Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Filozofski fakultet u Puli

Analiza slučaja:
Winston Churchill

Kolegij: Psihologija poremećaja u djetinjstvu i adolescenciji

Nositelj kolegija: red. prof. dr. sc. Neala Ambrosi-Randić
Student: Kristijan Brkić
Studijska grupa: Dvopredmetni diplomski sveučilišni studij Povijesti, Latinskog i Rimske
književnosti
Akademska godina: 2020./2021.

Pula, lipanj 2020.

 1. Uvod
Winston Leonard Spencer-Churchill rođen je 30.studenog 1874. godine u palači Blenheim u
Woodstocku, Engleska Bio je Britanski političar koji postaje premijer Ujedinjenog
Kraljevstva od 1940.-1945., te ponovno 1951.-1955. Često se spominje kao najveći ratni vođa
20.stoljeća. Također je bio časnik u Britanskoj vojsci, povjesničar, pisac i umjetnik. Dobio je
Nobelovu nagradu za književnost i bio prva osoba koja je postala počasni građanin SADa.
15.siječnja 1965. je pretrpio stražan moždani te je u nedjelju 24.siječnja preminuo u 90.godini
u svom domu u Londonu. 1
Vjeruje se da je patio od bipolarnog poremećaja od mlade dobi jer je pokazivao simptome
poput manije, smanjene potrebe za snom, depresiju i suicidalne namjere.2
Winston je razvio psihološki poremećaj tokom svojeg djetinjstva i adolescencije koji se
naziva depresivnim realizmom. Realizmom u smislu nečega povezanog sa suvremenim
životom odnosno shvaćanja fundamentalne prirode tog doba. Depresivni realizam
obeshrabruje maštu u zamjenu za blisko promatranje ili čak vanjski izgled. 3 Kao rezultat
navedenog ovaj će se rad fokusirati na slučaj depresije i bipolarni poremećaj Winstona
Churchilla te ću prezentirati podatke koje sam skupio od njegovih djela te ljudi oko njega..

2. Podatci od samog ispitanika

Sociokulturalna pripadnost
Winston Churchill rođen je u aristokratskoj obitelji vojvoda Malborough koji su grana obitelji
Spencer. Njegov otac Randolph Churchill je bio karizmatični političar koji je služio kao
kancelar državne blagajne. Njegova majka, Jennie Jerome je bila član visokog američkog
društva. Stav i kulturološki identitet su povezani s depresivnim realizmom jer depresija brzo
goni osobine akcije.
Obiteljska struktura i odnosi
Obiteljska struktura daje više detalja o tome kako bi osoba mogla biti depresivna. Tako mnogi
podaci koje ovdje pronalazimo indiciraju na razloge razvijanja iste, a poglavito hladni odnosi
sa roditeljima.
Winston Churchill je kao i svoj otac koristio prezime Churchill u javnom životu. Njegov
predak, George Spencer je promjenio svoje prezime u Spencer-Churchill 1817. kada je postao
vojvoda Marlborougha kako bi naglasio svoje podrijetlo sa strane prvog vojvode
Marlborougha, Johna Churchilla. Njegov otac, Randolph je bio 3.sin Johna Spencera
Churchilla, 7.vojvode Marlborougha, i političar. Njegova majka Jennie je bila kćer američkog
milijunaša Leonarda Jeroma.
Podatci o djetinjstvu
Od 2. do 6. godine života Churchill je živio u Dublinu gdje je njegov djed izabran kao potkralj
te je zaposlio njegovog oca kao svog osobnog tajnika. Njegov brat John Strange Spencer-

