Professional Documents
Culture Documents
Dokumen - Tips Recnik Psiholoskih Pojmova
Dokumen - Tips Recnik Psiholoskih Pojmova
B
Bajka – usmeno-književni mentalni prouzvod ranijih generacija koji zbog
univerzalnosti obrazaca vrši psihološki rad i danas. Čudesna priča gde su
junaci obični ljudi, a dogadjaji se prikazuju kao nešto što se može desiti
svima kad izadju da prošetaju šumom. Bajka veliča naš trijumf u borbi sa
zagonetkama života, te je optimistična i didaktična. Kompozicija:
stereotipni početak, hronološki dogadjaji, efektni nagli završetak. Odrasli je
tretiraju kao egzoterično literarno delo. Deca, opet, je prihvataju, jer
odgovara razvoju njihovih saznajnih funkcija i pomaže u razrešavanju
emocionalnih problema, posebno strahova.
Bull`s Eye transakcija – terapeut deluje na sva tri ego stanja pacijenta
(Karpman, 1971.)
C
Celina – osnovna odlika geštalta, osnovna predpostavka holizma, jedna od
osnovnih kategorija mišljenja, u metodologiji je skup u opisu ili
zaključivanju.
Cilj – ono čime se završava neka delatnost. Obično svesno definisan, mada
nije pravilo, može biti i u obliku nejasne predstave.
Č
Ček-lista - se sastoji od unapred pripremljenih stavki, koje treba da
precrtavamo, zaokružujemo, otpisujemo… kao kad pravimo podsetnik. U
psihologiji je to lista definisanih pojava, čija se frekvencija beleži
odbrojavanjem.
DELUZIJE – bolesno verovanje u nešto što nije istinito, što se može dosta
lako dokazati, kao neka vrsta kratkog spoja izmedju metafora i činjenica.
Osoba sa deluzijom reference, na primer, misli da je neki deo tv emisije njoj
upućen (kao poruka, pretnja). Deluzije veličine i gonjenja sreću se u
šizofreniji i paranoji, a deluzije bezvrednosti i grešnosti u melanholiji.
DA, ALI – Igra u kojoj se savet (koji se obično traži) uvek odbija sa Da, ali...
tako da Spasilac ubrzo postane Žrtva. Obično suprotna strana igra Igru
Hoću samo da ti pomognem.
DA NIJE BILO TEBE – bračna kontrafobična Igra, kada muž zabranjuje ženi
aktivnost od koje ona strahuje u dubini duše, pa joj tako omogućava da nije
svesna svojih strahova. Cilj Igre je ili ohrabrivanje „nije da ja ne
pokušavam, nego mi on ne da“, ili optuživanje „nije da ja ne pokušavam,
nego mi on stalno kvari“. Sa prijateljicama, ova žena igra varijantu Da nije
bilo njega.
DRAGA MOJA – bračna Igra gde muž razotkriva ženine slabosti u formi
anegdote i završava sa „Zar nije tako, draga moja?“ Pre su to radili njeni
roditelji i ona se i udala za njega da bi prištedela sebi neprijatnost da sama
iznosi slabosti. Njeno slaganje je zapravo depresivno stanovište.
EGO – središte svega što čini jednu odredjenu ličnost. Raznovrsne su njegove
definicije u okviru raznih psiholoških škola. Postoji podela Ega na opšte,
apstraktno Ja dato u prostoru i vremenu i na Jastvo (Sopstvo), shvaćeno kao
sadržaj iskustva koji se odnosi prema samom sebi i pripada ličnosti.
Egzistencijalističke, personalističke i neoanalitičke psihologije se bave
pojmovima i Ja i Jastvo. Radikalni bihejviorizam čak odbacuje postojanje Ega,
smatrajući ga subjektivnim iskazom u duhu Ničeove izreke da je Ja samo
„gramatička zabluda“. Psihoanaliza smatra da je Ego deo mentalnog aparata koji
se razvija u dodiru sa realnošću kao svesni deo ličnosti. Mentalni život počinje sa
Idom, a iz Ega se razvija Superego. Osnovna psihička topografija podrazumeva
Ego i Psihu, odnosno onaj deo koji je izvan Ega. Ego tako ima granicu prema
spoljašnjem svetu, ali i unutrašnju granicu prema Psihi, koja je selektivno
propusna, te ego-distoni sadržaji, kada dobiju energiju mogu prodreti u Ego.
Transakciona analiza je ego psihologija, koja ljudsko funkcionisanje opisuje
terminima ego-stanja.
F
FAZA – pojava, izgled, stepen razvitka. U psihologiji se obično misli na
razvojnu fazu, odnosno na ono što se pojavljuje tokom razvoja kao celina.
Obično je omedjeno nekim vremenskim periodom. U psihoanalizi se misli
na: oralnu, analnu i genitalnu fazu razvoja. Bliski izrazi, ali se nešto
promenjenim značenjem su stadijum, stupanj (stepen).
