Nemuslimanski vjerski praznici?

Allah dž.š., nam je svaku neispravnost, haram i zlo zamijenio onim što
je po nas korisnije i bolje, i između ostalog, Allah dž.š., nam je
islamskim praznicima zamijenio praznike mušrika, kršćana i jevreja,
vatropoklonika, sabejaca i ostalih idolopoklonika.

S obzirom da ovih dana u našem okruženju nastupaju brojni

nevjernički praznici tipa „božića“ – koji predstavlja rođenje boga i tzv.
„Nove godine“ – koja se računa od rođenja Isa'a a.s., valjalo bi da se
ukratko upoznamo sa islamskim stavom prema ovim pitanjima.

Prije nego li se upustimo u samu tematiku, spomenućemo ajet, u

kojem Allah dž.š., kaže slijedeće: „Allah vam ne zabranjuje da
činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju
protivu vas zbog vjere vaše i koji vas iz zavičaja vašeg ne
izgone; Allah, zaista, voli one koji su pravični 9. ali vam
zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protivu vas
zbog vjere vaše i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji
pomažu da budete prognani. Oni koji s takvima prijateljuju
sami sebi čine nepravdu.“ (el-Mumtehina, 8-9)

Ova dva ajeta, dakle, prave razliku izmedu onih nemuslimana koji ne
ratuju i onih koji ratuju protiv muslimana. Prvima casni ajet odreduje
pravdu i dobrocinstvo, što je više od pravde. Pravda je da uzmeš ono
što ti pripada, a dobrocinstvo je da odustaneš od svoga prava. Pravda
je da nekome u potpunosti daš njegovo pravo, dok je dobrocinstvo
dati mu više nego mu po pravdi pripada.

Što se drugih tice, sa kojima nam ajet zabranjuje prijateljevanje, to su

oni koji gaje neprijateljstvo prema muslimanima i protivu njih se bore,
i koji ih iz njihovih domova bez razloga protjeruju, samo zato što
govore: "Naš Gospodar je Allah", kao što su učinile Kurejšije sa
Poslanikom i njegovim ashabima.

Kur'an je definirajući odnos prema miroljubivim nemuslimanima

upotrijebio riječ dobročinstvo (el-birr) što je riječ koja se koristi za
izražavanje najveće ljudske obaveze nakon obaveze prema Allahu:
dobročinstvo prema roditeljima.
Imam Buhari i Muslim od Esme bint Ebi Bekr r.a., prenose da je došla
Poslaniku, a.s., i pitala ga: "O Božiji poslanice, došla mi je mati, a
ona je mnogoboškinja, i želi imati lijepe odnose sa mnom. Hoću
li je paziti?" Odgovorio je: "Pazi na svoju majku!"

Tako je odgovorio u slučaju mnogoboškinje, a poznato je da je stav

islama prema sljedbenicima Knjige i kitabijama blaži od njegovog
stava prema mnogobošcima. Čak je dozvolio i da jedemo ono što
zakolju i da se od njih ženimo: "…i vama je dozvoljena hrana onih
kojima je Knjiga data, a i vaša hrana njima je dozvoljena! I
dozvoljene su vam cestite vjernice, i cestite žene onih kojima
je Knjiga data prije vas…" (El-Maide, 5)

Kada su u pitanju žalost ili praznovanja od strane nevjernika lijepo je

iskoristiti tu priliku pogotovo sa ljudima koje već poznajemo ili su nam
komšije ili ortaci u poslu itd., da im kažemo nešto pametno i mudro,
što će u sebi sadržavati islamsku poruku a koje neće imati u sebi
primjesu zadovoljstva njihovom vjerom, tako da se u povodu žalosti ili
smrti nekog od njih može reći: „Da vam Allah zamijeni tugu
uputom i milošću!“ ili „Da vas Allah opskrbi strpljenjem i
bogobojaznošću!“ ili neka slična dova, jer je dozvoljeno nevjerniku
proučiti dovu da ga Allah dž.š., uputi na hajirli put!

Isti je slučaj i sa radošću i veseljima. Obaveza je čuvati se izraza i

riječi koje mogu ukazivati na lično zadovoljstvo njihovom vjerom, a
svaku njihovu priliku i posebnost možemo propratiti dovom za
njihovom uputom islamu.

Vjerski praznici nemuslimana nikako ne smiju biti propraćeni riječima

„čestiti vam i radosni bili“, jer se čestitanje nevjerstva nekome može
smatrati i zadovoljstvom i pomaganjem njihova nevjerstva.

Isto kao što je zabranjeno čestitati čovjeku što se opjanio, ili što je
ubio čovjeka, ili što je počinio zinaluk ili što je ukrao nešto još je gore
čestitati mu rođenje Boga i sl., ali opet naznačavamo da možemo tu
priliku iskoristiti za dovu da ih Allah dž.š., uputi pravome putu, i u tom
pravcu se trebamo kretati.