1
(Jenkins, 200, str.5).
2
(Human & Laidlaw, 2015)
3
(Human & Laidlaw, 2015)
Churchill je rođen u ovo vrijeme, u Irskoj. Sasvim je moguće da je Churchill razvio svoje
fascinacije s vojnim stvarima gledajući brojne parade koje su prolazile kroz Viceregal Lodge.
Viktorijanski roditelji su održavali veliku distancu od svoje djece, primajući ih samo u
dogovorenim terminima i pod okom sluga, međutim Churchilli su bili distancirani prema
Winstonu čak i po tim uvjetima.4
Povijest školovanja
Njegov prvi pristup obrazovanju se dogodio u Dublinu, gdje ga je guvernantica pokušala
naučiti pisanju, čitanju i aritmetici. Prva knjiga koju je čitao bila je „Čitanje bez suza“. S malo
kontakta s roditeljima, Churchill je postao jako blizak s dadiljom Elizabeth Ann Everest, koju
je zvao „Old Woom“. Ona mu je bila povjerljiva prijateljica, medicinska sestra i zamjenska
majka. Provodili su vrijeme zajedno igrajući se u parku Phoenix.
Neovisan i buntovan, Churchill je obično imao loše akademske rezultate u školi radi čega je
kažnjavan. Obrazovale su ga tri neovisne škole St. George u Ascotu, Brunswisck u Hoveu te
Harrow. Samo dva tjedna nakon dolaska u Harrow, pridružio se Harrowom puščanom
korpusu. Kada je mladi Winston krenuo u Harrow, vodio se pod slovo S (Spencer Churchill).
U to vrijeme Winston je bio zdepasti dečko s crvenom kosom koji je pričao zamuckujući i
imao govornu manu. Nadimak u Harrowu mu je bio bakrena kvaka (Copperknob) koji je bio
oblik ruganja radi boje njegove kose. Na prijemnom ispitu je briljirao iz matematike tako da
je stavljen među najbolje u tom predmetu. Na prvoj godini u Harrowu je prepoznat kao
najbolji u svojoj ligi za povijest. Winston je upisao školu kao dječak s najgorim ocjenama u
najgorem zaredu. Nikada nije ni došao do više škole jer nije htio učiti klasike. Iako je loše
prolazio sa svojim poslom u školi, zavolio je engleski jezik. Mrzio je Harrow, i majka ga je
rijetko posjećivala, pa joj je pisao pisma u kojima ju je molio da ga posjeti ili da mu dopusti
da se vrati kući. Njegova veza sa ocem je ostala udaljena, imao je i opasku da su jedva ikad
pričali jedan s drugime. Njegov otac je preminuo 24.siječnja 1895. sa samo 45 godina i
ostavio Winstona u uvjerenju da će i on umrijeti mlad pa će morati biti brz u ostavljanju
značaja na ovom svijetu.
Radna povijest
Promjene raspoloženja koje je imao su utjecale na njegovo radno vrijeme, pa je tako npr. u
periodima emocionalnih uspona radio od 8 ujutro i završavao u 2 ujutro indicirajući da je
radio što više prije nego mu se promjeni raspoloženje. Ovo demonstrira da Winston možda i
ne bi toliko dobro obavljao svoj posao da nije imao bipolarni poremećaj koji bi mu mjenjao
raspoloženja. Prema Clementine, njegova radna povijest ne bi bila toliko dobra da nije patio
od ovog poremećaja.5 A njegovi uspjesi su zaista veliki.
Osvojio je mjesto u Oldhamu na izborima 1900. nakon čega je u turi po Britaniji i SADu
skupio oko deset tisuća funti za sebe (što bi bio ekvivalent oko milijun funti danas). Od 1903.-
1905. je pisao biografiju Randolphu Churchillu koja je objavljen 1906. Nakon što je Henry
Campbell-Bannerman postao premijer u prosincu 1905., Churchill je postao državni podtajnik
za kolonije, baveći se uglavnom Južnom Afrikom i Boerskim ratom. Imao je tu poziciju od
1905.-1908. i glavni fokus mu je bio Transvaalski ustav koji je parlament prihvatio 1907.
4
(Mansfield, 1995, str.38)
5
(Daniels & Vale, 2018)
Kako je izgubio mjesto u Oldhamu, pozvan je u Manchester North West gdje je pobjedio na
izborima 1906. i vršio tu funkciju dvije godine. U travnju 1908. je promoviran u kabinet
predsjednika odbora za trgovinu. 1910. je promoviran u ministra unutarnjih poslova. U
siječnju 1911. napravio je kontroverzan posjetu opsadi ulice Sidney u Londonu. Policija je
imala Latvijske anarhiste tražene za ubojstvo opkoljene u kući, ali Churchill je zvao Škotsku
gardu i davao zapovijedi. Kuća se zapalila, a Churchill je spriječio vatrogasce od gašenja
požara kako bi ljudi unutra izgorili na smrt. „Mislio sam da bi bilo bolje pustiti da kuća izgori
umjesto da gubimo dobre Britanske živote u spašavanju tih svirepih nitkova.“ 25.studenog
1915. daje ostavku vladi i pridružuje se vojsci na zapadnom frontu. 1916. je promoviran u
potpukovnika i zapovjedao je regimentom 6. Kraljevskih strijelaca. Kada je ova regimenta
spojena s 15.divizijom, nije tražio novu zapovjednu liniju. Njegovo kratkotrajno promaknuće
je završilo 16.svibnja kada mu je vraćen čin majora. Od 1917.-1919. bio je ministar municije,
do 1921. tajnik za rat i zrak, tajnik za stanje kolonija 1921.-1922., kancelar državne blagajne
1924.-1929., premijer od 1940.-1945. pa od 1951.-1955. nakon čega se umirovljuje. Bavio se
i umjetnošću, povijesti i spisateljstvom.6

