dan Ašure, i ovo je dozvoljeno i nije pokuđeno (Ibn
Kajjim, Zadul-mead; Ibn Hadžer, Fethul-bari).

• Ako dan Ašure bude u petak ili subotu, dozvoljeno je postiti, jer nije cilj izdvajanja ovih
dana postom, nego post dana Ašure. (Ibn Hadžer, Fethul-bari; Ibn Usejmin, Fetava)

• Dan Ašure dozvoljeno je postiti onome ko je ostao dužan da naposti propuštene dane
ramazanskog posta, jer ramazan se može napostiti do sljedećeg ramazana, a dan Ašure i
njegova vrijednost vezana je za deseti dan muharrema.

• Žene koje zbog hajza i nifasa, ili bolesnik, ne mogu postiti dan Ašure ne treba da naposte
ovaj dan, jer je vrijednost posta vezan je za ovaj dan i njegovim prolaskom ta vrijednost
prestaje (Fetava Ibn Usejmin). Putnik može postiti ako mu to neće predstavljati poteškoću na
putu, a ko prakticira postiti dan Ašure, pa bude spriječen, imat će nagradu spram nijeta, kako
na to upućuju hadisi (Buhari).

• Dan Arefata vredniji je od dana Ašure. Post dana Arefata briše grijehe za dvije godine,
proteklu i narednu. Dan Ašure vezan je za Musaa, alejhis-selam, a dan Arefata za našeg
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da je post dana Arefata odlika našeg šerijata,
blagoslovljeniji je kao što je i naš Poslanik. Također, dan Arefata je u svetom mjesecu zul-
hidžetu, koji se nalazi između dva sveta mjeseca, prije njega je zul-ka’de a poslije njega je
muharrem, za razliku od Ašure (Bedaiul-fevaid; Fethul-bari). Na dan Ašure, Allah je
upotpunio Svoju blagodat prema Musau, alejhis-selam, tako što ga je spasio od njegovih
neprijatelja, a Svoju blagodat prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Allah je
upotpunio usavršavajući njegovu poslanicu. Blagodat upotpunjenja vjere veća je od blagodati
očuvanja života.

• Veličanje dana Ašure i njegovo obilježavanje propisano je samo postom, i to je zahvalnost

na Allahovim blagodatima. U hadisu: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
stigao u Medinu, zatekao je židove da poste dan Ašure, pa ih je upitao: ‘Koji je to dan koji
postite?’, a oni su kazali: ‘Ovo je veličanstven dan, u njemu je Uzvišeni Allah spasio Musaa i
njegov narod od faraona i njegovog naroda, pa ga je Musa, alejhis-selam, postio iz zahvalnosti
Allahu, pa i mi postimo.’ Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Mi
smo preči Musau od vas’, pa ga je Allahov Poslanik postio i naredio da ga poste.” (Buhari i
Muslim)

• Neki ljudi ovaj dan smatraju danom tuge i žalosti zbog ubistva Husejna, radijallahu anhu,
koje se dogodilo na dan Ašure, a drugi opet ovaj dan svetkuju, pripremajući posebna jela i
slatkiše, čime oponašaju židove i kršćane u njihovom odnosu prema ovome danu, a sve to
predstavlja novotariju koja je u suprotnosti sa sunnetom.
Molimo Allaha da nas uputi na ono što On voli i čime je zadovoljan! Svaka zahvala pripada
Allahu!

Izvor: 33 faide fil-muharrem ve ašura

Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, hafizehullah

Priredio: Adnan Fetić, prof.

Vrijednosti Dana ašure

 Published in Septembar 20, 2018
 Štampa , E-mail

Među vjerskim mubarek danima islamskog svijeta je i dan (jevmul) ašure, koji zauzima
posebno mjesto i koji se nalazi u blagoslovljenom mjesecu muharremu koji je prvi mjesec u
hidžretskom kalendaru i jedan je od četiri sveta mjeseca. Allah dž.š u Kur’anu kaže: “Broj
mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj knjizi od dana kada je nebesa i zemlju stvorio,
a četiri su sveta, to je prava vjera. U njima ne griješite.” (Et-Tevbe, 36). Prema ovogodišnjem
takvimu ovaj mubarek dan pada danas.

Od Ebu Bekra r.a. se prenosi da je Poslanik a.s rekao: “Godina se sastoji od dvanaest mjeseci,
od koji su četiri sveta, tri su uzastopna i jedan odvojen: zul-kade, zul-hidže i muharrem, a
potom redžeb koji pada između dva džumada i šabana.” (Buhari)

Muharrem je mjesec koji pruža mogućnost svim vjernicima da se oplemene, izdignu imanski i
moralno na još više deredže i zasluže time Allahovu milost i oprost grijeha. Ebu Hurejre r.a.
prenosi da je Allahov poslanik rekao: “Najbolji post poslije mjeseca ramazana, je post u
mjesecu muharemu, a najbolji namaz poslije farz-namaza je noćni namaz.” (Muslim).

Iako je Muhammed, a. s., pečat svih Allahovih poslanika, iako je, u odnosu na druge
poslanike, odlikovan mnogim darovima i poslan porukom cijelom čovječanstvu, odnosom
prema Danu ašure primjerom je poučio muslimane da islam predstavlja kontinuitet jedne iste
poruke i da muslimani, nastavljajući taj kontinuitet, trebaju poštovati trud i doprinose svojih
prethodnika.

Kako stoji u predajama, Poslanik, a.s., je za  vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti  dan
muharrema. Nakon dolaska u Medinu našao je Jevreje kako poste Ašuru, pa je u tom smislu i
slijedeća predaja koju prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu: "Došao je Poslanik, a.s.,  u
Medinu i vidio je Jevreje kako poste Ašuru, pa je upitao: "Šta je ovo? " Rekli su: "Ovo je lijep
dan, dan u kojem je spašen Musa, a.s., sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je
Musa postio." Rekao je: "Meni je Musa bliži od vas!" – pa je postio i naredio drugima da
poste. (Buharija)
Posteći ašuru i dan prije ili poslije mi slijedimo sunnet Poslanika a.s.. Preporuka je Poslanika,
a.s., da se pored desetog dana muharrema posti dan prije ili dan poslije, kao što stoji u hadisu:
"Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da je Poslaniku, a.s., nakon što je postio i naredio
ashabima da poste Ašuru rečeno: "O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i
Kršćani!" Rekao je Poslanik, a.s.: "U narednoj godini ćemo inšallah postiti i deveti dan!" Pa
on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik, a.s., preselio te godine!" (Muslim)

Kada su ga pitali o danu ašure, Allahov Poslanik je rekao da je post ašure uzrok praštanja
grijeha učinjenih u protekloj godini: "Post ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni
protekle godine!" (Muslim). Islamski učenjaci su kazali da imaju tri stepena posta ašure:

- Oni koji poste samo deseti dan i to je u suprotnosti sa onim što je Poslanik,a.s, kazao: "Ako
doživim slijedeću godinu, postiću i deveti dan!"

- Da posti ašuru i dan prije ili dan poslije

- Da posti ašuru i dan prije i dan poslije.

Deseti dan mjeseca muharrema je još poznat kao “Idul-enbija” (Bajram Božijih poslanika).
Prema hadisu koji se prenosi od Ibn Abbasa, r.a ima nekoliko značajnih događaja koji su se
desili Božijim Poslanicima na ovaj dan. Evo nekih od tih događaja:

– Musa a.s je uspio, sa Izraelićanima, prebaciti se preko Crvenog mora na Sinajsko poluostrvo
i spasiti svoj narod od Faraonovog zuluma,

– Nuh a.s se sa vjernicima iskrcao na planinu Džudijj i tako se spasio od potopa,

– Junusa a.s je izbacio kit iz svojih čeljusti na obalu mora,

– Allah, dž.š. je stvorio Adema a.s. i oprostio mu grijeh počinjen u Džennetu,

– Trgovačka karavana putujući za Egipat izvadila je Jusufa a.s iz bunara u koji su ga bacila
braća iz zavidnosti,

– Isa a.s je rođen i podignut sa ovog svijeta Isa,

– Ibrahim a.s. je toga dana spašen (od vatre u koju je bačen) takođe na taj dan mu je poklonjen
ovan za kurban u zamjenu za sina Ismaila,

– Ocu Jusufa a.s, Jakub a.s povraćen je vid, izgubljen u plaču za sinom Jusufom,

– Ejjubu a.s je vraćeno zdravlje poslije dugogodišnje bolesti,

– Sulejman a.s je preuzeo vladavinu nad Izraelićanima,

Uoči desetog dana Muharrema lijepo je klanjati posebnu nafilu.

