PRVI DIO

Tako dakle � zami�ljeno re�e vampir i polako prije�e preko sobe. Pri�e prozoru.
Dugo je ondje stajao. Njegov se lik ocrtavao na slabom svjetlu uli�ne rasvjete i
automobilskih svjetala. Mladi� je sad jasnije vidio poku�stvo u sobi, okrugao
hrastov stol, stolce. Na jednom zidu visio je umivaonik, iznad njega zrcalo. On
metne kov�e�i� na stol i pri�eka.
��Koliko ste vrpce donijeli? � upita vampir i okrene mladi�u profil. � Dovoljno
za �ivotnu pripovijest?
��Naravno, ako je �ivot zanimljiv. Ako mi se posre�i, ponekad u jednoj no�i
obavim razgovor s tri ili �etiri osobe. Ali pri�a mora biti zanimljiva. Po�teno,
zar ne?
��Zadivljuju�e po�teno � odgovori vampir. � �elio bih vam ispri�ati svoju
�ivotnu povijest. Zaista.
��Izvrsno � re�e mladi�. Brzo izvadi mali magnetofon iz kov�e�i�a pa provjeri
vrpcu i baterije. � Silno me zanima za�to vjerujete u to, za�to...
��Ne � prekine ga vampir. � Ne mo�emo tako po�eti. Je li aparat spreman?
��Da � re�e mladi�.
��Sjednite. Upalit �u veliko svjetlo.
��Mislio sam da vampiri ne vole svjetlo � re�e mladi�. � Ako smatrate da tama
pridonosi atmosferi... � Zastane. Vampir ga je netremice promatrao le�ima okrenut
prozoru. Mladi� nije vidio njegovo lice, i ne�to ga u njegovu nepomi�nom liku
uznemiri. Zausti, ali ne re�e ni�ta. Uzdahne s olak�anjem kad vampir pri�e k stolu
i ispru�i ruku prema prekida�u.
Sobu preplavi o�tro �uto svjetlo. Mladi� podigne pogled i zaprepa�teno se
zagleda u vampira. Prsti mu polete unatrag i �vrsto se uhvate za rub stola. � Mili
Bo�e! � �apne pa nijemo blene u vampira.
Vampir je bio potpuno bijele i glatke puti, kao da ga je netko isklesao iz
oguljene kosti. Lice mu je bilo be�ivotno poput kipa, osim dva sjajna zelena oka
koja su piljila u mladi�a poput plamenova.
Vampir se nasmije�i skoro sjetno. Glatka bijela masa njegova lica pokrene se
kao kod likova u stripu: malo pokreta, ali silno izra�ajno. � Shva�ate li? � upita
blago.
Mladi� zadrhti i podigne ruku kao da zasjenjuje jako svjetlo. O�ima polako
prije�e preko fino skrojena crnog kaputa �ije je nejasne obrise vidio u baru,
dubokih nabora pelerine, crne svilene kravate zavezane u �vor te sjajnog bijelog
ovratnika, bijelog poput vampirove puti. Zagleda se u vampirovu gustu valovitu crnu
kosu, za�e�ljanu unatrag preko vrhova uski i uvojke koji su dodirivali rub bijelog
ovratnika.
��Jo� �elite intervju? � upita vampir.
Mladi� otvori usta, ali iz njih ne iza�e glas. Kimao je glavom. Tad re�e: � Da.
Vampir polako sjedne su�elice mladi�u i blago se i povjerljivo nagne prema
njemu. � Ne bojte se. Po�nite snimati.
Ispru�i ruku. Mladi� ustukne. Znoj mu se slijevao niz lice. Vampir mu rukom
poklopi rame i re�e: � Vjerujte mi, ne�u vam nauditi. �elim ovaj razgovor. Va�niji
mi je no �to mislite. �elim da po�nete. � Povu�e ruku. Smireno je �ekao.
Mladi�u je trebalo vremena da rup�i�em obri�e �elo i usne. Promuca da je
mikrofon pri�vr��en, pritisne tipku i re�e da je aparat uklju�en.
��Niste uvijek bili vampir, zar ne? � po�ne.
��Ne � odgovori vampir. � Postao sam vampir u dobi od dvadeset pet godina,
1791. godine.
Mladi�a osupne to�nost datuma i on ga ponovi. Upita: � Kako se to dogodilo?
��Na to je jednostavno odgovoriti. A ja ne �elim jednostavne odgovore � re�e
vampir. � Htio bih ispri�ati istinu.
��Da � zabrza mladi�. Pregibao je rup�i� i brisao njime usta.
��Dogodila se tragedija � po�ne vampir. � Umro je moj mla�i brat. � Za�uti.
Mladi� iskoristi priliku da se naka�lje i ponovno obri�e lice. Zatim gotovo
nestrpljivo gurne rup�i� u d�ep.
��Nije vam bolno pri�ati? � upita plaho.
��Imate takav dojam? � upita vampir. � Ne. � Zatrese glavom. � Tu sam pri�u
ispri�ao jo� samo jednoj osobi, a i to je bilo davno. Ne, ne pri�inja mi bol...
�ivjeli smo u Lousiani. Dobili smo leno i osnovali dvije planta�e indiga na
Mississippiju blizu New Orleansa.
��Ah, otuda naglasak � tiho �e mladi�.
Vampir se tupo zagleda u njega. � Imam naglasak? � Po�ne se smijati.
Mladi� se zbuni pa brzo odgovori. � Zapazio sam ga u baru kad sam vas upitao
�ime se bavite. O�tro izgovarate suglasnike. Nisam shvatio kako je rije� o
francuskom naglasku.
��U redu je � umirivao ga je vampir. � Nisam se za�udio koliko se �ini. Kad�to
zaboravim na svoj naglasak. Ali, da nastavim.
��Izvolite � re�e mladi�.
��Govorio sam o planta�ama. One su zaslu�ne da sam postao vampir. Ali o tome �u
poslije. Na� je �ivot na planta�ama bio i rasko�an i priprost, ali za nas silno
privla�an. Ondje smo �ivjeli puno bolje nego u Francuskoj. Mo�da je to tek bio
dojam zbog divljine Lousiane, ali taj dojam je za nas bio stvarnost. Pamtim da je
ku�a bila pretrpana uvezenim poku�stvom. � Vampir se osmjehne. � Klavi�embalo je
bio divan. Sestra je svirala na njemu. U ljetnim ve�erima sjedila bi za tipkama
le�ima okrenuta francuskom prozoru. Jo� se sje�am prozra�ne, brze glazbe, mo�vare
iza njezinih le�a. i �empresa obraslih mahovinom koji se ocrtavaju na nebu. Pa
zvuci mo�vare, �ivotinjski zbor, krik ptica. Obo�avali smo ih. Zbog njih nam se
poku�stvo od ru�ina drveta �inilo dragocjenije, a glazba nje�nija i po�eljnija.
Voljeli smo mo�varu �ak i kad je visterija za manje od godinu dana probila kroz
prozore u potkrovlju i pipcima prodrla u okre�enu ciglu. Da, obo�avali smo te
zvuke. Svi, osim mog brata. Nikad ga nisam �uo da se �alio, ali sam znao kako se
osje�ao. Moj je otac umro i bio sam glava obitelji. Morao sam brata �tititi od
majke i sestre. Htjele su ga voditi u posjete, na zabave u New Orleans, a on je to
mrzio. Mislim da je prestao odlaziti s njima prije nego �to je navr�io dvanaest
godina. Mario je jedino za molitvu. Molitvu i za u ko�u uvezanu knjigu o �ivotu
svetaca.
Naposljetku sam mu sagradio kapelicu podalje od ku�e u kojoj je po�eo provoditi
dane, a �esto bi ostajao i do sumraka. �ivotna ironija! On je bio druk�iji, a ja
sam bio obi�an! Ni po �emu nisam bio neobi�an. Vampir se nasmije�i.
Ponekad bih nave�er oti�ao k njemu. Zatekao bih ga u vrtu blizu kapelice.
Sjedio bi potpuno mirno na kamenoj klupi. Ja bih mu ispri�ao svoje probleme, o
nevoljama s robovima, nepovjerenju prema nadgledniku, vremenu, bankarima, svim
problemima koji su �inili moj �ivot. On bi me saslu�ao, malokad me prekidaju�i,
uvijek pun razumijevanja. Od njega bih oti�ao s osje�ajem da je rije�io sve umjesto
mene. Nisam mu ni�ta mogao odbiti. Zarekao sam se kako �u mu omogu�iti da se zaredi
kad do�e vrijeme bez obzira na to �to �e mi srce prepu�i kad ga izgubim. Nisam bio
u pravu. � Vampir za�uti.
Mladi� ga pogleda, a tad se trgne kao da se prenuo iz misli. Zapinjao je u
govoru kao da ne mo�e na�i prave rije�i. � Nije �elio biti sve�enik? � upita.
Vampir se zagleda u njega kao da poku�ava razabrati �to mu pi�e na licu.
��Nisam bio u pravu u vezi sa mnom, da mu ni�ta ne�u zabraniti. � Pogled mu
odluta do suprotnog zida i po�ine na prozorskim daskama. � Po�ela su ukazanja.
��Prava? � upita mladi�, ponovno se kolebaju�i, kao da razmi�lja o ne�em
drugom.
��Ja nisam tako mislio � odgovori vampir. � Imao je petnaest godina. Bio je
vrlo lijep. Glatke puti i golemih plavih o�iju. Sna�ne gra�e, ne ovako mr�av i bio
je... Ali njegove o�i! Kad bih ga pogledao u o�i osje�ao bih se kao da stojim na
kraju svijeta ili na oceanskoj pla�i koju �iba vjetar i na kojoj se �uje tek blagi
�um valova. Dakle � re�e on, jo� zagledan u prozorske daske � po�ela su ukazanja.
Najprije su do�li nagovje�taji. Prestao je jesti. �ivio je u kapelici. U svako doba
dana ili no�i zatekao bih ga kako kle�i ispred oltara na golom kamenu. Zapustio je
i kapelicu. Prestao je �istiti svije�e, mijenjati oltarski pokrov, mesti li��e.
Jedne sam se no�i duboko zabrinuo kad sam ga iz ru�i�njaka promatrao sat vremena.
Nepomi�no je kle�ao i nije spu�tao ruke koje je dr�ao ra�irene u obliku kri�a.
Robovi su ga smatrali ludim. � Vampir za�u�eno podigne obrve. � Ja sam bio uvjeren
da je tek odvi�e... usrdan. Da je malo pretjerao u ljubavi prema Bogu. A tad mi je
ispri�ao o ukazanjima. U kapelici su mu se ukazali i Sveti Dominik i Bla�ena
djevica Marija. Rekli su mu da mora prodati na�e imanje u Louisiani, svu na�u
imovinu, i tim novcem obavljati misionarski rad u Francuskoj. Moj je brat trebao
biti veliki vjerski vo�a, vratiti zemlju njezinu prvotnom vjerskom zanosu, okrenuti
kota� povijesti protiv bezbo�tva i revolucije. Naravno, nije imao vlastita novca.
Tra�io je da prodam planta�e i gradske ku�e u New Orleansu i dam mu novac.
Vampir ponovno za�uti. Mladi� je nepomi�no sjedio i u �udu ga gledao. � Ah...
oprostite � �apne. � �to ste rekli? Jeste li prodali planta�e?
��Ne � re�e vampir, mirna lica kao i na po�etku razgovora. � Nasmijao sam mu se
u lice, a on se razbjesnio. Uporno je tvrdio kako je primio taj nalog iz ustiju
Djevice Marije. Tko sam ja da se oglu�ujem na nj? Zaista, tko? � upita on tiho, kao
da ponovno o tome razmi�lja. � Tko sam ja? On me uvjeravao, ja sam se glasno
smijao. Glupost, rekoh mu, proizvod nezrela pa i nezdrava uma. Kapelica je bila
pogre�ka, rekoh mu, odmah �u narediti da je sru�e. I�i �e u �kolu u New Orleans i
ondje �e mu takve bolesne zamisli izbiti iz glave. Ne sje�am se svega �to sam
rekao, ali se sje�am kako sam se osje�ao. Ispod svog prezirnog odbacivanja osje�ao
sam pritajen gnjev i razo�aranje. Bio sam gorko razo�aran. Nisam mu uop�e vjerovao.
��To je razumljivo � brzo ubaci mladi�, vi�e ne tako iznena�ena izraza lica. �
Tko bi mu vjerovao?
��Je li ba� tako? � vampir ga pogleda. � Mislim da je mo�da bila rije� o opakom
sebeljublju. Dopustite da objasnim. Rekoh da sam volio brata. Ponekad bih pomislio
da je svetac. Poticao sam ga u molitvama i meditaciji i bio voljan dopustiti mu
zarediti se. Da mi je netko rekao kako je odre�eni svetac u Arlesu ili Lourdesu
imao ukazanja, povjerovao bih. Bio sam katolik, vjerovao sam u svece. Palio sam
zavjetne svije�e ispod njihovih mramornih kipova u crkvama, poznavao njihove slike,
simbole, imena. Ali nisam vjerovao, nisam mogao vjerovati svom bratu. Ni na
trenutak nisam povjerovao da je imao ukazanja. Za�to? Jer mi je bio brat. Mo�da je
svetac, bez sumnje je �udan, ali nije Franjo Asi�ki. Ne moj brat. Moj brat ne mo�e
biti takav. To je sebeljublje. Shva�ate?
Mladi� razmisli nekoliko trenutaka prije no �to odgovori. Potvrdno kimne
glavom.
��Mo�da jest imao ukazanja � re�e vampir.
��Zna�i da ne znate je li ih imao ili nije?
��Tako je, ali znam da se ni trenutak nije pokolebao u svom uvjerenju. To sad
znam, a znao sam i te no�i kad je oti�ao iz moje sobe lud od bola i �alosti. Nimalo
se nije pokolebao. A za nekoliko je minuta bio mrtav.
��Kako? upita mladi�.
��Iza�ao je kroz staklena vrata na trijem i zastao nakratko na vrhu stuba. A
tad je pao. Bio je mrtav kad sam stigao do podno�ja.
Slomio je vrat. � Vampir prenera�eno odmahne glavom. No izraz lica mu je i
dalje bio nepomu�en.
��Jeste li vidjeli kad je pao? � upita mladi� � Okliznuo se?
��Dvojica slugu su ga vidjeli. Rekli su da je pogledao u nebo kao da je ne�to
ondje ugledao. Tad se �itavim tijelom zanjihao prema naprijed, kao da ga je
podignuo vjetar. Sluga je rekao da je htio ne�to re�i kad je pao. I meni se u�inilo
da je ne�to htio re�i, ali sam se tad okrenuo od prozora. Bio sam okrenut le�ima
kad sam za�uo buku. � Pogledom preleti preko magnetofona. � Nisam si mogao
oprostiti. Osje�ao sam se odgovornim za njegovu smrt � re�e. � A �inilo se da me i
drugi smatraju odgovornim.
��Ali za�to? Rekli ste da su vidjeli kako pada.
��Nisu me izravno optu�ivali, ali su znali da se izme�u nas dogodilo ne�to
neugodno, da smo se prepirali neposredno prije pada. Sluge su nas �ule, majka nas
je �ula. Majka me neprestano ispitivala �to se dogodilo i za�to je moj ina�e tihi
brat vikao. Pridru�ila se i sestra, a ja sam naravno odbijao re�i. Bio sam tako
bijedan i potresen da nisam imao strpljenja ni za koga. Odlu�io sam da im ne�u
ispri�ati o njegovim "ukazanjima". Nitko ne�e doznati kako nije postao svetac, nego
fanatik. Sestra je oti�la spavati kako ne bi morala i�i na sprovod, a majka je
svima pri�ala da se u mojoj sobi dogodilo ne�to u�asno �to ne �elim otkriti, pa me
zbog njezinih rije�i �ak i policija ispitivala. Naposljetku je do�ao sve�enik i
zahtijevao da mu ispri�am �to se dogodilo. Nikome nisam ispri�ao. �u�na rasprava,
govorio sam. Ogor�eno sam ponavljao da nisam bio na trijemu kad je pao, a svi me
gledaju kao da sam ga ja ubio. Osje�ao sam se kao da sam ga ubio. Dva sam dana
sjedio u salonu pokraj njegova odra i mislio: "Ubio sam ga." Netremice sam ga
promatrao dok mi se pred o�ima nije zacrnilo. Zamalo sam se onesvijestio. Na betonu
je razbio potiljak pa mu je glava na jastuku imala �udan oblik. Prisiljavao sam se
gledati ga, jer sam jedva podnosio bol i miris trule�i i dolazio u isku�enje da mu
poku�am otvoriti o�i. Lude misli i nagoni. A naj�e��e sam mislio: "Smijao sam mu
se, nisam mu vjerovao, nisam mu bio dobar. Pao je zbog mene." � To se zaista
dogodilo, zar ne? � �apne mladi�. � Pri�ate mi istinu?
��Da � re�e vampir i pogleda mladi�a ne iznenadiv�i se. U njegovim se o�ima,
pogled kojih je prebacio s mladi�a na prozor, ogledalo slabo zanimanje za mladi�a,
u �ijoj se du�i odigravala tiha borba.
��Rekli ste da ne znate za ukazanja, da vi, vampir, ne znate je li...
���elio bih pri�ati redom � re�e vampir. � Kronolo�kim redoslijedom. Ne, ne
znam istinu o ukazanjima. Jo� ne znam. � Ponovno pri�eka dok mladi� ne re�e: �
Molim vas, nastavite.
��Dakle, htio sam prodati planta�e. Nisam �elio vidjeti ni ku�u ni kapelicu.
Naposljetku sam ih dao u zakup agenciji koja ih je trebala za mene obra�ivati i
upravljati njima kako ja ne bih morao onamo odlaziti. Preselio sam majku i sestru u
jednu od na�ih ku�a u New Orleansu. Naravno, nisam umaknuo bratu. Neprestano sam
razmi�ljao o njegovu tijelu koje trune u zemlji. Pokopali smo ga na groblju St.
Louis u New Orleansu pa sam izbjegavao prolaziti onuda. Ipak sam neprestano mislio
na njega. Pijan ili trijezan, vidio sam njegovo trulo tijelo u mrtva�kom sanduku.
Nisam to mogao podnijeti. Sanjao sam kako stoji na vrhu stuba, a ja ga dr�im za
ruku, ljubazno razgovaram s njim i nagovaram ga da se vrati u sobu. Blago mu
govorim kako mu vjerujem, a da se on mora moliti za moju vjeru. U me�uvremenu su
robovi na Pointe du Lacu (mojoj planta�i) po�eli govoriti kako vi�aju njegov duh na
trijemu i nadglednik nije mogao odr�avati red. Ljudi su mojoj sestri po�eli
postavljati uvredljiva pitanja o tom doga�aju i postala je histeri�na. Zapravo nije
bila histeri�na, nego je smatrala da tako mora reagirati, pa je tako i reagirala.
Ja sam pio i malokad bio kod ku�e. �ivio sam poput �ovjeka koji �eli umrijeti, ali
nema hrabrosti da si skrati muke. Lutao sam tamnim ulicama i prolazima, spavao
pijanim snom u kabareima. Izvukao sam se iz dva dvoboja vi�e zbog ravnodu�ja nego
kukavi�luka i iskreno �elio da me netko ubije. A tad sam bio napadnut. Mogao me
napasti bilo tko: mornar, lupe�, manijak. Ali me napao vampir. Uhvatio me jedne
no�i na stubama ispred ulaza i ostavio me umrijeti. Tako sam barem mislio.
��Isisao vam je krv? � upita mladi�.
��Da � nasmije se vampir. � Isisao mi je krv. Tako se to radi.
��Ali ste pre�ivjeli � re�e mladi�. � Rekli ste da vas je ostavio umrijeti.
-Ostavio mi je malo krvi. Njemu je to bilo dovoljno. �im su me na�li, odnijeli
su me u krevet. Bio sam zbunjen i nisam znao �to mi se dogodilo. Vjerojatno sam
pomislio da sam do�ivio sr�ani udar od pi�a. O�ekivao sam smrt i nisam �elio jesti,
piti ili razgovarati s lije�nikom. Majka je poslala po sve�enika. U bunilu sam mu
sve ispri�ao, o bratovljevim ukazanjima i svojem postupku. Sje�am se kako sam se
gr�evito dr�ao za njegovu ruku i tra�io da se nekoliko puta zakune da nikome ni�ta
ne�e ispri�ati. � Znam da ga nisam ubio � rekoh napokon sve�eniku. � Ali ne mogu
�ivjeti kad je on mrtav, zbog mojeg postupka prema njemu.
��Glupost � odgovori mi on. � Naravno da mo�ete �ivjeti. Samo se pretjerano
odajete u�icima. Potrebni ste majci, a posebice sestri. A tog va�eg brata je obuzeo
vrag. � Tako sam se zaprepastio kad je to rekao da nisam mogao prosvjedovati.
Ukazivao mu se vrag, objasni sve�enik. Vrag se razmahao. �itava Francuska je pod
njegovim utjecajem, a revolucija je njegova najve�a pobjeda. � Mog brata spasilo bi
jedino istjerivanje vraga, molitva i post, nekoliko mu�karaca koji bi ga dr�ali dok
bi vrag divljao u njegovu tijelu. � Vrag ga je bacio niz stube, to je jasno �
objavi on. � U va�oj sobi niste razgovarali s bratom, nego s vragom. � To me
razbjesnilo. Bio sam uvjeren kako sam na rubu izdr�ljivosti, ali nije bilo tako.
Nastavio je govoriti o vragu, o vra�anju me�u robovima i slu�ajevima opsjednutosti
zlim duhovima u drugim krajevima svijeta. Podivljao sam. Uni�tio sam sobu i zamalo
ubio sve�enika.
��Ali va�a snaga... vampirska? � upita mladi�.
��Bio sam izvan sebe � objasni vampir. � U�inio sam ono �to ne bih mogao ni
zdrav. Sad mi je taj prizor nejasan, nestvaran. Ali se sje�am da sam ga izgurao
kroz stra�nji ulaz ku�e, kroz dvori�te i prislonio ga uz kuhinjski zid u koji sam
mu udarao glavom i zamalo ga ubio. Kad sam se nasmrt iscrpio i kad su me napokon
svladali, pustili su mi krv. Budale! No namjeravao sam re�i ne�to drugo. Tada sam
spoznao svoje sebeljublje. Vjerojatno sam u sve�eniku vidio svoj odraz. Sve�enikov
prezir prema mom bratu odra�avao je moj prezir; njegovo plitko blebetanje o vragu,
odbijanje da makar i na trenutak pomisli kako je bio u blizini svete osobe.
��Vjerovao je u opsjednutost vragom.
��To je puno prihvatljivija pomisao � odmah �e vampir. � Ljudi koji prestanu
vjerovati u Boga ili dobrotu, vjeruju u vraga. Ne znam za�to. La�em, znam za�to.
Zlo je uvijek mogu�e, a dobrota je neizmjerno te�ka. Osim toga, opsjednutost je
druga rije� za ludilo. Barem ju je tako upotrebljavao taj sve�enik. Siguran sam da
se on nagledao ludila. Vjerojatno bi stajao iznad lu�aka i proglasio ih
opsjednutima. Pri istjerivanju zlih duhova nitko ne o�ekuje vidjeti vraga. Ali
stajati u nazo�nosti sveca, povjerovati da je svetac imao ukazanje, to nitko ne
mo�e. To je sebeljublje, na�a nespremnost da povjerujemo kako sveci mogu �ivjeti
me�u nama.
��Nikad o tome nisam razmi�ljao � re�e mladi�. � Ali �to se dogodilo s vama?
Rekli ste da su vam pustili krv kako bi vas izlije�ili. To vas je zacijelo skoro
ubilo.
Vampir se nasmije. � Zaista. Ali se onaj vampir vratio. �elio je Pointe du Lac,
moju planta�u.
Bilo je kasno, sestra je zaspala. Sje�am se kao da je bilo ju�er. U�ao je kroz
dvori�te, be�umno otvorio staklena vrata. Visok, bjeloput �ovjek guste plave kose i
skladnih, ma�jih pokreta. Nje�no je navukao �al preko sestrinih o�iju i spustio
stijenj u svjetiljci. Sestra je drijemala pokraj umivaonika i krpe kojom je brisala
moje �elo. Nije se pomakla do jutra. Ali sam se ja silno promijenio.
��Kako? � upita mladi�.
Vampir uzdahne. Zavali se u stolac i zagleda u zidove. � Najprije sam pomislio
da je on lije�nik ili netko koga je moja obitelj pozvala da me urazumi. Ali tu je
sumnju odmah otklonio. Pri�ao je krevetu i nagnuo se. Lice mu je osvijetlila uli�na
svjetiljka pa sam shvatio da nije obi�an �ovjek. Sive o�i su se �arile, a duge
bijele ruke koje su opu�teno visjele niz bokove nisu bile �ovje�je. Mislim da sam
tog trenutka sve shvatio, a ono �to mi je on ispri�ao bila je tek potvrda. �im sam
ga ugledao, njegovu nadnaravnu auru i shvatio kako nikad nisam vidio takvo
stvorenje, nestalo me. Onaj ego koji nije mogao podnijeti da u njegovoj blizini
postoji izvanredno bi�e, smrvio se u prah. Sve moje zamisli, �ak i krivnja i �elja
za smr�u, u�inile su mi se potpuno neva�nim. Zaboravio sam na sebe! � re�e on. Tiho
se �akom dodirivao po prsima. � Zaboravio sam na sebe.
Istog sam trenutka shvatio zna�enje te posjete. Moje �u�enje se pove�avalo. Dok
mi je govorio o tome �to bih mogao postati, o svom �ivotu i njegovu zna�enju, moja
pro�lost pretvorila se u pepeo. Gledao sam svoj �ivot kao da sam izvan njega:
ta�tinu, sebeljublje, bijeg od jedne neugode do druge, la�nu vjeru u Boga i Djevicu
Mariju i mno�tvo svetaca �ija su imena punila stranice mojih molitvenika, ali od
kojih nijedan nije nimalo promijenio moj uskogrudan, �krt i sebi�an �ivot. Vidio
sam svoje stvarne bogove, bogove ve�ine. Hrana, pi�e i sigurnost lagodnosti. Pepeo.
Na mladi�evu se licu vidjela napetost. Bio je zbunjen i zaprepa�ten. � I tako
ste odlu�ili postati vampir? � upita. Vampir ne odgovori odmah.
��Odlu�io nije prava rije�. Ne mogu re�i da je bilo neizbje�no �im je u�ao u
sobu. Ne, nije bilo neizbje�no. Ali ne mogu re�i ni da sam odlu�io. Recimo da je
bilo ovako: kad je prestao govoriti, nisam mogao u�initi ni�ta drugo, i krenuo sam
tim putem ne osvrnuv�i se. Osim jednom.
��Osim jednom? A to je bilo?
��Moj posljednji izlazak sunca � re�e vampir.
��Tog jutra jo� nisam bio vampir i posljednji sam put promatrao izlazak sunca.
�ivo ga se sje�am, iako se ne sje�am nijedne druge zore. Sje�am se da je
svjetlost najprije pala na vrhove staklenih vrata, da su zastori poblijedjeli, a
tad se sjaj poja�ao. U krpicama se probijao kroz kro�nje stabala. Naposljetku je
sunce zasjalo kroz prozore i na kamenu podu isplelo �ipku. �ipka od sjene prekrila
je i usnuli lik moje sestre, pokrivene �alom. Kad se ugrijala, odgurnula je �al a
tad je sunce punim sjajem zasjalo u njezine o�i pa je stisnula kapke. Zatim je
sunce zablistalo na stolu na koji se naslonila, pa zatim u vodi u vr�u. Osjetio sam
sun�evu toplinu na rukama koje sam dr�ao na pokriva�u, pa na licu. Le�ao sam u
krevetu i razmi�ljao o vampirovim rije�ima. Tad sam se oprostio od izlaze�eg sunca
i postao vampir. Moj posljednji izlazak sunca.
Vampir se ponovno zagleda kroz" prozor. Kad je za�utio, tako je naglo zavladala
ti�ina da se mladi�u u�inilo da je �uje. Zatim za�uje buku s ulice. Zaglu�uju�i
zvuk kamiona. Svjetiljka se od vibracija zaljulja. Kamion pro�e.
��Nedostaje li vam? � upita mladi� slabim glasom.
��Pa i ne � re�e vampir. � Ima drugih stvari na svijetu. Gdje smo stali? �elite
znati kako se to dogodilo, kako sam postao vampir.
��Da � re�e mladi�. � Kako ste se to�no promijenili?
��Ne mogu vam to�no re�i � re�e vampir.
��Mogu vam rije�ima ispri�ati vrijednost te promjene za mene, ali vam ne mogu
to�no re�i, kao �to vam ne bih mogao to�no opisati spolni odnos ako ga niste
do�ivjeli.
Mladi� kao da se dosjetio jo� jednog pitanja, ali prije nego �to je progovorio,
vampir nastavi. � Kao �to rekoh, Lestat (vampir) je htio planta�u. Sitna naplata za
�ivot koji �e trajati dovijeka. Lestat nije bio izbirljiv. Nije smatrao vampire
klubom izabranih. Imao je probleme obi�nih ljudi, slijepog oca koji nije znao niti
smio doznati da mu je sin vampir. �ivot u New Orleansu postao mu je prete�ak s
obzirom na njegove potrebe i njegu oca i htio je Pointe du Lac.
Sljede�e smo ve�eri oti�li na planta�u, smjestili slijepog oca u veliku
spavaonicu, a ja sam se nastavio mijenjati. Promjena nije bila trenuta�na, iako sam
u�inio korak poslije kojeg nije bilo povratka. Bilo je nekoliko faza, a prva je
bila nadglednikova smrt. Lestat ga je dohvatio na spavanju. Ja sam morao promatrati
i odobriti, odnosno biti o�evicem oduzimanja ljudskog �ivota kao dokaz moje
odanosti i promjene. To mi je nedvojbeno bilo najte�e. Rekoh vam da se nisam bojao
vlastite smrti � bio sam kukavica i nisam imao snage oduzeti si �ivot. Ali sam
silno cijenio tu�i �ivot a, zbog nedavne bratovljeve, u�asavao se smrti. Morao sam
gledati kako se nadglednik trgnuo iz sna, bezuspje�no poku�ao objema rukama zbaciti
sa sebe Lestata, kako se poku�avao izbaviti iz Lestatova stiska i kako je kona�no
onemo�ao i ostao le�ati bez kapi krvi. I kako umire. Nije odmah umro. Stajali smo u
uskoj spavaonici skoro �itav sat i gledali kako umire. Bio je to sastavni dio moje
promjene. Lestat u protivnom ne bi ostao. Morali smo se rije�iti nadglednikova
tijela. Skoro mi je pozlilo. Onako slabom i bolesnom ostalo mi je malo snage, a od
no�enja mrtvog tijela osje�ao sam mu�ninu. Lestat se smijao i bezosje�ajno mi rekao
kako �u se kao vampir potpuno druk�ije osje�ati, da �u se i ja smijati. Prevario
se. Nikad se ne smijem smrti, bez obzira na to koliko �esto sam joj uzrokom.
No krenimo redom. Morali smo se voziti cestom pokraj rijeke do otvorenih polja.
Ondje smo ostavili nadglednika. Razderali smo mu kaput, ukrali novac i usta mu
zalili pi�em. Poznavao sam mu suprugu. �ivjela je u New Orleansu i znao sam kroz
kakve �e patnje prolaziti kad se prona�e tijelo. Jo� ja�a od te tuge bila je bol
kad sam pomislio kako ona nikad ne�e doznati �to se dogodilo, da njezina mu�a nisu
razbojnici pijana zatekli na cesti. Dok smo udarali po tijelu i nanosili masnice po
licu i ramenima, polako sam dolazio k sebi. Morate znati kako mi je Lestat bio
nadnaravan, nimalo stvarniji od biblijskog an�eja. Ali pod dojmom tog doga�aja,
moja o�aranost njime je trpjela. �injenica da sam postao vampir imala je lice i
nali�je. Najprije sam bio o�aran; Lestat me pridobio na smrtnoj postelji. Nali�je
je bila moja �elja za samouni�tenjem, �e�nja za prokletstvom. To su bila vrata kroz
koja je Lestat u�ao. Ali sad nisam uni�tavao sebe, nego drugog. Nadglednika,
njegovu suprugu, obitelj. Ustuknuo sam i mo�da bih tako naru�ena du�evna zdravlja
pobjegao od Lestata da on nije nepogre�ivim nagonom naslutio �to se doga�a.
Nepogre�iv nagon � razmi�ljao je vampir. � Bolje re�eno, sna�an vampirski nagon za
koji je i najmanja promjena u izrazu ljudskog lica poput pokreta ruke. Lestat je
imao nadnaravan osje�aj za pravodobno djelovanje. Utrpao me u ko�iju i potjerao
konje ku�i. � �elim umrijeti � po�nem mrmljati. � Ovo je nepodno�ljivo. �elim
umrijeti. Moj �ivot je u va�im rukama. Dopustite mi umrijeti. � Nisam ga htio
pogledati da me ne za�ara ljepota njegove pojave. On nje�no izgovori moje ime i
nasmije se. Kao �to rekoh, odlu�io se domo�i planta�e.
��Bi li vas pustio? � upita mladi�. � Pod bilo kakvim uvjetima?
��Ne znam. Poznavaju�i Lestata, mislim da bi me radije ubio nego pustio. Ali to
sam i �elio, odnosno mislio da �elim. �im smo stigli do ku�e, isko�io sam iz ko�ije
i poput �ivog mrtvaca oti�ao do stuba niz koje je pao brat. U ku�i ve� mjesecima
nitko nije �ivio. Nadglednik je imao svoju ku�icu. Vru�ina i vlaga Louisiane na�ele
su stube. Iz svake pukotine nicala je trava i sitan korov. Sje�am se da sam osjetio
prohladnu no�nu vlagu. Sjeo sam na stube, naslonio glavu na ogradu i korov i
i��upao snop korova iz plitke zemlje. � �elim umrijeti. Ubijte me � rekoh vampiru.
� Postao sam ubojica. Ne mogu �ivjeti. � On se isceri kako se cere ljudi kad
nevoljko slu�aju tu�e la�i. Munjevito se baci na mene kao �to se bacio na
nadglednika. Divlje sam ga udarao rukama, a �izmom u prsa najja�e �to sam mogao.
Njegovi zubi boli su me u vrat. U sljepoo�nicama mi je grozni�avo tuklo. Pokretom
tijela, prebrzog da bih ga opazio, odjedanput je stajao u podno�ju stuba i prezrivo
me gledao. � Louis, mislio sam da �eli� umrijeti � re�e on.
Na spomen vampirova imena, mladi� tiho uzdahne. Vampir brzo potvrdi: � Da, tako
se zovem � i nastavi.
Dakle, le�ao sam svjestan svog kukavi�luka i gluposti. Izravno suo�en s tom
�injenicom, mo�da bih s vremenom skupio dovoljno hrabrosti i oduzeo si �ivot, a ne
bih cvilio i preklinjao druge da me ubiju. Vidio sam se kako sahnem od svakodnevne
patnje koja mi je potrebna poput pokore poslije ispovijedi i iskreno se nadam kako
�e me smrt zasko�iti i osigurati mi vje�ni oprost. Ugledao sam sebe kako stojim na
vrhu stuba, na bratovu mjestu, i kako se bacam niz njih.
Ali nije bilo vremena za hrabrost. Odnosno, u Lestatovu planu bilo je vremena
jedino za njegov plan. � Poslu�aj me, Louis � re�e on i legne pokraj mene na stube,
dra�esnim i prisnim pokretom koji me podsjeti na ljubavni�ki. Ustuknem, ali me on
obgrli desnom rukom i privu�e k sebi. Nikad mu nisam bio tako blizu. U slabom
svjetlu ugledam sjaj u njegovim divnim o�ima i neprirodnu bjelinu njegova lica. Kad
sam se poku�ao pomaknuti, prstima mi pritisne usne i re�e: � Budi miran. Sad �u ti
piti krv dok ne bude� na rubu smrti. �elim da bude� tih, tako tih da mo�e� �uti
kako ti krv te�e kroz �ile, da mo�e� �uti kako ta ista krv te�e kroz moje. Na
�ivotu te mora odr�ati svijest, volja. � �elio sam se oduprijeti, ali je on sna�nim
pritiskom prstiju priklije�tio moje poleglo tijelo. �im je oslabio moj neuspjeli
poku�aj otpora, on zarine zube u moj vrat.
Mladi� ra�iri o�i. Odmicao se na stolcu, lice mu se zateglo, o�i suzile kao da
se sprema primiti udarac.
��Jeste li ikad izgubili veliku koli�inu krvi? � upita vampir. � Je li vam
poznat taj osje�aj?
Mladic usnama zanije�e, ali ne pusti ni glasa. Naka�lje se. � Ne � re�e.
��U gornjem salonu, gdje smo se dogovarali o nadglednikovoj smrti, gorjele su
svije�e. Fenjer se ljuljao na povjetarcu. Svjetla su se stopila i po�ela
svjetlucati kao da neko zlatno bi�e lebdi iznad mene i stuba, zapli�e se u ogradu,
savija i zgu�njava poput dima. � Otvori o�i � �apne mi Lestat pomi�u�i usne po mom
vratu. Sje�am se da su mi se od pokreta njegovih usana nakostrije�ile dlake po
�itavom tijelu i da me preplavio osje�aj vrlo sli�an ugodi strasti.
On se zamisli. Prste desne ruke lagano je svinuo ispod brade, a ka�iprstom ju
je gladio. � Za nekoliko minuta bio sam kao oduzet. Shrvan panikom, otkrio sam da
se ne mogu prisiliti progovoriti. Lestat me i dalje dr�ao u naru�ju. Njegova je
ruka bila te�ka poput �eljezne �ipke. Jasno sam osjetio kad je izvadio zube, a
dvije okrugle rupe �inile su mi se goleme i obrubljene bolom. Nagnuo se nad moju
bespomo�nu glavu, izvukao desnu ruku i zagrizao u zape��e. Krv procuri po ko�ulji i
kaputu. Gledao ju je za�kiljenim, sjajnim o�ima, �inilo se, �itavu vje�nost. Ono
svjetlucavo svjetlo sad je visjelo iza njegove glave pa je izgledao poput prikaze.
Mislim da sam slutio �to �e u�initi i u svojoj bespomo�nosti �ekao sam kao da �ekam
godinama. Pritisnuo je krvare�e zape��e na moje usne i rekao odlu�no, pomalo
nestrpljivo: � Louis, pij. � I pio sam. �aptao je: � Polako, Louis � ili � Po�uri.
� Pio sam, sisao krv iz rupa, prvi put poslije djetinjstva osje�ao poseban u�itak
sisanja hrane. Tijelom i du�om bio sam na izvoru �ivota. Tad se ne�to dogodi. �
Vampir se uspravi i namr�ti.
��Kako je jadno opisivati ono �to se ne mo�e opisati � re�e on gotovo �aptom.
Mladi� se sledi.
��Dok sam sisao krv vidio sam samo to svjetlo. A tad sam za�uo zvuk. Najprije
prigu�en tutanj a zatim udarce poput bubnja, sve ja�e i ja�e, kao da nam prilazi
neko golemo stvorenje kroz tamnu i nepoznatu �umu i udara u golem bubanj. A zatim
su se za�uli udarci drugog bubnja, kao da nekoliko metara iza prvog diva hoda drugi
i kao da se ne obazire na ritam koji udara onaj prvi. Zvuk se poja�avao dok mi
najzad ne ispuni sva osjetila. Tuklo mi je u usnama i prstima, sljepoo�nicama i
�ilama. Ponajvi�e u �ilama, prvi pa drugi bubanj. A tad Lestat odmakne zape��e.
Otvorim o�i. Obuzdavao sam se da ne posegnem za njim, pograbim ga i silom ga
prineseni ustima. Svladao sam se jer sam shvatio kako je prvi bubanj moje srce, a
drugi bubanj njegovo. � Vampir uzdahne. � Shva�a Mladi� zausti, pa odmahne glavom.
� Ne... odnosno da � re�e. � Ja...
��Naravno � vampir skrene pogled.
��Pri�ekajte! � uzbu�eno �e mladi�. � Vrpca je skoro istekla. Moram je
okrenuti. � Vampir ga je strpljivo promatrao.
���to se dogodilo? � upita mladi�. Lice mu je bilo vla�no i on ga brzo obri�e
rup�i�em.
��Gledao sam svijet o�ima vampira � re�e vampir pomalo ravnodu�nim, gotovo
odsutnim glasom. Zatim se pribere. � Lestat je stajao u podno�ju stuba, a ja sam ga
vidio kap �to ga prije ne bih mogao vidjeti. Prije mi je bio bijel poput krede,
tako da je no�u skoro svijetlio. Sad sam ga vidio ispunjena �ivotom i krvlju.
Sjajio je, nije svijetlio. A tad opazim kako se nije promijenio samo Lestat, nego
�itav svijet.
Kao da sam prvi put vidio boje i oblike. Zadivila me dugmad na Lestatovu kaputu
pa sam dugo gledao u njih. Lestat se po�ne smijati. Njegov mi je smijeh zvu�ao
druk�ije od svega �to sam �uo. Jo� sam pamtio udarce njegova srce, a sad jo� i taj
zvonki smijeh. Zbunjivalo me prelijevanje zvukova, poput mije�anja jeke zvona, dok
nisam nau�io razdvajati zvukove, a i tad su se preklapali i poja�avali zvonki
Lestatov smijeh. � Vampir se razdragano nasmije�i. � Zvonjava zvona.
��Prestani gledati u moju dugmad � re�e Lestat. � Oti�i u grmlje i izbaci iz
tijela ljudski otpad. Ali se nemoj ludo zaljubiti u no� i zalutati!
Mudre upute. Kad sam na kamenim plo�ama ugledao mjesec, zaljubio sam se u nj i
proveo sat vremena gledaju�i ga. Pro�ao sam pokraj bratove kapelice i ne sjetiv�i
ga se. Stajao sam izme�u stabala, a zvukovi no�i �inili su mi se kao zbor �ena koje
me �apatom mame u svoj zagrljaj. Moje tijelo jo� nije bilo vampirsko pa me po�elo
boljeti od zvukova i slika. Tjelesne su teku�ine izlazile iz mene. Umirao sam kao
ljudsko bi�e, ali sam kao vampir bio potpuno �iv. Probu�enim osjetilima morao sam
promatrati smrt vlastita tijela s nelagodom, a napokon i strahom. Potr�ao sam preko
stuba u salon u kojem je Lestat �itao dokumentaciju o pro�logodi�njima izdacima i
dobiti. � Bogat si � re�e mi kad sam u�ao.
��Ne�to mi se doga�a! � zavapim.
��Umire� i to je sve. Ne luduj. Zar nema uljanica? Toliko novca, a ne mo�e� si
priu�titi kitovo ulje osim za onaj fenjer. Donesi mi ga.
��Umirem! � viknem. � Umirem!
��To se svakome doga�a � Lestat mi je uporno odbijao pomo�i. I danas mu to
zamjeram. Ne zato �to sam se bojao, nego zato �to se mogao s po�tovanjem odnositi
prema tim promjenama. Mogao me umiriti i re�i mi da vlastitu smrt promatram s
jednakom op�injeno��u s kojom sam promatrao i osje�ao no�. Ali nije to u�inio.
Lestat nikad nije bio vampir poput mene. Nimalo. � Vampir se nije hvalio. Rekao je
to kao da bi iskreno �elio da nije tako.
��Alors � uzdahne. � Brzo sam umirao, �to zna�i da se brzo smanjivala moja
sposobnost da osje�am strah. �alim jedino �to nisam tom procesu posvetio vi�e
pozornosti. Lestat se pona�ao poput slaboumnika. � Dovraga! � vrisne on. � Nisam se
za tebe pobrinuo! Koja sam ja budala. � Pao sam u isku�enje da ka�em: � I jesi �
ali nisam rekao. � Morat �e� ujutro le�i sa mnom. Nisam ti pripremio mrtva�ki
sanduk. � Vampir se nasmije. � Mrtva�ki sanduk je u meni pobudio takav u�as da je
nestalo i ono malo preostala straha. Zatim sam osjetio blagi nemir zbog �injenice
da �u morati dijeliti mrtva�ki sanduk s Lestatom. On je oti�ao u o�evu spava�u sobu
oprostiti se od oca i re�i mu da �e se vratiti ujutro. � Ali, kamo ide�, za�to
mora� tako �ivjeti? � ljutio se starac i Lestat postane nestrpljiv. Dotad je bio
nje�an prema starcu, skoro gadljivo nje�an, ali sad je po�eo prijetiti.
��Brinem o tebi, zar ne? Osigurao sam ti bolji krov nad glavom nego ti meni!
�elim li spavati danju a piti no�u, to �u i �initi, prokletni�e!
��Starac po�ne cviljeti. �udno stanje u kojem sam se nalazio i �udna
iscrpljenost sprije�ili su me da se umije�am. Promatrao sam taj prizor kroz
otvorena vrata, o�aran bojama pokriva�a i bojama na star�evu licu. Plave su �ile
kucale ispod ru�i�asto-sive ko�e. �ak mi se svi�ala i �uta boja njegovih zuba, a
podrhtavanje njegove usne me hipnotiziralo. � Kakav sin! � re�e ne znaju�i pravu
prirodu svog sina. � Dobro, idi. Znam da negdje uzdr�ava� nekakvu �ensku i odlazi�
k njoj �im joj mu� ode ujutro na posao. Dodaj mi krunicu. �to se dogodilo s mojom
krunicom? � Lestat re�e ne�to bogohulno i da mu krunicu.
��Ali... � zaprepasti se mladi�.
��Da? � re�e vampir. � Bojim se da vam ne dopu�tam da mi postavljate dovoljno
pitanja.
��Htio sam upitati, krunice imaju kri�, zar ne?
��Ah, glasine o kri�evima! � nasmije se vampir. � Govorite o na�em strahu od
kri�eva?
��Mislio sam da ne smijete u njih pogledati � re�e mladi�.
��Gluposti, prijatelju, �iste gluposti. Mogu pogledati �to ho�u. A posebice
rado gledam raspela.
��A klju�aonice? Da se mo�ete pretvoriti u paru i pro�i kroz klju�aonicu.
��Da barem mogu � nasmije se vampir. � Htio bih prolaziti kroz razli�ite
klju�aonice i osjetiti kako me �kakljaju njihovi �udni oblici. Ne. � Odmahne
glavom. � To je, kako se danas ka�e, sranje.
Mladi� se i protiv volje nasmije. Zatim se uozbilji.
��Ne morate biti tako suzdr�ani preda mnom � re�e vampir. � �to je?
��Pri�a o kolcima kroz srce � re�e mladi� i lagano se zarumeni.
��Jednako sranje � re�e vampir pomnjivo izgovaraju�i slogove pa se mladi�
nasmije. � Nikakva magi�na mo�. Za�to ne popu�ite jednu cigaretu? Imate ih �etiri u
d�epu od ko�ulje.
��Hvala � re�e mladi� kao da je rije� o izvrsnom prijedlogu. Ali kad prinese
cigaretu ustima, ruke mu tako zadrhtaju da nije uspio zapaliti �ibicu.
��Dopustite mi � re�e vampir. Uzme �ibice i brzo prinese upaljenu �ibicu
mladi�evoj cigareti. Mladi� povu�e dim. Gledao je u vampirove prste. Vampir se
odmakne uz blago �u�tanje odje�e. � Na umivaoniku je pepeljara � re�e on i mladi�
nervozno ode po nju. Zagleda se u nekoliko opu�aka. Ugleda malu ko�aru za otpatke
ispod umivaonika pa isprazni pepeljaru i brzo je metne na stol. Na cigareti su se
vidjeli otisci njegovih znojnih prstiju. � Ovo je va�a soba? � upita.
��Ne � odgovori vampir. � Ovo je soba.
���to se zatim dogodilo? � upita mladi�. Vampir se zagledao u dim koji se
nakupljao ispod �arulje.
��Ah, po�urili smo natrag u New Orleans � re�e. � Lestat je dr�ao mrtva�ki
sanduk u bijednom sobi�ku pokraj nasipa.
��I jeste li u�li u mrtva�ki sanduk?
��Nisam imao izbora. Preklinjao sam Lestata da mi dopusti ostati u ugra�enom
ormaru, ali se on za�udio i nasmijao. � Zar ne zna� �to si? � upita me.
��Je li sanduk magi�an? Mora li imati taj oblik? � preklinjao sam. On se
ponovno nasmije. Nisam mogao podnijeti tu pomisao, ali dok smo se prepirali shvatio
sam da se zapravo ne bojim. �udno. Cijelog sam se �ivota bojao zatvorenih prostora.
Ro�en i odgojen u francuskim ku�ama visokih stropova i velikih prozora, u�asavao
sam se zatvorenih prostora. �ak mi je bilo nelagodno u ispovjedaonici. Normalan
strah. Dok sam se prepirao s Lestatom shvatio sam kako vi�e ne osje�am taj strah,
nego ga se sje�am. Zadr�ao sam ga iz navike, jer nisam mogao shvatiti svoju
sada�nju i uzbudljivu slobodu.
-Lo�e podnosi� sve ovo � napokon re�e Lestat. � Uskoro �e zora. Morao bih te
pustiti umrijeti. Umro bi, zna�. Sunce �e uni�titi krv koju sam ti dao, u svakom
tkivu, svakoj �ili. Ne bi smio osje�ati strah. Ti si poput �ovjeka koji je izgubio
ruku ili nogu a koji uporno tvrdi kako osje�a bol u toj ruci ili nozi. � To je bilo
najpametnije i najkorisnije �to je Lestat ikad rekao u mom prisustvu i odmah me
osvijestilo. � Ja ulazim u mrtva�ki sanduk � re�e mi kona�no prezirno � a za tebe
bi bilo najbolje da legne� na mene. � I legnem. Legnem na njega potrbu�ke, potpuno
zbunjen odsustvom u�asa, ispunjen odvratno��u zbog tolike blizine, iako je Lestat
bio zgodan i zanimljiv. On navu�e poklopac. Upitam ga jesam li potpuno mrtav.
Posvuda po tijelu me svrbjelo i bockalo. � Zna�i da nisi � re�e on. � Kad bude�
mrtav, �ut �e� i vidjeti, ali ne�e� osje�ati. Do nave�er bi morao biti mrtav. Sad
spavaj.
��Je li imao pravo? Jeste li bili mrtvi kad ste se probudili?
��Da, iako bih ja to nazvao promijenjen. Moje je tijelo umrlo, ali ja sam bio
�iv. Tijelo se jo� stanovito vrijeme �istilo od nepotrebnih tjelesnih teku�ina i
tvari, ali je bilo mrtvo. Kad sam to shvatio, po�eo sam se rje�avati ljudskih
osje�aja. Jo� dok smo Lestat i ja tovarili mrtva�ki sanduk u mrtva�ka kola i iz
mrtva�nice krali mrtva�ki sanduk za mene, shvatio sam kako Lestat uop�e nije
simpati�an. Nisam mu bio dorastao, ali sam mu bio puno bli�i nego prije smrti mojeg
tijela. Ne mogu vam to objasniti jer ste vi sad onakvi kakav sam ja bio prije
tjelesne smrti. Ne mo�ete shvatiti. Ali, prije moje smrti Lestat je bio najsna�nije
iskustvo koje sam ikad do�ivio. Va�a cigareta pretvorila se u tuljac od pepela.
��Oh! � Mladi� brzo smrvi filter u pepeljaru. � Ho�ete re�i da je nestalo
�arolije kad ste premostili ponor izme�u vas? � upita i zagleda se u vampira. Ovog
puta puno lak�e izvadi cigaretu i �ibicu.
��Tako je � zadovoljno �e vampir. � Povratak u Pointe du Lac bio je uzbudljiv.
A neprekidno Lestatovo brbljanje bilo je dozlaboga dosadno i tjeralo me u o�aj. Kao
�to je rekao Lestat, morao sam brinuti o svojim mrtvim udovima. A to sam shvatio
one no�i kad sam morao ubiti prvu �rtvu.
Vampir ispru�i ruku preko stola i nje�no obri�e pepeo s mladi�eva revera.
Mladi� se usplahireno zagleda u vampirovu ruku. � Oprostite � re�e vampir. � Nisam
vas htio upla�iti.
��Vi, oprostite meni � re�e mladi�. � U�inilo mi se da vam je ruka neobi�na
duga�ka. Tolika udaljenost, a niste se pomaknuli!
��Ne � re�e vampir i polo�i ruke na prekri�ena koljena. � Pomaknuo sam se
prebrzo pa niste opazili moj pokret. Bio je to privid.
��Pomaknuli ste se? Ali niste! Sjedili ste naslonjeni na stolac.
��Ne � odlu�no ponovi vampir. � Pomaknuo sam se. Pri�ekajte, ponovit �u. � I on
ponovi, a mladi� se zablene u njega zbunjeno i prestra�eno. � Niste vidjeli ni ovaj
put � re�e vampir. � Ali ako pogledate moju ispru�enu ruku, uop�e nije iznimno
duga�ka. � I on podigne ruku, prsta uprtog prema nebu kao da je an�eo koji mora
priop�iti rije� Bo�ju. � Vidjeli ste temeljnu razliku izme�u va�e i moje
percepcije. Za mene je moj pokret bio pone�to spor i mlitav. A zvuk kad sam prstom
okrznuo va� kaput bio je prili�no �ujan. Nisam vas namjeravao upla�iti. Mo�da �ete
po tome shvatiti kako je povratak u Pointe du Lac bila gozba novih iskustava.
Njihaj grane na vjetru bio je u�itak.
��Da � re�e mladi�, ali je i dalje bio vidljivo potresen. Vampir se na trenutak
zagleda u njega pa re�e: � Govorio sam...
��O prvoj �rtvi � re�e mladi�.
��Da. Najprije bih morao re�i kako je na planta�i vladala strka. Na�li su
nadglednikovo tijelo i slijepca u velikoj spava�oj sobi i nitko nije mogao
objasniti njegovo prisustvo. Nitko me nije mogao na�i u New Orleansu. Sestra je
javila policiji i nekoliko policajaca je bilo na Pointe du Lac kad smo stigli,
naravno po no�i, i Lestat mi brzo objasni kako policiji ne smijem dopustiti da me
vide �ak i na najslabijem svjetlu, posebice sad kad mi je tijelo u tom �udnom
stanju. I tako sam razgovarao s njima u hrastovu drvoredu ispred ku�e ne obaziru�i
se na njihove zahtjeve da u�emo u ku�u. Objasnio sam im da sam sino� bio u Pointe
du Lacu i da mi je slijepac gost. Nadglednik ju�er nije bio na planta�i, nego
poslom u New Orleansu.
Novoste�ena ravnodu�nost pomogla mi je srediti taj problem, ali ve�i je problem
bila planta�a. Robovi su bili potpuno zbunjeni i posao je slabo napredovao. U to
smo vrijeme imali veliku tvornicu za izradu indigo boje i posao nadglednika bio je
silno va�an. Imao sam nekoliko iznimno pametnih robova koji su mogli obavljati taj
posao i prije da sam uo�io njihovu pamet i da se nisam bojao boje njihove ko�e i
pona�anja. Sad sam ih pozorno prou�io i zadu�io ih nadgledni�kim poslovima.
Najboljem sam dao nadglednikovu ku�u. Dvije mlade �ene doveo sam s polja u ku�u da
brinu o Lestatovu ocu. Rekao sam im kako �elim �to vi�e mira i kako �u ih nagraditi
ne samo za posao nego i da mene i Lestata ostave na miru. Tad nisam shvatio da �e
ti robovi biti prvi, a vjerojatno i jedini, koji �e ikad posumnjati kako Lestat i
ja nismo normalna bi�a. Zaboravio sam da oni poznaju nadnaravno puno bolje od
bijelaca. Zbog svog neiskustva smatrao sam ih djetinjastim divljacima
pripitomljenima ropstvom. Grdno sam se prevario. Ali da se vratim svojoj pri�i.
Po�eo sam govoriti o svojoj prvoj �rtvi. Lestat je sve upropastio svojim tipi�nim
pomanjkanjem zdravog razuma.
��Upropastio? � upita mladi�.
��Nisam se morao po�eti hraniti ljudima. Ali nisam to znao. Lestat nas je odveo
u mo�vare �im su oti�li policajci i robovi. Bilo je kasno i ku�ice robova bile su u
tami. Uskoro vi�e nismo vidjeli svjetla Pointe du Laca i jako sam se uzbudio.
O�ivjeli su strahovi, zbrka. Da je Lestat imao malo uro�ene pameti, mogao mi je
strpljivo i polako objasniti da se ne moram bojati mo�vara, da mi kukci i zmije ne
mogu nauditi i kako trebam misliti na svoju novoste�enu sposobnost da vidim u
mrkloj tami. Umjesto toga me mu�io optu�bama. Zanimale su ga jedino na�e �rtve, da
obavi moju inicijaciju i krene dalje.
Kad smo napokon nai�li na �rtve, po�urivao me. Bio je to logor odbjeglih
robova. Lestat ih je ve� obilazio i ubio pribli�no �etvrtinu. U tami bi �ekao da se
jedan od njih udalji od vatre ili bi ih napao u snu. Nisu znali da je Lestat ondje.
�ekali smo vi�e od sat vremena da se jedan mu�karac (ondje su bili isklju�ivo
mu�karci) napokon odmakne od �istine i za�e me�u stabla. Otkop�ao je hla�e i
posvetio se prirodnoj potrebi. Kad se htio vratiti, Lestat me prodrma i re�e: �
Tvoj je. � Vampir se nasmije�i pogledav�i mladi�eve ra�irene o�i.
��Mislim da sam bio u�asnut poput vas � re�e. � Ali tad nisam znao da umjesto
ljudi mogu ubijati �ivotinje. Rekao sam da ga ne mogu napasti. Rob za�uje moj glas.
Okrene se le�ima prema logorskoj vatri i zaviri u tamu. Brzo i tiho izvadi no� za
pojasom. Bio je gol osim hla�a, visok, sna�nih ruku, sjajne ko�e, mlad. Re�e ne�to
na iskvarenom francuskom i zakora�i prema nama. Shvatio sam da nas ne vidi, iako
smo mi odli�no vidjeli njega. Lestat ga zaobi�e zbunjuju�om brzinom, stisne oko
vrata i savine mu lijevu ruku. Rob vikne i poku�a zbaciti Lestata. Ovaj zarine u
roba zube; rob se sledi kao od zmijskog ugriza. Padne na koljena. Lestat se hranio
brzo, jer su pristizali drugi robovi. � Gadi� mi se � re�e kad se vratio. Kao da
smo bili dva crna kukca potpuno nevidljiva u no�i, kukca koji prate kretanje
robova, potpuno nesvjesnih na�eg prisustva. Na�li su ranjenika, odvukli ga u logor
i potra�ili napada�a u gustoj �umi. � Hajde, moramo zgrabiti jo� jednog prije no
�to se svi vrate u logor � re�e on. I brzo krenemo prema jednom robu koji se
odvojio od ostalih. Jo� sam bio silno uzbu�en, uvjeren kako se ne�u mo�i prisiliti
napasti ga, a nisam ni osje�ao potrebu za tim. Lestat je mogao puno re�i ili
u�initi, mogao je obogatiti moje iskustvo, ali nije.
���to je mogao u�initi? � upita mladi�. � Kako to mislite?
��Ubijanje nije obi�an �in � re�e vampir. � Nije rije� samo o hranjenju krvlju.
� Zavrti glavom. � Rije� je o iskustvu tu�eg �ivota, a �esto i iskustvu gubitka tog
�ivota kroz krv. Rije� je o ponovljenom iskustvu gubitka vlastitog �ivota koje sam
do�ivio kad sam sisao krv iz Lestatova zape��a i osjetio njegovo srce kako udara
zajedno s mojim, o ponovljenom slavlju tog iskustva, najsna�nijeg za vampire. �
Re�e to ozbiljno, kao da se prepire s nekim tko tvrdi suprotno.
��Mislim da Lestat nikad to nije cijenio; ne znam kako se to moglo dogoditi.
Mislim da je cijenio vrlo malo od onoga �to je kao vampir mogao dobiti. Nije se
potrudio podsjetiti me na ono �to sam osje�ao kad sam iz njegova zape��a gr�evito
pio �ivot, ili izabrati mjesto gdje bi moje iskustvo prve �rtve pro�lo ti�e i
dostojanstvenije. Uletio je u taj susret kao da ga �eli �to prije obaviti, kao da
je rije� o putovanju. Kad je uhvatio roba, zapu�io mu je usta, �vrsto ga uhvatio i
ogolio vrat. � Hajde � re�e. � Ne mo�e� sad odustati. � Pokorio sam se svladan
odvratno��u i slab od neusli�ane �elje. Kleknuo sam pokraj sagnutog �ovjeka koji se
poku�avao osloboditi, �vrsto ga uhvatio za ramena i zario mu zube u vrat. Zubi su
mi se tek po�eli mijenjati pa sam mu morao rastrgati meso, ali kad sam progrizao
ko�u, potekla je krv. A kad se to dogodilo i kad sam dobro zagrizao i po�eo piti,
zaboravio sam na sve.
I Lestat i mo�vara i zvukovi iz udaljena logora nisu mi ni�ta zna�ili. Lestat
je mogao biti zujavi kukac. Sisanje krvi me hipnotiziralo, a opiranje toplog
ljudskog tijela ubla�avalo je napetost u mojim rukama. Ponovno sam za�uo bubanj,
udaranje njegova srca, ali su se ovog puta udarci njegova srca poklapali s mojima i
odzvanjali u svakoj �ilici mog bi�a, dok kona�no udarci nisu postali polaganiji, pa
se �inilo da svakom slabom udarcu nema kraja. Bio sam dremovan, padao kroz
beste�inski prostor, a tad me Lestat povu�e. � Mrtav je, glupane! � re�e milo i
obzirno kao i uvijek. � Ne smije� piti krv kad umru! Shvati to! � Na trenutak nisam
mogao do�i k sebi. Dokazivao sam mu da mu�kar�evo srce jo� tu�e. Obuzela me smrtna
�elja da popijem jo� �rtvine krvi. Pre�ao sam rukama preko njegovih prsa pa ga
pograbio za zape��e. Zagrizao bih ga da me Lestat nije podignuo i o�amario. Pljuska
me nije zaboljela, ve� zaprepastila, potresla moja osjetila, pa mi se zavrtjelo od
zbunjenosti. Le�ima sam se naslonio na �empres i bespomo�no gledao preda se. No� je
tukla u mojim u�ima. � Umrijet �e� bude� li to radio � govorio je Lestat. � Odvu�i
�e te u smrt bude� li ih sisao u smrti. Odvi�e si popio, a i razboljet �e� se. �
Njegov glas me �ivcirao. Dobio sam �elju da se bacim na njega, ali su se njegova
predvi�anja po�ela ostvarivati. U trbuhu sam osje�ao kovitlac, kao da me neki vir
usisavao. Mu�kar�eva se krv odvi�e brzo prelijevala u moju, ali to tada nisam znao.
Lestat se kretao kroz no� poput ma�ke. Slijedio sam ga. Srce mi je jako udaralo, a
bol u trbuhu nije se smanjila kad smo stigli u Pointe du Lac.
Sjeli smo za stol u salonu. Lestat je po�eo slagati pasijans na ula�tenoj
drvenoj povr�ini stola. Sjedio sam i prezrivo ga gledao. Mumljao je gluposti. Re�e
kako �u se naviknuti na ubijanje, ni�ta mi ne�e zna�iti. Ne smijem si dopustiti da
me to potrese. Odvi�e burno reagiram, kao da nisam odbacio "smrtne uze". Brzo �u se
naviknuti na mnogo toga. � Zaista tako misli�? � upitam ga najzad. Nije me uop�e
zanimao njegov odgovor. Spoznao sam razliku izme�u nas. Za mene je iskustvo
ubijanja bilo propast svijeta kao i sisanje krvi iz Lestatova zape��a. Ta su duboka
iskustva toliko promijenila moje vi�enje svijeta, od bratovljeve slike na zidu
salona do pogleda na zvijezdu u gornjem kutu francuskog prozora da nisam mogao
zamisliti kako ih drugi vampir mo�e uzimati zdravo za gotovo. Znao sam da sam se
zauvijek promijenio. Osje�ao sam duboko po�tovanje za sve, �ak i za zvuk sjajnih
igra�ih karata kako se sla�u jedna na drugu. Lestat je ili osje�ao suprotno ili
nije osje�ao ni�ta. Bio je bra�no iz kojeg se nije mogla ispe�i fina poga�a.
Dosadan poput smrtnika, obi�an i nesretan poput smrtnika, brbljao je i slagao
pasijans, umanjivao vrijednost mojeg iskustva, neosjetljiv na vlastita. Do jutra
sam shvatio kako sam bolji od njega i zakinut �injenicom da mi je on u�itelj. Mora
me (ako zna) provesti kroz nu�nu izobrazbu i moram otrpjeti njegov bogohulan na�in
razmi�ljanja o �ivotu. Osjetim hladno�u prema njemu. Nisam ga prezirao zbog svoje
nadmo�i. Osje�ao sam glad za novim iskustvom, ne�im lijepim i veli�anstvenim.
Shvatio sam da moram sam sebi postati u�iteljem �elim li izvu�i najve�u korist iz
svakog iskustva. Lestat je beskoristan.
Pro�la je pono� kad sam napokon ustao iz stolca i iza�ao na trijem. Pun je
mjesec svijetlio iznad �empresa, a kroz otvorena vrata sobe razlijevala se
svjetlost svije�a. Debeli gipsani stupovi i zidovi ku�e bili su svje�e oli�eni,
parketi pometeni, a ljetna je ki�a o�istila zrak. Ponegdje bi zasvjetlucala pokoja
ki�na kap. Naslonio sam se na posljednji stup i glavom dodirivao nje�ne gran�ice
jasmina u vje�noj borbi protiv visterije. Razmi�ljao sam o onome �to me o�ekuje i
odlu�io postupati oprezno i s po�tovanjem, u�iti na jednom iskustvu kako najbolje
dospjeti do drugog. Nisam bio siguran �to je to zna�ilo. Nisam �elio bezglavo
juriti za iskustvima; to �to sam osje�ao kao vampir bilo je odvi�e sna�no da bi se
uludo tro�ilo.
 ��Da � usrdno �e mladi�. � Kao zaljubljenost.
Vampirove o�i bijesnu. � Tako je. Kao zaljubljenost � osmjehne se. � Opisujem
vam svoja razmi�ljanja te no�i da biste shvatili kako postoje velike razlike izme�u
vampira i kako sam se odlu�io za druk�iji pristup od Lestata. Nisam odbacio Lestata
samo zato �to nije cijenio svoje iskustvo; nisam mogao shvatiti kako olako tra�i
takve osje�aje. A tad je Lestat u�inio ne�to �to mi je pokazalo put koji moram
slijediti u u�enju.
Znao je cijeniti bogatstvo Pointe du Laca. Godila mu je ljepota porculana iz
kojeg je ve�erao njegov otac. Rado je dodirivao bar�unaste zavjese, no�nim prstima
iscrtavao uzorke na sagu. Jednog dana iz vitrine za porculan uzme kristalnu �a�u i
re�e: � Nedostaju mi �a�e. � Re�e to vragoljasto i ja se strogo zagledam u njega.
Kako mi je bio mrzak! � Pokazao bih ti jednostavan trik � re�e. � Ako voli� �a�e. �
On odlo�i �a�u na stol za kartanje i iza�e na trijem gdje sam stajao. Promijeni se
u �ivotinju koja vreba plijen. O�ima je probijao tamu na mjestima do kojih nije
dopirala svjetlost iz ku�e, zavirivao pod svinu te grane hrastova. Presko�i ogradu
i lagano dosko�i na zemlju ispod trijema pa se baci u tamu i zgrabi ne�to objema
rukama. Kad je stao ispred mene, zaprepastim se ugledav�i �takora. � Ne budi glup �
re�e on. � Zar nikad nisi vidio �takora? � Bio je to golemi poljski �takor dugog
repa koji se batrgao. Lestat ga je dr�ao za vrat kako ga �takor ne bi ugrizao. �
�takori mogu biti prili�no zgodni � re�e. Prinese �takora �a�i za vino, prere�e mu
vrat i brzo napuni �a�u njegovom krvlju. Zatim baci �takora preko ograde i sve�ano
prinese �a�u svije�i. � Mo�da �e� se povremeno morati hraniti �takorima, pa zato
izbri�i taj izraz s lica � re�e. � �takori, pili�i, stoka. Bude� li putovao brodom,
morat �e� se hraniti �takorima ne �eli� li izazvati paniku na brodu i prisiliti ih
da otvore mrtva�ki sanduk. Preporu�ujem da brod o�isti� od �takora. � I polako
ispije krv kao da je u njoj burgundac. Lagano iskrivi lice. � Brzo se hladi.
��Zna�i da se mo�emo hraniti �ivotinjama? � upitam ga, � Da � Ispije krv pa
nehajnim pokretom ruke baci �a�u u kamin. Zagledao sam se u komadi�e stakla. � Nije
ti �ao, zar ne? � Podrugljivo poka�e razbijenu �a�u. � Iskreno se nadam da nije,
jer nema pomo�i.
��Ako mi bude �ao, mogu izbaciti tebe i oca iz Pointe du Laca � rekoh. Mislim
da sam tad prvi put pokazao bijes.
��Za�to bi to u�inio? � upita me on hine�i zebnju. � Jo� ne zna� sve. Ili zna�?
� Smijao se i polako krenuo iz sobe. Prstima prije�e preko satenskog ruba
klavi�embala. � Zna� li svirati? � upita.
Odgovorim: � Da ga nisi dirnuo! � ili ne�to sli�no i on se nasmije. � Dirat �u
ga ako mi se prohtije! � re�e. � Primjerice, ne zna� kako mo�e� umrijeti. A
umrijeti bi bila takva nesre�a, zar ne?
��Mora postojati netko tko me to mo�e nau�iti � rekoh. � Pa nisi ti jedini
vampir! Otac ti ima sedamdeset godina. Zna�i da nisi dugo vampir, netko te morao
nau�iti.
��Misli� li da mo�e� na�i druge vampire bez pomo�i? Prijatelju, oni �e vidjeti
tebe, ali ti ne�e� njih. Zasad nema� izbora. Tvoj sam u�itelj, potreban sam ti i tu
ni�ta ne mo�e�. A obojica moramo zbrinuti neke ljude. Mom je ocu potreban lije�nik,
a ti ima� majku i sestru. Nemoj ni pomisliti re�i im da si vampir. Zbrini njih i
mog oca, a to zna�i da se sutra nave�er mora� nahraniti pa se posvetiti planta�i. A
sad na po�inak. Spavat �emo u istoj sobi, tako se manje izla�emo opasnosti.
��Ne, ti si na�i sobu � rekoh. � Ne namjeravam biti u istoj sobi s tobom.
Lestat je pobjesnio. � Louis, ne �ini gluposti. Upozoravam te. Ni�im se ne
mo�e� obraniti kad sunce iza�e. Ni�im. Odvojene sobe zna�e i dvostruko osiguranje,
dvostruku opreznost i dvostruku mogu�nost da nas otkriju. � Poku�ao me strahom
natjerati na pristanak, ali kao da je govorio zidu. Gledao sam ga pozorno, ali
nisam slu�ao. Izgledao mi je slab i glup, �ovjek sa�injen od suhih gran�ica,
tankog, dosadnog glasa.
��Spavam sam � rekoh i polako rukom pogasim svije�e.
��Skoro �e zora! � navaljivao je on.
��Zaklju�aj se � rekoh, obgrlim svoj mrtva�ki sanduk, podignem ga i odnesem niz
stube. �uo sam �kljocanje brave na staklenim vratima salona i �u�tanje zavjesa.
Nebo je bilo blijedo, ali jo� posuto zvijezdama. Laganu je ki�u nosio vjetar s
rijeke i �arao njome po kamenim plo�ama. Otvorim vrata bratove kapelice, odgurnem
ru�e i trnje zbog kojih su se jedva otvarala i polo�im mrtva�ki sanduk na kameni
pod ispred klupice za molitvu. Na zidovima su se razabirale slike svetaca. � Paul �
rekoh tiho, obra�aju�i se svom bratu � prvi put u �ivotu ne osje�am ni�ta za tebe,
ni�ta za tvoju smrt, ali prvi put osje�am sve za tebe, tugu tvog gubitka kao da je
dosad nisam osje�ao.
Vampir se okrene mladi�u. � Prvi put sam bio potpuno vampir. �vrsto sam
zatvorio rebrenice na malim prozorima s re�etkama i zakra�unao vrata. Zatim sam
u�ao u mrtva�ki sanduk podstavljen satenom koji je slabo sjajio u tami i zatvorio
se. Tako sam postao vampir.
��I tako ste �ivjeli s vampirom kojeg ste mrzili � re�e mladi� nakon stanke.
��Morao sam ostati s njim � odgovori vampir. � Bio sam u nepovoljnom polo�aju.
Dao mi je na znanje kako jo� puno toga ne znam �to bih morao znati, a �to me jedino
on mo�e nau�iti. Uglavnom me nau�io prakti�nim stvarima koje sam mogao i sam
nau�iti. Naprimjer, kako putovati brodom i poslati na�e mrtva�ke sanduke kao da su
u njima ostaci na�ih najdra�ih koji se �alju na ukop. Nitko ih se ne�e usuditi
otvarati pa �emo no�u mo�i ustajati i �istiti brod od �takora. To me nau�io. Pa
zatim trgovine i poslovni ljudi koji su nas primali poslije radnog vremena kako
bismo se odjenuli po posljednjoj pari�koj modi, pa zastupnici voljni da razgovaraju
o financijskim poslovima u restoranima i kabareima. U takvim svjetovnim stvarima
Lestat je bio dobar u�itelj. Nisam mogao zaklju�iti kakav je bio kao �ovjek, a nije
me ni zanimalo. Sad je po svemu sude�i bio jednak meni, �to mi je malo zna�ilo,
osim da nam je sve lak�e i�lo nego ina�e. Imao je besprijekoran ukus, iako je moju
knji�nicu nazvao "hrpom pra�ine" i �esto se znao razljutiti kad bi me vidio da
�itam knjigu ili ne�to zapisujem u dnevnik. � Glupost smrtnika � govorio bi mi iako
je istodobno tro�io velike iznose mog novca na opremanje Pointe du Laca tako da sam
se zabrinuo �ak i ja koji nisam mario za novac. A prema gostima Pointe du Laca,
nesretnim namjernicima koji bi konjima ili ko�ijama do�li cestom uz rijeku i
preklinjali nas da im dopustimo preno�iti i koji bi pokazivali pismene preporuke od
vlasnika drugih planta�a ili slu�benih osoba u New Orleansu, prema njima je bio
ljubazan i blag i time mi olak�avao �ivot, jer sam bio beznadno vezan za njega, a
istodobno me njegova opakost svakog dana vrije�ala.
��Ali nije naudio tim ljudima? � upita mladi�.
��Oh, da, �esto. Ali odat �u vam malu tajnu, koja vrijedi za vampire, ali i za
generale, vojnike i kraljeve. Ve�ina bi ljudi radije dopustila da netko umre nego
da otrpe neuljudnost pod svojim krovom. �udno, ali istinito, uvjeravam vas. Znao
sam da Lestat svake no�i lovi smrtnike, no ne bih otrpio da je bio neuljudan ili
neugodan prema mojoj obitelji, gostima i robovima. Ali nije bio. Posebice su ga
odu�evljavali gosti. Govorio je kako ne smijemo �krtariti na obitelji. �inilo mi se
da oca obasipa skoro smije�nom rasko�i. Slijepom se starcu moralo ponavljati kako
mu je fina i skupa posteljina i spava�ice, kakvi uvozni zastori ukra�avaju njegov
krevet, kakva francuska i �panjolska vina imamo u podrumu, koliko dobiti donosi
planta�a �ak i u lo�im godinama kad se govorilo o prestanku proizvodnje indiga i
prelaska na �e�er. A nekad bi, pak, prijetio starcu. Tako bi se razbjesnio da bi
starac plakao poput djeteta. � Zar ne �ivi� kao plemi�? � Lestat bi vikao na njega.
� Zar ne udovoljavam svakoj tvojoj �elji? Prestani cviljeti o crkvi i starim
prijateljima! Gluposti. Tvoji prijatelji su mrtvi. Za�to i ti ne umre� i ostavi�
mene i moj bankovni ra�un na miru! � Starac bi tiho plakao da mu te stvari tako
malo zna�e u starosti. Bio bi zadovoljan na svojem malom imanju. �esto sam ga
namjeravao zapitati: � Gdje je bilo to imanje? Otkuda ste do�li u Louisianu? � kako
bih doznao naziv mjesta u kojem je Lestat upoznao drugog vampira. Ali nisam htio o
tome govoriti da se starac ne bi rasplakao a Lestat razbjesnio. No ti ispadi nisu
bili �e��i od razdoblja gotovo ropske uslu�nosti kad bi Lestat ocu donosio ve�eru
na pladnju i strpljivo ga hranio, govorio o vremenu i vijestima iz New Orleansa i o
tome �to rade moja majka i sestra. Izme�u oca i sina postojala je golema razlika, i
po obrazovanju i profinjenosti, ali nisam znao za�to je tako. Ogradio sam se od tog
odnosa.
�ivot je, dakle, bio podno�ljiv. Lestatov podrugljiv osmijeh kao da je obe�avao
da zna va�ne i u�asne stvari, da op�i s carstvima tame za koje ja i ne slutim da
postoje. Poni�avao me i napadao zbog moje ljubavi za osjetilno, odvratnosti prema
ubijanju i slabosti koju bih osjetio zbog ubijanja. Urlao je od smijeha kad sam
otkrio da se vidim u zrcalu i da me kri�evi ne smetaju i rugao bi mi se �utnjom kad
bih ga ispitivao o Bogu ili �avlu. � �elio bih sresti �avla � re�e on jednom
otrovno se smije�e�i. � Gonio bih ga odavde do obale Tihog oceana. Ja sam �avo. �
Kad sam se zabezeknuo, po�eo se smijati kao lud. Zbog moje odvratnosti prema njemu
prestao sam se obazirati na njega i sumnji�avo ga promatrati. Promatrao sam ga
o�arano, ali iz daljine. Kad�to bih se uhvatio kako gledam u njegovo zape��e iz
kojeg sam isisao svoj vampirski �ivot. Umirio bih se kao da mi je duh napustio
tijelo, ili kao da se moje tijelo pretvara u duh. On bi me pogledao i uporno
promatrao ne �ele�i znati �to osje�am i �to bih �elio doznati. Ispru�io bi ruku i
prodrmao me. Podnosio sam to s mirom koji nisam poznavao kao smrtnik i shvatio kako
je to dio vampirske naravi: da mogu sjediti u svom domu u Pointe du Lacu, satima
razmi�ljati o bratovu kratkom, u neprozirnu tamu zaogrnutom �ivotu, i shvatiti
ta�tu i besmislenu razornu strast s kojom sam oplakivao njegov gubitak i ubijao
druge smrtnike poput pobjesnjele �ivotinje. Sva ta zbrka bila je poput plesa�a u
magli. U toj �udnoj vampirskoj naravi osjetim duboku tugu. Nisam o njoj dugo
razmi�ljao. Nadam se da ne�ete pomisliti kako sam puno razmi�ljao, jer je
razmi�ljanje za mene bio naju�asniji gubitak vremena. Umjesto toga, prisjetio sam
se svih smrtnika koje sam poznavao, shvatio kako je �ivot dragocjen i osudio
beskorisnu krivnju i strast zbog koje �ivot prolazi kroz prste poput pijeska. Tek
sam kao vampir upoznao svoju sestru. Zabranio sam joj da �ivi na planta�i i naredio
da �ivi u gradu kako bi pro�ivjela �ivot, iskoristila ljepotu i udala se, a ne da
�aluje zbog izgubljenog brata ili mog odlaska ili da postane slu�avka majci.
Zbrinuo sam ih najbolje �to sam mogao. Odmah bih rije�io svaki pa i najmanji njihov
zahtjev. Sestra se smijala mojoj promjeni kad bismo se no�u sastali i kad bih je
odveo iz na�eg stana kroz uske ulice da pro�etamo kroz drvored na mjese�ini,
u�ivamo u cvijetu naran�ina stabla i toplini koja kao da je milovala ko�u. Satima
smo razgovarali o njezinim najskrovitijim mislima i snovima, malim ma�tarijama koje
se nije usudila nikom priop�iti i koje bi �ak i meni �aptala kad bismo sami sjedili
u slabo osvijetljenom salonu. Gledao bih to slatko i uzdrhtalo bi�e, sjajno i
dragocjeno, koje �e uskoro ostarjeti, umrijeti, izgubiti trenutke koji nam se u
svojoj nedodirljivosti �ine la�nim obe�anjem besmrtnosti koja kao da nam pripada
ro�enjem a �ije zna�enje ne mo�emo shvatiti dok ne postanemo sredovje�ni, kad je
pred nama i za nama jednak broj godina. Kad svaki trenutak moramo najprije
pro�ivjeti da bismo u njemu u�ivah.
Mogao sam se tako pona�ati, jer sam bio izvan toga, zbog uzvi�ene ravnodu�nosti
s kojom smo se Lestat i ja kretali svijetom smrtnika. Svi materijalni problemi
nestali su. Re�i �u vam ne�to o prakti�noj strani toga.
Lestat je uvijek znao kako krasti od �rtava koje bi odabirao zbog bogate odje�e
i drugih znakova koji su obe�avali rastro�nost. Ali mu�ili su ga problemi skrovi�ta
i tajnosti. Sumnjao sam da ispod njegova gospodskog izgleda �u�i potpuna neznalica
o najjednostavnijim financijskim poslovima. Ali ja nisam bio takav. I tako je on
nabavljao gotovinu, a ja sam je ulagao. Ako nije praznio d�epove mrtvaca u tamnoj
uli�ici, sjedio je za najve�im kockarskim stolovima u najbogatijim salonima grada i
slu�io se vampirskim o�troumljem kako bi izvukao zlato, dolare i priznanice od
sinova vlasnika planta�a, koji su ga smatrali privla�nim, ali prijetvornim
prijateljem. No to mu nije osiguralo �ivot kakav je �elio i zato me pretvorio u
vampira kako bi osigurao ulaga�a i upravitelja.
Dopustite mi da vam opi�em tada�nji New Orleans kako biste shvatili
jednostavnost na�eg �ivota. U Americi nije bilo grada poput New Orleansa. U njemu
su �ivjeli Francuzi i �panjolci svih stale�a koji su imali svoju posebnu
aristokraciju. Poslije su se doselili ljudi iz cijelog svijeta; posebice Irci i
Nijemci. Zatim su tu bili crni robovi, neujedna�eni i �ivopisni u razli�itim
plemenskim odorama, ali i rastu�i stale� obojenih slobodnjaka, predivnih ljudi
mije�ane krvi, koji su �inili veli�anstvenu i jedinstvenu kastu obrtnika,
umjetnika, pjesnika i poznatih ljepotica. Zatim Indijanci, kojima je ljeti bio
na�i�kan nasip, a koji su prodavali ljekovite biljke i grn�ariju. A kroz tu
mje�avinu jezika i boja provla�ili su se ljudi iz luke, mornari s brodova, koji bi
dolazili tro�iti novac u kabareu, kupovali �ene i svijetle i tamne puti, jeli
najbolja francuska i �panjolska jela i pili vina uvezena iz �itavog svijeta.
Dodajte tome Amerikance, koji su nekoliko godina poslije moje preobrazbe uzvodno
sagradili grad na temeljima stare francuske �etvrti s veli�anstvenim ku�ama u
gr�kom stilu koje su na mjese�ini svijetlile poput hramova. I naravno, vlasnici
planta�a, neizbje�ni vlasnici planta�a, koji su dolazili u grad s obiteljima u
sjajnim ko�ijama kupovati ve�ernje haljine, srebro i dragulje i koji bi zakr�ili
uske ulice na putu k staroj Francuskoj operi, Theatre d'Orleans i katedrali sv.
Louisa, kroz �ija bi otvorena vrata nedjeljom dopirala pjesma i vila se iznad glava
ljudi na Place d'Armes, iznad galame i cjenjkanja na francuskoj tr�nici, iznad
tihog, nestvarnog ljuljanja brodova na plimi Mississippija, koji je tekao du�
nasipa iznad razine tla New Orleansa, pa se �inilo kao da brodovi plutaju po nebu.
To je bio New Orleans, �arobno i veli�anstveno mjesto, u kojem vampir, bogato
odjeven i otmjena hoda, u svjetlu plinskih svjetiljaka ne bi privukao pozornost
me�u stotinjak egzoti�nih stvorenja. �ak i kad bi privukao pozornost, i netko se
zaustavio i pro�aputao iza lepeze: � Taj �ovjek... tako blijed, sjaji u mraku. A
kako se samo kre�e! Nadnaravno! � vampir bi mogao nestati prije no �to rije�i i
prije�u preko usana, izgubiti se u uli�icama u kojima vidi poput ma�ke, u tamnim
barovima u kojima mornari spavaju oslonjeni na stol, u velikim hotelskim sobama
visokih stropova u kojima sjede osamljene osobe, nogu podignutih na rukom izvezen
jastu�i�, pokrivenih pokriva�em od �ipke, glave pognute u svjetlu jedne svije�e,
koje ne�e opaziti veliku sjenu kako se kre�e po gipsanim ukrasima na stropu i duge
bijele prste koji gase krhki plamen.
Divno, ako ni zbog �ega a ono zbog toga �to su ti ljudi ostavili za sobom
spomenik, neku zgradu od mramora, cigle i kamena koja jo� stoji, pa kad su nestale
plinske svjetiljke, stigli zrakoplovi, Canal Street preplavile uredske zgrade,
ostalo je ne�to neuni�tive ljepote i romantike, mo�da ne u svakoj ulici, ali u
dovoljnom broju pa je New Orleans za mene uvijek onda�nji New Orleans. Kad danas
hodam zvijezdama osvijetljenim ulicama Quartera ili Garden Districta vra�am se u ta
vremena. To je vjerojatno i zada�a spomenika, bilo da je rije� o maloj ku�i ili
pala�i s korintskim stupovima i ogradom od kovana �eljeza. Spomenik ne kazuje da je
odre�ena osoba onuda hodala, nego da se nastavilo to �to je ta osoba u odre�enom
trenutku na odre�enom mjestu osje�ala. Mjesec koji se tada dizao nad New Orleansom
i danas svijetli. Sve dok spomenici stoje i mjesec �e izlaziti. A i osje�aj je,
ponekad, isti.
Vampir se rastu�i. Uzdahne kao da sumnja u netom izre�ene rije�i.
��O �emu sam govorio? � iznenada upita kao da je malo umoran. � Ah, da, novac.
Lestat i ja smo morali zara�ivati. Rekao sam vam da je znao krasti. Ali najva�nije
je bilo poslije taj novac ulo�iti. Skupljen smo novac morali obrtati. Ah, tr�im
pred rudo. Ubijao sam �ivotinje. Uskoro �u re�i ne�to o tome. Lestat je uvijek
ubijao ljude, ponekad dvoje ili troje u jednoj no�i, ponekad i vise. Popio bi krv
jednoga tek da uta�i �e�, a tad bi na�ao drugu �rtvu. �to je ljudsko bi�e bilo
bolje, kako bi on prosta�ki govorio, to bi mu vi�e prijalo. Najvi�e bi volio kad bi
mu prva �rtva bila mlada djevojka, ali najve�a pobjeda bila bi mu kad bi popio krv
nekog mladi�a. Posebice su mu bili dragi mladi�i va�e dobi.
��Moje? � �apne mladi�. Bio se naslonio na laktove kako bi vidio vampirove o�i,
ali se sad povu�e.
��Da � nastavi vampir kao da nije opazio promjenu na mladi�evu licu. � Oni su
bili najve�i gubitak, jer su bili na pragu najve�ih �ivotnih mogu�nosti. Naravno,
Lestat to nije shva�ao. To sam shvatio ja. Lestat ni�ta nije shva�ao.
Evo odli�nog primjera onoga �to je Lestat volio. Uzvodno rijekom bila je
planta�a Freniere, prekrasno zemlji�te. Vlasnici su imali velike izglede da se
obogate na �e�eru kad je izumljen postupak rafiniranja. Pretpostavljam da znate da
se u Louisiani prera�ivao �e�er. Ironi�na je i divna �injenica da je na zemlji koju
sam volio uspijevao �e�er. Nije mi to drago kako vi mo�da mislite. Taj rafinirani
�e�er je otrov. Bio je sr� �ivota u New Orleansu, pogubno sladak, primamljiv toliko
da bi pred njim blijedjele sve vrijednosti. Dakle, uzvodno su �ivjeli Freniereovi,
bogata stara francuska obitelj koja je tad imala pet k�eri i jednog sina. Tri k�eri
bile su osu�ene da se ne udaju, ali dvije su jo� bile dovoljno mlade i ovisile o
bratu. On je morao upravljati planta�om kao �to sam ja upravljao svojom za majku i
sestru. Morao je ugovoriti vjen�anja, osigurati miraz kad je sudbina �itave
planta�e opasno ovisila o urodu �e�era. Morao se cjenjkati, boriti i dr�ati svijet
materijalnog daleko od svijeta Freniereovih. Lestat odlu�i ubiti Frenierea. I kad
ga je usud zamalo preduhitrio, Lestat je pobjesnio. Izlo�io je sebe opasnosti da bi
se do�epao mladog Frenierea koji je morao sudjelovati u dvoboju. Uvrijedio je
mladog Kreola na balu. Ni�ta ozbiljno, ali poput ve�ine mladih Kreola i ovaj je bio
spreman umrijeti ni za �to. Oboje su bili spremni umrijeti ni za �to. U domu
Freniereovih zavladala je panika. Lestat je za to znao. Oboje smo se �uljali po
Freniereovoj planta�i, Lestat je lovio robove i kradljivce peradi, a ja �ivotinje.
��Ubijali ste isklju�ivo �ivotinje?
��Da, ali o tome �u poslije. Oboje smo poznavali planta�u. Ja bih si priu�tio
jedan od najve�ih vampirskih u�itaka � neopa�eno promatrati ljude. Poznavao sam
sestre Freniere kao �to sam poznavao prelijepe ru�ine grmove oko bratove kapelice.
Bile su to posebne �ene. Svaka je na svoj na�in bila pametna poput brata, a jedna,
nazovimo je Babette, bila je jo� mudrija. No nijednu nisu �kolovali da upravlja
planta�om, nijedna nije razumjela ni najjednostavnije �injenice o financijama. Sve
su potpuno ovisile o mladom Freniereu i to su znale. Njihova ljubav prema njemu,
uvjerenost kako je on bo�anstvo i kako �e bra�na ljubav biti tek blijeda sjena
ljubavi prema bratu, mije�ala se s o�ajem i �eljom za �ivotom. Da je Freniere umro
u dvoboju, planta�a bi propala. Slabo gospodarenje, rasko�an �ivot utemeljen na
vje�nom podizanju hipoteke na ljetinu, sve je to bilo u njegovim rukama. Mo�ete
zamisliti paniku i bijedu u ku�i Freniereovih kad je brat oti�ao u grad na dvoboj.
A zamislite i Lestata, kako �krgu�e zubima poput vraga u opereti jer ne�e ubiti
mladog Frenierea.
���elite re�i da ste se sa�alili na njegove sestre?
��Itekako � re�e vampir. � Njihov polo�aj bio je silno te�ak. A sa�alio sam se
i na mladi�a. Te se no�i zaklju�ao u o�evu radnu sobu i napisao oporuku. Znao je da
�e, padne li pod udarcem bode�a u �etiri sata ujutro, povu�i za sobom i obitelj.
Prezirao je polo�aj u kojem se na�ao, ali ni�ta nije mogao u�initi. Da se ne
odazove na dvoboj, propao bi njegov dru�tveni ugled. Ionako mu to ne bi uspjelo,
jer bi ga drugi mladi� progonio dok ga ne bi prisilio na borbu. Kad je u pono�
napustio planta�u, suo�io se sa smr�u kao �ovjek koji se, ne imaju�i izbora,
odlu�io pona�ati hrabro. Ili �e ubiti �panjolca ili umrijeti. Na njegovu licu
odra�avali su se duboki osje�aji i mudrost kakvu nisam vidio ni u jedne Lestatove
�rtve. Tad sam se prvi put posva�ao s Lestatom. Mjesecima sam ga spre�avao da ubije
mladi�a. Te ga je ve�eri namjeravao ubiti prije nego ga ubije �panjolac.
Jahali smo za mladim Freniereom prema New Orleansu. Lestat je �elio dosti�i
njega, ja Lestata. Dvoboj je bio zakazan za �etiri sata ujutro, na rubu mo�vare iza
sjevernih gradskih vrata. Stigli smo onamo ne�to prije �etiri pa nam je preostalo
malo vremena da se vratimo u Pointe du Lac, �to je zna�ilo da su nam �ivoti bili u
opasnosti. Razbjesnio sam se na Lestata kao nikad i odlu�io spasiti mladi�a. �
Pru�i mu priliku! � bio sam uporan. Stigao sam Lestata prije nego �to je uspio
pri�i mladi�u. Bila je sredina zime, ledena hladno�a i vlaga u mo�varama; ledena
ki�a je kao kablovima �ibala �istinu na kojoj se trebao odr�ati dvoboj. Naravno,
nisam se bojao tih prirodnih nepogoda kako biste ih se vi bojali. Nisam se ohladio,
po�eo drhtati ili obolio. Ali vampiri osje�aju hladno�u kao i smrtnici. Krv �rtava
�esto slu�i da ubla�i tu hladno�u svojim bogatim i �ulnim okusom. Ali me tog jutra
nije brinuo bol, nego odli�an zaklon tame koji je stvorila priroda pa je Freniere
bio iznimno laka �rtva za Lestata. Da se samo za korak udaljio od svoja dva
prijatelja prema mo�varama, Lestat bi ga dohvatio. Po�eo sam se hrvati s Lestatom.
�vrsto sam ga uhvatio.
��Ali ste bili ravnodu�ni, izvan toga?
��Hmmm � uzdahne vampir. � Da, jesam, ali sam bio i odlu�an i bijesan.
Lestatovo nasla�ivanje �ivotom �itave obitelji za mene je bio �in potpunog prezira
i nemara prema vampirskoj dubini spoznaje. Dr�ao sam ga i nisam htio pustiti.
Pljuvao je po meni i psovao me. Mladi Freniere uzme od prijatelja dva bode�a i ode
na glatku, mokru travu ususret protivniku. Nakon kratkog razgovora po�ne dvoboj.
Brzo je zavr�io. Freniere je smrtno ranio protivnika ubodom u prsa. Mladi� klekne u
travu krvare�i i ne�to nerazumljivo dovikne Freniereu. Pobjednik je nepomi�no
stajao. Vidjelo se kako u toj pobjedi nema zadovoljstva. Freniere je gledao smrt
kao neku gadost. Njegovi pratioci pri�u s fenjerima. Nagovarali su ga da ode �im
prije, da umiru�eg ostavi prijateljima. Ranjenik nije dopu�tao nikome da mu pri�e.
A kad se Freniereova skupina okrenula i te�kim korakom krenula prema konjima,
ranjenik izvu�e pi�tolj. Mo�da sam to jedino ja opazio u mrkloj tami. Zazovem
Frenierea i potr�im prema pi�tolju. Lestatu je to bilo dovoljno. Dok sam u svojoj
nespretnosti odvukao pozornost Freniereu i potr�ao prema pi�tolju, Lestat iskusan i
silno brz, pograbi mladi�a i odvu�e ga me�u �emprese. Sumnjam da su njegovi
prijatelji znali �to se dogodilo. Pi�tolj opali, ranjenik se prevali a ja pojurim
kroz smrznutu mo�varu dozivaju�i Lestata.
I ugledam ga. Freniere je le�ao ispru�en na �vornatom korijenju �empresa. �izme
su mu bile duboko u mutnoj vodi. Lestat je jo� bio sagnut nad njim. Rukom je dr�ao
Freniereovu u kojoj je jo� bio bode�. Povu�em Lestata; desnom rukom zamahne
munjevito na mene da je nisam ni opazio a nisam ni znao da me njome udario dok se
nisam na�ao u vodi. Kad sam do�ao k sebi, Freniere je bio mrtav. Le�ao je
sklopljenih o�iju kao da spava. � Proklet bio! � po�nem psovati Lestata. Trgnem se,
jer je Freniereovo tijelo po�elo kliziti u mo�varu. Voda mu prekrije lice. Lestat
je bio odu�evljen. Suho me Eodsjeti kako imamo manje od sat vremena za povratak u
Pointe du Lac i zakune se da �e mi se osvetiti. � Da mi se ne svi�a �ivot vlasnika
ju�nja�ke planta�e, ubio bih te no�as. Znam kako � zaprijeti mi. � Trebao bih ti
gurnuti konja u mo�varu, pa da si mora� iskopati raku i u njoj se ugu�iti! �
Odja�e.
���ak i poslije toliko godina, osje�am kako mi ljutnja prema njemu ispunjava
�ile poput u�arena �eljeza. Tada sam shvatio �to njemu zna�i biti vampir.
��Bio je obi�an ubojica � re�e mladi�, a u glasu mu se osjeti ne�to vampirovih
osje�aja. � Ni prema �emu nije imao po�tovanja.
��Ne. Biti vampir za njega je zna�ilo osve�ivati se �ivotu. Svako njegovo
ubojstvo bila je osveta. Nije ni �udo da ni�ta nije po�tovao. Nijanse vampirskoga
postojanja on nije ni zapa�ao, jer se manijakalno osve�ivao �ivotu kojeg je bio
li�en. Obuzet mr�njom, sje�ao se svog �ivota. Bio je obuzet zavi��u, i ni�ta mu
nije predstavljalo zadovoljstvo ako to nije nekom oteo. Kad bi to dobio, ohladio bi
se i postao nezadovoljan, jer nije volio taj predmet zbog njega, pa je tra�io ne�to
novo. Osveta, slijepa, jalova, bijedna.
No govorio sam vam o sestrama Freniere. Bilo je skoro pola �est kad sam stigao
do njihove planta�e. Rudilo je poslije �est sati, ali bio sam blizu ku�e. Prikradem
se na gornji trijem njihove ku�e i ugledam ih okupljene u salonu. Nisu se presvukle
za po�inak. Svije�e su dogorijevale; sjedile su kao u koroti i �ekale vijesti. Bile
su odjevene u crno, kao �to je bio obi�aj u njihovoj ku�i. U tami su se obrisi
njihovih crnih haljina stapali s njihovom vranom kosom, pa su u svjetlosti svije�a
njihova lica bila poput pet nje�nih, svjetlucavih prikaza, svaka druk�ije tu�na,
svaka druk�ije hrabra. Jedino je Babettino lice bilo odlu�no. Kao da je ve�
odlu�ila preuzeti brigu za planta�u ako joj umre brat, a takav je izraz imao i
njezin brat kad je uzjahao konja i oti�ao na dvoboj. �ekale su je gotovo nemogu�e
zada�e, smrt koju je skrivio Lestat. I tad sam se izlo�io velikoj opasnosti.
Pokazao sam joj se iskoristiv�i svjetlo. Kao �to vidite, lice mi je bijelo i
glatko. Mo�e odbijati svjetlost, kao ula�teni mramor.
��Da � kimne mladi� i zbuni se. � Vrlo je lijepo � re�e. � Pitam se... �to se
dogodilo?
��Pitate se jesam li bio zgodan mu�karac kad sam bio �iv � re�e vampir.
Mladi� kimne glavom.
��Jesam. Nisu mi se promijenile crte lica. Samo �to u �ivotu nisam bio svjestan
da sam zgodan. Moj se �ivot kovitlao u vihoru svakodnevnih briga. Ni u �to nisam
gledao otvorena pogleda, �ak ni u zrcalo, posebice ne u zrcalo. Dogodilo se
sljede�e. Pri�ao sam prozorskom staklu i dopustio da mi svjetlo padne na lice.
U�inio sam to u trenutku kad je Babette gledala prema prozoru. A tad sam i��eznuo.
Odmah su sve sestre doznale da se prikazala "�udna spodoba", poput duha. Dvije
su ropkinje uporno odbijale i�i pogledati. Nestrpljivo sam pri�ekao da se dogodi
ono �to sam �elio da se dogodi: Babette kona�no uzme svije�njak, zapali svije�e i
rugaju�i se strahu drugih iza�e na hladan trijem da provjeri �to se doga�a. Njezine
sestre stajale su na vratima poput velikih crnih ptica. Jedna je vikala da im je
brat mrtav i da su vidjeli duha. Naravno, Babette, hrabra kakva je bila, ni za
trenutak nije ono �to je vidjela pripisala privi�enju ili duhovima. Pustio sam da
prije�e tamni trijem pa sam joj se tad obratio; dopustio sam joj da vidi moje
nejasne obrise pokraj jednog stupa. � Recite sestrama da se vrate � �apnem joj. �
Do�ao sam vam re�i za brata. U�inite kako vam ka�em. � Stajala je na trenutak
nepomi�no, a napne o�i ne bi li me razaznala u mraku. � Imam malo vremena. Ne bih
vam ni za �to naudio � rekoh. Ona u�ini kako sam rekao. Re�e da nema ni�ega i da
zatvore vrata. One poslu�aju kao �to slu�aju ljudi kojima je o�ajni�ki potreban
vo�a. A tad stupim u svjetlo Babetrinih svije�a.
Mladi� ra�iri o�i. Prinese ruku ustima. � Jeste li tad izgledali kao �to
izgledate sada? � upita.
��Pitate to tako prostodu�no � re�e vampir. � Da, vjerojatno jesam. Ali u
svjetlu svije�a uvijek izgledam manje nadnaravno. A nisam se ni pretvarao da sam
obi�no ljudsko bi�e. � Mogu ostati tek nekoliko minuta � rekoh joj. � Ali re�i �u
vam ne�to silno va�no. Va� se brat hrabro borio i pobijedio u dvoboju. Trenutak!
Znajte da je mrtav. Njegova je smrt bila neminovna, no�ni tat protiv kojeg njegova
dobrota i hrabrost ni�ta nisu mogle. Ali, nisam vam to do�ao re�i. Poslu�ajte.
Mo�ete upravljati planta�om i spasiti je. Jedino ne smijete dopustiti da vas netko
uvjeri u suprotno. Morate zauzeti njegovo mjesto usprkos prosvjedima, konvencijama,
prikladnosti ili zdravom razumu. Ni�ta ne smijete slu�ati. Ista zemlja je sad ovdje
koja je bila ovdje ju�er ujutro kad je va� brat spavao na katu. Ni�ta se nije
promijenilo. Morate zauzeti njegovo mjesto. Ne u�inite li to, i zemlja i va�a
obitelj izgubljeni su. Vi i va�e sestre bit �ete pet �ena koje �ive od male
mirovine, osu�ene polovi�no pro�ivjeti �ivot. Nau�ite �to morate znati. Ne prezajte
ni pred �im dok ne doznate sve odgovore. A moj posjet neka vam pru�i hrabrost kad
posustanete. Morate preuzeti kontrolu nad svojim �ivotom. Va� brat je mrtav.
Na njezinu sam licu vidio da je �ula svaku rije�. Zapitala bi me ne�to da je
bilo vremena, ali povjerovala je kad sam rekao da ga nema. Upotrijebio sam svu
vje�tinu kako bih se udaljio brzo kao da sam nestao. Iz vrta sam ugledao njezino
lice u svjetlu svije�a. Vidio sam kako me poku�ava na�i u tami i kako se okre�e oko
sebe. Tad se prekri�ila i vratila sestrama.
Vampir se nasmije�i. � Nitko u na�em kraju nije rekao ni rije�i o �udnoj
prikazi koju je Babette Freniere vidjela, ali poslije dana korote i tu�nih pri�a,
Babette je postala javna sablazan kad je odlu�ila sama upravljati planta�om.
Skupila je golem miraz za svoju mla�u sestru, a i ona se udala sljede�e godine.
Lestat i ja bismo jedva izmijenili pokoju rije�.
��Nastavio je �ivjeti u Pointe du Lac?
��Da. Nisam mogao biti siguran je li mi rekao sve �to sam morao znati. A i
morao sam se pretvarati. Primjerice, sestra se udala a ja nisam prisustvovao
vjen�anju jer sam imao "malarijsku groznicu", a od ne�eg sli�nog sam obolio i na
dan maj�inog ukopa. U me�uvremenu smo Lestat i ja svake ve�eri jeli sa starcem i
lupkali no�evima i vilicama. On bi nam govorio da ispraznimo tanjure i da prebrzo
ne pijemo vino. Kad bih sestri i njezinu suprugu morao povjeriti velike nov�ane
iznose da ih ulo�e u ne�to, primao bih ih u u zamra�enoj sobi ispri�avaju�i se
�estim i te�kim glavoboljama. Pokrio bih se do brade i zamolio nju i supruga da
oproste zbog slabog svjetla, ali da me bole o�i. Na svu sre�u suprug joj je bio
slaboumnik. Bezopasan, ali ipak slabouman, proizvod nekoliko nara�taja brakova
izme�u bliskih ro�aka.
Iako bi uvijek sve dobro pro�lo, po�eli su problemi s robovima. Bili su
sumnji�avi, a Lestat je ubijao kako bi mu se prohtjelo. I tako se uvijek govorilo o
sumnjivim smrtima u na�em kraju. Ali glasine su po�ele zbog onog �to su vidjeli.
�uo sam ih jedne ve�eri kad sam se �uljao oko robovskih drvenjara.
Da najprije objasnim narav tih robova. Bila je godina 1795. Lestat i ja smo
�etiri godine �ivjeli razmjerno mirno. Ja sam ulagao novac kojeg bi se on domogao,
pro�irivao na�u planta�u, kupovao stanove i ku�e u New Orleansu pa ih iznajmljivao,
jer je na�a planta�a donosila slabu dobit i bila paravan za nas. Ka�em "na�a", ali
to nije to�no. Nikad ni�ta nisam prepisao na Lestata a pravno sam jo� bio �iv. Ali
godine 1795. ti robovi nisu bili poput onih u filmovima i romanima o jugu. Nisu to
bili tihi, tamnoputi ljudi u ritama koji su govorili lo�im engleskim. To su bili
Afrikanci, oto�ani, jer su neki od njih do�li iz Santo Dominga. Bili su jako crni i
silno neobi�ni. Govorili su svojim afri�kim jezicima i iskvarenim francuskim. Kad
su pjevali, pjevali su afri�ke pjesme zbog kojih su polja odzvanjala �udno i strano
i uvijek me pla�ili dok sam bio smrtnik. Bili su praznovjerni i imali svoje tajne i
tradicije. Ukratko, nisu izgubili ono afri�ko u sebi. Ropstvo je bilo prokletstvo
njihova �ivota, ali jo� nije uni�tilo u njima ono tipi�no njihovo. Podnosili su
pokr�tavanje i skromnu odje�u kakvu su im nalagali francuski katoli�ki zakoni. Ali
nave�er, pretvarali bi svoje jeftine materijale u privla�ne kostime, pravili nakit
od �ivotinjskih kostiju i komadi�a odba�enog metala koje bi ula�tili dok se nisu
sjajili poput zlata. Robovi Pointe du Laca bili su poslije mraka strana zemlja,
afri�ka obala, u koju se nije usudio zaci �ak ni najhladnokrvniji nadglednik. Za
vampire nije bilo straha.
Jedne sam se ljetne ve�eri onuda provla�io poput sjenke. Kroz otvorena vrata
nadglednikove kolibe za�ujem razgovor koji me uvjeri kako smo Lestat i ja u velikoj
opasnosti. Robovi su znali da nismo obi�ni smrtnici. Slu�avke su prigu�enim glasom
pri�ale da su kroz pukotinu u vratima vidjele kako ve�eramo iz praznih tanjura,
prinosimo prazne �a�e ustima i smijemo se, bijelih i prozirnih lica u svjetlu
svije�a, a slijepi je starac bespomo�na luda u na�oj vlasti. Kroz klju�aonice su
vidjele Lestatov mrtva�ki sanduk, a jednu je nemilosrdno izmlatio jer se zadr�avala
oko prozora njegove sobe. � U sobi nema kreveta � povjeravale su se jedna drugoj i
kimale glavama. � Spava u mrtva�kom sanduku, sigurna sam. � Bile su uvjerene da
znaju �to smo. A mene su vidjele svake ve�eri kako izlazim iz kapelice, bezobli�ne
hrpe cigala i br�ljana, u prolje�e opto�ene cvijetom visterije, a ljeti divljim
ru�ama, na �ijim se starim neoli�enim rebrenicama koje se nikad nisu otvarale
uhvatila mahovina i u �ijim kamenim lukovima pauci pletu mre�e. Naravno, ja sam se
pretvarao kako u kapelicu odlazim zbog sje�anja na Paula, ali se po njihovim
rije�ima vidjelo da vi�e ne vjeruju u te la�i. Pripisivale su nam le�eve robova
prona�enih u poljima i mo�varama, mrtvu stoku i pokojeg konja, ali i druge �udne
doga�aje. �ak su i poplave i oluje bile Bo�je oru�je u borbi protiv Louisa i
Lestata. Najpogubnije je bilo to �to nisu namjeravali pobje�i: mi smo �avoli i
na�oj se mo�i ne mo�e umaknuti. Nas se mora uni�titi. Na tom skupu, kojemu sam bio
nazo�an (iako nevidljiv), bilo je puno Freniereovih robova.
To je zna�ilo da �e se glasine pro�iriti �itavom obalom. Iako sam smatrao kako
na� kraj ne mo�e zahvatiti masovna histerija, nisam namjeravao ni�ta riskirati.
Po�urio sam natrag na planta�u re�i Lestatu kako je s razdobljem glume vlasnika
planta�e svr�eno. Morat �e se odre�i bi�a za robove i zlatnog prstena za ubrus i
preseliti u grad.
Naravno, opirao se. Otac mu je te�ko bolestan i ne�e dugo po�ivjeti. Nema
namjere bje�ati od glupih robova. � Sve �u ih ubiti � re�e smireno � troje ili
�etvero najedanput. Neki �e pobje�i i sve �e biti u redu.
��Govori� besmislice. Ja �elim da ode� odavde.
��Ti �eli� da odem! Ti! � podsmjehne se. Na stolu u blagovaonici slagao je
ku�icu od vrlo finih francuskih karata. � Ti kukavni vampiru koji se �ulja� no�u i
ubija� ma�ke lutalice i �takore, satima bulji� u svije�e kao u ljude, stoji� na
ki�i poput zombija dok ti se odje�a ne promo�i i ne po�ne� zaudarati poput
tavanskih �krinja sa starom odje�om, a izgleda� kao slaboumnik u zoolo�kom vrtu.
��Vi�e mi nema� �to re�i, a tvoja uporna bezglavost dovela nas je obojicu u
opasnost. Mogao bih sam �ivjeti u kapelici i pustiti da ku�a propadne. Ne marim za
nju! � rekoh mu. To je bila istina. � Ali ti mora� imati sve �to nisi imao u �ivotu
pa od besmrtnosti pravi� ropotarnicu u kojoj obojica izgledamo nakaradno. Obi�i oca
i reci mi koliko �e jo� po�ivjeti, jer toliko ostaje� ovdje pod uvjetom da se
robovi ne pobune protiv nas!
On mi re�e neka sam obi�em oca, jer ja sam taj koji "gleda". U�inim to. Starac
je zaista umirao. Bio sam po�te�en maj�ine smrti, jer je umrla naglo jednog
poslijepodneva. Na�li su je kako sjedi u dvori�tu s njezinim �iva�im priborom u
krilu. Umrla je kao da je zaspala. Ali sad sam gledao prirodnu smrt, sporu agoniju
pri punoj svijesti. Uvijek sam volio starca. Bio je ljubazan i jednostavan i nije
odvi�e zahtijevao. Danju je sjedio na suncu na trijemu, drijemao i slu�ao ptice.
No�u bi mu razonoda bila na� razgovor. Znao je igrati �ah. Oprezno bi dodirivao
figurice i iznimno to�no pamtio stanje na plo�i. Lestat nikad nije igrao s njim,
ali ja jesam. A sad je le�ao i soptao, znojna i vru�a �ela na jastuku vla�nom od
znoja. Stenjao je i molio za smrt, a Lestat je u drugoj sobi po�eo svirati na
klavi�embalu. Zalupim poklopac. Zamalo sam mu prignje�io prste. � Ne�e� svirati dok
on umire! � rekoh. � Vraga ne�u! � odgovori mi on. � Udarat �u u bubanj ako mi se
prohtije! � Uzme velik srebrni pladanj iz vitrine, provu�e prst kroz jednu ru�ku i
po�ne po njemu udarati �licom.
Rekoh mu da prestane ili �u ga ja sprije�iti. Ali tad prestanemo galamiti jer
starac zazove Lestata. Rekao je kako mora s njim razgovarati prije smrti. Rekoh
Lestatu da ode k njemu. Zvuk njegova pla�a bio je u�asan. � Za�to? Brinuo sam o
njemu toliko godina. Zar to nije dovoljno? � I on iz d�epa izvadi turpijicu, sjedne
u podno�je star�eva kreveta i po�ne ure�ivati svoje duge nokte.
Znao sam da se robovi motaju oko ku�e, promatraju i slu�aju. Iskreno sam se
nadao da �e starac brzo umrijeti. Jednom ili dvaput otklonio sam sumnje pokojeg
roba, ali nikad tolikog broja. Pozvonim po Daniela, roba kojemu sam dao
nadglednikovu ku�u i polo�aj. �ekaju�i ga, slu�ao sam star�ev razgovor s Lestatom
koji je sjedio prekri�enih nogu i turpijao nokte, podignutih obrva, usredoto�en na
svoje besprijekorne nokte. � To je zbog �kole � govorio je starac. � Znam da se
sje�a�. �to da ti ka�em? � stenjao je.
���to god ho�e� � re�e Lestat. � Ionako umire�. � Starac u�asno jaukne, a
mislim da sam zastenjao i ja. Prezirao sam Lestata. �elio sam ga udaljiti iz sobe.
� Zna� da umire�, zar ne? �ak i budala kao �to si ti to mora znati � re�e Lestat.
��Nikad mi ne�e� oprostiti, je li? Ni sada, ni kad umrem � re�e starac.
��Ne znam o �emu govori�! � re�e Lestat.
Moje je strpljenje bilo na izmaku a starac je bio sve uzbu�eniji. Preklinjao je
Lestata da ga saslu�a dobrostiva srca. Zadrhtao sam od u�asa. U me�uvremenu je
do�ao Daniel; �im sam ga ugledao znao sam da je Pointe du Lac izgubljen. Da sam bio
pozorniji, shvatio bih to prije. Pogleda me staklenim o�ima. Za njega sam bio
�udovi�te. � Otac gospodina Lestata te�ko je bolestan. Umire � rekoh ne obra�aju�i
pozornost na izraz njegova lica. � No�as ne smije biti galame. Robovi moraju ostati
u kolibama. Sti�e lije�nik. � Zagleda se u mene kao da la�em. Tad svrne znati�eljan
i hladan pogled s mene na vrata star�eve sobe. Izraz njegova lica se tako
promijeni, da sam odmah ustao i pogledao u sobu. Lestat je bio sklup�an u podno�ju
kreveta, le�ima oslonjen o krevet. Neumorno je turpijao nokte i pravio takve
grimase da su str�ila oba velika zuba kolja�a.
Vampir prestane pri�ati. Ramena su mu se tresla od bezglasna smijeha. Gledao je
u mladi�a. Mladi� stidljivo pogleda u stol. No ve� je vidio vampirova usta: usne
druk�ijeg sastava od vampirove ko�e, svilenkaste i lijepo ocrtane kao u obi�nih
ljudi, samo mrtva�ki bijele. A opazio je i bijele zube. No vampir se smije�io ne
otkrivaju�i ih potpuno, a mladi� nije na njih dotad ni pomislio. � Mo�ete zamisliti
� re�e vampir � �to je to zna�ilo. Morao sam ga ubiti.
���to ste morali? � upita mladi�.
��Morao sam ga ubiti. Po�eo je tr�ati. Svima bi ispri�ao. Mo�da sam mogao
postupiti druk�ije, ali nisam imao vremena. Pojurim za njim i svladam ga. Nisam
nikoga ubio �etiri godine, pa sam oklijevao: to je �ovjek, u ruci ima no� za
obranu. Lako mu ga oduzmem i zabijem u srce. Odmah je pao na koljena. Prsti su mu
se zgr�ili oko dr�ke po kojoj se slijevala krv. Izlu�ivao me miris krvi. Mislim da
sam naglas stenjao, ali se nisam bacio na njega; nisam htio. Tad ugledam Lestatov
lik u zrcalu vitrine. � Za�to si to u�inio? � strogo me upita. Okrenem se prema
njemu, odlu�an da me ne vidi tako slaba. Lestat re�e kako starac bunca, ne�to
govori, ali on ne shva�a �to. � Robovi znaju. Mora� oti�i u kolibe i stra�ariti �
uspio sam mu re�i. � Pobrinut �u se za starca.
��Ubij ga � re�e Lestat.
��Jesi li lud? � odgovoriti mu. � Otac ti je!
��Znam da mi je otac! � re�e Lestat. � Zato ga ti mora� ubiti. Ja ne mogu! Da
mogu, odavno bih to u�inio, prokletnik! � Kr�io je ruke. � Moramo oti�i odavde.
Pogledaj �to si u�inio! Nema vremena za gubljenje! Njegova �e �ena za�as do�i ovamo
tuliti ili �e poslati nekog jo� goreg!
Vampir uzdahne. � Govorio je istinu. Lestat je imao pravo. �uo sam kako se
robovi okupljaju oko Danielove kolibe i �ekaju ga. Daniel je bio hrabar i sam
oti�ao u ukletu ku�u. Kad se nije vratio, robove je zahvatila panika koja �e ih
uskoro pretvoriti u razbje�njelu gomilu. Rekao sam Lestatu da ih smiri, da
upotrijebi svu mo� bijelog gospodara i da ih ne prestra�i jo� vi�e, a ja sam oti�ao
u spava�u sobu i zaklju�ao vrata. Tad sam do�ivio najve�i u�as u toj no�i u�asa.
Nisam jo� vidio Lestatova oca u takvu stanju.
Sjedio je u krevetu, nagnut naprijed i razgovarao s Lestatom, preklinjao ga da
mu odgovori, govorio kako shva�a Lestatovu ogor�enost. Bio je �ivi mrtvac. Njegovo
uvelo tijelo odr�avala je na �ivotu jedino silna volja, pa se �inilo kako su mu
sjajne o�i jo� dublje upale u lubanju, a uzdrhtale usne bile jo� u�asnije �ute.
Sjeo sam u podno�je njegova kreveta. Bilo mi ga je �ao vidjeti kako pati i pru�im
mu ruku. Ne mogu vam re�i koliko me potresao njegov izgled. Vampir sam, donosim
brzu smrt i ostavljam �rtvu kao u za�aranom snu. Ali ovo je bilo sporo propadanje,
tijelo koje se ne �eli prepustiti vampiru vremena koji mu je godinama sisao krv. �
Lestat � re�e on. � Barem jednom nemoj biti grub prema meni. Barem se jednom
pona�aj kao dje�ak kakav si bio, kao moj sin. � Ponavljao je neprestano rije�i moj
sin, a tad re�e ne�to nerazgovijetno o nevinosti i uni�tenoj nevinosti. Nije
poludio, kao �to je smatrao Lestat, nego je bio u u�asnom stanju polunesvjestice.
Teret pro�losti svalio mu se na ramena punom te�inom, a sada�njost, smrt, s kojom
se borio svom snagom, ni�im mu nije mogla olak�ati taj teret. Znao sam da ga mogu
prevariti potrudim li se. Nagnem se bli�e njemu i �apnem: � O�e. � Nije to bio
Lestatov glas, nego moj tih �apat, ali se on odmah umiri. Pomislio sam da �e
umrijeti. Ali on me dr�ao za ruku kao da ga tamni valovi oceana vuku u dubine i
jedino ga ja mogu spasiti. Gqyorio je o nekom provincijskom u�itelju �ije je ime
nerazumljivo promumljao, koji je u Lestatu na�ao blistavog u�enika i preklinjao ga
da se ode �kolovati u samostan. Slijepi se starac proklinjao zato �to je Lestata
dovukao ku�i i spalio mu knjige. � Lestat, mora� mi oprostiti � povi�e.
�vrsto mu stisnem ruku. Nadao sam se da �e ga to zadovoljiti, ali on ponovi
svoju molbu. � �ivot ti toliko pru�a, ali si hladan i okrutan kao �to sam ja tad
bio. Imao sam puno posla, a oko nas studen i glad! Lestat, mora� se sjetiti. Bio si
najnje�niji od svih! Bog �e mi oprostiti oprosti� li mi ti.
U tom trenutku u sobu u�e pravi Ezav. Rukom mu poka�em da bude tih, ali se on
pretvarao kao da nije vidio taj moj pokret. Morao sam naglo ustati kako starac ne
bi �uo njegov glas. Robovi su pobjegli kad su ga ugledali. � Ali se skrivaju u
tami. �ujem ih � re�e Lestat. Zapilji se u starca. � Ubij ga, Louis! � re�e mi, a u
glasu mu prvi put za�ujem preklinjanje. Razljuti se. � U�ini to!
��Nagni se nad jastuk i reci mu da mu sve opra�ta�, da mu opra�ta� �to te
ispisao iz �kole kad si bio dje�ak! Reci mu.
���to da mu oprostim? � Lestat se izbe�i pa mu je lice izgledalo poput lubanje.
� To �to me ispisao iz �kole? � podigne ruke u zrak i ispusti krik o�aja. �
Prokletstvo! Ubij ga! � re�e.
��Ne! � rekoh. � Oprosti mu. Ili ga sam ubij. Hajde. Ubij si oca. Starac je
preklinjao da mu ka�emo o �emu razgovaramo. Zavapi: � Sine, sine! � i Lestat
zaple�e poput lude. Pri�em �ipkastim zavjesama. Vidio sam i �uo robove koji su
okru�ili ku�u; pribli�avala su nam se njihova obli�ja spletena u crne sjene. � Bio
si Josip me�u bra�om � re�e starac. � Najbolji od njih, ali kako sam mogao znati?
Shvatio sam to kad si oti�ao, kad mi oni nisu mogli pru�iti utjehu. A tad si mi se
vratio i odveo me s imanja, ali to nisi bio ti, nije to bio taj dje�ak.
Pograbim Lestata i odvu�em ga do kreveta. Nikad ga nisam vidio tako slabog a
istodobno gnjevnog. Otrgne se a tad bijesno klekne pokraj jastuka. Odlu�no sam
stajao i �apnuo mu: � Oprosti!
��O�e, sve je u redu. Odmaraj se. Ni�ta ti ne zamjeram � re�e on, glasa
utanjenog i napetog od bijesa.
Starac okrene glavu i ne�to s olak�anjem promumlja, ali Lestat je ve� oti�ao.
Zastane na vratima. Rukama je poklopio u�i. � Dolaze! � �apne. Okrene se tek toliko
da me dohvati pogledom i re�e: � Ubij ga. Za Boga miloga!
Starac nije znao �to mu se dogodilo. Nije se probudio iz omamljenosti. Popio
sam krvi koliko je bilo nu�no. Pro�irio sam ranu kako bi brzo iskrvario, a ja ne
bih do�ao u isku�enje da zadovoljim svoju tamnu strast. Ne bih mogao podnijeti tu
pomisao. Znao sam da je svejedno u kakvu �e stanju na�i tijelo; bilo mi je navrh
glave Pointe du Laca, Lestata i maske uspje�nog planta�era. Zapalit �u ku�u i
�ivjeti od bogatstva koje sam nagomilao pod raznim imenima da mi bude pri ruci u
ovakva vremena.
U me�uvremenu, Lestat je lovio robove. Ostavio je za sobom trag u�asa i smrti
pa nitko nije uspio shvatiti �to se dogodilo te no�i u Pointe du Lacu. Po�ao sam s
njim. Dotad je njegova mahnitost bila za mene tajnom, ali te sam no�i i ja iskezio
o�njake i jurio za bjeguncima. Uvijek bih ih sustigao. Tr�ali su nespretno i
dirljivo sporo, a tad bi se nad njih spustila koprena smrti ili ludila. Snaga i mo�
vampira bili su preveliki pa su se robovi rastr�ali u svim pravcima. A ja sam
potr�ao uza stube i zapalio Pointe du Lac.
Lestat pojuri za mnom. � �to to radi�? � vikne. � Jesi poludio? � Ali nije
mogao ugasiti vatru. � Robovi su mrtvi, a ti sve uni�tava�! � Okretao se u sjajnom
salonu usred blje�tavila koje se lomilo. � Izvadi mrtva�ki sanduk. Ima� tri sata do
zore! � rekoh. Ku�a se pretvorila u loma�u.
��Je li vam vatra mogla na�koditi? � upita mladi�.
��Svakako � re�e vampir.
��Jeste li se vratili u kapelicu? Je li u njoj bilo sigurno?
��Nimalo. Po planta�i se razbje�alo pedesetak robova. Mnogi od njih ne bi
izabrali �ivot odbjeglih robova i zacijelo bi oti�li kod Freniereovih ili ju�no na
planta�u Bel Jardin. Nisam namjeravao ovdje provesti no�. Ali nije bilo vremena za
daleki put.
��Babette! � re�e mladi�.
Vampir se osmjehne. � Da. Oti�ao sam Babetti. �ivjela je na planta�i Freniere
sa svojim mladim suprugom. Imao sam dovoljno vremena da utrpam mrtva�ki sanduk u
ko�iju i odem k njoj.
��A Lestat?
Vampir uzdahne. � Lestat je po�ao sa mnom. Namjeravao je oti�i u New Orleans i
poku�avao me nagovoriti da i ja to u�inim. Kad je shvatio da se namjeravam sakriti
kod Freniereovih, odlu�io je u�initi isto. Ne bismo stigli do New Orleansa. Zora je
rudjela. Smrtnici to ne bi opazili, ali Lestat i ja jesmo.
Babette sam posjetio jo� jednom nakon na�eg prvog susreta. Rekoh vam kako je
sablaznila okolicu kad je ostala sama na planta�i bez mu�karca u ku�i, �ak i bez
starije �ene. Babettin najve�i problem bio je u tome da je financijski uspjela, ali
ju je dru�tvo odbacilo. A njoj bogatstvo ni�ta nije zna�ilo, nego obitelj, loza.
Iako je uspjela odr�ati planta�u, sablazan ju je po�ela zamarati. U du�i se po�ela
predavati. Jedne sam je no�i posjetio u vrtu. Nisam joj dopustio da me pogleda.
Rekao sam joj najbla�im glasom da sam onaj kojeg je ve� vidjela, da znam kakav joj
je �ivot i kako pati. � Nemojte o�ekivati da ljudi to shvate � rekoh joj. � Budale.
�ele da se povu�ete iz �ivota zbog bratovljeve smrti. Poslu�ili bi se va�im �ivotom
kao uljem za svjetiljku. Morate im se suprotstaviti, ali morate im se suprotstaviti
�isto�om i ufanjem. � Slu�ala me bez rije�i. Rekao sam joj da mora prirediti
dobrotvorni bal za neku vjersku ustanovu. Neka izabere samostan u New Orleansu i
organizira dobrotvorni bal. Pozvat �e najbolje prijateljice svoje majke da joj budu
pratilje. Sve to mora u�initi s puno samopouzdanja. Sampouzdanje je nu�no.
Samopouzdanje i �isto�a su najva�niji.
Babette je to smatrala genijalnom zamisli. � Ne znam tko ste, a i ne�ete mi
re�i � re�e ona. (Istina, ne bih joj rekao.) � Ali �to da pomislim osim da ste
an�eo. � Preklinjala me da joj poka�em lice. Preklinjala me kao �to preklinju ljudi
poput Babette koji nikoga ne preklinju. Babette nije bila ponosna. Bila je jaka i
po�tena, i preklinjanje... �elite me ne�to upitati?
��Oh, ne � re�e mladi� koji je to htio zatajiti.
��Ne smijete se bojati pitati. Kad bi mi ne�to bilo odvi�e osobno... �
Vampirovo lice se smra�i. Namr�ti se. Kad je skupio obrve, iznad lijeve se pojavi
rupica, kao da ju je netko ondje utisnuo prstom. To je njegovu licu davalo izraz
duboke tjeskobe. � Kad bi mi ne�to bilo odvi�e osobno, ne bih to uop�e ni spominjao
� re�e on.
 Mladi� se zatekne kako gleda u vampirove o�i, u trepavice koje su bile poput
tankih crnih �ica u mekanim vje�ama.
��Pitajte � re�e mladi�u.
��Na�in na koji govorite o Babette � re�e mladi�. � Kao da ste osje�ali ne�to
posebno za nju.
��Zar vam se u�inilo da ne mogu osje�ati? � upita vampir.
��Nije. Osje�ali ste za starca. Ostali ste ga tje�iti kad vam je prijetila
opasnost. Osje�ali ste za mladog Frenierea kad ga je Lestat htio ubiti. Ali, jeste
li osje�ali ne�to za Babette? Jeste li zbog osje�aja prema Babette �titili
Frenierea?
��Mislite na ljubav � re�e vampir. � Za�to oklijevate izre�i tu rije�?
��Jer ste govorili o ravnodu�nosti � re�e mladi�.
��Mislite li da su an�eli ravnodu�ni? � upita vampir. Mladi� se zamisli. � Da �
re�e.
��Ali, zar an�eli ne mogu ljubiti? � upita vampir. � Zar an�eli ne gledaju u
Bo�je lice �istom ljubavlju?
Mladi� se zamisli. � Ljubavlju ili divljenjem � re�e.
��U �emu je razlika? � zami�ljeno upita vampir. � U �emu? � Pitanje nije bilo
upu�eno mladi�u nego sebi. � An�eli osje�aju ljubav i ponos, ponos zbog pada zlih
an�ela, i mr�nju. Sna�ni i silni osje�aji ravnodu�nih osoba kod kojih su osje�aj i
volja jedno � napokon re�e. Zagleda se u stol kao da razmi�lja o tome, kao da nije
potpuno zadovoljan. � Za Babette sam gajio sna�ne osje�aje. Ne i najsna�nije. �
Pogleda u mladi�a. � Ali jako sna�ne. Babette je na svoj na�in za mene bila idealno
bi�e.
Prome�kolji se na stolcu. Pelerina se zaleluja oko njega. Okrene lice prema
prozorima. Mladi� se nagne i provjeri vrpcu. Iz kov�e�i�a izvadi drugu vrpcu,
ispri�a se vampiru i namjesti je. � Bojim se da sam postavio odvi�e osobno pitanje.
Nisam namjeravao � re�e usrdno vampiru.
��Ni�ta zato � re�e vampir i iznenada ga pogleda. � Pitanje je dobro. Osje�am
ljubav, a osje�ao sam ljubav za Babette, iako ne i najve�u. Babette je bila
nagovje�taj.
Vratimo se mojoj pri�i. Babettin dobrotvorni bal bio je uspje�an i ona si
osigura povratak u dru�tvo. Novcem otkloni sumnje obitelji njezinih prosaca i uda
se. Posje�ivao bih je ljeti. Nikad joj nisam dopustio da me vidi ili da zna da sam
ondje. Dolazio sam vidjeti je li sretna, a kad bih vidio da jest, i ja bih osjetio
sre�u.
Te sam ve�eri Babetti do�ao s Lestatom. Odavno bi ubio Freniereove da ga nisam
sprije�io. Mislio je da �e to u�initi te ve�eri. � I kakav bi mir to donijelo? �
upitah. � Naziva� me slaboumnikom, ali ti si slaboumnik. Misli� li da ne znam za�to
si me u�inio vampirom? Nisi mogao �ivjeti sam, nisi mogao obavljati
najjednostavnije radnje. Godinama sve sre�ujem, a ti sjedi� i pretvara� se da si
nadmo�an. Ni�ta mi ne mo�e� re�i o �ivotu. Ne treba� mi, beskoristan si. Ja tebi
trebam. Takne� li ma i jednog Freniereova roba, rije�it �u te se. Bit �e to borba
izme�u nas, a ne moram ti dokazivati kako u malom prstu imam vi�e pameti nego ti u
�itavu tijelu. U�ini kako ti ka�em.
Prestra�io se, iako nije trebao. Tvrdio je kako mi ima puno re�i, o ljudima
koje bih mogao ubiti i istog trenutka umrijeti, pa o podru�jima u koja nikad ne
smijem i�i i tako dalje, gluposti koje sam jedva podnosio. Ali nisam imao vremena
za njega. Kod Freniereovih su bila upaljena svjetla u nadglednikovoj ku�i.
Poku�avao je sti�ati uzbu�enje mojih i svojih robova. Vatra iz Pointe du Laca
vidjela se na nebu. Babette je bila odjevena i imala pune ruke posla. Poslala je
ko�ije i robove u Pointe du Lac da se bore protiv vatre. Upla�ene odbjegle robove
odvojili su; jo� su smatrali njihove pri�e pukom izmi�ljotinom. Babette je znala da
se dogodilo ne�to u�asno i sumnjala je na ubojstvo, a ne ne�to nadnaravno. Zatekao
sam je u radnoj sobi. Unosila je bilje�ku o po�aru u dnevnik planta�e. Bilo je
skoro jutro. Imao sam tek nekoliko minuta da je uvjerim kako mi mora pomo�i. Dok
sam govorio, nisam joj dopustio da se okrene. Mirno me saslu�ala. Rekoh joj da
moram dobiti sobu za preno�iti i po�inuti. � Nikad vam nisam naudio. Molim vas
klju� i obe�ajte kako u tu sobu nitko ne�e poku�ati u�i do ve�eri. Tad �u vam sve
ispri�ati. � Bio sam na rubu o�aja. Nebo je postajalo svjetlije. Lestat je bio
nekoliko metara dalje u vo�njaku s mrtva�kim sanducima. � Za�to ste do�li k meni? �
upita ona. � Za�to ne k vama? � odgovorim. � Nisam li vam pomogao u trenutku u
kojem vam je najvi�e bila potrebna pomo�, kad ste bili jaki me�u ovisnima i
slabima? Nisam li vas dvaput dobro posavjetovao? Nisam li otad bdio nad va�om
sre�om? � Ugledam uspani�en Lestatov lik na prozoru. � Dajte mi klju�. Neka nam
nitko ne prilazi do sumraka. Kunem vam se da vam nikad ne bih nanio zlo. � Ako vam
ne dam? Ako sam uvjerena kako vas �alje sotona? � re�e ona i u�ini pokret kao da �e
se okrenuti. Ja ispru�im ruku i ugasim svije�u. Stajao sam le�ima okrenut prozorima
kroz koje se vidjela siva svjetlost. � Ako ste uvjereni kako sam �avlov i ne date
mi klju�, umrijet �u � rekoh. Dajte mi klju�. Mogao bih vas ubiti da ho�u. �
Primaknem joj se pa me mogla bolje vidjeti. Ona se zaprepasti, ustukne i uhvati za
naslon stolca. � Ali ne�u. Prije bih umro nego vas ubio. Umrijet �u ne date li mi
klju�.
Dobio sam klju�. Ne znam �to je mislila. Dala mi je klju� jedne od ostava u
prizemlju u kojoj je zrilo vino. Siguran sam da je vidjela Lestata i mene kako
nosimo mrtva�ke sanduke. Zaklju�ao sam vrata i zagradio ih.
Kad sam se probudio sljede�e ve�eri, Lestat je bio budan.
Odr�ala je rije�.
Ali je u�inila korak dalje. Nije otklju�avala sobu, a bila ju je zaklju�ala
izvana.
��Pri�e robova? �ula ih je.
��Da. Lestat je prvi otkrio da smo zaklju�ani. Razbjesnio se. Namjeravao je
oti�i u New Orleans. Postao je sumnji�av prema meni. � Bio si mi potreban dok mi je
otac bio �iv � re�e on o�ajni�ki poku�avaju�i prona�i nekakav otvor. Prostorija je
bila tamnica.
��Upozoravam te, ne�u trpjeti nikakvih smicalica. � Nije mi se �ak usudio ni
le�a okrenuti. Sjedio sam i poku�avao �uti glasove iz soba na katu. �elio sam da
Lestat umukne. Nije mi palo na um da mu povjerim svoje osje�aje za Babette ili
svoje nade.
Razmi�ljao sam o jo� ne�emu. Pitali ste me o osje�ajima i ravnodu�nosti. Jedno
od obilje�ja vampira, nazovimo ga osje�ajnom ravnodu�nosti, je da istodobno mo�e
misliti na dvije stvari. Mo�ete razmi�ljati o tome kako niste sigurni i kako biste
mogli umrijeti, a istodobno mo�ete razmi�ljati o ne�em apstraktnom i nepovezanom.
Tako je bilo sa mnom. Razmi�ljao sam kako je prijateljstvo izme�u Lestata i mene
moglo biti uzvi�eno, jer nije bilo prepreka a imamo puno zajedni�kog. Mo�da sam to
osje�ao zbog Babettine blizine, jer sam Babette mogao upoznati jedino tako da joj
oduzmem �ivot, da se sjedinim s njom u smrtnom zagrljaju i da mi se du�a sjedini sa
srcem kad se zajedno hrane. Ali je moja du�a �eznula upoznati Babette bez potrebe
za ubijanjem, da joj oduzmem �ivotni dah, posljednju kap krvi. Ali da je Lestat bio
karakteran i imalo misaon, mogao sam ga odli�no upoznati. Prisjetim se star�evih
rije�i: Lestat, sjajan u�enik, ljubitelj spaljenih knjiga. Poznavao sam jedino
Lestata koji se rugao mojoj knji�nici, nazivao je gomilom pra�ine, neumorno
ismijavao moje �itanje, moja razmi�ljanja.
U ku�i je utihnulo. Kad�to bi se �uli koraci, za�kripale bi daske pa bi svjetlo
koje je dopiralo kroz pukotine slabo i neravnomjerno osvijetlilo na� podrum. Lestat
je opipavao zidove. Njegovo otvrdlo vje�no vampirsko lice iskrivilo se u masku
ljutitog smrtnika. Bio sam uvjeren da se moramo odmah razi�i, da nas mora, ako je
potrebno, dijeliti ocean. Shvatio sam kako sam ga podnosio zato �to sam sumnjao u
sebe. Zavaravao sam se da sam ostao s njim zbog starca, moje sestre i njezina
supruga. Ostao sam s Lestatom jer sam se bojao da zna najva�nije vampirske tajne
koje sam ne mogu otkriti i jer je on jedini od moje vrste kojeg sam poznavao. Nikad
mi nije rekao kako je postao vampir ili gdje bih mogao na�i makar jednog pripadnika
na�e vrste. To me silno mu�ilo �etiri godine. Mrzio sam ga i �elio ga napustiti. No
jesam li to mogao?
Dok sam ja tako razmi�ljao, Lestat je nastavio svoju �u�ljivu kritiku. Nisam mu
potreban, ne�e trpjeti ni�ta, posebice prijetnje Freniereovih. Moramo biti spremni
kad se otvore vrata. � Zapamti! � re�e mi napokon. � Nisu nam dorasli u brzini i
snazi. I uvijek im mora� utjerati strah u kosti. Ne budi sentimentalan! Sve �e�
upropastiti.
���eli� li poslije ovog biti sam? � upitam ga. �elio sam da on to ka�e jer ja
nisam imao hrabrosti. Odnosno, nisam poznavao svoje osje�aje.
���elim u New Orleans! � re�e on. � Samo sam te upozorio kako mi nisi potreban.
Ali da bismo se izvukli odavde potrebni smo jedan drugom. Nisi ni po�eo spoznavati
kako se slu�iti svojim mo�ima! Ne zna� �to si! Poslu�i se svojim mo�ima uvjeravanja
ako do�e ta �ena. Ali ako do�e s drugima, budi spreman pona�ati se u skladu s onim
�to jesi.
��A to je? � upitam ga, jer mi se to nikad nije �inilo tajnom kao tada. � �to
sam ja? � Pokazivao je otvoreni prezir. Digne ruke u zrak.
��Budi spreman � re�e i otkrije svoje veli�anstvene zube � ubiti! � Pogleda u
stropne daske. � Idu na spavanje, �uje� li? � Zavlada mu�na ti�ina. Lestat se
ushodao gore-dolje, a ja sam razmi�ljao i razbijao glavu �to da u�inim ili ka�em
Babetti. Mu�ilo me i te�e pitanje: �to osje�am za Babette? Dugo sam razmi�ljao, a
tad se ispod vrata uka�e svjetlo. Lestat se postavio da zasko�i onoga tko otvori
vrata. Babette je do�la sama nose�i svjetiljku. Nije vidjela Lestata koji joj je
stajao iza le�a, nego se zagleda u mene.
Nikad je nisam vidio takvu. Raspustila je kosu, gusti crni uvojci rasuli su se
po bijeloj spava�ici. Lice joj je bilo napeto od brige i straha. To mu je davalo
grozni�av sjaj, a velike sme�e o�i bile su jo� ve�e. Volio sam njezinu snagu i
po�tenje, veli�inu njezine du�e. Nisam za nju osje�ao strast kakvu biste vi
osje�ali, ali mi je bila privla�nija od bilo koje �ene koju sam poznavao kao
smrtnik. �ak i u jednostavnoj spava�ici ruke i grudi su joj bile oble i meke.
U�inila mi se zanimljivom du�om odjevenom u bogatu, tajanstvenu put. Ja, hladan i
dokon, osjetim neodoljivu privla�nost. Znaju�i da to mo�e jedino zavr�iti njezinom
smr�u, okrenem se od nje. Pitao sam se jesu li joj se moje o�i u�inile mrtve i
be�ivotne kad se zagledala u njih.
��Vi ste ve� sa mnom razgovarali � re�e ona, kao da nije dotad bila sigurna. �
Vi ste vlasnik Pointe du Laca. Tako je! � Znao sam kad je to rekla da je �ula
najnevjerojatnije pri�e o pro�loj no�i i da nema smisla uvjeravati je u la�i.
Dvaput sam joj se pribli�io u svom nadnaravnom obli�ju i razgovarao s njom i sad
nisam to mogao zanijekati.
��Ne �elim vam nanijeti zlo � rekoh joj. � Samo su mi potrebni ko�ija i konji
koje sam sino� ostavio na pa�njacima. � Kao da nije �ula �to sam joj rekao.
Primaknula mi se da bi me osvijetlila svije�om.
Iza nje ugledam Lestata. Njegova sjena stopila se s njezinom sjenom na zidu.
Bio je zabrinut i opasan. � Dat �ete mi ko�iju? � bio sam uporan. Gledala me u
svjetlu podignute svjetiljke. Ba� kad sam htio svrnuti pogled, lice joj se
promijeni. Uko�i se, postane prazno, kao da joj du�a gubi svijest. Zatvori o�i i
odmahne glavom. Shvatio sam da sam je nehotice doveo u trans. � �to ste vi? � �apne
ona. � Vi ste sotonin. I prvi put vas je poslao �avo!
��Sotonin! � odgovorim. Pogodilo me vi�e no �to sam mislio da bi me moglo
pogoditi. Ako tako misli, smatrat �e moj savjet lo�im, po�et �e se preispitivati.
�ivot joj je bio bogat i dobar i znao sam da to ne smije �initi. Poput svih sna�nih
ljudi, pomalo je uvijek patila od osamljenosti, bila je iznimka, neuklopljena, na
izvjestan na�in potajni neznabo�ac. Njezina �ivotna ravnote�a mogla bi se
poremetiti, mogla bi posumnjati u svoju dobrotu. Gledala me s neskrivenim u�asom u
kojem kao da je zaboravila svoju ranjivost. Lestat, kojeg je slabost privla�ila kao
�ednog voda, zgrabi je za zape��e. Ona vrisne i ispusti svjetiljku. Plamen bukne i
Lestat je odvu�e prema otvorenim vratima. � Daj ko�iju! � re�e joj. � Ko�iju i
konje. U smrtnoj si opasnosti. Vrag odnio �alu!
Nogama ugasim vatru i krenem za Lestatom. Doviknem mu da je ostavi. Dr�ao ju je
za oba zape��a. Ona je bjesnila. � Probudit �e� ku�u ne umukne� li! � re�e mi
Lestat. � Ubit �u je! Ko�ija... odvedi nas. Razgovaraj sa slugom! � re�e joj i
gurne na dvori�te.
Polako smo i�li preko neosvijetljenog dvori�ta. Nepodno�ljivo sam patio. Lestat
je i�ao ipred mene, a ispred njega je natra�ke hodala Babette i piljila u nas u
tami. U jednoj je sobi gorjelo slabo svjetlo. � Ni�ta vam ne�u dati! � re�e ona.
Uhvatim Lestata za ruku i rekoh mu da �u ja to rije�iti. � Odat �e nas ne dopusti�
li da razgovaram s njom � �apnem mu.
��Sredi se � re�e mi on s ga�enjem. � Budi �vrst. Ne okoli�aj.
��Dok ja razgovaram, idi u �talu i uzmi ko�iju i konje. Ali ne ubijaj! � Je li
me poslu�ao ili nije ne znam, ali je odjurio. Pri�em Babetti. Na licu joj se
ogledao gnjev i odlu�nost. Re�e: � Odlazi, sotono. � Stao sam ispred nje, bez
rije�i, prikovao je pogledom kao �to je ona mene prikovala svojim. Nije pokazivala
�uje li Lestata ili ne. Njezina mr�nja prema meni pekla me poput vatre.
��Za�to mi to govorite? � upitam je. � Zar sam vas lo�e savjetovao? Jesam li
vam naudio? Do�ao sam vam pomo�i, dati vam snage. Mislio sam jedino na vas, a nisam
uop�e morao na vas misliti.
Ona odmahne glavom. � Ali za�to razgovarate sa mnom? � upita ona. � Znam �to
ste u�inili u Pointe du Lacu: �ivjeli ste kao sotona! Robovi su puni divljih pri�a!
�itav su dan mu�karci proveli na cesti koja vodi do Pointe du Laca. I moj je mu�
bio ondje! Vidio je ku�u u ru�evinama, tijela robova u vo�njacima i poljima. �to
ste vi? Za�to nje�no razgovarate sa mnom? � Pripila se uz stupove na trijemu i
polako je uzmicala prema stubama. Ne�to se pomakne na osvijetljenom prozoru.
��Ne mogu vam sad na to odgovoriti � rekoh joj. � Vjerujte mi kad vam ka�em da
sam vas posje�ivao kako bih vam u�inio dobro. I ne bih vam ju�er navukao brige i
nevolje na vrat da sam imao izbora!
Vampir za�uti.
Mladi� je sjedio nagnut naprijed, ra�irenih o�iju. Vampir se uko�io, zagledan
preda se, izgubljen u mislima i sje�anjima. Mladi� ponikne pogledom, kao da to
pristojnost nala�e. Na njegovu, kao i na vampirovu licu o�itavala se tjeskoba.
Zausti da ne�to ka�e, ali za�uti.
Vampir se okrene k njemu i zagleda u nj. Mladi� pocrveni i odvrati zabrinut
pogled. Ali tad pogleda vampira u o�i. Proguta slinu, ali izdr�i vampirov pogled.
��To �elite? � �apne vampir. � To ste �eljeli �uti?
Ne�ujno odmakne stolac i pri�e prozoru. Mladi� je kao op�injen gledao u njegova
�iroka ramena i dug ogrta�. Vampir malko okrene glavu. � Niste mi odgovorili. Ne
pru�am vam �to ste o�ekivali, zar ne? �eljeli ste intervju. Ne�to da objavite na
radiju.
��Nije va�no. Bacit �u vrpce ako �elite! � Mladi� ustane. � Ne tvrdim da
razumijem sve �to mi govorite. Znali biste da la�em kad bih rekao da razumijem. Ali
vam ka�em da ono �to razumijem dosad nisam �uo. � Korakne prema vampiru. Vampir se
zagledao niz ulicu Divisadero. Tad polako okrene glavu, pogleda u mladi�a i
osmjehne se. Lice mu je bilo smireno i skoro srda�no. Mladi� osjeti nelagodu. Gurne
ruke u d�epove i okrene se k stolu. Pla�ljivo pogleda u vampira i re�e: � Molim
vas... nastavite.
Vampir se okrene. Naslonio se na prozor i prekri�io ruke. � Za�to? � upita.
Mladi� se zbuni. � Jer �elim �uti. � Slegne ramenima. � Jer �elim znati �to se
dogodilo.
��Dobro � re�e vampir, jednako se smje�kaju�i. Vrati se i sjedne nasuprot
mladi�u, okrene aparat i re�e: � Sjajna sprava... da nastavim.
��Osje�ao sam �elju da uspostavim kontakt s Babette, ja�u od ikoje dotada�nje
�elje, osim tjelesne �elje za... krvi. Ta je �elja bila tako sna�na da sam osjetio
dubinu svoje osamljenosti. Kad sam prije govorio s njom, bila je to kratka, ali
neposredna komunikacija, jednostavna i ugodna kao kad u trenutku potrebe i tjeskobe
uhvati� nekog za ruku, stisne� pa je nje�no pusti�. Ali, sad smo bili neprijatelji.
Za Babette sam bio �udovi�te. To me u�asavalo i sve bih bio u�inio da odagnam taj
njezin osje�aj. Rekoh joj da je savjet koji sam joj dao bio dobar, da nikakav
instrument zla ne mo�e �initi dobro �ak i kad �eli.
��Znam! � odgovori mi ona. Ali je time htjela re�i da mi ne mo�e vjerovati kao
ni �avlu. Pri�em joj, a ona se odmakne. Podignem ruku, a ona se zgr�i i uhvati za
rukohvat. � Dobro � rekoh. Osjetim silan o�aj. � Za�to ste me sino� za�titili?
Za�to ste do�li sami? � Na njezinu licu ugledam lukavstvo. Imala je razlog, ali mi
ga ne bi otkrila. Nije mogla slobodno i otvoreno govoriti sa mnom, pru�iti mi
�eljenu komunikaciju. Osjetim umor gledaju�i je. No� je poodmakla, a vidio sam i
�uo kako se Lestat prikrao u podrum i izvadio mrtva�ke sanduke. Osjetim potrebu za
bijegom. A i druge potrebe. Da ubijem i pijem krv. Ali nije me to mu�ilo, nego
ne�to drugo, puno gore. Kao da je ta no� bila jedna od tisu�a no�i, svijet bez
svr�etka, no� koja se pretapa u no� u velikom luku kojem ne vidim kraja, no� u
kojoj lutam sam ispod hladnih, bezdu�nih zvijezda. Okrenem se od nje i rukama
prekrijem o�i. Osjetim bol i slabost. Mislim da sam nesvjesno ne�to rekao. A tada,
u tom golemom i pustom no�nom krajoliku, u kojem sam stajao sam i u kojem je
Babette bila tek privid, uka�e mi se slika o kojoj prije nisam razmi�ljao, od koje
sam bje�ao, o�aran svijetom, uronjen u vampirska osjetila, zaljubljen u boje,
oblike, zvukove, pjev, meko�u i beskrajnu raznolikost. Babette se odmicala, ali ja
nisam obra�ao pozornost. Izvadila je ne�to iz d�epa. Zazve�i velik sve�anj
klju�eva. Uspinjala se stubama. Pusti je, mislio sam. � Vra�ji skote! � �apnem. �
Odlazi, sotono! � ponovim. Okrenem se prema njoj. Stajala je na stubama
razroga�enih sumnji�avih o�iju. Dohvatila je fenjer sa zida. Dr�ala ga je �vrsto u
ruci, poput vrijedne torbice i napeto me gledala. � Mislite da me �alje sotona? �
upitam je.
Lijevom rukom uhvati fenjer, a desnom u�ini znak kri�a, jedva �ujno �ap�u�i
latinske rije�i. Lice joj problijedi a obrve se podignu kad ne opazi na meni
nikakve promjene. � O�ekivali ste da �u nestati u oblaku dima? � upitam je. Pri�em
joj, jer sam postao ravnodu�an prema njoj. � A kamo bih oti�ao? � upitam je. �
Kamo? U pakao, odakle sam do�ao? �avlu, koji me poslao? � Zastanem u podno�ju
stuba. � A ako vam ka�em da ni�ta ne znam o �avlu? Da ne znam postoji li? � (Iako
sam �avla vidio u divljini uma i na �avla mislio.) Okrenem se od nje. Nije me �ula.
Nije me slu�ala. Pogledam u zvijezde. Lestat je bio spreman. Kao da godinama �eka s
ko�ijom i kao da Babette godinama stoji na stubama. U�inilo mi se da je moj brat
ondje, da mi govori ne�to tihim, uzbu�enim glasom i da su njegove rije�i silno
va�ne, ali da se gube �im ih on izgovori, poput �u�kanja �takora u ro�niku krova u
golemoj ku�i. Ne�to zagrebe i pojavi se svjetlo. � Ne znam jesam li �avlov ili ne!
Ne znam �to sam! � doviknem Babetti. Glas mi odjekne zaglu�uju�e u mojim
osjetljivim u�ima. � �ivjet �u do svr�etka svijeta, a ne znam �to sam! � Pred o�ima
mi bljesne svjetlo. Bio je to fenjer koji je upalila �ibicom i podigla pa joj nisam
mogao vidjeti lice. Na trenutak sam vidio svjetlo, a tad me te�ki fenjer udari
punom te�inom u prsa. Staklo se razbije na ciglama a plamenovi mi zaurlaju po
nogama i licu. Lestat je vikao iz tame: � Ugasi vatru, slaboumni�e. Progutat �e te!
� Osjetih kako me onako zaslijepljenog ne�to o�ine po licu. Bio je to Lestatov
kaputi�. Bespomo�no se oslonim o stup, bespomo�an zbog vatre i udarca kao i zbog
spoznaje kako me Babette �eli uni�titi i da ne znam �to sam.
Sve se to dogodilo u nekoliko trenutaka. Vatra se ugasila. Kleknem i rukama
dodirnem cigle. Lestat je na vrhu stuba ponovno dohvatio Babette. Poletim prema
njemu, zgrabim oko vrata i povu�em natrag. On se bijesno okomi na mene i udari me
nogom, ali ga nisam pu�tao i povu�em ga za sobom. Skotrljamo se. Babette se uko�ila
od straha. Na nebu se ocrtavao njezin lik i u�arene o�i.
��Krenimo! � re�e Lestat i osovi se na noge. Babette se uhvati za vrat.
Poku�avao sam je vidjeti povrije�enim o�ima. Krvarila je iz vrata. � Upamtite!. �
rekoh joj. � Mogao sam vas ubiti! Ili dopustiti njemu da vas ubije! Ali nisam.
Nazvali ste ma �avlom. Nemate pravo.
��Zaustavili ste Lestata na vrijeme � re�e mladi�.
��Da. Lestat je munjevito ubijao i sisao krv. Ali spasio sam jedino Babettin
tjelesni �ivot. No to sam tek poslije doznao.
* * *
Uskoro smo Lestat i ja stigli u New Orleans. Konji su zamalo uginuli od umora.
Ko�iju smo ostavili u pokrajnjoj ulici nedaleko od novog �panjolskog hotela. Lestat
je pograbio nekog starca i u ruku mu gurnuo nov�anicu od pedeset dolara. � Nabavi
nam apartman � uputi ga � i naru�i pjenu�ca. Reci da je to za dva gospodina i plati
unaprijed. Kad se vrati�, dobit �e� jo� pedeset. Pazi, promatrat �u te. � Starac
nije mogao odoljeti njegovim u�arenim o�ima. Znao sam da �e ga ubiti �im se vrati s
hotelskim klju�em. I ubio ga je. Sjedio sam u ko�iji i umorno promatrao kako starac
postaje sve nemo�niji i kona�no umire, a tijelo mu pada poput vre�e pune kamenja. �
Laku no�, mili prin�e � re�e Lestat � i evo ti tvojih pedeset dolara. � I gurne mu
novac u d�ep kao da je rije� o odli�noj �ali.
U�uljamo se kroz dvori�na vrata hotela i uspnemo u rasko�no predsoblje na�eg
apartmana. Pjenu�ac je bljeskao u posudi s ledom. Dvije su �a�e stajale na srebrnom
pladnju. Znao sam da �e Lestat nato�iti jednu �a�u i gledati u blijedo �utu boju. A
ja sam kao u transu le�ao na sofi i gledao u njega kao da nije va�no �to god Lestat
u�inio. Moram ga ostaviti ili umrijeti, pomislim. Bilo bi slatko umrijeti. Da,
umrijeti. I prije sam �elio umrijeti. I sad sam �elio umrijeti. "Slatka spoznaja
koja donosi mir.
��Morbidan si! � re�e Lestat. � Skoro �e zora. � On razmakne �ipkaste zavjese.
Ugledam obrise krovova na tamnoplavom nebu a iznad njih veliko zvije��e Oriona. �
Idi i ubij! � re�e Lestat i podigne prozorsko staklo. Iskorakne na dasku. Za�ujem
kako je tiho prizemljio na krov pokraj hotela. Oti�ao je po mrtva�ke sanduke. Ili
mrtva�ki sanduk. U meni grozni�avo bukne �e� i ja po�em za njim. �elja za smr�u
nije jenjavala i pretvorila se u �istu misao bez osje�aja. Morao sam se nahraniti.
Ve� sam vam rekao kako nisam ubijao ljude. Krenuo sam preko krova u potrazi za
�takorima.
��Ali... rekli ste da vas je Lestat ipak nagovorio da po�nete s ljudima. Zna�i
li to da je za vas to bilo pitanje ukusa, a ne morala?
��Da ste me to tad upitali, rekao bih vam da jest bilo pitanje ukusa, da sam
postupno �elio spoznati smrt. �ivotinjska smrt pru�ala mi je zadovoljstvo, ali
dovoljno tek da po�nem razumijevati smrt. �elio sam sa�uvati iskustvo ljudske smrti
za moju spoznajnu zrelost. Ali bilo je to i moralno pitanje. Jer sve estetske
odluke u biti su moralne.
��Ne shva�am � re�e mladi�. � Mislio sam da estetske odluke mogu biti potpuno
nemoralne. Primjerice, kli�e o umjetniku koji je ostavio �enu i djecu kako bi mogao
slikati? Ili o Neronu koji je svirao harfu dok je Rim gorio?
��To su bile moralne odluke, a prema mi�ljenju umjetnika nametnute vi�im
interesima. Sukob je izme�u morala umjetnika i morala dru�tva, a ne izme�u estetike
i morala. Ali to se ne shva�a i to izaziva propast i tragediju. Primjerice,
umjetnik koji iz trgovine ukrade boje smatra da je donio nemoralnu, ali neizbje�nu
odluku. No potom umisli kako je izgubio Bo�ju milost, pada u o�aj i postaje
djetinjasto neodgovoran, kao da je moralnost velika staklena kugla koju jedan �in
mo�e razbiti u tisu�u komadi�a. Ali tad nisam time razbijao glavu. Nisam to znao.
Vjerovao sam kako �ivotinje ubijam isklju�ivo iz estetskih razloga, a ogradio se od
moralnog pitanja jesam li ili nisam proklet.
Jer iako mi Lestat nikad ni�ta nije govorio o vragovima i paklu, vjerovao sam
da sam izabrao prokletstvo kad sam pre�ao k njemu, kao �to je sigurno i Juda
vjerovao kad je navukao om�u preko vrata. Shva�ate?
Mladi� ne re�e ni�ta. Zausti, ali stane. Na trenutak mu se na licu za�are
crvene mrlje. � Jeste li bili? � �apne.
Vampir je nepomi�no sjedio i smje�kao se. Osmijeh mu je titrao na usnama poput
svjetla. Mladi� se zagleda u njega kao da ga vidi prvi put.
vampir se uspravi i prekri�i noge. � Kako bi bilo da idemo postupno? Da ja
nastavim svoju pri�u?
��Izvolite � re�e mladi�.
��Rekoh vam da sam te no�i bio uzbu�en. Izbjegavao sam to pitanje, ali me te
no�i obuzelo i u tom stanju nisam imao volje �ivjeti. U meni se probudila �udnja za
ne�im �to bi barem uta�ilo tjelesnu �elju. Mislim da mi je to poslu�ilo kao
isprika. Rekao sam vam �to ubijanje zna�i vampirima. Iz onoga �to sam vam ispri�ao
mo�ete zaklju�iti kakva je razlika izme�u �takora i �ovjeka.
Spustim se na ulicu za Lestatom. Pre�li smo nekoliko �etvrti. Ulice blatnjave,
ku�e poput otoka izme�u kanalizacijskih jaraka, a �itav grad taman u usporedbi s
dana�njim gradovima. Svjetla su bila poput svjetionika na crnom moru. Iako je
polako svitalo, u tami su se jedino nazirala potkrovlja i visoki trijemovi, a za
smrtnike je u tim uskim ulicama bilo tamno kao u rogu. Jesam li proklet? Jesam li
sotonin? Je li moja narav sotonska, pitao sam se. Ako jest, za�to se bunim protiv
nje, za�to sam drhtao kad je Babette bacila fenjer u mene, za�to s ga�enjem
odvra�am pogled kad Lestat ubija? �to sam postao kad sam postao vampir? Kamo da
odem? Iako sam zbog �elje za smr�u zaboravljao na �e�, ona je rasla. Osje�ao sam
�ile kao bolne niti u mesu, u sljepoo�nicama mi je udaralo. Napokon vi�e nisam
mogao izdr�ati. Razapet �eljom da ne ubijem � da umrem od gladi, da usahnem -a s
druge da ubijam, stajao sam u pustoj, praznoj ulici kad za�ujem dje�ji pla�.
Bila je u ku�i. Pribli�im se zidu, ravnodu�no kao uvijek, a tad shvatim za�to
pla�e. Bila je umorna, tu�na i sama. Tako je dugo plakala da bi uskoro prestala
plakati od umora. Gurnem ruku ispod te�ke drvene rebrenice i povu�em je. Zasun
isko�i. Sjedila je u tamnoj sobi pokraj mrtve �ene. Soba je bila zatrpana kov�ezima
i smotuljcima kao da se mnogo ljudi spakiralo za selidbu, ali je majka le�ala
napola odjevena, ve� na�eta trule�i, a u sobi je bilo samo dijete. Pro�lo je
nekoliko trenutaka prije no �to me ugledala, a kad me ugledala re�e mi da moram
pomo�i majci. Nije imala vi�e od pet godina, bila je mr�ava, lica umrljana
prljav�tinom i suzama. Preklinjala me da joj pomognem. Moraju krenuti brodom prije
kuge, �eka ih otac. Prodrma majku i �alosno i o�ajno zacvili, pa me pogleda i
raspla�e se kao ki�na godina, Gorio sam od �elje za krvlju. Ne bih mogao izdr�ati
jo� jedan dan bez hrane. Ali bilo je drugih mogu�nosti: �takori su brzali ulicama,
a u blizini je beznadno zavijao pas. Da sam htio mogao sam istr�ati iz sobe,
nahraniti se i vratiti. Ali mu�ilo me pitanje: jesam li proklet? Ako jesam, za�to
sam se sa�alio na nju i njezino izmu�eno lice? Za�to �elim dodirnuti njezine mekane
ru�ice, metnuti je na koljena, osjetiti kako naslanja glavu na moja prsa a ja blago
dodirujem njezinu meku kosu? Za�to to �inim? Ako sam proklet, morao bih �eljeti
ubiti je, smatrati je hranom za prokletu du�u, i mrziti je.
Dok sam o tome razmi�ljao, ugledam Babettino lice iskrivljeno od mr�nje kad je
podigla fenjer, ugledam omra�enog Lestata i pomislim: � Da, proklet sam i ovo je
pakao. � U tom se trenutku sagnem i zarinem zube u njezin mekan vrati�. Ona tiho
krikne, a ja �apnem osjetiv�i toplu krv na usnama: � Kratko �e trajati a tad �e
nestati boli. � Ali je nisam pu�tao i uskoro nisam mogao govoriti. �etiri godine
nisam okusio ljudsko bi�e, a sad sam �uo njezino srce u tom stra�nom ritmu. Kakvo
srce! Ne srce mu�karca ili �ivotinje, nego brzo, uporno dje�je srce, tu�e sve br�e,
odbija umrijeti, lupa poput male �ake po vratima i pla�e: � Ne�u umrijeti, ne�u
umrijeti, ne mogu umrijeti, ne mogu umrijeti. � Ustao sam dok su mi zubi jo� bili u
njoj, njezino je srce vuklo moje bez nade da �e se zaustaviti, krv je tekla
prebrzo, soba se okretala, a tad sam se otvorenih usta, protiv svoje volje kroz
tamu zagledao iznad njezine sagnute glave u lice njezine majke. Ispod napola
spu�tenih vje�a o�i su joj se caklile kao da su �ive! Ispustim dijete. Le�ala je
poput razglavljene lutke. U�asnut zbog majke, okrenem se �ele�i pobje�i, kad na
prozoru ugledam poznat Lestatov obris. Odmakne se od prozora smiju�i se. Zgrbi se i
zaple�e na ulici. -Louis, Louis � korio me i upirao svoj dugi tanki prst u mene,
kao da �eli re�i kako me uhvatio na djelu. Prebaci se preko prozorske daske,
odgurne me u stranu, pograbi maj�ino smrdljivo tijelo s kreveta i zaple�e s njom.
��Mili Bo�e! � �apne mladi�.