Brak i seksualno ponašanje

Upoznao je svoju ženu Clementine Hozier 1904. na balu u Creweu koji je dom grofa Crewe i
njegove supruge. 1908. su se sreli ponovno na večeri koju je održavala Susan Jeune, barunica
St.Helier. Winston je smješten do Clementine Hozier i uskoro je počela doživotnu romantika.
Zaprosio ju je u palači Blenheim 10.kolovoza 1908. Crkva je bila puna, a medeni mjesec su
proveli u Highgroveu. Imali su petero djece.
Interesi i sklonosti
Zanimao se za povijest i matematiku, te je bio fasciniran vojskom.
Povijest bolesti i liječenja
Povremeno je posjećivao bolnicu kako bi došao na pregled. Njegov „crni pas“ kako je nazvao
svoju depresiju, može se pronaći u tim podatcima. 7
Churchillov doktor Lord Moran je u svojim memoarima „The Struggle for Survival“ napisao
kako je nakon promatranja brojnih simptoma poput depresije, samoubilačkih namjera, manije,
i smanjene potrebe za snom dijagnosticirao sredovječnog Churchilla sa bipolarnim
poremećajem. Tijekom ovih događaja manične depresije on je imao malo energije, interesa,
gubio je apetit i imao problema sa koncentracijom. Međutim, kada je svladao svog „crnog
psa“ (depresiju) tada bi pokazivao visok interes i energiju, no ovo se događalo rijeđe kada se
njegov „crni pas“ vraćao nakon par mjeseci.
U lipnju je u 88. godini života doživio pad u Monte Carlu i slomio kuk. Odletio je u bolnicu u
Londonu gdje je ostao tri tjedna. Jenkins tvrdi da Churchill više nikada nije bio isti nakon ove
nesreće i da su njegove zadnje dvije godine bile period sumraka gdje je njegova depresija
značajno uznapredovala.8

6
(Gilbert, 1991, str.103)
7
(Wakely & Carson, 2010)
8
(Jenkins, 2001, str. 911)
Pretrpio je blagi moždani u ljeto 1949., te u lipnju 1953. i otišao je u svoj dom u Chartwellu
kako bi se oporavio. Taj niz moždanih je utjecao na njegovu mogućnost govora i hodanja te
zasigurno pridonjeo depresiji.Vratio se u javni život i držao govor u Margateu međutim i
njemu je bilo jasno da usporava i fizički i mentalno radi niza moždanih koji su mu se događali
pa je otišao u mirovinu kao premijer 1955. i nasljedio ga je Anthony Eden. Nakon što je
pretrpio još jedan moždani u prosincu 1956. počeo je gubiti bitku sa depresijom,
3. Podatci od drugih
Podatci od ispitanikovih bližnjih ili rođaka
Članovi njegove obitelji su često ispitivali Winstona o njegovom stanju pa tako imamo neke
informacije od njegove žene Clementine koja govori da je Winston često imao ekstremne
promjene raspoloženja koja su uključivala emocionalne uspone i padove te je to utjecalo na
njegove performanse iako je bio uspješna osoba. Kada mu se raspoloženje mjenjalo, njegov
radni kapacitet je padao. Clementine je također tvrdila kako mu je nedostajao apetit,
koncentracija, interesi i energija. Također je tvrdila da smatra da mu je bipolarni poremećaj
pomogao u karijeri jer je radio ogromne periode vremena kada je bio u stupnjevima
emocionalnog uspona. 9
Churchill je bio entuzijastični otac pun ljubavi koji je očekivao previše od svoje djece.10
Prema Colvilleu, imao je aferu u 1930ima sa Doris Castlerosse11, no Roberts govori da se to
nije dogodilo. Njegova žena Clementine je tvrdila da je tokom epizoda depresije imao jako
malo energije i interesa, a kada ih nije imao pokazivao je ogroman interes i znao je raditi od 8
ujutro do 2 ujutro.12
Postoje špekulacije da je postao još značajnije depresivan u zadnjim godinama, ali ovo je
zanijekala njegova osobna tajnica Anthony Browne koja je bila s njim njegovih posljednjih
deset godina.13
Podatci iz bolničke ustanove
Winston je dijagnosticiran sa bipolarnim poremećajem od strane svog doktora Lorda Morana.
14

Povremeno je posjećivao bolnicu kako bi došao na pregled. Njegov „crni pas“ kako je nazvao
svoju depresiju, može se pronaći u tim podatcima. 15
U lipnju je u 88. godini života doživio pad u Monte Carlu i slomio kuk. Odletio je u bolnicu u
Londonu gdje je ostao tri tjedna. Jenkins tvrdi da Churchill više nikada nije bio isti nakon ove
nesreće i da su njegove zadnje dvije godine bile period sumraka gdje je njegova depresija
značajno uznapredovala.16