Nafila se sastoji od osam rekata. Selam se predaje nakon svaka dva rekata. Na kijamu prvog
rekata klanjač uči: Subhaneke, Euzu, Bismille, Elham i sure koje hoće i što mu je najlakše. Na
kijamu drugog rekata klanjač uči: Bismille, Elham i jedno sure. Sve ostalo do selama uči se
kao i na svakom drugom dvorekatnom namazu. Nijjet za ovu nafilu je: "Nevejtu en usalije
lillahi teala salate jevmil-ašurai edaen mustakbilel kibleti Allahu ekber."

Dan ašure je dobrim dijelom zastupljen u muslimanskim masama, ali njegovo obilježavanje
mora biti u skladu sa Kur’anom i sunnetom. Među Bošnjacima ovaj se dan obilježava
posebnim vjerskim programima,običaj je da mnoge porodice toga dana pripremaju i kuhaju
jedno posebno jelo koje se zove a š u r e , slično kompotu, ali od raznih zrnastih plodova,
suhog voća i začina. Time se podsjećamo na dan kada je po predaji, Nuh, a.s., nakon potopa
dao da se od ostatka namirnica pripremi jelo za preživjele.

Širom muslimanskog svijeta pa i kod nas, hašura je poznata kao slatka smjesa od žitarica,
zrnevlja, smjesa kuhana i jede se desetog dana muharema.

Da se ukratko podsjetimo na koji način i od čega se spravlja ašura: u ašuru se može staviti od
sedam do sedamdeset i sedam prehrambenih artikala. Poželjno je da broj bude neparan.
Navest ćemo neke od namirnica koje možete staviti u ovo ukusno jelo.

Žitarice i neka sjemena povrća: kukuruz, ječam, zob, pšenica, soja, leća, pasulj, riža, leblebija
i dr. Ove namirnice treba kuhati svaku zasebno i nakon ispiranja dodavati zbiru u glavnoj
posudi.

Voće: limun, jagode, maline, kupine, ribizle, smokve, breskve, kajsije, šljive, grožđe, jabuke,
kruške, dunje, banane, ananas, bostan, borovnice, narandže i dr.Svježe izrezano voće
prokuhati u jakoj agdi i sastaviti u većoj posudi.

Povrće: slatka tikva, mrkva, krompir isjeckati na kockice, skuhati sa malo šećera.

Sjemenke: orah, lješnik, badem, kikiriki, oljuštene pečene sjemenke tikve i suncokreta,
pistacije. Sve se može kuhati sa dosta šećera, što će biti i sirup- voda od ašure.

Suho voće: smokve, grožđe, šljive, kajsije, hurme, kruške, oskuruše,šećer, med, mrvica
soli,malo soka od ruže.

Sve sjediniti u veliku posudu, zaliti šerbetom u kojem su se kuhali začini, po potrebi dodati
još vode i šećera, da bude nešto gušće od običnog kompota. Sve zajedno još jednom
prokuhati, ohladiti i sipati u posude u kojima će se dijeliti. Preporučeno je da žitarice i ostale
namirnice koje se teže kuhaju, skuhati dan ranije i ostaviti u frižider, a da se za sam dan ašure
ostavi voće i ono što se lakše kuha i da se sve zajedno prokuha.

Pred nama je još jedna prilika da zaradimo dobro djelo i očistimo se od grijeha! Ne
propustimo da  postom, kao jednim od najiskrenijih ibadeta, ovih dana oživimo pritvrđeni
sunnet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zaradimo hajr, da steknemo ljubav
Allaha, dželle še'nuhu, da Mu se i na ovaj način približimo i da Mu iskažemo pokornost!

Na stranic iZ u BiH.

MJESEC ZUL HIDŽDŽE

Nekoliko pitanja i odgovora o zul-
hidždžetu
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy Link

Share

Prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta – deset najboljih dunjalučkih dana (prvi dan
zul-hidžeta ove godine je najvjerovatnije u četvrtak 25/9-2014. inšallah)

PITANJE: Kakva je vrijednost prvih deset dana zul-hidždžeta? Ako može, odgovorite sa
dokazom iz sunneta Allahovog Poslanika!

ODGOVOR: Prvih deset dana zul-hidždžeta su među najvrednijim i najveličanstvenijim

danima kod Uzvišenog Allaha. Imam Bezzar zabilježio je predaju, sa dobrim lancem
prenosilaca, kao i imam Ebu J’ala, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, a to je sve
spomenuo imam Munziri u poznatom djelu Et-Tergib, od Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik
kazao:

”Najbolji dunjalučki dani su deset dana zul-hidždžeta.” Prisutni su upitali: ”Zar tim danima
nije ravna borba na Allahovom putu?”, a Allahov Poslanik rekao je: ”Njima nije ravna čak
ni borba na Allahovom putu, osim ako čovjek položi svoj život na Allahovom putu.” (Šejh
Albani smatrao je vjerodostojnim ovaj hadis)

Musliman bi trebao da se maksimalno potrudi u ovim blagoslovljenim danima u činjenju

dobrih djela, zato što su dobra djela dodatno draga Uzvišenom Allahu u ovim danima, kao što
je spomenuto u hadisu imama Buharije, kada su prisutni ashabi upitali Allahovog Poslanika:
”Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?”, on je kazao: ”Čak ni
borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj
imetak i ništa od toga ne vrati.” (Izvor fetve: islamweb.net)
_____________________________________

PITANJE:

Šta treba činiti u prvih deset dana zul-hidždžeta?

ODGOVOR:

Prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta zasigurno su blagoslovljeni dani. Zbog njihove
vrijednosti i blagoslova, Uzvišeni Allah se kune njima: ”Tako mi zore i deset noći” (El-
Fedžr, 1-2).

Imam Buharija zabilježio je hadis od Ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Ne
postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći
na prvih deset dana zul-hidždžeta. Upitali su: ”Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na
Allahovom putu – džihad?” Poslanik je rekao: ”Čak ni borba na Allahovom putu, osim u
slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak, i ništa od toga ne vrati.”

Na osnovu spomenutog, muslimanu je propisano da se maksimalno potrudi u činjenju ibadeta

u ovim danima: namaz, učenje Kur’ana, zikr – spominjanje Allaha, traženja oprosta, čuvanje
rodbinskih veza – obilaskom rodbine itd. Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, vidimo da
je post jedno od najpohvalnijih djela u ovim blagoslovljenim danima. U Ebu Davudovom
Sunenu zabilježena je predaja od jedne supruge Allahovog Poslanika u kojoj se navodi:
”Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidždžeta.”

U Musnedu imama Ahmeda zabilježena je predaja od Ebu Katade, r.a., da je neki čovjek
upitao Allahovog Poslanika: ”Šta kažeš o postu na dan Arefata?”, a Poslanik je odgovorio:
”Očekujem da će Allah onome ko posti taj dan oprostiti grijehe u prethodnoj i predstojećoj
godini.”

Također, neka djela na koja islam stavlja akcent u ovim danima, za one koji žele klati kurban,
jeste da ne briju ništa od dlaka, niti da potkraćuju nokte, na osnovu hadisa Ummu Seleme,
r.a., da je Poslanik kazao: ”Kada vidite mlađak zul-hidždžeta, a neko od vas namjerava da
kolje kurban, neka ne uzima ništa od dlaka – kose niti od nokata.”
(Izvor fetve: islamweb.net)
__________________________________________________

Da li se vrijednost dobrih djela u prvih deset dana zul-hidždžeta odnosi na posebna

djela?

PITANJE:

Je li propisan post u prvih deset dana zul-hidždžeta, što obuhvata i dan Bajrama?