��Da, i ja bih to rekao � re�e vampir. � Dok je natezao majku i pjevao,
spoticao se o dijete. �enina se glava zaklati i iz usta joj se izlije crna
teku�ina. Lestat je baci na pod. Sko�im kroz prozor i potr�im niz ulicu, a on za
mnom. � Louis, boji� li me se? � vikne on. � Boji� li se? Louis, dijete je �ivo,
di�e. Da se vratim i od nje u�inim vampira? Louis, mogla bi nam dobro do�i, a
pomisli na lijepe haljine koje bismo joj kupovali. Louis, �ekaj. Louis! Vratit �u
se po nju ako me zamoli�! � Tr�ao je za mnom do hotela, preko krovova. Nadao sam se
da �u mu pobje�i. Usko�im u salon kroz prozor, bijesno se okrenem i zabravim
prozor. On udari u nj, ispru�enih ruku, poput ptice koja �eli proletjeti kroz
staklo i uzdrma okvir. Bio sam izvan sebe. Obilazio sam sobu tra�e�i na�in kako da
ga ubijem. Zami�ljao sam kako je od njega ostao tek pr�eni krumpiri�. Razum me
ostavio. Svladao me gnjev, pa kad je pro�ao kroz razbijeno staklo, tukli smo se kao
nikad dotad. Suzdr�ao sam se zbog pomisli na pakao, na na�e dvije du�e koje se
hrvaju u paklu obuzete mr�njom. Izgubim samopouzdanje, smisao, stisak. Prevali me
na pod. Stajao je iznad mene, hladna pogleda, iako je te�ko disao. � Louis, budalo
jedna � re�e tako mirnim glasom da sam se otrijeznio. � Izlazi sunce � re�e
zadihano i pogleda kroz prozor stisnutih o�iju. Nisam ga takvog vidio. � Ulazi u
mrtva�ki sanduk � re�e bez tra�ka ljutnje. � Ali sutra nave�er �emo razgovarati.
Silno sam se za�udio. Lestat i razgovor! Nisam to mogao ni zamisliti. Nikad
nismo razgovarali. Mislim da sam vam to�no opisao na�e prepirke, na�e ljutite
vrte�ke.
 ��Trebao mu je va� novac, va�e ku�e � re�e mladi�. � Ili se bojao biti sam kao
i vi?
��To sam se i ja pitao. �ak sam pomislio kako me Lestat namjerava ubiti na
na�in za koji ja nisam znao. Tad nisam znao za�to se svake ve�eri budim, napu�ta li
me mrtva�ki san automatski i za�to se nekad budim prije, a nekad poslije. To mi
Lestat nije htio objasniti. �esto bi se probudio prije mene. Nadma�ivao me u
mehanici. Tog jutra zatvorim mrtva�ki sanduk pomalo o�ajan.
Zatvaranje mrtva�kog sanduka uvijek me malo uznemirava. Kao da ste na
operacijskom stolu i dobivate anesteziju. �ak i nehoti�na pogre�ka nekog uljeza
zna�i smrt.
��Ali kako vas je mogao ubiti? Ne bi vas mogao izlo�iti svjetlu, jer to ne bi
pre�ivio.
��Istina, ali se mogao probuditi prije mene i zakovati mrtva�ki sanduk. Ili ga
zapaliti. Va�no je da nisam znao �to je mogao u�initi, �to zna a ja ne znam.
No tome nije bilo pomo�i. Sunce je izlazilo i nisam imao snage prepirati se s
njim pa legnem misle�i na mrtvu �enu i dijete i prepustim se bijednim snovima.
��Zar sanjate? � upita mladi�.
���esto � re�e vampir. � Ponekad bih htio da nije tako. Jer kao smrtnik nisam
imao tako duge i jasne snove, tako u�asne more. U po�etku su me ti snovi
zaokupljali i �inilo mi se da se borim da se ne probudim i da satima le�im i
razmi�ljam o tim snovima. O�amu�en njima �esto sam se pitao �to zna�e. Kao i snovi
smrtnika, zna�enje im �esto nije jasno. Na primjer, sanjao sam brata, da je pokraj
mene ni �iv ni mrtav i da me zove da mu pomognem. �esto sam sanjao Babette.
Naj�e��e je pozadina mojih snova bila velika pustara, no�na pusto� koju sam ugledao
kad me Babette proklela. Kao da su svi likovi hodali i govorili u opusto�enom domu
moje uklete du�e. Ne sje�am se �to sam tog dana sanjao, vjerojatno zato �to se jako
dobro sje�am razgovora sljede�e ve�eri. Vidim da ste i vi znati�eljni.
Lestat me zapanjio svojim novim mirom, promi�ljeno��u. Ali kad sam se probudio,
najprije nije bio takav. U salonu je bilo �ena. �Bilo je nekoliko svije�a
razbacanih po malim stolovima i izrezbarenom baru. Lestat je obgrlio jednu �enu i
ljubio je: Bila je jako pijana i jako lijepa, velika drogirana �enska lutka, a
bri�ljivo po�e�ljana kosa padala joj je niz gola ramena i preko djelomice golih
grudi. Druga je �ena sjedila za neurednim stolom i pila vino. Shvatio sam da su
njih troje pove�erali (Lestat se naravno pretvarao da jede. Za�udili biste se kako
ljudi ne primje�uju da se vampiri pretvaraju da jedu) i �eni za stolom bilo je
dosadno. Silno me uznemirio taj prizor. Nisam znao �to Lestat smjera. Ako odem u
sobu, �ena �e mi se po�eti umiljavati. A �to �e se dogoditi nisam mogao ni
zamisliti, osim da je Lestat mislio da ih obje ubijemo. �ena na sofi zadirkivala ga
je zbog njegovih poljubaca, hladno�e, nedostatka �elje za njom. A �ena za stolom
gledala je zadovoljnim crnim bademastim o�ima. Kad je Lestat ustao i polo�io ruke
na njezine bijele gole ruke, ona se razvedri. Kad se sagnuo da je poljubi, ugleda
me kroz pukotinu u vratima. Zagleda se na trenutak u mene pa nastavi razgovarati sa
�enama. Sagne se i ugasi svije�e na stolu. � Odvi�e je tamno ovdje � re�e �ena ha
kau�u. � Ostavi nas na miru � re�e druga. Lestat sjedne i prstom joj poka�e da mu
sjedne u krilo. Ona to u�ini. Lijevom ga rukom obgrli oko vrata, a desnom pogladi
po �utoj kosi. � Ko�a vam je ledena � re�e i ustukne. � Ne uvijek � re�e Lestat, a
tad zaroni licem u njezin vrat. Promatrao sam ga op�aran. Lestat je bio silno
pametan i zao, ali nisam znao koliko je bio pametan dok je nije zagrizao, palcem
pritiskuju�i njezin vrat, �vrsto je dr�e�i drugom rukom tako da ona druga �ena nije
ni opazila kako joj pije krv. � Va�a prijateljica slabo podnosi vino � re�e on,
ustane sa stolca, besvjesnu �enu posjedne na stolac i polo�i joj glavu na
prekri�ene ruke na stolu. � Glupa je � re�e druga �ena koja je pri�la prozoru i
zagledala se u gradska svjetla. New Orleans je tad bio grad niskih ku�a. U jasnim
no�ima poput te, osvijetljene ulice bile su predivne kad ih se gledalo s visokih
prozora na�eg hotela. Zvijezde su u to doba slabe uli�ne rasvjete visjele nisko kao
na moru. � Mogu vam ugrijati tu hladnu ko�u bolje od nje, � Okrene se Lestatu.
Moram priznati da mi je laknulo kad sam vidio da �e se on pobrinuti i za nju. Ali
njegove namjere nisu bile tako jednostavne. � Mislite li? � re�e joj. Uhvati je za
ruku i ona re�e: � Topli ste!
 ��Ho�ete re�i da ga je krv ugrijala � re�e mladi�.
��Da � re�e vampir. � Kad ubije, vampir je topao kao �to ste topli vi. �
Nakratko pogleda mladi�a i nasmije�i se. � Kao �to rekoh, Lestat je dr�ao �eninu
ruku u svojoj. Re�e da ga je ona druga ugrijala. Lice mu se zarumenilo, izmijenio
se. Privu�e je i ona ga poljubi. Kroz smijeh re�e kako je on prava pe� strasti.
��Da, ali cijena je visoka � re�e joj on pretvaraju�i se da je tu�an. � Slegne
ramenima. � Iscrpio sam va�u kolegicu. � I on se odmakne kao da poziva �enu da
pri�e stolu. Ona to i u�ini nadmo�na izraza lica. Sagne se nezainteresirano nad
svoju prijateljicu, ali tad ne�to ugleda: ubrus na kojem su bile posljednje kapi
krvi iz rane na vratu. Podigne ga, napinju�i se da vidi u tami. � Raspustite kosu �
blago joj re�e Lestat. I ona je ravnodu�no raspusti, a plava valovita kosa slije se
niz le�a. � Mekana � re�e on � tako mekana. Zami�ljam vas kako le�ite na krevetu
presvu�enim satenom.
��Pazite kako se izra�avate! � ona mu u �ali okrene le�a.
��Znate li na kakvom krevetu? � upita on. Ona se nasmije i re�e, naravno, na
njegovu. Pogleda ga preko ramena kad on krene prema njoj. Nije skidao oka s nje.
Nje�no gurne tijelo njezine prijateljice i ono se zaklati unatrag tako da su joj
o�i uko�eno gledale u pod. �ena zine. Odsko�i od stola i zamalo prevrne mali
stoli�. Svije�a se prevrne i ugasi. � Ugasi se svjetlo � re�e Lestat blago. Uzme je
u naru�je kao moljca koji se koprca i zarine zube u nju.
��Ali �to ste vi mislili dok ste to gledali? � upita mladi�. � Jeste li ga
htjeli zaustaviti kao i kad je napao Frenierea?
��Ne � re�e vampir. � Nisam ga mogao zaustaviti. Znao sam da svake no�i ubija
ljude. �ivotinje mu nisu pru�ale nikakvo zadovoljstvo. �ivotinje su bile rezerva
kad ne bi imao izbora, ali one nikad nisu bile njegov prvi izbor. Ako sam i osje�ao
ne�to za te �ene, bilo je zapreteno duboko u mom unutra�njem nemiru. U prsima sam
jo� osje�ao mali �eki� srca onog izgladnjelog djeteta, jo� me peklo pitanje moje
podijeljene naravi. Ljutio sam se na Lestata zbog predstave koju mi je priredio,
kako je �ekao da se probudim da ubije �ene. Ponovno sam se upitao bih li ga se
mogao osloboditi. Jo� ja�e osjetim i mr�nju i slabost.
U me�uvremenu je posjeo ljupke le�eve za stol i zapalio sve svije�e u sobi dok
soba nije zablje�tala kao za vjen�anje. � Do�i, Louis � re�e on. � Osigurao bih ti
pratilju, ali znam da ih voli� sam birati. �teta �to gospo�ica Freniere voli bacati
upaljene fenjere. To smeta zabavi, zar ne? Posebice u hotelima. � Posjeo je plavu�u
tako da joj je glavu oslonio na damastni naslon stolca i nagnuo ustranu, a
tamnokosu je �enu namjestio tako da je bradom skoro dodirivala grudi. Ve� je
poblijedjela i crte lica su joj se uko�ile, kao da pripada �enama koje osobni �ar
�ini lijepima. Druga se �inila usnulom, i nisam bio siguran da je mrtva. Lestat je
na dva mjesta progrizao ko�u, na vratu i iznad lijeve dojke i rane su jo� krvarile.
Podigne joj zape��e i razreze ga no�em. Nato�i dvije �a�e vina i re�e mi da
sjednem.
��Ostavljam te � rekoh mu. � �elim ti to re�i.
��O�ekivao sam to � odgovori on i zavali se u stolcu � a o�ekivao sam i da �e�
to uvijenije objaviti. Reci mi da sam �udovi�te, prosta�ki zlotvor.
��Ne osu�ujem te. Ne zanima� me. Zanima me moja narav i uvjeren sam da se ne
mogu pouzdati kako �e� mi ti o njoj re�i istinu. Upotrebljava� znanje za osobnu mo�
� rekoh mu. I kao ve�ina ljudi u takvim trenucima, nisam od njega o�ekivao iskren
odgovor. Nisam ga uop�e gledao. Slu�ao sam vlastite rije�i. Ali sam opazio da na
licu ima izraz kao i kad je rekao da moramo razgovarati. Slu�ao me i time me
zbunio. Ponovno osjetim kako se izme�u nas isprije�io ponor.
��Za�to si postao vampir? � izlanem. � I za�to takav vampir? Osvetoljubiv i
radostan kad mo�e� oduzeti nekom �ovjeku �ivot bez prave potrebe? Ta djevojka,
za�to si je ubio kad bi ti i jedna bila dovoljna? I za�to si je toliko prestra�io
prije no �to si je ubio? I za�to si je namjestio tako groteskno, kao da izaziva�
bogove da te ubiju zbog bogohuljenja?
Saslu�ao me bez rije�i i u stanci koja je uslijedila osjetim se izgubljenim.
Lestatove o�i bile su velike i zami�ljene. Vidio sam ga jednom takva, ali se nisam
mogao sjetiti kada. Sigurno ne kad je razgovarao sa mnom.
���to misli� �to je vampir? � upita me otvoreno.
 ��Ne pretvaram se da znam. Ti se pretvara� da zna�. �to je vampir? � upitam. On
ne odgovori. Kao da je osjetio neiskrenost, pakost. Sjedio je i gledao me jednako
smireno. Rekoh: � Znam da �u poku�ati doznati odgovor kad te ostavim. Proputovat �u
svijet, budem li morao, i na�i druge vampire. Znam da postoje, ne vidim razloga
za�to ih ne bi bilo mnogo. Uvjeren sam da �u prona�i vampire s kojima imam vi�e
zajedni�kog nego s tobom. Vampiri koji shva�aju znanje na moj na�in i koji su
iskoristili svoje nadmo�no vampirsko znanje da saznaju tajne o kojima ti i ne
sanja�. Ako mi nisi sve rekao, doznat �u od njih kad ih na�em.
On odmahne glavom. � Louis! � re�e. � Zaljubljen si u svoju smrtnu prirodu!
Ganja� utvare svojeg biv�eg sebe. Freniere, njegova sestra, to su slike onog �to si
bio i �to �ezne� biti. U svojoj zaljubljenosti u smrtni �ivot, mrtav si za svoju
vampirsku narav!
Odmah sam se usprotivio. � Moja vampirska narav bila mi je najve�a �ivotna
pustolovina. Sve prije toga bilo je u magli, zbrci. Pro�ao sam kroz smrtni �ivot
poput slijepca koji napipava predmete i tako se kre�e. Postav�i vampir po�eo sam
po�tovati �ivot. Nikad nisam obra�ao pozornost �ivim bi�ima dok nisam postao
vampir. Nisam znao �to je �ivot dok mi nije potekao u crvenom mlazu preko usana i
ruku! � Zatekao sam se kako buljim u one dvije �ene. Tamnokosa je u�asno
poplavjela. Plavokosa je disala. � Nije mrtva! � rekoh mu.
��Znam. Pusti je � re�e on. Podigne joj zape��e, ponovno ga zare�e i napuni si
�a�u. � Tvoje rije�i imaju smisla � re�e mi i otpije gutljaj. � Mozak si. Ja nisam.
�to sam nau�io, nau�io sam slu�aju�i druge, a ne iz knjiga. Nisam dovoljno dugo
i�ao u �kolu. Ali nisam glup i mora� me slu�ati, jer si u opasnosti. Ne poznaje�
svoju vampirsku prirodu. Ti si poput odrasle osobe koja se prisje�a djetinjstva i
shva�a da ga nikad nije cijenila. Ne mo�e� se kao mu�karac vratiti u vrti� i igrati
se igra�kama, tra�iti da te svi obasipaju ljubavlju i brigom jer si shvatio koliko
te osobe vrijede. Tako je i s tobom i tvojom smrtnom prirodom. Odrekao si je se. Ne
mo�e� se vratiti u svijet ljudske topline svojim novim o�ima.
��Dobro to znam! � rekoh. � Ali �to je na�a narav? Ako mogu �ivjeti od krvi
�ivotinja, za�to ne bih �ivio od krvi �ivotinja a ne da nosim bijedu i smrt
ljudima!
��Usre�uje li te to? � upita me on. � Luta� kroz no�, hrani� se �takorima poput
siromaha i tad mjese�ari� oko Babettina prozora, pun skrbi, ali bespomo�an poput
bo�ice koja je no�u obilazila Endymiona a nije ga mogla imati. Recimo da je zagrli�
i da te ona pogleda bez u�asa ili ga�enja, �to tad? Nekoliko kratkih godina u
kojima bi promatrao kako trpi pod ubodima smrtnosti i kako ti umire pred o�ima?
Ho�e li te to usre�iti? Louis, to je mahnitost, uzaludnost. Pred tobom je vampirska
narav, a vampirska narav je ubijanje. Jam�im ti ako ve�eras pro�eta� ulicama i
ubije� �enu bogatu i lijepu poput Babette i sisa� joj krv dok se ne sru�i na tlo,
da vi�e ne�e� �udjeti za Babettinim profilom u svjetlosti svije�a i da ne�e�
stajati ispred prozora nadaju�i se �uti njezin glas. Bit �e� pun �ivota, a kad to
pro�e �e�at �e� za jo�. Crvena teku�ina u ovoj �a�i bit �e jednako crvena, ru�e na
tapetama jednako fino iscrtane. Do�ivljaj mjeseca i svjetlosti svije�e bit �e
jednako jak. Istom osjetljivo��u koja ti je toliko draga vidjet �e� smrt u svoj
njezinoj ljepoti, �ivot kakav se vidi jedino na pragu smrti. Louis, zar ne shva�a�?
Jedino ti mo�e� neka�njeno do�ivjeti smrt. Jedino ti na mjese�ini mo�e� nekog
zgromiti poput Bo�je ruke!
Nasloni se i ispije �a�u. O�ima je prelazio preko onesvije�tene �ene. Grudi su
joj se nadimale, a o�i pomicale kao da �e se osvijestiti.
S usana joj se otkine jauk. Lestat nikad nije tako razgovarao sa mnom; smatrao
sam da nije sposoban za to. � Vampiri su ubojice � re�e on. � Grabe�ljivci �ije im
svevide�e o�i osiguravaju ravnodu�nost. Vide ljudski �ivot kao cjelinu, bez la�ne
tuge, uzbu�uje ih zadovoljstvo da su svr�etak tog �ivota, da sudjeluju u bo�anskom
planu.
��Tako ti ka�e�! � usprotivim se. Djevojka ponovno zaje�i. Lice joj je bilo
bijelo. Glava joj se zaklati po naslonu stolca.
��Tako jest! � odgovori on. � Ka�e� da �eli� na�i druge vampire! Vampiri su
ubojice! Ne treba� im ni ti ni tvoja osjetljivost! Opazit �e te prije nego ti njih
i uo�iti tvoj nedostatak. Ne�e ti vjerovati pa �e te ubiti. Ubili bi te �ak i da si
kao ja. Jer su oni grabe�ljiva samotnjaci i ne tra�e dru�tvo kao ni ma�ke u
pra�umi. Ljubomorni su na svoju tajnu i svoje podru�je. Ako ih na�e� u paru to �e
biti isklju�ivo iz sigurnosnih razloga, a jedan �e biti rob onog drugog, ba� kap ja
i ti.
��Nisam tvoj rob � rekoh mu, iako sam znao da jesam.
��Tako se broj vampira pove�ava, kroz ropstvo. Kako ina�e? � upita on. Ponovno
uhvati djevojku za zape��e i ona vrisne kad je no� zasije�e. Polako otvori o�i dok
je on dr�ao njezino zape��e iznad �a�e. Trepne. S naporom je dr�ala otvorene o�i,
kao da joj je pred o�ima koprena. � Umorni ste, zar ne? � upita je on. Ona se
zagleda u njega kao da ga te�ko vidi. � Umorna! � re�e on, pribli�i joj se sasvim i
zagleda u o�i. � �elite spavati. � Da � zastenje ona tiho. On je podigne i odnese u
spava�u sobu. Jedan mrtva�ki sanduk le�ao je na sagu a drugi je stajao prislonjen
uza zid. Krevet je bio presvu�en bar�unom. Lestat je ne polo�i na krevet, nego je
polako spusti u svoj mrtva�ki sanduk. � �to radi�? � upitam ga. Djevojka se
ogledavala poput prestra�ena djeteta. � Ne! � zastenje. Kad je spustio poklopac,
ona vrisne i nastavi vri�tati.
��Lestat, za�to to radi�? � upitam ga.
��Svi�a mi se � re�e on. � U�ivam, � Pogleda me. � Ne ka�em da i ti mora�
u�ivati. Veliki estet neka u�iva u vi�im stvarima. Ubij ih brzo ako �eli�, ali ubij
ih! Shvati da si ubojica! Ah! � On s ga�enjem podigne ruke. Djevojka je prestala
vri�tati. Lestat privu�e mali stolac krivih nogu, prekri�i noge i zagleda se u
mrtva�ki sanduk. Njegov je mrtva�ki sanduk bio crn i lakiran, ne �etvrtast kao �to
su dana�nji, nego utanjen na oba kraja, a �iri ondje gdje obi�no mrtvac dr�i
prekri�ene ruke na prsima. Oblik je opona�ao oblik ljudskog tijela. Mrtva�ki sanduk
se otvori i djevojka se uspravi zaprepa�tena, divljeg pogleda, plavih uzdrhtalih
usana. � Lezi, ljubavi � re�e joj on i gurne je. Ona legne. Bila je na rubu
histerije. Netremice ga je gledala. -Mrtva si, ljubavi � re�e joj on. Ona vrisne i
okrene se o�ajno u mrtva�kom sanduku poput ribe, kao da se �eli provu�i kroz strane
ili dno. � To je mrtva�ki sanduk. Mrtva�ki sanduk! � vrisne ona. � Pustite me van.
��Ali ionako moramo jednom u mrtva�ki sanduk � re�e joj on. � Lezi mirno,
ljubavi. Ovo je tvoj mrtva�ki sanduk. Ve�ina nas nikad ne isproba mrtva�ki sanduk.
A ti jesi. � Ne znam je li ga slu�ala ili nije ili ju je napu�tao razum. Tad me
ugleda na vratima pa se smiri. Pogleda u Lestata pa u mene. � Pomozite mi! � re�e.
Lestat me pogleda. � O�ekivao sam da �e� to nau�iti nagonski kao ja � re�e on.
� Kad sam ti dao prvu �rtvu, mislio sam da �e� po�eljeti jo�, da �e� svakom
ljudskom �ivotu pri�i kao punoj �a�i, poput mene. Ali nisi. Nisam te �elio izvesti
na pravi put, jer si najbolji kad si slab. Promatrao bih te kako se �ulja� no�u,
gleda� ki�u i pomislio bih: � Lako je s njim, budalast je. Ali ti si slab, Louis.
Ti si opasnost. Za vampire i ljude. Razotkrio si se s Babette. Kao da �eli� da
obojica stradamo.
��Ne mogu podnijeti tvoja djela � rekoh i okrenem mu le�a. Djevoj�ine su mi o�i
palile le�a. Le�ala je i gledala me.
��Mo�e�! � re�e on. � Vidio sam te sino� s onim djetetom. Ti si vampir, ba� kao
i ja!
Ustane i pri�e mi, ali se djevojka ponovno uspravi pa se on okrene i gurne je u
mrtva�ki sanduk. � Daj od nje na�inimo vampira? Da dijelimo �ivot s njom? � upita.
Rekoh bez Kolebanja: � Ne!
��Zato �to je kurva? � upita on. � I to prokleto skupa! -Mo�e li pre�ivjeti?
Ili je izgubila odvi�e krvi? � upitam ga.
��Dirljivo! � re�e on. � Ne mo�e pre�ivjeti.
��Onda je ubij. � Ona po�ne vri�tati. Lestat je sjedio pokraj mrtva�kog
sanduka. Okrenem se k njoj. On se smije�io, a djevojka je okrenula lice k satenu i
jecala. Razum ju je skoro potpuno napustio, plakala je i molila. Molila se Djevici
Mariji da je spasi. Rukama bi pokrila lice, pa glavu, a iz zape��a joj je curila
krv i mrljala kosu i saten. Nagnem se nad mrtva�ki sanduk. Istina, umirala je. O�i
su joj gorjele, ali tkivo oko njih ve� je poplavjelo. Ona se nasmije�i. � Ne�ete
dopustiti da umrem, zar ne? � �apne. � Spasit �ete me. � Lestat je uhvati za
zape��e. � Prekasno, ljubavi. � Pogledaj si zape��e i grud. � Dodirne ranu na
vratu. Ona se rukama uhvati za vrat i udahne. Razjapi usta, ali joj krik zamre u
grlu. Zapiljim se u Lestata. Nisam shva�ao za�to to radi. Lice mu je bilo glatko
poput mojeg, gibljivije od krvi, ali hladno i bezosje�ajno.
Nije se kesio poput negativca na pozornici, niti �udio za njezinom patnjom
gonjen okrutno��u. Samo ju je promatrao. � Nisam htjela biti pokvarena � plakala
je. � Radila sam �to sam morala. Ne�ete dopustiti da mi se to dogodi. Pustit �ete
me. Ne mogu ovako umrijeti, ne mogu! � Jecala je suho i tiho. � Pustit �ete me.
Moram sve�eniku. Pustit �ete me.
��Ali moj prijatelj je sve�enik � smije�io se Lestat. Kao da se dosjetio toga
kao �ale. � Ovo je, du�o, tvoj ukop. Bila si na Ve�eri i umrla si. Ali Bog ti je
pru�io jo� jednu priliku da dobije� oprost. Zar ne shva�a�? Ispri�aj mu svoje
grijehe.
Ona je isprva odmahivala glavom, a tad me ponovno pogleda mole�ivim o�ima. � Je
li to istina? � �apne. � Du�o � re�e Lestat � �ini se da se nisi pokajala. Morat �u
zatvoriti poklopac!
��Lestat, prestani! � izderem se na njega. Djevojka je ponovno po�ela vri�tati
i vi�e nisam to mogao podnijeti. Nagnem se nad nju i uhvatim je za ruku. � Ne mogu
se sjetiti svojih grijeha � re�e ona ba� kad sam se zagledao u njezino zape��e,
odlu�an da je ubijem. � Nemojte ni poku�avati. Recite Bogu jedino da vam je �ao �
rekoh � a tad �ete umrijeti i svemu �e biti kraj. � Ona legne i sklopi o�i. Ja
zarijem zube u njezino zape��e i po�nem sisati krv. Jednom se pomakla kao u snu i
izrekla ne�ije ime. Osjetiv�i hipnoti�ku usporenost njezina srca, dignem se
omamljen, zbunjen na trenutak i uhvatim se za dovratak. Vidio sam je kao u snu.
Svije�e su gorjele u kutu mog oka. Le�ala je potpuno mirno. A Lestat je sjedio
mirno pokraj nje, poput o�alo��ene obitelji, smirena lica. � Louis � re�e mi. � Zar
ne shva�a�? Mir �e ovladati tobom tek kad to bude� radio svake no�i. Nema ni�eg
osim toga. To je sve! � Re�e to skoro nje�no. Ustane i polo�i obje ruke na moja
ramena. U�em u salon, klone�i se njegova dodira, ali nedovoljno odlu�an da ga
odgurnem. � Po�i sa mnom na ulice. Kasno je. Nisi dovoljno popio. Dopusti da ti
poka�em �to si. Istinski! Oprosti mi ako sam zabrljao i prepustio previ�e prirodi.
Do�i!
��Lestat, ne mogu to podnijeti � rekoh mu. � Lo�e si dru�tvo odabrao.
��Ali, Louis � re�e on � nisi ni poku�ao!
Vampir za�uti. Promatrao je mladi�a. Mladi�, zaprepa�ten, ne re�e ni�ta.
��Rekao je istinu. Nisam dovoljno popio. Potresen djevoj�inim strahom, dopustih
mu da me odvede iz hotela preko stra�njih stuba. Ljudi su izlazili iz plesne
dvorane u Conde Street i zakr�ili usku ulicu. U hotelima su se odr�avale zabave i
obitelji vlasnika planta�a odsjedale su u gradu. Prolazili smo izme�u njih kao kroz
no�nu moru. Moja du�evna bol bila je neizdr�iva. Nisam osjetio takvu bol otkad sam
postao vampir. Lestatove rije�i bile su istinite. Osjetio bih mir samo kad bih
ubio. Kad bih ubio ne�to manje od ljudskog bi�a osjetio bih nejasnu �e�nju,
nezadovoljstvo koje me vodilo u blizinu smrtnika pa bih kroz prozore promatrao kako
�ive. U svojoj boli pitao sam se nerazumno poput djeteta: mogu li se vratiti? Zar
ne mogu ponovno postati �ovjek? Postavljao sam si to pitanje dok me krv one
djevojke jo� grijala i dok sam osje�ao tjelesno uzbu�enje i snagu. Ljudska lica
prolazila su pokraj mene kao plamen svije�a koji ple�e na crnim valovima. Tonuo sam
u tamu. Dosadila mi je �e�nja. Osvrtao sam se, gledao u zvijezde i razmi�ljao: �
Da, istina je. Lestat govori istinu � kad ubijem, ne osje�am �e�nju. Ne mogu
podnijeti takvu istinu, ne mogu je podnijeti.
Odjedanput se dogodi �udesna promjena. Ulica je bila potpuno tiha. Zalutali smo
daleko od sredi�ta starog dijela grada i pribli�ili se nasipu. Nije bilo rasvjete.
Kroz poneki prozor vidjela se vatra, a kad�to bi se za�uo i udaljen smijeh. Ali
nije bilo nikoga. Osjetim povjetarac s rijeke i vru� no�ni zrak. Lestat je bio
nepomi�an poput kamena. Iznad dugog, niskog niza usiljenih krovova nazirali su se
golemi obrisi hrastova, veliki zaljuljani oblici puni milijuna zvukova ispod niskih
zvijezda. Na trenutak nestane boli, zbrke. Zatvorim o�i i za�ujem vjetar i zvuk
brze, ali tihe rijeke. Znao sam da taj trenutak ne�e potrajati, da �e prohujati
pokraj mene, istrgnuti se iz mojih ruku, da �u poletjeti za njim kako bih ga
vratio, osamljen kao nitko pod kapom nebeskom. Glas pokraj mene zabrunda u no�i,
bubanj koji ozna�i svr�etak trenutka i re�e: � U�ini �to ti je priro�eno. Ovaj
trenutak je tek nagovje�taj onoga �to te �eka. U�ini �to mora�. � I trenutak je
pro�ao. Stajao sam omamljeno poput one djevojke u salonu hotela, spreman poslu�ati
svaki prijedlog. Lestat kimne glavom: � Osje�a� u�asnu bol � re�e on. � Osje�a� je
ja�e od drugih zato �to si vampir. Ne �eli� da potraje.
��Ne � odgovoriti mu. � Osje�at �u se kako sam se osje�ao s njom, spojen s
njom, lagan poput pera, uhva�en kao u plesu.
��Tako i jo� bolje. � Stisne mi ruku. � Ne okre�i tome le�a, po�i sa mnom.
Brzo me povede ulicom. Okrenuo bi se kad bih zastao. Dr�ao me za ruku i
smije�io se. Njegovo prisustvo me radovalo kao i one no�i kad je u�ao u moj smrtni
�ivot i rekao mi da �u biti_ vampir. � Zlo je na�in mi�ljenja��apne mi. � Mi smo
besmrtni. �ekaju nas bogate gozbe koje savjest ne mo�e cijeniti, u kojima smrtnici
ne mogu u�ivati bez kajanja. Bog ubija, pa �emo i mi. Bez razlike uzima najbogatije
i najsiroma�nije, pa �emo i mi. Jer nema stvorenja poput nas, pa Bogu nitko nije
sli�niji od nas, an�ela tame koji nismo sapeti smrdljivim granicama pakla nego
lutamo Njegovom zemljom i �itavim Njegovim kraljevstvom. No�as �elim dijete. Poput
majke i ja �elim dijete!
Morao sam znati �to time �eli re�i, ali nisam. O�arao me, op�inio. Poigravao se
sa mnom kao kad sam bio smrtnik. Govorio je: � Bol �e prestati.
U�li smo u ulicu osvijetljenih prozora. Bile su to ku�e sa sobama za izdavanje
koje su unajmljivali mornari i vlasnici batani. U�emo kroz uska vrata. Lestat se
po�ne �uljati kamenim prolazom u kojem sam �uo vlastiti dah poput vjetra; najzad mu
sjena isko�i u svjetlu vrata pokraj sjene drugog �ovjeka. Sagnutih glava �aptali su
kao da �u�ti suho li��e. � �to je? � pri�em mu kad se vratio. Prestra�io sam se da
�e mi uzbu�enje splasnuti. Ponovno ugledam pusto� iz snova koju sam vidio kad sam
razgovarao s Babette. Pro�me me hladno�a osamljenosti, krivnje. � Ona je ondje! �
re�e on. � Tvoja ranjenica. Tvoja k�i.
��O �emu to govori�?
��Spasio si je � �apne. � Znao sam. Ostavio si �irom otvoren prozor i
prolaznici su je donijeli.
��Dijete. Ona "djevoj�ica! � zapanjim se. Ali on me povede kroz vrata do
posljednjeg u nizu drvenih kreveta, na kojima su le�ala djeca ispod uskih bijelih
pokriva�a. Na kraju odjela gorjela je jedna svije�a. Za malim pisa�im stolom
sjedila je medicinska sestra. Pro�emo kroz prolaz izme�u kreveta. � Izgladnjela
djeca, siro�ad � re�e on. � Oboljela od kuge i groznice. � Zaustavi se. Ugledam
djevoj�icu na krevetu. Do�e lije�nik i po�ne se do�aptavati s Lestatom koji je
pokazivao silnu brigu za usnulu dje�icu. Netko zapla�e u susjednoj prostoriji.
Sestra ustane i �urno se udalji.
Lije�nik se sagne i omota dijete pokriva�em. Lestat je izvadio novac iz d�epa i
metnuo ga u podno�je kreveta. Lije�nik re�e kako mu je drago da smo do�li po nju,
jer je ve�ina djece u bolnici siro�ad. Dolazila su brodovima, ponekad bi bila tako
malena da nisu mogla identificirati maj�ino tijelo. Mislio je da je Lestat otac.
Uskoro je Lestat jurio s njom kroz ulice. Bijeli pokriva� sjajio je na njegovoj
tamnoj pelerini i kaputu. �ak bi se i mom vje�tom oku ponekad u�inilo kao da
pokriva� leti kroz zrak, da mijenja oblik no�em vjetrom poput lista koji je vjetar
podignuo pa otpuhnuo niz prolaz, koji poku�ava posti�i brzinu i odlijepiti se od
tla. Stignem ga kad smo se pribli�ili svjetiljkama na Place d'Armes. Blijedo je
dijete le�alo na njegovu ramenu, okruglih obra��i�a, iako bez krvi i na samrti. Ona
otvori o�i: vje�e se podignu i ispod dugih, zavinutih trepavica ugledam
bjeloo�nicu. � Lestat, �to radi�? Kamo je vodi�? � strogo ga upitam iako sam znao.
Krenuo je u hotel, u na�u sobu.
Le�evi su bili na mjestu; jedan uredno polo�en u mrtva�ki sanduk kao da ju je
uredio pogrebnik, a drugi na stolcu za stolom. Lestat projuri pokraj njih kao da ih
nije vidio. Ja sam ga op�injeno promatrao. Svije�e su dogorjele i jedino je svjetlo
bilo ono od mjeseca i uli�ne rasvjete. Vidio sam njegov zale�en i sjajan profil dok
je polagao dijete na jastuk. � Do�i Louis, nisi se dovoljno nahranio. Znam da nisi
� re�e on jednako mirnim, uvjerljivim glasom kojim se vje�to slu�io �itave ve�eri.
Uhvati me za ruku toplim i �vrstim stiskom. � Louis, pogledaj kako je bucmasta i
slatka, kao da joj smrt ne mo�e oduzeti svje�inu, volja za �ivotom je odvi�e jaka!
Smrt mo�e njezina usta�ca i okrugle ru�ice pretvoriti u nadgrobni spomenik, ali ih
ne mo�e usahnuti! Sjeti se kako si je po�elio kad si je ugledao u onoj sobi. �
Opirao sam mu se. Nisam je �elio ubiti. Nisam to �elio ni pro�le no�i. Sjetim se
dviju stvari koje su me mu�ile: sna�nih udaraca njezina srca i osjetim �e�nju za
njima, tako silnu da sam joj okrenuo le�a, a i istr�ao bih iz sobe da me Lestat
nije zadr�ao. Prisjetim se lica njezine majke i trenutka u�asa kad sam ispustio
dijete a Lestat u�ao u sobu. Ali sad mi se nije rugao, ve� me zbunjivao. � Louis,
�eli� je. Zar ne shva�a�? Kad popije� njezinu krv, mo�i �e� popiti sva�iju. I sino�
si je po�elio, ali si se smek�ao i zato nije mrtva. � Znao sam da su njegove rije�i
istinite. Osjetim zanos privinut uz nju. Srce joj je uporno tuklo. � Odvi�e je jaka
za mene. Srce joj ne popu�ta � rekoh mu. � Tako je jaka? � nasmije�i se on. Privu�e
me k sebi. � Popij joj krv, Louis. Znam da to �eli�. � Poslu�am ga. Privu�eni se
krevetu i zagledam u nju. Prsni ko� jedva se primjetno dizao. Jedna ru�ica zaplela
joj se u dugu, zlatnu kosu. Nisam je mogao gledati. �elio sam da ne umre, a �elio
sam joj popiti krv. �to sam je dulje gledao, ja�e sam osje�ao okus njezine ko�e.
Osjetim kako joj moja ruka klizi ispod le�a i kako je privla�im k sebi, osjetim
njezin mekan vrat. Mekana, mekana, takva je bila � mekana. Uvjeravao sam se kako je
za nju bolje da umre, jer �to �e biti od nje, ali to su bile prijetvorne misli.
�elio sam je! Uzmem je u naru�je i privinem uza se, njezin u�aren obraz uz svoj.
Kosa joj je padala po mojim zglavcima i dodirivala mi vje�e. Sladak dje�ji miris
bio je sna�an usprkos bolesti i smrti. Ona zastenje i pomakne se. Nisam to mogao
podnijeti. Ubit �u je prije nego �to se probudi i postane svjesna �to se doga�a.
Zagrizem u njezin vrat. Lestat mi re�e �udnim glasom: � Samo mala ranica. Malo
grlo. � I ja mu se pokorim.
Ne�u vam ponoviti kako je bilo, osim da me o�amutilo kao i prvom prilikom, kao
i uvijek kad bih ubio, �ak i ja�e. Koljena su mi klecala. Le�ao sam napola na
krevetu i sisao joj krv. Njezino je srce ludo tuklo i nije usporavalo, nije se
htjelo predati. I dok sam pio njezinu krv i dok je moj nagonski dio �ekao da joj
srce uspori i tako najavi njezinu smrt, Lestat me odvu�e od nje. � Ali nije mrtva!
� �apnem. No bilo je gotovo � po�eli su se nazirati obrisi poku�stva. Sjednem
omamljen, zagledan u nju, preslab da se pomaknem. Glavu naslonim na krevet, ruke
pritisnem na bar�unasti pokrov. Lestat je pograbi i obrati joj se imenom: �
Claudia, Claudia, slu�aj, osvijesti se, Claudia. � Odnese je iz sobe u predsoblje.
Glas mu je bio jedva �ujan. �Bolesna si, �uje� li? Mora� me poslu�ati �eli� li
ozdraviti. � Do�em k sebi. Shvatim �to radi: razrezao je �ile na zape��u i dao joj
da popije njegove krvi. � Tako je, du�o. Jo� pij � govorio joj je. � Mora� piti da
se oporavi�..
��Prokletni�e! � viknem, a on me presije�e u�arenim o�ima. Sjedne na sofu. Ona
je �vrsto prionula uz njegovo zape��e. Bijelom rukom �vrsto se dr�ala za njegov
rukav. Njegov grudni ko� nadimao se i hvatao zrak, a lice mu se iskrivilo kao nikad
dotad. Jaukne i �apne joj da nastavi. Kad sam se pomaknuo s praga, on se ponovno
zapilji u mene kao da �eli re�i: � Ubit �u te!
��Za�to, Lestat? � tiho ga upitam. Poku�avao ju je odgurnuti, ali ona nije
popu�tala. Prstima je oplgla njegove "prste i ruku i dr�ala njegovo zape��e na
svojim usnicama. Claudia zare�i. � Prestani! � re�e joj on. Mu�io se. Odmakne je od
sebe i uhvati za ramena objema rukama. O�ajni�ki je poku�avala dohvatiti njegovo
zape��e zubima, ali nije mogla. Pogleda ga iskreno za�u�ena. On se odmakne
ispru�ene ruke kako se ne bi pomaknula. Pritisne rup�i� o zape��e i odmakne se od
nje, prema vrpci za zvono. Povu�e je sna�no, ne skidaju�i oka s nje.
��Lestat, �to si u�inio? � upitam ga. � �to si u�inio? � Zagledam se u nju.
Sjedila je mirno, o�ivljena, ispunjena �ivotom, bez bljedila ili nemo�i, ispru�enih
nogu na damastu, a njezina bijela haljinica meka i tanka poput an�elove halje
svijala se oko njezina malog tijela. Gledala je Lestata. � Ne mene � re�e joj on. �
Nikad vi�e. Shva�a� li? Ali �u ti pokazati �to ti je �initi! � Kad sam poku�ao
privu�i njegov pogled da bi mi odgovorio �to namjerava, on me odgurne. Tako me
udario rukom da sam udario u zid. Netko pokuca na vrata. Znao sam �to Lestat
namjerava. Ponovno sam ga poku�ao dohvatiti, ali se tako brzo okrenuo da nisam ni
opazio kad me udario. Kad sam ga vidio, ve� sam le�ao na stolcu a on je otvarao
vrata. � Da, u�ite molim, dogodila se nezgoda � re�e on dje�aku robu.
Zatvori vrata i napadne ga s le�a tako da dje�ak nije shvatio �to mu se
dogodilo. Lestat je kleknuo iznad tijela i pio krv. Mahne djevoj�ici koja sklizne s
kau�a, klekne i uzme zape��e koje joj on pru�i i brzo odmakne posuvratak. Najprije
ga je glodala kao da �e progutati meso, a tad joj Lestat poka�e �to da radi.
Odmakne se i dopusti njoj da popije ostatak. Gledao je u dje�akova prsa, pa kad je
do�lo vrijeme, on se nagne i re�e: � Nemoj vi�e, umire. Ne smije� nikad piti kad
srce prestane kucati ili �e� ponovno oboljeli, i to nasmrt. Shva�a� li? � Ali ona
se dovoljno napila pa sjedne pokraj njega, le�ima naslonjena na sofu, nogu
ispru�enih na podu. Dje�ak umre. Osjetim umor i ga�enje, kao da je no� potrajala
tisu�u godina. Gledao sam ih. Dijete se pribli�i Lestatu i privine uz njega. On je
obgrli, ali su njegove ravnodu�ne o�i i dalje po�ivale na le�u. Pogleda me.
��Gdje je mama? � tiho upita djevoj�ica. Glas je bio jednak njezinoj tjelesnoj
ljepoti, jasan poput srebrnog zvonca, �ulan. Ona je bila �ulna. O�i su joj bile
velike i jasne poput Babettinih. Nisam znao �to to zna�i. Znao sam �to bi moglo
zna�iti, ali sam bio zapanjen. Lestat ustane, podigne je s poda i pri�e mi. � Ona
je na�a k�i � re�e. � �ivjet �e s nama. � Pogleda je sjajnim, ali hladnim o�ima,
kao da je rije� o lo�oj �ali. Zatim me usrdno pogleda. Gurne je prema meni i ona mi
sjedne u krilo. Zagrlim je. Ponovno osjetim kako je mekana, kako joj je ko�a puna
poput kore toplog vo�a, �ljiva ugrijanih na suncu. Svoje goleme sjajne o�i uprla je
u mene ljubopitljivo i povjerljivo. � Ovo je Louis, a ja sam Lestat � re�e joj on i
klekne pokraj nje. Ona se ogleda oko sebe i re�e kako je soba lijepa, jako lijepa,
ali da ona ho�e mamu. Lestat izvadi �e�alj i po�ne je �e�ljati. Pridr�avao je
uvojke kako ih ne bi �upao �e�ljem. Kosa se po�ela rasplitati i pretvarati u saten.
Bila je najljep�e dijete koje sam ikad vidio, a sad je blistala hladnim vampirskim
�arom. O�i su joj bile kao u odrasle �ene. Pobijeljet �e i utanjiti se poput nas,
ali ne�e izgubiti oblik. Sad sam shvatio Lestatove rije�i o smrti, �to je �elio
re�i. Dodirnem dvije crvene rupice na Claudijinu vratu iz kojih je krvarilo.
Dohvatim Lestatov rup�i� s poda i polo�im ga na njezin vrat. � Mama te ostavila s
nama. �eli da bude� sretna � govorio je beskrajno samouvjereno. � Ona zna da te
mo�emo usre�iti.
��Ho�u jo� � re�e ona i okrene se prema le�u na podu.
��Ne ve�eras, sutra nave�er � re�e Lestat. Izvadi �enu iz svog mrtva�kog
sanduka. Dijete sklizne iz mog krila i ja po�em za njom.
Gledala je kako Lestat stavlja dvije �ene i dje�aka u krevet. Pokrije ih do
brade. � Jesu li bolesni? � upita djevoj�ica.
��Da, Claudia � re�e Lestat. � Bolesni su i mrtvi. Umiru kad im popijemo krv. �
On joj pri�e i podigne je. Stajala je izme�u nas. O�arala me ovako promijenjena
svakim svojim pokretom. Vi�e nije bila dijete, nego vampir. � Louis je namjeravao
oti�i � re�e Lestat, pogledavaju�i u mene pa u nju. � Namjeravao je oti�i. Ali sad
ne�e, jer �eli ostati, brinuti o tebi i usre�iti te. � Pogleda me, � Ne odlazi�,
Louis, zar ne?
��Kopile! � �apnem mu. � Sotono!
��Kako se izra�ava� pred k�erkom! � re�e on.
��Nisam ja va�a k�i � re�e ona srebrnim glasom. � Ja sam mamina k�i.
��Vi�e nisi, du�o � re�e joj on. Pogleda u prozor, zatvori vrata spava�e sobe i
zaklju�a ih. � Ti si na�a k�i, Louisova i moja, shva�a�? S kime bi trebala spavati?
S Louisom ili sa mnom? � Pogleda me i re�e: � Mo�da s Louisom. Kad sam umoran,
nisam previ�e ugodan.
Vampir za�uti. Mladi� ne re�e ni�ta. � Dijete vampir! � kona�no �apne. Kao da
se trgnuo, iako nije u�inio nikakav pokret. Zapilji se u magnetofon kao da je rije�
o �udovi�tu.
Mladi� opazi da je vrpca na izmaku. Brzo otvori kov�e�i�, izvu�e novu vrpcu i
nespretno je ubaci u aparat. Pritisne tipku i pogleda u vampira. Njegovo lice bilo
je umorno, izmu�eno, li�ne kosti istaknutije, a sjajne zelene o�i goleme. Po�eli su
razgovor po mraku koji se u San Franciscu zimi rano spu�tao, a sad je bilo deset
sati. Vampir se uspravi, osmjehne i re�e mirno: � Spremni smo za nastavak?
��U�inio je to djevoj�ici kako bi vas zadr�ao? � upita mladi�.
��Te�ko je re�i. Bila je to poruka. Uvjeren sam kako Lestat nije volio govoriti
o svojim motivima ili uvjerenjima, �ak ni sebi. Takvu osobu mora se dobro
pritisnuti da bi se otvorila i priznala kako u njegovu �ivotu ima logike i metode.
To se dogodilo Lestatu te no�i: bio je prisiljen otkriti samom sebi za�to �ivi kako
�ivi. Nedvojbeno ga je na to natjerala i �elja da me zadr�i. Kad danas o tomu
razmi�ljam mislim da je i on �elio znati razlog za�to ubija, �elio je preispitati
svoj �ivot. U razgovoru je otkrio u �to vjeruje. Zaista je �elio da ostanem. Sa
mnom je �ivio kako ne bi mogao �ivjeti sam. Pazio sam da nijedan dio svog
vlasni�tva ne prepi�em na njega, a to ga je izlu�ivalo. Nije me uspio nagovoriti. �
Vampir se glasno nasmije. � Na �to me sve nagovorio! �udno. Uspio me nagovoriti da
ubijem dijete, ali ne i da se rastanem od novca. � Zatrese glavom. � Ali � re�e �
to nije bila pohlepa. Bio sam s njim zato �to sam ga se bojao.
��Govorite o njemu kao da je mrtav, te Lestat je bio ovakav ili onakav. Je li
mrtav? � upita mladi�.
��Ne znam � re�e vampir. � Mislim da jest. Ali, o tome �u poslije. Govorili smo
o Claudiji, zar ne? Jo� sam vam ne�to �elio re�i o Lestatovim motivima. Lestat
nikome nije vjerovao. Prema vlastitim rije�ima bio je poput ma�ke, osamljeni lovac.
Ali je te no�i razgovarao sa mnom, razotkrio se rekav�i istinu. Skinuo je masku
poruge, bahatosti. Nakratko je zaboravio svoju vje�nu ljutnju, a to je za Lestata
bilo ravno razotkrivanju. U onoj tamnoj ulici osjetio sam zajedni�tvo kakvo nisam
osjetio otkako sam umro. Mislim da je uveo Claudiju u vampirstvo kako bi se
osvetio.
��I vama i svijetu � zaklju�i mladi�.
��Da. Lestatovi su se motivi uvijek vrtjeli oko osvete.
��Po�ev�i od oca? Od �kole?
��Ne znam. Dvojim � re�e vampir. � Nastavit �u.
��Molim vas nastavite! Tek je deset sati. � Mladi� poka�e sat. Vampir ga
pogleda pa se nasmije�i. Izraz mladi�eva lica promijeni se. On se zbuni, kao da se
zgrozio. � Jo� me se bojite? � upita vampir.
Mladi�e ne re�e ni�ta, ali se odmakne od ruba stola. Tijelo mu se izdulji.
Stopala ispru�i po golim daskama, a tad ih podvu�e.
��Bilo bi neoprezno od vas da se ne bojite � re�e vampir. � Ali, nemojte se
bojati. Nastavimo.
��Izvolite � re�e mladi� i poka�e na ure�aj.
��Dakle � po�ne vampir � vjerojatno pretpostavljate da je mademoiselle Claudia
promijenila na� �ivot. Tijelom je umrla, ali su joj se osjetila razbudila poput
mojih. S rado��u sam to u nje opazio. Ali nisam dugo shvatio koliko je �elim,
koliko s njom �elim razgovarati i biti s njom. Najprije sam je jedino �elio
za�tititi od Lestata. Svakog bih je jutra spustio u svoj mrtva�ki sanduk i ne bih
je ispu�tao iz vida kad je on bio u blizini. Morao sam, jer bi Lestat ponekad
natuknuo da �e je ubiti. � Izgladnjelo dijete je u�asan prizor � re�e mi � a
izgladnjeli vampir jo� u�asniji. � Kad bismo je negdje zaklju�ali, njezini krici
�uli bi se do Pariza � re�e on. � Te su rije�i zapravo bile namijenjene meni, da me
dr�e u blizini. Bojao sam se pobje�i sam, a s Claudijom se nikad ne bih na to
odlu�io. Bila je dijete i netko se morao brinuti za nju.
To mi je pru�alo puno zadovoljstva. Odmah je zaboravila pet godina koje je
pro�ivjela kao smrtnik. Barem se tako �inilo, jer je bila tajanstveno �utljiva.
Kad�to bih se prestra�io da je izgubila razum, da joj je njezina bolest iz smrtnog
�ivota uz du�evni potres prelaska u vampire mo�da pomutila pamet, ali to se
pokazalo neto�nim. Jednostavno se toliko razlikovala od mene i Lestata da je nisam
mogao shvatiti. Iako je bila dijete, bila je i bespo�tedni ubojica koji je s
dje�jom uporno��u nemilosrdno tragao za krvlju. Iako je Lestat meni prijetio kako
�e je ubiti, njoj nije prijetio, nego ju je obasipao ljubavlju, ponosan na njezinu
ljepotu, �eljan nau�iti je kako moramo ubijati da bismo �ivjeli.
U to je doba gradom harala kuga. Lestat bi Claudiju odveo na smrdljiva groblja
na kojima su u hrpama le�ale �rtve kuge, a zvukovi lopata nisu danono�no zamirali.
� To je smrt � re�e joj on i poka�e �enski le� koji se raspadao � koja nama nije
namijenjena. Na�a �e tijela uvijek ostati kakva jesu, svje�a i �iva; ali ne smijemo
oklijevati ubijati druge, jer tako �ivimo. � Claudia bi gledala zagonetnim
vodenkastim o�ima.
Ako u po�etku nije shva�ala, nije se nimalo ni bojala. Nijema i lijepa, igrala
se lutkama, odijevala ih i razodijevala satima. Nijema i lijepa bi ubijala. A ja,
preobra�en Lestatovom poukom puno sam �e��e tra�io �rtve me�u ljudima. Ubijanje je
ubla�avalo dio boli koja me pratila u tamnim, tihim no�ima na Pointe du Lacu, kad
sam sjedio s Lestatom i starcem. Bol je ubla�avalo i mno�tvo na vje�no bu�nim
ulicama, kabarei koji nisu zatvarali vrata, balovi koji su trajali do zore, glazba
i smijeh koji su se izlijevali kroz otvorene prozore, ljudi koji su me okru�ivali,
moje �rtve i otkucaji njihova srca. Na to nisam gledao s velikom ljubavlju koju sam
osje�ao za sestru i Babette, nego s nekom ravnodu�no��u i potrebom. Ubijao sam ih
na razli�ite na�ine i na velikim udaljenostima, hodao s vampirskim vidom i laganim
pokretima kroz. napu�en, uzavreli grad, okru�e �rtvama koje su me zavodile,
pozivale na ve�ere, u svoje ko�ije, svoje javne ku�e. Zadr�avao bih se tek koliko
bi mi trebalo da uzmem �to sam morao, utje�en u svojoj velikoj tjeskobi da mi grad
pru�a beskona�an niz predivnih neznanaca.
Jer tako je bilo. Hranio sam se isklju�ivo neznancima. Pribli�io bih im se
dovoljno da vidim njihovu �ivu ljepotu, jedinstveni izraz lica, nov i strastven
glas, a tad bih ih ubio prije nego se u meni probudi ga�enje, strah i tuga.
Claudia i Lestat mogli su loviti i zavoditi, provoditi puno vremena u dru�tvu
na smrt osu�enih �rtava i u�ivati u sjajnom humoru kad �rtva i ne znaju�i
prijateljuje sa smr�u. Ali ja to nisam mogao podnijeti. Nabujalo pu�anstvo grada za
mene je bila Bo�ja milost, �uma u kojoj sam se izgubio. Nisam se mogao obuzdati;
zahvatio me vrtlog odvi�e brz za razmi�ljanje ili bol. Prihva�ao sam poziv na smrt,
a nisam je zazivao.
�ivjeli smo u jednoj od mojih novih �panjolskih ku�a u Rue Royale, u velikom,
rasko�nom stanu na katu, iznad trgovine koju sam iznajmio kroja�u. Iza ku�e je bio
skriven vrt, od ulice odijeljen sigurnim zidom. Stan je imao drvene rebrenice i
zabravljen kolni ulaz i bio puno sigurniji i rasko�niji od Pointe du Laca. Sluge su
nam bili crnci slobodnjaci koji su nas prepu�tali samo�i prije zore i odlazili
svojim ku�ama. Lestat je kupio najnovije uvozne predmete iz Francuske i �panjolske:
kristalne lustere i orijentalne sagove, svilene paravane s obojenim rajskim pticama
i kanarincima u velikim zlatnim kavezima, fine mramorne gr�ke bogove i lijepo
oslikane kineske vaze. Rasko� mi nije bila potrebnija nego prije, ali me o�arala
poplava umjetnosti, zanatstva i lijepo oblikovanih svakodnevnih predmeta. Satima
bih gledao u zamr�en uzorak na sagovima ili promatrao kako svjetlost svjetiljke
mijenja turobne boje slika nizozemskih majstora.
Claudija se tome silno divila, s tihim strahopo�tovanjem neiskvarenog djeteta.
Veselila se kad je Lestat unajmio majstora da pretvori zidove njezine sobe u
�arobnu �umu jednoroga i zlatnih ptica, vo�ki krcatih vo�em iznad blistavih potoka.
Beskona�na rijeka kroja�ica, postolara i kroja�a dolazila nam je u stan kako bi
Claudiju odjenula po posljednjoj dje�joj modi, pa je uvijek bila uzor dje�je
ljepote, sa zavinutim trepavicama i predivnom �utom kosom, ali i ukusa; u lijepo
skrojenim �e�iri�ima, si�u�nim �ipkanim rukavicama, �irokim bar�unastim kaputi�ima
i pelerinama...snje�nobijelim haljinama nabranih rukava i sjajnim plavim vrpcama.
Lestat se igrao s njom kao s prelijepom lutkom, a i ja sam se igrao s njom kao da
je rije� o prelijepoj lutki. Na njezinu sam se molbu odrekao staromodne crnine i
zamijenio je kico�kim kaputi�ima, svilenim kravatama, mekanim sivim kaputima i
rukavicama i crnim pelerinama. Lestat je smatrao kako je za vampire najbolja crna
boja, vjerojatno jedino estetsko na�elo koje je uporno zastupao, ali nije se
protivio ni�emu �to je mirisalo na otmjenost i pretjeranost. Volio je ljepotu
prizora koji smo nas troje pru�ali u svojoj lo�i u Francuskoj operi ili Theatre
d'Orleans, u koje smo �esto i�li. Lestat je obo�avao Shakespearea, �to me
iznenadilo, a �esto je drijemao za vrijeme opere. Probudio bi se na vrijeme da
pozove neku zgodnu damu na pono�nu ve�eru, na kojoj bi upotrijebio svu vje�tinu da
je o�ara, a tad bi je nasilno otpremio u raj ili pakao i vratio se ku�i nose�i
dijamantni prsten za Claudiju.
Cijelo to vrijeme pou�avao sam Claudiju i �aptao u njezinu si�u�nu usku kako je
na�a besmrtnost beskorisna ako ne opa�amo ljepotu oko nas, stvarala�tvo smrtnika.
Neprestano sam zagledavao u njezin miran pogled dok bi uzimala knjige od mene,
�aputala pjesme koje sam je nau�io i na klaviru laganim, ali odlu�nim pokretima
svirala vlastite �udne, jasne skladbe. Satima bi gledala ilustracije u knjigama ili
me slu�ala kako ih �itam; ponekad bi se tako umirila da bih se zabrinuo, pa bih
odlo�io knjigu i zagledao se u nju. Pomaknula bi se, lutka bi o�ivjela i dra�esnim
mi glasom rekla da moram jo� �itati.
A tad su se po�ele doga�ati �udne stvari. Iako je govorila malo i bila bucmasto
dijete, nalazio bih je kako podvinutih nogu sjedi u mom naslonja�u i �ita djela
Aristotela ili Boethiusa ili neki novi roman tek pristigao s druge strane
Atlantskog oceana. Ili bi bez pogre�ke odsvirala Mozartovu skladbu koju smo prvi
put �uli tek prethodne no�i. Bila je sablasno koncentrirana i satima bi otkrivala
glazbu: melodiju, pa basove, pa sve zajedno. Claudia je bila tajna. Nije se moglo
znati �to zna, a �to ne zna. Gledati je kako ubija, sledilo bi krv u �ilama.
Sjedila bi sama na tamnom trgu i �ekala da je na�e kakav ljubazan gospodin ili
gospo�a. Pritom bi joj pogled bio prazniji nego Lestatov. Poput djeteta
obnevidjelog od straha, �apatom bi zatra�ila pomo� od njezinih blagih, zadivljenih
mu�terija. Dok bi je odnosili s trga, �vrsto bi ih uhvatila oko vrata, gurnula
jezik izme�u zuba, a pogled bi joj se zamaglio od razaraju�e gladi. U po�etku su
brzo umirali, ali se tad nau�ila poigravati njima. Odvela bi ih u trgovinu
igra�kama ili kavanu gdje bi je nudili vru�om �okoladom ili �ajem kako bi joj se
zarumenjeli blijedi obrazi, ali bi ona odgurnula �alice i �ekala, kao da se
nasla�uje njihovom ljubazno��u.
Kad bi se nahranila, pravila bi mi dru�tvo, bila mi u�enica; provodila bi sa
mnom duge sate sve br�e gutaju�i znanje i dijelila sa mnom neka razmi�ljanja koja
nismo mogli podijeliti s Lestatom. U zoru bi legla sa mnom. Njezino bi srce udaralo
pokraj mojeg. Kad bih je pogledao, kad bi svirala, slikala i ne bi znala da sam u
sobi, �esto bih se sjetio jedinstvenog osje�aja koji sam. do�ivio s njom i ni sa
kim vi�e, da sam je ubio, oduzeo joj �ivot, ispio joj krv u onom kobnom zagrljaju u
koji sam rado hvatao ljude koji sad le�e i trunu u vla�noj zemlji. Ali ona je �iva
i stavlja mi ruke oko vrata i priti��e svoje malo kupidovsko �elo na moja usta i
unosi mi svoje sjajne o�i u moje dok nam se trepavice ne dodirnu i dok se nasmijani
ne zavrtimo po sobi kao da ple�emo najlu�i valcer. Otac i k�i. Ljubavnica i
ljubavnik. Dobro da nam Lestat nije na tom zavidio, nego se smje�kao iz daljine i
�ekao dok mu ona ne bi pri�la. Tad bi je odveo u grad. Mahnuli bi mi ispod prozora,
pa bi oti�li podijeliti �to im je bilo zajedni�ko: lov, zavo�enje, ubijanje.
I tako su pro�le mnoge godine. Ali je moralo pro�i odre�eno vrijeme prije nego
�to sam ne�to shvatio u svezi s Claudijom. Naga�am iz va�eg izraza lica da ste ve�
pogodili i pitate se za�to ja nisam. Znate, ja vrijeme do�ivljavam druk�ije, a i
tada je bilo tako. Dani se nisu nadovezivali u zategnutom lancu; vrijeme smo
mjerili mjesecom koji se dizao iznad �ubore�ih valova.
��Njezino tijelo! � re�e mladi�. � Nikad nije narasla.
Vampir kimne glavom. � Osu�ena zauvijek biti dijete zloduh � re�e on tiho kao
da se tome �udi. � Kao �to sam i ja mlad kao u trenutku smrti. A Lestat? I on. Ali
njezin um! Um vampira. Poku�avao sam shvatiti kako se pretvara u �enu. Iako misaona
i pozoran slu�a�, postala je pri�ljivija. No njezino lutkasto lice kao da je imalo
dva potpuno svjesna odrasla oka. Kao da se njezina nevinost zagubila u odba�enim
igra�kama. Postala je i donekle nestrpljivija. Bila je �ulna kad bi se izle�avala
na sofi u maloj �ipkanoj spava�ici s na�ivenim i biserima. Postala je sablasna i
mo�na zavodnica, jasnog i milog glasa, ali glasa odrasle �ene, koji bi ponekad
zgrozio ljude. Nakon nekoliko dana njezine uobi�ajene �utljivosti, po�ela bi se
rugati Lestatovim predvi�anjima o ratu, ili bi, piju�i krv iz kristalne �a�e rekla
kako u ku�i nema knjiga, kako ih moramo pozornije birati kad ih krademo; hladno bi
mi spomenula knji�nicu iz neke pala�e u Faubourg St.-Marie, vlasni�tvo �ene koja
skuplja knjige kao da je rije� o kamenju ili pre�anim leptirima. Upita me mogu li
je uvesti u �eninu spavaonicu.
U�asnuli bi me takvi trenuci. Um joj je bio nepredvidljiv, neshvatljiv. No
sjela bi mi u krilo, pro�la mi prstima kroz kosu i zadrijemala na grudima, nje�no
mi �aptala da nikad ne�u odrasti poput nje dok ne shvatim kako je ubijanje
ozbiljnije od knjiga i glazbe. � Uvijek glazba � �aputala bi. � Lutko � govorio bih
joj. A to je i bila: �arobna lutka. Smijeh i beskrajna pamet, okrugli obrazi,
napu�ene usnice. � Dopusti mi da te odjenem i po�e�ljam � rekao bih joj iz navike,
iako svjestan da me gleda slabo sa prikrivenom dosadom. � Kako �eli� � �apnula bi
mi u uho kad bih se sagnuo da joj zakop�am bisernu dugmad. � Ali ubij sa mnom
no�as, Louis. Nikad ne dopu�ta� da te gledam dok ubija�!
Htjela je vlastiti mrtva�ki sanduk, �to me povrijedilo, iako to nisam pokazao.
Kavalirski pristanem i iza�em iz sobe. Nisam znao koliko sam godina spavao s njom
kao da je dio mene. No kad sam je jedne ve�eri zatekao pokraj ur�ulinskog samostana
kako stoji poput siro�eta izgubljenog u tami, ona potr�i k meni i o�ajno se uhvati
za me. � Ne �elim svoj kov�eg ako te to vrije�a � povjeri mi se tako tiho da je ne
bi �uo niti osjetio njezin dah netko tko bi nas oboje zagrlio. � Uvijek �u ostati s
tobom. Ali moram ga vidjeti, shva�a�? Mrtva�ki sanduk za dijete.
Morali smo naru�iti mrtva�ki sanduk, odigrati predstavu, tragediju u jednom
�inu: nju �u ostaviti u �ekaonici a pogrebniku povjeriti da ona umire. Re�i �u kako
mora imati najbolji sanduk, ali ne smije doznati. Stolar, potresen tom tragedijom,
izradit �e ga za nju, pritom je zami�ljaju�i kako le�i na bijelom satenu i otirati
suze iz o�iju usprkos poodmaklim godinama.
��Ali za�to, Claudia? � preklinjao sam je. Nisam to �elio u�initi, mrzio sam
igre ma�ke i mi�a s bespomo�nim ljudima. No bio sam njezin beznadni ljubavnik, pa
sam je ipak odveo k pogrebniku i posjeo na sofu, na kojoj je sjedila ruku
sklopljenih u krilu, pognute glave u �e�iri�u, kao da ne zna o �emu se �ap�e u
predvorju. Pogrebnik je bio star i uljudan crnac koji me brzo odveo u stranu kako
me "mala" ne bi �ula. � Ali za�to mora umrijeti? � preklinjao me kao da sam Bog. �
Srce. Ne�e pre�ivjeti � rekoh. Te su rije�i za mene imale posebnu snagu i budile
uznemiruju�e uspomene. Uznemirili su me osje�aji koje sam �itao na njegovu uskom,
izboranom licu; ne�eg sam se prisjetio: svjetla, pokreta, zvuka, dje�jeg pla�a u
smrdljivoj sobi. Pogrebnik redom otklju�a sve prostorije i poka�e mi mrtva�ke
sanduke. Claudia je htjela mrtva�ki' sanduk od crnog laka sa srebrom. Odjednom se
okrenem i po�nem uzmicati. Pograbim Claudijinu ruku. � Naru�eno je � rekoh joj. �
Poludjet �u od ovog! � Na ulici udahnem svje�i zrak kao da se gu�im i ugledam
njezino bezosje�ajno lice kako me promatra. Njezina ru�ica u rukavici sklizne u
moju. � �elim ga, Louis � objasni ona strpljivo.
Jedne se no�i ona popne u pogrebnikov ured s Lestatom, uzmu mrtva�ki sanduk a
stolara ostave mrtvog na hrpi pra�njavih papira na pisa�em stolu. I tako je
mrtva�ki sanduk le�ao u na�oj spava�oj sobi. Dok je bio nov, gledala ga je satima,
kao da se mi�e, kao da je �iv, kao da joj pomalo otkriva neku tajnu, kao da se
mijenja. Ali nije spavala u njemu. Spavala je sa mnom.
Bilo je i drugih promjena na njoj. Ne mogu re�i to�no kad su se dogodile ili ih
svrstati u vremenski redoslijed. Nije ubijala bez reda. Imala je metodu.
Op�injavalo ju je siroma�tvo. Preklinjala nas je da je ko�ijom provozemo kroz
Faubourg St.-Marie do ku�ica uz rijeku u kojima su �ivjeli doseljenici. O�aravale
su je �ene i djeca. Lestat bi mi to s veseljem prepri�avao, jer sam ja mrzio onamo
odlaziti i �esto me ne bi mogli nagovoriti da po�em s njima. Claudia je ondje imala
obitelj. Ubila ih je jednog po jednog. Tra�ila je da je pustimo na groblje u malom
gradi�u Lafayetteu i ondje bi lutala izme�u visokih mramornih grobnica i tra�ila
o�ajnike bez preno�i�ta, koji su potro�ili i ono malo novca koji su imali na vino
pa se zavukli pod napukle svodove. Lestat je bio zadivljen i dirnut. Prozvao ju je
dje�jom smrti, sestrom smrti, slatkom smrti. A mene je podrugljivo i uz �irok
naklon nazvao "Milom smrti", �to je rekao poput �ene koja uzbu�eno plje��e rukama i
uzvikuje: "Mili Bo�e!" dok nekog ogovara. Po�elio sam ga zadaviti.
Ali nije bilo sva�a. Dr�ali smo se svaki za sebe. �inili smo ustupke. Knjige su
ispunjavale na� stan od poda do stropa, red za redom sjajnih, u ko�u uvezanih
knjiga. Claudia i ja smo zadovoljavali svoje ukuse, Lestat je nabavljao skupocjene
predmete. I tako je bilo dok nije po�ela zapitkivati.
Vampir za�uti. Mladi� je izgledao izmu�eno, kao da mu strpljivost pri�inja
muke. Vampir skupi duge, bijele prste u obliku crkveog tornja, pa ih preklopi i
�vrsto pritisne dlanove. Kao da je potpuno zaboravio na mladi�a. � Morao sam znati
� re�e on � kako je to neizbje�no, morao sam predvidjeti, jer sam bio tako vezan za
nju. Volio sam je potpuno. Bila je dio svakog mog trenutka, jedini prijatelj, osim
smrti, kojeg sam imao. Morao sam znati. Ali ne�to je u meni bilo svjesno golemog
crnog ponora pokraj nas, kao da smo uvijek hodali blizu ruba o�tre stijene i kao da
bismo iznenada, iako prekasno, mogli toga postati svjesni u�inimo li krivi korak
ili se duboko zamislimo. Kad�to bi, osim tog ponora, svijet oko mene prestajao
postojati. Kao da �e se otvoriti razvalina u zemaljskoj kori posred Rue Royale, i
sve se zgrade pretvoriti u prah. Najvi�e me u�asavalo da su zgrade bile prozirne,
pau�inaste, poput svilenih kulisa. Ah, skrenuo sam s teme. O �emu sam govorio? Da
sam previdio nagovje�taje, da sam se o�ajni�ki dr�ao sre�e koju mi je pru�ala a za
ostalo nisam htio znati. Nagovje�taji su bili sljede�i. Ohladila se prema Lestatu.
Satima bi buljila u njega. Kad bi progovorio, �esto mu ne bi odgovorila. Nije moglo
re�i je li zbog prezira ili jer ga nije �ula. U takvim trenucima Lestatov bijes
razbio bi na� krhki ku�ni mir. Ne mora ga se voljeti, ali nitko ga ne�e
omalova�avati. Jednom je �ak pojurio prema njoj viknuv�i da �e je o�amariti i ja
sam se na�ao u te�kom polo�aju. Morao sam se tu�i s njim kao prije mnogih godina
kad je do�la k nama.
Vi�e nije dijete � �apnem mu. � Ne znam �to se dogodilo. Sad je �ena. �
Uvjeravao sam ga da njezino pona�anje ne uzima k srcu, ali joj je uzvratio jednakom
mjerom: prezirom i omalova�avanjem, jedne ve�eri Lestat u�e u moju sobu uzrujan i
re�e da ga je pratila. Odbila je po�i s njim ubijati, ali ga je poslije slijedila.
� �to joj je? � zapilji se u mene kao da sam joj ja majka i moram znati.
Jedne no�i nestanu slu�kinje. Dvije najbolje koje smo zadr�ali, majka i k�i.
Poslali smo ko�ija�a da se raspita u njihovu domu, ali on javi da su nestale. Zatim
nam suprug i otac zalupa na vrata. Stajao je na plo�niku i mjerkao me sumnji�avo,
pogledom kakvim bi najprije ili poslije po�eli gledati svi smrtnici koji bi nas
dulje poznavali kao vjesnika smrti, bljedilo smrtonosne groznice. Poku�ao sam mu
objasniti kako nisu bile kod nas, ni majka ni k�i, i kako moramo u potragu.
��To je njezino djelo! � Lestat zasik�e iz sjene kad sam zatvorio vrata. �
Ne�to im je u�inila i navukla nam svima opasnost za vrat Natjerat �u je da prizna!
� I on pojuri uza zavojite dvori�ne stube. Znao sam da je oti�la, umaknula dok sam
stajao na vratima. Znao sam jo� ne�to: da iz napu�tene dvori�ne ljetne kuhinje
dopire slatki zadah koji se neugodno mije�ao s mirisom kozje krvi � zadah groblja.
Lestat je si�ao dok sam se pribli�avao nakrivljenim rebreni cama, pri�vr��enim
zar�alim �arkama za malu ciglenu zgradu u njoj se nikad nije pripremala hrana,
ni�ta se u njoj nije radilo, pa se pretvorila u ru�evinu od cigle opletene kozjom
krvi. Kapci su olabavjeli, �avli se smrvili u prah. Lestat uzdahne kad smo stupili
u smrdljivu tamu. Le�ale su na ciglama, majka i k�i zajedno. Maj�ina je ruka �vrsto
stezala k�erkin struk, a k�i je polo�ila glavu na maj�ini grudi. Obje su bile
unere�ene i prekrite kukcima. Velik oblak mu�ica podigne se kad se otvore rebrenice
i ja ih s ga�enjem otjeram rukom. Mravi su neometano puzili preko vje�a i ustiju
mrtvih �ena, na mjese�ini ugledam zemljovid od srebrnih tragova pu�eva. -
Prokletnica! � Lestat prasne, ali ga ja zgrabim �vrsto za ruku. � �to joj
namjerava� u�initi? � upitam ga. � �to joj mo�e�? Vi�e nije dijete koje �e nas
slu�ati bez pogovora zato �to joj mi ne�to ka�emo. Moramo je pou�iti.
��Ona zna! � Odmakne se od mene i obri�e kaput. � Zna! Godinama zna �to se
smije, a �to ne. Ne�u joj dopustiti ovakve stvar. Ne�u to trpjeti.
��Ti si nam gospodar? Nisi je to nau�io. Je li trebala to upiti od moje tihe
ropske pokornosti? Mislim da nije. Smatra se nama ravnima, a nas smatra svojim
parom. Moramo joj razlo�no objasniti i pou�iti je da po�tuje ono �to je na�e. Kao
�to bismo svi morali �initi On se od�ulja, zami�ljen nad mojim rije�ima, iako to ni
priznao. Kad se vratio ku�i, iscrpljen i sit, nje jo� nije bilo. On sjedne na
bar�unasti kau� i ispru�i duge noge. � Jesi li ih zakopao? � upita me.
��Nema ih � rekoh. Nisam �elio naglas re�i kako sam njihove ostatke spalio u
staroj kuhinjskoj pe�i. � No moramo se pobrinuti za oca i brata � rekoh mu. Bojao
sam se njegove naglosti i po�elim da se na�e brzo rje�enje tog problema. Ali mi on
re�e kako oca i brata vi�e nema: smrt im je do�la na ve�eru u njihovoj maloj ku�i
na obali i ostala izmoliti molitvu kad su umrli. � Vino � �apne on i prstom prije�e
preko usana. � Obojica su popili odvi�e vina. Stapom sam lupkao melodiju po ogradi
� nasmije se. � Ali ne volim mamurluk. A ti? � Kad me pogledao morao sam se
nasmije�iti jer je vino djelovalo na njega i smek�alo ga. Lice mu je bilo toplo i
razumno, pa se nagnem prema njemu: � �ujem Claudijine korake na stubama. Budi blag
prema njoj. Sve je pro�lo.
Ona u�e. Vrpca od �e�iri�a bila je razvezana, a �izmice pune i pra�ine.
Zagledao sam se u njih, a Lestat se cerio. Ona se pona�ala I kao da njega nema. U
rukama je dr�ala kiticu bijelih krizantema. Kitica je bila velika pa se Claudia
�inila jo� sitnijom. �e�iri� joj sklizne s glave, zapne na ramenima, pa padne na
sag. Zlatna kosa bila je posuta uskim laticama krizantema. � Sutra, je praznik Svih
svetih � re�e. � Znate li?
��Da � rekoh joj. Tog dana u New Orleansu svi vjernici odlaze na groblja i
ure�uju grobove svojih pokojnika. Li�e gipsane zidove grobnica, �iste imena urezana
u mramorne plo�e, ukra�avaju grobove cvije�em. Na obli�njem groblju St. Louis, na
kojem su bile pokopane sve va�nije obitelji iz Louisiane (i moj brat), ispred
grobova stajale su �eljezne klupice na kojima su sjedili �lanovi obitelji i primali
�lanove drugih obitelji koji su do�li na grob istim poslom. Dan mrtvih je u New
Orleansu bio sve�anost. Turistima koji to nisu razumjeli, moglo se u�initi kao da
se slavi smrt, ali se time slavio zagrobni �ivot. � Kupila sam ovo od jedne
prodava�ice � re�e Claudia blagim i zagonetnim glasom. O�i su joj bile tamne i
prazne.
��Za one dvije koje si ostavila u kuhinji! � bijesno �e Lestat. Ona se okrene
prema njemu, ali ne re�e ni�ta. Gledala ga je kao da ga nikad nije vidjela. U�ini
nekoliko koraka prema njemu i pogleda ga kao da ga razgledava. Pribli�im se.
Osje�ao sam njegov gnjev i njezinu hladno�u. Claudia je pogledavala �as u mene, �as
u njega, pa upita: � Koji je to u�inio? Koji me u�inio ovakvom?
Nikakve rije�i ili �in ne bi me vi�e iznenadili, iako je bilo neizbje�no da �e
ona upravo tim rije�ima prekinuti dugu �utnju.
Nije obra�ala puno pozornosti meni. Netremice je gledala Lestata. � Govori� o
nama kao da smo oduvijek ovakvi � re�e tihim, odmjerenim dje�jim glasom koji se
zaoblio ozbiljno��u odrasle �ene. � Govori� o njima smrtnicima i nama vampirima.
Ali nije uvijek bilo tako. Louis je imao sestru smrtnicu, sje�am je se. Ima i
njezinu sliku u I�krinji. Vidjela sam kad ju je gledao! Bio je smrtnik poput nje. I
ja sam bila smrtnica. Otkuda mi ina�e ova visina i oblik? � Ona ra�iri ruke i
krizanteme padnu na pod. �apnem: � Claudia! � Mislim da sam htio odvratiti
pozornost, ali to nije bilo mogu�e: do�lo je vrijeme obra�una. Lestatove o�i
gorjele su silnom op�injeno��u, zlo�udnim zadovoljstvom.
��Ti si nas u�inio ovakvima kakvi smo, zar ne? � optu�i ga ona. On podigne
obrve hine�i iznena�enje. � Ovakvima kakvi ste? upita. � A ti bi htjela biti ne�to
drugo? � Podvu�e koljena, nagne se naprijed i za�kilji. � Zna� li koliko je vremena
pro�lo? Mo�e� li zamisliti kako bi izgledala? Moram li prona�i neku babu da ti
poka�em kako bi izgledala kao smrtnica da sam te ostavio?
Ona mu okrene le�a. Na trenutak je stajala kao da ne zna �to bi u�inila, a tad
ode do stolca pokraj kamina, popne se na njega i smota poput bespomo�nog djeteta.
Podvu�e koljena. Bar�unasti kaputi� se otvori. Svilena haljina �vrsto se zategne
oko koljena. Zagleda se u pepeo. Ali njezin pogled nije bio nimalo bespomo�an, kao
da su njezine o�i imale zaseban �ivot, kao da je tijelo opsjednuto �avolom.
��Mo�da bi ve� bila mrtva da si smrtnica! � Lestat je bio uporan, narogu�en
njezinom �utnjom. Okrene se i spusti �izme na pod. � �uje� li me? Za�to me to sad
pita�? Za�to se uzbu�uje�? �itav �ivot zna� da si vampir. � I on nastavi
prigovarati. Ponovio je ono �to je toliko puta ponovio meni: spoznaj svoju prirodu,
ubijaj, budi to �to jesi. No u Claudijinom slu�aju to nije imalo smisla, jer
Claudia nije prezala ubiti. Ona se zavali u stolac i okrene glavu tako da ga mo�e
vidjeti. Ponovno ga je prou�avala kao da je lutak na koncu. � Jesi li mi ti to
u�inio? Kako? � upita ona i za�kilji. � Kako?
��Za�to bih ti rekao? U tome je moja mo�.
��Za�to samo tvoja? � upita ona ledena glasa, be��utnih o�iju. � Kako si to
u�inio? � bijesno ga zapita.
U sobi se osje�ao naboj. Lestat ustane s kau�a. Ustanem i ja i okrenem se prema
njemu. � U�utkaj je! � re�e mi on. Zalomi rukama. � U�ini ne�to s njom! Ne podnosim
je! � Krene prema vratima, ali se okrene i vrati. Pri�e joj, nadnese se nad nju i
prekrije je svojom sjenom. Claudia ga pogleda bez straha i potpuno ravnodu�no. �
Mogu poni�titi �to sam u�inio. I tebi i njemu � re�e joj i prstom poka�e u mene. �
Budi sretna �to sam u�inio od tebe to �to jesi � isceri se � ili �u te smrviti!
Obiteljski sklad bio je naru�en, iako je u ku�i vladao mir. Dani su prolazili a
ona nije ni�ta pitala, iako je po�ela prou�avati knjige o magiji, vje�ticama i
vampirima. Uglavnom romane, mitove, pri�e strave i u�asa. Gutala ih je. �itala bi
do zore, pa bih morao do�i po nju i odnijeti je u sanduk.
Lestat je u me�uvremenu unajmio batlera i slu�avku i skupinu radnika da u
dvori�tu podignu fontanu u kojoj bi kamena nimfa to�ila vodu iz �iroke �koljke.
Naru�io je zlatne ribice i metnuo u fontanu lopo�e. Njihovi cvjetovi po�ivali su na
povr�ini i podrhtavali na uzbibanoj vodi.
Jedna �ena ga je vidjela kako ubija �rtvu u Nyades Road, na putu za gradi�
Carrolton; u tisku su se pojavile pri�e koje su ga povezivale s ukletom ku�om blizu
Nyade i Melpomene. To ga je uveseljavalo. Izvjesno vrijeme zvali su ga "duh Nydes
Roada", no napokon ta vijest si�e s naslovnih stranica. On po�ini novo jezivo
umorstvo na drugom javnom mjestu u New Orleansu i ma�ta pu�anstva New Orleansa
proradi. U Lestata se uvu�e strah: Postane zami�ljen, sumnji�av, zapitkivao je gdje
je Claudia, kamo je oti�la i �to radi.
��Pazi ona �to radi � uvjeravao sam ga, iako sam se otu�io od nje i patio zbog
toga, kao da mi je bila nevjesta. Kao nekad s Lestatom, tako bi sada i mene jedva
pogledala; kad bih joj se obratio, ponekad bi se okrenula i oti�la.
��I neka pazi! � re�e on opako.
��A �to �e� u�initi ako ne bude pazila? � upitam ga, vi�e iz straha nego
poruge.
Pogleda me svojim hladnim sivim o�ima. � Louis, u�ini ne�to. Razgovaraj s njom!
� re�e on. � Bilo nam je odli�no, a sad ovo. Nije nam to potrebno.
Prepustio sam ipak njoj da do�e k meni. Jedne ve�eri kad sam se probudio ku�a
je bila u tami. Claudia je stajala pokraj francuskog prozora. Na sebi je imala
haljinicu nabranih rukava i ru�i�ast svilen pojas. Spu�tenih trepavica promatrala
je ve�ernju gu�vu u Rue Royale. �uo sam Lestata u njegovoj sobi, vodu kako pr�ti iz
njegova vr�a. Slab miris kolonjske vode dopirao bi i gubio se poput glazbe iz
obli�nje kavane. � Ni�ta mi ne�e re�i � tiho re�e Claudia. Nisam znao da zna da sam
budan. Pribli�im joj se i kleknem pokraj nje. � Ti �e� mi re�i, zar ne? Kako je to
u�inio.
��Ba� to �eli� znati? � upitam upiru�i pogled u njezino lice. � A ne za�to je
tebe odabrao? Ili kakva si prije bila? Ne shva�am �to misli� time "kako", jer ako
�eli� to znati kako bi i ti mogla to �initi...
��Ne znam o �emu govori� � re�e ona pomalo hladno. Okrene se prema meni i
polo�i ruke na moje lice. � Ubij sa mnom ve�eras � �apne �ulno poput ljubavnice. �
I reci mi sve �to zna�. Tko smo. Za�to nismo poput njih. � Pogleda niz ulicu.
��Ne znam odgovore na tvoja pitanja � rekoh joj. Lice joj se nenadano zgr�i,
kao da se napinje da me �uje iznad galame. Odmahne glavom. Ja nastavim. � I ja si
postavljam ista pitanja, ali ne znam odgovore. Kako sam postao vampir, to ti mogu
re�i. Lestat mi je to u�inio. Ali ne znam kako! � Na njezinu napetom licu ugledam
prve znake straha ili jo� ne�eg goreg i dubljeg. Claudia � rekoh joj. Rukama
pokrijem njezine ruke. � Lestat ti je rekao pametan savjet: ne postavljaj takva
pitanja. Bezbrojne godine si mi dru�ica u potrazi za svime �to sam mogao nau�iti o
�ivotu i stvaranju smrtnika. Nemoj mi postati dru�ica u tjeskobi. Lestat nam ne
mo�e pru�iti odgovore, a ja ih ne znam.
Vidio sam da nije zadovoljna mojim obja�njenjem, ali nisam o�ekivao da �e se
tako naglo okrenuti i mahnito si �upati kosu. Uskoro prestane kao da je taj pokret
uzaludan i glup. U meni se probudi bojazan. Gledala je u nebo, mutno, bez zvijezda,
na kojem su brzo plovili oblaci. Pomakne usne kao da �e se ugristi za njih, ali se
okrene k meni i �ap�u�i mi re�e: � Zna�i,'on mi je to u�inio, a ne ti! � U njezinu
izrazu lica bilo je tako ne�to stra�no, da sam se okrenuo i oti�ao. Stao sam ispred
kamina i upalio svije�u ispred visokog zrcala. Tad ugledam ne�to zbog �ega se
trgnem: najprije se u polutami nazru obrisi odvratne maske koja se potom pretvori u
trodimenzionalnu stvarnost: sasu�enu lubanju. Zagledam se u nju. Jo� je malo
mirisala po zemlji, ali je bila o�i��ena.Za�to mi ne odgovori�? � pitala je. Otvore
se vrata Lestatove sobe. Lestat polazi u lov �im se probudi. Ja ne.
Pustio bih da pro�e nekoliko sati u spokoju, da mi se glad poja�a, sve dok
�elja ne bi postala odvi�e jaka, pa bih joj se prepu�tao potpunije, slijepo.
Claudia ponovi pitanje i ono je lebdjelo u zraku poput jeke zvona. Srce mi zalupa.
� Naravno da me on u�inio ovakvom. Priznao je to. Ali ti ne�to skriva� od mene,
ne�to na �to on cilja kad ga ispitujem, kad ka�e kako to ne bi mogao u�initi bez
tebe!
Gledao sam netremice u lubanju, ali sam �uo njezine rije�i kao da su one bi�evi
koji �e me �ibati dok se ne okrenem i ne pogledam nju, koja me bi�uje, u o�i. Poput
studeni mi proleti glavom misao kako bi i od mene ostala tek takva lubanja. Okrenem
se i u svjetlu' uli�ne rasvjete ugledam njezine o�i poput dva crna plamena na
bijelom licu: lutka kojoj je netko okrutno iskopao o�i i zamijenio ih demonskim
ugljevljem. Krenem prema njoj �apnuv�i joj ime. Na usnama mi se oblikovala misao,
ali zamre. Krenem k njoj, pa joj okrenem le�a, potra�im njezin kaput i �e�ir. Na
podu ugledam maju�nu rukavicu koja je sjajila u tami i na trenutak mi se u�ini da
je to mala, odsje�ena ruka.
���to ti je? � Ona mi pri�e i zagleda mi se u lice. � �to ti je? Za�to tako
bulji� u lubanju, u rukavicu? � Upitala je to nedovoljno nje�no.
U glasu joj se osjeti prora�unatost, nedodirljiva ravnodu�nost.
��Potrebna si mi � rekoh joj i protiv volje. � Ne mogu podnijeti da te izgubim.
Ti si mi jedini prijatelj u besmrtnosti.
��Ali sigurno ima drugih! Nismo jedini vampiri na zemlji! � Rekla je to kao �to
bih ja rekao, vlastite su mi se rije�i vra�ale na valu njezine osvije�tenosti i
o�troumlja. Ali u njima nije bilo bola, ve� bezo�ne neodgodivosti. Pogledam je. �
Nisi li ti isto �to i ja? � Ona me pogleda. � Nau�io si me sve �to znam!
��Lestat te nau�io ubijati. � Donesem joj rukavicu. � Izvoli. � Po�imo. �elim
iza�i. � Zamuckivao sam i poku�avao joj navu�i rukavice. Podignem njezine te�ke
uvojke i spustim ih nje�no niz kaput. � Ali si me nau�io gledati! � re�e Claudia. �
Nau�io si me �to zna�i "vampirske o�i" � re�e ona. � Nau�io si me upijati svijet,
�e�ati za ne�im vi�e od...
��Nisam tako mislio � rekoh joj. � Kad ti ka�e� "vampirske o�i" to zvu�i
druk�ije. � Potezala me za rukav da je pogledam. � Po�imo � rekoh joj � pokazat �u
ti ne�to. � Brzo je povedem kroz prolaz i niz zavojite stube u tamno dvori�te, iako
nisam znao �to joj trebam pokazati niti kamo idem. Vodio me uzvi�en i koban nagon.
Jurili smo kroz grad. Nebo je bilo vedro i blijedoljubi�asto, zvijezde male i
blijede, zrak sparan i mirisan �ak i podalje prostranih vrtova, u �etvrti opasnih i
uskih ulica u kojima se kroz pukotine u kamenu probijalo cvije�e, a iz golemih
stabala oleandera nicale debele, vo�tane stabljike bijelih i ru�i�astih cvjetova,
poput �udovi�nog korova na napu�tenim gradili�tima. �uo sam staccato Claudijinih
koraka dok je �urila pokraj mene, iako me nije zamolila da usporim korake i bila
nevjerojatno strpljiva. Zaustavimo se napokon u tamnoj ulici u kojoj se nekoliko
francuskih ku�a kosih krovova mije�alo s pro�eljima prastarih �panjolskih ku�ica s
kojih se gulila boja. Prona�em ku�u ne tra�e�i je, jer sam oduvijek znao gdje je.
Izbjegavao sam je, skretao prije tog tamnog neosvijetljenog ugla, ne �ele�i pro�i
ispod niskog prozora gdje sam prvi put za�uo Claudijin pla�. Iz ku�e se ni�ta nije
�ulo. Smanjila se od one no�i; prolaz je bio presijecan konopcima koji su se
ugibali pod te�inom rublja, korov prekrio niske temelje, dva prozora bila su
razbijena i pokrivena tkaninom. Dotaknem rebrenice. � Ovdje sam te prvi put vidio �
rekoh joj. �elio sam joj to red tako da shvati, ali sam se ledio od njezina
suzdr�ana pogleda. � �uo sam tvoj pla�. Bila si u sobi s mrtvom majkom danima, a
nisi znala da ti je majka mrtva. Stisnula si se uz nju i cviljela, ru�no plakala,
blijeda, grozni�ava i gladna. Poku�avala si je probuditi iz mrtvih, grlila si je da
se ugrije�, da pobijedi� strah. Bilo je skoro jutro i...
Uhvatim se za glavu. � Otvorio sam rebrenice, u�ao u sobu. Sa�alio sam se na
tebe. Sa�alio. Ali i ne�to drugo.
Usne joj se otvore, o�i ra�ire. � Ti si se napio moje krvi? � �apne ona. � Ja
sam tvoja �rtva?
��Da! � rekoh joj. � Ja sam to u�inio.
Taj bolan trenutak oduljio se do nepodno�ljivosti. Stajala je nepomi�no u
sjeni. U njezinim golemim o�ima skupljala se svjetlost, a topli zrak je �umio. Ona
se okrene i potr�i. Za�ujem lupkanje njezinih cipelica. Nije prestajala tr�ati. Ja
sam stajao sle�en. Zvuk njezinih cipelica postajao je slabiji. U meni se oslobodi
zapreteni strah, preplavi me i potr�im za njom. Bilo mi je nezamislivo da je ne
uhvatim, preteknem i ka�em kako je volim, da je moram imati i zadr�ati. Svaka
sekunda u kojoj sam bezglavo jurio za njom niz tamnu ulicu bila je kao da mi ona
malo-pomalo izmi�e. Nenahranjeno srce mi je udaralo, tuklo, i bunilo se protiv
napora. U jednom trenutku stanem kao ukopan. Stajala je ispod svjetiljke i nijemo
gledala kao da me ne poznaje. Obujmim je objema rukama oko uskog struka i po
dignem. Promatrala me zgr�ena lica. Okretala je glavu ustranu, kao da me ne �eli
pogledati u o�i, kao da mora odagnati nesavladivu odbojnost. � Ubio si me � �apne
ona. � Oduzeo si mi �ivot!
��Da � rekoh joj. Osje�ao sam kako joj lupa srce. � Poku�ao sam ga oduzeti.
Ispiti ga. Ali si imala srce kao nitko dotad, srce koje nije prestajalo kucati pa
sam te morao pustiti, odbaciti, da mi ne bi ubija zala bilo i ubila me. Lestat me
uhvatio na djelu: Louisa, sentimentalnu ludu kako se gosti zlatokosim djetetom,
Bo�jom ovdcom, djevoj�icom. Doveo te iz bolnice u koju su te smjestili. Nisam znao
kakve su mu namjere; mislio sam da mi �eli pokazati kakva mi je narav. � Hajde,
dovr�i posao! � re�e. I ponovno osjetih strast za tobom, Znam da sam te zauvijek
izgubio, vidim ti u o�ima! Gleda� me kako gleda� smrtnike, s visine, s hladnim
zadovoljstvom koje ne razumijem. Da, ja sam to u�inio. Osjetio sam zlu i
neoprostivu glad za otkucajima tvog srca, obrazima, ko�om. Bila si ru�i�asta i
mirisna kakva su smrtna djeca, slatka i slana i pra�njava. Ponovno sam ti popio
krv. Kad sam pomislio kako �e me tvoje srce ubiti i kad mi je postalo svejedno
makar me i ubilo, Lestat nas je razdvojio, prerezao svoje zape��e i dao ti piti. I
pila si, zamalo mu popila svu krv, ve� mu se vrtjelo u glavi. Postala si vampir. Te
si no�i popila ljudsku krv; I tako svake no�i....
Izraz lica joj se ne promijeni. Put joj je bila poput bjelokosnih svije�a.
Jedino su o�i pokazivale znakove �ivota. Vi�e joj ni�ta nisam imao re�i. Spustim je
na tlo. � Oduzeo sam ti �ivot � rekoh. � On ti ga je vratio.
��Lijep mi je to �ivot � re�e ona tiho. � Mrzim vas obojicu!
Vampir za�uti.
��Za�to ste joj rekli? � uljudno pri�eka mladi� s pitanjem.
��Kako da joj ne ka�em? � za�u�eno ga pogleda vampir. � Morala je znati. Morala
je odvagnuti. Nije joj jedino Lestat oduzeo �ivot kao �to je oduzeo meni. Ja sam je
napao. Umrla bi! Ne bi od�ivjela svoj smrtni vijek. No je li to zapravo va�no? Za
sve je nas umiranje pitanje godina! Te ve�eri Claudia je slikovito shvatila to �to
svi ljudi znaju: kako je smrt neumitna, osim ako se ne odabere... ovo! � On
rastvori bijele ruke i pogleda u dlanove.
��Jeste li je izgubili? Je li oti�la?
��Oti�la! Kamo? Tako malo dijete. Tko bi joj pru�io uto�i�te? Bi li prona�la
neku grobnicu poput vampira iz romana, danju lijegala na po�inak s crvima i
mravima, a no�u ustajala i hodala po nekom malom groblju? Ali nije zato ostala. U
ne�emu je bila sli�na meni. A i Lestat nam je u tome bio sli�an. Nismo mogli
podnijeti �ivjeti sami! Bila nam je potrebna na�a mala dru�ba! Okru�ivala nas je
smrtna pusto� po kojoj su se sljepa�ki u�urbano koprcali smrtnici, nevjeste i
mlado�enje smrti.
��Spojeni u mr�nji � re�e mi ona mirno. Zatekao sam je pokraj praznog ognji�ta.
Brala je cvjeti�e s duge stabljike lavande. Tako mi je laknulo kad sam je ondje
ugledao i u tom trenutku bih u�inio ili rekao sve na svijetu. Pa kad me upitala
tihim glasom ho�u li joj ispri�ati sve �to znam, rado sam to u�inio, jer je ostatak
pri�e bio neva�an u usporedbi s onom prvom tajnom � da sam joj oduzeo �ivot.
Ispri�ao sam joj o sebi to �to sam ispri�ao vama: kako me Lestat posjetio i �to se
dogodilo one no�i kad ju je odveo iz bolnice. Nije postavljala pitanja i samo bi
povremeno podigla o�i s cvije�a. Zavr�io sam pri�u i netremice se zagledao u onu
�alosnu lubanju. Slu�ao sam kako latice cvije�a tiho klize po njezinoj haljini i
osjetio tupu tjeskobu u udovima i du�i. Ona mi re�e: � Ne prezirem te! � Prenem se
iz misli. Spustila se s visokog, okruglog jastu�i�a od damasta i pri�la mi,
pokrivena mirisom cvije�a, ruku punih latica. � Je li to m ris mrtvog djeteta? �
�apne. � Louis. Ljubavnice. � Zagrlio sam je zario glavu u njezine male grudi,
gnje�io njezina nje�na ramen Ru�icama mi je mrsila kosu, umirivala me, grlila. � Za
tebe sam bila smrtnik � re�e. Pogledam je. Smije�ila se, ali je blagost njezinih
usana bila prolazna i ve� je gledala pokraj mene kao da slu�a jedva �ujnu glazbu
koja dopire iz daljine. � Darovao si mi svoj besmrtni po ljubac � re�e vi�e sebi
nego meni. � Volio si me vampirskom prirodom.
��Volim te i ljudskom, ako sam je ikad imao � rekoh joj.
��Ah, da � odgovori zami�ljeno. � To ti je nedostatak. Zato si se snu�dio kad
sam ti rekla ono �to smrtnici govore: "Mrzim te", i zato me ovako gleda�. Ljudska
narav. Ja nemam ljudsku narav. I nikakva pri�ica o maj�inu le�u, nijedna hotelska
soba u kojoj sam kao dijete otkrila grozote ne mo�e mi je dati. Nemam je. O�i ti se
hladne od straha zbog mojih rije�i. Ali imam tvoj jezik, strast za istinom, potrebu
da iglom razuma probodem srce stvari, poput kljuna kolibri�a koji tako brzo lepr�a
krilima da smrtnici misle kako kolibri� nema nogu i ne mo�e sletjeti, nego ide od
cvijeta do cvijeta i gura ruke u njegovo srce. Ja sam tvoja vampirska narav.
Zavr�io je �ezdesetpetogodi�nji san.
Zavr�io je �ezdesetpetogodi�nji san! �uo sam je, ali nisam mogao povjerovati da
zna i misli to �to je rekla. To�no je toliko godina pro�lo od no�i kad sam poku�ao
ostaviti Lestata (ali nisam) i kad sam se zaljubio u nju, pa zaboravio na svoj
uzavreli mozak i svoja stra�na pitanja. A sad su ta stra�na pitanja silazila s
njezinih usana, jer je sad ona morala znati odgovore. Claudia polako ode na sredinu
sobe i raspe smrvljenu lavandu oko sebe. Slomi krhku stabljiku i prinese je usnama.
� Zna�i, on me u�inio tvojom dru�icom. Nikakvi te lanci ne bi zadr�ali u tvojoj
osamljenosti, a on ti ni�ta nije mogao pru�iti. Ni meni ni�ta ne pru�a. Nekad sam
ga smatrala �armantnim. Svi�alo mi se kako hoda, kako lupka po kamenim plo�ama
svojim �tapom i kako me podi�e na ruke. I kako lako ubija, jer sam i ja bila takva.
Ali mi vi�e nije simpati�an. A tebi nikad nije ni bio. Ti i ja smo bili njegovo
oru�e: ti da brine� o njemu, a ja da tebe spasim. Louis, vrijeme je da to
prekinemo. Vrijeme je da ga ostavimo.
��Da ga ostavimo.
Nisam o tome ve� dugo razmi�ljao ili sanjao. Priviknuo sam se na njega, kao da
bez njega �ivot nije mogu�. U daljini za�ujem glasove, �to je zna�ilo da je Lestat
u�ao na kolni prilaz i da �e uskoro u�i na stra�nji ulaz. Osjetio sam �to bih
uvijek osjetio kad bih ga �uo da dolazi, neku nejasnu tjeskobu, potrebu. A tad me
pomisao kako ga se zauvijek mogao osloboditi preplavi poput zaboravljenih hladnih
valova. Ustao sam i �apnuo joj da dolazi.
��Znam � osmjehne se ona. � �ula sam ga �im je skrenuo na kolni prilaz.
��Lestat nam ne�e dopustiti oti�i � �apnem, iako sam shvatio podtekst njezinih
rije�i: imala je izo�trena vampirska osjetila. Dostojanstveno je stajala en guarde.
� Ne poznaje� ga dobro ako smatra� da �e nam dopustiti oti�i � rekoh joj,
usplahiren zbog njezina samopouzdanja. � Ne�e nam dopustiti. Smije�e�i se, ona
re�e: � Siguran si?
Sastavili smo plan. Odmah. Sljede�e ve�eri do�e moj poslovo�a kao i obi�no
potu�i se kako mora obavljati poslove uz svjetlost bijedne svije�e. Naredim mu da
nam organizira put preko oceana. Claudia i ja �emo u Europu, prvim brodom, bez
obzira kamo brod plovi. Najva�nije je da se pobrine kako bi se na brod ukrcala
�krinja koju �e se morati pozorno odnijeti iz na�e ku�e danju, ne u prostor za
teret, nego u na�u kabinu. Pobrinuo sam se i za Lestata.
Ostavio sam mu najamnine od nekoliko trgovina i gradskih ku�a i malu
gra�evinsku tvrtku u Faubourg Marigny. Bez kolebanja potpi�em te dokumente. �elio
sam kupiti svoju slobodu, uvjeriti Lestata kako je rije� isklju�ivo o turisti�kom
putovanju a da �e on nastaviti �ivjeti rasko�no kao dotad. Imat �e vlastiti novac i
ne�e morati iskati od mene. Sve ove godine ovisio je o meni. Naravno, tra�io je od
mene novac kao da sam ja njegov bankar i zahvaljivao naj�krtijim rije�ima, ali je
mrzio svoju ovisnost. Nadao sam se da �u ga uspjeti zavarati i zaigrao sam na kartu
njegove pohlepe. Silno sam strepio jer sam bio uvjeren kako mi mo�e �itati s lica.
Nisam vjerovao da bih mu mogao pobje�i. Shva�ate li �to to zna�i? Pretvarao sam se
kako vjerujem, a zapravo nisam.
U me�uvremenu je Claudia o�ijukala s usudom. Zaprepastila me njezina
stalo�enost dok je �itala knjige o vampirima i ispitivala Lestata. Ostajala bi
mirna usprkos njegovim jetkim izljevima bijesa. Ponekad bi ponavljala pojedino
pitanje, ali drugim rije�ima i dugo rami�ljala o rijetkim podacima koji bi mu se
nehotice omaknuli. Koji te vampir u�inio ovakvim? � upitala bi ne podi�u�i pogled s
knjige. Otrpjela bi njegov gnjev spu�tenih vje�a. � Za�to nikad ne govori� o njemu?
� nastavila bi, kao da su njegove �estoke primjedbe oti�le u dim. Bila je
neosjetljiva na njegovu razdra�ljivost.
��Gramzljivi ste, oboje! � re�e Lestat jedne ve�eri dok se ushodao u
neosvijetljenoj sobi i osvetoljubivo promatrao Claudiju, koja je bila zalijepljena
u svom uglu, u krugu plamena svije�e, usred gomile knjiga. � Besmrtnost vam nije
dovoljna! Ne, vi biste poklonjenu konju gledali u zube! Mogao bih je ponuditi prvom
prolazniku i on bi bio presretan.
��Jesi li i ti bio presretan? � procijedi ona kroz zube.
��Ali vi, vi biste htjeli znati i razlog. �elite li je prekinuti? Mogu vam
omogu�iti smrt lak�e nego �to sam vam omogu�io �ivot! � Okrene se k meni. Stajao
sam u sjeni Claudijina krhkog lika. Oko njene plave kose sjena je stvarala aureolu;
lice, osim sjajnih jagodica, bio joj je u sjeni. � �elite li smrt?
��Svijest nije smrt � �apne ona.
��Odgovorite mi! �elite li smrt?
��A ti nas svime obdaruje�. Iz tebe izviru i �ivot i smrt � naruga mu se ona.
��Tako je bilo � re�e on. � Tako jest.
��Ni�ta ti ne zna� � ozbiljno �e ona tako tiho da bi joj glas zaglu�ila i
najmanja buka s ulice i odnijela njezine rije�i pa sam se morao napinjati kako bih
je �uo. � A ako vampir koji te stvorio ni�ta nije znao, a vampir koji je stvorio
njega ni�ta nije znao, a vampir prije njega ni�ta nije znao, i tako unatrag, ni�ta
prije ni�eg sve do ni�eg! I moramo se pomiriti s �injenicom da nitko ni�ta ne zna.
��Da! � vrisne Lestat i ra�iri ruke. U glasu mu se osje�alo jo� ne�to osim
bijesa.
Za�uti. �utjela je i ona. On se polako okrene kao da sam u�inio neki pokret
koji je izazvao njegovu pozornost, kao da sam mu ustao iza le�a. Tako se ljudi
okre�u kad osjete dah na ko�i i shvate kako nisu sami, u trenutku u�asne sumnje
prije nego �to ugledaju moje lice i zaprepaste se. Gledao me. Usne su mu se jedva
pomicale. Osjetim njegov strah. Lestat se bojao.
A Claudia je piljila u njega mirno, bezosje�ajno, prazno.
��Ti si je zarazio tim... � �apne on.
�ibicom upali svije�e na kaminu, podigne zadimljene �titnike svjetiljaka, obi�e
sobu pale�i svjetla. Le�ima se okrene mramornom kaminu i pogleda svije�e kao da su
mu one vratile mir. � Izlazim, re�e.
Ona ustane �im je Lestat iza�ao na ulicu. Zastane na sredini sobe i protegne
se. Izvine le�a, ispru�i ruke stisnutih �aka, stisne pa ih �irom otvori kao da se
budi iz sna. U njezinu pokretu bilo je ne�to neprikladno jer je soba jo� treperila
od Lestatova straha, odjekivala od njegova posljednjeg odgovora. Njegov odgovor
vapio je za njezinom uljudno��u. Zacijelo sam se nehotice okrenuo od nje, jer je
stala pokraj naslona mog stolca i pritisnula dlanom knjigu koju sam dr�ao o u ruci,
ali iz koje satima nisam pro�itao ni slovca. � Iza�i sa mnom.
��Imala si pravo. On ni�ta ne zna. Ni�ta nam ne mo�e re�i � rekoh joj.
��Zar si stvarno mislio da nam mo�e ne�to re�i? � upita me tankim glasom. �
Prona�i �emo druge pripadnike na�e vrste � re�e. � U sredi�njoj Europi. Ondje ih je
toliko puno da se pri�ama o njima, i Izmi�ljenim i stvarnim, ispisalo brdo knjiga.
Uvjerena sam da otuda potje�u svi vampiri, ako uop�e odnekud potje�u. Predugo smo
se zadr�ali s njim. Iza�imo. Neka tijelo pou�i um.
Pro�me me drhtaj uzbu�enja kad sam �uo te rije�i. Neka tijelo pou�i um. �
Odlo�i knjigu i ubijaj � �aptala mi je. Po�em za njom niza stube, preko dvori�ta i
niz usku uli�icu. Okrene mi se, ra�iri ruke da bih je podignuo i nosio, iako nije
bila umorna. Htjela je biti blizu mog uha, stegnuti me oko vrata. � Nisam mu
ispri�ao na� plan o putovanju, novcu � govorio sam joj, svjestan kako u njoj ima
ne�eg za mene nespoznatljivog. Nosio sam je ravnomjernim koracima, beskrajno
laganu.
��Ubio je drugog vampira � re�e ona.
��Nije. Za�to tako misli�? � upitam je. Te me rije�i nisu uznemirile ili
dirnule u du�u kao da sam jezero koje �eli ostati nepomu�eno, nego sam osjetio kao
da me polako vodi prema ne�emu, kao da ona odre�uje smjer na�e polagane �etnje kroz
tamnu ulicu. � Sve mi je sad jasno � re�e ona odlu�no. � Vampir je od njega u�inio
roba, a on to nije �elio biti, kao �to ni ja to ne �elim, pa ga je ubio. Ubio ga
prije nego �to je doznao �to je mogao pa je u panici u�inio od tebe roba. I ti si
to ostao.
��Nikad pravi � �apnem joj. Osjetim kako je pritisnula obraz na moje �elo. Bila
je gladna i bila joj je potrebna �rtva. � Nisam bio rob, nego pomaga� bez pameti �
priznam Claudiji, priznam sebi. Osjetim kako u meni buja groznica ubijanja, stvara
se gladni �vor u utrobi, bubnja u sljepoo�nicama, vene se gr�e a tijelo mi postaje
zemljovid bolnih krvnih �ila.
��Ne, bio si rob � uporno je tvrdila ona jednoli�nim glasom, kao da glasno
razmi�lja, kao da su njezine rije�i otkrovenje, komadi�i mozaika. � A ja �u
osloboditi oboje.
Stanem. Ona poja�a stisak, gone�i me naprijed. Prolazili smo niz dug i �irok
prolaz pokraj katedrale, prema svjetlima Jackson Squarea. Voda se sunovra�ala u
odvode na sredini prolaza poput srebra na mjese�ini. Ona re�e: � Ja �u ga ubiti.
Stanem na kraju prolaza. Pomaknula se u mojem naru�ju, skliznula kao da se mo�e
osloboditi bez nespretne pomo�i mojih ruku. Spustim je na kameni plo�nik i rekoh
ne. Zavrtim glavom. U�ini mi se kao da su okolne zgrade, Cabildo, katedrala,
stanovi oko trga svileni privid i da �e se rastrgati na sna�nom vjetru, zemlja �e
se rastvoriti i ugledat �u ponor stvarnosti. � Claudia! � zaprepastim se i okrenem.
��A za�to ga ne bih ubila? � zakrije�ti ona srebrnim glasom. � Nije mi
potreban! Ni�ta od njega ne mogu doznati! Nanosi mi bol, a to ne�u trpjeti!
��Pa �to ako nemamo koristi od njega? � rekoh joj. Ali je moja �estina bila
la�na, beznadna. Claudia se udalji od mene, uskih, uspravnih i odlu�nih ramena,
brza koraka, poput djevoj�ice koja je iza�la u nedjeljnu �etnju s roditeljima pa
�eli i�i ispred njih i pretvarati se kao da je sama. � Claudia! � zazovem je i
zagrabim za njom. Dohvatim je oko struka. Ona se uko�i kao da se skamenila. �
Claudia, ne mo�e� ga ubiti! � �apnem. Ona poskakuju�i krene u suprotnom pravcu.
Udarala je potpeticama po kamenu pa skrene u glavnu ulicu. Jednopre�na kola pro�u
pokraj nas i donesu smijeh, �tropot konjskih kopita i drvenih kota�a. Ulica utihne.
Ispru�im ruku za njom i prije�em golem prostor. Zateknem je kod ulaza na Jackson
Square. Rukama se dr�ala za pre�ke na ogradi od kovana �eljeza. Pribli�im joj se. �
Bez obzira na to �to osje�a� ili govori�, ne mogu vjerovati da ga �eli� ubiti �
rekoh joj.
��Za�to ne? Zar je toliko sna�an? � re�e ona pogleda uprta u spomenik na trgu.
O�i su joj bile dva golema jezera svjetla.
��Sna�niji je no �to misli�! Ili pretpostavlja�! Kako ga misli� ubiti? Ne mo�e�
izmjeriti njegovu vje�tinu. Ne zna�! � Preklinjao sam je, ali sam vidio kako je
moje rije�i ne diraju kao da je dijete koje o�arano gleda u izlog trgovine
igra�aka. Jezikom sune izme�u zubi i lizne donju usnu. Taj me brzi pokret uznemiri.
Namirisao sam krv. Osjetim ne�to �ivo i bespomo�no u rukama. �elio sam ubiti.
Namirisao sam i �uo ljude na trgu, kako hodaju po tr�nici, du� nasipa. Htio sam
uhvatiti Claudiju, prisiliti je da me pogleda, prodrmati je bude li potrebno, ali
ona okrene prema meni svoje velike vla�ne o�i. � Volim te, Louis � re�e.
��Poslu�aj me onda, Claudia, preklinjem te � �apnem i uhvatim je, iako mi je
blizina �apata, sve ja�i zvuk ljudskog govora koji se izdizao iznad no�nih zvukova
uznemirio osjetila. � Uni�tit �e te poku�a� li ga ubiti. Nema na�ina na koji to
mo�e� obaviti a da se ne izlo�i� opasnosti. Ne zna� kako. Usprotivi� li mu se,
Claudia, sve �e� izgubiti. Ne bih to mogao podnijeti.
Na njezinim usnama poka�e se jedva primjetan osmijeh. � Ne, Louis � �apne ona.
� Mogu ga ubiti. A i tebi bih htjela re�i jednu tajnu.
Odmahnem glavom, ali se ona pripije uz mene, spusti vje�e pa je gustim
trepavicama skoro dodirnula okrugle obraze. � Louis, �elim ga ubiti. U�ivat �u u
tomu!
Kleknem pokraj nje, zanijemio. Pomno me promatrala kao nekad. Tad re�e: � Svake
no�i ubijam ljude. Zavodim ih, privu�em, osje�am neuta�ivu glad, tragam ne znam za
�ime.Za ne�im. � Prinese prste otvorenim usnicama i pritisne ih. Zubi su joj se
caklili. � Nije mi ih �ao, ne znam ni otkuda su, ni kamo idu, slu�ajno nabasam na
njih. Ali njega ne volim! �elim da umre i ubit �u ga. U�ivat �u u tome.
��Ali Claudia, on nije smrtnik! Besmrtan je. Ne mo�e oboljeti. Godine mu ne
�kode. Prijeti� smr�u nekome tko �e �ivjeti do svr�etka svijeta!
 ��Ba� zato! � re�e ona sa strahopo�tovanjem. � �ivot koji bi mogao potrajati
stolje�ima. Kakva krv, kakva snaga! Misli� li da �u imati i svoju i njegovu snagu
kad ga ubijem?
Razbjesnio sam se. Ustanem i okrenem se. U blizini se �uo ljudski �apat.
�aputali su: Otac i k�i, prizor dirljive odanosti. Shvatim kako govore o nama.
��Nema potrebe � rekoh joj. � Nema smisla.
���to? Humanost? On je ubojica! � prosikta ona. � Osamljeni grabe�ljivac! � Ona
s porugom ponovi njegove rije�i. � Nemoj mi smetati, niti tra�iti da ti ka�em
vrijeme. Nemoj se isprije�iti izme�u nas. � U�utka me pokretom ruke. �vrsto me
uhvati za ruku i prsti�e zarije u moje napeto, izmu�eno meso. � U�ini� li to,
upropastit �e� me, a odvratiti me ne mo�e�.
I ode. Za njom zalepr�aju vrpce na �e�iri�u, cipelice zakucaju po plo�niku.
Okrenem se u drugom smjeru. Hodao sam a da nisam pazio kuda idem. �elio sam da me
grad proguta, svjestan gladi koja je prijetila da mi oduzme razum. �udio sam da
okon�am takvo stanje, da mi po�uda i uzbu�enje zamagle razum. Hodaju�i tako,
razmi�ljao sam o ubijanju, neumoljivo se pribli�avaju�i �rtvi. Ne�to mi je
govorilo: "To je nit koja me vu�e kroz labirint. Ne vu�em ja nit, nego ona vu�e
mene." Zaustavim se u Rue Conti i osluhnem poznati zvuk muklih udaraca. Bili su to
ma�evatelji, koji su napadali i uzmicali preko drvenog poda. Naprijed, natrag,
uzmak, napad, pa srebrni cik metala. Prilijepio sam se uza zid odakle sam ih mogao
vidjeti kroz visoke prozore bez zavjesa. Mladi�i vode dvoboje do kasno u no�,
lijeva ruka kao ruka plesa�a, otmjenost navaljuje na smrt, otmjenost nasr�e na
srce, prikaze mladog Frenierea bodu srebrnom o�tricom da bi ih zatim ona povukla
prema paklu. Netko je si�ao na ulicu niz uske drvene stube. Mladi�, skoro dje�ak,
glatkih, bucmastih obraza, lica rumena od ma�evanja. Ispod njegova otmjenog sivog
kaputa i ko�ulje s �ipkanim ovratnikom dopirao je sladak miris kolonjske vode i
soli. Osjetih njegovu vrelinu kad je izronio iz polutame stuba. Smijao se i gotovo
ne�ujno razgovarao sam sa sobom. Sme�a kosa pala mu je preko o�iju. On zatrese
glavom. �aptanje postane glasnije, pa se uti�a. A tad ugleda mene i zaustavi se.
Iskola�i o�i. Vje�e mu zatitraju i on se brzo i nervozno nasmije. � Oprostite mi! �
re�e na francuskom. � Prestra�ili ste me! � Htio se uljudno nakloniti i vjerojatno
me zaobi�i, ali se ukipi a strah mu se ocrta na zajapurenom licu. Vidio sam kako mu
srce tu�e u rumenim obrazima, osjetio miris znoja njegova mladog, napetog tijela.
��Vidjeli ste me na svjetlu � rekoh mu. � I moje lice vam se u�inilo poput
mrtva�ke maske.
Njegove usne se rastvore a zubi zacvoko�u. Nesvjesno zakima glavom. U o�ima mu
se vidjelo zaprepa�tenje.
��Prolazite! � rekoh mu. � Brzo!
Vampir za�uti, pa kao da �e ponovno progovoriti, no ispru�i duge noge ispod
stola, nasloni se na stolac a ruke nasloni na sljepoo�nice.
Mladi�, koji se sklup�ao na stolcu i obujmio koljena rukama, polako se uspravi.
Pogleda u vrpce pa u vampira. � Ali ste te no�i nekog ubili � re�e.
��Svake no�i � re�e vampir.
��Za�to ste ga pustili? � upita mladi�.
��Ne znam � re�e vampir, ali to ne zazvu�i istinito, nego neva�no. � Izgledate
umorno � re�e vampir. � Kao da vam je hladno.
��Ni�ta zato � brzo �e mladi�. � U sobi je malo hladno, ali mi ne smeta. Vama
nije hladno, zar ne?
��Ne. � Vampir se nasmije�i a tad mu se ramena zatresu od ne�ujnog smijeha.
Pro�e nekoliko trenutaka u kojima se �inilo da vampir razmi�lja, a mladi� da
prou�ava vampirovo lice. Vampir pogleda u mladi�ev sat.
��Nije uspjela, zar ne? � tiho upita mladi�.
���to mislite? � upita vampir. Ugodno se namjestio u stolcu. Zagleda se u
mladi�a.
��Nastradala je � re�e mladi�. Kao da je osjetio te�inu tih rije�i, pa proguta
slinu kad je izgovorio rije� "nastradala". � Je li? � upita.
��Zar mislite da nije mogla to u�initi? � upita vampir.
��Ne, ali on je bio mo�an. Rekli ste da niste znali kakvu je mo� imao, kakve
tajne je znao. Kako bi ona znala kako ga ubiti? Kako je poku�ala?
 Vampir je dugo gledao u mladi�a. Ovaj nije mogao ni�ta zaklju�iti iz vampirova
izraza lica, pa odvrati pogled, kao da su vampirove o�i ugljevlje. � Za�to ne
popijete gutljaj iz te bo�ice u d�epu? � upita vampir. � Ugrijat �e vas.
��Ah, to! � re�e mladi�. � Namjeravao sam...
Vampir se nasmije. � Mislili ste da nije pristojno! � re�e i pljesne se po
bedru.
��Tako je � mladi� slegne ramenima i nasmije�i se. Iz d�epa kaputa izvadi malu
pljosku, odvrti zlatni �ep i gucne. Podigne bocu i pogleda vampira.
��Ne � vampir se nasmije�i i odbije pokretom ruke. Lice mu se ponovno uozbilji
i on nastavi.
��Lestat je u Rue Dumaine imao prijatelja glazbenika. Slu�ali smo njegove
recitale u ku�i Madame LeClair, koja se u to doba nalazila u otmjenoj ulici. Madame
LeClair, s kojom se Lestat povremeno zabavljao, unajmila je glazbeniku sobu u
obli�njoj ku�i i ondje ga je Lestat �esto posje�ivao. Rekoh vam da se poigravao
svojim �rtvama, sprijateljio bi se s njima, zavodio bi ih, pa bi mu oni vjerovali,
�ak ga i voljeli, a tad bi ih ubio. Tako se poigravao i s tim mladi�em, iako je
njihovo prijateljstvo potrajalo puno dulje od drugih takvih prijateljstiva. Mladi�
je dobro skladao, pa bi Lestat �esto donosio njegove najnovije radove ku�i i svirao
ih na koncertnom glasoviru u na�em salonu. Mladi� je bio silno darovit, ali se
vidjelo da ne�e postati poEularan glazbenik, jer je njegova glazba bila odvi�e
uznemiruju�a, Lestat mu je davao novac i provodio mnoge ve�eri s njim. �esto bi ga
odveo u restorane koji su tom mladi�u bili nepristupa�ni zbog cijena, a kupovao mu
je papir i olovke za skladanje.
To je potrajalo puno dulje od svih Lestatovih prijateljstava. Ne znam je li
zavolio tog smrtnika ili je pripremao posebice veliko izdajstvo i okrutnost.
Nekoliko puta je Claudiji i meni dao naslutiti kako se sprema ubiti mladi�a, ali
nije to u�inio. Nikad ga nisam pitao za njegove osje�aje, jer to nije bilo vrijedno
vike koju bi takvo pitanje izazvalo. Lestat o�aran smrtnikom! Vjerojatno bi od
bijesa uni�tio poku�stvo u salonu.
Sljede�e no�i, poslije one koju sam sam vam opisao, silno me razljutio kad me
zamolio da po�em s njim u mladi�ev stan. Bio je dobre volje i �elio se dru�iti sa
mnom. U�itak bi ga kad�to oraspolo�io pa bi tad htio pogledati dobru predstavu,
operu, balet. U takvim trenucima uvijek je tra�io da po�em s njim. Mislim da smo
Macbetha pogledali petnaest puta. I�li bismo na svaku predstavu, �ak i amaterske, a
Lestat bi poslije predstave krupnim koracima grabio ku�i, ponavljao stihove a �ak
ih i dovikivao prolaznicima uperena ka�iprsta. � Sutra i sutra i sutra! � a oni bi
ga zaobilazili kao da je pijan. Ali takva pr�tavost bila je mahnita i brzo bi
splasnula. Pokoja moja rije� ili prijateljska gesta kojom bih mu dao na znanje kako
mi je njegovo dru�tvo ugodno � i na�im izlascima do�ao bi kraj. To bi potrajalo
mjesecima, pa i godinama. No te je ve�eri bio dobro raspolo�en i zamolio me da
po�emo mladi�u. Nije se ustru�avao stegnuti me za ruku dok me nagovarao. A ja,
otupio, poti�ten, smislim neku bijednu ispriku, misle�i jedino na Claudiju,
glasnika neminovne propasti. �udio sam se kako on ni�ta ne sluti. Lestat kona�no
podigne knjigu s poda i baci je u mene viknuv�i: � Pa �itaj onda te proklete
pjesme! Crkni! � I izjuri iz sobe.
Ne mogu vam opisati koliko me to uznemirilo. Po�elim da je hladan, nepomi�an,
mrtav. Odlu�im se zauzeti kod Claudije da se odrekne svoje namjere. Osje�ao sam se
bespomo�no i iscrpljeno. No njezina su vrata ostala zatvorena sve do odlaska pa sam
je ugledao tek na trenutak dok je Lestat brbljao, ljupki lik u �ipki koji obla�i
kaput nabranih rukava s ljubi�astom vrpcom na prsima. Ispod ruba haljinice vidjele
su se bijele �ipkane �arape. Na nogama je imala besprijekorno bijele cipele. Hladno
me pogleda na izlasku.
Kad sam se vratio, sit i odvi�e trom da bih dopustio mislima da mi smetaju,
osjetim kako je danas ta no�. No�as �e poku�ati.
Ne mogu vam re�i kako sam znao. U stanu me ne�to uznemiravalo, nije mi dalo
mira. Claudia je hodala po salonu iza zatvorenih vrata. U�inilo mi se da sam �uo
jo� jedan glas, �apat. Claudia nikad nikoga nije dovodila u stan. To je �inio
jedino Lestat koji je dovodio svoje uli�arke. Znao sam da je netko u njezinoj sobi,
ali nisam osje�ao miris ni �uo zvukove. A tad osjetim mirise hrane i pi�a. U
srebrnoj vazi na glasoviru stajale su krizanteme, cvije�e koje je Claudiji zna�ilo
smrt.
Do�e Lestat pjevu�e�i si tiho u bradu i udaraju�i �tapom po ogradi zavojitih
stuba. Pro�e dugim prolazom, lica rumena od krvi, ru�i�astih usana. Metne note na
glasovir. � Jesam li ga ili nisam ubio? � Upre prst u mene. � �to misli�?
��Nisi � rekoh obamrlo. � Pozvao si me da po�em s tobom, a znam da tu �rtvu ne
bi podijelio sa mnom.
��Da, ali jesam li ga ubio iz bijesa zato �to nisi htio po�i sa mnom? � re�e i
podigne poklopac s tipki. Znao sam da bi Lestat u tom tonu mogao nastaviti do zore.
Bio je ushi�en. Promatrao sam ga dok je listao note i razmi�ljao: � Mo�e li
umrijeti? Zaista umrijeti? Namjerava li ona to zaista u�initi? U jednom trenutku
htio sam oti�i k njoj i re�i joj kako moramo odustati, �ak i od puta, i �ivjeti kao
dosad. Ali sam osje�ao kako nema uzmaka. Otkad je po�ela ispitivati, to (ma �to
bilo) bilo je neizbje�no. Osjetim teret kao da me ne�to priti��e na stolac.
Lestat pritisne dva akorda. Imao je golem raspon prstiju i vjerojatno je kao
�iv bio dobar pijanist, ali je svirao bez osje�aja i uvijek bio izvan glazbe.
Izvla�io ju je iz glasovira poput ma�ioni�ara, virtuozno��u vampirskih osjetila i
kontrole. Glazba nije prolazila kroz njega, nije je izvla�io iz sebe. � Pa, jesam
li ga ubio? � upita me ponovno.
��Nisi � ponovim, iako sam jednako tako mogao re�i suprotno. Pazio sam samo da
mi lice bude bezizra�ajna maska.
��Ima� pravo, nisam � re�e. � Uzbu�uje me biti s njim i razmi�ljati da li da ga
ubijem ili ne, kako bih ga mogao ubiti svakog trenutka, ali ipak to ne �inim. I tad
odem od njega i na�em �rtvu sli�nu njemu. Da ima bra�e, ubio bih ih jednog po
jednog. Obitelj bi podlegla tajanstvenoj groznici od koje bi im se sasu�ila krv u
�ilama! � re�e opona�aju�i piljaricu. � Claudia osje�a posebnu sklonost za
obitelji. Kad ve� govorimo o obiteljima, vjerojatno si �uo: govori se kako je
planta�a Freniereovih ukleta. Ne mogu zadr�ati nadglednike, a robovi im bje�e.
To mi nije bilo drago �uti. Babette je umrla mlada, luda, i tako su napokon
prestala njezina lutanja do ru�evina Pointe du Laca. Pri�alo se kako je uporno
tvrdila da je ondje vidjela �avla i da ga mora prona�i. Tad sam vidio osmrtnicu.
Htio sam je posjetiti, poku�ati ispraviti �to sam u�inio, ali bih tad pomislio kako
�e rane same zacijeljeti, a u svom novom �ivotu svakono�nog ubijanja nisam vi�e
osje�ao toliku privr�enost prema njoj ili svojoj sestri ili bilo kojem smrtniku.
Naposljetku sam promatrao tu �ivotnu tragediju kao iz kazali�ne lo�e, dirnut, ali
nikad dovoljno da bih presko�io ogradu i pridru�io se glumcima na pozornici.
��Ne govori o njoj � rekoh.
��No dobro, govorio sam o planta�i. Ne o njoj. Njoj! Tvojoj ljubavi, tvojoj
simpatiji. � Nasmije�i mi se. � Ipak je do�lo na moje, zar ne? Ali, govorio sam ti
o svom prijatelju, kako...
��Molim te, sviraj � rekoh tiho, nenapadno, ali uvjerljivo. To bi ponekad
djelovalo na Lestata. Kad bih rekao ne�to prikladno, poslu�ao bi me. I sad me
poslu�ao, iako se malo nacerio, kao da ka�e: "Budalo jedna." � Zasvira.. Otvore se
vrata salona i Claudijini se koraci za�uju u predvorju. Claudia, ne dolazi,
pomislim. Odlazi prije nego svi stradamo! Ali ona se uporno pribli�avala. Otvori
ladicu toaletnog stola; zazve�i njezina �etka, zamiri�e cvjetni miris. Polako se
okrenem prema njoj kad se pojavila na vratima, jo� u bijelom, i ne�ujno pri�la
glasoviru. Stane pokraj glasovira, nasloni se na njega, bradu nasloni na ruke i
zapilji se u Lestata.
Vidio sam njegov profil i njezino li��e i kako ga gleda. � �to je? � upita on,
okrene stranicu i spusti ruku na bedro. � Smeta� mi. Tvoje me prisustvo uzrujava! �
O�ima je prelijetao po papiru.
��Zar? � upita ona slatko.
��Da. Jo� ne�to. Upoznao sam nekog tko bi bio bolji vampir od tebe.
�"Zaprepastim se. Ali nisam ga morao nagovarati da nastavi. � Shva�a� li me? �
upita je on.
��Moram li se bojati? � upita ona.
��Razma�ena si jer si jedinica � re�e on. � Potreban ti je brat. Odnosno, meni
je potreban brat. Oboje ste mi dosadili. Pohlepni mra�njaci, vampiri koji me
progone. To ne volim.
��Nas troje bismo mogli napu�iti svijet vampirima � re�e ona.
��To ti misli�! � klikne on s osmijehom na usnama. � Misli� da bi mogla?
Pretpostavljam da ti je Louis rekao kako se to radi ili kako misli da se to radi.
Nema� ti te mo�i. Nijedno od vas nema � re�e.
To je uznemiri. Na to nije ra�unala. Promatrala ga je. Vidjelo se da mu ne
vjeruje potpuno.
��A otkuda ti ta snaga? � upita tiho, ali sa zrncem zajedljivosti.
��To je, du�o, ne�to �to ti mo�da nikad ne�e� znati. Jer �ak i Ereb u kojem mi
�ivimo mora imati svoje plemstvo.
��La�e� � re�e Claudia i nasmije se. Ba� kad je spustio prste na tipke, ona
re�e: � Ali si mi poremetio planove.
��Ti ima� planove? � upita on.
��Do�la sam se pomiriti s tobom, iako si vrelo la�i. Ti si mi otac � re�e ona.
� �elim se pomiriti s tobom. �elim da sve bude kao prije.
Sad je bio red na njega da ne vjeruje. Pogleda mene, pa nju. � Mo�da. Ali me
prestani ispitivati. Prestani me pratiti. Prestani tra�iti vampire po tamnim
uli�icama. Nema drugih vampira! Ovdje �ivi� i ovdje �e� ostati! � Na trenutak kao
da ga je zbunio njegov povi�en glas. � Brinem o tebi. Ni�ta ti ne treba.
��A ti ni�ta ne zna� i zato prezire� moja pitanja. To je jasno. Pomirimo se,
jer nam to jedino preostaje. Imam dar za tebe.
��Nadam se prelijepu �enu obdarenu �enskim atributima koje ti nikad ne�e� imati
� odmjeri je on od glave do pete. Lice joj se promijeni, kao da je izgubila
kontrolu, �to joj se ina�e nije doga�alo. Ali ona odmahne glavom, ispru�i okruglu
ru�icu i povu�e ga za rukav.
��Ozbiljno sam mislila. Dosadilo mi se prepirati s tobom. Mr�nja je pakao, i
pakao je �ivjeti s ljudima koji mrze. Mi nismo u paklu. Mo�e�, ali i ne mora�,
prihvatiti dar, svejedno mi je. Nije va�no. Samo zavr�imo s tim. Prije no �to nas
zga�eni Louis ostavi. � Tjerala ga je da ustane i spusti poklopac glasovira. Okrene
ga na stolcu i tako prisili da je pogledom isprati do vrata.
��Ne �ali� se. Dar. Kakav dar?
��Nisi sit, vidim ti po boji i o�ima. Nikad u ovo doba nisi sit. Recimo da ti
mogu pru�iti predivne trenutke. Po�aljite mi dje�icu � �apne ona i ode. On me
pogleda. �utio sam kao drogiran. Na licu mu opazim znati�elju i sumnju. Po�e za
njom kroz prolaz. A tad ispusti dug, himbeni jauk, mje�avinu gladi i po�ude.
Kad sam stigao do vrata, a to je potrajalo, stajao je nagnut nad sofu. Na njoj
su le�ala dva dje�aka, naslonjena na meke bar�unaste jastuke, prepu�tena snu kako
jedino djeca mogu biti, otvorenih ru�i�astih usta�ca, glatkih okruglih li��a. Ko�a
im je bila vla�na, sjajna, a uvojci tamnokosijeg dje�aka prilijepili su mu se za
�elo. Po njihovoj bijednoj i jednakoj odjeci odmah sam vidio da su siro�ad.
Poharali su ponu�eno im jelo iz na�eg najboljeg porculanskog servisa. Stolnjak je
bio umrljan vinom, a izme�u uma��enih tanjura i vilica stajala je napola prazna
boca vina. U sobi se osje�ao neugodan miris. Primaknem se da bih bolje vidio usnule
dje�ake. Vratovi su im bili goli, ali nedirnuti. Lestat sjedne pokraj tamnokosog,
ljep�eg dje�aka. Mogao je poslu�iti kao model za an�ela na svodu katedrale. Nije
bio stariji od sedam godina, a imao je savr�enu bespolnu, an�eosku ljepotu. Lestat
nje�no polo�i ruku na blijedo grlo, pa dodirne svilene usne. Ispusti uzdah pun
�e�nje i slatkog, bolnog i��ekivanja � Oh, Claudia � uzdahne. � Nadma�ila si samu
sebe. Gdje si ih na�la?
Ona ne odgovori. Povukla se u zasjenjen naslonja� i le�a podbo�ila velikim
jastucima, noge polo�ila na ukrasne jastu�i�e. Gle�njevi su joj visjeli pa se nisu
vidjeli potplati njezinih bijelih cipelica nego zaobljeni ristovi i zategnute, fine
vezice. Netremice je gledala u Lestata. � Pijani od vina � re�e ona. � Od �a�ice! �
i poka�e na stol. � Sjetila sam se tebe �im sam ih ugledala. Podijelim li ih s
Lestatom, pomislila sam, morat �e mi oprostiti.
Zagrijala ga je njezina laska. Pogleda je, ispru�i ruku i uhvati za �ipkani
gle�anj. � Srce! � �apne joj i nasmije se. Tad umukne kao da ne �eli probuditi na
smrt osu�enu djecu. Prisno i zavodni�ki joj re�e: � Ti ubij njega, a ja �u ovog.
Do�i. � Dok je prolazila pokraj njega, on je zagrli. Claudia se udobno namjesti
pokraj drugog dje�aka. Lestat pogladi dje�akovu vla�nu kosu, prstima prije�e po
okruglim usnicama i rubu trepavica. Smek�alu ruku polo�i na dje�akovo lice i opipa
mu besprijekornu put na sljepoo�nicama, obrazima i bradi. Zaboravio je da smo mi
ondje. Povu�e ruku i zamisli se na trenutak, kao da ga je omamila vlastita �elja.
Pogleda u strop pa u svoju predivnu gozbu. Polako okrene dje�akovu glavu. Dje�ak
namr�ti �elo a s usana mu se otkine uzdah.
Claudia je netremice promatrala Lestata, iako je podigla lijevu ruku i polako
otkop�avala ko�ulju dje�aka koji je le�ao pokraj nje. Zavu�e ruku ispod bijedne
ko�ulje i opipa golo tijelo. Lestat u�ini isto, ali kao da je njegova ruka
za�ivjela vlastitim �ivotom i povukla ga u �vrst zagrljaj. Lestat sklizne s jastuka
na koljena. Rukom je �vrsto obavio dje�akovo tijelo. Privu�e ga bli�e k sebi pa
zarije lice u dje�akov vrat. Usne mu se pomaknu preko vrata, prsa, male bradavice,
a tad zavu�e i drugu ruku u otvorenu ko�ulju, pa je sad dje�ak bespomo�no le�ao na
njegovim rukama. �vrsto ga privu�e i zarije zube u njegov vrat. Dje�akova glava
padne nauznak, uvojci se odlijepe od �ela; dje�ak jaukne a vje�e mu zatrepere, ali
se ne otvore. Lestat klekne ne pu�taju�i dje�aka. Sna�no je sisao krv, svijenih i
uko�enih le�a, ljuljao se naprijed-natrag nose�i dje�aka, a njegovi dugi uzdasi
poja�avali su se i sti�avali u ritmu ljuljanja dok mu se tijelo ne napne a rukama
zamlatara kao da �eli odgurnuti dje�aka, kao da dje�ak u svom bespomo�nom snu
prianja uz Lestata. Najzad se polako vrati do le�aja i spusti dje�aka na jastuke.
Sisao je krv ti�e, skoro ne�ujno.
Odvoji se od dje�aka. Rukama ga pritisne na le�aj. Klekne i zabaci glavu;
valovita plava kosa mu se raspusti i zamrsi. Polako se spusti na pod, okrene i
le�ima nasloni ha kau�. � Bo�e � �apne, zaba�ene glave, napola spu�tenih vje�a.
Rumenilo mu oblije obraze i ruke. Jedna je po�ivala na svinu tom koljenu; zadrhti,
pa se smiri.
Claudia se nije pomaknula. Le�ala je poput Botticelijeva an�ela | pokraj
netaknutog dje�aka. Tijelo onog drugog ve� je svenulo, vrat je bio poput slomljene
stabljike, te�ka glava le�ala je pod �udnim kutom, kutom smrti, na jastuku.
Ali ne�to nije bilo u redu. Lestat je buljio u strop. Jezik mu je visio izme�u
zuba. Sjedio je previ�e mirno, a �inilo se da �e mu jezik ispasti iz usta, probiti
zube. Drhtao je, ramena su mu se gr�ila i opu�tala, ali se nije micao. Preko
njegovih jasnih sivih o�iju navukla se mrena. Piljio je u strop. Tad iz njega dopre
zvuk. Iskoraknem iz sjene, ali Claudia o�tro sikne: � Natrag!
��Louis � govorio je. Sad sam ga �uo. � Louis... Louis. � Lestat, zar ti ne
prija? � upita ga ona.
��Ne�to nije u redu � on zavapi, a o�i mu se ra�ire kao da mu je silno te�ko
govoriti. Nije se uop�e mogao micati. � Claudia? � zavapi ponovno i zakoluta o�ima.
��Zar ti se ne svi�a okus dje�je krvi? � tiho upita ona.
��Louis � �apne Lestat i kona�no uspije podignuti glavu, ali samo na trenutak,
jer mu ona klone na kau�. � Louis, to je... od absinta! Previ�e absinta! � zaje�i.
� Otrovala ih je absintom. Otrovala me. Louis... � Poku�a podignuti ruku. Pri�em
bli�e. Dijelio nas je stol.
��Ne prilazi! � ponovi ona. Spusti se s kau�a i pri�e mu. Za�kilji u njega kao
�to se on za�kiljio u dje�aka. � Absint, o�e � re�e ona � i laudanum!
��Vra�e � re�e joj on. � Louis, metni me u mrtva�ki sanduk. � Poku�a ustati. �
Metni me u mrtva�ki sanduk! � Glas mu je bio grub, jedva �ujan. Ruka zadrhti,
podigne se, pa padne.
��O�e, ja �u te polo�iti u mrtva�ki sanduk � re�e ona, kao da mu �eli ubla�iti
bol. � I to zauvijek. � A tad ispod jastuka izvadi kuhinjski no�.
��Claudia! Nemoj! � rekoh joj. Ali me ona o�ine otrovnim pogledom kakav dotad
nisam vidio na njezinu licu. Dok sam ja stajao oduzet, ona mu raspori vrat i on
ispusti o�tar, krkljavi krik. � Bo�e! � vikne on. � Bo�e!
Krv po�ne te�i iz njega, preko ko�ulje, kaputa. Tekla je kao �to ne te�e iz
�ivih ljudi, krv kojom se napunio prije dje�aka i od dje�aka. Okretao je glavu,
svijao je, pa mu je rana iz koje je kuljala krv zjapila. Ona zarine no� u njegova
prsa i on se nagne naprijed, razjapljenih usta, iske�enih o�njaka, objema rukama
gr�evito posegne za kuhinjskim no�em, one zadrhte oko dr�ke no�a i skliznu s nje.
Pogleda me. Kosa mu je padala u o�i. � Louis! Louis! � Jo� jednom zastenje i sru�i
se na bok. Claudia je stajala i gledala u njega. Krv je tekla poput vode. Stenjao
je, poku�avao ustati, jednom rukom uhvatio se za donji dio prsnog ko�a, a drugom se
podbo�io o pod. Ona se baci na njega, �vrsto ga obujmi oko vrata i zagrize u njega
dok su se borili. � Louis, Louis! � stenjao je on, borio se, poku�avao je otresti,
ali je ona zajahala na njega, popela mu se na rame. On se podizao pa padao, podizao
pa padao, sve dok se ona nije povukla. Spretno se spusti na pod, odmakne od njega,
ruku prinese ustima, o�i joj se zamagle. Okrenem joj le�a. �eludac mi se dizao od
tog prizora i vi�e nisam mogao gledati. � Louis! � re�e ona, ali ja zatrgsem
glavom. �inilo se da se �itava ku�a zanjihala. Ali ona re�e: � Pogledaj �to se
doga�a s njim!
Prestao se micati. Le�ao je na le�ima. Tijelo mu se sme�uralo, sasu�ilo, ko�a
odebljala i navorala i tako pobijeljela da su mu se vidjele i najsi�u�nije �ilice.
Zastenjem, ali nisam mogao odvojiti pogled od tog prizora, �ak i kad su se po�ele
nazirati kosti, usne se povukle sa zubiju, a nos osu�io i pretvorio u dvije
razjapljene rupe. Ali su mu o�i ostale iste i buljile u strop. �arenice su
kolutale, mi�i�i se lijepili za kosti i pretvarali u opnu, a odje�a se izvjesila na
Lestatovu kosturu. Naposljetku se �arenice izvrnu na vrhu glave, a bjeloo�nice
zamagle. "To" se najzad umiri: gusta valovita plava kosa, kaput, par ula�tenih
�izama, u�as koji se neko� nazivao Lestat. Bespomo�no sam buljio.
Claudia je dugo stajala na mjestu. Krv je natopila sag i utkani cvjetni
vjen�i�i potamnjeli su. Ljepljiva i crna krv ljeskala se na parketu. Umrljala je
njezinu haljinu, bijele cipele, obraze. Obri�e se zgu�vanim ubrusom, poku�a to
u�initi i s mrljama na haljini pa re�e: � Louis, mora� mi ga pomo�i odnijeti!
��Ne! � Okrenuo sam njoj i le�u pokraj njezinih nogu le�a.
��Louis, jesi li poludio? Ne mo�e ostati ovdje! � re�e mi ona. � Ni dje�aci.
Mora� mi pomo�i! Onaj drugi umro je od absinta! Louis!
Znao sam da govori istinu, da moram, ali mi se ipak �inilo nemogu�e.
Morala me prodrmati, odvesti me. U kuhinjskoj pe�i bile su jo� kosti majke i
k�eri koje je ubila. Opasna pogre�ka, glupost. Ona ih izvadi i metne u vre�u, a
vre�u odvu�e preko kamenog dvori�ta u ko�iju. Ja upregnem konja, uti�am polupijanog
ko�ija�a, i brzo odvezem mrtva�ka kola izvan grada, u smjeru Bayou St. Jeana, prema
tamnoj mo�vari koja se protezala do jezera Pontchartrain. Claudia je �ute�i sjedila
pokraj mene dok nismo pro�li plinom osvijetljena vrata nekoliko ladanjskih ku�a.
Kamenim kockama poplo�ana cesta suzila se i postala kvrgava, s obje strane pru�ala
se mo�vara, visok zid naizgled neprobojnih �empresa i vinove loze. Osje�ao sam
zadah gnoja, �u�kanje �ivotinja.
Claudia je zamotala Lestatovo tijelo u plahtu, jer ga u protivnom nisam htio
dotaknuti, a tad ga je, na moj u�as, posula krizantemama, Kud sam ga podigao iz
ko�ije imao je sladak, pogrebni miris. Bio je lagan poput perca, savitljiv poput
u�eta s �vorovima. Prebacio sam ga preko ramena i zagacao u tamnu vodu koja je
postajala sve dublju i prodrla mi u �izme dok sam tra�io put u mulju kako bih se
udaljio od mjesta na kojem sam ostavio dje�ake. Zalazio sam sve dublje u mo�varu
nose�i Lestatove ostatke, ali nisam znao za�to. Naposljetku, kad se jedva nazirao
blijedi komad ceste i neba koje se opasno rudjelo, spustio sam njegovo tijelo u
vodu. Potreseno sam gledao bezli�an oblik bijele plahte ispod muljevite povr�ine.
Obamrlost koja me �titila od trenutka kad je ko�ija krenula iz Rue Royale prijetila
je da �e nestati i ostaviti me izlo�enog, zderane ko�e. Gledao sam u vodu i
razmi�ljao: To je Lestat. To je ta preobrazba i tajna. A sad je mrtav, izgubljen u
vje�noj tami. Kao da me neka sila vukla da po�em za njim, da se spustim u tamnu
vodu i nikad ne vratim, sila tako sna�na i jasna da mi je govor u usporedbi s time
bio mrmljanje. Sila je bez rije�i govorila: "Zna� �to mora� u�initi. Si�i u tamu.
Ostavi sve." Za�ujem Claudijin glas. Zvala me. Okrenem se i kroz isprepletenu
vinovu lozu ugledam je u daljini, poput si�u�nog plami�ka na blijedim kamenim
kockama.
Tog jutra u mrtva�kom sanduku, ona me obujmi i privine se, �apne da me voli, da
smo se zauvijek oslobodili Lestata. � Volim te, Louis � ponavljala je dok se s
poklopcem ne spusti tama i milosrdno nam izbri�e svijest.
Kad sam se probudio, prekapala je po njegovim stvarima, u ti�ini, suzdr�ano,
ali puna divljeg gnjeva. Praznila je ormari�e, praznila ladice na sagove, izvla�ila
njegove kapute iz ormara, izvrtala d�epove, bacala kovanice, kazali�ne ulaznice i
komadi�e papira. Stajao sam na vratima njegove sobe i zaprepa�teno je promatrao. U
sobi je le�ao njegov mrtva�ki sanduk, ispunjen rupcima i tapiserijama. Ne�to me
tjeralo da ga otvorim i da ga mo�da ugledam u njemu. � Ni�ta! � napokon re�e ona s
ga�enjem. Ubacivala je njegovu odje�u u kamin. � Ni�ta o njegovu podrijetlu, o tome
tko ga je u�inio vampirom! � re�e. � Ni�ta. � Pogleda me o�ekuju�i razumijevanje.
Okrenem se. Nisam je mogao gledati. Vratim se u spava�u sobu koju sam zadr�ao za
sebe, ispunjenu knjigama i ono malo stvari koje sam sa�uvao od majke i sestre, pa
sjednem na krevet.
�uo sam kad je u�la, ali je nisam mogao pogledati. � Zaslu�io je smrt! � re�e
mi ona.
��Zna�i da i mi zaslu�ujemo smrt. Jednaku. Svake no�i na�eg �ivota � odvratih.
� Odlazi od mene! � Kao da su mi rije�i bile misli, a um bezli�na zbrka. � Brinut
�u o tebi jer ne mo�e� sama brinuti za sebe. Ali mi ne prilazi. Spavaj u onoj
kutiji koju si kupila. Da mi nisi pri�la!
��Rekla sam ti da �u to u�initi. Rekla sam ti � re�e ona. Glas joj nikad nije
zazvu�ao tako krhko, poput srebrnog zvonca. Pogledam je i trgnem se, ali ne ganem.
Lice kao da nije bilo njezino. Nikad nijedno lice lutke nije bilo tako pro�arano
unutra�njim nemirom. � Louis, rekla sam ti! � re�e ona drhtavih usnica. � U�inila
sam to za nas. Da budemo slobodni. � Nisam mogao gledati njezinu ljepotu,
naizglednu nevinost, i tu u�asnu potresenost. Pro�em pokraj nje; mo�da sam je
sru�io, ne znam. Do�ao sam do ograde stuba kad za�ujem �udan zvuk.
Nikad u na�em zajedni�kom �ivotu nisam �uo takav zvuk. Nikad poslije one davne
no�i kad sam je na�ao kako se privija uz majku. Plakala je!
I protiv volje se vratim. Pla� se �inio prirodan, beznadan, kao da nije htjela
da ga netko �uje ili kao da nije marila ako je �uje �itav svijet. Na�em je kako
podvinutih nogu le�i na mom krevetu na mjestu na kojem sam �esto sjedio i �itao.
Cijelo su joj tijelo potresali jecaji. Zvuk je bio jeziv, pro�ivljeniji, u�asniji
od njezina smrtnog pla�a. Sjednem pokraj nje polako, nje�no i polo�im joj ruku na
rame. Ona podigne glavu i pogleda me prestra�enim �irokim o�ima, drhtavih usana.
Lice joj je bilo umrljano suzama i krvlju. O�i pune suza, ruka crvena. Nije
primje�ivala niti bila toga svjesna. Odmakne kosu s �ela. Tijelo joj zadrhti od
dugog, tihog, preklinju�eg jecaja. � Louis, ako te izgubim, ni�ta nemam � �apne. �
Vratila bih sat unatrag, ali ne mogu vratiti vrijeme. � Zagrli me, podigne se u
moje naru�je, zajeca mi na grudima. Oklijevao sam dodirnuti je, ali mi se ruke ipak
nezaustavljivo pomaknu, obujme je, �vrsto zagrle i pomiluju kosu. � Ne mogu �ivjeti
bez tebe � �apne ona. � Radije bih umrla nego �ivjela bez tebe. Umrla bih na isti
na�in kao i on. Ne mogu podnijeti na�in na koji me gleda�. Ne mogu podnijeti da me
ne voli�! � Jecaji su se poja�ali, postali bolniji. Naposljetku se sagnem i
poljubim je u mekan vrat i obraze koji su bili poput zimskih �ljiva. �ljiva iz
za�arane �ume u kojoj vo�e nikad ne pada s grana. U kojoj cvije�e nikad ne uvene. �
Dobro, mila � rekoh joj. � U redu, du�o. Polako sam je i nje�no ljuljao u naru�ju,
sve dok nije zaspala, mrmljaju�i o na�oj vje�noj sre�i, kako smo se zauvijek
rije�ili Lestata i kako po�inje na�a velika �ivotna pustolovina.
��Na�a velika �ivotna pustolovina. Sto zna�i umrijeti kad mo�e� �ivjeti do
smaka svijeta? A �to je "smak svijeta" nego prazne rije�i, jer tko zna �to je uop�e
svijet? Pro�ivio sam dva stolje�a, vidio kako jedno stolje�e potire zablude onog
drugog, vje�no sam mlad i vje�no star, nemam iluzija, �ivim od trenutka do trenutka
pa zami�ljam srebrni sat koji otkucava u zrakopraznom prostoru: obojeni broj�anik,
fino oblikovane kazaljke koje nitko ne vidi, koje nitko ne gleda, obasjan svjetlom
koje nije svjetlo, poput svjetla kojim je Bog stvorio svijet prije nego �to je
stvorio svjetlo. Otkucava trenutke to�no��u sata u sobi golemoj poput svemira.
Ponovno sam bio na ulici. Claudia je oti�la tra�iti �rtvu. Miris njezine kose i
haljine jo� mi se zadr�ao na prstima i kaputu. Pogled mi je prodirao u daljinu
poput blijede zrake fenjera. Obreh se kod katedrale. �to zna�i umrijeti kad mo�e�
�ivjeti do smaka svijeta? Razmi�ljao sam o bratovoj smrti, o tamjanu i krunici.
Dobio sam �elju da budem u toj mrtva�nici, da slu�am glasove �ena dok mole Ave
Mariju, lupkanje krunica, miris voska. Sje�ao sam se pla�a. Prizor je bio �iv, kao
da je bilo ju�er, iza ovih vrata. Brzo sam pro�ao kroz hodnik i nje�no gurnuo
vrata.
Veliko pro�elje katedrale uzdizalo se poput tamne mase s druge strane trga, ali
su vrata bila otvorena i u unutra�njosti se vidjelo meko, treperavo svjetlo. Bila
je rana subotnja ve�er i ljudi su dolazili ispovjediti se za nedjeljnu misu i
pri�est. Svije�e su prigu�eno gorjele u svije�njacima. Na kraju la�e iz sjene je
izranjao oltar, ote�ao od bijelog cvije�a. Mog su brata za posljednji ispra�aj
prije groblja donijeli u staru crkvu koja se nalazila na mjestu dana�nje katedrale.
Nisam bio u katedrali od bratove smrti, nisam se nijednom uspeo kamenim stubama,
pro�ao preko trijema i u�ao kroz otvorena vrata.
Nisam se bojao. �udio sam da se ne�to dogodi, da kamenje zadrhti kad u�em u
zasjenjeno predvorje i u daljini na oltaru ugledam svetohranili�te. Jednom sam
pro�ao pokraj crkve kad su prozori bili osvijetljeni a zvuk pjesme se izlijevao na
Jackson Square. Tad sam se kolebao i pitao ne postoji li neka tajna koju mi Lestat
nije otkrio, ne�to �to bi me moglo uni�titi u�em li u crkvu. Privla�ila me, ali sam
odagnao tu �elju, oteo se �aroliji otvorenih vrata, mno�tva koje pjeva jednim
glasom. Tada sam nosio ne�to za Claudiju, lutku u vjen�anici koju sam uzeo iz
neosvijetljenog izloga i stavio u veliku kutiju omotanu papirom i svezanu vrpcama.
Lutka za Claudiju. Nastavio sam hodati nose�i tu lutku, a iza le�a sam za�uo te�ke
vibracije orgulja, dok mi je o�i zaslijepio plamen svije�a.
Sad sam se sjetio tog trenutka, straha koji sam osjetio kad sam vidio oltar,
�uo zvuke Pange Lingua. Progonila me pomisao na brata. Ugledao sam mrtva�ki sanduk
kako se mi�e niz sredi�nji prolaz, povorku o�alo��enih. Vi�e se nisam bojao. Dok
sam hodao polako pokraj tamnih kamenih zidova, osje�ao sam tek �e�nju za strahom,
�elju da na�em razlog da se bojim. Iako je bilo ljeto, zrak je bio hladan i vla�an.
Ponovno se sjetim Claudijine lutke. Gdje je? Claudija se godinama njome igrala. I
po�nem tra�iti lutku, uporno i besmisleno, kako se tra�i u no�noj mori. Nailazio
sam na vrata koja se nisu mogla otvoriti i ladice koje se nisu mogle zatvoriti,
borio se protiv ne�eg besmislenog, ne znaju�i za�to se tako o�ajni�ki trudim, za�to
mi um obuzima u�as kad ugledam stolac s rupcem preba�enim preko njega.
U�em u katedralu. �ena iza�e iz ispovjedaonice i pro�e pokraj dugog reda ljudi
koji su �ekali. �ovjek koji je trebao u�i poslije nje ne pomakne se. Osjetljiva
vida �ak i u ovako ranjivom stanju opazim to pa se okrenem i pogledam ga. Buljio je
u mene. Ja mu brzo okrenem le�a. �uo sam kako je u�ao u ispovjedaonicu i zatvorio
vrata. Pro�em kroz crkvu i sjednem u praznu klupicu, vi�e od iscrpljenosti nego iz
uvjerenja. Zamalo sam iz navike i kleknuo. Misli su mi bile zbrkane i mu�ne kao da
sam smrtnik. Zatvorim o�i i poku�am ni na �to ne misliti. Slu�aj i gledaj, rekoh
si. I tim voljnim �inom osjetila mi izrone iz patnje. U polutami je do mene dopirao
molitveni �apat, jedva �ujno lupkanje krunica, uzdah �ene koja je kle�ala kod
Dvanaeste postaje kri�nog puta. Iz mora drvenih klupa dizao se miris �takora.
�takor je hodao negdje blizu oltara, a drugi u velikom pokrajnjem oltaru od
izrezbarena drveta s likom Djevice Marije. Zlatni svje�njaci svjetlucali su na
oltaru. Prelomi se stabljika rasko�ne bijele krizanteme. Na njezinim gustim
laticama blistale su kapljice vode. Kiselkast miris dizao se iz mnogobrojnih vaza
na glavnim i sporednim oltarima s kipovima Djevica, Kristova i svetaca. Gledao sam
u kipove. O�arali su me svojim be�ivotnim profilima, zagledanim o�ima, praznim
rukama, smrznutim naborima halja. Tijelo mi se zgr�i i odbaci me naprijed pa se
rukom uhvatim za klupu. Crkva je bila groblje mrtvih obli�ja, nadgrobnih spomenika
i kamenih an�ela. Podignem pogled i prika�e mi se vlastiti lik kako se penje
oltarskim stubama, otvara malo svetohranili�te, pose�e �udovi�nim rukama za
posve�enim kale�om, uzima Tijelo Isusovo i prosipa Njegove bijele hostije po sagu,
a zatim ih gazi i pretvara Svetu pri�est u prah. Znao sam �to zna�i ta vizija.
Bog ne �ivi u toj crkvi. Ti su kipovi slika ni�tavila. Ja sam bio jedino
nadnaravno bi�e u toj katedrali. Ja sam jedini nadsmrtni stvor koji je stajao pod
njezinim krovom! Osamljenost. Osamljenost na granici mahnitosti. Katedrala se u
mojoj viziji sru�i, a sveci se nagnu. �takori pojedu Svetu pri�est i ugnijezde se
na prozorima. Jedan �takor golema repa navla�io je i grickao poderani oltarski
pokrov sve dok svije�njaci nisu pali i otkotrljali se na blatom pokrivene kamene
plo�e. Ja sam i dalje stajao. Nedirnut. Nemrtav. Ispru�im ruku prema gipsanoj ruci
Djevice; ona se slomi i smrvi na mom dlanu. Pritiskom palca pretvarao sam je u
prah.
A tad, kroz otvorena vrata kroz koja se posvuda vidjela pusto� (�ak je i velika
rijeka bila zamrznuta i zakr�ena nasukanim la�ama okovanim ledom), kroz ru�evine se
probijala pogrebna povorka, skupina blijedih mu�karaca i �ena, �udovi�ta u�arenih
o�iju odjevenih u lepr�avu crnu odje�u. Mrtva�ki sanduk �tropo�e na drvenim
kota�ima, �takori tr�karaju preko slomljenog i ulubljenog mramora, povorka se
pribli�ava. U njoj vidim Claudiju, o�i joj se vide iza tanke crne koprene. Jednom
rukom u crnoj rukavici �vrsto dr�i crni molitvenik, a drugu je polo�ila na mrtva�ki
sanduk. A u mrtva�kom sanduku, ispod staklenog poklopca, s u�asom ugledam Lestatov
kostur, sme�uranu ko�u utisnutu u kosti, o�i pretvorene u duplje, a plava kosa
leluja na bijelom satenu.
Povorka se zaustavi. Ljudi se razi�u i u ti�ini popune pra�njave klupe. Claudia
se okrene, otvori knjigu i podigne koprenu s lica. Zapilji se u mene i prstom
dodirne stranicu. � Proklinjem te i izop�ujem iz zemlje � �apne, a �apat joj
odjekne u ru�evinama. � Izop�ujem te iz zemlje koja je otvorila svoja usta kako bi
primila krv tvog brata iz tvoje ruke. Kad bude� obra�ivao zemlju, vi�e ti ne�e
pru�ati snagu. U zemlji �e� biti bjegunac i skitnica. Tko te ubije, osvetit �e mu
se sedmerostruko.
Viknem na nju, vrisnem. Krik je iza�ao iz dubina mog bi�a poput neke velike
crne sile koja se skotrljala s mojih usana i od koje se moje tijelo protiv volje
zavrtjelo. �alobnici u�asno uzdahnu. Njihov zbor postajao je glasniji. Okrenem se i
ugledam ih kako su me okru�ili, guraju me na mrtva�ki sanduk. Da bih odr�ao
ravnote�u okrenem se i objema se rukama naslonim na nj. Ali u mrtva�kom sanduku ne
ugledam Lestatove ostatke, nego tijelo svog brata. Zavlada muk, kao da se na svijet
spustila koprena, kao da se rasplinuo pod njezinim nijemim naborima. Moj je brat
bio plavokos, mlad i drag kao za �ivota, stvaran i topao kao prije mnogo godina. Ne
bih ga tako mogao zapamtiti, tako savr�eno obnoviti njegov lik, svaku pojedinost u
sje�anju. Njegova je plava kosa bila za�e�ljana od �ela, o�i sklopljene kao da
spava, glatki prsti sklopljeni oko raspela na prsima, usne tako rumene i svilene da
sam se jedva suzdr�avao ne dodirnuti ih. Kad sam ispru�io ruku kako bih dodirnuo
njegovu meku ko�u, vizija se raspline.
Sjedio sam u katedrali u subotnju ve�er; u nepomi�nom zraku osje�ao se jak
miris svije�a, �ena koja je pro�la kri�ni put oti�la je, spu�tala se tama � iza
mene, ispred mene, iznad mene. Pojavi se dje�ak u crnoj halji redovnika, nose�i
dugu zlatnu motku za ga�enje svije�a. Tuljcem je gasio svije�u za svije�om. Bio sam
omamljen. Pogleda me pa skrene pogled kao da ne �eli uznemiriti �ovjeka zadubljenog
u molitvu. Kad je krenuo prema drugom svije�njaku, osjetim ne�iju ruku na ramenu.
Da su dvije osobe pro�le tako blizu mene a da ih ja nisam �uo, da mi �ak nije
bilo va�no, bilo je razlogom da mi negdje u du�i zazvoni na uzbunu. Podignem pogled
i ugledam sjedokosog sve�enika. � �elite li se ispovjediti? � upita on. � Htio sam
zaklju�ati crkvu. � Za�kilji iza debelih nao�ala. Jedino je svjetlo dopiralo od
niza malih svije�a u crvenom staklu koje su gorjele ispred svetaca a sjene im
skakale po visokim zidovima. � Ne�to vas mu�i, zar ne? Mogu li vam pomo�i?
��Prekasno je, prekasno � �apnem mu i ustanem. On se odmakne. Nije jo� ni�ta
opazio u mojoj pojavi �to bi ga uznemirilo i on mi re�e ljubazno i utje�no: � Ne,
jo� je rano. Da do�ete u ispovjedaonicu?
Na trenutak se zagledam u njega. Do�ao sam u napast da se nasmije�im. A tad se
odlu�im ispovjediti. Idu�i za njim niz prolaz, u sjenu predvorja, znao sam kako od
toga ne�e biti ni�ta, da je to ludilo. Ipak kleknem u malu drvenu kabinu, sklopim
ruke na klecalu, a on sjedne u ispovjedaonicu, pomakne pregradu i ugledam nejasne
crte njegova profila. Na trenutak se zagledam u njega, pa podignem ruku i u�inim
znak kri�a: � Blagoslovi me o�e jer sam grije�io, grije�io tako �esto da ne znam
kako bih se promijenio, niti kako da pred Bogom ispovjedim �to sam u�inio.
��Sine, Bog pra�ta � �apne mi on. � Ispri�aj mu najbolje kako zna� i iz srca.
��Ubojstva, o�e, puno smrti. �ena koja je prije dvije no�i umrla na Jackson
Squareu, ja sam je ubio, kao i tisu�e prije nje, jednu ili dvije na no�, o�e, i
tako sedamdeset godina. Hodam ulicama New Orleansa poput Smrti i hranim se ljudima.
O�e, nisam smrtnik, nego besmrtan i proklet, poput an�ela koje je Bog sunovratio u
pakao. Ja sam vampir.
 Sve�enik se okrene. � �to je to, neki va� sport? �ala? Rugate se starcu? �
upita on. Zalupi drvenu pregradu. Ja brzo otvorim vrata i iza�em iz ispovjedaonice.
�ekao me. � Mladi�u, jeste li vi uop�e bogobojazni? Znate li zna�enje bogohuljenja?
� Zapilji se u mene. Ja mu se polako, jako polako pribli�im. Najprije me bijesno
pogleda, zatim zbunjeno uzmakne korak. Crkva je bila prazna, �uplja, crna,
crkvenjak je oti�ao i svije�e su bacale sablasno svjetlo na udaljene oltare i oko
sve�enikove sijede glave i lica �inile su vijenac nje�nih, zlatnih zraka. � Zna�i,
nema milosti! � rekoh mu i uhvatim ga za ramena. Stisnem ga nadnaravnim stiskom iz
kojeg se nije mogao izvu�i i unesem mu se u lice. On razjapi usta od u�asa. �
Vidite li �to sam? Ako Bog postoji, za�to trpi moje postojanje? � upitam ga. � I vi
meni govorite o bogohuljenju! � On mi zarine nokte u ruke poku�avaju�i se
osloboditi. Misna knjiga mu padne na pod, a krunica zazve�i u naborima halje. Kao
da se borio s o�ivljenim kipovima svetaca. Iskesim se i poka�em mu svoje stra�ne
zube. � Za�to dopu�ta da �ivim? � Njegovo lice me razbjesnilo, njegov strah,
prezir, gnjev. U njemu ugledam mr�nju koju sam vidio kod Babette. I on zasik�e: �
Pusti me! Vra�e! � u smrtnom strahu.
Pustim ga. Sa zlokobnim zadovoljstvom gledao sam kako posr�e po prolazu kao da
se probija kroz snijeg. A tad jurnem za njim, tako brzo da sam ga istog trena
dohvatio ispru�enim rukama, zavio u tamu mojeg pla�ta. On se batrgao, proklinjao
me, zazivao Boga s oltara. Dohvatim ga na stubama kod pregrade za pri�est, povu�em
na pod pa zarinem zube u njegov vrat.
* * *
Vampir za�uti.
Mladi� je neko vrijeme htio zapaliti cigaretu. Sjedio je dr�e�i �ibicu u jednoj
ruci, cigaretu u drugoj, nepomi�an poput lutke u izlogu, zagledan u vampira. Vampir
je gledao u pod, ali se okrene, uzme kutiju �ibica iz mladi�eve ruke, zapali jednu
i prinese je cigareti. Mladi� se sagne. Udahne i brzo ispusti dim. Odvrne �ep s
pljoskice i povu�e dug gutljaj, ne skidaju�i pogleda s vampira.
Strpljivo je �ekao da vampir nastavi.
��Nisam se sje�ao Europe iz djetinjstva. �ak ni putovanja u Ameriku. �injenica
da sam se ondje rodio bila mi je apstraktna, ali me privla�ila snagom kakvu
Francuska ima za koloniste. Govorio sam francuski, �itao francuski, �ekao izvje��a
o francuskoj revoluciji i prikaze Napoleonovih pobjeda u pari�kim listovima. Sje�am
se kako sam bio ljut kad je koloniju Louisianu prodao Sjedinjenim Ameri�kim
Dr�avama. Ne znam koliko je u meni ostalo od smrtnika Francuza. U to doba ga bez
sumnje vi�e nije bilo, ali sam silno �elio vidjeti i upoznati Europu, �emu jedini
razlog nisu bila pro�itana djela lijepe knji�evnosti i filozofije, nego i osje�aj
da me Europa oblikovala dublje i sna�nije nego druge Amerikance. Bio sam Kreol koji
je htio vidjeti gdje je sve po�elo.
I tako sam se usredoto�io na to. Izbacio sam iz svojih ormara i �krinja sve �to
mi nije bilo nu�no potrebno (a toga nije bilo puno). Ve�ina je mogla ostati u mojoj
ku�i u gradu, jer sam znao da �u se jednog dana u nju vratiti, makar da preselim
imovinu u sli�nu ku�u i zapo�nem nov �ivot u New Orleansu. Nisam mogao zamisliti,
niti sam �elio, zauvijek je napustiti. Ali sam srcem i du�om �udio za Europom.
Prvi put sam povjerovao kako bih mogao vidjeti svijet, odlu�im li se
otputovati. Da sam, kako je Claudia rekla, slobodan.
U me�uvremenu je ona smislila plan: najprije moramo obi�i sredi�nju Europu, u
kojoj je �ini se najvi�e vampira. Bila je sigurna da �emo ondje prona�i ne�to �to
bi nas moglo pou�iti, objasniti na�e podrijetlo. Ali ona je �eljela i ne�to vi�e od
odgovora, �eljela je komunicirati s pripadnicima svoje vrste. "Svoje vrste",
ponavljala je to �esto, i to druk�ijim tonom od mene pa bih osjetio jaz koji nas
dijeli. Prvih godina na�eg zajedni�kog �ivota, smatrao sam da je sli�na Lestatu, da
upija njegov nagon za ubijanjem, iako je u ostalom bila sli�na meni. Sad sam
shvatio kako u Claudiji ima manje ljudskoga nego u Lestatu i meni, manje nego �to
smo to on i ja zami�ljali. Ni traga ljudskog milosr�a. Time se vjerojatno moglo
objasniti (usprkos svemu �to sam u�inio ili propustio u�initi) za�to je ostajala sa
mnom. Nisam bio od njezine vrste, ali sam joj bio najsli�niji.
��Zar se Claudiju nije moglo � upita mladi� � pou�iti milosr�u kako ste je
pou�ili ostalom?
 ��Za�to? � iskreno upita vampir. � Da pati poput mene? Priznajem, trebao sam je
pou�iti kako nadvladati �elju da ubije Lestata. Morao sam to u�initi sebe radi.
Ali, nisam bio ni u �to siguran. Jednom sam bio proklet, pa vi�e ni u �to nisam
vjerovao.
Mladi� kimne glavom. � Oprostite, prekinuo sam vas. Ne�to ste htjeli re�i �
re�e.
��Htio sam re�i da sam zaklju�io kako mogu zaboraviti �to se dogodilo Lestatu
tako da se okrenem Europi. Nadahnjivala me pomisao na druge vampire, iako nisam
postao cini�an prema ideji o postojanju Boga. Jednostavno sam je putem izgubio u
nadnaravnim lutanjima kroz svijet.
Jo� se ne�to dogodilo prije na�eg odlaska u Europu. Zapravo, dogodilo se puno
toga. Po�elo je s glazbenikom. Navratio je dok sam bio u katedrali, a do�ao je i
sljede�e no�i. Otpustio sam sluge i osobno ga primio. Njegov izgled me prestravi.
Bio je puno mr�aviji nego kad sam ga posljednji put vidio, vrlo blijed i vla�na
lica, grozni�av i jadan. Kad sam mu rekao da je Lestat otputovao, najprije je odbio
povjerovati a tad je uporno tvrdio kako bi mu u tom slu�aju Lestat ostavio poruku.
Ode niz Rue Royale, razgovaraju�i sam sa sobom, kao da nije svjestan ljudi oko
sebe. Dostignem ga ispod plinske svjetiljke. � Ostavio vam je ne�to � rekoh i brzo
potra�im lisnicu. Nisam znao koliko je novca u njoj, ali sam mu je htio dati. U
njoj je bilo nekoliko stotina dolara. Metnem mu ih u ruku, tako mr�avu da su se
nazirale plave vene koje su kucale ispod vodnjikave ko�e. Glazbenik �ivne. Shvatio
sam kako je rije� o ne�emu osim novca. � Zna�i, govorio vam je o meni kad vam je
dao novac! � re�e, uhvativ�i se za to kao da je rije� o relikviji. � Sigurno vam je
rekao jo� ne�to! � Zagleda se u mene buljavim, izmu�enim o�ima. Ne odgovorim mu
odmah, jer sam ugledao okrugle rupice u vratu. Dvije ogrebotine na desnoj strani,
malo iznad uma��enog ovratnika. Novac je lepr�ao u njegovoj ruci. Nije primje�ivao
promet, ljude koji su se gurali oko nas. � Spremite ga � �apnem mu. � Zaista vas je
spominjao, da morate nastaviti skladati.
Zapiljio se u mene kao da je o�ekivao jo� ne�to. � Da? Je li jo� ne�to rekao? �
upita me. Nisam znao �to da mu ka�em. Sve bih u�inio da mu nadomjestim izgubljeno,
da sam znao kako �e ga to utje�iti i dr�ati na odstojanju. Bilo mi je bolno
govoriti o Lestatu. Rije�i su mi se na usnama pretvarale u paru. A �udile su me i
rupice na vratu. Nisam znao �to misliti o njima. Naposljetku sam mladi�u napri�ao
gluposti, kako mu je Lestat po�elio sve najbolje u �ivotu, kako je morao parnim
brodom u St. Louis, da �e se vratiti, da rat samo �to nije izbio i da ondje ima
posla. Mladi� je �edno upijao svaku rije�, kao da ih se ne mo�e dovoljno naslu�ati
i kao da �eli jo� ne�to �uti. Drhtao je, svje�e kapljice znoja izbile su mu po
�elu. �vrsto me stezao. Ugrize se za usnicu i re�e: � Ali za�to je oti�ao? � kao da
mu moja obja�njenja nisu bila dovoljna.
���to je? � upitah ga. � Za�to vam on treba? Siguran sam da bi on htio...
��Bio mi je prijatelj! � okrene se naglo prema meni, a glas mu prigu�i suzdr�an
gnjev.
��Nije vam dobro � rekoh mu. � Potreban vam je odmor. Imate ne�to � poka�em
prstom, paze�i na svaki njegov pokret � na vratu. � Nije �ak ni znao o �emu
govorim. Prstima opipa vrat, na�e ranice i protrlja ih.
��Kakve to ima veze? Ne znam. Kukci, posvuda su � re�e i okrene se od mene. �
Je li jo� ne�to rekao?
Dugo sam gledao za njim dok je i�ao niz Rue Rovale, mahnit, mr�av lik u crnini,
kome su se uklanjala vozila.
Odmah obavijestim Claudiju o ranicama na njegovu vratu.
Bila je to na�a posljednja no� u New Orleansu. Sutra prije pono�i ukrcat �emo
se na brod koji kre�e rano ujutro. Dogovorili smo se da pro�etamo. Bila je
zabrinuta, a lice joj je bilo silno tu�no. Ta joj tuga nije silazila s lica od one
ve�eri kad se rasplakala. � �to bi mogle zna�iti te rupice? � upita me ona. � Da se
nahranio mladi�evom krvlju dok je ovaj spavao, da mu je to mladi� dopustio? Ne mogu
zamisliti... � re�e ona.
��Da, sigurno je tako bilo. � Ali nisam bio siguran. Sjetio sam se kad je
Lestat rekao Claudiji da poznaje mladi�a koji bi bio puno bolji vampir od nje. Je
li to bila njegova namjera? Da stvori jo� jednog vampira?
 ��Louis, to vi�e nije va�no � podsjeti me ona.
Morali smo se oprostiti od New Orleansa. Udaljavali smo se od mno�tva u Rue
Royale. �ulima sam upijao okolinu, grijao slike grada na srcu, i nevoljko si
priznavao da je to posljednja no� u gradu.
Stari francuski grad je uglavnom odavno izgorio. Arhitektura je tad bila poput
dana�nje, �panjolska. Hodaju�i polako kroz tu jako usku ulicu u kojoj bi se ko�ija
morala zaustaviti da propusti drugu, prolazili smo pokraj vapnom oli�enih zidova i
velikih dvori�nih ulaznih vrata kroz koja su se vidjela osvijetljena rajska
dvori�ta poput na�eg. Svako je obe�avalo raj, �ulne tajne. Velika stabla banana
milovala su balkone trijemova a gusti grmovi paprati i cvije�a zakr�ili su otvore
prolaza. Na balkonima su u tami sjedili ljudi, le�ima okrenuti prema otvorenim
vratima. Njihovi prigu�eni glasovi i lepet lepeza jedva se �uo od �uma povjetarca s
rijeke. Zidovi su bili pokriveni tako gustim visterijama i kristovim cvijetom da
bismo se o�e�ali o njih u prolazu a ponekad bismo ubrali blistavu ru�u ili vrije�e
kozje krvi. Kroz visoke prozore vidjeli smo igru svjetlosti svije�a na bogato
izrezbarenim gipsanim stropovima a �esto i svijetao dugin vjen�i� kristalnih
lustera. Kad�to bi neki lik u ve�ernjoj odje�i pri�ao ogradi. Na �eninu vratu
zablistao bi nakit, a njezin parfem bi dodao te�ak za�in mirisu cvije�a u zraku.
Imali smo omiljene ulice, vrtove, kutke, ali bismo neizbje�no za�li u predgra�e
starog grada i ugledali mo�varu. Ko�ija za ko�ijom dolazila bi iz pravca Bayou Road
na putu za kazali�te ili operu. Svjetla grada le�ala su nam iza le�a a mirisi grada
utapljali se u te�kom zadahu mo�varne trule�i. Bilo mi je mu�no gledati visoka,
zanjihana stabla, jer su me podsje�ala na Lestata. Mislio sam na njega kao �to sam
mislio na bratovo tijelo. Vidio sam kako tone u dubinu me�u korijenje �empresa i
hrasta, ta odvratna sasu�ena masa umotana u bijelu plahtu. Pitao sam se zaziru li
od njega stvorovi tame jer nagonski osje�aju kako je ta sasu�ena kreatura pogubna,
ili se okupljaju oko njega u smrdljivoj vodi i trgaju s kostiju njegovo prastaro
sasu�eno meso.
Okrenem se od mo�vara prema srcu starog grada i osjetim kako me tje�i nje�an
stisak Claudijine ruke. Nabrala je kiticu cvije�a s ograda vrtova, prislonila je na
svoju �utu haljinu, a lice zarila u mirisno cvije�e. �apne mi ne�to tako tiho da
sam se morao sagnuti kako bih je �uo: � Louis, mu�i te Lestat. Zna� koji je lijek.
Neka tijelo pou�i um. � Pusti mi ruku, odmakne se od mene i ponovi: � Zaboravi ga.
Neka tijelo pou�i um. � Sjetim se knjige pjesama koju sam dr�ao u rukama kad je
Claudia to prvi put rekla i ugledam stihove na bijelom papiru: Rumene usne, pogled
otvoren, Uvojci �uti poput zlata, Ko�a bijela poput gube, No�na mora, �iva smrt
bija�e ona, Koja mrzne ljudima krv.
Claudia mi se nasmije�i iz daljine, komadi� �ute svile zasvijetli u tami pa
nestane. Moja dru�ica, zauvijek.
Skrenem u Rue Dumaine i pro�em pokraj neosvijetljenih prozora. Svjetiljka
polako zgasne iza �iroke te�ke �ipke na jednom prozoru, sjena uzorka na zidu
naraste, pa se stanji, pa izblijedi u tami. Krenem dalje, bli�e ku�i Madame
LeClair. Za�ujem slab ali britak zvuk violina iz salona na prvom katu, pa tanak
metalni zvuk smijeha gostiju. Stanem u sjenu preko puta ku�e. Ugledam nekoliko
gostiju kako se kre�u u osvijetljenim sobama. Jedan je hodao od prozora do prozora,
nose�i u ruci �a�u bijelog vina. Lice je okrenuo prema mjesecu kao da tra�i bolji
pogled; na�e ga kod posljednjeg prozora. Ruku polo�i na tamni zastor.
Meni preko puta, u ciglenom zidu bila su otvorena vrata; kroz njih je padalo
svjetlo u prolaz. Tiho krenem preko uske ulice. U�av�i kroz glavna vrata osjetim
te�ke mirise koji su se dizali iz kuhinje, pomalo mu�an miris kuhanog mesa. U�em u
prolaz. Netko je brzo pre�ao preko dvori�ta i zatvorio stra�nja vrata. Tad ugledam
jo� jedan lik. Stajala je uz kuhinjsko ognji�te, vitka crnkinja s blistavom kapicom
na glavi, finih crta lica. Sjala je na svjetlu poput kipa od diorita i mije�ala
smjesu u kotlu. Osjetim sladak miris za�ina i svje�inu ma�urana i lovora, a tad me
zapuhne u�asan miris kuhanog mesa, krvi i mesa koje trune u kipu�im teku�inama.
Pri�oh bli�e. Ona odlo�i dugu kutlja�u i podbo�i rukama rasko�ne, sto�aste bokove.
Bjelina vrpci bijele prega�e ocrtavala je njezin uski struk. Sokovi iz hrane
pjenili su se na rubu kotla i pljuvali po u�arenom ugljenu. Do mene dopre, ja�i od
�udne smjese u kotlu, njezin taman miris, zagasit sna�an parfem, koji me privla�io
dok sam se pribli�avao i kona�no zaustavio priljubljen le�ima uz isprepletenu
vinovu lozu. Na katu violine zasviraju valcer i parket zastenje ispod nogu ple�u�ih
parova. Miris jasmina me preplavi pa se povu�e poput vode koja se povukla s pla�e;
ponovno osjetim slani miris one crnkinje. Krenula je prema kuhinjskim vratima.
Otmjeno savine dugi crni vrat dok je zavirivala u sjene ispod osvijetljenog
prozora. � Gospodine! � re�e ona i iskorakne u �uto svjetlo koje padne na njezine
velike oble grudi i duge vitke svilenkaste ruke, pa na hladnu ljepotu njezina lica.
� Gospodine, do�li ste na zabavu? � upita ona. � Zabava je na katu.
��Ne, mila, nisam do�ao na zabavu � rekoh joj i istupim iz sjene. � Do�ao sam
po tebe.
Sve je bilo spremno kad sam se sljede�e ve�eri probudio. Kov�eg s odje�om i
�krinja s mrtva�kim sandukom poslani na brod, sluge otpu�tene, poku�stvo umotano u
bijele plahte. Ugledav�i karte, kreditna pisma i jo� neke dokumente slo�ene u crnoj
lisnici, putovanje mi se u�ini veselijim. Propustio bih ubijanje da je to bilo
mogu�e, pa sam, kao i Claudia, to rano i povr�no obavio. Kad se pribli�ilo vrijeme
odlaska, sjedio sam sam u stanu i �ekao je. Odvi�e je dugo izbivala za moje slabe
�ivce. Strepio sam za nju, iako je svakog mogla o�arati da joj pomogne zatekne li
se predaleko od ku�e. Puno puta bi nagovorila nepoznate osobe da je dovedu do
ku�nih vrata, njezinu ocu, koji bi im od sveg srca zahvaljivao �to su mu vratili
izgubljenu k�i.
Claudia se vrati trkom. Odlo�im knjigu. Mislio sam da tr�i jer je zaboravila na
vrijeme i boji se kako kasni. Po mom satu imali smo jo� sat vremena. Ali, �im je
stigla pred vrata, znao sam da sam se prevario. � Louis, vrata! � zapi�ti. Grudi su
joj se nadimale, ruku je polo�ila na srce. Pojuri niz prolaz, a ja za njom. Zdvojno
mi je davala znakove i ja �vrsto zatvorim vrata koja su vodila na balkon. � Sto je?
� upitam je. � �to te spopalo? � Ali ona ode do dugih francuskih prozora koji su se
otvarali na uske balkone iznad ulice. Podigne zaslon svjetiljke i brzo ugasi
plamen. Soba utone u tamu, pa se polako osvijetli svjetlo��u koja je dopirala s
ulice. Te�ko je disala; ruke je polo�ila na grudi. Ispru�i ruku i povu�e me k
prozoru.
��Netko me slijedio � �apne. � �ula sam ga iza sebe kroz �itav grad. Najprije
sam mislila da nije ni�ta! � Udahne zrak. Lice joj je pobijeljelo na plavkastom
svjetlu koje je dopirala kroz prozore. � Louis, bio je to onaj glazbenik � �apne
ona.
��Za�to te to �udi? Sigurno te vidio s Lestatom.
��Louis, stoji ispred ku�e. Pogledaj kroz prozor. Poku�aj ga vidjeti. � Bila je
potresena, skoro prepla�ena, nije se �eljela pokazati na pragu. Stupim na balkon,
ali sam je dr�ao za ruku dok je ona stajala kod zastora. Tako me �vrsto dr�ala kao
da se bojala za mene. Bilo je jedanaest sati i u Rue Rovale je bilo tiho: trgovine
zatvorene, ljudi i ko�ije iz kazali�ta oti�li. Negdje s desne strane zalupe^ se
vrata i ugledam mu�karca i �enu kako �urno idu prema uglu. �enino lice skrivao je
golem bijeli �e�ir. Njihovi koraci utihnu. Nikog nisam vidio, ni�iji miris osje�ao.
�uo sam Claudijino te�ko disanje. Ne�to se pomakne u ku�i. Trgnem se, ali shvatim
da to �u�kaju ptice. Zaboravili smo ptice. Ali Claudia se prestra�i vi�e od mene i
ja je privu�em k sebi. � Nema nikog, Claudia � �apnem joj na uho.
Tad ugledam glazbenika.
Stajao je tako mirno na ulazu u trgovinu poku�stva da ga uop�e nisam opazio. To
je sigurno i htio. Podigne lice i ono zasja u tami poput bijelog svjetla.
Nezadovoljstvo i zabrinutost bili su potpuno zbrisani iz njegovih uko�enih crta
lica, a velike tamne o�i buljile su u mene. Postao je vampir.
��Vidim ga � promrmljam, ne mi�u�i usnama, pogleda prikovana uz njegov. Osjetim
kako mi se Claudia primaknula. Ruka joj je drhtala, srce tuklo na dlanu. Zaje�i kad
ga ugleda. Istodobno mi ne�to sledi krv u �ilama dok sam gledao u njega onako
nepomi�nog: zvuk koraka u donjem hodniku, cvile� �arki na ulaznim vratima. Pa jo�
jedan korak, namjeran, glasan, koji odjekne ispod nadsvo�enog stropa kolnog
prilaza, namjeran, poznat. Koraci krenu po zavojitim stubama. Claudiji se otme tihi
krik, a tad poklopi usta rukom. Vampir na ulazu u trgovinu poku�stva nije se
pomaknuo. Znao sam �iji su koraci na stubama i na trijemu: Lestatovi. Lestat povu�e
kvaku na vratima, po�ne udarati po njima, trgati ih. Claudia se povu�e u kut sobe i
presavine se kao da ju je netko sna�no udario. Mahnito je pogledavala u lik na
ulici pa u mene. Udarci na vratima se poja�aju. A tad za�ujem njegov glas: � Louis!
� zazove me. � Louis! � urlikne kroz vrata. Za�uje se lom stra�njeg salonskog
prozora, otvaranje kvake na prozoru. Brzo pograbim svjetiljku, povu�em sna�no
�ibicu i u �urbi je slomim, ali je ipak zapalim. Pridr�im malu posudu s kerozinom u
ruci. � Makni se od prozora. Zatvori ga � rekoh Claudiji. I ona poslu�a kao da ju
je jasno izgovorena naredba oslobodila gr�a straha. � I upali druge svjetiljke.
Odmah! � Vrisne dok je palila �ibicu. Lestat je dolazio kroz predsoblje.
A tad se pojavi na vratima. Naglo udahnem zrak i nesvjesno ustuknem nekoliko
koraka. Claudia vrisne. Bio je to Lestat, u to nije bilo sumnje, obnovljen je
stajao na vratima; glave ispru�ene naprijed, izbuljenih o�iju, kao da je pijan i
kao da se mora osloniti na kvaku od vrata kako ne bi naglava�ke uletio u sobu. Ko�a
mu je bila gomila o�iljaka, grozan pokriva� ranjenog mesa, kao da je svaka bora
njegove "smrti" ostavila na njemu traga. Bio je uvenuo i pun o�iljaka kao da ga je
netko obilje�io nasumi�nim udarcima �ara�a; njegove neko� bistre sive o�i bile su
podlivene naprslim krvnim �ilicama.
��Ne prilazi, za ime Bo�je � �apnem. � Bacit �u je u tebe. Spalit �u te �iva �
rekoh mu. Istog trena s lijeve strane za�ujem kako ne�to grebe po pro�elju ku�e.
Bio je to drugi vampir. Ugledam njegove ruke na �eljeznoj ogradi balkona. Claudia
prodorno vrisne kad se on �itavom te�inom baci na staklena vrata.
Ne mogu vam to�no re�i �to se poslije dogodilo. Znam da sam zamahnuo
svjetiljkom na Lestata. Razbila mu se pred nogama i sag je odmah planuo. U rukama
mi se na�la baklja od velike plahte koju sam povukao s. le�aja i zapalio. Ali sam
se i tukao s njim, udarao ga nogama i suprotstavljao se njegovoj velikoj snazi. A
negdje iza mojih le�a dopirali su Claudijini pani�ni krici. Razbije se i druga
svjetiljka i planu zastori na prozorima. Sje�am se da mu je odje�a zaudarala na
kerozin i da je u jednom trenutku divlje udarao po vatri. Bio je nespretan,
bolestan, nije mogao odr�avati ravnote�u, ali kad me dohvatio morao sam mu zagristi
zubima u prste da bih ga se oslobodio. S ulice se za�ula galama, povici, zvono.
Soba se pretvorila u pakao. U svjetlu plamena ugledam Claudiju kako se bori s
novonastalim vampirom. Nije je mogao uhvatiti, kao da neki nespretnjakovi� lovi
pticu. Sje�am se da sam se s Lestatom prevrtao po plamenovima, osje�ao zagu�ljivu
vru�inu na licu, gledao plamen iznad njegovih le�a kad bih se na�ao ispod njega. A
tad se Claudia u tom mete�u osovi na noge i po�ne ga udarati �ara�em. Udarala ga je
tako dugo dok nije popustio stisak i ja se nekako otrgnem od njega. �ara� se
spu�tao i podizao. �uo sam kako Claudia re�i u ritmu udaraca �ara�a, poput
�ivotinje. Lestat se dr�ao za ruku, lica zgr�enog od boli. Ispru�en na sagu koji je
tinjao, le�ao je drugi vampir; iz glave mu je curila krv.
�to se tad dogodilo, ne znam. Mislim da sam pograbio �ara� iz njezine ruke i
zadao Lestatu udarac postrance u glavu. Sje�am se kako mi se �inilo da je
nezaustavljiv, neranjiv. Vru�ina mi je ve� oprljila odje�u, zahvatila Claudijinu
tanku haljinu. Podignem je i potr�im niz prolaz poku�avaju�i tijelom ugasiti vatru.
Kad smo iza�li na otvoren prostor, skinem kaput i po�nem udarati po plamenovima.
Pokraj mene su po stubama jurili ljudi. Promatra�i su se prelili iz prolaza u
dvori�te, a netko je stao na kosi krov dvori�ne kuhinje. Dr�ao sam Claudiju u
naru�ju i protr�ao pokraj njih, ne obaziru�i se na pitanja, ramenima kr�e�i put i
razmi�u�i ih. Oslobodili smo ih se. �uo sam je kako sop�e. Tr�ao sam slijepo niz
Rue Royale, tr�ao dok jedini zvuk nije bio zvuk mog tr�anja i njezinog disanja.
Stajali smo tako, mu�karac i dijete, oprljeni, izmu�eni i duboko disali u no�noj
ti�ini.
DRUGI DIO
Cijelu sam no� stajao na palubi francuskog broda Mariana i promatrao mosti�e za
ukrcaj. Dug je nasip bio pun ljudi. U rasko�nim kabinama zabave su trajale do kasno
u no�, palube su turnjale od koraka putnika i gostiju. Ali se napokon pred zoru
zabave zavr�e i ko�ije odu kroz uske ulice. Ukrca se nekoliko zaka�njelih putnika,
neki zaljubljeni par satima je stajao kod ograde blizu mene. Ali Lestat i njegov
�egrt, ako i jesu pre�ivjeli po�ar (a bio sam uvjeren da jesu) nisu do�li na brod.
Na�a je prtljaga oti�la iz stana tog dana. Ako je ostalo ne�to po �emu su mogli
doznati na�e odredi�te, bio sam siguran da je uni�teno. Ipak sam stra�ario. Claudia
je bila zaklju�ana u na�oj kabini, o�iju uprtih u okno. Ali Lestat nije do�ao.
Najzad, kao �to sam se nadao, strka oko isplovljavanja po�ne prije zore.
Nekoliko ljudi mahalo je s pristani�ta i travnatog nasipa; veliki brod najprije
zadrhti, zatim se trgne u jednu stranu pa veli�anstveno isplovi u struju
Mississippija.
Svjetla New Orleansa smanjivala su se i blijedjela i napokon se pretvorila u
blijedu svjetlost na oblacima. Ne sje�am se kad sam bio tako iscrpljen, ali sam
stajao na palubi sve dok sam vidio svjetla, Jer sam znao da ih mo�da nikad ne�u
vi�e vidjeti. Uskoro nas struja ponese nizvodno pokraj pristani�ta na planta�ama
Freniere i Pointe du Lac. Po tome �to sam razabrao visok zeleni zid stabala pamuka
i �empresa koja su rasla iz tamne obale, znao sam da �e uskoro jutro. Pogibeljno
blizu.
Kad sam u klju�anicu kabine metnuo klju� osjetio sam dotad nedo�ivljen umor.
Kao �lan na�e male odabrane vampirske obitelji nikad nisam upoznao takav strah,
nesigurnost i u�as. A nisam mogao o�ekivati skoro izbavljenje ili da �e mi se
vratiti osje�aj sigurnosti. Jedino izbavljenje do�lo je kroz iscrpljenost, kad ni
tijelo ni du�a ne mogu dulje izdr�ati u�as. Iako je Lestat bio kilometre daleko,
zbog njegova uskrsnu�a u meni je niknula �uma slo�enih strahova od koijih nisam
mogao pobje�i. �ak i kad mi je Claudia rekla: � Spa�eni smo, Louis, spa�eni � a ja
�apnuo da, vidio sam Lestata kako se klati na vratima, izbuljenih o�iju, unaka�ena
tijela. Kako se vratio, kako je pobijedio smrt? Kako bilo koji stvor mo�e o�ivjeti
iz onih navoranih ostataka u koje se pretvorio? �to to zna�i, ne samo za njega,
nego i za Claudiju i mene? Umaknuli smo njemu, ali jesmo li umaknuli sebi.
Na brodu je zavladala �udna "groznica". Bilo je za�u�uju�e malo �teto�ina, iako
bi se ponekad prona�la njihova tijela, lagana i suha, kao da su mrtvi danima. Ali
se pojavila ta groznica. Najprije bi pogodila putnika u obliku slabosti i upale
grla. Ponekad bi se na vratu pojavile i rane, a ponekad bi se rane pojavile na
drugom mjestu, a kad�to ne bi bilo vidljivih rana, ali bi se neka stara rana
otvorila i po�ela boljeti. Ili bi neki putnik svakim danom sve dulje spavao pa bi
groznica uznapredovala i on bi umro u snu. I tako je tijekom putovanja u Europu
bilo nekoliko ukopa na pu�ini. Prirodno, bojao sam se groznice, pa sam se klonio
putnika, nisam im se �elio pridru�iti u pu�ionici, pri�ati s njima, slu�ati njihove
snove i o�ekivanja. Sam sam "jeo". Ali Claudia je voljela gledati putnike, stajati
na palubi, promatrati ih kako dolaze i odlaze rano nave�er, a poslije bi mi na uho
�apnula dok bih sjedio pokraj prozora kabine: � Mislim da �e podle�i...
Odlo�io bih knjigu i pogledao kroz okno, osjetio blago ljuljanje mora, gledao
zvijezde, jasnije i svjetlije nego na kopnu, rukom dodirivao valove. Ponekad bi mi
se u�inilo, kad bih sam sjedio u kabini, da se nebo spustilo dodirnuti more i da �e
se u tom susretu otkriti va�na tajna, da �e se neka velika provalija zauvijek
sklopiti. Ali tko �e opaziti to otkrovenje kad se nebo i more stope i ne bude
kaosa? Bog? Ili vrag? Kako bi bilo lijepo upoznati Sotonu, pomislim, vidjeti mu
lice, bez obzira na to kako u�asan bio, znati da mu potpuno pripadam i tako
zauvijek po�inuti od muka neznanja. Pro�i kroz koprenu koja bi me zauvijek odvojila
od svega �to sam nazivao ljudskom prirodom.
Osje�ao sam kao da se brod pribli�ava toj tajni. Nije se nazirao svr�etak
nebeskog svoda; sklopio se oko nas ljepotom i ti�inom koja je oduzimala dah. Ali
tad se u�asnem rije�ju "po�inuti". Nema po�inka u prokletstvu, ne mo�e ga biti. A
�to su te muke u usporedbi s vje�itim ognjem pakla? More koje se ljulja ispod
vje�itih zvijezda, i te zvijezde, kakve veze imaju sa Sotonom? Slike, koje nam se u
djetinjstvu, kad smo obuzeti mahnito��u smrtnika zbog koje ih rijetko do�ivljavamo
po�eljnima, �ine nepromjenljivima: an�eo koji vje�no gleda u Bo�je lice, pa Bo�je
lice � to je vje�ni po�inak, kojeg je ovo nje�no, zipkasto more tek nagovje�taj.
No �ak i u takvim trenucima, kad je �itav svijet spavao, i nebo i pakao �inili
su mi se tek neugodnim proizvodom ma�te. Spoznati, vjerovati u jedno ili drugo,
vjerojatno je jedino spasenje o kojem mogu sanjati.
Claudia, koja je poput Lestata voljela svjetlo, upalila bi svjetiljke kad bi
ustala. Imala je predivne igra�e karte koje je dobila od jedne starije putnice.
Slike na kartama bile su u stilu Marie Antoinette, a na pole�ini karata bio je
motiv zlatnog ljiljana na �arko ljubi�astoj podlozi. Slagala je pasijans u kojem bi
se karte slagale u obliku broj�anika na satu. Ispitivala me dok kona�no nisam po�eo
odgovarati kako je Lestatu to uspjelo. Vi�e se nije bojala. Ako se i sje�ala svojih
krikova za vrijeme po�ara, nije htjela razmi�ljati o njima. Ako se sje�ala kako je
prije po�ara plakala ljudskim suzama u mom naru�ju, nije se zbog toga promijenila.
Ostala je odlu�na, a njezina �utljivost nije bila znak tjeskobe ili �aljenja.
��Trebali smo ga spaliti � re�e. � Kako smo bili glupi i po izgledu zaklju�ili
da je mrtav.
��Kako je pre�ivio? � upitam je. � Vidjela si ga, zna� �to je postalo od njega.
� Nije mi se o tome dalo govoriti, zaista. Rado bih to zaboravio, ali mi um nije
dopu�tao. I ona mi odgovori na ta pitanja, iako je zapravo razgovarala sa sobom. �
Mo�da se prestao boriti � objasni ona � ali je bio �iv, zatvoren u tom bespomo�nom
sasu�enom le�u, svjestan i prora�unat.
��Svjestan u takvom stanju! � �apnem.
��Kad se na�ao u mo�vari i �uo kako odlazi na�a ko�ija, mo�da je imao snage
pokrenuti udove. Posvuda oko njega vrvjelo je od raznih stvorova. Jednom sam
vidjela kako je progrizao glavu malog gu�tera i gledao kako krv curi u �a�u. Mo�e�
li zamisliti njegovu snagu volje za �ivotom, njegove ruke koje u onoj vodi
poku�avaju na�i ne�to �to se mi�e?
��Volja za �ivotom? Snaga? � promrmljam. � A ako je posrijedi bilo ne�to drugo?
��Osjetio je da mu se vra�a snaga, dovoljno da se dokopa ceste, na kojoj �e
nai�i na nekog. Mo�da je �u�ao i �ekao da pro�e ko�ija. Mo�da se �uljao, usput
piju�i krvi koliko je mogao dok nije stigao do stra�ara doseljenika ili ra�trkanih
ladanjskih ku�a. Mo�e� li zamisliti kako je izgledao! � Ona za�kilji i pogleda u
svjetiljku. U prigu�enom glasu nije bilo osje�aja. � �to je tad u�inio? Znam. Ako
nije mogao na vrijeme sti�i u New Orleans, sigurno je stigao do groblja Old Bayou.
Ondje besplatna bolnica svakodnevno sahranjuje svoje umrle pacijente. Mogu ga
zamisliti kako rukama kopa vla�nu zemlju i otkapa mrtva�ki sanduk, baca svje�eg
mrtvaca u mo�varu i skriva se do sljede�e ve�eri u tom plitkom grobu u kojem ga
nitko ne�e uznemiriti. Da, sigurna sam da je to u�inio.
Dugo sam o tome razmi�ljao, zami�ljao taj prizor, i zaklju�io kako se tako
moralo dogoditi. Dok je zami�ljeno spu�tala kartu i gledala u okruglo lice kralja s
bijelom perikom, re�e: � Ja bih to u�inila.
��Za�to me tako gleda�? � upita me, pokupi karte, trude�i se da ih uredno slo�i
i promije�a.
��Vjeruje� li da bi umro da smo ga spalili? � upitam je.
��Naravno da vjerujem. Kad nema ne�eg da ustane iz groba, ni�ta ne�e ustati. Na
�to cilja�? � Dijelila je karte i meni, na malom hrastovom stoli�u. Pogledam u
karte, ali ih ne dotaknem.
��Ne znam � �apnem. � Mislim da kod njega nije bila rije� o volji za �ivotom i
izdr�ljivosti, jer nije bilo potrebe za njima.
Zagleda se u mene, ne odaju�i ni�ime o �emu razmi�lja ni je li shvatila �to sam
htio re�i.
��Jer mo�da ne mo�e umrijeti. Mo�da smo on, a i mi, zaista besmrtni?
Dugo je sjedila i gledala me.
��U takvom stanju svijest... � napokon nastavim i odvratim pogled s nje. � Ako
je tako, mo�da postoji druga vrsta svijesti? Vatra, sunce, je li to uop�e va�no?
��Louis � re�e ona blagim glasom. � Boji� se. Nisi zauzeo stav en guarde protiv
straha. Ne shva�a� opasnost koja prijeti od straha. Doznat �emo te odgovore kad
prona�emo one koji ih znaju, one koji stolje�ima to znaju, jo� od vremena
vampirskog Adama. To znanje je na�e pravo, a on nam ga je oduzeo. Zaslu�io je smrt.
��Ali nije umro � rekoh.
��Mrtav je � re�e ona. � Nitko nije mogao pobje�i iz te ku�e osim ako nije
pobjegao s nama. Ne. Mrtav je kao i onaj drhturavi estet, njegov prijatelj.
Svijest, kakve to veze ima?
Pokupi karte i odlo�i ih, pa mi rukom da znak da joj dodam knjige sa stola koje
je raspakirala odmah po ukrcaju, nekoliko probranih zapisa o vampirima da joj
poslu�e kao vodi�. Nije me�u njima bilo strastvenih romansi iz Engleske, pri�a
Edgara Allana Poea, nikakvih ma�tarija. Isklju�ivo prikazi o vampirima isto�ne
Europe, koji su za nju postali neka vrst Biblije. U tim zemljama spalili bi ostatke
vampira kad bi ga na�li, srce mu proboli kolcem a glavu odrubili. �itala bi te
prastare knjige satima, iako ih je pro�itala nekoliko puta prije putovanja. Bili su
to putopisi sve�enika i u�enih ljudi. Planirala je na� put ne uz pomo� papira i
olovke, nego napamet. Put �e nas odmah odvesti od sjajnih europskih prijestolnica
prema Crnom moru gdje �emo se zaustaviti u Varni i po�eti potragu u Karpatima.
Meni se to u�inilo �alosnom, premda neizbje�nom, budu�no��u, jer sam �eznuo za
drugim mjestima i znanjima koja Claudija nije ni po�ela razumijevati. Sjeme te
�udnje pustilo je korijena prije puno godina, sjeme iz kojeg su niknuli gorki
plodovi dok je brod prolazio kroz Gibraltarski tjesnac i za�ao u vode Mediterana.
Htio sam da more bude plavo. Ali nije bilo: ugledam no�no more. Kako sam patio,
poku�avao se sjetiti mora koja su, kad sam bio smrtni mladi�, moja prirodna
osjetila do�ivljavala kao po sebi razumljiva, a koje je nedisciplinirano pam�enje
dopustilo da zauvijek izblijedi. Sredozemno more bilo je crno, i uz obalu Italije,
i uz obalu Gr�ke, crno uvijek, crno �ak i kad bih, u gluho hladno doba no�i prije
zore, kad bi i Claudia zaspala umorna od �itanja i bijednog jela koje je oprez
omogu�avao njezinoj vampirskoj gladi, spustio fenjer sve do morske pjene pa bi �ar
osvijetlio more koje je zapljuskivalo brod. No ni�ta se ne bi rasvijetlilo na toj
uzbibanoj povr�ini osim odraza te zrake koji me slijedio, nepomi�no oko koje kao da
me netremice promatralo iz dubina i govorilo: � Louis, ti tra�i� tamu. Ovo more
nije tvoje more. Mitovi smrtnika nisu tvoji mitovi. Ljudska blaga nisu tvoja blaga.
Kako bi me potraga za vampirima starog svijeta ispunila u takvim trenucima
gor�inom, gotovo opipljivom, kao da je zrak izgubio svje�inu. Kakve nam tajne i
istine mogu ta �udovi�na stvorenja no�i otkriti? Koje su im granice, ako ih imaju i
ako ih na�emo? �to bi prokleti mogli re�i prokletima?
U Pireju nisam izlazio na kopno, ali sam u mislima lutao atenskom Akropolom,
promatrao kako se mjesec uzdi�e kroz otvoren krov Partenona, mjerio svoju veli�inu
uzvi�eno��u tih stupova, hodao ulicama nazvanim po Grcima poginulima na Maratonskom
polju, slu�ao zvuk vjetra u prastarim maslinama. To su bili spomenici besmrtnika, a
ne nadgrobni spomenici �ivih mrtvaca, to su bile tajne koje su izdr�ale provjeru
vremena, koje sam tek po�eo shva�ati. Ipak me ni�ta nije odvratilo od na�e potrage
i ni�ta me nije moglo odvratiti, ali sam neprestano, odan toj namjeri, razmi�ljao o
opasnosti na�ih pitanja, opasnosti koja prijeti od svakog pitanja na koje se
iskreno �eli doznati odgovor, jer je odgovor na takvo pitanje od neprocjenjive
vrijednosti, ali istodobno i tragi�no opasan. To sam najbolje znao ja, koji sam
prisustvovao smrti vlastitog tijela, promatrao kako usahnjuje i umire sve ljudsko u
meni i pretvara se u neslomljive lance koji me tako �vrsto vezuju za svijet, ali me
�ine i vje�nim prognanikom, prikazom sa �ivim srcem.
More me uljulja u lo�e snove, jasna sje�anja. Zimska no� u New Orleansu kad sam
lutao kroz groblje St. Louis i ugledao sestru, staru i pognutu, s kiticom bijelih
ru�a u rukama, trnja pa�ljivo umotana u bijeli papir, pognute sijede glave, kako
oprezno kora�a kroz pogibeljnu tamu do groba na kojem je postavljen nadgrobni kamen
za njezina brata Louisa, ukopana pokraj mla�eg brata. Louisa, koji je izgorio u
po�aru na Pointe du Lacu i ostavio izda�no nasljedstvo kum�etu i imenjaku kojeg
nikad nije upoznao. Cvije�e je bilo za Louisa, kao da nije pro�lo pola stolje�a od
njegove smrti, kao da joj pam�enje ne da mira, kao ni Louisovo Louisu. Tuga je
izo�trila njezinu pepeljastu ljepotu, tuga joj je savila le�a. Sto bih dao da sam
mogao dodirnuti njezinu srebrnu kosu, �apnuti joj rije�i ljubavi u uho! Ali ta bi
ljubav ispunila njezine preostale godine u�asom gorim od tuge pa je prepustih tuzi.
I tako uvijek.
Odvi�e sam �esto sanjao. Snovi su mi bili predugi, na tom brodu-zatvoru, u
tijelu-zatvoru, vezan za izlazak sunca kao nijedan smrtnik. Srce bi mi br�e
zakucalo kad bih pomislio na planine isto�ne Europe, zbog nade da bismo negdje u
toj divljini mogli saznati odgovor na pitanje za�to Bog dopu�ta da toliko patimo,
za�to dopu�ta da uop�e po�ne na�a patnja i kako je okon�ati. Znao sam da nemam
snage okon�ati je bez tog odgovora. Poslije nekog vremena vode Sredozemnog pretvore
se u vode Crnog mora.
Vampir uzdahne. Mladi� se naslonio na lakat, a lice podbo�io dlanom desne ruke.
Njegov zainteresiran izraz lica nije bio u skladu s crvenilom o�iju.
��Mislite li da se poigravam vama? � upita vampir i nabere lijepo oblikovane
tamne obrve.
��Ne � zabrza mladi�. � Shvatio sam da vam ne moram postavljati pitanja. Sve
�ete mi re�i kad do�e vrijeme. � Zatvori usta pa pogleda u vampira kao da je
spreman za nastavak vampirove pri�e.
Izdaleka se, u staroj viktorijanskoj zgradi u kojoj su sjedili, za�uje prvi
zvuk koji su �uli. Mladi� pogleda u vrata. Kao da je zaboravio da zgrada postoji.
Netko je te�kim koracima hodao po starom parketu. Ali vampira to ne uznemiri. Svrne
pogled kao da se ponovno odvaja od sada�njosti.
��Selo. Ne mogu se sjetiti njegova naziva, zaboravio sam ga. Ali se sje�am da
je bilo daleko od mora i da smo bili jedini putnici u ko�iji. I to kakvoj! Claudia
je na�la ko�iju kakvu sam samo od nje mogao o�ekivati, ali me svejedno zatekla. �im
smo stigli u Varnu, opazim kod nje promjene koje me odmah podsjete kako je ona
Lestatova k�i koliko i moja. Od mene je nau�ila o vrijednosti novca, ali je od
Lestata naslijedila strast za tro�enjem. Htjela je putovati u najrasko�nijoj crnoj
ko�iji koju smo mogli nabaviti, opremljenoj ko�nim sjedalima na kojima bi se moglo
smjestiti desetak putnika, a ne mu�karac i dijete kojima je veli�anstven odjeljak
slu�io za prijevoz bogato ukra�ene hrastove �krinje. Za stra�nji dio ko�ije bila su
pri�vr��ena dva kov�ega s najfinijom odje�om koju se moglo na�i u trgovinama.
Ko�ija pojuri i na laganim golemim kota�ima i dobrim amortizerima sa zastra�uju�om
lako�om ponose te�ko tijelo ko�ije preko planinskih puteva. Taj konjski galop i
nje�no zibanje ko�ije bili su najuzbudljivije �to se u toj zemlji moglo do�ivjeti.
Bio je to zaista �udan kraj. Pust, taman, kao �to je uvijek tamno na selu,
dvorci i ru�evine �esto skriveni kad bi mjesec za�ao za oblake, pa bih osjetio
tjeskobu kao nikad u New Orleansu. A i ljudi nisu bili nimalo ljubazniji. Bili smo
sami i izgubljeni u njihovim selima i uvijek svjesni da smo u opasnosti.
U New Orleansu nikad nismo morali skrivati svoje zlo�ine. Danak groznice, kuge
i zlo�ina natjecao se s na�im i uvijek nas nadma�io. Ali ovdje smo se morali
dovijati kako da prikrijemo ubojstvo, jer su ovi priprosti seoski ljudi (koji bi se
na prepunim ulicama New Orleansa prestravili) vjerovali da mrtvi hodaju i piju krv
�ivima. Nazivali su nas vampirima, �avolima. Claudia i ja �uvali smo se i najmanjih
glasina i ni po koju cijenu nismo ih htjeli izazvati.
Putovali smo sami, brzo i rasko�no, poku�avaju�i se osigurati usprkos na�oj
razmetljivosti. Pokraj ognji�ta u kr�mama �esto se razgovaralo o vampirima, pa bih,
dok bi moja k�i mirno spavala naslonjena na mom ramenu, uvijek na�ao nekog seljaka
ili gosta koji bi znao dovoljno njema�kog ili francuskog i tko bi sa mnom
razgovarao o poznatim legendama.
Naposljetku stignemo u selo koje je postalo prekretnica na�eg putovanja. S tog
putovanja nemam ugodnih uspomena, ni svje�inu zraka, ni ugodno hladne no�i. �ak ni
sad ne mogu o njemu govoriti a da ne zadrhtim.
Prethodnu smo no� proveli na seoskom imanju pa nismo bili pripremljeni za ono
�to nas je do�ekalo, osim mo�da pusto�i koja je vladala u tom selu. Nismo stigli
kasno nave�er, ali su sve rebrenice u jedinoj uli�ici bile zatvorene, a mutan
fenjer lijeno se njihao iznad �irokog ulaza u kr�mu.
Sme�e je stajalo ispred vrata. A bilo je i drugih znakova da ne�to nije u redu.
Mala kutija uvelog cvije�a stajala je ispod zatvorenog izloga. U sredini dvori�ta
koturala se ba�va. Selo je izgledalo kao grad u kojem vlada kuga.
Spu�taju�i Claudiju na zemljani humak pokraj ko�ije, ugledam svjetlo ispod
vrata kr�me. � Navuci kapulja�u � re�e ona brzo. � Dolaze. � Netko je vadio zasun.
Najprije ugledam svjetlo iza osobe koja je od�krinula vrata. Tad joj u o�ima
zasvijetli svjetlo s fenjera ko�ije.
��Sobu za preno�iti! � rekoh na njema�kom. � A i konje je potrebno istimariti!
��No� nije vrijeme za putovanja � re�e mi ona �udnim, monotonim glasom. � I to
s djetetom. � Opazim da u prostoriji ima jo� ljudi. �uo sam njihov mrmor i vidio
odsjaj vatre. Uglavnom su oko ognji�ta bili okupljeni seljaci, osim jednog �ovjeka
koji je bio odjeven poput mene u kaput, s pelerinom preba�enom preko ramena, ali mu
je odje�a bila zapu�tena i otrcana. Crvena kosa sjajila se na svjetlu vatre. Bio je
stranac kao i mi i jedini nas nije gledao. Glava mu se lagano klatila kao da je
pijan.
��K�i mi je umorna � rekoh �eni. � Nemamo preno�i�te osim ovog. � Podignem
Claudiju. Ona me pogleda i �apne: � Louis, bijeli luk i raspelo iznad vrata!
Nisam ih dotad opazio. Bilo je to malo raspelo; bron�ano tijelo Isusovo
pri�vr��eno za drveni okvir, a oko njega omotan bijeli luk, uveo i suh. �ena
isprati moj pogled pa me o�tro pogleda. Opazim kako je iscrpljena, kako su joj
crvene o�i, i kako joj drhti ruka kojom je na prsima stiskala �al. Crna kosa joj je
bila ra��upana. Pri�em bli�e i na�em se skoro na pragu. Ona odjednom �irom otvori
vrata kao da je u tom trenutku odlu�ila pustiti nas unutra. Bio sam siguran da je
promrmljala molitvu kad sam pro�ao pokraj nje, iako nisam razumio slavenske rije�i.
Mala, niska prostorija bila je krcata. Mu�karci i �ene stajali su uz neravne,
drvetom oblo�ene zidove, sjedili na klupama pa i na podu. Kao da se �itavo selo
skupilo u kr�mi. Dijete je spavalo u �eninom krilu, jo� jedno na stubama, umotano u
pokriva�e, koljena savijenih na jednoj stubi, a glave naslonjene na ruke na drugoj.
S �avala i kuka izme�u posuda i vr�eva posvuda je visio bijeli luk. Jedino svjetlo
bilo je ono s ognji�ta i bacalo je �udne sjene po nepomi�nim licima koja su nas
promatrala.
Nitko nam ne ponudi sjesti ili ne�to pojesti i popiti. Naposljetku mi ona �ena
na njema�kom re�e da mogu konje odvesti u staju ako �elim. Gledala me pomalo
divljim, krvlju podlivenim o�ima, a tad joj se lice smek�a. Re�e da �e stajati na
ulazu i dr�ati fenjer, ali da moram po�uriti i ostaviti dijete u kr�mi.
Jo� mi je ne�to privuklo pozornost, miris koji sam osjetio ispod te�kog mirisa
goru�eg drveta i vina. Miris smrti. Osjetim kako me Claudia priti��e rukom i
prsti�em pokazuje vrata u dnu stuba. Zadah je dolazio odonuda.
�ena me do�eka �alicom vina kad sam se vratio i zdjelicom guste juhe. Sjednem a
Claudia na moja koljena. Nije gledala prema vatri, nego prema onim tajanstvenim
vratima. Sve o�i, osim stran�evih, bile su uprte u nas. Jasno sam vidio njegov
profil. Bio je puno mla�i no �to sam mislio, a njegov oronuo izgled posljedica
osje�aja. Lice mu je bilo mr�avo, ali ugodno, a zbog svijetle, pjegave puti doimao
se poput dje�aka. Velikim, plavim o�ima zagledao se u vatru kao da razgovara s
njom. Njegove trepavice i obrve zlatile su se na svjetlu i to mu je davalo
prostodu�an, otvoren izgled. Ali bio je jadan, uznemiren, pijan. Okrene se prema
meni. Vidjelo se da je plakao. � Govorite li engleski? � re�e on, a glas mu zagrmi
u ti�ini.
��Da � rekoh mu. On pobjedonosno pogleda ostale, no oni mu uzvrate hladnim
pogledom.
��Govorite engleski! � povi�e on i rastegne usta u gorak osmijeh, o�ima preleti
po stropu pa me pogleda. � Odlazite iz ove zemlje � re�e on. � Odmah. Uzmite
ko�iju, konje, gonite ih dok ne smalaksaju, ali odlazite! � Tad mu se ramena zgr�e
kao da mu je mu�no. Pokrije rukom usta. Ona �ena koja je sada stajala naslonjena na
zid, ruku prekri�enih na uma��enoj prega�i, mirno re�e na njema�kom: � U zoru
mo�ete oti�i. U zoru.
��O �emu je rije�? � �apnem joj pa pogledam u njega. On me promatrao staklenim
i crvenim o�ima. Nitko ne re�e ni rije�i. U ognji�tu se sru�i te�ka cjepanica.
��Ne�ete mi re�i? � upitam blago Engleza. On ustane. Na trenutak sam pomislio
da �e pasti. Bio je puno vi�i od mene, pa se nadnese nad mene, isturi glavu.
Zaklati se, pa se ispravi i podbo�i rukama na rub stola. Njegov crni kaput i rukav
ko�ulje bili su umrljani vinom. � �elite vidjeti? � on zastenje i zapilji se u me.
� �elite li vidjeti vlastitim o�ima? � re�e tiho, ganutljivo.
��Ostavite dijete! � re�e �ena naglo i u�ini strog pokret rukom.
��Spava � rekoh. Ustanem i po�em za Englezom do vrata u podno�ju stuba.
Oni koji su stajali blizu vrata pomaknu se i nastane lagano kome�anja. U�emo u
malu prostoriju.
Na komodi je gorjela samo jedna svije�a. Najprije ugledam niz pomnjivo slo�enih
tanjura na policama. Na malim prozorima bile su zavjese a na zidu sjajna slika
Djevice Marije i Krista. Zidovi i stolci okru�ili su velik hrastov stol, a na stolu
je le�alo tijelo mlade �ene, bijelih ruku sklopljenih na prsima, crvenkaste kose
neuredno ugurane pod njezin bijeli vrat i ispod ramena. Lijepo lice ve� je bilo
mrtva�ki uko�eno. Oko zape��a i na tamnoj vunenoj suknji sjajila se jantarna
krunica. Pokraj nje je le�ao prekrasan crveni pusteni �e�ir �irokog, mekanog oboda
s velom, te par tamnih rukavica. Sve je bilo slo�eno kao da �e ona uskoro ustati i
to odjenuti. Englez pogladi �e�ir. Bio je na rubu �ivaca. Izvu�e velik rup�i� iz
kaputa i prinese ga licu. � Znate li �to �ele u�initi s njom? � �apne on i pogleda
me.
�ena u�e za nama i dotakne ga rukom, ali je on otrese. � Znate li? � unosio mi
se u lice u�eglih o�iju. � Divljaci!
��Prestanite! � re�e mu ona tiho.
Englez stisne zube i odmahne glavom, pa mu se gusti pramenovi crvene kose
spuste na o�i. � Maknite se od nje � re�e joj on joj njema�kom. � Odlazite! � Netko
je �aputao u drugoj sobi. Englez ponovno pogleda u mladu �enu i o�i mu se napune
suzama. � Tako nevina � re�e tiho. Pogleda u strop, stisne desnu �aku pa jaukne: �
Proklet bio, Bo�e! Proklet bio!
��Bo�e moj! � �ena �apne i brzo se prekri�i.
��Vidite li ovo? � upita me. I on pozorno odmakne �ipku s pokojni�inog vrata
kao da nije mogao ni htio taknuti uko�eno tijelo. Na njezinu su se vratu jasno
vidjele dvije rupice kakve sam tisu�u puta vidio, utisnute u po�utjelu ko�u.
Mu�karac pokrije rukama lice. Njegovo visoko, vitko tijelo njihalo se. � Mislim da
�u poludjeti! � re�e.
��Po�ite sad � re�e �ena i �vrsto ga uhvati, jer se on otimao. Lice joj se
za�ari.
��Pustite ga � rekoh joj. � Pustite ga, ja �u se pobrinuti za njega. Ona
iskrivi usta. � Sve �u vas izbaciti ne prestane li. � Bila je odvi�e umorna, na
rubu �ivaca. Ali nam tada okrene le�a, �vrsto se zaogrne �alom i tiho iza�e iz
sobe. Mu�karci koji su se skupili na vratima razmaknu se. Englez je plakao.
Znao sam �to moram u�initi. Srce mi je udaralo od tihog uzbu�enja jer sam �elio
od njega puno doznati, a i zbog sa�aljenja. Sudbina me dovela tako okrutno blizu
njega.
��Ostat �u s vama � ponudim se. Privu�em dva stolca. On se svali na stolac i
zagleda u svije�u koja je treperila pokraj njega. Zatvorim vrata. Zidovi kao da su
se razmaknuli, a krug svjetla oko njegove pognute glave kao da je postao svjetliji.
Nasloni se na komodu i obri�e lice rup�i�em. Izvadi ko�nu pljosku iz d�epa i ponudi
me, ali ja odbijem.
���elite li mi ispri�ati �to se dogodilo?
On kimne glavom. � Mo�da �ete vi unijeti malo reda u sve ovo � re�e on. � Vi
ste Francuz, zar ne? Ja sam Englez.
��Da � kimnem glavom.
Tad mi stisne sna�no ruku, osjetila tako otupjelih od pi�a da nije osjetio
njezinu hladno�u i re�e mi da se zove Morgan i da me o�ajni�ki treba, vi�e nego
ikad ikog. Rukuju�i se s njim i osjetiv�i kako mu ruke gore od vru�ice, u�inim
ne�to �udno. Rekoh mu kako se zovem, �to nisam skoro nikom rekao. Ali je on gledao
u mrtvu �enu kao da me nije �uo i usne razvukao u blijed osmijeh. U o�ima su mu se
caklile suze. Njegov bi izgled ganuo svakog �ovjeka. Mnogi to ne bi mogli
podnijeti.
��Ja sam to u�inio � re�e on kimaju�i glavom. � Ja sam je doveo.
��I on podigne obrve kao da se �udi.
��Ne � rekoh brzo. � Niste to vi u�inili. Recite mi tko je to u�inio.
Ali se on zbuni i zamisli. � Nikad nisam bio u inozemstvu � po�ne. � Slikao
sam. Kao da je to sad va�no, slike, knjige! Mislio sam kako je sve pastoralno,
slikovito! � O�ima preleti po prostoriji, glas mu utihne. Dugo je gledao u nju, a
tad joj nje�no re�e: � Emily � i ja opazim kako ne�to dragocjeno priti��e na srce.
Postupno on ispri�a pri�u. Bra�no putovanje kroz Njema�ku do ove zemlje;
putovali su dokle su mogli sti�i po�tanskim ko�ijama i gdje bi Morgan nai�ao na
prizore vrijedne da ih se naslika. Do�li su u ovo udaljeno mjesto jer su u blizini
dobro o�uvane ru�evine samostana.
Ali Morgan i Emily nisu stigli do samostana. Tragedija ih je sna�la ovdje.
Pokazalo se da ko�ije ne prolaze ovuda, pa je Morgan platio jednom seljaku da
ih doveze kolima. No na groblju izvan sela vladala je gu�va. Ko�ija� baci pogled,
ali odbije zaustaviti kola i pogledati �to se doga�a.
���inilo se kao da prolazi pogrebna povorka � re�e Morgan. � Ljudi su bili
odjeveni sve�ano, a neki su nosili cvije�e. Prizor mi se u�ini �arobnim i �elio sam
ga vidjeti izbliza. Naredio sam seljaku da nas ostavi ondje zajedno s prtljagom.
Ispred nas se vidjelo selo. Emily to nije �eljela, ali je bila susretljiva. Ostavim
je da sjedi na na�im kov�ezima i popnem se na bre�uljak bez nje. Jeste li u dolasku
vidjeli groblje? Naravno da niste. Hvala Bogu da vas je ta ko�ija dovezla ovamo
�ive i zdrave. Iako, da ste oti�li dalje, bez obzira na iscrpljenost va�ih konja...
� Za�uti.
��O kakvoj je opasnosti rije�? � blago sam ga po�urivao.
��Ah, opasnost! Barbari! � mrmljao je. Pogleda u vrata. Povu�e jo� jedan
gutljaj iz pljoske i zatvori je.
Odmah sam shvatio kako to nije pogrebna povorka. � re�e on. � Ljudi nisu
�eljeli prozboriti rije�i sa mnom, znate kakvi su, ali nisu imali ni�ta protiv da
gledam. Zapravo, kao da me uop�e ondje nije ni bilo. Ne�ete mi vjerovati kad vam
ka�em �to sam vidio, ali morate mi vjerovati, jer ako mi ne povjerujete, znat �u da
sam poludio.
��Vjerovat �u vam, nastavite � rekoh.
��Dakle, groblje je bilo puno svje�ih grobova. Na nekima su bili novi drveni
kri�evi, a neki su bili neobilje�ene humke sa svje�im cvije�em. Pojedini su seljaci
u rukama dr�ali cvije�e kao da �e ure�ivati grobove. Svi su nepomi�no stajali,
o�iju uprtih u dva mladi�a koji su dr�ali bijelog konja za uzde. Kakva je to
�ivotinja bila! Udarao je kopitima, toptao i trzao se, kao da ne �eli biti ondje.
Prelijepa �ivotinja, potpuno bijeli pastuh. U jednom trenutku, a ne bih vam znao
red kako su se dogovorili, jer nitko nije ni rijed rekao, jedan od tih mu�karaca,
vjerojatno vo�a, sna�no udari konja dr�kom lopate i konj divlje pojuri uzbrdo.
Pomislio sam kako tog konja izvjesno vrijeme ne�emo vidjeti. Ali prevario sam se.
Uskoro uspori galop, okrene se izme�u starih grobova i vrati me�u nove. Ljudi su
stajali i promatrali ga bez rije�i. Kaskao je preko humaka i cvije�a i nitko se
nije pomaknuo kako bi dohvatio uzde. Konj se zaustavi na jednom grobu.
Morgan obri�e o�i, ali suza nije bilo. O�arala ga je pri�a ba� kao i mene.
On nastavi: � �ivotinja je nepomi�no stajala na tom grobu. Odjednom se iz
mno�tva za�uje krik. Ne ba� krik, nego stenjanje i jauk a tad sve utihne. Konj je i
dalje stajao ondje i mahao glavom. Naposljetku se vo�a pomakne, dovikne ne�to
ostalima i jednoj �eni. Ona vrisne i baci se na grob konju pod kopita. Pribli�im se
koliko sam mogao. Ugledam nadgrobni kamen s imenom pokojnice, mlade �ene, umrle
prije �est mjeseci, i datumom ro�enja i smrti. Ona jadna �ena kle�ala je u pra�ini
i obgrlila kamen, kao da �e ga i��upati iz zemlje. Mu�karci su je poku�avali podi�i
i odnijeti.
�elio sam oti�i, ali nisam mogao dok ne vidim �to �e u�initi. Naravno, Emily je
bila na sigurnom, nitko od tih ljudi nije se uop�e obazirao na nas. Dvojica
mu�karaca kona�no podignu onu �enu, drugi do�u s lopatama i po�nu kopati grob.
Vladao je muk, jedino se �uo zvuk lopate i zemlje koju su bacali na hrpu. Ne mogu
vam opisati taj prizor. Sunce je bilo visoko na nebu, nebo bez obla�ka, a oni su
stajali u krugu i dr�ali se za ruke, �ak i ona sirota �ena. � Za�uti jer mu je
pogled pao na Emily. Sjedio sam i �ekao da nastavi. Zakloko�e viski kad je ponovno
podignuo pljosku; bilo mi je drago da je puna, da mo�e piti i otupiti bol. � Mogla
je biti i pono� � re�e on tiho i pogleda me. � Takav sam imao osje�aj. Za�ujem
�ovjeka iz groba. Lopatom je otvarao poklopac mrtva�kog sanduka! Izbaci slomljene
daske posvuda oko groba i ispusti grozan krik! Drugi mu�karci se pribli�e i pohrle
prema grobu, pa uzmaknu poput vala. Svi su ne�to vikali, a neki su se poku�avali
okrenuti i progurati. Ona sirota �ena bila je bezumna, pokleknula je, poku�avala se
osloboditi mu�karaca koji su je dr�ali. Nisam mogao odoljeti i pribli�im se. Mislim
da me ni�ta ne bi moglo zadr�ati. Prvi put sam ne�to takvo u�inio, a kunem vam se i
posljednji. Morate mi vjerovati, morate! Ali u tom mrtva�kom sanduku, u podno�ju
kojeg je na slomljenim daskama stajao onaj �ovjek, bila je mrtva �ena, ali...
svje�a, rumena kao... � glas mu prepukne. Sjedio je razroga�enih o�iju, ruke
podignute kao da u njoj dr�i ne�to nevidljivo i preklinjao me da mu vjerujem -...
kao da je �iva! Pod zemljom �est mjeseci! Veo zaba�en s lica, ruke sklopljene na
prsima kao da spava.
Uzdahne. Ruka mu padne na koljeno, zatrese glavom i na trenutak se zagleda
preda se. � Kunem vam se! � re�e. � Onaj �ovjek koji je bio u grobu sagne se i
podigne pokojni�inu glavu. Njezina se ruka pomakne mekano poput moje! On joj
pridr�i ruku kao da gleda u nokte. Tad ne�to dovikne a ona �ena pokraj groba po�ne
se ritati i gurati zemlju nogama pa je zemlja padala na pokojni�ino lice i kosu. A
bila je tako lijepa ta pokojnica, da ste je samo vidjeli, a �to su joj u�inili!
��Recite mi � rekoh mu blago iako sam znao odgovor.
��Ka�em vam � re�e on. � To se mora vidjeti vlastitim o�ima! � On me pogleda.
Podigne obrvu kao da mi povjerava u�asnu tajnu. � Vlastitim o�ima.
��Tako je � rekoh.
��Re�i �u vam. Uzeli su drveni kolac. Onaj u grobu uzeo je kolac i �eki� i
prislonio ga na njezine grudi. Nisam mogao vjerovati! Jednim sna�nim udarcem zabije
kolac u nju. Ne bih se mogao pomaknuti da sam i htio, bio sam prikovan za zemlju.
Zatim ta zvijer od �ovjeka posegne za lopatom i objema rukama zasije�e u �enin
vrat. Glava odleti ovako. � Sklopi o�i, lice mu se iskrivi, nagne glavu.
Pogledam ga, ali nisam vidio njega nego tu �enu u grobu odrezane glave. U
utrobi osjetim ga�enje, kao da mi netko rukom priti��e vrat, utroba mi se nadima i
ne mogu disati. Tad na zape��u osjetim Claudijine usne. Gledala je u Morgana.
Morgan polako podigne lu�a�ki pogled. � To �ele u�initi i s njom � re�e. � S
Emily! Ne�u im dopustiti. � Odlu�no kimne glavom. � Ne�u im dopustiti. Morate mi
pomo�i, Louis. � Usne su mu drhtale, a lice se tako iskrivilo od o�aja da sam
zamalo nehotice ustuknuo. � Ista krv te�e na�im �ilama, va�im i mojim. Francuska,
engleska, civilizirani smo ljudi, Louis, a oni su divljaci!
��Morgane, umirite se � rekoh. � Ispri�ajte mi, molim vas, �to se zatim
dogodilo. Vama i Emily.
Tra�io je bocu. Izvadim je iz njegova d�epa i odvrtim �ep. � To se zove
prijatelj � re�e on. � Odveo sam je brzo s tog mjesta. Spremali su se spaliti le�
na groblju, i Emily to nije smjela vidjeti, ne dok ja... � Zatrese glavom. � Nije
bilo ko�ije koja bi nas odvela odande, nitko od njih nije htio provesti dva dana na
putu do najbli�eg pristojnog naselja!
��Kako su vam oni objasnili svoje postupke, Morgane? � ustrajao sam. Vidio sam
da mu nije preostalo puno vremena.
��Vampiri! � provali iz njega, a viski mu se prolije po rukama. � Vampiri,
Louis. Za Boga miloga! � I bocom poka�e u vrata. � Vampirska po�ast! I to su mi
ispri�ali �apatom, kao da sotona glavom i bradom prislu�kuje na vratima! Naravno,
hvala Bogu, prekinuli su ubojstva. Sprije�ili su tu nesretnicu s groblja da se i
dalje no�u iskopava iz groba i hrani ljudima! � Prinese bocu ustima. � Oh, Bo�e! �
zastenje.
Gledao sam ga kako pije i strpljivo �ekao.
��Emily se to u�inilo silno zanimljivo uz vatru, obilnu ve�eru i �a�u dobrog
vina. Ali ona nije vidjela tu �enu! Nije vidjela �to su u�inili � re�e on zdvojno.
� Htio sam oti�i odavde, ponudio im novac. � Ako je ubijanju kraj � uvjeravao sam
ih � nekome je potreban novac, malo bogatstvo samo da nas odvezete odavde.
��Ali ubijanja nisu prestala � �apnem.
O�i mu se napune suzama a usta iskrive od bola.
��Kako joj se to dogodilo? � upitam ga.
��Ne znam � jaukne on i zatrese glavom. Pljosku pritisne o �elo kao da je
hladna, osvje�avaju�a.
��Vampir je do�ao u kr�mu?
��Oni su rekli kako je ona oti�la k vampiru � prizna on, a suze mu se sliju niz
lice. � Sve je bilo zaklju�ano! Oni su se pobrinuli za to. Vrata, prozori! Do�lo je
jutro, svi su vikali, a nje nije bilo. Prozor je bio �irom otvoren, a nje nije
bilo. Nisam �ak ni navukao ku�ni ogrta�. Izjurio sam van, na�ao je iza kr�me.
Zamalo sam nagazio na nju. Le�ala je ispod breskve. U ruci je dr�ala praznu �alicu.
Dr�ala je �vrsto praznu �alicu! Rekli su da ju je vampir namamio, da mu je htjela
dati vode.
Pljoska mu isklizne iz ruku. Poklopi rukama u�i, presavine se i sagne glavu.
Dugo sam ga gledao ne znaju�i �to mu re�i. A kad je tiho jauknuo da je �ele
oskvrnuti, da ka�u kako je ona, Emily, sad vampir, tiho sam ga uvjeravao da nije,
iako mislim da me nije �uo.
Nagne se naprijed kao da �e pasti. �inilo se da �eli dohvatiti svije�u. Dohvati
je prstima pa vru�i vosak zgasne preostali komadi� stijenja. Ostanemo u tami a on
glavu spusti na ruke.
Sva svjetlost u sobi kao da se skupila u Claudijinim o�ima. Ti�ina potraje.
Sjedio sam i nadao se da Morgan ne�e podignuti glavu. Ona �ena u�e. Svije�om ga
osvijetli onako usnula i pijana.
��Odlazite � re�e mi. Tamni likovi skupili su se oko nje. Stara drvena kr�ma
o�ivjela je od u�urbanih koraka. � K ognji�tu!
���to namjeravate u�initi? � strogo je upitam. Ustanem i uhvatim Claudiju za
ruku. � �elim znati �to namjeravate u�initi!
��Odlazite k ognji�tu! � naredi ona.
��Ne, nemojte to �initi � rekoh. Ali ona za�kilji i iskezi se. � Odlazite! �
zare�i.
��Morgane � rekoh mu, ali me nije �uo.
��Ostavite ga � bijesno �e �ena.
��Ali to je glupost, zar ne shva�ate? �ena je mrtva! � preklinjao sam je.
��Louis � Claudia �apne tako da je oni nisu �uli i rukom me �vrsto stisne oko
vrata ispod krzna od kapulja�e. � Ostavi ove ljude na miru.
I ostali su u�li u sobu, okru�ili stol i mrko nas gledali.
��Ali otkud vampiri? � �apnem. � Pretra�ili ste groblje. Ako je rije� o
vampirima, gdje se skrivaju od vas? Ova vam �ena ne mo�e na�koditi. Lovite vampire
ako morate.
��Danju � re�e �ena ozbiljno, namigne i polako zakima glavom. � Danju ih
lovimo.
��Gdje? Na groblju, prekapate grobove suseljana?
Ona odmahne glavom. � Ru�evine � re�e. � I jedino ru�evine. Prevarili smo se.
Za �ivota mog djeda vampiri su bili u ru�evinama, a i danas su ondje. Sru�it �emo
ih kamen po kamen bude li potrebno. Ali vi izlazite. Ne iza�ete li, istjerat �emo
vas van!
Ispod prega�e izvu�e stisnutu �aku u kojoj je dr�ala kolac i podigne ga u
treperavom svjetlu svije�e. � �ujete li me, odlazite! � re�e. Mu�karci se zbiju uz
nju, stisnutih usana, u�arenih o�iju.
��Da � rekoh joj. � Van. To bih rado. Van. � I projurim pokraj nje, zamalo je
oboriv�i. Ljudi se raspr�e da mi naprave mjesta. Dohvatim zasun vrata i povu�em ga
brzom kretnjom.
��Ne! � povi�e �ena grlenim njema�kim. � Poludjeli ste! � I ona pojuri prema
meni pa se zbunjeno zagleda u zasun. Rukama podbo�i grube daske. � Znate li �to
�inite?
��Gdje su ru�evine? � upitam je mirno. � Kako su daleko? Jesu li s lijeve ili
desne strane ceste?
��Ne, ne. � Divlje zama�e glavom. Povu�em vrata i hladan zrak me o�ine po licu.
Jedna od �ena re�e ne�to o�tro i bijesno, a jedno dijete zaje�i u snu. � Odlazim.
�elim jedino da mi ka�ete gdje su ru�evine, tako da im ne prilazim. Recite mi.
��Ne znate, ne znate � re�e ona. Polo�im ruku na njezino toplo zape��e i polako
je povu�em kroz vrata. Noge su joj �kripale po daskama, o�i se razroga�ile.
Mu�karci se pribli�e, ali kad ona protiv volje iskora�i u no�, zaustave se. Zamahne
glavom, a kosa joj padne u o�i. Piljila je u moju ruku i lice. � Recite mi � rekoh.
Nije gledala u mene, nego u Claudiju koja se okrenula prema njoj, a svjetlo
ognja joj palo na lice. Znao sam da �ena nije vidjela okrugle obraze ili napu�ena
usta, nego Claudijine o�i koje su je gledale tamnim, demonskim o�troumljem. �ena se
ugrize za usnu.
��Prema sjeveru ili jugu?
��Sjeveru � �apne ona.
��Lijevo ili desno?
��Lijevo.
��A kako daleko?
O�ajno zalomi rukom. � Pet kilometara � propenta. Pustim je i ona odleti u
vrata, o�iju razroga�enih od straha i zbunjenosti. Okrenem se, ali ona odjednom
zavapi da stanem. Dohvatila je raspelo s grede iznad glave i ispru�ila ga prema
meni. Iz no�ne more mojeg sje�anja gledala me Babette i govorila: � Odlazi, sotono!
� Ali �enino lice bilo je o�ajno. � Uzmite ga, molim vas, u ime Boga � re�e. � I
brzo vozite. � Vrata se zatvore i ja i Claudia ostanemo u mrkloj tami.
Uskoro se tunel no�i sklopi oko slabih fenjera na na�oj ko�iji, kao da selo ne
postoji. Jurnemo u zavoj, opruge zacvile, mutan mjesec na tren otkrije blijede
obrise planina iza borova. Nisam prestajao misliti na Morgana, �uo sam njegov glas,
a sve se to mije�alo s mojim u�asnutim o�ekivanjem sastanka sa stvorom koji je ubio
Emily, nedvojbeno pripadnikom na�e vrste. Claudia je pomahnitala. Da je mogla
upravljati konjima, preuzela bi uzde.
Neprestano me nagovarala da se poslu�im bi�em. Divlje bi udarala po niskim
granama koje bi nam se ponekad spustile ispred lica. Ruka kojom se dr�ala za moj
struk na klupici koja se ljuljala bila je �vrsta poput stijene.
Sje�am se da je cesta bila zavojita i da su fenjeri zveketali. Claudijin uzvik
za�uje se iznad vjetra: � Louis, eno, vidi� li? � I ja povu�em uzde.
Kle�ala je priljubljena uz mene a ko�ija se ljuljala poput broda na moru.
Velik pahuljast oblak propusti mjesec i visoko iznad nas ugledamo prijete�e
obrise kule. Kroz jedan duguljast prozor providjelo se blijedo nebo. Sjednem i
�vrsto se uhvatim za klupicu poku�avaju�i zaustaviti gibanje koje se nastavilo u
mojoj glavi kad se ko�ija umirila. Jedan konj zanji�ti. A tad se sve smiri.
Claudia re�e: � Louis, do�i.
�apnem ne�to, prenagljeno nepromi�ljeno odbijem. Imao sam stra�an osje�aj da je
Morgan blizu mene, da mi se obra�a svojim tihim, neutralnim glasom kojim me
preklinjao u kr�mi. Oko nas nije bilo �ive du�e. �uo se jedino vjetar i tiho
�u�tanje li��a.
��Misli� li da zna da dolazimo? � upitam. Vlastit glas mi se u�ini nepoznatim
na tom vjetru. U mislima sam bio u onoj maloj prostoriji u kr�mi, kao da iz nje
nema izlaza, kao da ova gusta �uma nije stvarna. Zadrhtim od studeni. Claudia blago
dodirne ruku kojom sam pokrio o�i. Vitki borovi nadimali su se iza nje. �um li��a
se poja�a, kao da su neka velika usta usisala povjetarac i izbacila vihor. �
Sahranit �e je na raskr��u? To �e u�initi? Engleskinju! � �apnem.
��Kad bih bila velika kao ti � re�e Claudia � a da ti ima� moje srce. Oh,
Louis! � I nagne glavu prema meni kao kad se vampir sprema dati poljubac. Ustuknem,
ali njezine usne samo lagano pritisnu moje, isisaju mi dah i vrate mi ga. Obujmim
je rukama. � Dopusti da te vodim � preklinjala me. � Vi�e nema povratka. Podigni me
� re�e � i spusti na cestu.
�itavu vje�nost osje�ao sam njezine usne na licu i vje�ama. Tad mi ona jednim
pokretom oduzme meko�u svoga malog tijela, pokretom tako gracilnim i brzim da mi se
u�ini kao da lebdi u zraku pokraj ko�ije i dr�i me za ruku. Tad je pusti. Spustim
pogled i uhvatim njezin. Stajala je na cesti u treperavom krugu svjetla ispod
fenjera.
Kora�ala je natra�ke, premetala nogu za nogom i prstom mi pokazivala da po�em
za njom. � Louis, si�i. � Naposljetku mi zaprijeti da �e nestati u tami. Odmah
skinem fenjer s kuke i na�em se pokraj nje u visokoj travi.
��Zar ne osje�a� opasnost? � �apnem joj. � Zar je ne udi�e� sa zrakom? � Na
usnama joj zaigra jedan od njezinih brzih, prolaznih osmijeha. Okrene se prema
obronku. Fenjer je kr�io put kroz �umu. Malom, bijelom rukom �vrsto se zaogrne i
krene.
��Pri�ekaj trenutak.
��Strah ti je neprijatelj � odgovori ona, ali se ne zaustavi.
Nastavi hodati ispred svjetla. Nije se spoticala �ak ni kad su visoku travu
zamijenile male hrpice kamenja, �uma postala gu��a, udaljena kula nestala kad je
mjesec za�ao za oblake a grane se ispreplele iznad na�ih glava. Uskoro se zvuk i
miris konja izgube na slabom vjetru. � Pazi se � �apne Claudia neumorno hodaju�i.
Zastala bi jedino kad bi isprepletene penja�ice i stijene stvorile privid
skloni�ta. Ru�evine su bile prastare. Nismo mogli zaklju�iti �to je poharalo grad:
kuga, po�ar ili osvaja�i. Najbolje su bile sa�uvane ru�evine samostana.
Za�uje se neki �apat u tami, ne�to izme�u �uma vjetra i li��a. Claudijina le�a
se usprave, zabljesne njezin bijeli dlan kad je usporila korak. Tad shvatim da to
�umi voda koja polako zavija niz planinu. Ugledam je u daljini kroz crna debla:
ravan, mjese�inom obasjan slap koji se spu�ta u uskiptjelo jezerce. Claudijina
silueta, ocrtavala se na pozadini slapa. Rukom se uhvatila za ogoljeli korijen u
vla�noj zemlji. Ugledam je kako se penje po obrasloj stijeni. Ruka bi joj jedva
primjetno zadrhtala, �izmice se zaklatile, ukopale u zemlju, pa se ponovno
zanjihale. Voda je bila hladna, zrak oko nje mirisan i lagan. Na trenutak po�inem.
U �umi se ni�ta nije micalo. Osluhnem. �ula su mi odvajala napjev vode od napjeva
li��a, ali se ina�e ni�ta nije micalo. A tad shvatim (pa mi ruke, vrat i lice
preplavi hladno�a) da je no� odvi�e pusta i be�ivotna. Kao da i ptice zaziru od tog
mjesta i tisu�e stvorenja koja bi morala �ivjeti na obalama ovog potoka. Claudia je
stajala iznad mene na stijeni. Posegne za fenjerom i pelerinom mi okrzne lice.
Podignem fenjer i osvijetlim je; izgledala je poput sablasnog kerubina. Pru�i mi
ruku kao da mi onako mala mo�e pomo�i popeti se. Ponovno krenemo preko potoka, uz
planinu. � Osje�a� li? � �apnem. � Odvi�e je mirno.
Ali mi ona stisne ruku kao da ka�e: � Tiho! � Bre�uljak je postajao strmiji, a
ti�ina obeshrabruju�a. Poku�am pogledom doprijeti do ruba svjetla, ali bi mi se
uvijek isprije�ilo neko stablo koje bi se nadvilo nad nas. Ne�to se pomakne i ja
privu�em Claudiju k sebi. Bio je to gmaz koji je projurio kroz li��e svojim
bi�astim repom. Li��e se smiri, no Claudia ustukne, sakrije se ispod nabora moje
pelerine i �vrsto se uhvati za nju. Vukla me naprijed. Moja je pelerina prekrila
njezinu.
Uskoro nestane mirisa vode i kad mjesec na trenutak zasjaji, ispred nas ugledam
�istinu. Claudia �vrsto uhvati fenjer i zatvori metalna vrata�ca. Htio sam je
sprije�iti i na�e se ruke uhvate uko�tac, ali mi ona tad tiho re�e: � Zatvori o�i
pa ih polako otvori. Kad ih otvori�, ugledat �e� ih.
Pro�u me �marci. U�inim to, ali sam se �vrsto dr�ao za njezino rame. Otvorim
o�i i ugledam iza stabala duge, niske zidove samostana i visok �etvrtasti zavr�etak
goleme kule. Daleko iza njih, iznad beskrajne crne doline sjajili su snijegom
pokriveni vrhunci planina. � Do�i � re�e mi ona � ali tiho, kao da ti tijelo nema
te�ine. � I ona i bez oklijevanja krene prema zidinama i prema onom �to nas mo�da i
o�ekuje u njima.
Uskoro prona�emo otvor kroz koji smo se mogli provu�i, velik otvor, crnji od
zidova koji su ga okru�ivali. Rubovi su bili oivi�eni penja�icama da se ne bi
sru�ili. U nosnicama sam osje�ao vla�an miris kamenja. Kroz otvoren krov, iznad
zrakastih oblaka, ugledam blijedo svjetlucanje zvijezda. Duga�ke stube vodile su na
gornji kat, iz ugla u ugao, sve do uskih prozora koji su gledali na dolinu. Ispod
stuba iz tame izroni golem, crn otvor koji je vodio u preostale samostanske
prostorije.
Claudia je utihnula kao da se pretvorila u kamen. U vla�nom prostoru nisu se
micale �ak ni nje�ne vitice njezine kose. Slu�ala je. A i ja sam slu�ao zajedno s
njom. Jedina zvu�na kulisa bio je tih �um vjetra. Claudia se pomakne, polako,
pozorno, i vrhom stopala o�isti prostor u vla�noj zemlji ispred sebe. Ondje ugledam
plosnat kamen. Zazvu�i �uplje kad ga ona nje�no lupne petom. Tad opazim kako je
�irok i izdignut na jednom kraju. Zastra�uju�e jasno mi se uka�e prizor one skupine
mu�karaca i �ena iz sela kako okru�uju kamen i podi�u ga golemom polugom.
Claudijine o�i prije�u preko stuba i zaustave se na napola sru�enim vratima ispod
njih. Mjesec nakratko zasja kroz visok prozor. Claudia se be�umno pomakne i
odjednom nade pokraj mene. � �uje� li? � �apne. � Slu�aj.
Zvuk je bio tako tih da ga smrtnik ne bi �uo. A i nije dolazio iz ru�evina,
nego iz daljine; ne iz pravca iz kojeg smo mi do�li preko obronka, nego iz
suprotnog smjera, uzbrdo, iz pravca sela. Najprije �u�tanje, pa grebanje, a tad se
polako po�ne raspoznavati zvuk koraka. Stisak Claudijine ruke se poja�a i ona me
blagim pritiskom bez rije�i gurne ispod stuba. Nabori njezine haljine gibali su se
ispod ruba pelerine. Koraci se poja�aju. Jedan je bio o�tar, drugi se polako vukao
po zemlji: hromi korak koji se pribli�avao i nadja�avao tih zvi�duk vjetra. Srce mi
br�e zalupa u grudima. Osjetim kako mi se vene u sljepoo�nicama napinju, udovi mi
drhte; tkanina ko�ulje zasvrbi po ko�i, uko�en ovratnik na�ulja mi vrat, a puceta
zagrebu o moju pelerinu.
A tad vjetar donese jedva osjetan miris: miris krvi koji me i protiv volje
uzbudi, topao, sladak miris ljudske krvi koja se prolijeva i te�e. Osjetim miris
�ivog mesa a zajedno s koracima o�tro disanje konja. Uz to se �uo jo� jedan zvuk,
slab i pomije�an s prvim, isprekidan zvuk te�kog disanja jo� jednog stvorenja. �uo
sam i srce tog stvorenja kako nepravilno i prestra�eno lupa. Ispod toga su se �uli
mirni otkucaji jo� jednog srca koje je kucalo sve ja�e, srca sna�nog poput mojeg! A
tad, u otvoru kroz koji smo do�li, ugledam njega.
Najprije se pojavi njegovo �iroko, golemo rame i jedna duga ruka svinutih
prstiju, a tad ugledam njegovu glavu. Preko ramena je prebacio tijelo. Na ulazu se
uspravi i prebaci teret pa se zagleda prema nama kroz tamu. Svaki mi�i� mi se napeo
dok sam gledao obrise njegove glave koji su se ocrtavali na nebu. Nisam mu vidio
lice osim jedva uo�ljivog odsjaja mjeseca u njegovu oku kao da je komadi� stakla.
Ugledam odsjaj i za�ujem zveket njegovih puceta kad oslobodi jednu ruku i savije
dugu nogu pa krene ravno prema nama.
�vrsto sam se dr�ao za Claudiju, spreman da je svakog trenutka gurnem iza sebe
i suo�im se s njim. Ali se zaprepastim kad sam shvatio da njegove o�i ne vide mene
kao �to ja vidim njega i on se odvu�e pod te�inom tijela koje je nosio prema
samostanskim vratima. Mjesec obasja njegovu pognutu glavu, gustu valovitu kosu koja
je padala do njegovih pognutih ramena i crni rukav kaputa. Opazih ne�to na tom
kaputu: rever je bio potrgan kao i rukav na �avu. U�inilo mi se da mu se vidi golo
rame. �ovjek kojeg je nosio pomakne se i �alosno zastenje. Vampir se na trenutak
zaustavi i pogladi �ovjeka rukom. Tad se odmaknem od zida i krenem prema njemu.
Ne izustim ni rije�i: nisam znao �to re�i. Banuo sam pred njega na mjese�inu i
njegova glava s crnom, valovitom kosom naglo se podigne i tad mu ugledam o�i.
Zagledao se u mene. O�i mu bijesnu, a zatim i dva o�tra o�njaka. A tad se iz
dubine njegova grla za�uje prigu�en krik za koji na trenutak pomislim da je moj.
Onaj �ovjek tresne na kamenje i s usta mu se otkine drhtavi jecaj. Vampir se baci
na mene i ponovno ispusti onaj prigu�en krik, vonj iz usta za�kaklja me u nosnicama
a kand�asti prsti zare�u krzno moje pelerine. Padnem na le�a, glavom udarim u zid,
zgrabim ga za glavu i dohvatim �upavu, odvratno prljavu kosu. Njegov mokar, natruo
kaput trgao se pod mojim rukama, ali ruka koja me dr�ala bila je �vrsta poput
�elika. Dok sam se borio da mu odmaknem glavu, njegovi mi o�njaci dotaknu vrat.
Claudia vrisne iza njegovih le�a. Ne�to ga udari po glavi i on se prestane boriti,
a tad primi jo� jedan udarac. Okrene se kao da �e udariti Claudiju i ja ga �akom
udarim sna�no u lice. Claudia potr�i i ponovno ga dohvati kamenom. Ja se svom
te�inom bacim na njega i osjetim kako ga izdaje njegova hroma noga. Udarao sam ga
po glavi, prstima samo �to mu nisam i��upao prljavu kosu iz korijena. Kesio je
o�njake, grebao. Prevrtali smo se dok ga naposljetku nisam pritisnuo na tlo i
mjesec mu obasja lice. Kroz svoje grozni�ave isprekidane udisaje shvatim �to dr�im
u rukama: dva golema oka isko�ila su iz duplji, nos su bile dvije male, ogavne
rupe, lubanja oblo�ena trulim mesom, a smrdljiva, trula odje�a koja je pokrivala
njegov kostur puna zemlje, mulja i krvi. Borio sam se s bezumnim �ivim le�om. Ali i
tome do�e kraj.
Na �elo mu padne o�tar kamen i izme�u o�iju mu u mlazu pote�e krv. Borio se,
ali jo� jedan kamen ga udari takvom silinom da mu smrska kosti. Krv procuri ispod
ra��upane kose i natopi kamenje i travu. Srce mu je kucalo, ali ruke zadrhte i
umire se. Podignem se. U grlu me steglo, srce mi je gorjelo, svaki djeli� tijela me
bolio. Velika kula kao da se nagnula, ali se ispravi. Naslonio sam se na zid i
buljio u tog stvora, a u u�ima mi je �umjelo. Postupno shvatim da Claudia kle�i na
njegovim prsima i �eprka po kosi i kostima koji su nekad bili njegova glava.
Razbacivala je dijelove njegove lubanje. Sreli smo europskog vampira, stvorenje
Starog svijeta. Bio je mrtav.
Dugo sam le�ao na �irokim stubama. Nije mi smetala zemlja koja ih je pokrivala,
hladila mi je glavu. Gledao sam vampira. Claudia je stajala kod njegovih nogu, a
ruke su joj mlitavo visjele niz bokove. Na trenutak je sklopila o�i, dvije male
vje�e zbog kojih se njezino lice �inilo kao mali, mjese�inom obasjani bijeli kip.
Po�ne se polako njihati. � Claudia � pozovem je. Ona se prene. Malokad sam je vidio
tako ispijenu. Poka�e na �ovjeka koji je le�ao pokraj zida na podu kule. Nije se
micao, ali sam znao da nije mrtav. Potpuno sam zaboravio na njega. Tijelo me jo�
boljelo, osjetila mi bila omamljena od smrada krvavog le�a. U kutku mozga sam znao
�to ga �eka i nije me bilo briga. Znao sam da je do zore jo� najvi�e sat vremena.
��Mi�e se � re�e mi Claudia. Poku�am se podi�i sa stuba. Bolje da se ne
probudi, nikad, htio sam re�i. Krenula je prema njemu, ravnodu�no pro�la pokraj
mrtvog stvora koji nas je zamalo oboje ubio. Vidio sam njezina le�a i �ovjeka kako
se mi�e, nogu u travi. Ne znam �to sam o�ekivao da �u vidjeti, prestra�enog
seljaka, jadnika koji je vidio lice stvora koji ga je donio. Na trenutak nisam
shvatio tko ondje le�i, da je to Morgan, �ije su blijedo lice i vampirske ranice na
vratu zasjale na mjese�ini. Njegove plave o�i nijemo su i bezizra�ajno gledale
preda se.
Kad sam mu pri�ao one se ra�ire. � Louis! � �apne zaprepa�teno. Usnama je
poku�avao oblikovati rije�i, ali nije mogao. � Louis � ponovi. Tad opazim da se
smije�i. Ispusti o�tar, promukao zvuk dok se poku�avao podi�i na koljena i
dohvatiti me. Njegovo bijelo, zgr�eno lice napinjalo se dok je taj zvuk umirao u
njegovu grlu. On zdvojno kimne glavom, crvena ra��upana kosa padne mu na o�i.
Okrenem se i pobjegnem od njega. Claudia me pretekne i zgrabi za ruku. � Vidi� li
boju neba? � prosik�e. Morgan padne na ruke. � Louis � zazove ponovno sjajnih
o�iju. Kao da ni�ta nije primje�ivao, ni ru�evine, ni no�, nego jedino moje poznato
lice, pa ponovi moje ime. Poklopim u�i rukama i odmaknem se od njega. Morgan
podigne krvavu ruku. Ugledam i namiri�em krv. A i Claudia.
Ona se obori na njega, gurne ga na kamenje, bijelim prstima pro�e mu kroz kosu.
On poku�a podi�i glavu. Ispru�enim rukama na�ini okvir oko njezine glave i po�ne
milovati njezine �ute uvojke. Ona zarine zube u njega i ruke be�ivotno padnu.
Bio sam na rubu �ume kad me sustigla. � Mora� mu posisati krv naredi ona.
Osje�ao sam miris krvi na njezinim usnama, vidio toplinu u njezinim obrazima.
Njezino zape��e me �arilo, ali se nisam pomaknuo. � Poslu�aj me, Louis � re�e ona i
o�ajno i ljutito. � Ostavilo sam ga tebi, ali umire, nema vremena.
Podignem je u naru�je i po�nem se spu�tati. Nije bilo potrebe biti oprezan,
�uljati se, nikakav nadnaravan doma�in nije nas �ekao. Vrata tajni isto�ne Europe
zatvorila su nam se ispred nosa. Probijao sam se po tamnoj cesti. � Poslu�aj me �
zavi�e ona. Ali ja se nisam obazirao na nju, njezine ruke koje su me grabile za
kaput, kosu. � Vidi� li nebo, vidi� li ga? � gnjavila je.
Bila je na rubu pla�a dok sam gacao kroz vodu ledeno hladnog potoka i bezglavo
jurio tra�e�i fenjer ko�ije.
Nebo je bilo tamnoplavo kad sam na�ao ko�iju. � Daj mi raspelo � doviknem
Claudiji i zapucketam bi�em. � Mo�emo oti�i samo na jedno mjesto. � Zanijelo ju je
na mene kad se ko�ija potresla i krenula prema selu.
�udno sam se osje�ao kad sam ugledao izmaglicu kako se di�e u vrhovima sme�ih
stabala. Zrak je bio hladan i svje�, ptice su po�ele pjevati. Kao da izlazi sunce.
Bilo mi je svejedno. Znao sam da sunce ne izlazi, da jo� ima vremena. Bio je to
divan, smiruju�i osje�aj. �arile su me ogrebotine i posjekotine, srce me boljelo od
gladi, ali mi je glava bila lagana � dok nisam ugledao sive obrise kr�me i crkvenog
tornja: bili su odvi�e jasni. A i zvijezde su brzo blijedjele.
Uskoro zalupam na vrata kr�me. Kad su se otvorila, �vrsto navu�em kukuljicu na
lice, a Claudiju sakrijem ispod pelerine. � Selo se oslobodilo vampira! � rekoh
�eni koja me zaprepa�teno gledala. Stiskao sam raspelo koje mi je dala. � Hvala
Bogu da je mrtav. Na�i �ete njegove ostatke u kuli. Recite to odmah ljudima. �
Proguram se pokraj nje u kr�mu.
Ljudi su se odmah uskome�ali, ali ja sam uporno tvrdio kako sam nepodno�ljivo
umoran. Moram se pomoliti i odmoriti. Neka donesu moju �krinju iz ko�ije i odnesu
je u pristojnu sobu da se naspavam. Do�i �e poruka za mene od biskupa iz Varne i
jedino me tad smiju probuditi. � Recite dobrom ocu kad stigne da je vampir mrtav,
nahranite ga i napojite i neka me pri�eka � rekoh. �ena se kri�ala. � Shva�ate �
rekoh joj i po�urim prema stubama � nisam vam mogao otkriti svoje poslanstvo dok
nisam vampira... � Da, da � re�e ona. � Ali vi niste sve�enik... dijete! � Ne, ali
imam iskustva. Ne�astivi mi nije dorastao � rekoh joj. Zastanem. Vrata one
prostorije bila su otvorena, ali na hrastovu stolu nije bilo ni�eg osim bijelog
stolnjaka.
��Va� prijatelj � re�e mi �ena i pogleda u pod. � Odjurio je u no�. Poludio je.
� Kimnem glavom.
�uo sam ih kako vi�u kad sam zatvorio vrata. Tr�ali su amo-tamo, a tad se
za�uje o�tar zvuk crkvenog zvona koje oglasi uzbunu.
 Claudia me ozbiljno gledala dok sam zatvarao vrata i navla�io zasun. Polako
otvorim rebrenicu na prozoru. Ledeno svjetlo prodre u sobu. Ona me i dalje
promatrala. Tad stane pokraj mene. Pru�i mi ruku. � Izvoli � re�e. Sigurno je
opazila da sam smeten. Bio sam tako slab da mi je njezino lice treperilo pred
o�ima, a njezine plave o�i plesale po bijelim obrazima.
��Popij � �apne i pri�e mi. � Popij. � I ona mi pru�i nje�no zape��e. Rekoh
joj: � Ne, znam �to radim. Nisam li ve� to radio? � Ona �vrsto zatvori prozor,
navu�e zasun na te�ka vrata. Kleknem kod malog ognji�ta i opipam staru drvenu
oblogu. Ispod lakirane povr�ine bila je trula pa popusti pod stiskom mojih prstiju.
Probijem je �akom i iverci mi se zabodu u ruku. Opipam u tami i dohvatim ne�to
toplo i �ivo. Hladan, vla�an zrak zapuhne mi lice; oko mene se podigne mrkli mrak,
prohladan i vla�an kao da je zrak tiha voda koja se probija kroz napukli zid i
ispunjava sobu. Soba nestane. Pio sami iz nepresu�nog vrela tople krvi koja mi se
slijevala niz grlo, kroz �ivo srce i �ile i ko�a mi se ugrije naspram te hladne,
crne vode. Krv koju sam pio po�ne sporije te�i. Tijelo mi zavapi da ne usporava,
srce mi je sna�no tuklo i poku�avalo natjerati ono drugo srce da tu�e s njim.
Osjetim kako se podi�em, kao da lebdim u tami, a tad tama i otkucaji srca po�nu
blijedjeti. Ne�to zasvijetli u mojoj nesvjestici. Podrhtavalo je u ritmu koraka na
stubama, drvenom podu, koturanju kota�a i udarcima konjskih kopita po zemlji.
Svjetlucalo je i zveckalo. Bilo je u malom drvenom okviru, a u tom se okviru pojavi
lik �ovjeka. Bio mi je poznat. Znao sam njegovu izduljenu, vitku gra�u, crnu,
valovitu kosu. Gledao me zelenim o�ima. U zubima je dr�ao ne�to golemo, mekano i
sme�e i �vrsto pritiskao objema rukama � �takora. Velikog odvratnog sme�eg �takora,
ra�irenih nogu, razjapljenih Usta, dugog svinutog uko�enog repa. Vrisne i baci ga
na pod pa se zaprepa�teno zagleda u njega. Iz otvorenih usta mu je curila krv.
O�i mi zabljesne sna�no svjetlo. Poku�avao sam ih otvoriti. �itava je soba
blje�tala. Claudia je stajala ispred mene. Nije bila maju�no dijete, nego netko
puno ve�i tko me objema rukama privla�io k sebi. Kle�ala je i rukama je obujmim oko
pasa. Sve se smra�i i ona se privine uza me. Brava �kljocne. Udovi mi obamru i
potonem u zaborav.
Tako je bilo posvuda u Transilvaniji, Ma�arskoj i Bugarskoj i svim zemljama u
kojima su seljaci znali da �ivi mrtvaci hodaju i u kojima su legende o vampirima
bile mnogobrojne. U svakom selu u kojem bismo nai�li na vampira bilo je isto.
���ivi le�evi? � upita mladi�.
��Uvijek � re�e vampir. � Svi na koje smo nai�li, a moglo bi ih se nabrojati na
prste jedne ruke. Kad�to bismo ih promatrali iz daljine; predobro smo poznavali
njihovo geganje, bikovske glave, oronula ramena, trulu, odrpanu odje�u. U jednom
zaselku vampir je bila �ena, mrtva nekoliko mjeseci. Seljani su je vidjeli i znali
je po imenu. Ona nam je pru�ila jedinu nadu poslije onog �udovi�ta u Transilvaniji,
ali ta se nada izjalovila. Pobjegla je od nas u �umu i mi smo potr�ali za njom,
poku�ali je povu�i za dugu crnu kosu. Njezina bijela haljina bila je umrljana
sasu�enom krvlju, prsti pokriveni blatom iz groba. A u njezinim o�ima, tupim,
praznima, poput dva jezerca u kojima se ogleda mjesec nije bilo nikakvih tajni ni
istina, jedino o�aj.
��Kakva su to bila bi�a? Za�to su bila takva? � upita mladi� i iskrivi usne s
ga�enjem. � Ne shva�am. Kako su mogli biti toliko razli�iti od vas i Claudije, a
ipak �ivjeti?
��1 ja i Claudia imali smo nekoliko teorija. Ali va�nije od toga je bilo to �to
sam pao u o�aj. A kroz o�aj se provla�io strah da smo ubili jedinog vampira poput
nas, Lestata, iako se to �inilo nezamislivim. Jo� da je imao mudrost �arobnjaka ili
vje�ti�ju mo�, nekako bih shvatio da je uspio prigrabiti svijest od sila koje su
upravljale tim �udovi�tima. Ali on je bio bijedni Lestat kakvog sam vam ga opisao,
bez tajni. U isto�noj sam Europi spoznao njegove granice i njegov �arm. �elio sam
ga zaboraviti, a ipak se �inilo kao da neprestano o njemu razmi�ljam, kao da su
prazne no�i bile stvorene za to. Ponekad bi mi se tako jasno prikazao da bi mi se
u�inilo kako je upravo iza�ao iz sobe i njegov glas jo� odzvanja. Na odre�en na�in
to mi je bila utjeha pa bih i protiv volje zami�ljao njegovo lice, ne kakvo je bilo
posljednje no�i u po�aru, nego posljednje ve�eri koju je proveo s nama kod ku�e,
kad je, glave nagnute ustranu, lijeno prebirao po tipkama klavira. Shvativ�i poruku
svojih snova, podi�e me mu�nina gora od tjeskobe. �elio sam da je �iv! Jedini
vampir kojeg sam na�ao u crnim no�ima isto�ne Europe, bio je Lestat.
Ali Claudijine misli bile su puno prakti�nije. �esto sam joj morao prepri�avati
onu no� u hotelu u New Orleansu kad je postala vampir. Neprestano je poku�avala u
mojoj pri�i otkriti razlog za�to su ta stvorenja. koja smo sretali na seoskim
grobljima bez razuma. �to bi se dogodilo da su je poslije Lestatove infuzije
polo�ili u grob i zatvorili sve dok je silna �e� za krvlju ne bi natjerala razbiti
kamena vrata grobnice, kakvu bi pamet tad imala, izgladnjela do ludila? Tijelo bi
mo�da pre�ivjelo gubitak razuma pa bi lutala svijetom, ubijala gdje bi stigla, kao
�to su ubijala ona stvorenja. To je bilo njezino obja�njenje. Ali �to ih je
stvorilo, kako su nastali? To nije mogla objasniti, ali se nadala da �e otkriti,
dok je meni od iscrpljenosti takve nade ponestalo. � Sami se razmno�avaju, to je
jasno, ali gdje je po�etak? � pitala se. A tad, negdje u predgra�u Be�a, postavi mi
pitanje koje joj dotad nije pre�lo preko usana. Za�to ja ne mogu u�initi �to je
nama u�inio Lestat? Za�to ja ne bih stvorio drugog vampira? Ne znam za�to isprva
nisam �ak ni shvatio o �emu govori, osim da sam se zbog ga�enja koje sam osje�ao
svakim dijelom svog bi�a prema tome �to sam bio posebice bojao tog pitanja,
naju�asnijeg od svih. Imao sam neku snagu u sebi. Prije mnogo godina osamljenost me
prisilila razmi�ljati o toj mogu�nosti, kad me o�arala Babette Freniere. Ali sam tu
�elju dr�ao zatvorenu u sebi poput ne�iste strasti. Nakon toga sam se klonio
ljudskih osje�aja. Ubijao sam nepoznate ljude. Morgan je bio siguran od mog
smrtonosnog zagrljaja kao i Babette, upravo stoga jer sam ga poznavao. Oboje su mi
nanijeli previ�e bola. Nisam mogao zamisliti da bih im donio smrt. �ivot u smrti �
�udovi�no! Okrenem se od Claudije ne odgovoriv�i joj. Bila je ljuta, bijedno
nestrpljiva, nije mogla podnijeti da joj okrenem le�a; pribli�i mi se i utje�i me
rukama i o�ima kao da je moja ljubljena k�i.
��Ne misli na to, Louis � re�e kad smo se udobno smjestili u malom hotelu u
predgra�u. Stajao sam kod prozora i gledao u udaljena svjetla Be�a, �eljan tog
grada, njegove civiliziranosti, veli�ine. No� je bila jasna i na nebu se vidjela
izmaglica od gradskih svjetala. � Dopusti da ti umirim savjest, iako nikad ne�u
to�no znati �to je savjest � re�e mi u uho i rukom me pogladi po kosi.
��U�ini to, Claudia � odgovorim. � Umiri me. Reci mi da nikad vi�e ne�e�
tra�iti da stvaram vampire.
��Ne �elim siro�ad poput nas! � re�e ona prebrzo. Moje rije�i su joj smetale.
Moji osje�aji su joj smetali. � �elim odgovore, znanje � re�e. � Louis, reci mi,
za�to si siguran da to nisi nikad u�inio ne znaju�i?
Ponovno sam se namjerno pravio da ne razumijem. Pogledao sam je kao da ne znam
o �emu govori. �elio sam da �uti i da bude uz mene i da smo u Be�u. Zagladim joj
kosu i prstima dotaknem duge trepavice.
���to je potrebno da bi se napravila takva stvorenja? � nastavi ona. � Ona
�udovi�ta lutalice? Koliko kapi tvoje krvi pomije�ane s ljudskom, i kakvo srce da
bi se pre�ivio prvi napad?
Osje�ao sam njezin pogled. Stajao sam prekri�enih ruku, okrenut od nje i gledao
van.
��Ta bljedolika Emily, onaj bijedni Englez � re�e ona, ne opaziv�i kako mi se
lice trgnulo od bola. � Njihova srca nisu bila bogzna �to, a ubio ih je strah od
smrti jednako kao i gubitak krvi. Pomisao ih je ubila. Ali �to je sa srcima koja
pre�ive? Siguran si da nisi za�eo nakot �udovi�ta, koja su uzaludno i nagonski
poku�ala po�i tvojim stopama? Koliko su �ivjeli ti siro�i�i koje si posijao � dan,
tjedan dana, prije nego �to ih je dan spr�io u prah ili ih neki smrtnik dotukao?
��Prestani � zamolim je. � Kad bi znala kako mi se �ivo prikazuje to �to si
opisala, ne bi tako govorila. Ka�em ti da se to nikad nije dogodilo! Lestat mi je
isisao krv da bi me pretvorio u vampira. I vratio mi moju krv pomije�anu sa svojom.
Tako je to u�inio!
Ona odvrati pogled s mene, pa se zagleda u svoje ruke. U�inilo mi se da je
uzdahnula, ali nisam bio siguran. Tad me polako pogleda u o�i i nasmije�i se. � Ne
boj se moje ma�te � re�e blago. � Ipak o svemu odlu�uje� ti. Nije li tako?
��Ne shva�am � rekoh. Iz nje provali hladan smijeh. Okrene se.
��Mo�e� li zamisliti? � upita jedva �ujno. � Dje�je vampirsko sijelo? Jedino
bih njega mogla stvoriti.
��Claudia � promrmljam.
��Ne uzrujavaj se � re�e ona tiho. � Iako sam mrzila Lestata... � Re�e i
za�uti.
��Da � �apnem. � Da?
��Iako sam ga mrzila, s njim smo bili... potpuni. � Pogleda me. Vje�e joj
zadrhte kao da ju je to �to je podigla glas uznemirilo koliko i mene.
��Ne, jedino si ti bila potpuna � rekoh joj. � Jer smo bili dvojica, svaki s
jedne strane, od po�etka.
Mislim da se tad nasmije�ila, ali nisam siguran. Sagnula je glavu, ali su joj
se o�i pomicale ispod trepavica. � Zatim re�e: � Vas dvojica uza me. I to zami�lja�
kao i ono drugo?
Nisam joj rekao kako je jedna davna no� �iva u mom sje�anju kao da je dana�nja.
Bila je o�ajna te no�i, bje�ala je od Lestata, koji ju je nagovarao da ubije �enu
na ulici od koje je ustuknula, o�igledno prestra�ena. Bio sam siguran kako ta �ena
sli�i njezinoj majci. Pobjegla nam je. Na�ao sam je u ormaru, ispod odje�e. U ruci
je �vrsto stiskala lutku. Odnio sam je u kreveti�, sjeo pokraj nje i pjevao joj, a
ona me netremice gledala i stiskala lutku kao da poku�ava ubla�iti bol koju jo�
nije nau�ila razumjeti. Mo�ete li zamisliti taj sjajni obiteljski prizor, prigu�ena
svjetla, i oca vampira kako pjeva k�eri vampirici?
��Moramo oti�i odavde! � re�e sada�nja Claudia, kao da joj je to odjednom palo
na pamet. Ruku je dr�ala na uhu, kao da se brani od nekog stra�nog zvuka. � Od
cesta koje smo ostavili za sobom, od onog �to ti vidim u o�ima, jer su to misli
meni neva�ne.
��Oprosti mi � rekoh joj nje�no i iza�em polako iz one nekada�nje sobe, udaljim
se od �ipkom ukra�ene zipke, tog prestra�enog �udovi�nog djeteta i �udovi�nog
glasa. A Lestat, gdje je Lestat? U dugoj sobi se upali �ibica i sjena odjednom
o�ivi, kao �to igra svjetla i sjene zapo�ne kad se rasvijetli tama.
��Ne, ti oprosti meni � re�e mi ona u na�oj maloj hotelskoj sobi blizu
prijestolnice zapadne Europe. � Ne, oprostimo jedno drugom. Ali ne i njemu; a bez
njega, vidi� u kakvim smo odnosima.
��Jer smo umorni a svijet je turoban � rekoh i njoj i sebi, jer kome bih jo� to
mogao re�i?
��Da, a to mora prestati. Mislim da smo od po�etka krivo krenuli. Moramo
zaobi�i Be�. Potreban nam je na� jezik, na�i ljudi. �elim ravno u Pariz.
TRE�I DIO
Spomen Pariza ispuni me rado��u i olak�anjem, iznena�uju�e sli�nima dobrom
raspolo�enju. Iznenadilo me da uop�e mogu takvo �to osje�ati jer sam ve� te
osje�aje skoro zaboravio. Ne znam mo�ete li shvatiti �to je to zna�ilo. Moje rije�i
vam to sad ne mogu do�arati, jer to �to mi Pariz danas zna�i potpuno je razli�ito
od onog �to mi je Pariz tad zna�io. No �ak i danas kad se tog sjetim osjetim ne�to
sli�no sre�i, a danas imam vi�e razloga re�i kako je sre�a ne�to �to nikad ne�u,
niti zaslu�ujem, upoznati. Nisam zaljubljenik u pojam sre�e, ali je osjetim kad se
spomene Pariz.
Ljepota smrtnog svijeta mi �esto zadaje bol, a njegov sjaj i veli�ina mogu me
ispuniti �e�njom koju sam beznadno osjetio na Sredozemnom moru. Ali Pariz, Pariz me
privla�io svom srcu pa sam zaboravio na sebe. Zaboravio prokletu nadnaravnu zvijer
koja voli ljudsku ko�u i odje�u. Pariz je nadja�ao sve, tje�io me i nadma�io sva
obe�anja.
Znajte da je Pariz bio majka New Orleansa. On je New Orleansu dao njegov �ivot,
njegove prve stanovnike. New Orleans je dugo poku�avao postati Pariz. Ali je New
Orleans, iako prelijep i silno �iv, bio i silno krhak. U njemu je bilo ne�to vje�no
divlje i surovo, njegovu egzoti�nom i profinjenom �ivotu uvijek je ne�to prijetilo
izvana i iznutra. Svaki centimetar drvenih ulica, svaka cigla iz zbijenih
�panjolskih ku�a pla�ena je divljini koja je okru�ivala grad, spremna da ga
proguta. Oluje, poplave, groznice, kuga i vla�na klima Louisiane neumorno su tesale
svaku gredu ili kameno pro�elje pa je New Orleans u ma�ti svojeg pu�anstva uvijek
izgledao poput sna, sna koji se odr�avao na �ivotu upornom, iako nesvjesnom,
skupnom voljom.
 Ali Pariz je bio svijet u malom, oblikovan i slavljen povije��u. Takav je dojam
pru�ao u doba Napoleona III. sa svojim visokim zgradama, golemim katedralama,
veli�anstvenim bulevarima i prastarim srednjovjekovnim ulicama, beskrajan i
neuni�tiv poput prirode. Njegovo nestalno i ushi�eno pu�anstvo punilo je galerije,
kazali�ta, kavane, ra�alo genije i svece, filozofiju i rat, ispraznost i
najuzvi�eniju umjetnost. �inilo se kako bi sve lijepo, dobro, va�no, ondje
procvalo, makar �itav svijet potonuo u tamu. �ak su i veli�anstvena stabla koja su
ukra�avala i �titila njegove ulice bila ugo�ena prema njemu i vodi rijeke Seine,
obuzdane i prelijepe, koja je vijugala kroz srce Pariza. Zemlja, koju posvuda
oblikuje krv i svijest, na tom je mjestu prestala biti zemlja i postala Pariz.
�ivnuli smo. Bili smo zaljubljeni a ja sam se oraspolo�io poslije beznadnih
no�i lutanja isto�nom Europom i bez pogovora sam pristao kad je Claudia odabrala
Hotel Saint-Gabriel na Boulevard des Capucines, jedan od najve�ih hotela u Europi.
Njegove goleme sobe zasjenile su spomen na na�u staru gradsku ku�u, ali su nas
svojom rasko�i podsjetile na nju. Dobili smo jedan od najljep�ih apartmana. Prozori
su gledali na osvijetljeni bulevar �iji su plo�nici rano nave�er vrvjeli od �eta�a
i beskrajnog niza ko�ija koje su prevozile bogato odjevene dame i njihovu gospodu u
Operu ili Operu Comique, balet, kazali�ta, balove i primanja kojima u Tuileriesu
nije bilo kraja. � Claudia mi strpljivo i razlo�no objasni razloge rastro�nosti,
ali sam opazio kako joj smeta i zamara to �to sve mora naru�ivati preko mene. Hotel
nam, re�e ona, dopu�ta potpunu slobodu; na�e no�ne navike pro�i �e nezapa�eno u
neprekidnoj najezdi europskih turista, sobe �e nam besprijekorno odr�avati
nevidljiva posluga, a visoka cijena jam�i nam mir i sigurnost. Ali bilo je u tome
jo� ne�eg. U njezinoj kupovini bilo je grozni�ave namjere.
��Ovo je moj svijet � objasni mi ona dok je sjedila na malom bar�unastom stolcu
ispred otvorenog balkona i promatrala dugu kolonu ko�ija koje su se zaustavljale
jedna za drugom ispred hotelskih vrata. � Moram imati �to po�elim � re�e ona kao da
razgovara sa sobom. I bilo je po njezinu: predivne tapete ru�i�aste i zlatne,
poku�stvo presvu�eno damastom i bar�unom, izvezeni jastuci i svilena posteljina za
kraljevski krevet. Svakog dana pojavili bi se deseci ru�a na kaminu i stoli�ima s
intarzijama, prekrile bi zastorom odijeljeni alkoven u njezinoj garderobi,
umno�avale se u kosim zrcalima. Napokon prekrije francuske prozore pravim vrtom
kamelija i kozje krvi. � Najvi�e mi od svega nedostaje cvije�e � zami�ljeno re�e.
Tra�ila je cvije�e �ak i na slikama koje smo donosili iz trgovina i galerija,
veli�anstvena platna kakva nikad nisam vidio u New Orleansu. Od klasi�no naslikanih
kitica cvije�a, koje su mamile da posegnete za laticama koje su pale na
trodimenzinalno naslikan stolnjak, do novog i uznemiruju�eg stila u kojem su
blje�tave boje uni�tavale staro slikanje, staru trezvenost. Te su slike sli�ile
vrhuncima zanosa u pijenju krvi, kad bi mi se pred o�ima prikazalo cvije�e i
pucketalo poput plamena svjetiljaka. Pariz se prelio u na�e sobe.
Osje�ao sam se kao kod ku�e. Nje�no nagovoren, zaboravio sam na snove o
uzvi�enoj jednostavnosti, jer je zrak slatko mirisao kao i zrak u na�em dvori�tu u
Rue Rovale i sve je o�ivjelo pod sna�nim svjetlom plinskih svjetiljaka koje su
izbrisale sjene �ak i na izrezbarenim visokim stropovima. Svjetlo je jurilo preko
pozla�enih vitica, treperilo na kuglicama lustera. Nije bilo tame. Nije bilo
vampira.
Iako sam odlu�io nastaviti potragu, s milinom bih pomislio kako �e se za sat
vremena otac i k�i iz te civilizirane rasko�i popeti u otvorenu ko�iju i provozati
du� obala Seine, prije�i preko mosta u Latinsku �etvrt i lutati tamnim, uskim
ulicama u potrazi za povijesti, a ne �rtvama. A tad se vratiti satu koji otkucava,
mjedenim zaglavcima i igra�im kartama slo�enima na stolu, zbirkama pjesama,
kazali�nim programima, tihom �amoru golemog hotela, udaljenom zvuku violina,
go��ama hotela koje govore brzim, uzbu�enim glasom iznad zvuka �etke za kosu, i
gostu na posljednjem katu hotela koji neprestano ponavlja u no�: � Shva�am,
po�injem shva�ati.
��U�iva�? � upitala bi Claudia, da bi mi pokazala kako me nije zaboravila, jer
je �utjela satima i nije govorila o vampirima. Ali ne�to nije bilo u redu. Njezina
�utnja nije bila posljedica spokojstva; nije to bila zami�ljenost kojoj su razlog
sje�anja. Bilo je u njoj mra�nih misli, pritajenog nezadovoljstva. Gnjev je bio
blizu povr�ine, iako bi ga nestalo iz njezinih o�iju kad bih je pozvao ili
odgovorio na njezino pitanje.
��Zna� kad bih ja u�ivao? � odgovorim joj, ustraju�i na mitu o svojem izboru. �
U potkrovlju blizu Sorbonne, dovoljno blizu buke iz Rue St. Michel, ali i dovoljno
daleko. No uglavnom mi je dobro kad je i tebi dobro. � Ona bi se oraspolo�ila, ali
bi pogledala pokraj mene kao da ka�e: � Nema� lijeka. Ne prilazi mi, ne pitaj me
ono �to ja pitam tebe, jesi li zadovoljan?
Uspomene su mi previ�e �ive, previ�e jasne. Sje�anja bi se morala iskrzati na
rubovima, a u sredini razvodniti. No ti su mi prizori blizu srca poput fotografija
u medaljonima, ali �udovi�nih, kakve nijedan umjetnik ili foto-aparat nikad ne bi
zabilje�io. U mislima bih vidio Claudiju kako stoji pokraj klavira a Lestat svira,
spreman umrijeti, izraz njezina lica kad joj se Lestat narugao, gr� koji se odmah
pretvorio u masku. Da je obratio vi�e pozornosti spasio bi si �ivot, ako je uop�e
mrtav.
Ne�to se skupljalo u Claudiji, polako se otkrivalo najnevoljnijem svjedoku na
svijetu. Razvila je strast za prstenjem i narukvicama kakve djeca ne nose. Njezin
otmjen, uspravan hod nije bio dje�ji. �esto bi u�la u male butike prije mene i
strogo prstom pokazala neki parfem ili rukavice koje bi sama platila. Nikad nisam
bio daleko, i uvijek mi je bilo neugodno, ne zato �to bih se bojao ne�eg u tom
golemom gradu, nego zato �to sam se bojao nje. Uvijek je bila "izgubljeno dijete"
za svoje �rtve, "siro�e", a sad se �inilo da �eli biti ne�to drugo, zlo i
sabla�njivo za prolaznike koji bi joj podlegli. Ali je �esto i�la sama u lov, a ja
bih sat vremena pregledavao izrezbareno zdanje Notre Dame ili bih sjedio u ko�iji
na rubu parka.
Jedne no�i, kad sam se probudio na rasko�nom krevetu apartmana jer me na�uljala
knjiga na kojoj sam zaspao, Claudije nije bilo. Nisam se usudio pitati hotelsko
osoblje jesu li je vidjeli, jer bismo se, bezimeni, obi�no pro�uljali pokraj njih.
Pretra�im prolaze, pokrajnje ulice, �ak i plesne dvorane, gdje me obuzme
neobja�njiv u�as kad sam zamislio nju samu ondje. Naposljetku je ugledam kako
prolazi kroz vrata predvorja. Ispod ruba �e�iri�a kosa joj se sjala od lagane ki�e
� dijete koje je u�inilo neku nepodop�tinu. Ljudi su je zaljubljeno gledali
razdraganih lica dok se uspinjala velikim stubama i pro�la pokraj mene, kao da me
uop�e nije opazila. Nemogu�e da me nije vidjela � bila je to �udna, nje�na uvreda.
Zatvorim vrata za sobom ba� kad je skidala kaput. Zatrese kosom iz koje se
prosipa tisu�u zlatnih ki�nih kapi. Vrpce �e�iri�a olabave i lakne mi kad ugledam
dje�ju haljinicu i ne�to divno utje�no u njezinim rukama � malu porculansku lutku.
Ne progovori ni rije�i, petljala je ne�to oko lutke koja je bila pri�vr��ena
kukicama ili �icom ispod njezine �iroke haljine i poput zvonca lupkala si�u�nim
no�icama. � To je �enska lutka � re�e ona i pogleda me. � Vidi�? �enska lutka. �
Metne je na toaletni stoli�.
��Da � rekoh.
��Izradila ju je �ena � re�e. � Izra�uje lutke bebe, jednake, male lutke,
trgovina puna lutkica beba, dok joj ja nisam rekla da izradi lutku �enu.
Sve je to bilo �udno, tajanstveno. Mokri pramenovi slijepili su se za njezino
visoko �elo. Uporno je gledala u lutku. � Zna� li za�to mi ju je izradila? � upita
me. Po�elim tad da u sobi ima zasjenjen kutak, da se mogu povu�i iz toplog kruga
suvi�ne vatre u tamu, da ne sjedim na krevetu kao na osvijetljenoj pozornici, i da
je ne gledam pred sobom i u zrcalima, stotine nabranih rukava.
��Jer si lijepo dijete i �eljela te usre�iti � rekoh utanjenim i �udnim glasom.
Nasmije se bezglasno. � Lijepo dijete � re�e i okrzne me pogledom. � Jo� tako
misli� o meni? � I lice joj se smra�i dok se igrala lutkom i prstima gurala si�u�an
rukom izvezen izrez oko vrata prema porculanskim prsima. � Da, sli�im njezinim
lutkicama bebama, ja sam njezina lutkica dijete. Morao bi je vidjeti kako radi u
svojoj trgovini, sagnuta nad lutkicama, a sve jednake: jednako lice, usne. � Prstom
dotakne svoje. Ne�to kao da se odjednom pomaknulo u �etiri zida sobe, zrcala
zadrhte od njezina odraza kao da je zemlja pod temeljima uzdahnula. Ko�ije su
klopotale na ulici, ali bile su predaleko. A tad ugledam �to radi njezin dje�ji
lik: u jednoj je ruci dr�ala lutku, a drugu na ustima. Rukom je mrvila lutku i ona
pukne i pretvori se u gomilu staklenih komadi�a koji poispadaju iz njezina
otvorenog, krvavog dlana na sag. Claudia otrese haljinicu iz koje se spusti ki�a
smrvljenih komadi�a. Odvratim pogled, ali je ugledam u nagnutom zrcalu iznad
kamina. Odmjeravala me od glave do pete. Krene prema meni i sjedne na krevet.
��Za�to odvra�a� pogled, za�to me ne gleda�? � upita ona jasnim glasom poput
srebrnog zvonca. Nasmije se tiho, �enstveno i re�e: Zar si mislio da �u ti dovijeka
biti k�i? Zar si ti otac budala, budala od oca?
��Neljubazna si prema meni � odgovorim joj.
��Hm... neljubazna. � Mislim da je kimnula glavom. Plamtjela je u mom oku,
plavo, zlatno.
��A �to misle o tebi � upitam je blago � drugi ljudi? � Rukom poka�em na
otvoren prozor.
��Sva�ta � osmjehne se. � Sva�ta. Ljudi nalaze divna obja�njenja. � Jesi li
vidio "male ljude" u parkovima, cirkusima, nakaze za koje ljudi pla�aju kako bi im
se smijali?
��Bio sam vra�ev �egrt! � provali iz mene. � �egrt! � rekoh. � Po�elio sam je
dodirnuti, pomilovati po kosi, ali sam je se bojao, jer je njezin gnjev bio poput
svije�e koja se svakog trenutka mo�e rasplamsati.
Ponovno se nasmije�i pa povu�e moju ruku u svoje krilo i pokrije je koliko je
mogla svojom rukom. � Da, �egrt � nasmije se. � Ali, reci mi ne�to s tih tvojih
visina. Kako je bilo... voditi ljubav?
Udaljim se od nje brzo i poput nekog tupavog smrtnika potra�im pelerinu i
rukavice. � Ne sje�a� se? � upita me mirno kad sam uhvatio mjedenu ru�ku na
vratima.
Stanem posti�en. Osje�ao sam njezin pogled na le�ima. Okrenem se kao da se
pitam, kamo idem, �to �u, za�to stojim ovdje?
��Bilo je na brzinu � rekoh poku�avaju�i je pogledati u o�i. Kako su bile
besprijekorno, smireno plave i usrdne! � Malokad sam u�ivao. Sna�an osje�aj, ali
brzo se izgubi. Mislim da je blijeda sjena ubijanju.
��Ah � re�e ona. � I ovo kako te mu�im, i to je blijeda sjena ubijanju.
��Da, gospo � rekoh joj. � Rekao bih da je tako. � Brzo se naklonim i po�elim
joj laku no�.
Usporio sam korak tek kad sam odmaknuo od hotela. Prije�em Seinu. �elio sam
tamu. Sakriti se od nje i osje�aja koji su u meni bujali i silnog straha koji me
obuzimao da ne mogu usre�iti Claudiju, da ne mogu usre�iti ni sebe udovoljavaju�i
joj.
Sve bih dao na svijetu da sam joj mogao udovoljiti, svijet koji nam je
pripadao, i koji je istodobno izgledao i prazan i vje�an. Ali vrije�ale su me
njezine rije�i i o�i; nikakva obja�njenja koja su mi prolazila mozgom i koja sam
o�ajni�ki �aptao dok sam prolazio kroz Rue St. Michel i starije, tamnije ulice
Latinske �etvrti, nikakva obja�njenja nisu mogla ubla�iti ni njezino nezadovoljstvo
ni moju bol.
Naposljetku odustanem od rije�i osim �udnog pripjeva. Bio sam u mrkloj tami
srednjovjekovne ulice i slijepo skretao iza o�trih zavoja, utje�en visinom uskih
ku�a, koje su izgledale kao da bi se svakog trenutka mogle sru�iti i koje su poput
�ava zatvarale tu uli�icu ispod ravnodu�nih zvijezda. � Ne mogu je usre�iti. Nije
sretna sa mnom i svakim danom je nesretnija. � To je bio pripjev koji sam ponavljao
poput �isla, �arolije kojom bih mogao promijeniti stvarnost, Claudijinu neizbje�nu
razo�aranost potragom koja nas je dovela u ovaj pakao u kojem sam osje�ao kako se
otu�uje od mene. �ak sam zamislio da sam ljubomoran na lutkaricu kojoj se obratila
sa zahtjevom da joj izradi tu maju�nu �enu, jer joj je lutkarica dala ne�to �to je
nakratko dr�ala uza sebe u mojoj nazo�nosti kao da me nije bilo.
�to �e se izroditi iz toga, �emu to vodi?
Prvi put sam poslije dolaska u Pariz prije nekoliko mjeseci duboko osjetio
veli�inu tog grada, kako se iz ovakve zavojite, slijepe ulice lako mo�e prije�i u
svijet u�itaka. Prvi put sam osjetio beskorisnost tog grada. Beskoristan je za
Claudiju ako ne mo�e podnijeti taj gnjev, ako ne mo�e shvatiti granice koje je
ljute i ispunjavaju gor�inom. Ja sam bio bespomo�an. I ona je bila bespomo�na. Ali
sna�nija od mene. Znao sam, kao i kad sam joj u hotelu okrenuo le�a, da je u
njezinim o�ima vje�na ljubav prema meni.
 Slu�en, umoran i zalutao, neugasivim vampirskim osjetilima osjetim da me netko
prati.
Moja prva pomisao bila je nerazumna: Claudia je po�la za mnom. Budu�i da je
pametnija od mene, slijedila me na velikoj udaljenosti. Ali zajedno s tom mi�lju
javi mi se i druga, pomalo okrutna, s obzirom na ono �to se dogodilo izme�u nas.
Koraci su bili prete�ki za nju � neki smrtnik hoda ulicom ne znaju�i da ide ususret
smrti.
Nastavim hodati, spreman da me ponovno obuzme zaslu�ena bol, kad mi mozak re�e:
� Budalo, poslu�aj! � I shvatim da su koraci, koji su odjekivali u daljini,
savr�eno uskla�eni s mojima. Slu�ajnost.
Jer, ako su to koraci smrtnika, predaleko su da bi ih smrtnik �uo. No kad sam
stao o tome razmisliti, stali su i koraci. Kad sam se okrenuo i rekao samom sebi:
"Louis, vara� se", pa ponovno krenuo i koraci to isto u�ine. Korak za moj korak,
br�i kad ja ubrzam. A tad se dogodi ne�to izvanredno, nepobitno. Na en garde zbog
koraka, spotaknem se o crijep koji je pao s krova i udarim u zid. Koraci ponove
posr�u�i ritam mojih koraka.
Zaprepastim se i prestra�im ja�e od straha. Ulica je bila tamna. Na prozorima
nije svijetlilo ni najslabije svjetlo. Jedinu sigurnost koju sam imao, zbog velike
razdaljine izme�u mene i koraka bilo je jamstvo da koraci nisu ljudski. Nisam znao
�to u�initi. Imao sam neodoljivu �elju da pozovem to bi�e i po�elim mu
dobrodo�licu, dam mu na znanje brzo i nesumnjivo da ga �ekam, da sam ga tra�io, da
�u se suo�iti s njim. Ali sam se bojao. U�inilo mi se da je najpametnije nastaviti
hodati, �ekati da me sustigne. Krenem i ponovno za�ujem jeku svojih koraka, a
udaljenost izme�u nas ostane ista. Postanem napetiji, a mrkla tama oko mene u�ini
mi se jo� vi�e prijete�om. Ponavljao sam mjere�i korake: "Za�to me slijedi� u
stopu, za�to mi daje� znati da si ondje?
Skrenem i na drugom uglu ugledam zraku svjetla. Ulica se koso uspinjala prema
njemu. Polako sam hodao, srce mi je bubnjalo u u�ima, nisam �elio stati u to
svjetlo.
I dok sam oklijevao, zapravo stao to�no ispred ugla, ne�to za�tropota i zalupa,
kao da se ru�i krov ku�e pokraj koje sam stajao. Odsko�im na vrijeme a gomila
crepova sru�i se na ulicu. Jedna mi okrzne rame. Tad zavlada muk. Zagledam se u
crepove, osluhnem, po�ekam. Polako stupim na svjetlo. Na vrhu ulice ispod plinske
svjetiljke ugledam obrise drugog vampira.
Silno visok, iako suhonjav poput mene, bijela lica koje se sjajilo na svjetlu
svjetiljke, buljio je u mene velikim crnim o�ima s neskrivenim �u�enjem. Desna mu
je noga bila svinuta kao da je zastao u pola koraka. Shvatim da je njegova crna
duga kosa gusta i po�e�ljana to�no poput moje, da je odjeven u jednak kaput i
pelerinu, i da opona�a moje dr�anje i izraz lica. Progutam slinu i polako ga
odmjerim. Poku�avao sam prikriti brzo lupanje srca, jer je i on mene odmjeravao.
Kad je trepnuo shvatim da sam i ja trepnuo, a kad sam prekri�io ruke na prsima, i
on u�ini isto. Izlu�ivao me. Jo� i vi�e od toga. Kad sam jedva primjetno pomaknuo
usnice i on ih jedva primjetno pomakne. Rije�i su mi presu�ile i nisam se mogao
sjetiti drugih kojima bih prekinuo to stanje. Njegova visina, o�tre crne o�i i
silna pozornost koja je, naravno, bila poruga, ali ipak prikovana uz mene. On je
bio vampir, a ja zrcalo.
��Domi�ljato � rekoh mu kratko i o�ajno i on naravno ponovi tu rije�. Iako me
to izlu�ivalo, ipak mi pobjegne osmijeh, u neskladu sa znojem koji mi je izbio iz
svake pore i drhtanjem nogu. I on se nasmije�i, ali su mu o�i, za razliku od mojih,
bile �ivotinjski divlje, a njegov mehani�ki osmijeh zlokoban.
Zakora�im prema njemu. I on zakora�i prema meni. Stanem netremice ga gledaju�i,
stane i on. Tad on polako podigne desnu ruku, iako ja svoju nisam. Skupi prste u
�aku i udari se u prsa. Ubrzavao je udarce rugaju�i se lupanju mog srca. Iz njega
provali smijeh koji ispuni uli�icu. Zabaci glavu i poka�e o�njake. Prezirao sam ga
iz dna du�e.
���eli� li me napasti? � upitam, ali on zbri�e moje rije�i porugom.
��Lakrdija�u! � narogu�im se. � Lakrdija�u!
Ta ga rije� zaustavi. Zamre mu na ustima dok ju je izgovarao. Lice mu se
smrkne.
 U�inim tad ne�to nagonski. Okrenem mu le�a i krenem, mo�da kako bi on krenuo za
mnom i zapitao tko sam. Ali pokretom tako brzim da ga nisam ni opazio, on stane
ispred mene kao da se ondje stvorio. Ponovno mu okrenem le�a i ponovno se na�em
licem u lice s njim ispod svjetiljke. Jedini znak da se pokrenuo bila je uzbibanost
njegove tamne, valovite kose.
��Tra�im te! Do�ao sam u Pariz zbog tebe! � prisilim se re�i. Vampir nije
ponovio moje rije�i i nije se micao, samo me gledao.
Pribli�i mi se otmjenim hodom. Njegovo tijelo i pona�anje mi poka�u da je
ovladao sobom. Ispru�i ruku kao da se �eli rukovati, ali me gurne i ja izgubim
ravnote�u. Kad sam se podigao, ko�ulja mi je bila natopljena znojem i pripijena uz
tijelo, a ruka uprljana od vla�nog zida.
Kad sam se okrenuo prema njemu on me baci na tlo.
Htio bih vam opisati njegovu snagu. Osjetili biste to kad bih vas napao i
udario rukom a vi ne biste opazili ni da sam je ispru�io.
No ne�to je u meni govorilo: "Poka�i mu svoju snagu". Brzo se podignem i krenem
prema njemu ispru�enih ruku. Udarim u zrak, praznu no� koja se svijala oko te
svjetiljke. Ogledavao sam se, ali sam bio sam i potpuna budala. Znao sam da je to
neka vrsta provjere, ali sam ipak zvjerao po tamnoj ulici, ulazima, mjestima na
kojima se mogao sakriti. Nisam se �elio podvrgnuti toj provjeri, ali nisam imao
izbora. Htio sam se dosjetiti podrugljivog na�ina da to ka�em kad se on iznenada
pojavi, prodrma me, odbaci nekoliko metara i ja padnem na kamenom poplo�an kolnik.
U rebrima osjetim njegovu �izmu. Bijesno ga zgrabim za nogu i skoro s nevjericom
osjetim ko�u i kost. Pao je na kameni zid na suprotnoj strani ulice i bijesno
zare�ao.
�to se tad dogodilo, ne znam. �vrsto sam dr�ao tu nogu, iako me �izma htjela
dohvatiti. Pao je preko mene, podignuo se, a tad me sna�ne ruke podignu u zrak.
Mogu zamisliti �to se moglo dogoditi: mogao me odbaciti nekoliko metara, toliko je
bio sna�an. Onako izudaran, te�ko ranjen, mogao sam izgubiti svijest. �ak me i u
toj gu�vi silno zabrinjavalo to �to nisam znao mogu li uop�e izgubiti svijest. Ali
nisam imao priliku to doznati. Iako sam bio omamljen, bio sam siguran da je netko
stao izme�u nas, netko tko se s njim ravnopravno borio i prisilio ga da se odrekne
plijena.
Kad sam otvorio o�i, bio sam u istoj ulici. Ugledam dva lika koji mi zatrepere
pred o�ima, a zatim oko mene zalepr�a crna odje�a, �izma udari po kamenu i no� se
sti�a. Sjedio sam i te�ko disao, znoj mi se slijevao niz lice, zvjerao sam oko sebe
i u uzak trak blijedog neba. Polako, i to stoga �to je moj pogled po�ivao na njemu,
od crnog se zida odlijepi lik. �u�ao je na izbo�enom kamenom nadboju. Okrene se. Na
kosu i uko�eno bijelo lice padne malo svjetla. �udno lice, �ire i ne tako ispijeno
poput lica onog prvog vampira. Gledao me velikim tamnim o�ima. S usana mu se otkine
�apat, iako ih nije otvorio: � Dobro vam je.
Bilo mi je i vi�e nego dobro. Osovio sam se na noge, spreman za napad. Ali je
onaj lik ostao �u�ati, kao da je dio zida. Bijelom rukom posegne u d�ep prsluka.
Izvadi posjetnicu, bijelu poput prstiju koji mi je pru�e. Ne pomaknem se. � Do�ite
nam sutra nave�er � re�e isti �apat s glatkog, bezizra�ajnog lica na kojem je bilo
osvijetljeno jedno oko. � Ne�u vas napasti � re�e. � A ne�e ni onaj drugi. Ne�u mu
dopustiti. � I njegova ruka u�ini �to vampiri mogu. �inilo se kao da se odvojila od
njegova tijela i spustila posjetnicu u moju ruku. Na svjetlu bijesnu crvena slova.
A lik se poput ma�ke popne po zidu i nestane brzo izme�u krovnih zabata.
Znao sam da sam ostao sam, osje�ao sam. Otkucaji mog srca kao da su ispunili
uli�icu dok sam stajao ispod svjetiljke i �itao posjetnicu. Dobro sam poznavao
adresu, jer sam �esto posje�ivao kazali�ta u toj ulici. Ali naziv kazali�ta me
zaprepasti: Theatre des Vampires. Nazna�eno vrijeme: devet sati nave�er.
Okrenem posjetnicu i ugledam bilje�ku: � Povedite malu ljepoticu. Dobrodo�li
ste. Armand.
Nije bilo sumnje da je poruku napisala osoba koja mi je dala posjetnicu. Imao
sam malo vremena da se vratim u hotel i ispri�am �laudiji o tome prije zore. Tr�ao
sam brzo tako da prolaznici na bulevaru nisu ni vidjeli sjenu koja bi ih okrznula.
U Theatre des Vampires moglo se do�i jedino uz pozivnicu i naredne no�i vratar
pregleda moju. Ki�a je meko padala na sve oko nas: na mu�karca i �enu koji su
zastali kod zatvorene blagajne, na zgu�vane plakate prosta�ki zastra�uju�ih vampira
ispru�enih ruku i pelerina sli�nih krilima �i�mi�a spremnih da se sklope oko
�rtvinih ramena, na parove koji su se tiskali oko nas u prepunom predvorju. Svi
posjetitelji bili su isklju�ivo smrtnici. Nije bilo vampira, �ak ni biljeter koji
nas je napokon pustio u vrevu razgovora, vla�nu vunu i damske prste u rukavicama
koji posluju oko pustenih �e�ira i mokrih uvojaka. U tom silnom uzbu�enju probijao
sam se do sjenovitih kuteva. Nahranili smo se neposredno prije posjete kazali�tu
kako u �ivahnoj ulici u kojoj se nalazilo kazali�te ne bismo bili odvi�e bijeli a
o�iju odvi�e jasnih. Bilo mi je mu�no od okusa krvi u kojem nisam u�ivao. No, nisam
imao vremena, to nije bila no� za ubijanje, nego no� otkrovenja, bez obzira na
svr�etak. Bio sam siguran u to.
I tako smo stajali me�u posjetiteljima. Vrata gledali�ta se otvore i jedan se
mladi� progura do nas i rukom poka�e iznad na�ih ramena na stube. Imali smo lo�u,
me�u najboljima u kazali�tu, pa ako krv nije potpuno obojila moju ili Claudijinu
ko�u, razvodnik nije ni�im pokazivao da je to opazio ili da ga je briga. �ak nam se
ljubazno nasmije�io kad je odmaknuo zavjesu kako bismo sjeli na dva sjedala ispred
mjedene ograde.
��Bi li te za�udilo da imaju smrtnike robove? � �apne Claudia.
��Lestat nikad nije vjerovao robovima smrtnicima � odgovorim. Promatrao sam
kako se sjedala pune, kako ispod mene kroz redove svilenih sjedala plove prelijepo
ukra�eni �e�iri. Bijela ramena blistala su u dubokom udubljenju balkona, dijamanti
su svjetlucali na plinskom svjetlu. � Zapamti, jednom budi prepreden � za�ujem
Claudijin �apat ispod njezine sagnute plavokose glave. � Prevelik si d�entlmen.
Svjetla se pogase, najprije na balkonu, pa uzdu� zidova u parketu. Skupina
glazbenika skupila se u prostoru za orkestar ispod pozornice. Ispod dugog zelenog
zastora najprije zatreperi, pa se poja�a plinsko svjetlo. Publika nestane u tami
kao da ju je prekrio siv oblak kroz koji su svjetlucali jedino dijamanti na
zape��ima, vratovima, prstima. Spusti se muk poput sivog oblaka i svi zvukovi skupe
se u jednom upornom ka�lju. Zatim zavlada ti�ina. Za�uje se sporo, ritmi�ko
udaranje defa. Uz to se �uo tih napjev drvene flaute koji kao da je preuzeo o�tar
metalni zvuk njegova zvonca i ispleo ga u napjev srednjovjekovnog ugo�aja. Zatim se
za�uje trzanje �ica koje istakne zvuk defa. I flauta se poja�a u tom sjetnom i
tu�nom napjevu. Glazba je bila dopadljiva i publika se umiri i ujedini, kao da je
glazba te flaute bila svijetla vrpca koja se polako odmotava u tami.
�ak ni zastor nije razbio tu ti�inu i be�umno se podigne. Svjetla se poja�aju.
Pozornica nije bila pozornica, nego gusta �uma. Reflektori su osvjetljavali gruba
stabla i guste kro�nje ispod tamnog luka. Kroz stabla se moglo vidjeti ne�to nalik
na nisku, kamenu obalu rijeke, a iznad toga iskri�avu vodu. �itav taj
trodimenzionalni svijet bio je naslikan na finom svilenom platnu koje je lagano
podrhtavalo.
Taj prizor najprije pozdravi slab pljesak, koji okupi pristalice u �itavoj
publici, pa se postupno poja�a i zamre. Crn, zakukuljen lik kretao se po pozornici
od stabla do stabla tako brzo da se �inilo, kad bi zakora�io u krug svjetla, kako
se ondje stvorio nekom �arolijom. Jedna ruka poput munje sune ispod njegove
pelerine i izvu�e srebrnu kosu, a drugom je dr�ao masku na tankom dr�ku ispred
nevidljivog lica, masku koja je prikazivala sjajan lik Smrti, naslikanu lubanju.
U publici se za�uju uzdasi. Smrt je stajala ispred publike, podignute kose,
Smrt na rubu crne �ume. Kao i u publici, tako i u meni �arolija tih krhkih
oslikanih kulisa, tajanstvenost svijeta na pozornici osvijetljenog reflektorima,
svijeta u kojem se taj lik kretao ispred publike u svojoj bogatoj crnoj pelerini s
lako�om velike ma�ke, koji je mamio uzdahe i zadivljen �apat, ne probudi strah, ve�
ne�to ljudsko.
Iza tog lika �iji su pokreti op�inili gledatelje ba� kao i ritam prate�e glazbe
u kojem se kretao, do�u drugi likovi. Najprije starica, vrlo pognuta i zgrbljena,
sijede mahovinaste kose, ruke spu�tene pod teretom velike ko�are s cvije�em.
Nesigurnim koracima grebla je po pozornici a glava joj je poskakivala u ritmu
glazbe i naglih pokreta Smrti. Starica ugleda Smrt, polako spusti ko�aru na zemlju
i sklopi ruke u molitvi. Bila je umorna. Glavu nasloni na ruke kao da spava.
Ispru�i ruke prema Smrti preklinju�i je. Ona joj pri�e, sagne se i pogleda je u
lice, koje je za publiku bilo skriveno ispod kose pa ustukne i mahne rukom kao da
rasku�uje zrak. Gledatelji se nesigurno nasmiju, ali kad starica ustane i potr�i za
Smrti, zaori se smijeh.
Glazba se pretvori u posko�icu u ritmu njihova tr�anja. Starica je ganjala Smrt
po pozornici dok se ova napokon ne pritaji, stopi s tamnom korom stabla i sakrije
maskom pokriveno lice ispod pelerine poput ptice. Starica, izgubljena, pobije�ena,
pokupi ko�aru. Glazba uspori i prilagodi se ritmu njezina hoda. Starica ode s
pozornice. Nije mi se to svidjelo. Nije mi se svidio smijeh. Ugledam druge likove
�ije je pokrete pratila glazba: bogalji na �takama, prosjaci u sivim ritama, svi
pru�aju ruke prema Smrti koja se vrtila kao �igra. Umakla bi jednom izvinuv�i le�a,
drugom bi odmahnula rukom �enskastim pokretom ga�enja, i kona�no ih sve otjerala
ki�enim pokretom koji je pokazivao umor i dosadu.
Tad sam shvatio kako mlitava bijela ruka koja je izvodila te komi�ne pokrete
nije bijela od pudera. Smijeh publike mamila je vampirska ruka koja se, kad se
pozornica napokon ispraznila, podigla do iscerene lubanje kao da skriva zijev. Ne
skidaju�i masku, vampir se vje�to namjesti kao da se naslanja �itavom te�inom na
oslikano svileno stablo i kao da blago tone u san. Glazba zacvrku�e, za�ubori i
reflektor koji je Smrt osvjetljavao �utim krugom potamni i ugasi se.
Drugi reflektor probije svileni zastor kao da �e ga rastopiti i osvijetli mladu
�enu u dnu pozornice. Bila je veli�anstveno visoka i uokvirena bujnom zlatnoplavom
kosom. Osjetim divljenje publike kad je zastala u svjetlu reflektora. Na obzoru se
uzdizala crna �uma; djevojka kao da se izgubila me�u drve�em. Zaista se izgubila, a
nije bila vampir. Zemlja na njezinoj bijednoj bluzi i suknji nije bila umjetna.
Njezino prekrasno lice bilo je �isto. Gledala je u svjetlo, lijepo izdjeljanih crta
lica kao lice mramorne Djevice Marije, s kosom poput aureole. Od svjetla nije nikog
vidjela, a svi su vidjeli nju. Jauk, koji joj se otme s usana kad je posrnula,
odjekne iznad tihe, romanti�ne svirke flaute, priznanja toj ljepoti. Smrt se trgne
iz sna u prigu�enom svjetlu reflektora, okrene se i ugleda je o�ima publike pa
slobodnu ruku podigne u znak divljenja.
Smijeh zamre prije nego se pro�irio. Bila je odvi�e lijepa, a njezine sive o�i
odvi�e prestra�ene. Gluma je bila izvrsna. Maska s lubanjom bude odba�ena i Smrt
poka�e sjajno bijelo lice publici, nestrpljivom rukom zagladi svoju lijepu crnu
kosu, popravi prsluk, obri�e nepostoje�u pra�inu s revera. Zaljubljena Smrt.
Publika zaplje��e sjajnom licu, izbo�enim jagodi�nim kostima, crnim o�ima koje su
namigivale, kao da je rije� o vje�tom prividu; zapravo je to bilo lice vampira koji
me presreo u Latinskoj �etvrti, osvijetljeno jarkom �utom svjetlo��u.
U tami posegnem za Claudijinom rukom i �vrsto je stisnem. Ali je ona sjedila
nepomi�no, o�arana. �uma na pozornici, kroz koju je sirota obnevidjela smrtnica
zavirivala u pravcu smijeha, podijeli se na dvije fantomske polovine; u sredini
ostane slobodan prazan prostor kako bi joj se vampir mogao pribli�iti.
I�la je prema rubu pozornice, ali ugleda vampira, stane i jaukne poput djeteta.
Zaista je bila poput djeteta, iako odrasla �ena. Jedino je nekoliko bora oko o�iju
odavalo njezinu dob. Male, ali lijepo oblikovane grudi nazirale su se ispod bluze,
a uski bokovi davali su dugoj, pra�njavoj suknji senzualnu o�trinu. Kad se
odmaknula od vampira, ugledam suze u njezinim o�ima poput stakla na treperavom
svjetlu i duh mi se zgr�i od straha i �e�nje. Bila je prelijepa.
Iza nje se na crnoj pozadini pokrene puno oslikanih lubanja, likova koji su
nevidljivo nosili maske odjeveni u crno, osim slobodnih bijelih ruku koje su
pridr�avale rub pelerina, nabore sukanja. Bilo je ondje i �ena vampirica koje su se
zajedno s mu�karcima primicale �rtvi i oni jedno po jedno odbace maske na hrpu.
Dr�ke su izgledale poput kostiju, a lubanje su se cerile u tami. Na pozornici je
sad bilo sedam vampira, me�u njima i tri vampirice. Njihove bijele grudi sjajile su
iznad tijesnih crnih steznika njihovih haljina, a tamne o�i na sjajnim licima
gledala ispod crnih uvojaka. Tamne ljepotice lebdjele su oko te rasko�ne smrtne
ljepote, ali bile su blijede i hladne u usporedbi s njezinom sjajnom plavom kosom,
ru�i�astom ko�om. �uo sam tihe uzdahe publike. Bio je to sjajan prizor, krug
bijelih lica koja se pribli�avaju predvo�eni gospodinom Smrti, koji se okrene
publici prisloniv�i ruku na srce, pognuv�i glavu kao da tra�i njihovo
razumijevanje, jer nije li neodoljiva? Poneki smijeh, uzdasi. Ali ona prekine
za�aranu ti�inu, � Ne �elim umrijeti � �apne zvonkim glasom.
��Mi jesmo smrt � on joj odgovori i oko nje prostruji �apat: � Smrt. � Ona se
okrene, zabaci kosu kao zlatnu ki�u, bogatu i �ivu iznad siroma�ne odje�e. �
Pomozite mi! � zavapi tiho kao da se boji podi�i glas. � Netko � re�e ljudima za
koje ja znala da su ondje. Claudia se tiho nasmije. Djevojka na pozornici nije
to�no znala gdje je, �to se doga�a, ali je znala puno vi�e od gledatelja koji su je
zadivljeno gledali.
��Ne �elim umrijeti! Ne �elim! � Njezin lijep glas prepukne. Pogled prikuje za
visokog, zloslutnog vo�u vampira, demonskog lakrdija�a koji iskorakne iz kruga.
��Svi umiremo � odgovori joj on. � Jedino �to je zajedni�ko svim smrtnicima
jest smrt. � Rukom obuhvati orkestar, udaljena lica na balkonu, lo�e.
��Ne � prosvjedovala je ona s nevjericom. � Preda mnom je toliko godina,
toliko... � Glas joj je bio lagan, pjevan od bola. �inio ju je neodoljivom, kao i
pokret drhtave ruke na njezinu otkrivenom grlu.
��Godine! � re�e glavni vampir. � Kako zna� da je pred tobom toliko godina?
Smrt se ne obazire na godine! Mo�da si bolesna, mo�da te bolest izjeda. Ili te
mo�da na ulici �eka neki �ovjek koji �e te ubiti zbog tvoje plave kose! � I on je
dodirne prstima. Njegov dubok, onozemaljski glas bio je zvu�an. � Da ti ka�em �to
ti sudba sprema?
��Ne zanima me. Ne bojim se � ogor�eno re�e ona. Poslije njegovog, njezin jasni
glas zazvu�i krhko. � Prihvatit �u taj rizik.
Ako riskira� i po�ivi� godinama, kakva �e ti biti ba�tina? Zgrbljena, bezuba
starica? � On joj podigne kosu s le�a i otkrije blijedi vrat. Polako izvu�e vrpcu
iz �irokih nabora bluze. Jeftin se materijal rastvori, rukavi skliznu s njezinih
uskih, ru�i�astih ramena. Ona skupi bluzu, ali je on zgrabi za zape��a i ra�iri joj
ruke. Publika ispusti uzdah uglas, �ene posegnu za opernim dalekozorima, mu�karci
se nagnu u stolcima. Platno padne i ugledam blijedu, besprijekornu ko�u koja se
nadimala od otkucaja njezina srca i male bradavice koje su jedva zadr�avale
tkaninu. Vampir joj je �vrsto dr�ao ruke uz bok, a suze su se slijevale niz rumene
obraze. Zubima je grizla usnu. � Kao �to je ova ko�a ru�i�asta, tako �e posivjeti i
naborati se � re�e on.
��Pustite me da �ivim, molim vas � preklinjala je. Okrene se od njega. � Pa �to
onda? Svejedno mi je.
��Ali za�to se boji� sad umrijeti? Ako te ne pla�e ti u�asi?
Ona zatrese glavom, zbunjena, nadmudrena, bespomo�na. Osjetim u �ilama i gnjev
i strast. Pognute glave morala je braniti �ivot; bilo je nepravedno, �udovi�no
nepravedno da mora pobijati njegovu logiku zbog ne�eg tako o�iglednog i svetog i
tako prekrasno utjelovljenog u njoj. Ali oduzeo joj je mo� govora, prikazao njezin
silan �ivotni nagon neva�nim, zbrkanim. Osjetim kako slabi i umire u du�i i zamrzim
tog vampira.
Bluza sklizne do struka. Kroz zagolicano mno�tvo prostruji mrmor kad se otkriju
njezine male, okrugle grudi. Poku�ala je oslobodi ti ruku, ali ju je on �vrsto
dr�ao.
��Recimo da te pustim, da se Smrt sa�ali na tvoju ljepotu. A na kome da Smrt
utoli svoju strast? Netko mora umrijeti umjesto tebe. Odaberi nekog. Osobu koja �e
te zamijeniti i patiti kao �to ti pati�. � On poka�e prema publici i silno je
zbuni. � Ima� li sestru, majku, dijete?
��Ne � zastenje ona. � Nemam � zatrese gustom kosom.
��Netko bi te sigurno zamijenio. Prijatelj? Izaberi!
��Ne mogu. Ne �elim. � Izvijala se pod njegovim �vrstim stiskom. Drugi vampiri
su mirno promatrali, bezizra�ajnih lica, kao da je njihov onozemaljski lik maska. �
Ne mo�e�? � rugao joj se. Kad bi rekla da mo�e, zamjerio bi joj, rekao da je zla
jer je odabrala nekom smrt i da je zaslu�ila svoju kob.
��Smrt te �eka posvuda � uzdahne on kao da se ljuti. Publika te nije opazila,
ali ja jesam. Vidio sam kako mu se gr�e mi�i�i na glatkom licu. Poku�avao je
zadr�ati pogled njezinih sivih o�iju, ali ona je u o�aju i nadi odvra�ala pogled s
njegovih. U toplom zraku osjetim miris pra�ine i njezine ko�e, za�ujem nje�no
udaranje njezina srca. � i Nesvjesna smrt, sudbina svih smrtnika. � Nagne se k
njoj, zami�ljen, zaslijepljen njome. Nije se predavao. � Hm... ali mi smo svjesna
smrt! Kakva bi nevjesta bila! Zna� li �to zna�i kad te Smrt voli? � Samo da je nije
poljubio u lice i sjajnu mrlju od njezinih suza. � Zna� li �to zna�i da te Smrt
poimence poznaje?
Ona ga pogleda, nasmrt prestra�ena. A tad joj se o�i zacakle, usne opuste.
Zurila je pokraj njega u lik drugog vampira koji je polako iza�ao iz sjene. Dugo je
stajao na rubu kruga, sklopljenih ruku, mirnih velikih crnih o�iju. Njegovo dr�anje
nije odavalo glad. Nije bio ushi�en. Gledala ga je u o�i. Njezina bol kupala ju je
u krasnom svjetlu, svjetlu koje ju je �inilo neodoljivo privla�nom. Taj stra�an bol
dr�ao je izmu�enu publiku u napetosti. Osje�ao sam njezinu ko�u, male, usiljene
grudi, osjetio sam kako je milujem. Zatvorim o�i kako bih odagnao tu sliku. Svi su
osje�ali zajedni�tvo vampira. Nije imala izgleda.
Otvorim o�i i ugledam je u ljeskanju reflektora, njezine zlatne suze; drugi
vampir koji je stajao podalje tiho re�e: � Nema boli.
Lakrdija� se uko�i, ali to nitko ne opazi. Vidjeli su jedino djevoj�ino glatko,
djetinje lice, rastvorene usne, opu�tene od prostodu�nog �u�enja dok je gledala u
tog vampira. Nje�nim glasom ponovi za njim: � Nema boli?
��Tvoja ljepota je na� dar. � Njegov sna�an glas lako ispuni kazali�te i smiri
rastu�i val uzbu�enja. Njegova se ruka skoro neprimjetno pomakne. Lakrdija� se
povu�e, postane jedno od strpljivih, bijelih lica, u kojima su glad i smirenost
bili �udno sjedinjeni. Polako i nje�no vampir krene prema njoj. Bila je opu�tena,
zaboravila je na golotinju, vje�e su joj treperile, a iz vla�nih usana se iskrade
uzdah. � Nema boli � ponovi. Nisam mogao podnijeti kako �ezne za njim, kako umire
pod snagom tog vampira. �elio sam je zazvati, razbiti njezinu op�injenost. A i
�elio sam je. �elio dok joj je on prilazio i pru�ao ruku prema vezici njezine
suknje i dok se ona naginjala prema njemu, zaba�ene glave. Crna tkanina sklizne
preko bokova, zla�anih dla�ica me�u nogama, dje�jih maljica, nje�nih uvojaka, do
gle�njeva. Vampir ra�iri ruke le�ima okrenut prema reflektorima. Crvenkasta mu kosa
zadrhti kad se njezina zlatna kosa rasula po njegovoj pelerini. � Nema boli �
�aptao joj je i ona se predavala.
Okrene je polako na stranu kako bismo vidjeli njezino spokojno lice. Podigne
je. Njezina le�a se izvinu, grudi dodirnu njegovu dugmad, blijedim rukama zagrli ga
oko vrata. Kad ju je ugrizao ona se uko�i i krikne, iako joj je lice bilo smireno.
Zatamnjeno kazali�te strasno zaje�i. Njegova bijela ruka zasja na njezinoj
stra�njici koju je njezina kosa brisala, milovala. Podigne je s poda dok je pio
krv. Njezin vrat sjajio je na njegovom bijelom obrazu. Osjetim slabost, omamu,
glad. Zgr�i mi se srce, �ile. �vrsto se uhvatim za mjedenu ogradu lo�e. Stezao sam
je sve dok ne zajeca u spojevima. Taj me tihi zvuk, ne�ujan za u�i smrtnika, vrati
u stvarnost.
Pognem glavu. Htio sam zatvoriti o�i. Zrak je mirisao na njezinu slanu ko�u,
blisku, vru�u i slatku. Drugi vampiri su zatvorili krug oko nje. Bijela ruka koja
ju je �vrsto dr�ala zadrhti i crvenokosi vampir je pusti i otkrije pogledima. Glava
joj je visjela; on je preda jednoj od vampirica hladne ljepote koja je uzme u
naru�je, pogladi i sagne se da popije krv. Vampiri su okru�ili �rtvu i dodavali je
jedan drugom ispred o�aranog mno�tva. Glava joj je pala preko ramena jednog
vampira; zatiljak joj je bio zavodljiv jednako kao mala stra�njica, besprijekorna
ko�a na dugim bedrima ili nje�ne crte ispod svijenih koljena.
Naslonio sam se na naslon stolca. U ustima sam osje�ao njezin okus, �ile su me
boljele. Kutom oka vidio sam crvenokosog vampira koji ju je osvojio kako se ponovno
odvojio. Tamnim o�ima kao da me tra�io u tami, kao da me netremice gledao iznad
strujanja toplog zraka.
Vampiri se povuku. Naslikana �uma be�umo sklizne natrag. Ona smrtnica, nje�na i
vrlo bijela, le�ala je naga u toj tajanstvenoj �umi, polo�ena na crnu svilu
mrtva�ke nosiljke kao da le�i na podu �ume. Zapo�ne glazba, jezovita i stra�na.
Poja�avala se dok su se svjetla polako gasila. Svi su vampiri oti�li osim
lakrdija�a koji je pokupio svoju kosu i masku. �u�ne pokraj usnule djevojke,
svjetla se pogase i u tami ostane jedino glazba. A tad i ona prestane.
Na trenutak je publika nepomi�no sjedila.
Najprije se za�uje sporadi�ni pljesak a potom on ujedini publiku. Svjetla se
upale u udubinama zidova, glave se okrenu jedna prema drugoj i po�ne razgovor. �ena
u sredini reda ustane i o�tro uzme krzneni kaput sa sjedala pokraj svog, iako drugi
ljudi jo� nisu ustali. Jedan se gledatelj progura do prolaza i publika ustane kao
da je ne�to tjera k izlazu.
Ali se taj �amor pretvori u ugodan �amor profinjene i namirisane publike koja
ispuni predvorje kazali�ta. �arolije nestane. Vrata se �irom otvore i za�uje se
romor mirisne ki�e, lupkanje konjskih kopita i glasovi koji pozivaju taksije. U
moru pomaknutih stolaca, na zelenim bar�unastim jastu�i�ima sjajila se bijela
rukavica.
Sjedio sam, gledao i slu�ao. Jednom sam rukom sakrio lice od svih i nikog,
lakat naslonio na ogradu. Strast se u meni gasila, gubio se djevoj�in okus na
usnama. Kao da je miris ki�e donosio i njezin miris, a u praznom se kazali�tu �ulo
njezino srce. Udahnem, okusim ki�u i opazim Claudiju kako nepomi�no sjedi, ruku u
rukavicama polo�enih na krilo.
U ustima osjetim gorak okus. Bio sam zbunjen. Ugledam osamljenog razvodnika
kako ispravlja stolce, podi�e odba�ene programe sa sagova. Bio sam svjestan svoje
boli, zbunjenosti, zasljepljuju�i strasti koja me napu�tala tvrdoglavom sporo��u i
koju bih mogao izbrisati ako bih se brzo spustio u parket, povukao razvodnika u
tamu i popio mu krv kao �to su je vampiri popili onoj djevojci. �elio sam to
u�initi, a opet nisam �elio ni�ta. Claudia re�e u moje pognuto uho: � Strpljenja,
Louis. Strpljenja.
Otvorim o�i. Netko je bio blizu mene, u mom vidokrugu, netko tko je prevario
moj osjet sluha, moj predosje�aj koji bi uvijek, barem sam tako mislio, probijao
poput osjetljive antene i ovakvu zami�ljenost. On je stajao pokraj mene, be�uman,
iza zastora lo�e, onaj vampir crvenkaste kose, onaj koji se dr�ao postrani. Stajao
je na stubama pokrivenim sagom i gledao nas. Znao sam da je to onaj vampir koji mi
je dao propusnicu za kazali�te. Armand.
Prestra�io bi me da nije bio tako nepomi�an i da mu izraz lica nije bio sanjiv.
