SPECIFINOSTI KAMENA TENELIJA I MILJEVINA 1.

UVOD

Tenelija i miljevina se u Mostaru intenzivno eksploatiraju i koriste u graditeljstvu kao arhitektonsko-graevni kamen zadnjih pet stoljea, kroz vrijeme turske i zatim austro-ugarske vladavine, sve do danas. To su oolitini i sitnozrnati vapnenac s lokaliteta Mukoa juno od Mostara. Zahvaljujui revitalizaciji kamenoloma Mukoa 1997. godine, tenelija i miljevina su nakon vie desetljea ponovno dostupne, kako u suvremenoj primjeni, tako i u obnovi ratom poruenih povijesnih zdanja.

Slike 1.-2. Kamenolom Mukoa stari kop i sadanji kamenolom Veina znanstvenih ispitivanja kamena iz Mukoe od 1950-ih godina do danas bila su vezana za kamen ugraen u Stari most. Opseniji podaci o fizikalno-mehanikim i mineralokim svojstvima ovog kamena dobiveni su prilikom sanacije i konzervacije temelja i svoda Staroga mosta 1963. godine. Tada je prouen kamen ugraen u Stari most, ispitani su uzorci na lokalitetu Mukoa i prilo se zamjeni oteenih blokova na mostu.

Slika 3. Stari most u Mostaru, najpoznatiji objekt od graen od kamena tenelija Prilikom realizacije projekta revitalizacije kamenoloma na lokalitetu Mukoa po narudbi privatnog poduzea ''Dent'' (danas Kamen Dent Mostar), u ijem je vlasnitvu kamenolom, ispitivanja tenelije i miljevine izravno iz nalazita su raena u IGH (Institutu graevinarstva Hrvatske) d.d. Zagreba i u ''IGH-Mostar'' d.o.o. Mostar (1998). U sklopu projekta rekonstrukcije Staroga mosta obavljena su obimna ispitivanja fizikalnomehanikih svojstava tenelije iz ostataka Starog mosta, kao i tenelije izvaene iz kamenoloma Mukoa (Zavod za geotehniku i fundiranje Graevinskog fakulteta, Sarajevo, 1998. i Geotehniki institut LGA, Nrnberg, 2000/01).

2.

GEOLOKI UVJETI I PETROGRAFSKA SVOJSTVA

Leite tenelije i miljevine nalazi se na lokalitetu Mukoa, oko 4 km juno od Mostara na lijevoj obali Neretve, neposredno uz dionicu Mostar-Buna prometnice M17. Ue podruje leita izgrauju neogenske, odnosno srednje i gornjomiocenske naslage, dijelom prekrivene kvartarnim deluvijalnim naslagama. Radi se o kontinentalnoj fazi geoloke evolucije terena podruja mostarske kotline, tj. razdoblju formiranja naslaga u jezerskim bazenima (slatkovodne naslage). Poslije povlaenja mora, u tijeku donjeg i srednjeg oligocena dolazi do snane tektonske aktivnosti. Uz fazu ubiranja slijede velika rasjedanja mostarske kotline. Ova rasjedanja su prouzroila stvaranje dubokog tektonskog rova u podruju Mostarskog polja, u koji je prodrla slatka voda. U tektonski rov se taloe prvo grubo klastini materijal, a potom pjeenjaci, laopori i gline s proslojcima ugljena. U toj fazi dolazi jo do tonjenja bazena i nastavka taloenja sve do pliocena, kada se formiraju i naslage tenelije i miljevine. Iako je prema Osnovnoj geolokoj karti (V.Rai i J. Pape, 1977) ova stijena opisana kao vapnoviti lapor i lapor, prof. B. Crnkovi (1979) je utvrdio da se radi o vapnencu. Geolokopetrografsku ocjenu kamena dao je prof. L. Mari ispitujui kamen ugraen u Stari most (1963). U leitu su uoene dvije vrste kamena: tenelija oolitini vapnenac i miljevina sitnozrnati vapnenac. Obje predstavljaju dobru sirovinu za proizvodnju arhitektonskograevnog kamena. Malo su degradirane pukotinama i prslinama. To su bankovite strukture s azimutom pruanja istok-zapad, pad slojeva iznosi 18-25.

Slika 4. Geoloki profil na pravcu Neretva-Mukoa-D.Gnojnice MJ 1:50.000 Dva kamena se u leitu nalaze meusobno interkalirani, tj. meusobno se smjenjuju kao proslojci i veoma teko ih je razdvojiti na terenu, iako uopeno gledajui tenelija sainjava gornji sloj stijene koji prati konfiguraciju terena u naslagama debljine 60 cm do 2 m. Zatim je jasno vidljiv otri prijelaz prema sitnozrnatom vapnencu donjeg sloja miljevini. Tijekom nedavnih iskopa prvi put je naena tenelija na dubini oko 6 m ispod naslaga miljevine, i kao to je za oekivati manje je degradirana pukotinama i kvalitetnija od one na povrini terena. Miljevina je znatno zastupljenija od tenelije. Tenelija je cjenjenija, pa je i danas u prodaji za oko 30% skuplja od miljevine.

Tenelija je kamen ukaste boje kad je tek izvaena iz kamenoloma i svijetlo smee boje u vlanom stanju. Suenjem dobiva bjeliastu, a vremenom i starenjem svijetlo sivu i sivu boju. Homogene je teksture i visoke poroznosti. Pod mikroskopom se uoavaju gusto pakirani ooidi ujednaene veliine zrna, prosjenog promjera 300 m, tj. od 0,2 do 0,5 mm (Sl.1). Ooidi su negdje zgusnuti, a ponegdje je meu njima prazan prostor. Na mikroskopskom izbrusku tenelije vidljiva je koncentrina unutarnja struktura ooida (Sl. 2). Tenelija je klasificirana kao oosparit (prema ispitivanju mineraloko-petrografskog sastava provedenom u Cestovno-graevnom laboratoriju IGH d.d. Zagreb).

Slike 5.-6. Oolitina struktura tenelije (SEM snimka - LGA Nrnberg), lijevo; Tenelija: koncentrina struktura ooida (desno) Miljevina je kamen bjeliaste do ukaste boje s tamnijim mikroslojevima smee-ukaste boje. U vlanom stanju je svijetlo smee boje. Na piljenoj povrini, koja je izrazito glatka, mjestimino se uoavaju nezacijeljene milimetarske pore. Neravnog je loma, a prijelomne ivice su trone. Ima trajnu povienu vlanost i teko se sui. Sadri smeeukasti prah, odlomke fosila i gustu bijelu masu koja se ni s velikim poveanjem nije mogla odrediti (L. Mari, 1972). Veliina zrna vjerojatno pripada prainastoj, a mogue i glinovitoj frakciji. U tamnijem smee-ukastom prahu primjetni su milimetarski fosilni ostaci, kao i upljine koje su vjerojatno ostale nakon raspadanja ljutura organizama.

Slika 7. Oolitina struktura tenelije (SEM snimka LGA Nrnberg)

Slika 8. Sitnozrnata struktura miljevine (SEM snimka LGA Nrnberg) Da se zakljuiti da stijena u Mukoi pokazuje devijacije i varijacije u gradaciji veliine zrna i stupnju zbijenosti, kao i poroznosti. Oito je da su uvjeti sedimentacije varirali rezultirajui razliitom raspodjelom kamenih struktura unutar slojeva, to je dovelo do sadanjih mikro i makro razlika meu susjednim slojevima. 3. FIZIKALNO-MEHANIKA SVOJSTVA

U Tablici 1. dat je pregled fizikalno-mehanikih svojstava tenelije i miljevine dobivenih na uzorcima iz kamenoloma Mukoa u Centralnom laboratoriju IGH-Mostar u lipnju 2002. godine. Prema kategorizacijama arhitektonsko-graevnog kamena tenelija i miljevina spadaju u kamen vrlo niske vrstoe, srednje teak, ekstremno porozan i velikog upijanja vode. Tablica 1. Fiziko-mehanika svojstava tenelije i miljevine KAMEN TENELIJA Gustoa [g/cm3] Prostorna masa [g/cm3] Poroznost [%] Upijanje Pod atm. tlakom vode Kuhanjem u vodi [%] Koeficijent zasienja Postojanost na mrazu Tlana vrstoa [MPa] U suhom stanju U vodomzasienom stanju 2,616 1,977 24,4 9,47 14,11 0,67 nepostojan 37,1 (32,9-45,0) 30,8 (27,7-36,2) 0,83 MILJEVINA 2,402 1,836 23,6 14,10 16,30 0,87 nepostojan 23,0 (20,8-24,7) 17,0 (14,0-20,7) 0,74