Dodatan razlog može da bude i želja da ih pozovemo u islam, i da im

ga približimo i da im omilimo muslimane, što nije moguće postići
hladnim odnosom prema njima.
Sam Poslanik, a.s., je bio lijepog ponašanja i prijatan u odnosu s
mnogobošcima Kurejša tokom cijelog mekanskog perioda uprkos
nevolja koje su mu zadavali, i spletki koje su kovali protivu njega i
njegovih ashaba. Šta više, zbog povjerenja koga su imali u njega, a.s.,
kod njega su ostavljali vrijedne stvari za koje su strahovali da im ih
drugi ne ukradu tako da je Poslanik, a.s., kada je iselio u Medinu
ostavio Aliju, r.a., i naredio mu da vrati povjerene mu stvari njihovim
vlasnicima.

Dakle, obaveza nam je da fraze „čestitanja“ ne sadrže u sebi nikakvo

odobravanje njihove vjere, niti izražavanje zadovoljstva njome. Kao
što je naš narod govorio za nevjernika koji je dobar u nekom poslu:
„Dobar je majstor – vjera mu se ne hvalila!“

Enes b. Malik r.a., kaže: „Džahili su za vrijeme Poslanika s.a.w.s.,

imali dva godišnja praznika, u kojima bi se veselili i igrali, pa
im je Poslanik s.a.w.s., odmah po dolasku u Medinu, rekao:
„Imali ste dva dana u kojima ste se veselili i igrali; Allah vam je
vaša dva (džahilijetska) praznika zamijenio Ramazanskim i
Kurban bajramom!“ (Hadis je sahih. Sunen Nesa'i, br.1556.)

Šejh Albani rhm., kaže: „Ta dva džahilijetska praznika su Dan

Nevruza i Mehredžana.“ (Pogledaj: Salatul-'Idejni fil-musalla, 1/39.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Ovaj hadis nas upućuje
na to da je zabranjeno radovati se i veseliti na nemuslimanskim
(mušričkim) praznicima, kao i na to da je zabranjeno poistovjećivati se
s njima! Hanefijski 'alim, šejh Ebu Hafs el-Kebir el-Nesefi rhm., je bio
najstrožiji po ovom pitanju, rekavši: Ko toga dana pokloni
mušriku/nemuslimanu, samo jedno jaje - iz poštovanja prema tom
danu – uznevjerovao je u Allaha dž.š.!“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 2/442.)

Muhammed Šemsul-Hakk el-'Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., kaže:

„Medinelije su imale dva praznika – Dan Nevruza i Dan Mehredžana.
Ovo navode brojni komentatori hadisa. Nevruz je početak sunčeve
nove godine, isto kao što je mlađak mjeseca muharrema početak
mjesečeve nove godine. Što se tiče Mehredžana to je prvi dan vage tj.
polovine godine. Ta dva dana su umjerena u temperaturi vazduha, niti
su hladna niti vruća; noć i dan su tada iste dužine. Prijašnji mudraci,
vezujući se za njihov izgled, su odredili ova dva dana za praznike, i za
njima se u tome povede svjetina, zbog toga što su ih smatrali mudrim
i pametnim. Allahovi poslanici su došli i porušili ono na što su se
pozivali „mudraci“... Imam El-Muzhir rhm., je rekao: Na osnovu ove
predaje, zabranjeno je slavljenje Dana Nevruza i Mehredžana, kao i
svih ostalih nevjerničkih praznika! Hanefijski 'alim, šejh Ebu Hafs
el-Kebir el-Nesefi rhm., je rekao: Ko toga dana pokloni
mušriku/nemuslimanu, samo jedno jaje - iz poštovanja prema tom
danu – uznevjerovao je u Allaha dž.š., i propalo mu je djelo!“ Kadija
Ebul-Mehasin Hasen b. Mensur el-Haneki rhm., je rekao: Ko toga
dana kupi nešto – što nije kupovao prijašnjih dana, ili pokloni drugome
poklon – ako je time želio veličati dotični dan kao što ga veličaju
nevjernici – uznevjerovao je, a ako je kupovinom nečega želio samo
uživanje, a poklanjanjem poklona obično iskazivanje ljubavi prema
nekome – takvo što se neće smatrati nevjerstvom, ali će biti mekruh i
pokuđeno isto koliko je pokuđeno i poistvovjećivanje s nevjernicima,
od čega se treba čuvati!“ (Pogledaj: 'Avnul-Ma'abud, 3/342.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome što rade neki
muslimani poput spravljanja kršćanskih jela na Dan Nevruza ili
ostalih nevjerničkih svetkovina poput rođenja Isa'a a.s., četvrtka leće
ili svjetle subote, kao i o prodavanju određenih stvari bez kojih se ne
mogu praznici ispoštovati – jel' išta od navedenog muslimanima
dozvoljeno, pa je rekao: „Elhamdulillah; nije dozvoljeno muslimanima
da se poistovjećuju s nemuslimanima u bilo čemu što je vezano za
njihove praznike, niti u hrani, niti u odijevanju, niti u kupanju, niti u
paljenju vatri, niti u mjenjanju ustaljenog reda življenja, ibadeta i sl..
Nije dozvoljeno spravljanje velime-pečenja, niti poklanjanje poklona, a
niti prodavanje onoga čime će se posebno pomagati nevjernici u
svojim svetkovinama i slavama, niti će se djeci dozvoljavati da
učestvuju s njima u igrama priređenim posebno za taj dan, ili da se
gizdaju i kite posebno za taj dan. Sve u svemu, nevjerničke praznike
ne smijemo ničim posebno obilježavati; taj dan će za muslimana biti
kao i svaki drugi obični dan!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 25/329.)

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha