‫(اىة‬٠‫احلمدهلل\لذىقالفىكثاهبالكرىم‬٠‫احلمدللهاحلمدهلل‬

        

‫ ونشهد أن سيدنا‬.‫ شهادة تنجي قائلها من عذاب النار‬.‫نشهد أن ال إله إال اهلل وحده ال شريك له وال نظري له وال مثال له‬
‫ صلى اهلل تعاىل عليه وعلى آله وأوالده وأألزواجه‬.‫ نور النور وبدر البدور‬.‫وسندنا وموالنا حممدا عبده وحبيبه ورسوله‬
‫ خصوصا منهم على ساداتنا أيب‬.‫ ووزارئه الكاملني يف عهده‬.‫ وخلفائه الراشدين املرشدين املهديني من بعده‬.‫وأصحابه وأتباعه‬
‫ رضوان اهلل تعاىل‬،‫ والذين اتبعوهم بإحسان إىل يوم الدين‬.‫ وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعني‬.‫بكر وعمر وعثمان وعلي‬
‫ إن اهلل مع الذين اتقوا والذين هم حمسنون‬.‫ اتقوا اهلل وأطيعوه‬،‫ فيا عباتد اهلل‬،‫ أما بعد‬.‫عليهم وعلينا أمجعني‬.
Jednog su učenog i mudrog čovjeka pitali: „Šta se s nama dešava, slušamo o vjeri i znanje o njoj
imamo ali se ne možemo okoristiti njime“? On odgovori: „Pet je uzroka tome; nezahvalni ste na
blagodatima, ne tražite oprosta kad pogriješite, ne postupate prema onome što ste naučili, družite
se s dobrim ljudima ali ne radite ono što oni rade i ne uzimate pouku iz smrti vaših
najbližih“./Tenbihul gafilin/. Kao što je ovaj učenjak i mudrac upitan tada, i danas pitaju mnogi, šta
je s nama? Nikad više znanja o vjeri, nikad više knjiga i novina koje o vjeri pišu, nikad više vazova i
dersova na različite teme iz naše uzvišene vjere, a moderna tehnologija nam je omogućila da
slušamo i one dersove kojima nismo prisustvovali. Razlog je, nezahvalnost. Svi znamo da je
vjernikova obaveza biti zahvalan Bogu. Biti zahvalan kako kaže imam Šibli, ne znači vidjeti blagodat
već vidjeti Onog koji je daje. Koliko je danas čovjek svjestan Darovatelja i koliko vidi Njegovu
neizmjernu milost prema robovima i stvorenjima Svojim. Onaj koji je nezahvalan Allahu koji mu je
sve dao, i čovjeku je nezahvalan, jer kako će biti zahvalan čovjeku koji mu je pomogao ili nevolju
otklonio ako je Stvoritelju i svega Darovatelju nezahvalan. Takav, nezahvalan, nije spreman na
žrtvu, ne želi raditi ništa bez naknade, materijalne, novčane i zato je stanje našeg društva i ummeta
takvo, jer želimo sve što učinimo odmah naplatiti. Znamo, da je činjenje dobra, da je žrtva za opći
uspjeh istovremeno i zahvalnost Allahu dž.š., ali to znanje ne koristimo, pa se istinski ne
zahvaljujemo i društvu smo najčešće nekorisni. Netraženje oprosta, razlog je ovakvoga našeg
stanja. Svi znamo da je tewba vjerniku pružena prilika. Čovjeka je danas pohlepa obuzela i ne bira
sredstva kako bi došao do dunjalučkih dobara. Isau a.s. je objavljeno: „Šta će koristiti čovjeku ako
sav svijet stekne a životu svom naudi“? Naudiće svom životu svako ko na objavljenu zabranu ne
obraća pažnju i kome je griješenje životno opredjeljenje. Normalno je da čovjek pogriješi. Stvoreni
smo takvi, u nama stanuje nefs, nagon, prohtjev zavede nas šejtan ali pokajanje je grijehu lijek.