SVOJSTVO

Koeficijent razmekanja

Uzimajui u obzir i rezultate nekih ranijih ispitivanja tlana vrstoa tenelije se kree izmeu 25 i 45 MPa, a miljevine izmeu 15 i 30 (35) MPa. Veoma su velike varijacije u vrstoi i poroznosti kod oba kamena ovisno o mjestu odakle je uzet pojedini uzorak, zbog ega se posebna pozornost posveuje odabiru kamena u odnosu na vizualno uoljive varijacije u

grai, poroznosti ili boji. Kod tenelije nema znaajnih odstupanja u vrstoi ovisno o pravcu optereivanja, dok je kod miljevine zbog mikroslojevitosti vrstoa manja u pravcu paralelnom slojevima. Ispitivanja miljevine su pokazala da je tlana vrstoa uzoraka optereenih paralelno slojevima jednaka 70% tlane vrstoe uzoraka optereivanih okomito na slojeve.

Slike 9.-10. Ispitivanje tlane vrstoe, sa detaljom ispitivanja (desno) Veliko upijanje vode ima izravan utjecaj na smanjenje tlane vrstoe u uvjetima kvaenja i na otpornost prema mrazu. Smanjenje tlane vrstoe uslijed prisutnosti vlage u kamenu izraeno je koeficijentom razmekanja, koji je kod tenelije iznad 0,80, a kod miljevine je ispod te vrijednosti, ak i do 0,60 prema ranijim ispitivanjima. Uz nizak koeficijent razmekanja jo je jedan pokazatelj neprikladnosti primjene miljevine u uvjetima izloenosti kvaenju: visok koeficijent zasienja, tj. relativno mala razlika u upijanju vode u postupku zasiivanja kuhanjem u vodi u odnosu na postupak zasiivanja pod atmosferskim tlakom. Prilikom ispitivanja postojanosti prema mrazu, uzorci tenelije i miljevine su prethodno zasieni vodom postupkom kuhanja u vodi, kojim se u sluaju tenelije postie za 33% vea ispunjenost pora vodom u odnosu na postupak zasiivanja vodom pod atmosferskim tlakom, a kod miljevine je ova razlika zasienosti 13%. Ve nakon treeg ciklusa naizmjeninog smrzavanja i odmrzavanja dolo je do pojave pukotina (tenelija) i loma uzoraka (miljevina). Uzorci tenelije ispitivani istim postupkom, ali prethodno zasieni vodom postupkom zasiivanja pod atmosferskim tlakom, zadobili su prsline nakon 22. ciklusa smrzavanja i odmrzavanja. Oito je da se postupkom zasiivanja kuhanjem u vodi postie vea ispunjenost pornog prostora vodom i da ne preostaje prostora za irenje leda to dovodi do razarajuih vlanih naprezanja unutar kamena. Takoer, neto bolji rezultat kod tenelije ukazuje na to da se zbog njene krupnozrnate strukture voda bre iscijedi iz kamena, tj. na krae zadravanje vode u strukturi kamena, emu u prilog govori i velika razlika u upijanju vode postupkom kuhanja u odnosu na upijanje pod atmosferskim tlakom. Kod miljevine je ta razlika manja i voda se u njenoj sitnozrnatoj strukturi due zadrava ime se stvaraju uvjeti za formiranje ledenih lea i samim time manje je otporna na mrazu. Visok koeficijent zasienja kod miljevine upuuje na veliku higroskopnost i najvjerojatnije veoma laku ingresiju vlage iz okolia.

Slike 11.-12. Kamene kocke tenelije i miljevine prije (gore) i poslije (dolje) ispitivanja otpornosti na mraz natrijevim sulfatom