FANTAZAM – termin nastao prema Fantazu, mitskom bogu starih Grka, koji
je prizivao željene i prijatne snove. Bio je brat Morfeja, otac mu je Hipnos, a
stric Tanatos. U svakodnevnoj upotrebi i u opštoj psihologiji, to je samo
oblik fantazije, žive subjektivne nerealne predstave nečega u budnom
stanju. U psihoanalizi bitan pojam, koji se i ortografski u Francuskoj
razlikuje od fantazije (f vs. ph). Suštinska razlika je da je fantazija svesna, a
fantazam nesvestan fenomen. U teoriji Melanije Klajn ovaj kostrukt zauzima
centralno mesto.
FIGURA – izgled, sklop tačaka koji nešto opisuju. U opštem govoru opis
neke ličnosti teži označavanju dubljih slojeva psihičkog koje ta ličnost
reprezentuje kao figura. U geštalt psihologiji figura stoji izmedju
konfiguracije i forme (oblika geštalta). Dvosmislena figura je slika na kojoj
se može posmatrati naizmenično figura kao pozadina i obrnuto, zavisno od
toga šta se definiše kao figura.
G
GALVANSKA REAKCIJA KOŽE – promena u električnom potencijalu kože do
koje dolazi za vreme emocionalnih uzbudjenja. Poznata je i pod nazivom
psihogalvanski refleks.
HIMERA – mitsko čudovište, prednji deo u obliku lava, srednji u obliku koze sa
zmijskim repom. Metaforično, priviđanje i samoobmana koja se sastoji od
opažaja neke celine iako je sačinjena od raznorodnih delova.
HIPNOZA – izmenjeno stanje svesnosti, koje se može javiti spontano, ili biti
uvedeno verbalnim ili drugim stimulusima. Tada postoji povećana prijemčivost za
sugestije. EEG pokazuje da ima sličnosti sa lakim snom, ali su mnoge funkcije
identične sa budnim stanjem. Prevashodno je ljudski fenomen. Hipnoterapija je
terapeutsko korišćenje hipnoze. Po TA hipotezama, spontani hipnotički procesi
su vezani za skript (Klarkson, 1992.). Krajnji cilj terapije je oslobađanje od
skripta jačanjem dominacije ego stanja Odrasli. Kod hipnoze, klijent opet traži
promenu bez lične odgovornosti za akciju, te je dugo TA zapostavljala korišćenje
tehnika hipnoterapije. Danas je odnos promenjen i postoji interes da se napravi
integracija TA i NLP tehnika.
HISTERIJA – neuroza. Zapisana još kod Hipokrata. Ime je dobila od grčke reči
materica, jer se verovalo da boluju samo žene. Na slučajevima histerije je
zasnovana psihoanaliza (slučaj Ane O.) i ta vrsta poremećaja joj i danas najbolje
“leži”. Odlikuje se izraženim simptomima koji su slični nekim organskim
oboljenjima. Ređe je to napad sličan epileptičnom. Češće su to motorne tegobe
praćene paralizom i grčevima. Mentalne teškoće su brojne i stvarne. Javlja se
posle uzrasta od 20.godine. Zaista je tri puta češća kod ženskog pola. Ne misli
se da je nasledna, nego se vezuje za određenu strukturu ličnosti. To su
sugestibilne, povodljive, egocentrične ličnosti, sa niskom tolerancijom na
frustraciju, koje žalbama na neke oštećenosti traže pažnju okoline. Osim
manirizma u ponašanju i govoru, razvija se specifični rečnik, sa učestalom
upotrebom zamenice “ja”.
ID– latinska zamenica za treće lice jednine – ono. Prema Frojdu, jedan od tri
glavna sistema koji sačinjavaju ličnost. Svakako jedan od najnejasnijih,
najspornijih hipotetičkih konstrukata u psihoanalizi, jer je neorganizovano
psihičko. Sastoji se od svega što je dato rođenjem – “kazan pun ključalih
ekscitacija”, instinkata i njihove energije. Ne može se spoznati neposredno. To je
zatamnjeni i nedostupni deo ličnosti, do koga dolazimo preko snova, neurotskih
simptoma…Omnipotentnost se ogleda u moći da se zadovolji na bilo koji način,
pošto nije zavistan od principa realnosti. Ne može se staviti znak jednakosti
između Ida i TA ego-stanja Dete. Ego-stanje Dete uključuje mišljenje, osećanja i
ponašanja koji se ne iscrpljuju u primitivnim procesima Ida. Eventualno se
razvojni nivo ego-stanja Dete na rođenju – D(o) može povezati sa Idom.
IDEALNO JA – shvatanje jedne osobe o tome kakva treba da bude i šta treba da
radi. To je neka vrsta standarda naspram koga se procenjuje realno Ja. Rezultat
je psihološkog razvoja i u značajnoj meri je pod uticajem sredine. Nije dobro
kada je veliki raskorak idealnog i realnog Ja.
INDIVIDUALNI TESTOVI –testovi koji imaju za cilj da mere opštu inteligenciju ili
neke posebne sposobnosti i koji se u određeno vreme daju samo jednoj osobi.
INTROVERT – prema Jungu, tip osobe koja je subjektivna pri svojoj orijentaciji,
zainteresovana prvenstveno za ideje, maštanje i unutrašnji život, blage je naravi i
idealilistična. Suprotnost ekstravertu.