Tewba nas vraća na pravu stazu na kojoj koristeći znanje o vjeri postajemo svjesni vrijednosti
dunjaluka, odnosno njegove prolaznosti i ahiretske vječnosti. Poslanik je rekao: „Kada je šejtan
odbio učiniti sedždu rekao je:'Tako mi Tvoje veličine, neću napuštati čovjeka sve dok mu duša ne
napusti tijelo'. Uzvišeni Gospodar je tada rekao: 'Tako mi Moje veličine, neću uskratiti tewbu
svome robu sve dok je duša u njegovu tijelu“./Ebu Da'vud/. Koristi se znanjem o vjeri, pokaj se,
svojim postupkom ćeš pomoći sebi i društvu. I ti i društvo koračat ćete naprijed. Koliko društvo
troši na liječenje ovisnika, griješnika? Društvo dakle troši zbog grijeha koje činimo. Kad bi se
pokajali i ono što znamo o vjeri živjeli, sreću bi i sebi i društvu donijeli. Ne postupanje po
naučenom vuče nas nazad, čini nas potlačenim. Iako smo brojem velika skupina, politički i
ekonomski neutjecajni smo i prilično nevažni. Već smo rekli, da nikad više znanja a nikad manje
djela. Svi znamo da nas Uzvišeni pita: „Zašto jedno govorite, a drugo radite?“. /Saf,2/. Teško ćete
naći danas muslimana da ne zna šta je haram a šta obaveza činiti. Uprkos znanju, mnogi su u
haramima raznim ogrezli a o obaveze se oglušili. Mi smo odgovorni za ovo vrijeme i ako mi danas
ne budemo živjeli našu vjeru i primjerom svojim ne pokažemo kako se temelji vjere čuvaju, tada
smo slični stablu koje ne brine za svoje sjeme, a stablo koje za sjeme ne brine jeste ogrjev. Ako
nam znanje o vjeri bude koristilo samo da bismo o vjeri raspravljali, a istovremeno ništa od
naučenog ne budemo živjeli, tada se nećemo radovati ni ovdje ni tamo. Ovdje, jer nas rasprave
samo udaljavaju jedne od drugih, zato što obično raspravljamo o nevažnim stvarima, a tamo, jer
ćemo biti pitani, da li smo radili ono što smo znali, jesmo li naučeno primjenjivali? Na mjesta gdje
se o dobru uči dolazimo, ali to što naučimo uglavnom ne živimo. Evo nas u džamiji. Ovdje se o
dobru uči. Ipak, kad odavde odemo i u svakodnevnicu zaronimo, to što smo naučili ne živimo i
jedni drugima dobro ne činimo. Umjesto toga, radujemo se nesreći i zlu drugog, zavidimo,
ogovaramo, smutnju i nered zemljom širimo. Kako će nam biti dobro kad smo od dobra daleko, a i
pouku iz smrti i sa dženaza kojima prisustvujemo ne uzimamo. Ta pouka je jednostavna, glasi:
„Praznih šaka stupio sam na ovaj svijet, a bosonog s njega odlazim. I moj dolazak i moj odlazak dva
su jednostavna događaja“. Kad ti ruka posegne za tuđim, kad tražiš mito, kad si u korupcijskom
klupku, tad se sjeti sebe bosonogog na tabutu. Neka ti tad na um padne ono što iz vjere znaš, a
znaš da ti to tuđe neće koristiti. Što neće koristiti, nije ni problem, štetit će optuživati te i biti ti
teret. Zato se opominjimo smrću. Ako se budemo opominjali i svjesni budemo naših praznih ruku i
bosih nogu na tabutu, neće nam na um pasti da se s grijehom družimo, nećemo dopustiti da nas
šejtan vodi. Fekih kaže da je oca svog slušao kako od Poslanika prenosi: „Nema ni jednog dana, a