Iz ranijih ispitivanja vrijednosti koeficijenta vodopropusnosti tenelije odgovaraju redu veliine za sitne pijeskove (priblino 10-4-10-3 cm/s). Za oekivati je manje vrijednosti za miljevinu s obzirom na tendenciju zadravanja vode unutar njene sitnozrnate strukture. U uvjetima suvremene primjene miljevine za fasadna oblaganja i kao ukrasni kamen, gore navedeni odnosi prema kvaenju i vlazi su izrazito nepovoljni, zbog ega se kamene obloge zatiuju visoko-vodoodbojnim impregnirajuim sredstvom (Chromosil S). U starim zgradama koje imaju zidove od miljevine oduvijek se javljao problem poveane vlage. Kada se kamen koristi za vanjska oblaganja, kao to je to sluaj u suvremenoj primjeni miljevine, vano je ocijeniti i predvidjeti mehanizam kretanja vode u kamenu, u njegovoj unutranjosti i na povrini, jer najvei broj procesa dezintegracije dogaa se u vrijeme zadravanja vode i suenja, a ne u periodu upijanja. Na poveanu koliinu upijene vode mogu utjecati kie noene vjetrom, zatim udari vjetra i tlak zraka mogu pospjeiti brzinu i dubinu prodiranja vode u kamen (Tomai, 2000). Tenelija i miljevina spadaju u izrazito mekan kamen: za teneliju je rezultat otpornosti na habanje prema Bhmeu iznosio 48 cm3/50 cm2; za oekivati je kod miljevine gubitak volumena materijala jo vei, to u ugraenoj konstrukciji znai sklonost mehanikom troenju, zaobljavanju otrih bridova i sl. Na fasadne obloge habajue mogu djelovati jaki vjetrovi koji nanose pijesak i prainu. O svojstvima i trajnosti tenelije i miljevine najbolje svjedoi ugraeni kamen u graevinama iz blie i dalje prolosti. Nepovoljni rezultati o postojanosti tenelije su dobiveni na uzorcima svjee izvaenim iz stijenske mase. Blokovi tenelije u Starom mostu su preko 4 stoljea odolijevali atmosferskim utjecajima i zemljotresima, to jasno govori o njenoj postojanosti. Veina prijanjih istraivanja tenelije su raena na kamenu ugraenom u Stari most, na kojem je primijeeno da tenelija vremenom dobiva na vrstoi. To se najprije objanjavalo gubitkom kristalne vode, ali je ubrzo ovo objanjenje uzeto s rezervom. Najinteresantniji je podatak o uoenom prirodnom procesu zacjeljenja pukotina, koji je rezultat kristalizacije kalcita iz vode koja sadri kalcij-hidrokarbonat. Takoer, prazni prostor u strukturi tenelije moe primiti vodu, pa i plinove, gdje se kasnije moe iskristalizirati prevlaka-korica od raznih minerala. Ovim procesom kamen moe dobiti novu nijansu boje, poveanu kemijsku i mehaniku otpornost. Zbog visoke poroznosti i tenelija i miljevina kada su tek izvaene iz kamenoloma sadre veliku koliinu kamenolomske vlage, koja moe sadravati rastvorene soli. Suenjem kamena soli zajedno s vlagom migriraju prema povrini kamena gdje kristaliziraju stvarajui patinu. Takoer, kod visokoporoznih vapnenaca s meusobno povezanim pornim prostorom voda lako prodire u unutranjost pa kinica s ugljinim dioksidom pretvara kalcit u rastvorljivi kalcij-hidrokarbonat, koji suenjem migrira prema povrini gdje ponovo kristalizira kao kalcit tvorei vru koricu. Tako se starenjem uz formiranje patine na povrini poboljavaju mehanika svojstva. 4. GRAENJE TENELIJOM I MILJEVINOM

Brojni su povijesni objekti iz turskog i austrougarskog razdoblja kod kojih su tenelija i miljevina koritene kao osnovni graevni materijal. Monumentalne i sakralne objekte turske arhitekture u Mostaru karakterizira upotreba klesanih blokova od tenelije, otrih bridova i precizno slaganih u nosivu konstrukciju objekta, ostavljajui vrlo uske reke s malo morta, te glatke povrinske obrade kamena na licu konstrukcije. Primjeri ovakve gradnje izmeu ostalih su Stari most, graen od 1557. do 1566. godine, te mnogobrojne damije (Karaoz-Begova, Vujakovia i Sevrijina).

Tenelija se pokazala kao kamen koji se lako ree i obrauje; tek izvaen iz kamenoloma dok jo sadri kamenolomsku vlagu moe se rezati obinom runom pilom i obraivati najjednostavnijim alatima. Zbog toga je bila rado upotrebljavan materijal i za dekorativne dijelove graevina, okvire i lukove, stupove s ukraenim kapitelima, te nadgrobne spomenike. Graevine u vrijeme Austrougarske imaju nosive zidove od tenelije i miljevine debljine 50-80 cm, zidane vapnenim mortom (Muzika kola, Hotel Neretva, Vakufski dvor, Vojna komanda, Osnovni sud, Biskupski dvor, Simfonijski orkestar, Gradsko kupatilo, itd). Primjeuje se da je vie bila koritena miljevina, za razliku od gradnje iz turskog razdoblja.