ODGOVOR:

Pohvalno (sunnet) je postiti prvih devet dana zul-hidždžeta. To nam potvrđuje hadis Ibn
Abbasa, r.a.: ”Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim
danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Prisutni su upitali: ”Allahov Poslaniče,
pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?”, a on je odgovorio: ”Čak ni borba na
Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak, i
ništa od toga ne vrati.” (Buharija)

Jedna od supruga Allahovog Poslanika kazala je: ”Allahov Poslanik postio je devet dana zul-
hidždžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.” (Hadis je zabilježio Ahmed, Ebu Davud,
slabim ga je ocijenio autor knjige Nasbur-rajeti, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Što se tiče posta na dan Bajrama, on je strogo zabranjen, a to nam potvrđuje hadis Ebu Seida,
r.a.: ”Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.”
(Buharija i Muslim) Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav u pogledu zabrane posta na dan
Bajrama.

Dobra djela u ovim danima općenito su vrednija nego u drugim vremenima. Što se tiče posta,
nije dozvoljeno u njima postiti osim prvih devet dana, a deseti dan je Bajram kada je
zabranjeno postiti. Na osnovu spomenutog možemo kazati da se pod pojmom vrijednost deset
dan zul-hidždžeta, u pogledu posta, misli na post devet prvih dana, dok se spominju kao deset
dana zbog prevladavanja broja deset.Pogledati komentar Muslimove zbirke hadisa od imam
Nevevija, br. hadisa 1176. (Izvor fetve: islam-qa.com)
______________________________________________

Deset dana zul-Hidzeta su najbolji dani u godini u komadu a najbolji dan pojedinacno je dan
Arefata. Isto tako kao sto je rekao ibn Tejmije da su deset noci od ramazana najbolje u toku
godine u komadu a noc Lejletul Kadr je najbolja od svih noci pojedinacno.

Zato je Poslanik s.a.w.s. u vjerodostojnom hadisu kojeg biljezi Buharija i drugi rekao,
podstičući ashabe kao i sve muslimane koji dodju posle njih na činjenje dobra u ovim danima,
u prvih deset dana zul-hidždžeta: U tom hadisu se kaze sledece: ”Ne postoje dani u kojima je
činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta.
Rekli su ashabi: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom
putu!” Nastavio je: ”Osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim
tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buharija i drugi)

Mnogo je drugih argumenata koji ukazuju na vrijednost ovih dana. Na vrijednost ovih dana
ukazuje hadis Allahovog Poslanika: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u
kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite et-
tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući
riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).” (Hadis je
zabilježio imam Taberani sa dobrim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani.)

Na vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim
vremenom: ”Tako mi zore i deset noći” (Fedžr, 1.-2.). Ibn Kesir je spomenuo u komentaru
ovog ajeta riječi Ibn Abbasa, r.a., da su to noći prvih deset dana zul-hidždžeta.

Postavlja se pitanje zasto su bas ovih 10 dana zul-hidzeta odabrani da budu najbolji od svih
drugih dana u godini. Allah najbolje zna ali hafiz Ibn Hadžer koji je protumacioBuharinu
zbirku hadisau svom djelu koje je poznato kao ”Fethu-l-Bari” kaze sledece: ”Mislim da je
razlog odlikovanja deset dana zul-hidždžeta zato što su u njima sakupljeni svi temeljni
ibadeti: namaz, post, sadaka, hadždž, a to nije slučaj ni sa bilo kojim drugim vremenom.”

Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje o vrijednostima deset dana zul-hidždžeta da li su oni bolji
od deset zadnjih dana mjeseca ramazana, pa je odgovorio: ”Dani deset dana zul-hidždžeta
bolji su od zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana bolje su od
noći deset dana zul-hidždžeta.”

ISTO TAKO:

Ove dane treba iskoristiti u pokajanju Uzvišenom Allahu

Ove blagoslovljene dane čovjek bi trebao da iskoristi i da njima obnovi ugovor pokornosti sa
Uzvišenim Allahom. Da se prisjeti koristi pokajanja i povratka Uzvišenom Allahu. Da se
prisjeti da Allah voli pokajnike, da se raduje njihovom pokajanju, da je obećao da će loša
djela pokajnika pretvoriti u dobra. Da se prisjetimo argumenata koji ukazuju na obaveznost
pokajanja svim ljudima, bez razlike kojem staležu pripadali.

Takodjer velikim stepenom pohvaljenosti smatra se post ovih 10 dana. Mnogo je argumenata
koji ukazuju na vrijednost posta općenito, ako na to dodamo blagoslov ovog vremena i da je
bila praksa Allahovog Poslanika da posti ove dane, onda shvatamo zašto je ulema kazala da je
post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Preneseno je od supruga Allahovog
Poslanika da je Poslanik postio devet dana zul-hidždžeta.

Prenosi se od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio: dan Ašure, devet dana zul-
hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Nesai, njegovu
vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) A što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – dana
Arefata – o postu tog dana došli su posebni hadisi. Kazao je Allahov Poslanik, kada je upitan
o postu na dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta): ”Iskupljuje od grijeha prošlu i narednu
godinu.” (Muslim i dr.)

Mnogo je dobrih djela koja bi čovjek trebao da čini i da prakticira tokom ovih dana. Ovdje
možemo spomenuti samo neka od tih dobrih djela, podsjećanja radi, bez spominjanja dokaza
koji ukazuju na njihovu vrijednost:

– mnogo upućivanje dove, ne zaboravljajući na braću, rodbinu, prijatelje, a posebna pažnja i

dova za stanje ummeta,
– dobročinstvo roditeljima,

– obilazak rodbine, prijatelja, poznanika, braće u vjeri,

– učenje Kur’ana i podučavanje drugih Kur’anu,

– klanjanje dnevnih i noćnih nafila,
– sjedenje u džamiji između namaza, a naročito sjedenje u džamiji od sabaha do izlaska sunca,
i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca,

– učenje zikrova, posebno poslije namaza, pred spavanje, jutarnji i večernji,

– obilazak bolesnika,
– udjeljivanje sadake, posebna pažnja prema iznemoglim osobama, hudovicama i jetimima,

– pozivanje ljudi u Allahovu vjeru, pojašnjavanje propisa Allahove vjere onima kojima je
potrebno,
– maksimalno čuvanje od grijeha, naročito onih koji su veliki, a u očima mnogih postali su
sitniji od mušice, kao što je gibet (ogovaranje), nemimet, laž, gledanje u ono što nije
dozvoljeno, kamata, mito.

To su samo neka djela koja bismo mogli da činimo tokom ovih dana, a bitno u svemu tome
jeste da čovjek očisti namjere, odnosno da sve što čini bude iskreno radi Uzvišenog Allaha.
Kazali su učenjaci prvih generacija: ”Koliko je malih djela (u očima ljudi) a njih je
iskrenost učinila velikim, a koliko je velikih djela (u očima ljudi) a njih je neiskrenost
učinila malehnim.‘

Elvedin Pezić, prof.

Vrijednosti prvih dana zul-hidžeta

Autor: Mehmed Oručević i Senad Agić Avgust 06, 2019 0

 Printaj
 E-pošta
Hvala Allahu, Gospodaru, svjetova, Vladaru Sudnjega dana, na nimetima i blagodatima
kojima nas daruje. Neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, njegovu časnu porodicu,
plemenite ashabe i sve sljedbenike do Sudnjega dana.

1. Podsjećanja o vrijednostima ibadeta u mjesecu zul-hidždžetu

Mnogo je knjiga napisano o vrijednostima prvih deset dana mjeseca zul - hidždžeta i gotovo
sve je rečeno o ibadetima i njihovim vrijednostima u ovom blagoslovljenom mjesecu. Želimo
podsjetiti na dobra djela koja možemo učiniti u prvih deset dana zul-hidždžeta i ukazati na
njihov značaj. Za samo par dana nastupit će mjesec zul - hidždže, mjesec velikog dobra,
mjesec hadždža, kurbana, dobrovoljnog posta, Arefata, tekbira, tešrika, tahmida, tehlila;
mjesec pobožnosti, pokornosti i poslušnosti Allahu, dž.š. Pred nama su blagoslovljeni i
najodabraniji dani godine!  Svako od nas želi da, u ime Uzvišenog Allaha, učini neko dobro
djelo u ovih prvih deset dana zul- hidždžeta i tako se približiti našem Gospodaru. To su, u
prvom redu, ibadeti: namazi, post, klanje kurbana, hadždž i umra, zikr, učenje Kur’ana,
dijeljenje sadake, raspodjela kurbanskog mesa, itd. Ovo su mahom individualni ibadeti. Od
posebne su vrijednosti kolektivni/džematski ibadeti. Mnogo je dobrih djela koja bismo mogli
učiniti tijekom ovih blagoslovljenih dana. U tome svemu posebno je važno imati čist nijet, da
sve što želimo učiniti da činimo iskreno radi Uzvišenog Allaha, u Njegovo ime i sa jedinom
željom - da zaslužimo Allahovu milost (rahmet), oprost (magfiret) i uputu (hidajet).                                         

1.1. Dobra djela koja možemo učiniti tijekom ovih dana  

1.1.1. Klanjanje dnevnih i noćnih nafila. 

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Čini puno sedždu jer nećeš učiniti ni jednu sedždu Allahu, a da te
On neće uzdići na veću dereždu i izbrisati ti jedan grijeh”. Se’id ibn Džubejr r.a. kaže:”Ne
gasite vaše svjetiljke u tim noćima“. To ukazuje da je velika vrijednost u ovim noćima ustajati
i klanjati namaz, učiti Kur’an i približavati se Uzvišenom Allahu. Naši vrijedni prethodnici su
se posebno isticali ibadetom u ovim blagoslovljenim noćima.