da sa nebesa na zemlju ne siđe pet meleka. Jedan u Mekku, jedan u Medinu, jedan u Jerusalim,
jedan u mezarja muslimanska, a jedan na tržnice gdje se ljudi okupljaju. Iz Mekke melek svakoga
dana uzvikuje:'Ko ostavi farz, izašao je iz Allahove milosti'. Iz Medine melek govori: 'Ko ostavi
sunnet izgubio je šefa'at'. Iz Jerusalima melek poručuje:'Ko stiče haram, Allah dž.š. mu neće
primiti dobra djela'. Iz mezarja naših melek se obraća: 'O vi u mezarovima, na čemu zavidite
živima i kajete li se za šta?' Kajemo se zbog propuštenih prilika , a živima zavidimo što još uvijek
imaju priliku učiti Kur'an, sticati znanje, donositi salevate, tražiti oprost, a mi ništa od toga ne
možemo'. Sa tržnica melek govori:'Allah dž.š. je pripremio kaznu. Ko se boji kazne, neka kaznu
izbjegne, neka se iskreno pokaje“./Tenbihul gafilin/. Da bi se naše stanje mijenjalo, nužno je da
mijenjamo sebe. Osluhnimo glas meleka iz Mekke i farzove, naredbe Božije izvršavajmo. Poziv iz
Medine čuti trebamo i sunnet Poslanikov slijedimo, jer ko njegov sunnet živi i putem kojim je on i
ashabi išli ide sigurno će pobijediti. Uzvišeni obećava: „Pobijedit ću Ja i poslanici
Moji“./Mudžadele,21/.Iz Jerusalima glas meleka čujmo i tuđeg hakka se klonimo. Tuđe, odnosno
haram u našem trbuhu i našem imetku sprečava nas da koračamo naprijed u dunjalučki prosperitet
i onemogućava naš hod ka Džennetu, jer taj haram naša dobra poništava. Čujmo poziv kad kraj
mezarja naših idemo i priliku nam pruženu iskoristimo! Ako priliku ne iskoristimo, živima ćemo
zavidjeti i za propuštenim žaliti i kajati se. Kajat će se svako, ko kur'ansko slovo nije živio, ko
salavate nije donosio i oprost od Gospodara tražio. Kajat će se svako, ko ono što o vjeri zna u djelo
svoje ne pretoči. Da bi se stanje naše promijenilo, čujmo glas meleka sa raskrsnica na kojima
besposleno stojimo, taj glas nas kaznom opominje i podstiče nas da čineći dobro od kazne bježimo.
Samo trudom, radom i privrženošću dobru, doživjet ćemo da se prestanemo pitati: „Šta nam se
dešava“? Postat ćemo zadovoljni svojim stanjem i sretni što smo muslimani . Uzvišeni Bože, pomozi
nam, da tako bude! Amin!
‫ {وإذا قرئ القرآن‬:‫ كما قال اهلل تبارك وتعاىل يف نظم الكالم‬.‫ كالم اهلل امللك العزيز العالّم‬،‫أال إن أحسن الكالم وأبلغ النظام‬
‫ أعوذ باهلل من الشيطان الرجيم بسم اهلل الرمحن الرحيم‬.}‫فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترمحون‬
‫رف‬ee‫أن ش‬ee‫ة ش‬ee‫ وتكرميا لفخام‬،‫ه‬ee‫ا لنبي‬ee‫ تعظيم‬.‫حبه أمجعني‬ee‫ه وص‬ee‫د وآل‬ee‫ولنا حمم‬ee‫الم على رس‬ee‫الة والس‬ee‫ والص‬.‫املني‬ee‫د هلل محد الك‬ee‫احلم‬
.‫ إن اهلل ومالئكته يصلّون على النيب يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما‬:‫وجل من قائل خمربا وآمرا‬ ّ ‫عز‬ ّ ‫ فقال‬.‫صفيه‬
‫ان َوِإيتَ ِاء ِذي الْ ُق ْرىَب َو َيْن َهى َع ْن الْ َف ْح َش ِاء َوالْ ُمن َك ِر َوالَْب ْغ ِي يَعِظُ ُك ْم لَ َعلَّ ُك ْم تَ َذ َّكُرو َن‬
ِ ‫ِإ َّن اللَّه يْأمر بِالْع ْد ِل واِإل حس‬
َ ْ َ َ ُُ َ َ