�inilo se da je dugo stajao pokraj tog zida. Nije promijenio izraz lica kad smo ga
pogledali i pri�li mu. Da nije tako ovladao mnome, bilo bi mi laknulo zato �to nije
onaj visoki, crnokosi vampir. Mirno i otvoreno odmjeri Claudiju. Polo�im ruku na
njezino rame. � Dugo vas tra�imo � rekoh mu. Srce mi se umirilo, kao da je
vampirova smirenost odvla�ila moju usplahirenost, zabrinutost, kao �to more dovla�i
predmete s kopna. Ne pretjerujem s opisom te njegove zna�ajke, ali je ne mogu
opisati, kao �to nisam mogao ni tada. Uznemiravalo me to �to sam to uop�e �elio
u�initi. Imao sam osje�aj kao da zna �to �inim, kao da njegovo mirno dr�anje i
duboke, sme�e o�i govore kako moje misli, a posebice rije�i koje sam poku�ao
oblikovati, nemaju smisla. Claudia ne re�e ni�ta.
Vampir se odmakne od zida i po�ne silaziti stubama. U�ini pokret rukom kojim
nam istodobno po�eli dobrodo�licu i naredi da po�emo za njim. Pokreti su mu bili
brzi i povezani. U usporedbi s njima, moji su pokreti bili karikatura ljudskih
pokreta. Otvori vrata u zidu i propusti nas u prostorije ispod kazali�ta. Nogama je
jedva dodirivao kamene stube dok smo silazili i povjerljivo nam okrenuo le�a.
U�li smo u golemu podzemnu plesnu dvoranu, usje�enu u podrum stariji od
nadzemne zgrade. Vrata koja je otvorio zatvore se i svjetla nestane prije nego �to
sam uspio ocijeniti veli�inu sobe. U tami za�u�ti njegova odje�a a tad kresne
�ibica iznad koje zaplamsa njegovo lice. Neki mladi� stane pokraj njega i odnese
svije�u. Pogled na dje�aka obnovi golicavo uzbu�enje zbog nage �ene na pozornici i
njezina opru�enog tijela i �ive krvi. On se okrene i zagleda u mene kako me gledao
crvenokosi vampir. Ovaj mu �apne: � Idi. � Svjetlo dohvati udaljene zidove, vampir
ga visoko podigne i krene uza zid, rukom nam dav�i znak da ga slijedimo.
Iznad treperavog plamena ugledamo freske i zidne slike, dubokih i �ivih boja i
postupno shvatimo �to prikazuju. Bio je to u�asan 'Trijumf smrti" od Breughela,
tako velik da se mno�tvo jezivih likova nadvijalo nad nas u polutami: nemilosrdni
kosturi koji su prevozili bespomo�ne mrtvace preko smrdljivih jaraka, u kolima
vozili ljudske lubanje, sjekli glave le�eva ili obje�enih. Posmrtno zvono je�ilo je
iznad beskrajnog pakla spaljene i izgorjele zemlje, prema kojem su stupale velike
vojske, odvratnim, bezumnim korakom vojnika koji idu na klanje. Okrenem glavu, ali
mi crvenokosi vampir dotakne ruku, povede me du� zida i pred o�ima mi se odmota
"Pad an�ela". Prokletnike se bacalo iz nebeskih visina u sablastan kaos �deru�h
�udovi�ta, tako �ivopisno i besprijekorno naslikanih da sam zadrhtao. Ruka me
ponovno dodirne, ali sam i dalje stajao nepomi�no, zagledan u vrh zidne slike, gdje
sam razabrao dva prelijepa an�ela s trubljama na ustima. I �arolije nestane.
Osjetim se kao kad sam prvi put u�ao u Notre Dame, ali se taj osje�aj brzo izgubi,
kao da mi je netko oteo ne�to pau�inasto i dragocjeno.
Svije�a se podigne i posvuda oko mene o�ive u�asi: Boschovi tupi bezvoljnici i
poni�eni prokletnici, naduti Trainijevi le�evi, �udovi�ni Durerovi jaha�i, te
mno�tvo srednjovjekovnih drvoreza, bakroreza i parabola pretjeranih proporcija.
Strop je vrvio od kostura i izjedenih le�eva, demona i instrumenata za mu�enje, kao
da smo u katedrali smrti.
Stoje�i na sredini sobe, gledali smo u prizore koje je svjetlost svije�e
o�ivila. Zaprijetio mi je delirij, osjetim ono u�asno pomicanje zidova, osje�aj da
propadam. Posegnem za Claudijinom rukom. Stajala je zami�ljena, tupog izraza lica,
zagledana u daljinu, kao da �eli da je ostavim na miru. Njezine noge odsko�e od
mene i brzo zalupaju na kamenom podu. Koraci joj odjeknu i odbiju se od zidova i
poput prstiju zalupaju u mojim sljepoo�nicama i glavi. Uhvatim se za glavu,
zagledam u pod kao da �u u njemu prona�i skloni�te, jer kad bih podignuo pogled,
zacijelo bih ugledao neku nepodno�ljivu patnju. U plamenu svije�e ponovno ugledam
vampirovo lice, njegove vje�ne o�i okru�ene tamnim trepavicama. Nije micao usnama,
ali mi se u�inilo da se smije�i. Zagledam se pomnije u njega, uvjeren kako je rije�
o triku koji �u mo�i tako prozrijeti. No, njegov se osmijeh �irio i kona�no mu lice
o�ivi bezglasnim �apatom i pjesmom koji su sli�ili na su�anj, kao kad se tapete
savijaju u po�aru ili kad se boja guli s lica lutke koja gori. Htio sam ga
pograbiti i prodrmati kako bi mu se nepomi�no lice pokrenulo, kako bi priznao da
tiho pjevu�i. Odjednom se na�em u njegovu zagrljaju. Obujmio me rukom, vidio sam
njegove guste i sjajne trepavice iznad u�arena luka njegovih o�iju, na ko�i osjetio
njegov mekan, bezmirisan dah. Pravi delirij.
Htio sam se odmaknuti od njega, ali me privla�io i nisam se micao. �vrsto me
dr�ao, svije�a mi je gorjela blizu o�iju pa sam osje�ao njezinu toplinu. Moje
hladno tijelo �eznulo je za tom toplinom, ali sam ipak zamahnuo rukom kako bih je
ugasio, no nisam je mogao dohvatiti. Vidio sam njegovo obasjano lice kakvo
Lestatovo nikad nije bilo, bijelo, bez pora, �ilavo i mu�ko. Dugo o�ekivani drugi
vampir. Svi vampiri. Beskrajna povorka pripadnika moje vrste.
Taj trenutak pro�e.
Ispru�enom rukom dodirivao sam mu lice, iako je bio daleko, kao da mi se nikad
nije pribli�io. Nije poku�avao odgurnuti moju ruku. Ustuknem zaprepa�teno i obrazi
mi se za�are.
Negdje u Parizu oglasi se crkveno zvono; prigu�eni, zlatni krugovi zvuka
prodirali su kroz zidove i drvene grede, koje kao da su provodile zvuk u zemlju
poput velikih cijevi orgulja. I ponovno se za�uje onaj �apat, nerazumljivo
pjevu�enje. U polutami ugledam onog mladi�a smrtnika kako me promatra i osjetim
vru� miris njegova tijela. Vampir ga brzim pokretom pozove i on mi pri�e
neustra�ivih i uzbu�enih o�iju u svjetlosti svije�a i zagrli me oko ramena.
Nikad nisam osjetio, nikad imao priliku osjetiti kako je to kad vam se smrtnik
svjesno daje. Prije nego �to sam ga uspio odgurnuti od sebe, ugledam plavkastu
modricu na njegovu nje�nom vratu. Nudio mi ju je. Priljubio se �itavim tijelom uz
moje; na nozi osjetim njegov ukru�en ud. Bijedan uzvik mi se otme s usana, ali se
on sagne i pritisne usne na moje, za njega sigurno hladne i be�ivotne.
Uko�ena tijela zarinem zube u njegovu ko�u. Njegov tvrdi ud me pritiskao i ja
ga podignem s poda u strastvenom zanosu. Val za valom otkucaja njegova srca
prelazili su u mene dok sam ga ja, ne osje�aju�i te�inu, ljuljao i pro�dirao njegov
ushit, njegov svjestan u�itak.
Onemo�ao i zadihan, ugledam ga podalje od sebe. Ruke su mi bile prazne, usta
puna okusa njegove krvi. Naslonio se na crvenokosog vampira i rukom ga obujmio oko
struka. Gledao me jednako spokojno poput crvenokosog vampira, o�iju zamagljenih i
slabih od gubitka �ivota. Bez rije�i krenem prema njemu, neizdr�ivo privu�en tim
pogledom, prkosom svjesnog �ivota; morao bi umrijeti, a ne umire. �ivjet �e, znati,
pre�ivjet �e tu prisnost! Okrenem se. Vampirska dru�ba micala se u sjenama. Njihove
svije�e treperile su na hladnom zraku poput bi�a. Iznad njih nadvijali su se golemi
oslikani likovi: usnuo �enski le� kojeg pro�dire le�inar ljudskog lika; nagi �ovjek
privezan za stablo rukama i nogama, a pokraj njega visi torzo drugog �ovjeka �ije
su odsje�ene ruke privezane za granu, a glava izbuljenih o�iju nabijena na kolac.
Ponovno se za�uje pjesma, taj tihi, nezemaljski pjev. Polako me mine glad,
tijelo me poslu�a, ali mi je u glavi bubnjalo a plamenovi svije�a se stapali u
blje�tavi krug svjetla. Netko me neo�ekivano dodirne i grubo gurne, tako da sam
skoro izgubio ravnote�u; ugledam mr�avo, �etvrtasto lice vampira lakrdija�a kojeg
sam prezirao. On posegne za mnom bijelim rukama. Ali onaj drugi vampir stane izme�u
nas. U�inilo mi se da je udario drugog vampira da sam vidio kad se pomaknuo, ali
nisam bio siguran. Obojica su stajali nepomi�no poput kipova i netremice se gledali
u o�i. Vrijeme je prolazilo poput valova koji se valjaju po pustoj pla�i. Ne znam
koliko smo dugo stajali tako i kako su mi se �inili nepomi�ni. �iva su bila jedino
treperava svjetla svije�a iza njihovih le�a. Posrtao sam uza zid i svalio se u
velik hrastov stolac. Claudia je bila blizu i s nekim razgovarala prigu�enim, ali
milim glasom. �elo mi je gorjelo od krvi i vru�ine.
��Po�i sa mnom � re�e crvenokosi vampir. Zagledao sam se u njega ne bih li
opazio pokret usana koji je prethodio zvuku, ali je on beznadno kasnio za zvukom.
Nas troje krenemo niz duge kamene stube ispod grada. Claudia je i�la na �elu.
Njezina izduljena sjena pratila nas je na zidu. Zrak je postao hladan i svje� od
mirisa vode. U svjetlu vampirove svije�e vidio sam kapi kako poput krvi kapaju kroz
kamen poput zlatnih kuglica.
U�emo u malu prostoriju. U dubokom kaminu usje�enom u kameni zid gorjela je
vatra. Na drugom kraju sobe bio je krevet, usje�en u stijenu i odvojen dvjema
mjedenim re�etkama. Najprije sam to jasno vidio: i dugi zid nasuprot kaminu
pokriven knjigama i drveni stol pokraj njega, i mrtva�ki sanduk. Ali se tad soba
zaljulja; crvenokosi vampir polo�i ruke na moja ramena i posjedne me u ko�ni
naslonja�. Vatra me �arila po nogama, ali mi je taj o�tar i jasan osje�aj godio jer
me izvukao iz pomutnje. Naslonim se, napola sklopim o�i i poku�am jo� jednom
vidjeti �to je oko mene. Krevet je bio poput pozornice na kojoj le�i onaj dje�ak na
platnenim jastucima. Ima razdjeljak po sredini glave, crna kosa mu se kovr�a oko
u�iju pa u tom sanjarskom, grozni�avom stanju izgleda poput gipkih dvospolnih
stvorenja s Botticellijevih slika. Ispru�ena pokraj njega, bijele ru�ice polo�ene
na njegovo jedro tijelo, le�ala je Claudia lica zarinutog u njegov vrat. Crvenokosi
vampir sve je to gledao sklopljenih ruku. Kad je Claudia ustala, mladi� zadrhti.
Vampir je podigne, nje�no, kako bih je ja podignuo. Claudia ga zagrli oko vrata.
O�i je dr�ala napola sklopljene u nesvjestici, a usne su joj bile crvene od krvi.
Vampir je nje�no posjedne na stol i ona se le�ima nasloni na knjige u ko�nim
uvezima. Ruke joj skliznu u krilo haljine boje lavande. Re�etke se sklope. Mladi�
polo�i glavu na jastuk i zaspi.
Ne�to me uznemiravalo u toj sobi, a nisam znao �to. Zaista nisam znao �to mi
je, jedino da sam se (ili da me netko drugi) silom izvukao iz dva �estoka, strasna
stanja: o�aranosti onim mra�nim slikama i pijenja krvi kojem sam se razvratno
predao pred drugima.
Nisam znao �to mi prijeti, od �ega mi razum �eli pobje�i. Gledao sam u
Claudiju, na�in na koji se naslonila na knjige, na koji je sjedila na stolu pokraj
ugla�ane bijele lubanje, svje�njaka, otvorene knjige s listovima od pergamenta �ija
su rukom pisana slova sjajila na svjetlu. Iznad njezine glave ugledam lakom
premazanu i sjajnu sliku srednjovjekovnog �avla, s rogovima i kopitima. Njegov
ne�ovje�an lik nadnio se nad sijelo �tuju�ih vje�tica. Claudijina glava bila je
to�no ispod slike i dodirivala ju je uvojcima. Gledala je u sme�ookog vampira
ra�irenim o�ima punim �u�enja. Obuzme me �elja da je podignem u naru�je i u svojoj
grozni�avoj ma�ti s u�asom zamislim kako se pretvara u mlitavu lutku. Gledao sam u
�avla, jer mi je njegovo �udovi�no lice bilo dra�e od Claudijine nadnaravne
mirno�e.
��Ne�e� probuditi mladi�a ako ne�to ka�e� � re�e sme�ooki vampir. � Do�ao si
izdaleka, dugo si putovao. � I moje zbunjenosti pomalo nestane, kao kad struja
svje�eg zraka rastjera dim. Bio sam budan i spokojan kad je sjeo nasuprot meni. I
Claudia ga pogleda. Pogledavao nas je. Njegovo glatko lice i spokojne o�i imali su
isti izraz, kao da ga nikad nisu promijenili.
 ��Zovem se Armand � re�e on. � Poslao sam vam Santiaga da vam preda pozivnicu.
Znam kako se zovete. Dobrodo�li u moj dom.
Skupim snagu i progovorim. Glas mi zazvu�i �udno. Rekoh mu kako smo se pobojali
da smo jedini na svijetu.
��Ali kako ste postali vampiri? � upita on. Claudia digne ruku iz krila. O�i
joj mehani�ki prije�u s njegova lica na moje. Vidio sam njezin pokret i znao sam da
ga je i on vidio, iako to nije ni�im pokazao. Znao sam �to mi je htjela re�i. � Ne
�elite odgovoriti � re�e Armand glasom ti�im i odmjerenijim od Claudijina, manje
ljudskim od mog. Osjetim kako se ponovno gubim u razmi�ljanju o tom glasu i o�ima i
otrgnem se od toga s te�kom mukom.
��Vi ste vo�a ove skupine? � upitam ga.
��Ne u zna�enju koje vi dajete rije�i vo�a � odgovori on. � Ali da ovdje imamo
vo�u, ja bih bio taj.
��Oprostite, ali nisam do�ao govoriti o tome kako sam postao vampir, jer to
znam i nije mi va�no. Pa ako ne posjedujete neku mo� kojoj bih morao iskazati du�no
�tovanje, ne bih �elio o tome razgovarati.
��Kad bih vam rekao da imam takvu mo�, biste li je po�tovali? � upita on.
Kad bih vam mogao opisati njegov na�in govora! Kad bi progovorio, �inilo se kao
da se budi iz razmi�ljanja sli�nog onome u koje sam ja zapadao i iz kojeg bi se s
te�kom mukom otrgnuo; no nije se micao i uvijek je bio potpuno svjestan. To me i
zbunjivalo i silno privla�ilo, kao �to me zbunjivala i privla�ila ta soba, njezina
jednostavnost, bogata, topla kombinacija najnu�nijih predmeta: knjiga, radnog
stola, dvaju stolaca kod kamina, mrtva�kog sanduka, slika. U usporedbi s ovom sobom
rasko� na�ih soba u hotelu �inila mi se prosta�kom, �ak i besmislenom. Sve sam
razumio osim onog usnulog mladi�a smrtnika.
��Nisam siguran � rekoh. Nisam mogao oka skinuti sa stra�nog srednjovjekovnog
sotone. � Morao bih znati otkuda vam. Od drugih vampira ili od ne�eg drugog.
��Ne�eg drugog? � upita on. � �ega?
��Toga! � I poka�em na srednjovjekovnu sliku.
��To je slika � re�e on.
��I ni�ta vi�e?
��Ni�ta vi�e.
��Zna�i da vam Sotona... sotonska sila ne daje mo� ni kao vo�i ni kao vampiru?
��Ne � re�e on mirno, tako mirno da nisam mogao znati �to misli o mom pitanju,
ako je uop�e o njemu razmi�ljao na meni znane na�ine.
��A drugim vampirima?
��Ne � re�e on.
��Zna�i da nismo � nagnem se prema njemu � djeca �avla?
��Kako bismo mogli biti djeca �avla? � upita on. � Vjeruje� li da je Sotona
stvorio svijet?
��Ne. Ako je itko stvorio svijet, bio je to Bog. Ali On je stvorio i Sotonu;
�elim znati jesmo li njegova djeca!
��Dakle, ako vjeruje� da je Bog stvorio Sotonu, mora� shvatiti da sva �avlova
mo� dolazi od Boga, da je Sotona Bo�je dijete i da smo i mi Bo�ja djeca. Nema
Sotonine djece.
Nisam mogao sakriti osje�aje kad sam to �uo. Naslonio sam se na stolac i
pogledao u mali drvorez koji je prikazivao �avla, na trenutak oslobo�en obveze
prema Armandovu prisustvu, izgubljen u mislima, u nepobitne implikacije njegove
jednostavne logike.
��Ali za�to te to zabrinjava? Nisam rekao ni�ta novo � re�e on. � Za�to
dopu�ta� da te se to tako dojmi?
��Dopusti da objasnim � po�nem. � Znam da si mo�an vampir. Po�tujem te, ali ne
mogu posti�i tvoju ravnodu�nost. Znam �to je ravnodu�nost, ali ja nisam takav a
sumnjam da �u ikad biti. Pomirio sam se s tim.
��Shva�am � kimne on glavom. � Vidio sam te u kazali�tu, kako si patio i
suosje�ao s djevojkom. Vidio sam da osje�a� i za Denisa kad samrti ga ponudio.
Umire� kad nekom pije� krv, kao da smatra� kako zaslu�uje� smrt i ne �tedi� se. Ali
za�to se naziva� �avlovim djetetom, a ima� toliko strasti i takav osje�aj za
pravdu!
 ��Jer sam zao, zao kao i svi vampiri! Ubijao sam i ubijat �u. Prihvatio sam
Denisa kad si mi ga dao, iako nisam znao ho�e li pre�ivjeti ili ne�e.
��Za�to bi zbog toga bio zao poput drugih vampira? Zar nema stupnjeva zla? Zar
je zlo velik poguban ponor u koji se �ovjek sunovrati �im prvi put zgrije�i?
��Da, mislim da je tako � rekoh mu. � Nije logi�no kako bi ti to mogao
prikazati. Ali je tamno i prazno, neutje�no.
��Nisi pravedan � re�e on i glas mu prvi put zatitra. � Dobroti pripisuje�
stupnjeve i ina�ice. Dobrota djeteta se naziva nevinost, pa dobrota fratra koji se
svega odrekao u korist drugih i �ivi �ivotom odricanja i slu�enja. Dobrota svetaca,
dobrota dobrih ku�anica. Jesu li jednake?
��Nisu. Ali jednako i beskrajno razli�ite od zla � odgovorim. Nisam znao da
uop�e gajim takve misli, ali sam ih izgovorio kao svoje: moji najdublji osje�aji
koji bi ostali neoblikovani da ih nisam izrekao i promislio u razgovoru. Dotad sam
svoj um smatrao pasivnim; mogao se pribrati, oblikovati misao u zbrci �e�nje i bola
jedino u dodiru s drugim umom, kad bi ga drugi um oplodio, duboko uzbudio i
prisilio na zaklju�ivanje. Osjetim sna�no, nedo�ivljeno, kako mi pada sa srca teret
osamljenosti. Mogao sam podnijeti pomisao na onaj trenutak u nekom drugom stolje�u
kad sam stajao u podno�ju Babettinih stuba, pa jetku frustraciju godina provedenih
s Lestatom, pa strastvenu i na propast osu�enu ljubav za Claudiju koja je zavila
osamljenost u mekoputne �ulne u�itke i �udnju za �rtvama. Vidio sam i ogoljeli vrh
planine u isto�noj Europi na kojem sam se sukobio s onim bezumnim vampirom i ubio
ga me�u samostanskim ru�evinama. Kao da se sna�no �ensko �eznu�e mog uma probudilo
i tra�ilo zadovoljenje. Osje�ao sam to iako sam rekao kako je sve tamno, prazno i
bez utjehe.
Pogledam Armanda i njegove velike sme�e o�i na zategnutom, bezvremenom licu
kako me gledaju kao da su naslikane. Kao i u oslikanoj plesnoj dvorani osjetim kako
se svijet pomaknuo, zov delirija, bu�enje tako silne potrebe �ija mogu�nost
zadovoljenja sadr�i nepodno�ljivu mogu�nost razo�aranja. A bilo je tu i stra�no,
pradavno pitanje koje me proganjalo, pitanje zla.
Uhvatim se rukama za glavu kao �to �ine duboko uznemireni smrtnici pa nagonski
pokrivaju lice, posi�u za mozgom kao da �e probiti lubanju i masa�om otjerati
smrtni strah iz njega.
��Kako se postaje zao? � upita on. � Kako netko gubi Bo�ju milost i postaje zao
poput sudi�ta razularene svjetine za vrijeme francuske revolucije ili zao poput
najokrutnijih rimskih careva? Postaje li se zao kad se propusti nedjeljna misa ili
zagrize hostija? Ili ukrade kruh ili spava sa susjedovom �enom?
��Ne � odmahnem glavom. � Ne.
��Ali ako je zlo bez stupnjeva, i ako takvo zlo postoji, potreban je samo jedan
grijeh. Zar tvoje rije�i ne zna�e to? Da Bog postoji i...
��Ne znam postoji li Bog � rekoh. � Sude�i po svemu, ne postoji.
��Zna�i da grijeh nije va�an � re�e on. � Nijedan grijeh nije zlo.
��Nije istina. Ako Bog ne postoji, mi smo bi�a s najvi�om svije��u u svemiru.
Jedino mi shva�amo prolaznost vremena i vrijednost svake minute ljudskog �ivota. A
zlo, stvarno zlo, je oduzeti ljudski �ivot. Bez obzira na to bi li ta osoba umrla
sutra ili preksutra ili jednog dana, nije va�no. Ako Bog ne postoji, zna�i da je
�ivot, svaki njegov trenutak, sve �to imamo.
Armand se zavali kao da se na trenutak zamislio. Za�kilji i zagleda se u vatru.
Prvi put je skrenuo pogled pa sam ga gledao a on mene nije. Dugo je tako sjedio.
Osje�ao sam njegove misli, kao da su opipljive poput dima. Nisam ih mogao �itati,
ali sam osje�ao njihovu snagu, kao da je imao auru. Iako je imao mlado lice, znao
sam kako to ni�ta ne zna�i; izgledao je beskrajno staro i mudro. Nisam mogao to�no
to objasniti: mladolike crte lica, prostodu�ne o�i, a istodobno tako star i mudar.
Armand ustane ruku sklopljenih na le�ima i pogleda u Claudiju. Njezina
�utljivost za vrijeme na�eg razgovora bila mi je razumljiva. To nisu bila njezina
pitanja, ali je bila o�arana njime, �ekala svoj trenutak i bez sumnje u�ila od
njega dok je razgovarao sa mnom. Ali sam shvatio jo� ne�to. Ustao je potpuno
vladaju�i tijelom, pokreta koji su bili nu�ni, obredni, prolazni, u kojima nije
bilo ni�eg ljudskog. Njegova nepomi�nost bila je nezemaljska. Claudia je bila
jednako nepomi�na, kao nikad prije. Gledali su se s nadnaravnim razumijevanjem iz
kojeg sam ja bio isklju�en.
Za njih sam bio kovitlac i titraj, kao �to su smrtnici bili za mene. Znao sam
da je shvatio kako ona ne vjeruje u moje odre�enje zla i ne razmi�lja na taj na�in.
Armand po�ne govoriti bez najave. � To je jedino preostalo pravo zlo � re�e
plamenu.
��Da � odgovorim. Ta, za mene najva�nija tema, ponovno o�ivi.
��Istina � re�e on i zgrozi me, produbi tugu i o�aj.
��Zna�i, Bog ne postoji. Ni�ta ne zna� o tomu?
��Ne � re�e on.
��Ni�ta! � ponovim. Nisam se bojao svoje iskrenosti, svog bijednog ljudskog
bola.
��Ni�ta.
��Nijedan ovda�nji vampir nije razgovarao s Bogom ili vragom?
��Nijedan, koliko je meni poznato � re�e Armand zami�ljeno. Vatra mu je plesala
u o�ima. � A u dobi od �etiri stotine godina, ja sam najstariji �ivu�i vampir na
svijetu.
Zablenem se u njega.
Tad shvatim. Uvijek sam se bojao da je tako � i tako jest. Osamljenost,
beznadnost. Sve �e biti kao prije, do u beskraj. Moja je potraga zavr�ila.
Bezvoljno se zagledam u li�u�e plamenove.
Bilo bi uzaludno ostaviti njega i nastaviti potragu, uzaludno putovati svijetom
i slu�ati istu pri�u. � �etiri stotine godina � ponovim � �etiri stotine godina. �
Buljio sam u vatru. U kaminu je bila cjepanica koja je �itavu no� polako klizila u
vatru. Bila je puna si�u�nih rupica. U svakoj toj si�u�noj rupici gorio je
plami�ak, a svi ti plami�ci sa svojim crnim ustima u�inili su mi se kao lica u
zboru koja pjevaju ali ne otvaraju usta. Zbor nije morao pjevati, jer je u jednom
dahu u vje�noj vatri izveo svoju ne�ujnu pjesmu.
Armand se naglo pokrene i njegova odje�a glasno za�u�ti. Spusti se pucketava
sjena, on klekne ispred mene i uhvati me za glavu, u�eglih o�iju.
��To zlo, taj pojam, potje�e iz razo�aranja, gor�ine! Zar ne shva�a�? �avlova
djeca! Bo�ja djeca! Zar je to jedino pitanje koje mi nosi�, jedina mo� koja te
zaokuplja, pa nas mora� pretvarati u bogove ili vragove, iako je jedina mo� koju
imamo u nama? Kako si mogao povjerovati u te stare �udesne la�i, mitove, znakove
nadnaravnog? � Pograbi sliku �avla iznad Claudijina mirnog lika tako brzo da nisam
ni opazio taj pokret. Demon mi se isceri pa zapucketa u vatri.
Ne�to se slomi i prepukne u meni kad je to rekao, pa mi bujica osje�aja
preplavi mi�i�e u udovima. Ustanem i odmaknem se od njega.
��Jesi li lud? � upitam, zaprepa�ten vlastitim gnjevom i o�ajem.
��Nas dvojica, besmrtnici, bezvremeni, ustajemo no�u kako bismo nahranili svoju
besmrtnost ljudskom krvi, a na tvom stolu, naslonjeno na znanje ljudskog roda,
sjedi prelijepo dijete a zlo poput nas. A ti me pita� kako sam mogao vjerovati da
�u na�i smisao u nadnaravnom! Ka�em ti, kad sam vidio �to sam postao, u sve sam
mogao povjerovati! Ti ne? U tom uvjerenju, u toj zbunjenosti, mogu prihvatiti
najnevjerojatniju istinu od svih: da u svemu tome nema smisla!
Uzmaknem prema vratima, dalje od njegova zaprepa�tenog lica, njegove podignute
ruke koju savije u �aku i prste zabode u dlan. � Ne! Vrati se � �apne.
��Ne, ne sada. Pusti me. Samo malo... pusti me. Ni�ta se nije promijenilo, sve
je kao prije. Dopusti da mi se utisci slegnu, pusti me.
Osvrnem se prije nego �to sam zatvorio vrata. Claudijino lice bilo je okrenuto
prema meni, iako je sjedila kao i prije, ruku sklopljenih na koljenima. Laganim
pokretom ruke, nje�nim poput osmijeha, obojenim jedva primjetnom tugom, da mi znak
da odem.
�elio sam pobje�i iz kazali�ta, lutati pari�kim ulicama i postupno ubla�iti
nagomilane du�evne potrese. No dok sam tra�io izlaz iz kamenog prolaza donjeg
podruma, zbunim se. Mo�da ne znam upotrijebiti svoju volju. Lestat nije morao
umrijeti, ako je uop�e umro. Prisjetim ga se, kao �to sam uostalom �esto �inio, ali
naklonjenije nego prije. Bio je izgubljen poput svih vampira, a ne ljubomorni �uvar
znanja koje nije htio podijeliti s nama. Ni�ta nije znao. Ni�ta se nije moglo
znati.
 Ali, nije to bila �itava misao: mrzio sam ga iz krivih razloga. Da, tako je,
ali nisam to potpuno shva�ao. Zbunjen, sjednem napokon na tamne stube. Svjetlo iz
plesne dvorane bacalo je moju sjenu na grubo isklesan pod. Glavu sam dr�ao rukama,
svladan umorom. Razum mi je govorio: "Spavaj", ali mi je nalagao: "Sanjaj." Ipak
nisam ustao i krenuo u Hotel Saint-Gabriel, koji mi se tad u�inio sigurnim i
prozra�nim mjestom, mjestom profinjene i rasko�ne utjehe u kojem mogu sjediti na
bar�unastom stolcu, jednu nogu polo�iti na otoman i gledati vatru kako li�e
mramornu plo�u kamina, ogledati se u zrcalima poput zami�ljenog smrtnika. Pobjegni
u to, pomislim, pobjegni od svega �to te privla�i. I ponovno pomislim: "U�inio sam
na�ao Lestatu, mrzio sam ga iz krivih razloga." �apnem te rije�i, poku�avaju�i ih
izvu�i iz pomra�enih, nemu�tih misli. Moj �apat za�kripi u kamenim svodovima stuba.
Ali tad mi zrak donese nje�an glas, ne�ujan za smrtnike: � �to se dogodilo?
�ime si mu u�inio na�ao?
Okrenem se tako naglo da mi ponestane daha. Pokraj mene je sjedio vampir, sarom
od �izama mi je skoro dodirivao rame. Noge je podvukao pod sebe i obuhvatio ih
rukama. Na trenutak sam pomislio da me o�i varaju: bio je to lakrdija�, vampir
kojeg je Armand nazvao Santiago.
Ali ni�ta u njegovu pona�anju nije upu�ivalo na to da je to onaj biv�i,
�avolski, mrski Santiago koji je prije nekoliko sati ispru�io ruke prema meni a
Armand ga udario. Gledao me netremice iznad koljena, ra��upane kose, opu�tenih,
nelukavih usana.
��Nije va�no � rekoh mu. Strah me napu�tao.
��Izgovorio si ime, �uo sam te � re�e on.
��Ime koje ne �elim ponoviti � odgovorim i odvratim pogled. Shvatim kako me
prevario i za�to njegova sjena nije pala preko moje: �u�ao je u mojoj sjeni. Malo
me uznemiri pomisao da se pri�uljao po kamenim stubama i sjeo iza mene. Sve me kod
njega uznemiravalo i sjetim se kako mu se ne mo�e vjerovati. Armand se, slu�e�i se
hipnoti�kom snagom, htio predstaviti kakvim je bio: bez rije�i je izvla�io iz mene
misli. Ali ovaj je vampir bio la�ac. Osje�ao sam njegovu mo�, sirovu snagu, skoro
jednaku Armandovoj.
��Do�e� u Pariz kako bi nas na�ao, a tad sjedi� sam na stubama � re�e on
pomirljivo. � Za�to ne do�e� k nama? Za�to ne razgovara� s nama i ispri�a� nam o
osobi �ije si ime izgovorio. Znam tko je bio, znam to ime.
��Ne zna�, ne mo�e� znati. Bio je smrtnik � rekoh nagonski, neuvjerljivo.
Pomisao na Lestata me uznemiravala, pomisao da bi ovaj stvor mogao znati za
Lestatovu smrt.
��Do�ao si ovamo razmi�ljati o smrtnicima, pravdi prema smrtnicima? � upita on,
ali bez predbacivanja ili poruge u glasu.
��Do�ao sam biti sam, neka te to ne uvrijedi � promrmljam.
��Ali biti sam u takvu stanju, kad nisi �uo ni moje korake. Drag si mi, htio
bih da do�e� gore. � Rekav�i to, polako me osovi na noge.
U tom trenutku zasja zraka svjetla kroz vrata Armandove �elije i osvijetli
prolaz. �uo sam ga kako dolazi i Santiago me pusti. Bio sam zbunjen. Armand se
pojavi na dnu stuba nose�i Claudiju. Lice joj je bilo bezizra�ajno kao za vrijeme
mog razgovora s Armandom; kao da se duboko zamislila i nije vidjela ni�ta oko sebe.
Uo�io sam to, ali nisam znao �to da o tome mislim, da tako dugo traje. Brzo je
preuzmem od Armanda. Osjetim njezine meke udove kao da smo u mrtva�kom sanduku i
predajemo se vampirskom snu.
Armand sna�no odgurne Santiaga. Pao je na le�a, ali se uspravi i Armand ga
odvu�e na vrh stuba. Sve se to doga�alo tako brzo da sam vidio tek kako promi�e
njihova odje�a i �kripe im �izme. Armand ostane sam na vrhu stuba i ja mu pri�em.
��Ve�eras nisi siguran ode� li iz kazali�ta � �apne mi. � Santiago je
sumnji�av. Smatra da ima pravo bolje te upoznati i da na�a sigurnost ovisi o tome.
� Polako me odvede u plesnu dvoranu. Okrene se k meni i pritisne mi usne na uho: �
Moram te upozoriti. Ne odgovaraj ni na kakva pitanja. Ti postavljaj pitanja i tako
�e� otvoriti pupoljke istine. Ali ni�ta ne otkrivaj o sebi, posebice o svom
podrijetlu.
Odmakne se od mene, ali nam rukom da znak da ga slijedimo u polutamu u kojoj su
se ostali vampiri okupili poput mramornih kipova. Tad osjetim kako smo sazdani od
istog materijala, pomisao koja mi se malokad javljala u New Orleansu, a koja me
uznemiri, posebice kad ugledam odraze vampira u dugim zrcalima koja su razbijala
zbijenost onih jezivih zidnih slika.
Na�em izrezbaren hrastov stolac i spustim Claudiju u njega. U�inilo mi se da se
probudila. Nagne se prema meni i re�e ne�to nerazumljivo, otprilike da moram
poslu�ati Armanda i ni�ta ne govoriti o na�em podrijetlu. �elio sam s njom
porazgovarati, ali nas je visoki vampir Santiago promatrao, a pogledavao je i u
Armanda. Nekoliko vampirica okupilo se oko Armanda. Kad su rukom obujmile Armanda
oko struka, u meni se uzburkaju osje�aji. Nisu me zapanjili njihovi ljupki oblici,
fine crte lica i ruke, tvrde poput stakla, ni o�aravaju�e o�i koje su uprle u mene
u ti�ini koja je vladala u prostoriji, nego �estoka ljubomora koju sam osjetio.
Bojao sam se vidjeti ih u njegovoj blizini, bojao se kad se okrenuo i svaku
poljubio. Kad ih je doveo k meni, nisam znao �to u�initi i zbunio sam se.
Zapamtio sam imena Estelle i Celeste, porculanskih ljepotica koje su milovale
Claudiju slobodom slijepaca. Prelazile su rukama po njezinoj blistavoj kosi,
dodirivale joj usne, a ona je sve to podnosila, onako mirna i daleka, jer je znala
�to sam i ja znao (a one nisu mogle znati) kako u tom malom tijelu �ivi �enski duh
jasan i izrazit poput njihova. Gledao sam kako se okrenula prema njima
pridr�avaju�i haljinicu boje lavande i hladno se smije�e�i njihovu obo�avanju pa se
sjetio koliko sam se puta zaboravio i obratio joj se kao djetetu, odvi�e slobodno
je milovao, uzeo je u naru�je s nepromi�ljeno��u odrasle osobe. Misli su mi
bludile: posljednja no� u Hotelu Saint-Gabriel, daleka kao da je bila prije godinu
dana, kad je pakosno govorila o ljubavi, du�evni potres kad mi je Armand otkrio
kako nema otkrovenja te tiha pozornost vampira oko mene, koji su �aptali u tami
ispod grotesknih zidnih slika. Puno sam mogao nau�iti od vampira a da ni�ta ne
pitam, a vampirski �ivot u Parizu bio je onakav kakav sam strahovao da �e biti i
�ega je mala pozornica u kazali�tu iznad na�ih glava bila nagovje�taj.
Prigu�ena svjetla u prostoriji bila su obvezatna, a slikanje silno na cijeni.
Zbirka se pove�avala skoro svake ve�eri jer bi vampiri donijeli novi bakrorez ili
sliku nekog suvremenog umjetnika. Celeste, hladne ruke polo�ene na moju, s prezirom
je govorila o mu�karcima kao tvorcima tih slika, a Estelle koja je dr�ala Claudiju
na krilu re�e meni, neiskusnom kolonijalcu, da vampiri nisu po�inili takva
zlodjela, nego da slike skupljaju kako bi se potvrdilo da su ljudi sposobni za ve�e
zlo�ine od vampira.
��Ima li zla u slikanju takvih prizora? � tiho upita Claudia bezizra�ajnim
glasom.
Celeste zabaci svoje crne uvojke i nasmije se. � Zami�ljeno, u�injeno � brzo
odgovori, ali u o�ima joj se vidjela pritajena mr�nja. � Naravno, poku�avamo
dosti�i ljude po raznovrsnosti ubijanja, zar ne? � Nagne se i dotakne Claudijino
koljeno. Ali je Claudia pogleda i ne pomakne se. Celeste se nervozno nasmije i
nastavi. Santiago pri�e i po�ne govoriti o na�im sobama u Hotelu Saint-Gabriel. �
Silno nesigurne � re�e on i poprati rije�i ki�enim pokretom ruke. Poka�e za�u�uju�e
poznavanje tih soba. Znao je za �krinju u kojoj smo spavali i koja mu se u�inila
prosta�kom. � Do�ite ovamo! � re�e mi skoro dje�jom jednostavno��u koju je pokazao
na stubama. � �ivite s nama i ne�e biti potrebe za takvim pretvaranjem. Imamo
�uvare. Reci mi, odakle si! � re�e on, klekne a ruku polo�i na rukohvat naslonja�a.
� Tvoj glas, poznat mi je naglasak. Reci ne�to.
U�asnula me pomisao da govorim francuski s naglaskom, ali nije me to najvi�e
zabrinjavalo. Bio je uporan i otvoreno me svojatao, odraz posesivnosti koja je
bujala u meni. U me�uvremenu su nas i drugi vampiri obra�ivali: Estelle je
obja�njavala kako je crno boja vampirske odje�e, kako je Claudijina ljupka pastelna
haljina prekrasna, ali neukusna. � Utapamo se u boju no�i � re�e ona. � Imamo
mrtva�ki sjaj. � Prigne obraz i priljubi ga uz Claudijin, pa se nasmije kao da �eli
ubla�iti kritiku. Celeste se nasmije, Santiago se nasmije, i �itava soba o�ivi od
nezemaljskog zveckavog smijeha, nadnaravnih glasova koji odjeknu me�u oslikanim
zidovima, od kojih zatrepere slabi plami�ci svije�a. � �teta je pokriti takve
uvojke � re�e Celeste i poigra se Claudijinom zlatnom kosom. Shvatim o�igledno: svi
vampiri, osim Armanda, obojili su kosu u crno; zajedno s crnom odje�om to je
pove�alo uznemiruju�i dojam da su vampiri kipovi koje je isklesalo isto dlijeto. Ne
mogu bolje izraziti taj dojam i uznemirenost koju sam osjetio. Na ne�to me
podsje�alo, ali nisam znao na �to.
Odmaknem se od njih, pri�em uskom zrcalu i zagledam se u njih preko ramena.
Claudia je me�u njima blistala poput dragulja, a blistao bi i onaj mladi� smrtnik
koji je spavao ispod nas. Shvatim da su mi vampiri nezanimljivi � dokle mi pogled
dopire sve je sumorno, sjajne vampirske o�i jednake, a njihov duh poput prigu�enog
mjedenog zvona.
Od tih me misli jedino odvra�ala �elja za znanjima koja sam �elio od njih
izvu�i. � Vampiri isto�ne Europe � govorila je Claudia.�udovi�na stvorenja, kakve
oni imaju veze s vama?
��Prikaze � tiho dogovori Armand izdaleka, ra�unaju�i da �e osjetljive
nezemaljske u�i �uti rije�i ti�e od �apta. U sobi zavlada muk. � Njihova je krv
druk�ija, iskvarena. Razmno�avaju se poput nas, ali nisu vje�ti i ne paze. U
pro�losti... � Re�e i za�uti. Pogledam u njegovo lice u zrcalu. Bilo je �udno
uko�eno.
��Pri�aj nam o pro�losti � re�e Celeste visokim ljudskim glasom, pomalo opakim.
Santiago prihvati taj ton. � Da, pri�aj nam o vje�ti�jim sijelima i biljkama od
kojih mo�emo postati nevidljivi. � Nasmije�i se. � I loma�ama!
Armand se zagleda u Claudiju. � �uvaj se tih �udovi�ta � re�e i namjerno
pogledom zaobi�e Santiaga i Celeste. � Tih prikaza. Napast �e vas kao da ste ljudi.
Celeste zadrhti i re�e ne�to prezrivo, poput plemkinje koja govori o ro�acima
prostacima koji nose isto prezime. Ali sam ja promatrao Claudiju, jer su joj se o�i
ponovno zamaglile. Skrene pogled s Armanda.
Ponovno se za�uju glasovi drugih vampira, izvje�ta�eni. Razgovarali su o svojim
no�nim �rtvama, opisivali te susrete bez osje�aja, a okrutnost bi ponekad provalila
poput bljeska munje: mr�avom, visokom vampiru u kutu prigovarali su zbog
nepotrebnog idealiziranja �ivota smrtnika, malodu�nosti, odbijanja da u�ini �to bi
mu u odre�enom trenutku donijelo najvi�e ugode. Bio je priprost, slijegao je
ramenima, slab na rije�ima, i zapadao bi u dugotrajna stanja obamrlosti kao da bi
najradije oti�ao u mrtva�ki sanduk i ondje ostao. Ali ne bi oti�ao, jer ga je
privla�ila ta onozemaljska skupina koja je od besmrtnosti u�inila klub komformista.
�to bi Lestat o njemu mislio? Je li bio ovdje? Za�to je oti�ao? Nitko nije
nare�ivao Lestatu, on je bio gospodar svog malog kruga. Kako bi oni cijenili
njegovu domi�ljatost, poigravanje sa �rtvama poput ma�ke? Upropa�teno... ta rije�
se �esto spominjala, rije� koja mi je toliko bila va�na kad sam bio mlad vampir.
"Upropastio" si priliku da ubije� to dijete.
"Upropastio" si priliku da prestra�i� neku jadnicu ili da nekog �ovjeka otjera�
u ludilo, a mogao si to posti�i jednostavnim trikom.
U glavi mi se vrtjelo. Imao sam obi�nu glavobolju smrtnika. �elio sam pobje�i
od tih vampira, ali me zadr�avao udaljen Armandov lik i njegova upozorenja. Kao da
nije bio prisutan duhom, iako bi �esto kimnuo glavom i rekao pokoju rije� kao da
jest, a ponekad bi i podignuo ruku s rukohvata stolca u obliku lava. Srce bi mi
posko�ilo kad bih ga ugledao. Vidio sam da nitko u tom malom krugu ne zna uhvatiti
njegov pogled kao ja i da ga nitko ne zna zadr�ati kao ja. Ipak se dr�ao na
udaljenosti i samo me gledao. Njegovo upozorenje odzvanjalo mi je u u�ima, ali se
nisam obazirao na njega. Silno sam �elio oti�i iz kazali�ta, ali sam bezvoljno
stajao i prikupljao podatke za kojma sam desetlje�ima �udio, a koji su se pokazali
ispraznima i beskorisnim.
��Zar za vas ni�ta nije zlo�in? � upita Claudia. Pogled njezinih ljubi�astih
o�iju bio je prikovan za moje u zrcalu, jer sam joj bio okrenut le�ima.
��Zlo�in! Dosadno! � povi�e Estelle i uperi bijeli prst u Armanda. On se tiho
nasmije s drugog kraja sobe. � Dosada je smrt! � povi�e ona i poka�e vampirske
o�njake. Armand mekim kazali�nim pokretom metne ruku na �elo glume�i strah.
Ali se umije�a Santiago koji je promatrao �itav prizor ruku polo�enih na le�a.
� Zlo�in? � re�e. � Da, smatramo ne�to zlo�inom. Zlo�inom zbog kojeg bismo gonili
vampira do uni�tenja. Mo�ete li pogoditi o kojem je zlo�inu rije�? � Pogleda u
Claudiju pa u mene, pa ponovno u njezinu masku od lica. � Morali biste znati s
obzirom na to da ste tako tajanstveni u vezi s vampirom koji vas je stvorio.
��Za�to? � upita ona, jedva primjetno ra�iriv�i o�i, dok su joj ruke i dalje
po�ivale u krilu.
Postupno zavlada muk, bijela lica okrenu se prema Santiagu. Jednu je nogu
izbacio naprijed, ruke metnuo na le�a i nadvio se nad Claudiju. Shvativ�i da su sve
o�i uprte u njega, o�i mu bijesnu. Pomakne se, pri�ulja mi se iza le�a i polo�i mi
ruku na rame. � Mo�e� li pogoditi o kojem je zlo�inu rije�? Nije li vam rekao va�
vampir u�itelj?
Uhvati me svojim napasnim rukama koje sam ve� upoznao i polako me okrene pa
zalupa lagano po momu srcu u ritmu njegovih uzbu�enih otkucaja.
��Zlo�in koji osu�uje svakog vampira na smrt bez obzira na to gdje ga izvr�io.
Ubojstvo drugog vampira!
-Ah! � uzvikne Claudia pa se po�ne smijati. �ivahnim, zvonkim koracima prije�e
preko sobe u svojoj �irokoj svilenoj haljini boje lavande. Uhvati me za ruku pa
re�e: � Bojala sam se kako je zlo�in roditi se iz pjene poput Venere, kao �to smo
se mi rodili! Vampir u�itelj! Louis, do�i! � i povu�e me.
Armand se smijao. Santiago je stajao nepomi�no. Armand ustane kad smo do�li do
vrata. � Do�ite nam sutra nave�er � re�e on. � I ve�er potom.
Mislim da sam povratio dah tek kad smo iza�li na ulicu. Jo� je padala ki�a.
Ulica je bila blatnjava i pusta, ali lijepa. Vjetar je nosio nekoliko ra�trkanih
komadi�a papira, sjajna ko�ija pro�la je polako pokraj nas ispra�ena glasnim,
ritmi�kim lupkanjem konjskih kopita. Nebo je bilo blijedo ljubi�asto. Brzo sam
hodao. Claudia je brzala pokraj mene, ali joj kona�no dojadi duljina mog koraka pa
je ponesem.
��Ne svi�aju mi se � re�e mi ona gnjevno kad smo se pribli�ili Hotelu Saint-
Gabriel. �ak je i njegovo golemo, �arko osvijetljeno predvorje bilo sneno. Projurim
pokraj pospanih slu�benika, izduljenih lica na recepciji. � Prevrnula sam svijet
zbog njih i prezirem ih! � Zbaci pelerinu i stane na sredinu sobe. Zapuh ki�e udari
u francuske prozore. Zapalim sva svjetla i podignem velik svije�njak do plinskih
svjetiljki kao da sam Lestat ili Claudia. Prona�em bar�unom oblo�en stolac o kojem
sam sanjao u podrumu ispod kazali�ta i iscrpljen sjednem na njega. Soba na trenutak
kao da plane. Pogled mi se zaustavi na slici u pozla�enom okviru koja je
prikazivala pastelna stabla i mirne vode i koja razbije vampirske �ini. Ovdje nam
nisu mogli ni�ta, iako sam znao da je to la�, budalasta la�.
��U opasnosti sam � re�e Claudia pritajiv�i gnjev.
��Ali kako bi ovi vampiri mogli znati �to smo u�inili Lestatu? Osim toga, mi
smo u opasnosti! Zar si i na trenutak pomislila da ne priznajem svoju krivnju! �ak
i da si ti... � Ona mi se pribli�i i ja Ispru�im ruke prema njoj, ali me ona strogo
pogleda i ruke mi nemo�no klonu. � Misli� li da bih te ostavio u opasnosti?
Smije�ila se. Na trenutak nisam mogao povjerovati svojim o�ima. � Ne, ne bi,
Louis. Ti ne bi. Opasnost te dr�i uz mene.
��Ljubav me dr�i uz tebe � rekoh nje�no.
��Ljubav? � zamisli se ona. � Kako to misli� ljubav? � I kao da nije opazila
bol na mom licu, pri�e mi i polo�i ruku na obraz. Bila je hladna, gladna, a i ja
sam bio hladan i gladan, nadra�en onim mladi�em smrtnikom, ali ne i sit.
��Uvijek mo�e� biti sigurna u moju ljubav � rekoh joj. � Kao da smo o�enjeni. �
�im sam izrekao te rije�i, moja odlu�nost popusti. Osjetim patnju kao i no�i kad mi
se rugala zbog mojih smrtnih strasti. Okrenem se od nje.
��Ostavio bi me zbog Armanda kad bi on pomaknuo svoj mali prst.
��Nikad � rekoh joj.
��Ostavio bi me, a on �eli tebe koliko ti njega. �ekao te.
��Nikad. � Ustanem i krenem prema �krinji. Vrata su bila zaklju�ana, ali to
ne�e sprije�iti vampire da u�u. Jedino smo ih mogli omesti tako da ustanemo �to je
ranije mogu�e. Okrenem se prema njoj, pozovem je i ona mi pri�e. �elio sam zaroniti
lice u njezinu kosu, moliti za opro�taj, jer je imala pravo, iako sam je volio,
volio kao i prije. Kad sam je privukao k sebi, ona re�e: � Zna� li �to mi je uporno
ponavljao ne izustiv�i ni rije�, zna� li za�to me bacio u trans da bih jedino njega
gledala, za�to me privla�io kao da mi srce dr�i na koncu?
��Zna�i i ti si osjetila � �apnem. � Jednako kao i ja.
��Oduzeo mi je snagu! � re�e. Ugledam je kako sjedi naslonjena na knjige iznad
njegova radnog stola, njezin mlitav vrat, mrtve ruke.
 ��Ali, �to to govori�? Da je razgovarao s tobom, da je...
��Bez rije�i! � ponovi ona. Plinska su svjetla blijedjela, plamen svije�a se
umirio. Ki�a je rominjala po prozorskim staklima. � Zna� li �to je rekao? Da �u
umrijeti! � �apne. � Da te moram pustiti.
Odmahnem glavom, ali sam u svom �udovi�nom srcu osjetio uzbu�enje. Vjerovala je
kako govori istinu. Na o�i joj se navukla mrena, staklena i srebrna. � Isisava moj
�ivot u sebe � re�e ona. Njezine dra�esne usnice nepodno�ljivo su drhtale. �vrsto
je zagrlim, ali joj se o�i ipak napune suzama. � Si�e �ivot iz mladi�a koji mu je
rob, �ivot iz mene od koje bi rado u�inio roba. Voli te. Voli. Rado bi te imao, i
ne �eli da mu se isprije�im na putu.
��Ne razumije� ga! � prosvjedovao sam ljube�i je. �elio sam joj poljupcima
zasuti obraze i usnice.
��Predobro ga razumijem � �apne ona mojim usnicama dok su je ljubile. � Ti ga
ne razumije�. Ljubav te zaslijepila, o�aralo te njegovo znanje i mo�. Kad bi znao
kako ispija smrt, mrzio bi ga vi�e nego si mrzio Lestata. Louis, ne smije� mu se
nikad vratiti. Velim ti, u opasnosti sam!
Rano sljede�e ve�eri ostavim je, uvjeren kako se od svih vampira iz kazali�ta
jedino mo�e vjerovati Armandu. Nevoljko me pusti. Duboko me uznemiri pogled
njezinih o�iju. Nije poznavala slabost, ali sam opazio strah i nekakav umor dok smo
se opra�tali. Po�urim na svoje poslanstvo. �ekao sam ispred kazali�ta dok i
posljednji posjetitelj nije oti�ao a vratari po�eli zaklju�avati vrata.
Ne znam �to su mislili tko sam. Glumac, poput ostalih, koji nije skinuo �minku?
Bilo mi je svejedno. Va�no mi je bilo da su me pustili u�i. Pro�em pokraj njih i
nekoliko vampira u plesnoj dvorani a da me nitko nije zaustavio i napokon zastanem
ispred otvorenih vrata Armandove sobe. Odmah me ugleda, bez sumnje je odavno �uo
moje korake. Po�eli mi dobrodo�licu i ponudi mi sjesti. Bavio se svojim mladi�em
smrtnikom, koji je ve�erao za stolom iz srebrnog tanjura. Jeo je ribu i meso.
Pokraj njega je stajao vr� bijelog vina. Iako je bio grozni�av i slab od sino�,
ko�a mu je bila ru�i�asta, a njezina toplina i miris prava muka za moja osjetila.
Ne i za Armanda, koji je sjedio u ko�nom naslonja�u kod kamina, okrenut prema
mladi�u, ruku polo�enih na ko�ni naslon. Mladi� napuni �a�u i nazdravi. � Mom
gospodaru � re�e. Nasmije�i se i pogleda u mene, ali je zdravica bila namijenjena
Armandu.
��Tvojem robu � �apne Armand i duboko i strastveno uzdahne. Promatrao je
mladi�a kako ispija vino. U�ivao je u vla�nim usnicama, ko�i na vratu koji se
pomicao kako se vino slijevalo u njega. Mladi� uzme komad bijelog mesa, nazdravi, i
polako ga pojede, ne skidaju�i pogleda s Armanda. Armand se nasla�ivao tom gozbom,
upijao dio �ivota u kojem je mogao u�ivati jedino pogledom. �inilo se da ne
primje�uje ni�ta oko sebe, ali je to bilo prora�unato; nije to bila patnja kakvu
sam ja osjetio prije puno godina kad sam stajao ispred Babettinog prozora i �eznuo
za �ivotom smrtnika.
Kad je mladi� pove�erao, klekne i zagrli Armanda oko vrata kao da ku�a ledeno
tijelo. Sjetim se prve no�i kad mi je do�ao Lestat, kako mi se �inilo da mu gore
o�i, kako mu je sjajilo bijelo lice, kao �to ja sad izgledam vama.
Naposljetku to pro�e. Morao je oti�i na po�inak i Armand zaklju�a mjedene
re�etke. Dje�ak uskoro zaspi omamljen hranom. Armand sjedne nasuprot meni, velikih,
prelijepih, spokojnih i naizgled nevinih o�iju. Kad sam osjetio njihovu privla�nu
mo�, poniknem pogledom i po�elim da u kaminu gori vatra, ali je ondje bio samo
pepeo.
��Rekao si mi da ne govorim o svom podrijetlu. Za�to? � upitam i podignem
pogled. Kao da je osje�ao da zazirem od njega, ali nije bio uvrije�en, samo malo
za�u�en. Ali ja sam bio slab, odvi�e slab za njegovo �u�enje i ponovno odvratim
pogled.
��Jesi li ubio vampira koji te stvorio? Jesi li zato ovdje bez njega, za�to
nisi htio re�i kako se zove? Santiago misli da si ga ubio.
��Ako je to istina, ili ako vas ne mo�emo uvjeriti u suprotno, poku�at �ete nas
uni�titi? � upitam.
��Poku�at �u ni�ta ne u�initi protiv tebe � re�e on smireno. � Ali kao �to sam
ti rekao, nisam vo�a u uobi�ajenom smislu.
 ��Ali oni su uvjereni da si im ti vo�a, zar ne? A Santiaga si dvaput odgurnuo
od mene.
��Mo�niji sam od Santiaga, stariji. Santiago je mla�i od tebe � re�e. Govorio
je jednostavno, bez ponosa, iznose�i �injenice.
��Ne �elimo sukob s vama.
��Prekasno je � re�e on. � Ali ne sa mnom, nego s onima gore.
��Ali za�to sumnjaju na nas?
Armand se zamisli. Obori pogled, nasloni glavu na sklopljenu �aku. Nakon
nekoliko trenutaka koji mi se u�ine dugima poput vje�nosti, podigne pogled." �
Mogao bih ti nabrojati razloge � re�e on. � �utljiv si. Vampiri su mala skupina i
�ive u smrtnom strahu od me�usobnih trzavica pa bri�ljivo biraju nasljednike i paze
da oni po�tuju druge vampire. U ovoj ku�i �ivi petnaest vampira i taj broj se
ljubomorno �uva. Mislim da je potrebno spomenuti da se boje slabih vampira. Vide da
si pun manjkavosti: previ�e osje�a�, previ�e razmi�lja�, vampirsku ravnodu�nost ne
smatra� vrlinom. Pa to tajanstveno dijete koje ne mo�e narasti i brinuti se za
sebe. Ne bih u�inio vampira od onog mladi�a na krevetu �ak i da mu �ivot, meni tako
dragocjen, bude ugro�en, jer je odvi�e mlad. Udovi mu nisu dovoljno o�vrsnuli,
jedva je okusio �a�u smrtnog �ivota. A ti dovodi� to dijete. Pitaju se, kakav ju je
vampir stvorio, jesi li je ti stvorio? Eto, donosi� nedostatke i tu tajnu, a �uti�.
Zna�i da ti se ne mo�e vjerovati. A Santiago samo �eka povoljnu priliku. No, jo� je
jedan razlog, bli�i istini od spomenutih: na�alost, Santiaga si nazvao lakrdija�em
kad si ga prvi put sreo u Latinskoj �etvrti.
��Ah! � zavalim se u stolcu.
��Bilo bi puno bolje da uop�e ni�ta nisi rekao. � I on mi se nasmije�i kako bih
shvatio ironiju.
Sjedio sam i razmi�ljao o njegovim rije�ima. Dok smo razgovarali mu�ile su me
Claudijine �udne opomene, da joj je ovaj mladi� blagog pogleda rekao: � Umri! � te
ga�enje prema vampirima u plesnoj dvorani iznad nas.
Silno sam htio porazgovarati s njim o Claudijinu strahu, ali ne jo�. Kad bih ga
pogledao u o�i, nisam mogao povjerovati da je poku�ao upotrijebiti svoju mo� protiv
nje. Njegove su o�i govorile: � �ivi! U�i! � �elio sam mu povjeriti koliko toga ne
razumijem, kako sam se, poslije tolikih godina potrage, zaprepastio vidjev�i kako
su ovda�nji vampiri od besmrtnosti u�inili klub pomodara i jeftinih komformista.
Ali sam u toj tuzi i zbrci pomislio: � A za�to bi bilo druk�ije? Sto sam o�ekivao?
Kojim pravom sam bio tako gorko razo�aran Lestatom i dopustio da umre! Jer mi nije
htio pokazati ono �to sam morao prona�i u sebi? Kako je ono Armand rekao? Jedina
mo� je ona u nama.
��Poslu�aj me � re�e on. � Kloni ih se. Tvoje lice ne mo�e ni�ta sakriti. Kad
bih te sad po�eo ispitivati, sve bi mi rekao. Pogledaj me.
Nisam ga pogledao. Upro sam pogled u jednu od malih slika iznad njegova radnog
stola sve dok nije prestala biti Madona s djetetom i pretvorila se u sklad boja i
crta. Znao sam da govori istinu.
��Zaustavi ih ako ho�e�, uvjeri ih kako im ne �elimo nauditi. Za�to ne�e�? I
sam ka�e� da ti nismo neprijatelji, bez obzira na to �to smo u�inili.
Armand tiho uzdahne. � Zasad sam ih zaustavio � re�e. � Ali ne �elim imati
toliko mo�i nad njima koliko je potrebno da ih zauvijek zaustavim. Jer ako poka�em
toliku mo�, morat �u je braniti. Stvorit �u neprijatelje. I morao bih se zauvijek s
njima boriti, a �elim samo imati malo prostora i mira. Ili uop�e ne biti ovdje.
Prihva�am �ezlo koje su mi dali, ali ne i da njima vladam, samo da ih dr�im na
udaljenosti.
��Trebao sam pretpostaviti � rekoh i dalje gledaju�i u sliku.
��Dakle, dr�i se podalje od nas. Celeste je mo�na, jer je me�u najstarijima, a
ona je ljubomorna na Claudijinu ljepotu. A Santiago, kao �to vidi�, jedva �eka da
dobije i najmanji dokaz kako ste odmetnici.
Polako se okrenem i pogledam ga. Sjedio je nezemaljski nepomi�no, kao da nije
�iv. Dugo smo se gledali. Za�ujem njegove rije�i kao da ih je ponovio: � �elim
jedino imati malo prostora i mira. Ili uop�e ne biti ovdje. � Osjetim takvu �e�nju
za njim da sam morao upotrijebiti svu svoju snagu kako bih se obuzdao i ostao na
mjestu, samo gledaju�i u njega, bore�i se protiv �elje. �elio sam da bude ovako: da
Claudia bude sigurna me�u tim vampirima, oslobo�ena krivnje za bilo kakav zlo�in,
kako bih ja bio slobodan i zauvijek ostao u ovoj �eliji sve dok me Armand pu�ta u
nju i podnosi, pod bilo kojim uvjetima.
U mislima ponovno ugledam usnulog dje�aka kako kle�i pokraj Armanda, ruku
sklopljenih oko njegova vrata. Bila je to za mene ikona ljubavi, ljubavi koju sam
osje�ao. Ne tjelesne ljubavi, da budemo na�isto. Ne govorim o tome, iako je Armand
bio prelijep i jednostavan, i nikakva intimnost s njim ne bi bila odbojna. Za
vampire tjelesna ljubav do�ivljava vrhunac i zadovoljava se samo ubijanjem. Govorim
o drugoj vrsti ljubavi, koja me privukla njemu kao u�itelju kakav Lestat nikad nije
bio. Znao sam da mi Armand nikad ne�e uskratiti znanje. Pro�i �e kroz njega kao
kroz prozorsko staklo i ja �u se u njemu ogrijati, upiti ga i iskoristiti ga.
Zatvorim o�i. U�inilo mi se da je ne�to rekao, ali tako tiho pa nisam bio siguran.
Kao da je rekao: � Zna� li za�to sam ovdje?
Pogledam ga. Pitao sam se �ita li mi misli, prote�e li se njegova mo� do tih
granica. Poslije toliko godina mogao sam oprostiti Lestatu to �to je bio obi�an
stvor koji mi nije mogao pokazati kako da iskoristim svoje mo�i, ali sam ipak
�eznuo za u�enjem, prepustio bih se tome bez otpora. Kroz sve se to provla�ila tuga
zbog moje slabosti i moje u�asne dvojbe. Claudia me �ekala. Claudia, moja k�i i
ljubav.
���to da u�inim? � �apnem. � Da odem od njih, od tebe? Poslije tolikih godina?
��Oni ti nisu va�ni � re�e on. Nasmije�im se i kimnem glavom.
���to �eli� u�initi? � upita on, a glas mu poprimi nje�an, su�utan ton.
��Zar ne zna�, zar nema� tu mo�? � upitam ga. � Zar mi ne mo�e� �itati misli
kao da su rije�i?
On odmahne glavom. � Ne onako kako ti misli�. Jedino znam da je opasnost za
tebe i dijete stvarna jer je ti smatra� stvarnom. A znam da ti je tvoja osamljenost
nepodno�ljiva �ak i uz njezinu ljubav.
Ustanem. �to jednostavnije nego ustati, oti�i do vrata, sjuriti se niz prolaz,
ali sam u to morao ulo�iti i posljednji gram snage i tog �udnog osje�aja koji sam
nazvao ravnodu�no��u.
��Molim te da ih dr�i� podalje od nas � rekoh na vratima, ali se ne osvrnem, ne
�ele�i �uti �ak ni njegov nje�an glas.
��Ne idi � re�e on.
��Nemam izbora.
Bio sam u prolazu kad ga za�ujem tako blizu sebe da se trgnem. Stajao je pokraj
mene, o�i u o�i, a u ruci je dr�ao klju� koji mi tutne u ruku.
��Ondje su vrata � re�e i poka�e na tamni kraj prolaza koji sam smatrao zidom.
� I stube koje vode u pokrajnju uli�icu i kojima se koristim jedino ja. Idi onuda
da izbjegne� druge. Zdvojan si i oni bi to opazili. � Okrenem se odmah, iako sam
svakim dijelom svog bi�a �elio ostati. � Dopusti da ti ne�to ka�em � re�e on i
lagano mi prisloni ruku na srce. � Upotrijebi mo� u sebi. Ne gnu�aj je se.
Upotrijebi je! A kad te vide na ulici, poslu�i se tom mo�i, pretvori lice u masku i
misli dok gleda� u njih ili nekog drugog: oprez! Upamti tu rije� kao da je talisman
koji sam ti dao da nosi� oko vrata. Kad te Santiago, ili neki drugi vampir pogleda
u o�i, razgovaraj s njim uljudno, ali misli na tu rije�. Upamti �to sam ti rekao.
Govorim ti jednostavno, jer po�tuje� jednostavnost. Shvati: to je tvoja mo�.
Uzmem klju�. Ne sje�am se kad sam ga gurnuo u bravu i kako sam se popeo
stubama, gdje je on bio i �to je u�inio; sje�am se jedino da sam, iza�av�i u tamnu
uli�icu iza kazali�ta, �uo kako mi tiho govori negdje blizu: � Do�i mi, ovamo, kad
bude� mogao. Osvrnem se, ali se nisam iznenadio kad ga nisam ugledao. Rekao mi je i
da ne smijem napustiti Hotel Saint-Gabriel, da ne smijem drugima pru�iti ni
najmanji dokaz krivnje. � Ubiti druge vampire vrlo je uzbu�uju�e � re�e � i zato je
zabranjeno pod prijetnjom smrti.
Trgnem se iz sanjarenja. Pari�ke su ulice blistale od ki�e, s obje strane
okru�ivale su me visoke, uske zgrade, vrata su se zatvorila za mnom i pretvorila u
zid, a Armanda vi�e nije bilo.
Iako sam znao da me Claudia �eka, iako sam pro�ao pokraj hotela i ugledao je
kako stoji pokraj prozora iznad plinskih svjetiljki, maju�an lik izme�u cvije�a
vo�tanih latica, okrenem le�a bulevaru i izgubim se u tamnijim uli�icama kao �to su
me �esto progutale ulice New Orleansa.
Nisam to u�inio zato �to je nisam volio, nego zato �to sam znao da je odvi�e
volim, da je strast koju osje�am za nju jednaka onoj koju osje�am za Armanda.
Pobjegao sam od oboje, dopustio da �elja za ubijanjem naraste poput groznice i
zaprijeti svijesti i boli.
Kroz izmaglicu koja se digla poslije ki�e, pri�e mi �ovjek. Kao da je dolutao
iz krajolika sna, jer je no� oko mene bila crna i nestvarna. Bre�uljak kojim sam se
uspinjao mogao je biti bilo gdje na svijetu, a blaga svjetla Pariza nepravilno su
svjetlucala u magli. O�trook i pijan, slijepo je ulijetao u naru�je smrti. Ispru�i
ruke i napipa kosti mog lica.
Nisam jo� bio izlu�en i o�ajan od gladi. Mo�da sam mu rekao: � Prolazi. �
Mislim da sam usnicama oblikovao Armandovu rije�-dar: � Oprez. � Ali sam mu ipak
dopustio da me svojom hrabrom, pijanom rukom obujmi oko struka. Prepustim se
njegovim zadivljenim o�ima, glasu koji me preklinjao da mu poslu�im kao slikarski
model i govorio o toplini, popra�en te�kim, slatkim mirisom uljenih boja koje su mu
se slijevale niz ko�ulju. Slijedio sam ga kroz Montmartre. �apnem mu: � Ti nisi od
mrtvih. � Povede me kroz zara�ten vrt, kroz slatku, vla�nu travu i nasmije se kad
mu rekoh: � �iv si, �iv. � Rukom mi dotakne obraz, pogladi lice, stisne za bradu
kad me doveo do niskih vrata. Njegovo crveno lice osvijetle uljene svjetiljke, �ija
je toplina sipila na nas. Vrata se zatvore.
Ugledam velike sjajne duplje njegovih o�iju, si�u�ne crvene �ilice koje su
sezale do tamnog sredi�ta, toplu ruku koja je u�egla moju hladnu glad dok me vodio
prema stolcu. Oko sebe ugledam sjajna lica, lica koja izviru iz dima svjetiljaka,
iz treperave svjetlosti pe�i, �udesne zemlje boja na platnima koja su nas
okru�ivala ispod malog, nagnutog krova, bljesak �ive ljepote. � Sjedni � re�e mi.
Njegove grozni�ave ruke po�ivale su mi na prsima, stezao sam ih svojim rukama, ali
su mi bje�ale, dok me glad obuzimala u valovima.
Sjedio je podalje od mene. Pogled mu je bio usredoto�en, u ruci je dr�ao
paletu, a golemo platno zaklanjalo je ruku koja se micala. Tup i bespomo�an, sjedio
sam i prepustio se tim slikama, tim zadivljenim o�ima sve dok Armandove o�i nisu
nestale, a Claudia lupkaju�i potpeticama pobjegla od mene niz kameni prolaz.
���ivi ste � �apnem. � Kosti � odgovori mi on. � Kosti. � Ugledam ih u
gomilama, izva�ene iz plitkih grobova u New Orleansu i prenesene u prostorije iza
grobnice kako bi se drugi pokojnik polo�io u taj uski komad zemlje. Zatvorim o�i.
Glad se pretvarala u agoniju, srce mi je vapilo za �ivim srcem. On mi se pribli�i,
rukama mi dotakne lice. Bio je to kobni korak, kobni nagib. S usana mi se otme
uzdah. � Spasite se � �apnem mu. � Budite oprezni.
Ne�to se dogodi na njegovu vla�nom i sjajnom licu, napukle �ile njegove
istro�ene ko�e problijede. Uzmakne od mene, kist mu ispadne iz ruke. Uspravim se.
Zubi su mi sjekli usnicu, o�i mi se punile bojama njegova lica, u�i punile njegovim
krikom koji se probijao iz grla, ruke mi se punile tijelom koje se opiralo ali ga
privu�em, bespomo�nog, zagrizem u meso i popijem krv koja mu je davala �ivot.
��Umri � �apnem i olabavim stisak. Glavu je naslonio na moj kaput.
��Umri. � Poku�ao je podi�i glavu i pogledati me. Ponovno ga ugrizem i on se
ponovno opirao, ali kona�no mlitavo sklizne na pod, u �oku, na rubu smrti. Ali su
mu o�i ostale otvorene.
Sjednem ispred njegova platna, malaksao, smiren. Gledao sam u slikarove
zamagljene, posivjele o�i, u svoje rumene ruke, rasko�no toplu ko�u. � Ponovno sam
smrtnik � �apnem mu. � �iv sam. S tvojom krvi sam �iv. � Njegove se o�i sklope.
Naslonim se na zid i zagledam u vlastiti lik.
Nacrtao je skicu, niz odlu�nih crnih poteza koji su uspjeli do�arati moje lice
i ramena. Po�eo je nanositi boju: zeleno za o�i, bijelo za obraze. Ali kako me
u�asnuo izraz mog lica! Vjerno ga je nacrtao, ali u njemu nije bilo ni�eg stra�nog.
Zelene su me o�i prostodu�no gledale; nije razumio bezizra�ajno �u�enje silne
�udnje. Bio je to Louis od prije stotinu godina koji zami�ljeno slu�a sve�enikovu
propovijed na misi, otvorenih usana, nebri�ljivo po�e�ljane kose, ruku meko
svijenih u krilu. Louis smrtnik. Mislim da sam se po�eo smijati. Pokrio sam lice
rukama i smijao se tako da su mi na o�i do�le suze. Kad sam spustio ruke, prsti su
mi bili umrljani suzama i ljudskom krvlju. U meni se budio �ar �udovi�ta koje je
ubilo i koje �e ponovno ubiti; to �udovi�te pokupi sliku i okrene se da �e pobje�i
iz te ku�ice.
Ali se iznenada onaj �ovjek podigne s poda. �ivotinjski zastenje i pograbi me
za �izmu. Ruka mu sklizne po ko�noj �izmi. Silnom voljom duha koja me zaprepasti,
on posegne za slikom i �vrsto je uhvati poblijedjelim rukama. � Vrati je! � zare�i.
� Vrati je! � Obojica smo �vrsto dr�ala sliku. Gledao sam u njega i svoje ruke koje
su s lako�om dr�ale ono �to je on tako o�ajni�ki htio spasiti, kao da �e je
odnijeti u raj ili pakao. Ja, stvor kojeg njegova krv nije mogla u�initi �ovjekom,
a on �ovjek kojeg moje zlo nije svladalo. A tada, kao da sam izvan sebe, istrgnem
mu sliku iz ruke, podignem ga jednom rukom i u bijesu mu pregrizem vrat.
Kad sam u�ao u na�e sobe u Hotelu Saint-Gabriel, postavim sliku na kamin i
zagledam se u nju. Claudia je bila negdje u apartmanu, a osje�alo se prisustvo jo�
jedne osobe, kao da su na jednom od obli�njih hotelskih balkona stajali �ena ili
mu�karac, jer se osje�ao njihov miris. Nisam znao za�to sam uzeo sliku, za�to sam
se toliko za nju borio i sad se toga stidio vi�e nego ubojstva, i za�to sam je i
dalje dr�ao iznad kamina. Pognem glavu, a ruke mi vidljivo zadrhte. Polako se
okrenem. �elio sam da hotelske sobe dobiju odre�en oblik. �elio sam cvije�e,
bar�un, svije�e u svije�njacima. �elio biti smrtan, obi�an i siguran. A tad u
izmaglici ugledam �enu.
Sjedila je mirno za rasko�no prostrtim stolom. Claudia joj je �e�ljala kosu.
�ena je sjedila tako mirno, bez straha, u zelenoj haljini od tafta �iji su se
rukavi i suknja odra�avali u nagnutim zrcalima pa se �inilo kako ne sjedi jedna,
nego skupina �ena. Tamnocrvena kosa bila je razdijeljena po sredini i za�e�ljana
unatrag, iako je desetak kovr�ica pobjeglo i uokvirilo njezino blijedo lice.
Gledala me smirenim, ljubi�astim o�ima i dje�jim ustima koja su bila skoro
tvrdoglavo mekana, tvrdoglava kupidova strijela neokaljana �minkom ili osobno��u.
O�i se za�are, a usta nasmije�e i izgovore: � Da, dobro si ga opisala i ve� ga
volim. To�no si ga opisala. � Ustane, nje�no podigne rasko� svoje tamne haljine i
tri zrcala se isprazne.
Zbunjen i zanijemio, okrenem se prema Claudiji. Le�ala je na golemom krevetu,
ozbiljnog i smirenog izraza lica, iako se �vrsto dr�ala za svilenu zavjesu. �
Madeleine � re�e tiho. � Louis je srame�ljiv. � Hladnog pogleda promatrala je kako
se Madeleine nasmije�ila kad je to �ula, kako mi prilazi, rukama prihva�a �ipkani
ovratnik oko vrata, spu�ta ga i pokazuje mi dva o�iljka. Osmijeh joj se zamrzne na
usnicama, one postanu prkosne i putene, o�i joj se suze i ona dahne: � Pij.
Okrenem joj le�a i prenera�eno podignem �aku, jer sam ostao bez rije�i. Ali me
Claudia uhvati za �aku i pogleda upornim o�ima. � Louis, pij � naredi mi. � Jer ja
ne mogu. � Glas joj je bio bolno smiren, osje�aji prikriveni ozbiljnim, odmjerenim
tonom. � Nisam dovoljno velika ni sna�na! Ti si se pobrinuo za to kad si me
stvorio! Pij!
Otrgnem se od nje i uhvatim za zape��e kao da me oprljila vatrom. Pogledam u
vrata i pomislim kako bi bilo najpametnije oti�i. Osjetim Claudijinu snagu i volju;
i o�i one smrtnice gorjele su istom voljom. Claudia me nije zadr�ala nje�nim
preklinjanjem, �alosnim ulagivanjem koje bi razrijedilo tu snagu, pa bih se sa�alio
na nju i povratio vlastitu, nego osje�ajima koji su joj izbijali iz o�iju �ak i
kroz njezinu hladno�u te na�inom na koji mi je okrenula le�a kao da je trenuta�no
pora�ena. Nisam znao �to zna�i na�in na koji je sjela na krevet, pognute glave,
grozni�avih usana, o�iju koje su pretra�ivale zidove. �elio sam je dodirnuti i re�i
joj da tra�i nemogu�e. �elio sam smiriti plam koji ju je pro�dirao.
Ona nje�na smrtnica sjela je u naslonja� pokraj vatre. �u�tanje i prelijevanje
njezine haljine bilo je dio njezine tajanstvenosti, njezinih bestrasnih o�iju koje
su nas promatrale, vru�ice njezina blijedog lica. Okrenuo sam se k njoj zbog
djetinjih, napu�enih usana na nje�nom licu. Osim rane, vampirski poljubac nije na
njoj ostavio traga, nikakve nepovratne promjene na blijedoru�i�astoj puti. �
Kakvima vam se �inimo? � upitam je. Pogled joj je po�ivao na Claudiji. Uzbu�ivala
ju je si�u�na ljepotica, u�asna �enska strast zato�ena u bucmastim ru�icama.
Odvrati pogled s Claudije i pogleda me. � Pitam vas, kakvima vam se �inimo?
Jesmo li vam lijepi, �arobni, na�a bijela ko�a, u�egle o�i? Odli�no se sje�am kako
mi je osjetilo vida bilo kao zamagljeno dok sam bio smrtnik, i kako je vampirska
ljepota progorjela tu koprenu, silno privla�nu, ali varljivu! Pijte, ka�ete mi. Pod
milim Bogom ne znate �to tra�ite!
Ali Claudia ustane s kreveta i pri�e mi. � Kako se usu�uje�! � �apne. � Kako se
usu�uje� odlu�ivati za oboje! Zna� li koliko te prezirem! Zna� li da te prezirem
stra��u koja me izjeda poput raka! � Njezino je malo tijelo drhtalo, a ruke je
podignula iznad plisiranog korzeta �ute haljine. � Da nisi odvra�ao pogled! Dosta
mi je odvra�anja pogleda, tvoje patnje. Ni�ta ne shva�a�! Tvoje zlo je da ne mo�e�
biti zao, a ja moram zbog toga trpjeti. Vi�e ne �elim trpjeti! � Zarije prste u
moje zape��e, a ja se izmaknem i odmaknem od nje. Zateturam pod pogledom mr�nje,
gnjeva koji se u njoj nadimao poput uspavane zvijeri i gledao kroz njezine o�i. �
Oteli ste me iz smrtnih ruku poput dva �udovi�ta iz bajke strave i u�asa, vi
besposleni, slijepi roditelji! O�evi! � Ispljune tu rije�. � Samo pla�i. Nema�
dovoljno suza da ispla�e� to �to si mi u�inio. Jo� �est, sedam, osam godina kao
smrtnica i dobila bih takav oblik! � Prstom poka�e na Madeleinu, koja je rukama
pokrila lice i �ije su o�i bile zamagljene od suza. Pro�tenje Claudijino ime, ali
je Claudia nije �ula. � Da, takav oblik, mogla sam hodati pokraj tebe! �udovi�ta!
Podariti me smrtno��u u ovom beznadnom, bespomo�nom obliku! � O�i joj se napune
suzama. Rije�i zamru.
��Daj mi je! � re�e pognute glave. Uvojci su joj skrivali lice poput vela. �
Daj mi je. Ili to, ili dovr�i �to si mi u�inio one no�i u hotelu u New Orleansu.
Vi�e ne �elim �ivjeti s tom mr�njom i bijesom! Ne mogu. Ne�u! � Zabaci kosu,
poklopi u�i rukama kao da ne �eli �uti vlastite rije�i. Jecala je, a suze su joj
�arile obraze.
Kleknem pokraj nje. Ispru�im ruke kao da �u je obgrliti, ali se nisam usudio
dodirnuti je, ni re�i njezino ime, jer bi moj bol provalio u prvom izgovorenom
slogu u �udovi�nom izljevu beznadno nerazumljivih jauka. � Oooh. � Ona odmahne
glavom, istisne suze iz o�iju, �vrsto stisne usta. � Jo� te volim, i to me mu�i.
Lestata nikad nisam voljela. Ali tebe! Mrzim te koliko te volim. Jednako! Zna� li
koliko te mrzim? � Spr�i me pogledom kroz crvenu mrenu koja joj je prekrivala o�i.
��Da � �apnem i sagnem glavu. Claudia ode od mene u Madeleinino naru�je. Ona je
o�ajni�ki zagrli, kao da �e je za�tititi od mene, ili (dirljive li ironije!) od
same sebe. �aptala joj je: � Ne pla�i, ne pla�i! � milovala joj lice i kosu
�estinom koja bi zaboljela smrtno dijete.
Ali Claudia se zanese na njezinim grudima, sklopi o�i, lice joj postane glatko,
kao da je netko isisao strast iz nje. Ruka joj sklizne oko Madeleininog vrata,
glavu nasloni na �ipku i taft. Le�ala je mirno, obraza umrljanih od suza, kao da je
onemo�ala od svega �to je izbilo na povr�inu i kao da �ezne za zaboravom, kao da
nije u sobi, kao da nema mene.
I tako su sjedile. Nje�na smrtnica je neutje�no plakala, njezine tople ruke
grlile su ne�to �to nisu mogle razumjeti, to bijelo, divlje, neprirodno dijete za
koje je vjerovala da ga voli. Da nisam suosje�ao s njom, tom ludom i lakomislenom
�enom koja je o�ijukala s prokletima, da nisam za nju osjetio sa�aljenje jednako
tuzi za svojim smrtnim �ivotom, istrgnuo bih joj tog demona iz ruku, zagrlio ga i
poricao rije�i koje sam �uo. Nisam to u�inio, nego sam ostao kle�ati i sje�ao se
rije�i: "Ljubav je jednaka mr�nji." Privijao sam te rije�i sebi�no na grudi, mislio
na to nasloniv�i se na krevet.