1.1.2. Pokajanje (tevba).

Premda pokajanje treba činiti stalno, posebno je važno iskoristiti ove mubarek dane i što više
činiti tevbu da bismo okrenuli svoja srca ka ibadetu, inšallah. Potrebno je mnogo upućivati
dove, ne zaboravljajući na braću, rodbinu, prijatelje, a posebnu dovu uputiti za stanje ummeta.

1.1.3. Dobročinstvo roditeljima.

1.1.4. Obilazak rodbine, prijatelja, poznanika, braće u vjeri.

1.1.5. Učenje Kur'ana i podučavanje drugih Kur'anu, posebno u ovim danima.

1.1.6. Sjedenje u džamiji između namaza, a naročito sjedenje u džamiji od sabaha do izlaska

sunca, i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca. Preneseno je da klanjanje sabah namaza u
džamiji i sjedenje u džamiji na tom mjesu do izlaska sunca i klanjanje dva rekata nakon
izlaska sunca, ima vrijednost obavljenog hadždža. Naravno time ne spada dužnost obavljanja
hadždža, ali je vrijednost obavljanja ovih ibadeta ista.

1.1.7. Učenje zikra, posebno poslije namaza, pred spavanje, jutarnji i večernji, izgovaranje što
više tehlila (la ilahe illaallah), tekbira (Allahu ekber), tahmida (elhamdulillah

1.1.8. Obilazak rodbine i bolesnika.

 1.1.9. Udjeljivanje sadake, posebnu pažnju u ovim blagoslovljenim danima posvetiti

iznemoglim osobama, jetimima, posebno u danima hadža, što zavrjeđuje posebnu nagradu
kod Allaha, dž.š.

1.1.10. Pozivanje ljudi u Allahovu vjeru, pojašnjavanje propisa Allahove vjere onima kojima
je to potrebno.

1.1.11. Maksimalno čuvanje i ustezanje od grijeha, naročito onih velikih grijeha kao što je
gibet (ogovaranje), laž, gledanje u ono što nije dozvoljeno, kamata, mito i slično.

Musliman je dužan iskoristiti ove blagoslovljene dane i provesti ih u istinskom ibadetu, sa

željom da zasluži, Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, milost i oprost. Učinimo to na način kao da
nam je ova godina posljednja u našem ovodunjalučkom životu i da više nećemo imati prilike
da išta promijenimo i popravimo. Samo Allah, dž.š., zna da li ćemo dočekati slijedeću godinu,
mjesec zul-hidždže i dan Arefata u njemu. Zbog toga je veoma poželjno nastojati učiniti što
više hajrata i zaslužiti što više nagrada, naročito u ovim danima kada je nagrada mnogostruka.
Nikad ne treba ni pomisliti da smo uradili dovoljno dobra, jer nikad se ne može uraditi
dovoljno dobra u ime Allaha, s.w.t., niti Mu se možemo odužiti za sve Njegove blagodati. Ne
zaboravimo i svoje ukućane potaknuti da čine hajr i dobro u ovim blagoslovljenim danima, jer
ćemo i mi, ako Bog da, imati dio u tom dobročinstvu a njima se neće umanjiti - Allah će nas
sviju nagraditi.

2. Nekoliko divnih hadisa o ovom mubarek mjesecu                                                                 

2.1. Ibn Abbasa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Ne postoje dani u
kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima'' - misleći na prvih deset
dana zul-hidždžeta. Prisutni upitaše:  ''Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu
- džihad?'' Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: ''Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju
kada čovjek ode da se bori radi Allaha žrtvujući sebe i svoj imetak i ništa od toga ne vrati.''
(Buharija, 2/457).

2.2. Uzvišeni Gospodar podario nam je blagodat prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta,
vrijeme činjenja dobrih djela, plemenito i blagoslovljeno vrijeme i posebno blagodati ibadeta
u njima. Uzvišeni Allah, iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote prema nama je:

- odabrao prvih deset dana zul-hidždžeta i učinio ih vrijednijim nad ostalim danima godine,

- odredio da dobra djela učinjena u ovim danima mnogostruko više vrijede od istih djela
učinjenih u ostalim danima,

- poživio nas do ovih mubarek i blagoslovljenih dana, i dao nam priliku da u ovim danima
uvećamo naša dobra djela.
Zbog toga, i iz zahvalnosti prema našem Gospodaru, provedimo ovih deset dana u pokornosti
Njemu i činjenju ibadeta u Njegovo ime i za Njegovo zadovoljstvo. Vrijednost ovih dana koje
je Uzvišeni Allah odabrao u odnosu na druga vremena, opisana su u hadisu koji bilježi
Buharija, a u kojem stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Nema dana u kojima je učinjeno
dobro djelo Allahu draže od onih u zul-hidždžetu, tj. njegovih prvih deset dana." A kod
Darimija bilježi se predanje: ''Nema vrednijeg djela od djelā u deset dana zul-hidždžeta.''

2.3. Prvih deset dana zul - hidždžeta su blagoslovljeni dani. Ovo ukazuje na veličanstvenost
ovih odabranih dana, na vrijednost ibadeta obavljenih u njima i veličinu Allahove nagrade za
djela učinjena u njima. Zbog njihove vrijednosti i blagoslova, Uzvišeni Allah se kune
njima: ''Tako mi zore i deset noći'' (Kur'an, 89.:1.-2.) To je najbolji pokazatelj izuzetne
vrijednosti ovoga mjeseca i zahvalnosti Uzvišenom Gospodaru, što nam je podario još jednu
priliku da iskoristimo blagodati ovog mubarek poklona!  Po mišljenju Ibn Abbasa, dani są
kojima se Allah, dž.š., zaklinje su prvih deset dana zul-hidždžeta. Ono sa čime se zaklinje
Stvoritelj svih svjetova, ukazuje da to ima posebnu
vrijednost.                                                                                                                                  

3. Najbolji dan i najbolja noć u godini

3.1. Iz Kur’ana i sunneta je razvidno da su prvih deset dana zul-hidždžeta najbolji dani u
godini, čak su bolji i od zadnjih deset dana mjeseca ramazana. Najbolji dan pojedinačno u
godini je dan Arefata. Također su zadnjih deset noći ramazana najbolje noći u godini, bolje od
prvih deset noći zul-hidžeta, jer u njima je noć Lejletul Kadr (noć Moći), koja je najbolja noć
u godini; vrijednija je i od hiljadu mjeseci. (Tefsir ibn Kesira, 5/412) Upitan je šejhul-islam
Ibn Tejmijje o vrijednostima deset dana zul-hidždžeta, da li su oni bolji od deset zadnjih dana
mjeseca ramazana, pa je odgovorio: ''Dani deset dana zul-hidždžeta bolji su od zadnjih deset
dana mjeseca Ramazana, a noći zadnje trećine Ramazana bolje su od noći deset dana zul-
hidždžeta.'' 

