Plato piramide Mjeseca

16-09-07.g.
Sonda 28. sektor „G“
Započeto kopanje u pravcu sjever - jug.
Početne dimenzije 4x6 m. sa prednjim pomakom kopanja dionicama 4x2 m.

Slika 1.

Kada se teren platoa piramide Mjeseca znalački pregleda, lahko se uoče i stukture koje se
nalaze, veoma plitko, odmah ispod humusa. Može se postaviti pitanje kako pronaći sondu
koja iznjedri više nivoa različitih vrsta kamena pješčara, prema vrsti, strukturi, granulaciji i
položaju ploča. I odgovor ispada jednostavan: zemlju treba pogledati, pripremiti za rad,
obilježiti, pokositi, nježno rukom proći preko njene površine, upotrijebiti priručni alat: čeličnu
šipku, skinuti travu i orjentisati sondu. Redoslijed operacija se može napisati kako hoćete, ali
rad se odvija onako, kako je to arheolog u obrazovnom kursu educirao radnike. Iza toga treba
sjesti, razmisliti šta još treba, pa krenuti kopati. Jel' da je odgovor jednostavan? To je sigurno!
Eto takvi su amidžini ljudi. Iskusni do te mjere da arheolog Andrew gotovo nema zamjerki.
Rade onako kako su educirani.
Na kraju iskopa prve dionice sonda izgleda ovako kao na slici. Može se stratigrafski snimati ,
arheološki preliminarno obraditi, a posebno geološki definisati. Početni radovi se na kraju
jednostavno mogu unijeti u računar, a naredni se sektorski radovi mogu nastaviti bez ikakvih
smetnji.
 Slika 2.

Pogledajmo šta u sondi sve ima. Detalji govore o karakteru sonde. Evo krupnozrnog,
nazovimo ga kompozitnim materijalom, pješčara na kom se vidi prisustvo vodene erozije. Šta
drugo, nego postaviti pitanje: «A kad je to voda poplavila ovo zdanje»? Kad bi odmah imali
odgovor ne bi ni kopali. Ovako, sondu se priprema za detaljnu obradu.

Slika 3.
 Ovdje nalazimo i breču, samo odakle ona ovdje. Neka je, mora da ju je neko donio na
plato.Ostaje da se utvrdi kako.

Slika 4.

Prva trećina sonde je u pravcu istok-zapad, sa pravcem pružanja sjever- jug. Interesantno,
kako je kamena ploča od kompozitnog materijala poprimila formu dobro urađenog
površinskog popločavanja. Neodoljivo podsjeća na materijal koji se nalazi 100 m sjeverno u
dijelu sonde 28, sektor „F“. Gledano sa aspekta uglačanosti površine, djeluje kao površina
koja je dugo korištena kao saobraćajnica.
 Slika 5.

Ovdje vidimo nešto novo, što se po prvi puta susreće na platou ili vrhu brda Plješivice pokaraj
Visokog: teksturirane ploče kamena pješčara. Nalaze se ispod kompozitnog
materijala.Tekstura je vrlo neobična. Ploča je većih dimenzija, prirodno ispucala. Kako i na
koji način je donesena na to mjesto, nije poznato. Osnovna karakteristika joj je potrošenost
teksturirane površine, tako da se da na pojedinim mjestima može prepoznati a na dugim tek
naslutiti.Visina teksture je skinuta gotovo do kraja. Kakav zaključak slijedi lahko je naslutiti:
pravac je bio saobraćajnica i prije postavljanja ploča od kompozitnog materijala povrh nje.
Koliko vremena je prošlo između postavljanja ova dva nivoa, teško je reći.
Bitno j da postoji kontinuitet korištenja kroz dugi niz godina.
Nauka je tu da da odgovor.
 Slika 6.

Opet nailazimo na teksturiranu površinu ali pojavljuje se i vezivni materijal na ploči. S lijeve
strane se dade naslutiti vodena erozija kao i na samoj površini. Mekši dijelovi su isprani dok
su tvrđi ostali plastično izdignuti.
Na slijedećoj slici je vidljiv još jasniji dokaz vodene erozije.
Na osnovu te slike se može donijeti dvstruki zaključak: ili je ploča bila podvrgnuta vodenoj
eroziji pa onda donesena ili je bila pod vodom na licu mjesta. Sam položaj ploča, obje su
naime, erodirane, navodi na zaključak da je nekad pretpostavljena saobraćajnica bila
„potopljena“ na licu mjesta. Konačan zaključak se sam nameće: objekat je već bio izdrađen u
trenutku nadiranja vode i potapanja.
 Slika 6.

Slika 7.

Na trećem nivu popločenog dijela platoa, opet susrećemo kamene ploče koje smo susreli na
sondi 28 sektor „A“. Istog su nivoa i istih karakteristika površina.
Pretpostavljamo da je niz koji imamo pred sobom, najstariji i najkvalitetnije urađen.
Karakteriše ga površinska istrošenost, te možemo potvrditi svoje razmišljanje o dugotrajnoj
 upotrebi površine kao pješačke zone. Nema utora koji bi navodili na pomisao, da je i treći,
najniži nivo, nekada služio za transport saobraćajnim sredstvima koja su imela klizne ili
kotrljajuće elemente za lakše kretanje.

Slika 8.

Sigurno će slika 8. potpunije pokazati raspored dopunjavanja novih slojeva pločama pješčara.
Vidimo sva tri sloja. Nekako slika bolje dočara prostor nego detalji koji pokazuju neke druge
osobine. Lako nam je izmjeriti nivo humusa, lapora i debljinu svakog sloja.
Ovakav slikovni način prezentiranja dostignutih nivoa iskopavanja, u cilju istraživanja,
predstavlja njajednostavniji način predočavanja postignutih rezultata za sve posjetioce naše
WEB stranice: onima koji nas podržavaju, a posebno onima koji imaju jedinstvenu priliku da
zaključke donose samo na osnovu snimaka.
 Slika 9.
Pogled prema jugoistoku.

Slika 10.
Pogled ka istoku
 Slika 11.

Goran Čakić