Slike 13.- 15. Neke graevine s tenelijom/miljevinom: Hotel Mostar (lijevo), Karadozbegova damija (u sredini) i Crkva sv. Petra i Pavla s Franjevakim samostanom (desno) Tenelija i miljevina su danas najvie u upotrebi kao ukrasni kamen i u vanjskim vertikalnim oblaganjima: klaustar Franjevakog samostana u Mostaru, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosaa, Prodajni centar Mostar, te u oblicima okvira prozora i vrata, ograda i stupova, profiliranih ukrasnih vijenaca, te namjetaja interijera.

Slike 16.-18. Neke nove primjene kamena: Klaustar Franjevakog samostana (lijevo), Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosaa (u sredini), Prodajni centar (desno) Zbog izuzetne podatnosti pri obradi, runa obrada ova dva kamena je i u dananje vrijeme strojeva jo uvijek aktualna i veoma cijenjena. Tako je runo klesana tenelija za esme, fontane i kamine raena za izvoz. Od revitalizacije kamenoloma Mukoa do sada, osim u obnovi grada i irokoj prodaji na domaem tritu, ostvaren je i znaajan izvoz kamena u zemlje zapadne i june Europe, Njemaku, Francusku, Italiju, Belgiju, panjolsku, te ak i u Sjedinjene amerike drave.

Slike 19.-20. Neki proizvodi od tenelije

5. 1. 2.

LITERATURA Bilopavlovi, V., Smoljan, N. (1997): PET STOLJEA GRAENJA TENELIJOM, Rudarsko-geoloki glasnik 1, Mostar, 1997. Bilopavlovi, V. (1998): ELABORAT O KLASIFIKACIJI, KATEGORIZACIJI I PRORAUNU ZALIHA ARHITEKTONSKO-GRAEVNOG KAMENA OOLITINOG VAPNENCA (TENELIJE I MILJEVINE) NA ISTRANOM PROSTORU ''MUKOA'' U MOSTARSKOM POLJU, Mostar, 1988. Crnkovi, B., ari, Lj. (1992): GRAENJE PRIRODNIM KAMENOM, Rudarskogeoloko-naftni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1992. Marijanovi, P., Smoljan, N.& Bilopavlovi, V. (1993): ARHITEKTONSKI GRAEVNI KAMEN U OBNOVI I IZGRADNJI PORUENIH OBJEKATA, Zbornik radova znanstveno-strunog skupa Pravci razvoja HZ Herceg-Bosne, Neum, 1993. Tomai, I. (2000): SUVREMENA PRIMJENA ARHITEKTONSKO-GRAEVNOG KAMENA, Rudarsko-geoloki glasnik br. 4, Mostar, 2000. aravanja, K., Gali, A. (2001): RESURSI I SVOJSTVA GRAEVNOG KAMENA HERCEGOVINE ZA OBNOVU GRADITELJSKE BATINE/STONE'S RESOURCES AND PROPERTIES IN HERZEGOVINA REGION FOR THE RECONSTRUCTION OF THE ARCHITECTURAL HERITAGE, Seminar on Restoration Principles in Poitelj, The Swedish Foundation for Cultural Heritage without Borders, Poitelj-apljina, IX. 2001. Peki, S. (2002): PRILOG IZUAVANJU SVOJSTAVA KAMENA TENELIJE I KAMENA MILJEVINE KORITENIH U IZGRADNJI I OBNOVI GRAEVINA U MOSTARU, Diplomski rad, Mostar, 2002. Bilopavlovi, V., Peki, S., aravanja, K. (2002): ISPITIVANJE PETROGRAFSKIH I FIZIKO-MEHANIKIH SVOJSTAVA KAMENA TENELIJE I MILJEVINE, Rudarsko-geoloki glasnik, br. 5-6, Mostar, 2002. aravanja, K., Bilopavlovi, V. (2002): PRIKAZ REZULTATA ISPITIVANJA KAMENA S PODRUJA HERCEGOVINE, Rudarsko-geoloki glasnik br. 5-6, Mostar, 2002.

3. 4.

5. 6.

7. 8. 9.