3.2.U dugoj prošlosti često se postavljalo pitanje shvaćanja i razumijevanja vremena

sljedbenika ummeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem su živjeli. To je pitanje odnosa
prema izazovima vremena i načina zadovoljavanja životnih potreba. Smatralo se da je odnos
prema zahtjevima vremena i životnim potrebama u direktnoj povezanosti sa duljinom njihova
boravka na dunjaluku. Naime, životna dob sljedbenika ummeta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
je mnogo kraća od životne dobi prijašnjih naroda (prosjek je 60 – 70 godina). Uzvišeni Allah
je, iz svoje milosti, počastio ovaj ummet time što je omogućio da u kratkom vremenu mogu
zaslužiti i uraditi mnogo dobrih djela, da dostignu i da čak prestignu drevne narode, ukoliko
se ponašaju prema Kur’anskin načelima i pokoravaju Njegovim naredbama. U tu svrhu
Uzvišeni Allah je odlikovao pojedina mjesta i vremena nad drugima i odredio vrijednost
ibadeta u njima. Dobar primjer tome je da namaz obavljen u haremu Kjabe vrijedi kao stotina
hiljada namaza obavljenih na drugim mjestima, vrijednost ibadeta u noći Lejletul-Kadr,
ibadeti u mubarek mjesecu ramazanu i brojne druge prilike u kojima se mogu uvećati dobra
djela, zaslužiti izuzetno vrijedna nagrada i upotpuniti ahiretska opskrba. Jedno od tih vremena
je i prvih deset dana zul-hidždžeta. Ljudi se dugo pripremaju, svjesni vrijednosti vremena u
kojem živimo a posebno svjesni vrijednosti ovih prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta. Naše
željno iščekivanje prvih deset dana zul-hidždžeta i temeljito pripremanje za ove
blagoslovljene dane je pokazatelj jačine našeg imana i naše želje da zaslužimo Allahovu
milost i zadovoljstvo.
3.3. Mnogo je dobrih djela koja možemo učiniti tijekom prvih deset dana zul-hidždžeta. To su
najvredniji i najveličanstveniji dani kod Uzvišenog Allaha. To su dani pokornosti, pobožnosti,
skrušenosti i takvaluka. Stoga, potrudimo se maksimalno da u ovim blagoslovljenim danima
učinimo što više dobrih djela, jer je nagrada mnogostruka, a pogotovo što su dobra djela
učinjena u ovim danima, dodatno draga Uzvišenom Allahu. Dobra djela u ovim danima su
mnogostruko vrednija nego u drugim vremenima. Na posebnost i vrijednost ovih dana
ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, uzvisujući ih i
dajući im na taj način posebnu počast: "Tako Mi zore, i deset noći i parnog i
neparnog." (Kur'an, 89.:1.-2.) Ibn Abbas, r.a., rekao je : ''Misli se na prvu trećinu mjeseca zul-
hidždže.'' Imam Ahmed prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Deseti dan zul-hidždže je
dan Kurban-bajrama; to je parni dan, neparni  dan je dan Arefata" To je poziv i najbolje
upozorenje svim vjernicima da se posvete dobročinstvu, u ovoj desetini zul-hidždžeta, više
nego ikada. I Allahov Poslanik, s.a.v.s., naglašavao je značaj i veličinu ovih dana u
hadisu: "Najbolji dani na dunjaluku su prvih deset dana zul-hidždžeta." Bilježi imam Ahmed
da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema većih niti dražih dana Allahu dž.š., za činjenje
dobrih djela od ovih dana, zato, izgovarajte dosta tehlil (La ilahe illAllah), tekbir (Allahu
Ekber), tahmid (Elhamdulillah)." Na vrijednost ovih dana ukazuje i hadis Allahovog
Poslanika: ''Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela
draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući
riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-
tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).''  (Hadis je zabilježio imam Taberani).

3.4.  Veličanje Uzvišenog Allaha. Ove blagoslovljene dane ukrasimo i sa tekbirima. Sunnet je
u ovim danima učiti tekbire, tahmide, tehlile i tesbihe, naglas u džamiji, kući, ulici i svakom
mjestu gdje se može spominjati Allahovo ime. Muškarci uče pojedinačno i naglas, dok žene
uče u sebi. Pored ovih općih tekbira, koji su propisani tokom cijelog perioda, postoje i
posebni tekbiri. Oni se donose nakon farz - namaza počevši od iza sabaha devetog zul-
hidždžeta pa sve do iza ikindije trinaestog zul-hidžeta (četvrtog dana bajrama), bez obzira da
li se namaz klanjao džematski ili pojedinačno. To je poznati tekbir: „Allahu ekberullahu
ekber, la ilahe illallahu wallahu ekber, Allahu ekber we lillahi'l-
hamd.”                                                                                                                      

3.4.1. Posebnost i vrijednost ovih deset dana ogleda se i u činjenici da jedino u ovim danima
dolaze svi temeljni ibadeti: klanjanje namaza, post, hadždž, kurban, sadaka i ostala
mnogobrojna dobra djela. Zbog toga su, najvjerojatnije, oni odabrani da budu najbolji od svih
drugih dana u godini. A Allah najbolje zna! Hafiz Ibn Hadžer rekao je: ''Mislim da je razlog
odlikovanja deset dana zul-hidždžeta zato što su u njima sakupljeni svi temeljni ibadeti:
namaz, post, sadaka, hadždž, a to nije slučaj ni sa bilo kojim drugim vremenom.”

Koja dobra djela možemo učiniti u ovim odabranim danima, šta da žrtvujemo od sebe u ime
Allaha,   za islam, za zajednicu kojoj pripadamo?

4. Odlike  mubarek mjeseca zul-hidždžeta

4.1.Hadždž se obavlja u mjesecu Zul-hidždžetu                                                                                             

4.1.1. U prvih deset dana zul-hidždžeta Uzvišeni Allah je odredio da se obavlja hadždž. U 
njima je Jevmu-tervijeh, tj. osmi dan zul - hidždžeta, kada hadžije iz Mekke izlaze na Minu, u
njima je i Jevmu Arefeh, tj. deveti dan zul - hidždžeta, o kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
rekao: "Nikada veći broj ljudi ne bude oslobođen vatre džehennemske kao na dan
Arefata.”  Vjernici se odazivaju Allahovom pozivu, hodočaste Kjabu, čine tevbe, mole za
oprost grijeha i glasno, sa uzdignutim rukama, okrenuti prema Kjabi s pogledom u nebo, po
nekoliko sahata iskazuju pokajanja za grijehe koje su činili, daju obećanja da više neće činiti
grijeh i da će ostatak života živjeti po Allahovim odredbama, upućuju dove i mole za milost i
oprost. Tu ljepotu se mora doživjeti barem jedanput u životu, jer jezik je i suviše siromašan da
to predoči i opiše.

4.1.2. Vjernici koji imaju mogućnost da u ovim danima obave hadždž učiniće izuzetno
vrijedno djelo. Velik je broj hadisa u kojima Allahov Poslanik, s.a.v.s., podstiče na obavljanje
hadždža! Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ''Za primljen hadždž ne postoji druga nagrada osim
džennet.'' Ako svemu tome dodamo da će hodočasnik, prilikom obavljanja hadždža imati
priliku da obavi nekoliko namaza u haremu Kjabe, a budući da je jedan namaz obavljen u
haremu Kjabe vrjedniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, to postaje
snažan motiv koji u čovjeku budi želju za obavljanjem hadždža. One hadžije, čiji hadždž
bude mebrur, vraćaju se svojim kućama čisti od grijeha. Kada bi nam Allah dao moć da
vidimo nevidljivo, vidjeli bismo kako se sa hadžija, dok borave na blagoslovljenim mjestima
(Arefat, Harem Kjabe, Mina, Muzdelifa), čineći tevbu, dok mole za Njegovu milost i oprost,
slivaju rijeke grijeha sa njih, dok ih Uzvišeni Allah sapire i čisti.

4.1.3. Hadždž i umra su najvrjedniji ibadeti u ovim danima, na što upućuje i hadis u kojem je
Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Umra do umre briše grijehe koji su u međuvremenu počinjeni, a za
primljen hadždž  nema druge nagrade do džennet.” Za one koji ne obavljaju hadždž, strogo je
preporučen post tog dana. Poslanik, s.a.v.s., poručio je da post na dan Arefata briše grijehe iz
godine koja je prošla i godine koja dolazi. Tog dana sve hadžije polaze na Arefat izgovarajući
telbiju. U jednom drugom hadisu govori se da Uzvišeni Allah na dan Arafata oprašta onima
koji paze na svoj sluh, vid i jezik. Zbog toga je preporučljivo  biti u i'tikafu na dan Arefata.

