Dan ašure

Uzvišeni Allah, dž.š., je, shodno Svom savršenom izboru i apsolutnoj vlasti, definisao
različite stepene među Svojim stvorenjima. Allah, dž.š., je određenim mjestima i vremenima
darovao posebnu vrijednost. Znamo da je Allah, dž.š., posebanošću darovao sve dane mjeseca
ramazana i prvih deset dana mjeseca zul-hidžeta. Među noćima najodabranija je Lejletul-kadr.
Također je opće-poznato da Meka i Medina uživaju povlašten položaj u odnosu na ostala
mjesta na Zemlji. Među odabrane dane spadaju i ovi dani u kojima se mi nalazimo a to su
dani mjeseca muharema a posebno 10. dan mjeseca muharema poznat kao Dan ašure.
Premda su određene vrline mjeseca muharema i Dana ašure spomenute u hadisima Božijeg
Poslanika, a.s., među muslimanima cijelog svijeta (ummet) raširena su neutemeljena
vjerovanja u vezi s ovim danom i mjesecom. Jedan od ciljeva ovogo kazivanja jeste
ukazivanje na ta neutemeljena vjerovanja. Naš šerijat utemeljen je na Kur'anu i Sunnetu
Allahovog Poslanika, a.s. I baš kao što je šerijat utemeljen na ova dva izvora i vrijednosti
dobrih dijela moraju biti utemeljene na njima, a ne na izmišljenim predanjima, pričama i
hikajama. Kur'an ističe vrijednost Svetih mjeseci (Ešhurul-hurum) u koje spada i mjesec
muharem. Naime od dvanaest mjeseci islamskog kalendara četiri se smatraju svetim. To su:
muharem, redžeb, zul-kade i zul-hidže. Nagrada za dobro djelo tokom ovih mjeseci povećava
se shodno njihovoj vrijednosti. Međutim, i posljedice grijehā u ovim mjesecima su mnogo
pogubnije, pa je posebno bitno za vrijeme njihovog trajanja suzdržati se od griješenja. U
prostornom kontekstu svetim mjesecima je sličan harem Meke. Nagrada za dobro djelo
učinjeno u svetom prostoru mekanskog harema izrazito se povećava, ali je i kazna za učinjeni
grijeh u njemu mnogo ozbiljnija i teža. Islamski učenjak Katade, r.a., kaže: „Nepravda
učinjena za vrijeme trajanja svetih mjeseci je veća nego nepravda koja se učini u ostalim
mjesecima. Premda se nepravda uvijek smatra velikim grijehom.“
Post za vrijeme mjeseca muharema, po važnosti, dolazi odmah nakon posta u mjesecu
ramazanu. Iako svi dani i svi mjeseci pripadaju Allahu, dž.š., Allahov Poslanik, a.s., ipak je
naglasio da je muharem Allahov, dž.š., mjesec. Govoreći to Vjerovjesnik, a.s., namjeravo je
istaknuti posebnost i važnost ovog mjeseca. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Muhammed, a.s.,
rekao: „Najvredniji post nakon mjeseca ramazana jeste post u Allahovom mjesecu
muharemu."(Tirmizi) Alija, r.a., prenosi da je jedne prilike sjedio pored Allahovog Poslanika,
a.s., kada mu je neki čovjek prišao i upitao ga: „O Allahov Poslaniče! U kojem bi mi mjesecu,
nakon mjeseca ramazana, preporučio da postim?" Allahov Poslanik, a.s., reče: „Ukoliko
nakon mjeseca ramazana budeš postio, onda posti u muharemu jer je to Allahov, dž.š.,
mjesec. U njemu je dan u kojem je Allah, dž.š., oprostio (ranijem) narodu i u kojem će
oprostiti (kasnijem) narodu." (Tirmizi)
Narod čije pokajanje je Allah, dž.š., primio u ovom danu je Benu Israil. Upravo je 10.