9
(Crisp, 2015)
10
(Jenkins, 2001, str. 209)
11
(The Guardian, 2018.)
12
(Roberts, 2018, str. 385-387.)
13
(Montague Browne, 1995, str.. 302–303.)
14
(Crisp, 2015)
15
(Wakely & Carson, 2010)
16
(Jenkins, 2001, str. 911)
 4. Osobni dokumenti
Winston Churchill je napisao 43 knjige. Većinom su pisane su o ratovima i međunarodnim
odnosima te ne daju previše informacija za analizu slučaja kao što daju zapisi njegovih
biografa. Ipak iz nekih zapisa se dalo zaključiti da u određenim periodima nije bio zadovoljan
svojim svakodnevnim aktivnostima koje dolaze sa poremećajima i eventualno su ga preplavile
emocije i činilo se da se bori sa produljenim periodima depresije.17
5. Rizični i zaštitni faktori
RIZIČNI ČIMBENICI ZAŠTITNI ČIMBENICI

INDIVIDUALNI
• Disciplina u vježbanju i
popravljanju mana

• Nesigurnost radi govorne mane

• Česte selidbe u mladosti • Samosvijest,

samopouzdanje,
• Nedostatak roditeljske ljubavi samokritičnost

ŠKOLSKI
• Smatrao je školu napornom i
iscrpljujućom
Sposoban i pametan

Promjenio je mnogo škola

Postao je neposlušan i buntovan

Loših akademskih rezutata

OBITELJSKI
• Odgajan od strane dadilja i i sluga
umjesto od strane roditelja
• Prisan odnos s dadiljom Elizabeth
Anne Everest

• Otac je mislio da je mentalno

potkapacitiran Nepostojanje veće
• supervizije od strane majke,
popustljivost
Iako je imao udaljen odnos s
majkom, svejedno ju je
beskompromisno volio
Smatrao je da ljubav teba biti
zaslužena pa je postao ambiciozno
stvorenje puno sirove energije

17
(Human & Laidlaw, 2015)
 DRUŠTVENI
• Financijska sigurnost s obzirom
na plemenito porijeklo te odlična
kvaliteta života

6. Zaključak
Churchill je živio svoj život u sjeni depresije koju je nazivao svojim „crnim psom“ i
konstantnom strahu od neuspjeha. Kultivirao je nevjerojatnu količinu energije i ambicije koja
je eventualno stvorila vlastitu legendu. U zadnjim danima Churchill je ipak bio uhođen
vjerovanjem da je postigao vrlo malo za svog života i to ga je rastuživalo. 18 Osjetio je da će
sav njegov trud završiti u katastrofi (dobio je rat, ali izgubio Carstvo, komunizam je progutao
pola Europe i prijeti domu kojeg on voli). Pokazao je da unatoč depresiji, bipolarnim
poremećaju i govornoj mani se može postati najvećim Britancem koji je ikada živio. U
Westminister Abbey postoji njegov mramorni kip s natpisom „Zapamtite Winstona
Churchilla“. Njegov biograf Martin Gilbert je pisao kako se kontinuirano iznenađivao
istinitosti njegovih teza i modernosti njegovih misli, orginalnosti njegova uma,
konstruktivnosti prijedloga i humanosti. Kontekstualizirali smo iskustvo njegove depresije
kroz život i istaknuli velike socio-povijesne događaje tokom njegovog života. Ovo je stvorilo
temelje za vjerojatan slučaj depresivnog realizma.

7. Bibliografija
Gilbert, Martin. (1991). Churchill: A Life. London:Heinemann
Jenkins, Roy. (2001.) Churchill. Macmillan Press.
Montague Browne, Anthony. (1995). Long Sunset: Memoirs of Winston Churchill's Last
Private Secretary. Ashford: Podkin Press.

18
(Pearson, 1991,str. 416.)
Mansfield, S. (1995). Never give in: The extraordinary character of Winston Churchill.
Nashville, TN: Cumberland House Publishing.
Pearson, J. (1991). The private lives of Winston Churchill. Toronto, Kanada: Penguin
Books.
Roberts, Andrew. (2018). Churchill: Walking with Destiny. London: Allen Lane
The Guardian, Doward Jamie. (25.02.2018). "Revealed: secret affair with a socialite that
nearly wrecked Churchill's career".
Crisp, A.P. (2015). Understaing Best Practice: The Emergency Response to Mental Illness-
An Exploratory Report. London: Winston Churchill Memorial Trust
Daniels, A.M., & Vale, J.A. (2018). Did Sir Winston Churchill suffer from the 'black dog'?
Journal of the Royal Society of Medicine, 111(11); str. 394-406.
Human, S., & Laidlaw, C. (2015). Winston Churchill's 'Black Dog': A Psychobiographical
Case Study for Depressive Realism (Doctoral dissertation, University of South Africa
(UNISA))
Wakely, E., & Carson, J. (2010). Historical recovery heroes-Winston Churchill. Mental
Health and Social Inclusion.