4.1.4. Arefat je, također, najbolji dan za učenje Kur'ana. Oni koji budu na Arefatu taj dan bi
trebali maksimalno iskoristiti i činiti što je moguće više dova, jer je to mjesto gdje se dove
primaju. O danu Arefata, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Hadždž je Arefat!'' . U ovim
danima je i Jevmun-nehr,    tj. dan Kurbanskog bajrama, a to je najbolji dan u godini kod
Uzvišenog Allaha. Vjerodostojnom predajom je potvrđeno da je Allahov Vjerovjesnik,
s.a.v.s., rekao: ''Najveći dan kod Allaha je dan Kurbanskog bajrama.'' (Ahmed)

4.1.5. Jedna od vrijednosti ovih dana jeste i to da je Uzvišeni Allah tih dana usavršio ovaj din
i upotpunio Svoju blagodat prema vjernicima. To je najveća blagodat Uzvišenog Allaha
prema ovome ummetu, kada im je vjeru učinio savršenom i potpunom. Bilježe Buharija i
Muslim: ''Došao je jedan židov Omeru, r.a., pa mu rekao: 'O vladaru pravovjernih, ima jedan
ajet u vašoj Knjizi koji učite, a da je nama židovima objavljen, uzeli bismo taj dan za
blagdan.' Omer ga je upitao: 'A koji je to ajet?', a on reče: 'Danas sam vam vjeru vašu
usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude
vjera.' Na to Omer, r.a., odgovori: 'Ja doista znam u kojem danu je taj ajet objavljen i mjesto
na kojem je objavljen. Objavljen je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na Arefatu na dan džume.
Bilo je to u predvečerje na Arefatu u petak."

4.2. Kurban-bajram                                                                                                                        

Deseti dan zul-hidždžeta je prvi dan Kurban-bajrama. U danima hadždža obavlja se još jedan
ibadet a to je klanje kurbana. Kurbane kolju, kako oni koji obavljaju hadždž, tako i oni koji se
nalaze kod svojih kuća. Klanje kurbana datira od našeg praoca Ibrahima, a.s., i predstavlja
jednu neprekinutu tradiciju koja se prakticira širom islamskog svijeta. Ko se tog dana približi
Allahu, dž.š., klanjem kurbana, sa prvom kapi krvi kurbana Allah, dž.š., oprašta njemu i
njegovoj porodici sve grijehe. A tko taj dan nahrani siromašnog i podijeli sadaku, Allah, dž.š.,
će ga proživjeti na Sudnjem danu bezbjednim i mizan-vaga će mu biti teža dobrim djelima od
bilo kakvog brda na zemlji.

4.2.1. Prilika je da ukažemo na činjenicu da je u narodu proširen velik broj 'slabih' hadisa koji
ukazuju na vrijednost klanja kurbana, ali koji se ne mogu koristiti kao šerijatski argumenti. U
slučaju dileme i konfuzije najbolje je razgovarati sa svojim imamom. Od velikog broja takvih
hadisa navodimo nekoliko:

- kurbani će nositi njihove vlasnike preko Sirat-ćuprije,                                                                           

- vlasnik kurbana će za svaku dlaku svog kurbana imati dobro djelo,

- nagrada za kurban bude upisana prije nego što krv padne na zemlju,

- kurban je najbolje djelo koje čovjek može učiniti prvog dana Kurban-bajrama.

- klanje kurbana je pritvrđeni sunnet,

- klanje kurbana je obaveza onima koji su imućni.

Ispravno shvatanje ovog ibadeta je da je klanje kurbana vadžib. Dokaz tome je da je klanje
kurbana bila stalna praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. To je potvrđeno i hadisom Allahovog
Poslanika, s.a.v.s.: ''Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban neka se ne približava našoj
musalli (mjestu obavljanja namaza).'' (Hadis je zabilježio imam Ibn Madže).

5. Post je najvredniji ibadet 

5.1. Post je jedan od posebno dragih ibadeta Allahu, dž.š. Nema sumnje da je post jedna od
najvrijednijih vrsta dobrih djela. To je djelo Uzvišeni Allah odabrao za Sebe, kao što stoji u
hadisi - kudsijju: „Post pripada Meni i Ja ću za njega posebno nagraditi. Radi Mene je
ostavio svoju požudu i svoju hranu i svoje piće.” Prenosi se od Ebu Seida, r.a., da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: „Nema ni jednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu
Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina
hoda.”(Muttefekun alejh) U vezi vrijednosti posta Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kudsi kaže da je
Uzvišeni Allah rekao: 'Sva djela sina Ademovog pripadaju njemu, osim posta, koji je Moj i Ja
nagrađujem za njega.' (Buhari).

5.2. Post kao posebna vrsta ibadeta u ovim mubarek danima ima svoj poseban značaj i
vrijednost. Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., post je jedno od najpohvalnijih
djela u ovim svetim  danima. Sunnet je postiti prvih devet dana ovog mjeseca, posebno na dan
Arefata. To je zbog toga što je post jedan od najboljih načina približavanja Allahu, dž.š., i
način da se zasluži Njegova milosti i oprost. To nam potvrđuje hadis Ibn Abbasa, r.a.,: ''Ne
postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima'' - misleći
na prvih deset dana zul-hidždžeta.

5.3. Visokim stepenom pohvaljenosti smatra se post prvih devet dana zul-

hidždžeta.  Vrijednost posta općenito je kod Allaha velika, a kad se još doda da su ovo
blagoslovljeni dani i da je bila praksa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je postio ove dane,
onda postaje jasnije da je post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Poslanik, s.a.v.s.,
je rekao da je dobrovoljni post u svakom od ovih dana ravan dobrovoljnom postu jedne
godine, a dobrovoljni namaz u svakoj njegovoj noći je ravan dobrovoljnom namazu u noći
Lejletul - Kadr. [Tirmizi] Na osnovu prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., saznajemo da je
post jedno od najpohvalnijih djela u ovim blagoslovljenim danima. Preneseno je od supruga
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., hadis: „Allahov Poslanik je postio dan Ašure, devet dana zul-
hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu (bijeli dani)”. (Tirmizi)

5.4. Deseti dan zul-hidždžeta je Kurbanski bajram kada nije dozvoljeno postiti po konsenzusu
islamskih učenjaka. To je potvrđeno hadisom Ebu Seida, r.a.: ''Allahov Poslanik zabranio je
da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.'' (Buharija i Muslim). U tom smislu
su i riječi Poslanika, s.a.v.s., koje prenosi Abdullah ibn Omer, r.a.:„Nema vrednijih dana kod
Allaha, dž.š., niti dražih Njemu, od ovih deset dana, pa pojačajte u njima tehlil (izgovaranje
šehadeta), tekbir (veličanje Allaha dž.š.) i tahmid (zahvale Allahu dž.š.)!" (Ahmed). Naravno,
i druga dobra djela treba umnožiti, uvećati i upisati u svoju knjigu dobrih djela!

6. Dan Arefata

Deveti dan zul-hidždžeta ima posebnu vrijednost kod Allaha, dž.š., i to je najbolji i najvažniji
dan u cijeloj godini. Toga dana su sve hadžije okupljene na jednom mjestu i svi zajedno
veličaju, mole Allaha, dž.š., i zahvaljuju Mu se na Njegovim blagodatima.