muharema Allah, dž.š., spasio Musa, a.s., i Židove od faraona. O odnosu prema tom danu
govori sljedeće predanje koje bilježi Buharija od Abdullah ibn Abbasa, r.a., koji kaže:
„Vjerovjesnik, a.s., je došao u Medinu i primijetio da jevreji poste na Dan ašure, pa ih je
upitao: „Zašto to činite?" Odgovorili su: „Ovo je dobar dan u kojem je Bog spasio Izraelćane
od njihovog neprijatelja, pa ga je zbog toga Musa, a.s., postio." „Pa ja sam Musau preči od
vas" - rekao je Muhammed, a.s. On je zatim nastavio da posti taj dan i naredio je da se posti.“
Tada su muslimani morali postiti taj dan, ali kasnije kada je 2. god. po hidžri propisan post
mjeseca ramazana dokinuta je obaveznost posta dan Ašure ali ga je Poslanik i dalje postio i
preporučio je i nama da ga postimo. Ebu Katade, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao: „Iskreno se nadam da će Allah, dž.š., oprostiti grijehe iz protekle godine onome ko
posti na Dan ašure." (Tirmizi) Govori se, naravno, o malim grijesima, jer je za velike grijehe
potrebna tevba. Postoje tri načina posta za Dan ašure: a) najbolje je postiti tri dana: deveti,
deseti i jedanaesti dan, b) zatim deveti i deseti dan, te c) samo deseti dan mjeseca
muharema.Još jedan postupak je lijepo uraditi i u ovom danu a to je obradovati svoju
porodicu obilnom opskrbom, Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Allahov Poslnanik, a.s.,
rekao: „Ko obilno opskrbi svoju porodicu na Dan ašure, njega će Allah izdašno opskrbiti za
čitavu narednu godinu." (Taberani i Bejheki). Ovo je ono što se pouzdano prenosi od
Poslanika o događajima u ovom danu, i ovim je potvrđena posebnost ovog dana.
Nažalost, postoji još puno predanja i kazivanja koja su neutemeljena pretjerivanja, i koja
imaju negativan efekat, da se onda poriču i ove odlike dana ašure. Najpoznatija izmišljena
predanja vezana za Dan ašure su: ko se okupa taj dan, neće se razboljeti te godine, da se
klanja posebna nafila na Dan ašure, Ademovo, a.s., pokajanje primljeno je na taj dan, taj dan
je Nuh, a.s., s lađom pristao na planini Džudij, Ibrahim, a.s., spašen je iz vatre taj dan, taj dan
Allah, dž.š., je otkupio Ismaila, a.s., velikim ovnom, Jusuf, a.s., se susreo sa svojim ocem
Jakubom, a.s., taj dan, također je Izmišljeno i predanje u kojem se navodi da je na Dan ašure:
Jusuf, a.s., oslobođen iz zatvora; Jakubu, a.s., vraćen vid; Junus, a.s., spašen iz ribe; oprošteni
prošli i budući grijesi Muhammedu, a.s.; pala prva kiša; primljeno pokajanje Junusovog, a.s.,
naroda; Allah stvorio prvo stvorenje.
Još jedan događaj se pogrešno veže za ovaj datum a to je pogibija Husejna, r.a, unuka
Muhammeda a.s. Zbog medijske propagande mnogi ljudi vjeruju da je značaj Dana ašure
povezan s pogibijom Husejna. Ubistvo Husejna, r.a. bez ikakve sumnje, predstavlja bolan i
tragičan događaj. Međutim, islam ne dopušta fanatično žalovanje, jer islam nije religija
žalovanja. Svaka stranica historije islama ispisana je krvlju šehida. Kada bi muslimani bili
dužni oplakivati smrt svakog šehida, svi dani u godini bili bi dani žalosti. Brojne poznate
ličnosti iz historije islama okončale su svoj život šehadetom. Među njima su: prve halife
Omer, Osman, Alija, r.a.. U stvari, prije njih kao šehid je pao „prvak šehida" hazreti Hamza.
Brojni ashabi također su bili šehidi tokom brojnih bitki ali ovi događaji nisu bili samo lične
tragedije, već je Vjerovjesnik, a.s., smrću svojih drugova bio žestoko pogođen. Muslimani ne
zaboravljaju svoje šehide ali ih i ne oplakuju, i medijski ne eksploatišu njihovu smrt. Umjesto
žalovanja islam potiče vjernike da se trude na Allahovom putu zalažući svoje živote i imetke.
Kao muslimani dužni smo razmišljati šta smo mi učinili za Vjeru, jer su naši slavni
prethodnici žrtvovali najvrjednije što su imali - svoje živote. S druge strane mi kada
obilježavamo ove i druge značajne datume više volimo ih obilježavati da tako kažem
kulturno-zabavnim manifestacija na kojima se podsjetimo na te velike događaje i malo
opustimo. Naravno nismo protiv toga, jer i to ima svoj smisao i to je jedan način borbe da se ti
događaji otrgnu od zaborava, ali ne smijemo sve naše aktivnosti svesti na te manifestacije.
Potrebno je da uzimamo pouku iz njih i da se ugledamo u te ljude. Potrebno je da uložimo
truda jer ti veliki uspjesi naših prethodnika su upravo rezulta velikih napora, truda i žrtve koji
su oni podnijeli na tom putu. Mi se možemo ponositi njihovim uspjesima ali mi nemamo od
toga koristi ako ne uložimo sličan trud pa se tek onda možemo nadati Božijoj milosti i nagradi
i sličnim uspjesima koje su imali naši prethodnici.