6.1. Posebno je, za one koji ne obavljaju hadždž, vrijedno postiti dan Arefata. Bilježi Muslim
da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., za post na dan Arefata rekao: „Vjerujem da će Allah, dž.š., za post
na Dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu."  Arefat je deveti dan
mjeseca zul-hidždžeta, najvažniji dan cijele godine. Od posebne je vrijednosti post tog dana,
dakakao, za one koji ne obavljaju hadždž, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao:"Post na dan Arefata
briše grijehe iz godine koja je prošla i godine koja
dolazi." (Muslim).                                                                                                          

6.2. Hodočasniku koji obavlja hadždž sunnet je da ne posti na dan Arefata. Ni Allahov

Poslanik, s.a.v.s., nije postio na dan Arefata kada je obavljao hadždž. To je pohvalno kako bi
hodočasnik imao više snage za dovu, jer Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najbolja dova je
Arefatska dova”.Za hodočasnike koji nisu bili u mogućnosti zaklati kurban, obaveza je postiti
tri dana na hadždžu.Velik broj učenjaka smatra da se ova obaveza ispuni u danima tešrika
(danima kada hadžije borave na Mini), a to su jedanaesti, dvanaesti, trinaesti dan zul-
hidždžeta. To je obavezno ispostiti na hadždžu, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ''A onaj
ko ga ne nađe, neka posti tri dana u danima hadždža, i sedam dana po povratku - to jest
punih deset dana.'' (Kur'an, 2.:196.) Jedan drugi hadis kazuje da se na dan Arefata oprašta
onima koji paze na svoj sluh, vid i jezik. Iz tog razloga, preporučljivo je taj dan provesti u
i'tikafu  na dan Arefata. Arefat je, također, najbolji dan za čitanje Kur'ana, učenja dova,
razmišljanja o svekolikim blagodatima
Allaha.                                                                                                                                            

6.3. Također se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Nikada šejtan nije

manji, poniženiji, udaljeniji od dobra i ljući kao  što je  to na dan Arefata. A to je zbog toga
što vidi kako silazi Allahova  milost što  Allah  oprašta velike grijehe..." (imam Malik u djelu
El-Muwetta). Isto tako prenosi se od hazreti Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Nema ni jednog dana  u kome  Allah oslobodi više robova od džehennemske vatre   kao
što    je to slučaj   sa danom  Arefata. Allah dž.š., se   spusti  na dunjalučko nebo, te se
pred   melecima pohvali iskazujući svoj ponos   sa Svojim robovima  govoreći: "Šta su ovi
tražili?" A u drugoj predaji se navodi nastavak gdje se kaže: "Budite svjedoci, meleci moji, da
sam im oprostio!" (Muslim, En-Nesai)

7. Najbolja dova je na dan

Arefata                                                                                                  

Ove blagoslovljene dane vjernik treba iskoristiti za pokajanje Uzvišenom Allahu, da u njima
obnovi ugovor pokornosti sa Uzvišenim Allahom, da se prisjeti povratka Uzvišenom Allahu.
Vjernik će, sa uzdignutim rukama, okrenut prema Kjabi, s pogledom u nebo, satima iskazivati
pokajanja za učinjene grijehe, moliti za oprost i milost, obećati Gospodaru da više neće činiti
grijehe, iskazivati spremnost da će se do posljednjeg dana svog boravka na dunjaluku,
pokoravati

Njegovim naredbama. Allah voli pokajnike i raduje se njihovom pokajanju. U Svojoj knjizi je
obećao da će loša djela iskrenih pokajnika pretvoriti u dobra.

7.1. Premda se pokajanje treba činiti uvijek, posebno je važno tražiti oprost u ovim danima. 
Pokajanje zajedno sa dobrim djelima učinjenim u ovim danima može, inšallah, dovesti do
transformacije kod muslimana da što više čine dobra djela.

Dova je, također, spomenuta u hadisu Allahova Poslanika,s.a.v.s., koji kaže: "Najbolja dova
je na  dan Arefata. Najbolje riječi koje sam ikada izgovorio ja i poslanici prije mene su:
Lailahe illallah wahdehu la šerike leh (Nema drugog boga sem Allaha jedinog, Koji nema
sudruga.)" (Malik i Tirmizi)            

7.2. Ovih dana trebamo uložiti maksimalan trud u činjenju dobra.Pokajmo se Uzvišenom

Allahu jer u ovim blagoslovljenim danima Allahov bereket se nalazi iznad nas kao i Allahov
rahmet (milost). U ovim danima učimo što više dove, klanjajmo što više dobrovoljnih
namaza, učimo što više Časni Kur'an, podijelimo osmijeh sa svojim bratom, sestrom,
rodbinom, komšijama jer to spada u sadaku, govorimo samo lijepe riječi, i najzad u ovim
danima, manje pričajmo a više činimo dobra djela.

7.3. Na osnovu svega rečenog, razabire se da je muslimanu propisano da se maksimalno

potrudi u činjenju ibadeta u ovim danima: namaz, učenje Kur'ana, zikr - spominjanje Allaha,
traženja oprosta, čuvanje rodbinskih veza - obilaskom rodbine, itd. U ovim danima činimo što
više dobrovoljnih ibadeta u vidu općekorisnih poslova, pružanje pomoći ljudima, davanja
sadake, naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nagrada za dobra djela u tim danima je
mnogostruka, jer Allah, dž.š, mnogo više voli dobra djela učinjena u ovim blagoslovljenim
danima negoli djela učinjena mimo tih dana.

7.4. Ovo su samo neka djela koja možemo i trebamo činiti tijekom ovih blagoslovljenih dana.
Najbitnije u tome svemu jeste da to činimo čistim nijetom, da to činimo u ime Uzvišenog
Allaha sa nadom da ćemo zaslužiti Njegovu milost i oprost.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas pomogne da iskoristimo ove dane u činjenju ibadeta, da
nam osnaži iman, da nam primi i ukabuli naša dobra djela, da nam se smiluje i da nam oprosti.
Amin!
Prof. dr. hadži Mehmed Oručević   

Imam dr. Senad ef. Agić

Sveti mjeseci su vrijedni poštovanja

Home Mubarek vremena

Sveti mjeseci su puni vrijednosti i dobrota. U islamu ih ima četiri: muharrem, redžeb, zul-
kade i zul-hidždže. Zbog velikog hurmeta i vrijednosti Uzvišeni je Allah zabranio da se u
njima čini zulum (nepravda, nasilje). S druge strane, dobra djela koja se u njima čine su
mnogo vrednija nego u drugim mjesecima.

Hazreti Omer, r.a., je odredio da muharrem bude mjesec kojim počinjie hidžretska godina.
Ovakav adet ima utemeljenje u Allahovoj knjizi.

U vezi sa ovim mjesecima Allah kaže: „Od kada je stvorio nebesa i zemlju Allah je
propisao da je broj mjeseci dvanaest od kojih su četiri sveta, u njima sami sebi zulum ne
činite (kršeći Allahove zabrane i granice)!“ (Tevbe, 36)

Uzvišeni Allah kaže da je način obračunavanja vremena odredio još od stvaranja nebesa i
zemlje. Ljude je podučio da pomoću kretanja Sunca i Mjeseca mjere vrijeme. Njihov ustaljen
način kretanja određuje dane i noći, godišnja doba, godine i vremena pojedinih ibadeta. 

Najizabraniji od ovih mjeseci je zul-hidždže u kojem se nalaze pohvaljenih deset dana, dani
tešrika i hadždž. Zatim dolazi mjesec zul-kade koji dijeli dvije zajedničke osobine sa
predhodnim mjesecom (sveti mjesec i mjesec hadždža). Muharrem i redžeb nisu mjeseci
hadždža kao što je to ševval, ali ipak on nije sveti mjesec.

Najizabraniji dani zul-hidždžeta su prvih i zadnjih deset dana ovog mjeseca. Iza njih po
vrijednosti dolaze prvih deset dana muharrema. Ibadeti u ovim danima, u odnosu na druge, su
mnogo vredniji i uzdignutiji.

Zašto su ovo sveti mjeseci?

Ima mnogo mišljenja zašto se za ove mjesece kaže da su sveti. Jedno od njih je i to što su
dobra djela u njima mnogo vrednija, a grijesi mnogo pogubniji.

Kab, r.a., je rekao: “Allah je stvorio vrijeme, a četiri njegova dijela učinio je svetim jer ih On
više voli.“

Jedni tvrde da je razlog svetosti to što je u ovim mjesecima bilo zabranjeno ratovati još od
vremena džahilijjeta, a drugi da je tako bilo još od vremena Ibrahima, a.s.
Ima tvrdnji da svetost ovih mjeseci dolazi od hadždža i umre koji se u njima čine. Zul-kade je
mjesec u kojem se putuje na hadždž, u zul- hidždžetu se hadždž obavlja, dok se u mjesecu
muharremu vraćamo sa hadždža. Svetost ovih mjeseci vodi porijeklo i iz činjenice da se sam
put i povratak s hadždža treba učiniti sigurnim. S obzirom na to da se nalazi u sredini godine,
u mjesecu redžebu se čini umra.

Zašto je zabranjeno ratovati u ovim mjesecima?

Allah Teala ovako kaže: “(Zbog kršenja ugovora) kad isteknu sveti mjeseci ubijajte mušrike
tamo gdje se nađete, hvatajte ih, hapsite i sačekujte ih. Ako se pokaju, klanjaju namaz i daju
zekat onda ih pustite. Nema sumnje da Allah mnogo oprašta i da je Milostiv.“ (Tevbe, 5)

Uzvišeni Allah kaže: “(Zbog kršenja ugovora) kad isteknu sveti mjeseci, tj. vrijeme koje sam
definisao…“

U ovom ajetu je i dokaz da se oni koji ne klanjaju namaz i ne daju zekat ne puštaju na slobodu
nego sasvim suprotno, da se oni koji negiraju ove ibadete trebaju pogubiti. Sam Ebu Bekr
Essiddik, r.a., je ratovao sa onima koji su negirali namaz i zekat i tako izašli iz vjere.

Sljedeći hadis Resulullaha, s.a.v.s., dolazi nam sa istim značenjem: “Naređeno mi je da se

borim sa ljudima dok ne kažu la ilahe illa llah, ne klanjaju namaz i ne daju zekat.“ (Buhari,
Iman, Muslim)

Ajet završava riječima: „Nema sumnje da Allah mnogo oprašta i da je Milostiv.“ Ovo je
razlog da se pokajnici puste. Značenje je ovo- njih pustite na slobodu, jer im se Allah
smilovao i oprostio im zbog njihova pokajanja. (Ibn Adžibe, Bahrul-medid)

Zatim je propis da se ne ratuje podignut ovim ajetom: “Kako se mušrici svi zajedno bore u
svakom vremenu protiv vas i vi se borite protiv njih. Ako se oni bore protiv vas u svetim
mjesecima, onda se i vi borite!“ (Tevbe,36)

Jedan od tabiina Ata, r.a., je rekao: “Nije dozvoljeno ratovati u svetim mjesecima i u haremu
ni u koje vrijeme, dozvoljeno je ratovati jedino ako drugi izvrše napad i započnu rat.“

Samo ovaj stav pobija opkoljavanje Taifa i rat na Hunejnu protiv plemena Hevazin koje je
Pejgamber, s.a.v.s., poduzeo u ševvalu i zul-kadeu.

Promjena svetih mjeseci

Resul-i Ekrem u jednom dijelu hutbe na oprosnom hadždžu je rekao: “Vrijeme (njegovo
mjerenje) se vraća na stanje kad su stvoreni nebesa i zemlja. Godina traje dvanaest mjeseci od
kojih su četiri svetia. Tri dolaze zaredom: zul-kade, zul-hidždže i muharrem, a četvrti je
redžeb-i murdar koji se nalazi između džumadel-uhra i šabana. Nesi (običaj) uvećava
nevjerstvo, Allah sa tim zavodi kafire. Gazeći Allahove zabrane, kafiri jedne godine neke
mjesece smatraju svetim, a druge ne. Na isti način i mjesec muharrem jedne godine smatraju
svetim, a druge ne. Eto ovo je nesi i on je od šejtana.“ 

Sveti mjeseci su bili poznati i poštovani još u džahilijjetu, u njima se nije ratovalo i nije se
prolijevala krv. Rebia i Mudar bili su bliska plemena među koja se vremenom uvuklo
neprijateljstvo koje se nastavilo i nakon pojave islama. Pleme Rabia bi počaščeno islamom,
dok Murdar nije to želio. Zbog ranijeg neprijateljstva izmjenili su mjesto mjeseca redžeba.
Pleme Rebia je prihvatilo da ramazan bude sveti mjesec (od ešhuri huruma) namjesto redžeba,
dok Murdar nije tako uradio i zadržali su redžeb kao sveti mjesec. U svojoj hutbi Poslank,
a.s., ukazuje da je Murdar pravilno postupio u ovoj situaciji. Nakon ovoga, ljudi su nastavili
mjesec redžeb da zovu redžeb-i murdar.

Za ovaj mjesec se kaže i da je redžeb-i ferd, jer tri sveta mjeseca dolaze sve jedan za drugim,
dok je mjesec redžeb ostao sam.

U 37. ajetu sure Tevbe Allah, dž.š., kudi mušrike koji mjenjaju mjesta svetih mjeseci:
“Mijenjanje mjesta (odgađanje) svetih mjeseci predstavlja prednjačenje u kufru. U takva
lutanja zapadaju kafiri. Oni čuvaju svete mjesece u njihovu broju tako što ih jedne godine
proglašavaju svetim, a druge ne i na taj način oni dozvoljavaju ono što je Allah zabranio.
Njima su loša djela prikazana lijepim. Allah neće uputiti kafire.“

Allah, dž.š., kaže da mijenjanje mjesta (odgađanje) svetih mjeseci predstavlja prednjačenje u
kufru. To je prebacivanje svetosti sa jednog mjeseca na neki koji slijedi. Arapi su bili narod
koji je volio rat i otimanje. Bilo im je zabranjeno da ratuju u četiri mjeseca što je za njih bilo
veoma teško, te bi nastavili rat u svetom mjesecu, a njegovu svetost pomjerali na neki drugi
mjesec. U većini slučajeva su dizali svetost sa mjeseca muharrema i prebacivali to na mjesec
safer, te bi tako opet imali četiri sveta mjeseca u godini.

“Mijenjanje mjesta (odgađanje) svetih mjeseci predstavlja prednjačenje u kufru“, jer oni
ohalaljuju ono što je Allah oharamio i oharamljuju ono što je Allah ohalalio. Ovo je kufur koji
nadodaju na kufur koji su neć ranije činili.

U ajetu je spomenuto da ih Allah na ovaj način odvodi u zabludu.

„Njima se njihova loša djela čine dobrim“ tj. Allah im je uskratio svoju posebnu podršku i
prepustio ih sebi samima i tako ih udaljio od istine.

Allah ajet završava riječima: “Zbog neprestane nepokornosti Allah neće uputiti nevjernike“ tj.
neće ih uputiti na Pravi put sve dok ne budu slijedili put Njegovog Poslanika Muhammeda, a.
s. (Bahru-l-medid, Ibn Adžibe)

Ibadet u svetim mjesecima

Ali b. ebu Talha od Ibn Abbasa, r.a.,  prenos: “Allah je četiri mjeseca učinio svetim, podigao
je njihovu vrijednost, grijehe koji se u njima čine smatra većim zlom, a dobra djela većim
nego u ostalim mjesecima.“

Prema rivajetu koji je do nas stigao, Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Ko u svetim mjesecima
posti tri dana tj. četvrtak, petak i subotu, Allah će ga udaljiti od džehennema na udaljenost od
sedamdeset godina.“ (Tabetani, El- Evsat)

U drugom haberu stoji: “Ko posti jedan dan u svetim mjesecima, to mu je kao da je postio
trideset dana van njih.“ (Slično ovome vidi Munziri, Et-Tergib II,114) 

Kako se prenosi Resulullah,  s.a.v.s., je rekao: “Najdraža i najvrjednija djela kod Allaha su
ona koja se učine u prvih deset dana zul-hidždžeta. Jedan dan posta u ovim danima jednak je
godini posta, dok jedna noć provedena u ibadetu ima vrijednost Lejletu’l-kadra. Prisutni su ga
pitali: ”O Resulullah, zar nije džihad na Allahovu putu vredniji od ovoga?“ Odgovorio je:
”Ne, ni džihad na Allahovom putu nije vredniji od ovoga, izuzev onog ko u boj izađe sa
svojim imetkom i životom i nijedno od toga ne vrati kući.“ Udrugom rivajetu stoji: ”Osim
onog ko ode u džihad i prolje svoju krv.“ (Pogledaj Rijadus-Salihin, II, 508.)

Ako Allah zavoli jednog roba, On ga u najvrednijim trenucima uposli sa najvrednijim djelima
i tako mu da najveće nagrade. Međutim, ako ne voli nekog roba, On ga u najodabranijim
trenucima uposli sa najgorim djelima i tako uveća njegovo zlo zbog nepoštivanja dinskih
svetinja i padanja u harame.

VE AHIRU D’AVANA ENIL HAMDU LILLAHI RABBIL ‘ALEMIN.

IZVOR Menzil ba