Madeleine nije opazila da je Claudia prestala plakati i da sjedi nepomi�no
poput kipa na njezinu krilu, suznih o�iju, i da gleda u mene, da je zaboravila na
meku, crvenu kosu koja je padala po njoj i na �eninu ruku koja ju je jo� milovala.
Ja sam sjedio sklup�an pokraj kreveta i zurio u vampirske o�i. Nisam se htio ni
mogao braniti. Madeleine je �aptala u Claudijino uho, suze su joj padale po
Claudijinim uvojcima. Claudia joj tad blago re�e: � Ostavi nas.
��Ne. � Ona odmahne glavom, ne pu�taju�i Claudiju. Sklopi o�i i zadrhti od jada
i muke, ali je Claudia odvede od naslonja�a. Bila je pokorna, potresena, blijeda.
Zeleni taft naduo se poput balona oko �ute svilene haljinice.
Zastanu na vratima salona. Madeleine se zbuni, ruku prinese vratu, zalomi njome
kao krilom, pa se umiri. Osvrne se poput bespomo�ne �rtve na pozornici Thedtre des
Vampires koja nije znala gdje je. Claudia ode po ne�to. Pojavi se iz sjene nose�i
veliku lutku. Podignem se na koljena da je pogledam. Bila je to lutka u obliku
djevoj�ice, vrane kose i zelenih o�iju, ukra�ena �ipkom i vrpcama, dra�esna,
velikih o�iju, porculanskih no�ica koje su zazvonile kad je Claudia polo�i u
Madeleinino naru�je. Madeleinine o�i poprime tvrd izraz kad je uzela lutku, a
usnice joj se razvuku u grimasu dok ju je gladila po kosi. Tiho se smijala. � Legni
� re�e joj Claudia i zajedno potonu u jastu�i�e na kau�u. Zelena haljina za�u�ti i
ulegne se kad Claudia legne pokraj Madeleine i zagrli je oko vrata. Lutka sklizne
na pod, ali je Madeleine dohvati i zadr�i. Lutka ostane visjeti u njezinoj ruci.
Madeleine zabaci glavu, �vrsto zatvori o�i. Claudijini uvojci milovali su joj lice.
Ponovno sjednem na pod i naslonim se na meki bok kreveta. Claudia je Madeleini
govorila tihim glasom, skoro �apatom, da bude strpljiva i da se ne mi�e. Strepio
sam od njezina koraka na sagu, od zvuka vrata koja su se zatvorila i odvojila
Madeleinu od nas, od mr�nje koja je le�ala izme�u nas poput otrovnih para.
Ali kad sam pogledao Claudiju, ona je stajala nepomi�no, izgubljena u mislima.
S njezina lica nestalo je pakosti i gor�ine; bilo je prazno poput lutkinog.
��Istina je sve �to si mi rekla � rekoh joj. � Zaslu�ujem tvoju mr�nju.
Zaslu�ujem je od trenutka kad mi te Lestat dao u naru�je.
Kao da nije bila svjesna mog prisustva. O�i su joj se napunile mekog svjetla.
Njezina ljepota nepodno�ljivo mi je palila du�u. Ona re�e zami�ljeno: � Mogao si me
ubiti, bez obzira na njega. Mogao si to u�initi. � Pogleda me mirno: � �eli� li to
u�initi sada?
��Sada! � zagrlim je, privu�em k sebi, ogrijan njezinim smek�anim glasom. �
Jesi li luda, takvo �to re�i! Da to u�inim sada!
���elim da to u�ini� � re�e ona. � Sagni se kao �to si se sagnuo tada, isisaj
krv iz mene kap po kap, koliko ima� snage, gurni mi srce do ruba. Mala sam, mo�e�
ispiti moju krv. Ne�u ti se opirati. Ja sam krhka i mo�e� me zdrobiti poput
cvijeta.
��Zaista tako misli�? Ozbiljno govori�? � upitam je. � Za�to ne gurne� no�
ovdje i okrene� ga?
��Umro bi sa mnom? � upita ona podrugljivo se osmjehnuv�i. � Zaista bi umro sa
mnom? � ponovi. � Zar ne shva�a� �to se doga�a sa mnom? Da me ubija vampir vo�a
koji te za�arao, jer ne �eli dijeliti tvoju ljubav sa mnom, ni kapi? Vidim njegovu
mo� u tvojim j o�ima. Vidim tvoj jad, tjeskobu, ljubav prema njemu koju ne mo�e�
sakriti. Okreni se, prisilit �u te da me pogleda� o�ima kojima njega �eli�,
prisilit �u te da me saslu�a�.
��Prestani, nemoj! Ne�u te ostaviti. Zakleo sam ti se. Ne mogu ti dati tu �enu.
��Ali ja se borim za svoj �ivot! Daj mi je da se brine o meni, da nadopuni
obli�je koje moram imati kako bih pre�ivjela! I neka te onda on ima! Borim se za
�ivot!
Odgurnem je. � Ne, to je ludilo, �arobnja�tvo � rekoh joj poku�avaju�i joj se
oduprijeti. � Ti si ta koja me ne �eli dijeliti s njim, ti �eli� svaku kap ljubavi.
Ako ne od mene, onda od nje. On je mo�niji od tebe, omalova�ava te, pa �eli� da
umre na na�in na koji si ubila Lestata. Ne�e� me u�initi suu�esnikom u toj smrti,
ka�em ti, ne u toj smrti! Ne�u Madeleine u�initi jednom od nas, ne�u prokleti
tisu�e smrtnika koji �e umrijeti od njezine ruke ako to u�inim! Tvojoj mo�i nada
mnom je kraj. Ne�u!
Da je barem mogla razumjeti!
Ni na trenutak nisam povjerovao ono �to je govorila protiv Armanda, da bi iz
ravnodu�nosti koja je bila iznad osvetoljubivosti mogao sebi�no �eljeti njezinu
smrt. Ali vi�e nisam ni�ta mogao u�initi.
Doga�alo se ne�to u�asnije no �to sam mogao pojmiti, ne�to �to sam tek po�eo
razumijevati, protiv �ega je moj gnjev izgledao tek kao poruga, prazan poku�aj
oporbe njezinoj nepopustljivoj volji. Priznala je kako me mrzi i prezire, i srce mi
se stisne kao da mi je, li�iv�i me svoje ljubavi koja me odr�avala na �ivotu,
zadala smrtni udarac. No� je bio u mom tijelu. Umirao sam za nju, umirao za tu
ljubav kao i one no�i kad mi ju je Lestat dao, okrenuo je prema meni i rekao joj
kako se zovem, ljubav koja me grijala u mojoj samomr�nji i produljivala mi �ivot.
Kako je Lestat to dobro razumio i sad je napokon njegov plan propao.
Ali, bilo je tu jo� ne�eg, ne�eg od �ega sam bje�ao. Ushodao sam se po sobi,
otvarao i stiskao �ake. U Claudijinim suznim o�ima osje�ao sam mr�nju, ali i bol.
Pokazala mi je bol! "Podariti mi besmrtnost u ovom beznadnom, bespomo�nom obliku."
Poklopim u�i rukama, kao da je ponovila te rije�i i suze mi poteku. Svih tih godina
ra�unao sam na njezinu okrutnost, da ne osje�a bol! A ona mi je pokazala bol,
neporecivu bol. Kako bi nam se Lestat nasmijao. Zato ga je sasjekla no�em, jer bi
joj se smijao. Da bi me potpuno uni�tila, samo mi mora pokazati bol. Dijete od
kojeg sam u�inio vampira patilo je. Njezina patnja bila je i moja.
U drugoj je sobi bio mrtva�ki sanduk, krevet za Madeleine. Claudia se povu�e u
tu sobu i ostavi me nasamu s nepodno�ljivim bolom. Prijala mi je ti�ina. Tijekom
nekoliko preostalih no�nih sati stajao sam pokraj otvorenog prozora i osje�ao sitne
ki�ne kapi. Svjetlucale su na listovima paprati, na dra�esnim bijelim cvjetovima
koji su se nagnuli, savili i napokon otpali sa stabljika. Cvjetni sag pokrivao je
mali balkon. Ki�a je rominjala po laticama. Osjetim malaksalost i beskrajnu
osamljenost. To �to se no�as dogodilo izme�u nas ne�e se mo�i ispraviti, kao �to se
ne mo�e ispraviti to �to sam u�inio Claudiji.
Ali za�udo, nisam osje�ao �aljenje. Mo�da zbog no�i, neba bez zvijezda,
plinskih svjetiljaka smrznutih u izmaglici koje su pru�ale �udnu utjehu koju nisam
tra�io, i koju u toj praznini i samo�i ne bih ni znao primiti. Sam sam, razmi�ljao
sam. Sam. �inilo mi se to pravednim, zaslu�enim i neizbje�nim. U mislima sam se
vidio kao vje�nog osamljenika, kao da sam dobio vampirsku mo� one no�i kad sam umro
pa oti�ao od Lestata ne osvrnuv�i se, ostavio ga, jer mi nitko nije bio potreban.
Kao da mi je ta no� rekla: � Ti si no� i jedino te no� razumije i prima te u
naru�je. � Stopljen sa sjenama. Bez no�nih mora. Neobja�njivo miran.
Ipak sam osje�ao kako je tom kratkom spokoju kraj; razilazio se poput crnih
oblaka. Neizdr�ljivost bola zbog gubitka Claudije pritiskala me kao da me ti�ti
neko obli�je koje se stvorilo u kutu ove poku�stvom pretrpane i strane sobe. Iako
je sna�an vjetar rastjerao no�, ne�to me zvalo, ne�to ne�ivo, dotad nepoznato. Mo�
u meni ne odgovori na taj poziv otporom nego nepoznatom, u�asavaju�om snagom.
Tiho sam hodao kroz sobe sve dok nisam ugledao, u prigu�enom svjetlu treperavih
plinskih svjetiljaka iza le�a, usnulu �enu na mom kau�u i na njezinim grudima
lutku. Prije nego �to sam kleknuo pokraj nje otvorila je o�i, ali sam osjetio da me
iz zgusnute sjene iza njezinih le�a promatra drugi par o�iju i da vampirsko li��e
�eka suspregnuta daha.
��Madeleine, ho�e� li se brinuti za nju? � Madeleine �vr��e prihvati lutku,
polo�i je licem na grudi. I ja ispru�im ruku prema njoj, iako nisam znao za�to.
��Da! � zdvojno ponovi.
��Smatra� je lutkom? � upitam je i polo�im ruku na lutkinu glavu, ali mi je ona
istrgne, �vrsto stisne usta i upilji se u mene.
��Dijete koje ne mo�e umrijeti, eto �to je! � re�e ona kao da izri�e kletvu.
��Ah � �apnem ja.
��Pro�la me volja za lutkama � re�e ona i odgurne je od sebe na jastu�i�e.
Petljala je ne�to oko grudiju, ne�to mi je htjela i nije htjela pokazati. Prstima
dohvati tra�eni predmet i sklopi ih oko njega. Znao sam �to je to, opazio sam
prije: medaljon zatvoren zlatnom iglom. Kad bih vam barem mogao opisati strast koja
je zarazila njezine okrugle crte lica, kako su se iskrivila njezina dje�ja usta.
��A dijete koje je umrlo? � naga�ao sam. Zami�ljao sam trgovinu lutaka, lutaka
jednakih lica. Odmahne glavom i povu�e medaljon tako sna�no da iglom razdere taft.
Opazim da se boji, da je razara panika. Raskrvarila je ruku slomljenom iglom. Uzmem
medaljom iz njezine ruke. � Moja k�i � �apne drhtavih usana.
Na komadi�u porculana bilo je lutkasto lice, Claudijino lice, dje�je lice,
saharin, slatka slikarska imitacija nevinosti, dijete vrane kose poput lutke. Majka
je u�asnuta buljila u tamu.
��Tuga � rekoh blago.
��Ne tugujem vi�e � re�e ona i zagleda se u mene. � Kad biste znali kako �eznem
da imam va�u mo�. Spremna sam za nju, �udim za njom. � Okrene se k meni. Duboko je
disala pa su joj se grudi nadimale ispod haljine.
Silno nezadovoljstvo potrese joj lice. Okrene glavu, zatrese uvojcima. � Da ste
barem smrtnik; �ovjek i �udovi�te! � re�e ljutito. � Kad bih vam barem mogla
pokazati svoju mo� � i ona mi se nasmije�i zlosutno, prkosno. � Po�eljeli biste me!
Ali vi niste s ovog svijeta! � Usta joj se ovjese. � �to vam mogu dati? �to vam
mogu dati kako biste mi dali �to imate? � Ruku je polo�ila na grudi i milovala ih
kao da je mu�ka.
Bio je to �udan trenutak; nisam mogao predvidjeti kako �e njezinu rije�i
probuditi u meni takav osje�aj, da �u zapaziti dra�estan struk, okrugle, bujne
obline njezinih grudiju i nje�ne, napu�ene lisnice. Nije ni sanjala koliko sam jo�
imao smrtnog u sebi, kako me mu�ila krv koju sam netom popio. �elio sam je, vi�e no
�to je mislila, samo �to nije shva�ala prirodu ubijanja. Htio sam joj to dokazati
zbog mu�kog ponosa, poniziti je zbog svega �to mi je rekla, zbog jeftine ta�tine
njezine izazovnosti i o�iju koje je s ga�enjem odvratila od mene. Ali, to je bila
mahnitost. To nisu bili razlozi da bi se nekome podarila besmrtnost.
Okrutno ka�em: � Jeste li voljeli to dijete?
Nikad ne�u zaboraviti njezino lice, mahnitost, mr�nju. � Da � prosik�e. � Kako
se usu�ujete! � Posegne za medaljonom iako sam ga �vrsto dr�ao u ruci. Pro�dirala
ju je krivnja, ne ljubav; krivnja, trgovina lutaka koju mi je Claudia opisala,
police pune kopija mrtvog djeteta. Ali je u toj krivnji potpuno shva�ala kona�nost
smrti. Bilo je ne�to tvrdo u njoj kao i zlo u meni, ne�to jednako mo�no. Ispru�i
ruku prema meni. Dodirne prsluk i ra�iri prste, pa ih pritisne o moja prsa.
Kleknem, privu�em je, njezina mi kosa dodirne lice.
���vrsto se uhvatite za mene kad vas ugrizem � rekoh joj kad je ra�irila o�i i
otvorila usta. � A kad vam u�itak dostigne vrhunac, poslu�ajte udaranje mog srca i
ponavljajte: "�ivjet �u." � Da, da � kimala je glavom, a srce joj je uzbu�eno
tuklo.
Uzdahne kad sam probio ko�u. U mene prodre topla struja, njezine se grudi
zabiju u mene, tijelo joj se bespomo�no izvije i podigne s kau�a. Ugledam njezine
o�i prije nego �to sam sklopio svoje, ugledam izazovne usnice. Divlje sam joj pio
krv. Podignem je. Malaksavala je, ruke su joj se nemo�no ovjesile. � �vrsto, �vrsto
� �apnem joj kroz vru�u rijeku njezine krvi. Njezino mi je srce grmjelo u u�ima,
krv nadimala moje site �ile. � Svjetiljka � �apnem � pogledajte u nju! � Srce joj
je usporavalo i glava joj padne na bar�un. O�i joj se zamagle. Bila je na izdisaju.
Na trenutak se nisam mogao pomaknuti, iako sam znao da moram, da mi netko podi�e
zape��e na usta. Soba se okretala oko mene. Pogledam u svjetiljku kao �to sam rekao
i njoj da u�ini. Otpijem krvi iz zape��a pa ga gurnem u njezina usta. � Pijte.
Pijte � rekoh joj. Ali je ona le�ala kao mrtva. Podignem je. Krv joj se prelijevala
preko usana. Ona otvori o�i; najprije osjetim blag pritisak njezinih usana, a zatim
rukama �vrsto uhvati moju ruku i po�ne sisati. Ljuljao sam je, �aptao joj,
o�ajni�ki poku�avao razbiti svoju omamu, jer sam osje�ao kako sna�no si�e moju krv.
Osje�ao sam to u svakoj �ili. Bio sam ispresijecan njezinim sisanjem. Rukom sam se
�vrsto dr�ao za kau�, njezino srce divlje je tuklo s mojim, prste je duboko zarila
u moju ruku i moj otvoren dlan. Boljelo me, rezalo, i skoro sam jauknuo koliko je
dugo trajalo. Odmicao sam se, ali istodobno je i povla�io za sobom. �ivot mi je
otjecao kroz ruku dok je ona stenjala u ritmu sisanja. A moje �ile konopci, u�arene
�ice, natezale su mi srce dok se kona�no, bez namjere ili odluke, nisam otrgnuo od
nje i pao na pod podalje od nje, �vrsto se uhvativ�i za zape��e.
Buljila je u mene, krvavih otvorenih usta, �inilo se, �itavu vje�nost. Vidio
sam je dvostruko, trostruko, a tad se pretvori u uzdrhtalo klupko. Ruka joj poleti
k ustima, ali ne skrene pogled, nego razroga�i o�i. Polako ustane, ne snagom
mi�i�a, nego kao da ju je neka nevidljiva sila podigla s kau�a. Osvrtala se.
Njezina bogata haljina uko�eno se pomicala, poput velikog izrezbarenog ukrasa na
glazbenoj kutijici koji se bespomo�no okre�e u ritmu glazbe. Odjednom se zagleda u
svoju haljinu, zgrabi je rukama, pritisne prstima pa ona za�u�ti. Madeleine je
svu�e i poklopi u�i. Stisne o�i, pa ih otvori. �inilo se da je tad opazila
svjetiljku u drugoj sobi koja je bacala slabo svjetlo kroz dvostruka vrata. Ona
potr�i k svjetiljci, stane pokraj nje i zagleda se u nju kao da je �iva. � Ne diraj
je � re�e joj Claudia i nje�no je odvede. Ali Madeleine je vidjela cvije�e na
balkonu. Ispru�enim dlanovima dodirivala je latice i pritiskala ki�ne kapljice na
lice.
Zadr�avao sam se u uglovima sobe, budno motrio svaki njezin pokret: kako je
uzela cvije�e i zdrobila ga u ruci i kako su latice popadale oko nje, kako se
rukama prislonila na zrcalo i zagledala u svoje o�i. Moja je bol prestala, rup�i�em
sam omotao ranu. �ekao sam. Opazio sam da se Claudia ne sje�a �to slijedi.
Madeleinina ko�a blijedjela je na zlatnoj svjetlosti. Podigne Claudiju u naru�je i
zavrti se s njom. Njezino je li��e bilo napeto i oprezno ispod osmijeha.
Madeleine tad smalak�e. Zanese se unatrag, izgubi ravnote�u, ali se brzo
ispravi i nje�no spusti Claudiju na pod. Claudia se propne na prste i zagrli je. �
Louis. � Poka�e prstom na mene. � Louis.
Pokretom joj poka�em da ode. Madeleine nije primje�ivala ni mene ni Claudiju,
ve� je buljila u svoje ispru�ene ruke. Lice joj je problijedjelo i izduljilo se.
Protrlja usnice i zagleda se u tamne mrlje na prstima. � Ne, ne! � upozorim je
blago, uzmem Claudiju za ruku i privinem je k sebi. S Madeleininih usana otkine se
dug uzdah.
��Louis � �apne Claudia nezemaljskim glasom koji Madeleine jo� nije mogla �uti.
��Umire. Ti se tog ne sje�a�. Bila si tog po�te�ena, nije na tebi ostavilo
traga � �apnem joj, odmaknem kosu s uha, ne skidaju�i pogleda s Madeleine, koja je
i�la od zrcala do zrcala. Suze su joj se slijevale niz lice. Tijelo je umiralo.
��Ali, Louis, ako umre? � zavapi Claudia.
��Ne�e � kleknem pred nju. Lice joj je bilo nespokojno. � Krv je bila dovoljno
sna�na, �ivjet �e. Ali �e se bojati, silno bojati. � Nje�no, ali odlu�no pritisnem
Claudijinu ruku i poljubim je u obraz. Pogleda me i za�u�eno i prestra�eno. Tako me
gledala i kad sam pri�ao Madeleini, privu�en njezinim jaucima. Madeleine ispru�i
ruke i zavrti se, ja je uhvatim i pridr�im. O�i su joj ve� svijetlile neprirodnim
�arom, a u suzama se zrcalio ljubi�asti plam.
��To je samo tjelesna smrt, tjelesna � rekoh joj blago. � Vidi� li nebo? Moramo
sad oti�i. Mora� se �vrsto uhvatiti za mene i le�i sa mnom. Udovi �e mi obamrijeti
od sna te�kog poput smrti i ne�u te mo�i tje�iti. Le�at �e� u mrtva�kom sanduku i
boriti se. Ali �vrsto se dr�i za mene u tami, �uje� li me? �vrsto se uhvati za moje
ruke, koje �e te dr�ati sve dok ne zaspim.
Na trenutak se utopi u mom pogledu i osjetim �u�enje koje je osje�ala jer je u
sjaju mojih o�iju vidjela sjaj svih boja i gledala kako se te boje odra�avaju u
mojim o�ima. Nje�no je povedem do mrtva�kog sanduka i ponovim joj da se ne boji. �
Kad se probudi�, bit �e� besmrtna � rekoh joj. � Nikakav ti prirodni uzrok smrti
ne�e mo�i na�koditi. Do�i, legnimo. � Vidio sam da se bojala, jer je ustuknula pred
uskom kutijom. Nije je utje�ila ni meko�a satena. Ko�a joj je dobila staklast sjaj
poput moje i Claudijine. Znao sam da ne�e pristati u�i u sanduk dok ne legnem s
njom.
Zagrlim je i pogledam prema Claudiji i njezinu �udnom mrtva�kom sanduku.
Gledala nas je o�ima mirnim, ali potamnjelim od neizre�ene sumnje, hladnog
nepovjerenja. Posjednem Madeleinu pokraj njezina kreveta i krenem prema tim o�ima.
Kleknem mirno pokraj Claudije i zagrlim je. � Ne prepoznaje� me? � upitam je. � Ne
zna� tko sam?
Ona me pogleda. � Ne � re�e.
Nasmije�im se. Kimnem glavom. � Nemoj mi zamjeriti � rekoh. � Sad smo poravnali
ra�une.
Claudia nagne glavu u stranu i zagleda se u mene, pa se nevoljko nasmije�i i
potvrdno kimne glavom.
��Jer � rekoh joj jednako smireno � ve�eras ovdje nije umrla ta �ena. Ionako �e
umirati no�ima, mo�da godinama. No�as je umro posljednji ostatak ljudskog u meni.
Lice joj se smra�i tako primjenjivo kao da je njezinu sabranost ne�to razderalo
poput vela. Usnice joj se razmaknu, ali iz njih se izvije uzdah. A tad re�e: � Da,
ima� pravo. Zaista. Poravnali smo ra�une.
* * *
� �elim zapaliti trgovinu lutaka!
To re�e Madeleine. Palila je u kaminu slo�ene haljine mrtve k�eri, bijelu �ipku
i svijetlosme�e platno, navorane cipele, �e�iri�e koji su mirisali na kamfor i
mirisne biljke. � Ovo mi vi�e ni�ta ne zna�i. � Odmakne se i zagleda u plamen, pa
pobjedonosno pogleda Claudiju odanim o�ima.
Nisam joj vjerovao. Iako sam je svake no�i morao odvla�iti od mu�karaca i �ena
�iju krv nije mogla do kraja popiti jer je bila sita od krvi prethodnih �rtava.
Iako bi u strasnom zagrljaju podizala svoje �rtve u zrak, gnje�ila im vratove
bjelokosnim prstima dok bi im ispijala krv, bio sam siguran da �e prije ili poslije
ta mahnitost popustiti i da �e pojmiti zamke ove no�ne more, svoje blistave ko�e,
rasko�nih soba u Hotelu Saint-Gabriel i zavapiti da je se probudi, da bude
slobodna. Nije shva�ala da ovo nije pokus. Kesila je svoje novoizrasle zube u
zrcalo. Bila je luda.
Ali nisam shvatio koliko je luda i da je bila naviknuta sanjariti, da ne�e
�aliti za stvarno��u, nego �e ugurati stvarnost u snove poput zlog vilenjaka koji
na preslici prede svoj pau�inast svijet.
Tek sam po�eo shva�ati njezinu pohlepu, �udotvorstvo.
Imala je lutkarsku zanatsku radnju u kojoj je sa svojim starim ljubavnikom
izra�ivala kopije mrtvog djeteta i koje su punile police te trgovine. Sad je dobila
vampirsku vje�tinu i unutarnju snagu, pa je jedne no�i, kad sam je odvratio od
ubijanja, jednako nezasitno iz nekoliko da��ica izradila dlijetom i no�i�em
prekrasan stolac za ljuljanje, oblikovan i skrojen po Claudijinoj mjeri pa je, kad
bi sjedila pokraj vatre, izgledala kao �ena. Drugom je prilikom tome dodala stol
jednakih razmjera, a iz trgovine igra�aka donijela je malu uljannicu, porculansku
�alicu i tanjuri�. Iz ne�ije torbice ukrala je mali notes u ko�nom uvezu koji je u
Claudijinim rukama postao golema knjiga. Svijet se smanjio i prestao postojati na
granici koja je dijelila taj mali prostor od ostatka sobe, a koji se uskoro
pro�irio po �itavoj Claudijinoj sobi: krevet �iji su stupovi sezali tek do mojih
grudi, mala zrcala u kojima su se, kad sam se jednom izgubio me�u njima, vidjele
samo moje noge, glomaznog diva. Slike su visjele nisko da budu u ravnini
Claudijinih o�iju, a na njezinu malom toaletnom stoli�u le�ale su crne ve�ernje
rukavice za male prsti�e, �enska duboko izrezana ve�ernja haljina od crnog bar�una,
tiara s dje�jeg maskenbala. Claudia, dragulj nad draguljima, vilinska kraljica
golih bijelih ramena koja hoda sa svojim sjajnim uvojcima izme�u skupocjenih
predmeta u svom malom svijetu a ja je gledam s vrata, o�aran, nezgrapan, ispru�en
na sagu kako bih se mogao nasloniti na lakat i gledati u o�i moje voljene,
tajanstveno smek�anih savr�eno��u tog sveti�ta. Kako je bila lijepa u crnoj �ipki,
hladna, plavokosa �ena lutkastog lica i vla�nih o�iju koja bi me dugo i mirno
gledala pa bih pomislio da je na mene zaboravila i da njezine o�i, dok le�im na
podu i sanjarim, vide ne�to drugo a ne mene, ne�to drugo a ne nezgrapan svemir koji
me okru�uje, kojemu je pristup zabranio i kojeg je uni�tio netko tko je u njemu
oduvijek patio; netko tko, �ini se, vi�e nije patio, tko je slu�ao cilik iz
glazbene kutijice, i tko bi polo�io ruku na sat-igra�ku. Skra�eni sati i male
zlatne minute. Pomislim da gubim razum.
Podmetnem ruke pod glavu i zagledam se u luster. Bilo mi je te�ko oteti se
jednom svijetu i prije�i u drugi. Madeleine je sjedila na kau�u i nesmanjenom
stra��u, kao da u besmrtnosti nema po�inka, na�ivala svijetlu �ipku na ljubi�asti
saten za mali krevet. Prekinula bi rad tek da s bijelog �ela obri�e znoj pomije�an
s krvlju.
Sklopim li o�i, pitao sam se, ho�e li to kraljevstvo malih stvari progutati
sobe oko mene i ho�u li se, poput Gullivera, probuditi i otkriti da sam vezan za
ruke i noge, nedobrodo�ao div? Zami�ljao sam ku�e izra�ene za Claudiju, u �ijim bi
vrtovima mi�evi bili �udovi�ta, zami�ljao si�u�ne ko�ije, cvjetne grmove koji bi
postali stabla. Smrtnici bi o�arani padali ni�ice kako bi zavirili kroz male
prozore. Privla�ila bi ih poput paukove mre�e.
Ja i jesam bio vezan poput Gullivera. Nije me vezala isklju�ivo vilinskom
ljepotom: �udesnom tajnom Claudijinih bijelih ramena i te�kim sjajem bisera,
o�aravaju�om �eznutljivo��u, malom bo�icom parfema iz koje se isparavaju �ari koje
obe�avaju raj, ve� sam bio vezan strahom da �u izvan na�ih soba, u kojima sam
tobo�e pou�avao Madeleinu (u nevezanim razgovorima o ubijanju i vampirskoj naravi o
�emu bi je Claudija, koja je pokazala i spremnost, mogla bolje pou�iti od mene), da
�u izvan na�ih soba (u kojima me svake no�i Claudia nje�nim poljupcima i
zadovoljnim pogledima uvjeravala kako se mr�nja koju je jednom pokazala nikad ne�e
vratiti), da �u izvan na�ih soba otkriti kako sam se, kao �to sam brzopleto i
priznao, zaista promijenio. A shva�ao sam kako je smrtni dio mene onaj koji je
volio. Pa �to sam osje�ao za Armanda, �ovjeka zbog kojeg sam Madeleinu pretvorio u
vampira, zbog kojeg sam �elio slobodu? �udnu i uznemiruju�u udaljenost? Tupu bol?
Bezimeni drhtaj? �ak i u ovoj svjetovnoj rasko�i, zami�ljao sam Armanda u njegovoj
isposni�koj �eliji, vidio njegove tamnosme�e o�i i osje�ao nezemaljsku privla�nost.
Ali mu nisam oti�ao. Nisam se usudio otkriti koliko sam izgubio, ni poku�ati
odvojiti taj gubitak od drugog otkri�a koje me ti�talo: da u Europi nisam doznao
istine kojima bih smanjio osamljenost, ili preobrazio o�aj. Otkrio sam jedino kakva
mi je du�a, Claudijinu bol i strast za vampira koji je mo�da opakiji od Lestata,
zbog kojeg sam postao zao poput Lestata, ali u kojem sam vidio jedino obe�anje
dobra u zlu.
Nisam znao �to bih. I tako je sat na kaminu otkucavao sekunde, Madeleine me
preklinjala da pogledamo pokoju predstavu u Theatre des Vampires i zaklela se kako
�e braniti Claudiju od svih vampira koji bi se usudili uvrijediti je. Claudia bi
rekla: � Ne, ne jo�, ne danas � i meni bi laknulo kad bih vidio kako Madeleine
ljubi Claudiju slijepom po�udnom stra��u. Tako malo samilosti osje�am u srcu ili
mislima za Madeleine. Tek je po�ela upoznavati patnju, nije znala �to je smrt. Tako
se lako dala razdra�iti, navesti na nepotrebno nasilje. U svojoj silnoj
umi�ljenosti i samoobmani zamislio sam kako je moj bol zbog mrtvog brata jedini
pravi osje�aj. Dopustio sam si da zaboravim kako sam bio duboko zaljubljen u
Lestatove sjajne o�i, kako sam prodao du�u za �arenu i sjajnu povr�inu misle�i kako
�e mi sjajna povr�ina podariti mo� da hodam po vodi.
�to bi Isus morao u�initi da bih po�ao za njim kao �to su po�li Matija ili
Petar? Najprije, dobro se odjenuti. A zatim imati gustu i njegovanu plavu kosu.
Mrzio sam se. �esto bi mi se, napola uspavanom njihovim razgovorima (Claudia bi
�aptala o ubijanju, brzini i vampirskom znanju, a Madeleine bi bila sagnuta nad
iglom) �inilo kako od osje�aja jedino osje�am mr�nju za sebe. Volim ih. Mrzim ih.
Svejedno mi je jesu li ovdje ili nisu. Claudia mi polo�i ruku na kosu prisno kao
neko� kao da �eli re�i da joj je srce na miru. Ba� me briga. U mislima vidim
Armanda, osje�am njegovu snagu, jasno�u koja me ste�e oko. Jasniju od stakla.
Uhvatim Claudiju za njezinu zaigranu ruku; prvi put shva�am �to osje�a kad mi
opra�ta �to sam takav kakav sam, a koga voli i mrzi: ne osje�a skoro ni�ta.
Pro�lo je tjedan dana prije nego �to smo otpratili Madeleine na njezin zadatak,
spaliti svijet lutaka iza debelog stakla izloga. Sje�am se da sam se udaljio,
skrenuo u usku tamnu ulicu u kojoj je ki�a bila tek zvuk. Tad ugledam crveni odsjaj
na oblacima. Zvona zazvone, ljudi zavi�u. Claudia mi je mirno pri�ala o naravi
vatre. Uznemirio me gusti dim koji se dizao iz treperavog plamena. Osjetim strah.
Ne silan, smrtni strah, nego ne�to hladno poput no�a u rebrima. Taj strah � gori
stara ku�a u Rue Royale, Lestat opru�en na goru�em podu.
��Vatra pro�i��uje � re�e Claudia. A ja dodam: � Ne, vatra uni�tava.
Madeline je pro�la pokraj nas i odglavinjala na vrh ulice poput prikaze na
ki�i. Bijelim rukama sjekla je zrak i crtala bijele lukove poput bijelih krijesnica
i pokazivala da se popnemo. Claudia me ostavi i krene za njom. Sje�am se njezinih
izvje�enih plavih kovr�a. Pod noge joj padne vrpca i zalepr�a u crnoj vodi. Njih
dvije kao da su nestale. Sagnem se da podignem vrpcu, ali jo� jedna ruka posegne za
njom � Armandova. Pru�i mi vrpcu.
Zaprepastim se ugledav�i ga ondje, tako blizu, slika i prilika Gospodina Smrti,
�arobno stvarnog u crnoj pelerini i svilenoj kravati, ali i nezemaljskog poput
sjene u svojoj nepomi�nosti. U o�ima mu je svjetlucao odraz po�ara i ta crvena boja
ugrije crnu u topliju sme�u.
Prenem se kao da sam sanjao, osjetim njegovo prisustvo, njegovu ruku kojom je
uhvatio moju, glavu nagnutu kao da mi pokazuje da ga slijedim; postanem svjestan
vlastitog uzbu�enja zbog njegova prisustva koje me preplavi kao �to me preplavilo u
njegovoj �eliji. Kora�ali smo zajedno, brzo, pribli�avali se Seini, kretali se tako
brzo i vje�to da bi nas ljudi jedva opazili kao i mi njih. Zapanjilo me da mogu
dr�ati korak s njim. Prisiljavao me da shvatim svoju mo�, da su putevi kojima sam
se naj�e��e kretao ljudski putevi i da mi vi�e ne trebaju.
O�ajni�ki sam �elio s njim razgovarati, zaustaviti ga i polo�iti mu obje ruke
na ramena, pogledati ga u o�i kao �to je on u�inio one no�i, smjestiti ga u
odre�eno vrijeme i mjesto, i tako svladati uzbu�enje. Toliko toga sam mu �elio
ispri�ati, objasniti. Ali nisam znao �to mu re�i ili za�to, jedino da me puno�a
osje�aja raznje�ila skoro do suza. A bojao sam se da sam to izgubio.
 Nisam znao gdje smo, jedino da sam ovuda ve� pro�ao: ulica starinskih pala�a,
zidom ogra�enih vrtova, gara�a, tornji�a i prozora s olovnim staklima ispod kamenih
lukova. Ku�e iz biv�ih stolje�a, �vornata stabla, debeli mir koji zna�i kako je
obi�nom puku zabranjen pristup. �a�ica smrtnika �ivi u tim prostranstvima visokih
soba u kojima kamen upija zvuk disanja.
Armand se popne na zid. Rukom se uhvati za debelu granu i pru�i mi ruku. Na�em
se pokraj njega. Mokro li��e dodirivalo mi je lice. Iznad glave vidio sam puno
katova a na vrhu kulu koja se jedva nazirala u crnoj, obilnoj ki�i. � Poslu�aj me,
popet �emo se na kulu � govorio je Armand.
��Ne mogu. Nemogu�e!
��Ne zna� ni pola svojih mo�i. Lako se mo�e� penjati. Zapamti, ako padne�,
ne�e� se ozlijediti. �ini �to i ja, ali zapamti: stanovnici ove ku�e poznaju me
stotinama godina i smatraju me duhom. Ugledaju li te, ili ti kroz prozore ugleda�
njih, sjeti se �ime te smatraju i ne pokazuj da si ih vidio kako ih ne bi razo�arao
ili zbunio. �uje� li me? Ni�ta ti se ne�e dogoditi.
Nisam znao �ega se vi�e bojim, penjanja ili mogu�nosti da me smatraju duhom. No
nisam imao vremena za utje�ne dosjetke. Armand je krenuo. �izmama bi pronalazio
pukotine izme�u kamenova. Ruke su mu bile sigurne poput kand�i. I�ao sam za njim,
priljubljen uza zid. Nisam se usu�ivao pogledati dolje. Nakratko se odmorim na
debelom, izrezbarenom luku iznad prozora, pogledam unutra i ugledam iznad vatre
crno rame, ruku koja podjaruje vatru �ara�em, lik koji se kretao ne znaju�i da ga
netko promatra. Odem. Penjali smo se i penjali sve do prozora kule, koji Armand
brzo otvori. Njegove duge noge nestanu s onu stranu prozorske daske. Osjetim
njegovu ruku oko ramena i na�em se unutra.
Osvrnuv�i se po toj vla�noj, �udnoj prostoriji nesvjesno uzdahnem i protrljam
ruke. Ispod nas su se vidjeli srebrni krovovi s kojih su se gdjegdje kroz goleme,
�umne kro�nje probijali kameni tornji�i. U daljini je svjetlucao prekinuti lanac
osvijetljenog bulevara. Soba je bila vla�na poput no�i. Armand upali vatru.
Uzimao je stolce iz pljesnive hrpe poku�stva i lako ih lomio u ogrjev usprkos
debljini dasaka. Ne�to je na njemu bilo neskladno, a taj je dojam poja�avala
njegova lako�a pokreta i beskrajni mir njegova bijelog lica. �inio je �to bi svaki
vampir u�inio, lomio debele komade drva u iverke, ali je �inio �to bi jedino vampir
mogao u�initi. U njega nije bilo ni�eg ljudskog. �ak su njegove lijepe crte lica i
crna kosa bili atributi an�ela u�asa koji je nama, ostalim vampirima, tek povr�no
sli�io. Dobro skrojeni kaput bio je varka. Iako me privla�io ja�e nego �to me itko
privla�io osim Claudije, uzbu�enje koje sam osje�ao za njega bilo je blisko strahu.
Nisam se iznenadio kad je postavio te�ki hrastov stolac da sjednem u njega, a on se
povukao do mramornog kamina i ondje sjeo griju�i ruke iznad vatre koja je po
njegovu licu bacala crvene sjene.
���ujem stanare � rekoh mu. Toplina je bila dobra. �izme su mi se po�ele
su�iti, prsti grijati.
��Tad zna� da ih i ja �ujem � re�e tiho. Iako se u njegovim rije�ima nije
osje�ao prigovor, shvatio sam implikacije svojih rije�i.
��Ako do�u? � ustrajao sam i pozorno ga gledao.
��Zar ti moje pona�anje ne govori kako ne�e do�i? � upita on. � Mo�emo sjediti
ovdje �itavu no� i ne progovoriti o njima ni rije�i, osim ako ti tako �eli�. �
Budu�i da nisam na to ni�ta rekao, a vjerojatno sam izgledao malo utu�en, on blago
re�e da su ve� odavno zape�atili tu kulu i ostavili je na miru. Ako i vide dim iz
dimnjaka ili svjetlo u prozoru, nitko se ne bi usudio popeti do jutra.
S jedne strane kamina bilo je nekoliko polica s knjigama i pisa�i stol. Papiri
na stolu bili su vla�ni, ali je bila tu tintarnica i nekoliko pera. Soba bi
vjerojatno bila vrlo ugodna da je vrijeme ljep�e nego danas, ili kad bi vatra
isu�ila zrak.
Armand re�e: � Zna�, nema potrebe da odsjeda� u hotelskom apartmanu. Zapravo
ima� male potrebe. Ali svatko od nas mora odlu�iti koliko mu treba. Stanari ove
zgrade nadjenuli su mi ime. Susreti sa mnom prepri�avaju se dvadeset godina, a za
mene su oni bezna�ajni ra�trkani trenuci u mom vremenu. Stanari mi ne mogu
na�koditi, a ja se slu�im njihovom ku�om kako bih bio sam. Nitko iz Theatre des
Vampires ne zna da dolazim ovamo. Ovo je moja tajna.
 Netremice sam ga promatrao dok je govorio. Ponovno mi se jave misli koje su me
progonile u �eliji ispod kazali�ta. Vampiri ne stare i pitao sam se kakva je
razlika izme�u njegova dana�njeg mladena�kog lika i pona�anja i onog od prije
stotinu godina, jer njegovo lice, iako netaknuto poukama zrelosti, nije bilo maska.
Kao i njegov suzdr�an glas, �inilo se silno izra�ajno, iako nisam mogao shvatiti
za�to. Jedino znam da me privla�io jednako sna�no kao prije pa je moje pitanje
donekle bilo izmotavanje. � �to te dr�i u Theatre des Vampires? � upitam.
��Potreba, naravno. Ali shvatio sam �to �elim � re�e. � Za�to me izbjegava�?
��Nikad te nisam izbjegavao � rekoh, poku�avaju�i prikriti uzbu�enje koje su te
rije�i u meni izazvale. � Mora� shvatiti da moram �tititi Claudiju, jer nema nikog
osim mene. Odnosno nije imala dok...
��Dok Madeleine nije do�la �ivjeti s vama.
��Da � rekoh.
��Iako ti je Claudia dala slobodu, ostaje� s njom, vezan za nju kao da ti je
ljubavnica � re�e on.
��Ne, nije mi ljubavnica, ne shva�a� � rekoh. � Prije bi se moglo re�i da mi je
dijete i ne znam mo�e li mi dati slobodu. � O tome sam dugo razmi�ljao. � Ne znam
je li u djetetovoj mo�i da roditelju da slobodu. Mislim da �u biti za nju vezan
dok...
Zasutim. Htio sam re�i "dok �ivi", ali sam shvatio kako je to prazna fraza
smrtnika. �ivjet �e vje�no, kao i ja. Ali zar tako nije i s o�evima smrtnicima?
Njihove k�eri �ive zauvijek, jer njihovi o�evi prvi umiru. Nisam znao �to bih
rekao. Znao sam da me Armand pozorno slu�a, da slu�a kao �to �elimo da nas drugi
ljudi slu�aju: kao da razmi�lja o svakoj mojoj rije�i. Ne bi mi upadao u rije� kad
bih zastao u govoru, potvrdio kako je ne�to razumio prije no �to bih zavr�io misao,
ili iznosio tvrdnju tjeran brzim, neodoljivim nagonom, �to ina�e onemogu�uje
razgovor izme�u ljudi.
Poslije duge stanke on re�e: � �elim te. �elim te vi�e od i�eg na svijetu.
Na trenutak nisam vjerovao u�ima. Te mi se rije�i u�ine nevjerojatnima i
beznadno me razoru�aju, jer se nijema slika na�eg zajedni�kog �ivota pove�ala i
zakrilila sve druge misli.
��Rekao sam da te �elim. Vi�e od i�eg na svijetu � ponovi on, skoro jednakim
rije�ima. Sjedio je, �ekao i promatrao. Lice mu je bilo spokojno kao ina�e, glatko
bijelo �elo ispod guste crvenkaste kose netjeskobno, o�i pune mene, usnice
nepomi�ne.
���eli� to od mene, a ne dolazi� mi � re�e. � �eli� doznati, a ne pita�. Vidi�
kako se Claudia tu�i od tebe, a ne mo�e� je sprije�iti, a zatim bi je po�urio, ali
ni�ta ne �ini�.
��Ne razumijem vlastite osje�aje. Mo�da su tebi jasniji nego meni.
��Ne zna� koliko si tajanstven! � re�e on.
��Ali ti barem odli�no poznaje� samog sebe. Ja to ne bih mogao re�i � rekoh. �
Volim je, ali joj nisam blizak. Kad sam s tobom kao sada, znam da ne znam ni�ta o
njoj, ni o kome.
��Ona je za tebe jedno �ivotno razdoblje. Ako ikad prekine� s njom, prekinut
�e� s jedinim �ivim stvorenjem koje je s tobom pro�ivjelo to doba. Boji� se toga,
odvojenosti i optere�enja vje�nog �ivota.
��Da, tako je, ali to je tek mali dio. Vrijeme meni ne zna�i puno. Zbog nje mi
ne�to zna�i. Drugi vampiri moraju iskusiti i pre�ivjeti stotinu vijekova.
��Ali ne pre�ive � re�e on. � Svijet bi bio zagu�en vampirima da pre�ivljavaju.
�to misli� za�to sam najstariji? � upita.
Razmislim o tome: � Umiru nasilnom smr�u?
��Ne, skoro nikad. Nije potrebno. �to misli� koliko vampira ima du�evnu snagu
potrebnu za izdr�ati besmrtnost? Naj�e��e imaju jadne zamisli o besmrtnosti. Kad
postanu besmrtni �ele da se svi sadr�aji njihova �ivota zamrznu kakvi jesu i da se
ne mijenjaju: ko�ije izra�ene uvijek na isti pouzdan na�in, krojevi odje�e koji su
im pristajali u cvijetu mladosti, mu�karci koji govore i odijevaju se na na�in koji
su uvijek razumjeli i cijenili. A zapravo se sve mijenja osim vampira, sve osim
vampira podlo�no je vje�itom propadanju i mijeni. Uskoro, kod neprilagodljiva uma,
a �esto i kod najprilagodljivijeg, besmrtnost postane zatvorska kazna u ludnici
nerazumljivih i bezvrijednih likova i oblika. Jedne ve�eri vampir se probudi i
shvati ono �ega se desetlje�ima vjerojatno bojao, a to je da ne �eli �ivjeti po
svaku cijenu. Da su na�in, moda ili oblik �ivota zbog kojih mu se besmrtnost
u�inila privla�nom nestali sa lica zemlje. A osloboditi se o�aja mo�e jedino
ubijanjem. I vampir ode i umre. Nitko ne�e prona�i njegove posmrtne ostatke. Nitko
ne�e znati kamo je oti�ao. A �esto nitko njemu blizak (ako uop�e i tra�i dru�tvo
drugih vampira) ne zna da je o�ajan. Odavno je prestao govoriti o sebi ili ne�em
drugom. Nestat �e.
Dojmila me se o�igledna istinitost tih rije�i, ali istodobno se sve u meni
pobuni protiv takve mogu�nosti. Postanem svjestan dubine svoje nade i u�asa. Kako
su ti osje�aji druk�iji od otu�enosti koju je on opisao, od tog u�asnog pogubnog
o�aja. U tom o�aju bilo je ne�eg sramotnog, odbojnog i neprihvatljivog.
��Ali ti ne bi dopustio da te obuzme takvo raspolo�enje. Pogledaj se �
odgovorim mu. � Kad na svijetu ne bi ostalo nijedno umjetni�ko djelo, a ima ih na
tisu�e, kad ne bi bilo nijedne prirodne ljepote i kad bi se svijet sveo na jednu
praznu �eliju i jednu treperavu svije�u, siguran sam da bih te zatekao kako pomno
promatra� tu svije�u, zaokupljen njezinom svjetlo��u i bojama. Kako dugo bi te to
moglo odr�avati na �ivotu? Kakve bi ti se mogu�nosti otvorile? Varam li se? Jesam
li zanesenjak?
��Ne � re�e Armand. Nakratko se nasmije�i, jedva primjetan znak ugode. A tad
re�e jednostavno: � Ti osje�a� obvezu prema svijetu koji voli� jer je taj svijet za
tebe netaknut. Tvoja osje�ajnost mogla bi postati instrument ludila. Govori� o
umjetni�kim djelima i prirodnim ljepotama. Da barem imam umjetni�kog dara da ti
do�aram Veneciju u petnaestom stolje�u, pala�u mog gospodara, ljubav koju sam
osje�ao za njega kao smrtnik, i ljubav koju je osje�ao za mene kad me pretvorio u
vampira. Kad bih mogao o�ivjeti to vrijeme i zbog sebe i zbog tebe, makar za
trenutak! �emu? A kako me rastu�uje da s vremenom nisu izblijedjela sje�anja na to
doba, da sje�anja postaju bogatija i �arobnija u usporedbi s dana�njim svijetom.
��Ljubav? � upitam. � Ti i vampir koji te stvorio voljeli ste se? � nagnem se
prema njemu.
��Da � re�e. � Ljubavlju tako sna�nom da nije mogao dopustiti da ostarim i
umrem. Ljubavlju koja je strpljivo �ekala da oja�am kako bih se ponovno rodio u
tami. �eli� li re�i da izme�u tebe i vampira koji te stvorio nije bilo ljubavi?
��Nikakve � odvratim ne mogav�i suspregnuti gorak osmijeh. On se zagleda u
mene. � Za�to te podario takvim mo�ima? upita.
Zavalim se dublje u stolac. � Ti smatra� te mo�i darom! � rekoh. � Naravno.
Oprosti mi, ali me �udi da si toliko mudar, a istodobno toliko prostodu�an �
nasmijem se.
��Trebam li se uvrijediti? � nasmije�i se on. Njegovo pona�anje potvrdilo je
moje rije�i. �inio se tako nevinim. Tek sam ga po�eo upoznavati.
��Ne bi mi palo na pamet da te vrije�am � rekoh, a srce mi br�e zakuca kad sam
ga pogledao. � Ti si sve o �emu sam sanjao kad sam postao vampir. Ti smatra� te
mo�i darom! � ponovim. � Ali reci mi, osje�a� li sad ljubav za vampira koji te
podario vje�nim �ivotom? Osje�a� li?
Zamisli se a tad re�e polako: � Je li to va�no? � I nastavi: � Mislim da nisam
imao sre�e i osje�ao ljubav za puno ljudi ili stvari. Ali da, volim ga. Mo�da ne
onako kako ti misli�. Zbunjuje� me i nehotice. Tajanstven si. Vi�e mi nije potreban
taj vampir.
��Podaren mi je vje�ni �ivot, izo�tren dar zapa�anja i potreba za ubijanjem �
brzo objasnim � jer je vampir koji me stvorio trebao moju ku�u i novac. Shva�a� li?
� upitam ga. � Ali ima jo� puno toga iza mojih rije�i, ali to tako polako,
nepotpuno otkrivam! Kao da si mi od�krinuo vrata, svjetlost se rasula kroz njih a
ja je �elim dohvatiti, gurnuti natrag, u�i u svijet za koji ti tvrdi� da postoji
iza njih! A zapravo to ne vjerujem! Vampir koji me stvorio bio je sve �to sam
smatrao zlim: opak, obi�an, jalov, zauvijek izjalovljen, ba� kakvim sam smatrao
zlo! Sad to znam. Ali ti si ne�to potpuno izvan toga! Otvori mi vrata, gurni
svjetlost natrag. Ispri�aj mi o pala�i u Veneciji, ljubavi osu�enoj na propast.
�elim je shvatiti.
��Zavarava� se. Pala�a tebi ni�ta ne zna�i � re�e on. � Vrata koja vidi� vode k
meni, �ivotu sa mnom kakav jesam. Zao sam s beskrajnim nijansama i ne osje�am
krivnju.
��Da, tako je � promrmljam.
��A zbog toga si nesretan � re�e on. � Ti, koji si do�ao u moju �eliju i rekao
da postoji samo jedan grijeh, a to je namjerno oduzeti �ivot nevinom ljudskom bi�u.
��Da � rekoh. � Sigurno si mi se smijao.
��Nikad ti se nisam smijao � re�e on. � Ne mogu si to dopustiti. Pomo�u tebe
mogu se spasiti od o�aja koji sam ti opisao kao vampirsku smrt. Pomo�u tebe moram
se sa�ivjeti s devetnaestim stolje�em, prihvatiti ga i obnoviti se, a to moram.
Tebe sam �ekao u Theatre des Vampires. Kad bih poznavao smrtnika tvoje
osje�ajnosti, bola, koncentriranosti, odmah bih ga pretvorio u vampira. Ali to je
rijetkost. Ne, morao sam �ekati tebe. Borit �u se za tebe. Shva�a� li kako sam
nemilosrdan u ljubavi? Smatra� li ti to ljubavlju?
��U�asno �e� pogrije�iti � pogledam ga u o�i. Polako sam po�eo shva�ati njegove
rije�i. Nikad nisam tako jasno osjetio frustraciju: ne bih ga mogao zadovoljiti.
Nisam mogao zadovoljiti Claudiju. Lestat nikad nije bio zadovoljan sa mnom. Kao ni
moj smrtni brat Paul. Kako sam ga bijedno, kobno razo�arao!
��Ne. Moram se sa�ivjeti s dana�njim svijetom � re�e mi on mirno. � A to mogu
pomo�u tebe. Ne treba mi od tebe ono �to mogu vidjeti u umjetni�koj galeriji ili
pro�itati za sat vremena iz debele knjige. Ti si duh, ti si srce � bio je uporan.
��Ne, ne � podignem ruke u zrak. Bio sam na rubu gorkog, histeri�nog smijeha. �
Zar ne shva�a�? Nisam duh nikojeg doba. Ne pripadam nikamo. Nikad nisam pripadao!
Nikad nigdje! � Bila je to bolna istina.
No njegovo se lice ozari neodoljivim osmjehom. Kao da mi se �elio nasmijati. I
zaista, ramena mu se po�nu tresti od smijeha. � Ali Louis � re�e blago � upravo je
to duh tvog doba. Zar ne shva�a�? Svi se tako osje�aju. Gubitak Bo�je milosti i
ufanja je obilje�je ovog stolje�a.
Zaprepastile su me njegove rije�i pa se dugo nisam micao, zagledan u vatru.
Drvo je dogorijevalo. Ostala je tek pusto� pepela koji je tinjao, sivi i crveni
krajolik koji bi se raspao na dodir �ara�a. Ipak je bilo jako toplo a �ar je
obasjavao sobu. Potpuno sam sagledao svoj �ivot.
��A vampiri iz kazali�ta? � upitam tiho.
��Oni su odraz ovog doba kroz cinizam koji ne mo�e shvatiti smrt mogu�nosti,
isprazno profinjeno izrugivanje �udesnog, dekadenciju �ije je posljednje uto�i�te
samoporuga, izvje�ta�enu bespomo�nost. Vidio si ih, poznavao si takve cijeli �ivot.
Kroz tebe se tvoje doba druk�ije prelama. Prelama se njegovo prepuklo srce.
��To zna�i biti nesretan, ne�to �to ti ne poznaje�.
��Ne sumnjam. Reci mi �to osje�a�, �to te �ini nesretnim. Za�to mi nisi dolazio
sedam dana, iako si gorio od �elje? Reci mi �to te dr�i uz Claudiju i tu drugu
�enu.
Odmahnem glavom. � Ne zna� �to tra�i� od mene. Bilo mi je silno te�ko
pretvoriti Madeleine u vampira. Prekr�io sam obe�anje samom sebi da nikad to ne�u
u�initi, da me osamljenost ne�e natjerati na to. Ja ne smatram na� �ivot snagom i
darom, nego prokletstvom. Priznajem, nemam hrabrosti umrijeti. Ali nekoga
pretvoriti u vampira! Navu�i mu tu patnju, osuditi na smrt ljude koje �e taj vampir
poslije ubiti! Prekr�io sam ozbiljno obe�anje. U�iniv�i to...
��Ako te to mo�e utje�iti... sigurno zna� da sam i ja u tomu imao prste.
��Da sam to u�inio da se oslobodim Claudije i �ivim s tobom? Ali odgovornost je
ipak moja! � rekoh.
��Nije. Barem ne neposredna. Ja sam te prisilio na to! Bio sam pokraj tebe kad
si to u�inio. Upotrijebio sam svu svoju mo� kako bih te nagovorio da to u�ini�. Zar
nisi znao?
-Ne!
Pognem glavu.
��Ja bih je pretvorio u vampira � re�e on nje�no. � Ali sam smatrao da je bolje
da ti to u�ini�. U protivnom ne bi oti�ao od Claudije, a to �eli�.
��Grozim se tog �ina! � rekoh.
��Prezri mene, ne sebe.
��Ne shva�a�. Time si zamalo uni�tio ono �to u meni cijeni�! Opirao sam ti se
svom snagom, a nisam �ak ni znao da me ti prisiljava�. Ne�to je skoro umrlo u meni!
Strast je skoro umrla u meni! Malo je trebalo da me Madeleine uni�ti!
��Ali ni strast ni ljudskost, ili kako ih ve� naziva�, nisu umrli. Ina�e ti u
o�ima ne bi bilo suza, a u glasu gnjeva � re�e on.
Na trenutak nisam znao �to bih odgovorio. Samo sam kimao glavom. Zatim se
prisilim progovoriti. � Ne smije� me prisiljavati da �inim ne�to protiv svoje
volje! Ne smije� se slu�iti svojom snagom � zamucam.
��Ne � spremno �e on. � Ne smijem. Moja mo� prestaje djelovati negdje u tebi,
negdje je prag. Ondje sam bespomo�an. Ali, pretvorba Madeleine je izvr�ena.
Slobodan si.
��A ti zadovoljan � rekoh prisebno. � Ne bih �elio biti grub. Ima� me. Volim
te. Ali sam zbunjen. Ti si zadovoljan?
��Za�to ne bih bio? � upita on. � Naravno da sam zadovoljan. Ustanem i pri�em
prozoru. Zar u ognji�tu je umirao. Sivo nebo je blijedjelo. Armand mi pri�e.
Osje�ao sam njegovu blizinu. O�i mi se prilagode nebeskoj svjetlosti, pa ugledam
njegov profil i oko koje je gledalo ki�u. Razli�iti zvu�i ki�e posvuda oko nas:
te�e kroz �lijebove, lupka po crijepovima, nje�no pada kroz svjetlucave grane
stabala, rasprskava se na nako�enoj prozorskoj dasci. Nje�no mije�anje zvukova
natapa i boji no�.
��Opra�ta� li mi? To �to sam te prisilio da u�ini� toj �eni?
��Tebi nije potreban oprost.
��Ali tebi jest � re�e on. � Stoga i meni. � Njegovo lice je kao i uvijek bilo
spokojno.
��Ho�e li se brinuti za Claudiju? Ho�e li izdr�ati? � upitam ga.
��Izvrsna je. Malo luda, ali to se danas tra�i. �uvat �e Claudiju. Ni trenutka
nije �ivjela sama, prirodno joj je da bude odana svojim uku�anima. Nisu joj
potrebni posebni razlozi da voli Claudiju. Osim toga, ona ima i posebne razloge:
Claudijina prelijepa vanj�tina, mirno�a, nadmo� i nadzor. Izvrstan su par. Ali
smatram da bi �to prije morale oti�i iz Pariza.
��Za�to?
��Zna� za�to. Jer su Santiago i drugi vampiri sumnji�avi. Svi vampiri vidjeli
su Madeleine. Boje je se jer zna za njih, a oni ne poznaju nju. Ne pu�taju na miru
one koji znaju za njih.
��A mladi�, Denis? Sto namjerava� s njim?
��Mrtav je � odgovori on.
Zapanjim se. I njegovim rije�ima i mirom. � Ubio si ga?
On kimne glavom i ne re�e ni�ta. Ali njegove velike, tamne o�i bile su o�arane
mnome i mojim osje�ajima, du�evnim patnjama koje nisam poku�avao sakriti. Privla�io
me nje�nim, milim osmijehom. Ruku polo�i na moju na vla�noj prozorskoj dasci.
Tijelom se okrenem prema njemu i pribli�im mu se, ali kao da se nisam pokrenuo ja,
nego me pokrenuo on. � Tako je bilo najbolje � prizna mi tiho pa re�e: � Moramo
po�i � i pogleda na ulicu.
��Armand � rekoh � ne mogu.
��Louis, po�i sa mnom � �apne on i zaustavi se na dasci. � Ako bi pao na
plo�nik, ozlijedio bi se, ali bi ti rane brzo i potpuno zacijeljele i za nekoliko
dana ne bi se ni opazile, a i kosti bi zarasle brzo. I zato se oslobodi straha i
u�ini ono �to ionako mo�e� u�initi. Spusti se.
���to me mo�e ubiti? � upitam.
On zastane. � Da netko uni�ti tvoje ostatke � re�e. � Zar to ne zna�? Da te
netko zapali, raskomada, da te ogrije sunce. Jedino to. Ina�e ti samo mogu ostati
o�iljci, ali si otporan. Besmrtan.
Gledao sam kroz tihu srebrnu ki�u u tamu. Ispod zaljuljanih udova stabala
bljesne svjetlo �iji blijedi traci osvijetle ulicu i ugledam mokre plo�nike,
�eljezno zvono za gara�u, penja�ice na vrhu zida. Glomazno crno tijelo ko�ije
dodirne vitke, a tad �uto svjetlo oslabi i ulica postane srebrna pa nestane, kao da
su je crna stabla progutala, kao da ju je netko oduzeo no�i. Zavrti mi se u glavi,
zgrada se zaljulja. Armand je sjedio na prozoru i gledao me.
��Louis, po�i no�as sa mnom � iznenada usrdno �apne.
��Ne � odgovorim tiho. � Jo� ih ne mogu ostaviti.
 On se okrene i pogleda u tamno nebo. U�inilo mi se da je uzdahnuo, iako nisam
�uo uzdah. Polo�i ruku na moju. � U redu � re�e.
��Jo� malo � rekoh. On kimne glavom i potap�a mi ruku kao da me �eli utje�iti.
Prebaci noge preko prozora i nestane. Oklijevao sam trenutak jer mi se srce rugalo
svojim glasnim otkucajima. Tad se popnem na prozorsku dasku i po�urim za njim, ne
usu�uju�i se pogledati u dubinu.
Pred zoru metnem klju� u klju�aonicu na�eg apartmana u hotelu. Plinsko svjetlo
blje�talo je na zidovima. Madeleine je zaspala pokraj ognji�ta dr�e�i iglu i konac
u rukama. Claudia je nepomi�no stajala me�u cvije�em na balkonu i gledala me. U
ruci je dr�ala �etku za kosu.
Ne�to me potresalo dok sam tako stajao, kao da su me �ulne ugode i pomutnje
ovih soba, toliko druk�ije od Armandovih dra�i i sobe u kojoj smo bili,
preplavljivale u valovima i pro�imale mi tijelo.
U ovim je sobama bilo ne�to utje�no, i to me uznemiri. Pogledom potra�im svoj
stolac, sjednem u njega i rukama pritisnem sljepoo�nice. Osjetim kako Claudia stoji
pokraj mene, osjetim njezine usnice na �elu.
��Bio si s Armandom � re�e. � �eli� oti�i k njemu.
Pogledam je. Kako je lijepo i nje�no njezino lice i tako moje. Bez ustru�avanja
se prepustim �elji da joj dodirnem obraze, vje�e, prisnostima i slobodama koje si
nisam dopustio od no�i kad smo se posva�ali. � Vidjet �u te ponovno, ne ovdje,
negdje drugdje, ali �u uvijek znati gdje si! � rekoh.
Ona me �vrsto zagrli oko vrata, a ja zatvorim o�i i gurnem lice u njezinu kosu.
Cjelivao sam je u vrat, uhvatio za okrugle, �vrste ru�ice. Ljubio sam ih, ljubio
nje�ne nabore na prevojima njezinih ruku, zape��a, otvorenih dlanova. Prstima me
milovala po kosi, licu. � Kako god �eli� � prisegne ona. � Kako god �eli�.
��Jesi li sretna? Ima� li �to �eli�? � usrdno sam pitao.
��Da, Louis. � �vrsto me zagrli, obisne mi se oko vrata. � Imam sve �to �elim.
Ali zna� li ti �to �eli�? � Podigne mi lice da je pogledam u o�i. � Za tebe se
bojim, jer mo�da grije�i�. Za�to ne ode� iz Pariza s nama? � re�e ona. � Svijet je
na�, po�i s nama!
��Ne � odmaknem se od nje. � Htjela bi da bude kao �to je bilo dok smo bili s
Lestatom. Ali ne mo�e tako biti, nikada. Ne�e.
��S Madeleinom �e biti novo i druk�ije. Ne tra�im da se vrate stara vremena;
ionako sam ih ja okon�ala � re�e ona. � Ali, shva�a� li zaista �to dobiva� s
Armandom?
Okrenem se od nje. Njezina mr�nja prema njemu, nemogu�nost da ga shvati bila je
tajanstvena i tvrdoglava. Ponavljala je kako on �eli njezinu smrt, u �to nisam
vjerovao. Nije shva�ala ono �to sam ja shva�ao: kako on ne mo�e �eljeti njezinu
smrt, jer je ne �elim ja. Ali kako joj to objasniti a ne zvu�ati suhoparno i
slijepo u svojoj ljubavi za njega. � To je zapisano u zvijezdama, skoro poput
naredbe � rekoh kao da sam to shvatio sada, pod teretom njezinih sumnji. � Jedino
mi on mo�e pru�iti snagu da budem �to jesam. Ne mogu nastaviti �ivjeti rastrgan i
izgri�en jadom. Ili �u po�i s njim ili �u umrijeti � rekoh. � A tu je jo� ne�to
iracionalno i neobja�njivo, �to mi pru�a zadovoljstvo.
��A to je? � upita ona.
��Volim ga � rekoh.
��Bez sumnje � re�e ona. � Ali volio si i mene.
��Claudia, Claudia � prigrlim je k sebi i osjetim njezinu te�inu na koljenima.
Privine mi se na grudi.
��Nadam se da �e� me mo�i prona�i kad osjeti� potrebu za mnom � �apne ona. � I
da �u ti se tad mo�i vratiti. �esto sam te vrije�ala, nanijela ti toliko bola. �
Rije�i joj zamru. Naslonila se na mene i nije se micala. Osjetih njezinu te�inu i
pomislim: � Jo� malo i vi�e je ne�u imati. �elim je dr�ati u naru�ju. Sitno, ali
veliko zadovoljstvo. Njezina te�ina, ruka oko vrata.
Kao da je negdje zgasnula svjetiljka, kao da je ne�to iz vla�nog, prohladnog
zraka bez �uma isisalo malo svjetla. Sjedio sam na rubu sna. Da sam bio smrtnik,
rado bih bio zaspao u stolcu. U tom snenom, ugodnom stanju javi mi se �udan, obi�an
smrtan osje�aj, da �e me sunce nje�no probuditi i da �u ugledati bogat, obi�an
prizor kako se paprat kupa na suncu a sunce prelama u ki�nim kapima. Prepustim se
tom osje�aju i napola sklopim o�i.
�esto sam se poslije poku�avao prisjetiti tih trenutaka. Sjetiti se �to me
uznemirilo dok smo tako po�ivali, �to me moralo uznemiriti. Kako sam bio neoprezan
i neosjetljiv na jedva primjetne promjene koje su se doga�ale u sobi. Dugo potom,
ranjen, orobljen i ogor�en, u mislima sam ponovno pro�ivljavao te trenutke, taj
sneni tihi ranojutarnji sat, kad je ura na kaminu skoro nevidljivo otkucavala, a
nebo blijedjelo. Usprkos o�aju kojim sam produljivao i pamtio taj trenutak, u kojem
sam ispru�io ruku kako bih zaustavio sat, sje�ao sam se jedino promjene u ja�ini
svjetla.
Da sam bio oprezan, nikad mi to ne bi promaklo. Ali zavaran va�nijim brigama,
nisam uo�io kako se ugasila svjetiljka a svije�a zadrhtala i ugasila se u lokvici
voska. Napola sklopljenih o�iju, osje�ao sam se kao da �e se oko mene sklopiti
prijete�a tama.
Tad otvorim o�i, ne misle�i na svjetiljke ili svije�e. Prekasno. Ustanem, a
Claudijina ruka sklizne niz moju. Ugledam skupinu u crno odjevenih mu�karaca i �ena
kako prolazi kroz sobe. Odje�om su usisali svjetlost iz svakog pozla�enog okvira i
lakirane povr�ine. Viknem, pozovem Madeleinu; prestra�ena novope�ena vampirica se
trgne iz sna i �vrsto uhvati za naslon kau�a, pa klekne kad su krenuli prema njoj.
Bili su tu Santiago i Celeste, a iza njih Estelle i ostali �ija imena nisam znao.
Njihovi odrazi ispunili su zrcala.
Na�ine zbijeni zid pomi�nih, prijete�ih sjena. Otvorim vrata i doviknem
Claudiji da bje�i. Gurnem je kroz vrata i zaprije�im ih tijelom. Ritnem Santiaga
kad mi se pribli�io.
Slabi obrambeni polo�aj u kojem sam se na�ao kad sam se borio s njim u
Latinskoj �etvrti nije se dao usporediti s mojom sada�njom snagom. Za borbu mi je
nedostajalo iskrenog uvjerenja, no prevladao je nagon da za�titim Claudiju i
Madeleine. Sje�am se da sam Santiaga odbacio nogom, a zatim sam udario sna�nu,
prelijepu Celeste, koja je htjela pro�i pokraj mene. Claudijini koraci odzvanjali
su u daljini na mramornom stubi�tu. Celeste je mahnitala, grebla me. Krv mi pote�e
iz lica niz ovratnik. Zarila mi se u kutu o�iju. Zajahao sam Santiaga, okretao se s
njim, svjestan silne snage ruku koje su me dr�ale i koje su me �eljele dohvatiti za
vrat. � Bori se, Madeleine � doviknem joj, ali za�ujem jedino njezine jecaje. Tad
je ugledam u vrtlogu, upla�enu, okru�enu vampirima. Smijali su se �upljim
vampirskim smijehom, kao da zveckaju srebrna zvona. Santiago se uhvati za lice.
Krvario je od mog ugriza. Udarim ga u prsa i glavu. Bol mi prostruji rukom, ne�to
me uhvati oko prsa poput dvije ruke, ja se otresem i iza sebe za�ujem zvuk loma
stakla. Ali ne�to ili netko me objema rukama dr�ao za ruku i uporno me vukao.
Snaga me nije napu�tala. Nisu me svladali snagom, nego brojem. Nisam se mogao
obraniti. Brojem i uporno��u me smire, okru�e i izguraju iz sobe. Gurali su me kroz
prolaz stisnuta izme�u sebe. Tad se na trenutak oslobodim skotrljav�i se niz stube
prije uskih stra�njih vrata hotela, ali me odmah okru�e i �vrsto uhvate. Celestino
lice bilo je pokraj mojeg; mogao sam je ugristi. Obilno sam krvario, a dr�ali su me
tako �vrsto za jedno zape��e da mi je ruka utrnula. Svi se uguramo u ko�iju.
Udarali su me, ali nisam izgubio svijest. Uporno sam se odr�avao na svijesti,
osje�ao udarce po zatiljku koji se navla�io krvlju koja mi se slijevala niz vrat
dok sam le�ao na podu ko�ije i mislio: � Ko�ija se kre�e, zna�i �iv sam, svjestan.
�im su nas dovukli u Theatre des Vampires, zazovem Armanda.
Puste me, ali posrnem na podrumskim stubama. Vampirska horda bila je ispred i
iza mene i gurala me prijete�im rukama. U jednom trenutku dohvatim Celeste, ona
vrisne i netko me odostraga udari.
A tad ugledam Lestata, �to me pogodi ja�e od ikojeg udarca. Stajao je uspravno
na sredini plesne dvorane, jasnih sivih o�iju, usta razvu�enih u lukav osmijeh.
Besprijekorno odjeven kao uvijek, u bogatoj sjajnoj crnoj pelerini i finoj
platnenoj ko�ulji. O�iljci su jo� presijecali svaki dio njegove bijele ko�e i
nagr�ivali njegovo glatko, lijepo lice: fini, o�tri zarezi usje�eni u nje�nu ko�u
iznad usta, vje�a i �ela. Njegove su o�i jo� gorjele pritajenim gnjevom pomije�anim
s ta�tinom, u�asnom nepopustljivom ta�tinom koja je govorila: � Pogledaj kakav sam!
��On je? � upita Santiago i gurne me naprijed.
Lestat se naglo okrene i re�e mu strogim tihim glasom: � Rekao sam ti da �elim
Claudiju, djevoj�icu! Ona je to u�inila! � Glava mu se klatila u izljevu bijesa;
ispru�i ruku kao da �e se uhvatiti za naslon stolca, ali se pribere i pogleda me.
��Lestat � po�nem govoriti, hvataju�i se za slam�icu. � �iv si! �ivi�! Ispri�aj
im kako si se pona�ao prema nama.
��Ne � on bijesno zama�e glavom. � Vra�a� se meni, Louis.
Na trenutak nisam mogao povjerovati svojim u�ima. Pribraniji, o�ajniji dio
mojeg mozga re�e mi, urazumi ga, iako mi s usana provali zlokoban smijeh. � Jesi li
poludio?
��Vratit �u ti �ivot! � re�e on. Vje�e mu zadrhte, duboko je disao, ponovno
ispru�i ruku pa je nemo�no stisne. � Obe�ao si mi � re�e Santiagu � da �u ga mo�i
povesti natrag u New Orleans. � Pogledavao je u vampirski krug. Disanje mu se ubrza
i on vrisne: � Gdje je Claudia? Ona mi je to u�inila, rekao sam vam!
��Poslije � re�e Santiago. Kad je ispru�io ruku prema Lestatu, ovaj ustukne i
zamalo izgubi ravnote�u. Udari se u naslon stolca i �vrsto se uhvati za nj. Zatvori
o�i i poku�a se pribrati.
��Ali on joj je pomogao, bio suu�esnik � re�e Santiago i pri�e mu. Lestat ga
pogleda.
��Ne � re�e. � Louis, mora� po�i sa mnom. Moram ti ne�to re�i, o no�i u
mo�vari. � Ali tad za�uti i ponovno pogleda oko sebe, kao da je zatvoren u kavezu,
ranjen i o�ajan.
��Poslu�aj me, Lestat � po�nem. � Pusti je, oslobodi je, a ja �u ti se vratiti
� rekoh. Rije�i zazvu�e �uplje, metalno. Koraknem prema njemu kako bi mi o�i
postale dvije neprobojne stijene iz kojih bi isijavala moja snaga poput dvije zrake
svjetla. Gledao me pozorno i borio se protiv vlastite slabosti. Celeste me dr�ala
za zape��e. � Mora� im re�i � nastavim � kako si se pona�ao prema nama, da nismo
znali zakone, da Claudia nije znala za druge vampire � rekoh.
Razmi�ljao sam dok je iz mene izlazio taj mehani�ki glas: � Armand se mora
no�as vratiti, Armand se mora vratiti. Prekinut �e ovo, ne�e to dopustiti.
Tad za�ujem kako se ne�to vu�e po podu i Madeleinin izmu�en pla�. Okrenem se.
Sjedila je na stolcu. Kad je vidjela da je gledam, njezin se strah pove�a. Poku�a
ustati ali joj ne dopuste. � Lestat � rekoh. � �to �eli� od mene? Sve �u ti dati.
Tad ugledam predmet koji je proizvodio taj zvuk. I Lestat ga je vidio: mrtva�ki
sanduk s velikim �eljeznim lokotima. Dovla�ili su ga u sobu. Odmah sam shvatio. �
Gdje je Armand? � upitam zdvojno.
��Louis, ona mi je to u�inila. Ona, a ne ti! Claudia mora umrijeti! � re�e
Lestat promukla i kona�no i prepukla glasa, kao da mu je te�ko govoriti. � Odnesite
to, Louis se vra�a sa mnom � bijesno dobaci Santiagu. Santiago se nasmije, Celeste
se nasmije, pa sve vampire uhvati smijeh.
��Obe�ali ste mi � re�e im Lestat.
��Ni�ta ti nisam obe�ao � re�e Santiago.
��U�inili su budalu iz tebe � rekoh mu gorko dok su otvarali mrtva�ki sanduk. �
Budalu! Mora� na�i Armanda, on je njihov vo�a � viknem, ali me nije shvatio.
Potom su uslijedili moji o�ajni�ki, jadni poku�aji da se oslobodim. Udarao sam
ih nogama, poku�avao osloboditi ruke, bijesno prijetio kako �e ih Armand sprije�iti
u naumu, da ne smiju ni taknuti Claudiju. Silom me uguraju u mrtva�ki sanduk. Moj
mahnit otpor slu�io je samo da mi odvrati pozornost od Madeleininih krikova i
jecaja i straha da bi im se svakog trenutka mogli pridru�iti Claudijini. Podignem
poklopac koji su oni pritiskali i za trenutak ga zadr�im, ali me svladaju i spuste
ga. Lokoti �kljocnu, zagrebu klju�evi po metalu. Prisjetim se rije�i izgovorenih
odavno, kad je u dalekom gradu u kojem smo bili bezbri�ni nasmije�eni Lestat u
sva�i zakrije�tao: � Izgladnjelo je dijete u�asan prizor, ali izgladnjeli je vampir
jo� u�asniji. Njezini krici bi se �uli do Pariza. � Moje oznojeno i drhtavo tijelo
smalak�e u zagu�ljivom mrtva�kom sanduku. Rekoh: � Armand to ne�e dopustiti, nema
mjesta na kojem bi nas mogli sakriti.
Podignu mrtva�ki sanduk, za�uje se grebanje �izama po podu, sanduk se zaljulja.
Rukama sam se dr�ao za nj, vjerojatno sam zatvorio o�i, ne znam. Govorio sam si da
ne dodirujem strane sanduka, da ne bih shvatio kako je tanki sloj zraka izme�u mog
lica i poklopca. Kad su se po�eli uspinjati stubama, mrtva�ki sanduk se zaljulja i
nagne. Uzalud sam poku�avao razabrati kroz Madeleinin vrisak �to govori, �inilo se
da zaziva Claudiju, kao da nam ona mo�e pomo�i. Zovi Armanda, mora se vratiti,
pomislih o�ajno. I samo me pomisao na u�asno poni�enje kad bi me moj krik zaglu�io,
zatvoren i zaklju�an sa mnom u mrtva�kom sanduku, sprije�ila da vi�em.
Ali mi se javi i druga misao: � �to ako ne do�e? �to ako ima skriven mrtva�ki
sanduk u onoj pala�i u koji odlazi na po�inak? I tad mi se tijelo, neo�ekivano,
otme kontroli uma pa po�nem bjesomu�no udarati u drvo oko sebe, poku�avaju�i se
okrenuti i le�ima uprijeti u poklopac. Nisam to mogao u�initi jer je mrtva�ki
sanduk bio preplitak; glava mi padne na daske, a znoj mi se po�ne slijevati niz
le�a.
Madeleinini se krici vi�e nisu �uli. �uo sam jedino �izme i vlastite udisaje.
Armand �e do�i sutra nave�er. Tako je, sutra nave�er; vampiri �e mu ispri�ati i on
�e nas na�i i osloboditi. Mrtva�ki sanduk se zaljulja. Miris vode ispuni mi
nosnice. Njezina hladno�a probije kroz zagu�ljivu vru�inu mrtva�kog sanduka. Uz
miris vode osjeti se i miris duboke zemlje. Vampiri grubo spuste mrtva�ki sanduk.
Udovi su me boljeli. Protrljam ruke, nastoje�i ne dodirnuti poklopac mrtva�kog
sanduka da ne bih osjetio kako je blizu, a bojao sam se da mi strah ne preraste u
paniku i u�as.
Mislio sam da �e me ostaviti, ali nisu. Bili su blizu i ne�to su u�urbano
radili. Osjetim novi miris, sirov, nepoznat. Tad shvatim da pola�u cigle i da se
osje�a miris �buke. Polako, pozorno, prinesem ruku licu i obri�em ga. Dobro, sutra
nave�er, uvjeravao sam se, iako su mi ramena postala pretijesna za mrtva�ki sanduk.
Sutra nave�er �e do�i, a dotad �u zami�ljati da sam sku�en u svom mrtva�kom
sanduku, cijena koju pla�am za sve dosada�nje no�i.
No suze mi navru na o�i i ponovno po�nem udarati po mrtva�kom sanduku, okretati
glavu lijevo-desno. Mislio sam na sutra i budu�e no�i. Da ne bih mislio o tom
u�asu, sjetim se Claudije; osjetim njezine ruke kako me grle u prigu�enom svjetlu
soba u Hotelu Saint-Gabriel, njezin okrugli obraz na svjetlu, meki treptaj njezinih
trepavica, svileni dodir njezinih usana. Tijelo mi se uko�i, nogama udarim u
mrtva�ki sanduk. Vi�e se nisu �ule cigle ni prigu�eni koraci. Zvao sam: � Claudia!
� sve dok me vrat ne zaboli od bacakanja.
Nokte zabodem u dlanove. Polako, poput ledene vodene struje, svlada me uzetost
sna. Poku�am zazvati Armanda, glupo, o�ajno. I dok su mi vje�e postajale sve te�e,
a ruke nemo�nije, sjetim se da se i njemu negdje san navla�i na o�i, da i on negdje
po�iva. Jo� jednom poku�am podi�i poklopac, ali oko mene su bili tama i drvo. Bio
sam slab. A tad me prekrije ni�tavilo.
Probudi me glas, dalek, ali jasan. Dvaput izgovori moje ime. Na trenutak nisam
znao gdje sam. Sanjao sam ne�to o�ajno �to je prijetilo da �e se izgubiti, nestati;
sanjao sam i ne�to u�asno �to sam htio zaboraviti. Otvorim o�i i dodirnem poklopac
mrtva�kog sanduka. Sjetim se gdje sam istom kad sam shvatio da me zove Armand.
Odgovorim mu, ali je moj glas bio zatvoren sa mnom i zaglu�i me. U�asnut pomislim:
� Tra�i me, a ne mogu mu re�i da sam ovdje. Ali tad za�ujem kako mi se obra�a i
ka�e mi da se ne bojim. Za�ujem glasni udarac. Pa jo� jedan. Ne�to zapucketa, a tad
se uz grmljavinu sru�e cigle. Nekoliko ih udari u mrtva�ki sanduk. Netko ih podigne
jednu po jednu, kao da �upa �avle iz lokota.
Slomi se tvrdo drvo poklopca. Pred o�ima mi zaigra svjetlo. Udahnem i osjetim
kako mi lice oblijevaju gra�ke znoja. Poklopac se podigne i na trenutak budem
zaslijepljen. Sjednem. Kroz prste sam vidio blje�tavu svjelost svjetiljke.
��Po�uri � re�e mi on. � Ni glasa.
��Kamo idemo? � upitam. Ugledam prolaz od grubih cigli koji se protezao od
vrata koja je razvalio. Du� tog prolaza bilo je puno zape�a�enih vrata. Zamislio
sam mrtva�ke sanduke iza tih cigli u kojima le�e izgladnjeli i raspadnuti vampiri.
Armand me vukao i ponovno me upozori da ne zucnem ni slova. �uljali smo se kroz
prolaz. Zastane kod drvenih vrata pa ugasi svjetiljku. Na trenutak zavlada mrkla
tama, a tad se ispod vrata poka�e svijetli rub. Tako oprezno otvori vrata da �arke
nisu zacviljele. �uo sam se kako di�em i poku�avao sam ne disati. U�emo u donji
prolaz koji je vodio u njegovu �eliju. Dok sam tr�ao za njim obznani mi se u�asna
istina. Spa�avao je mene, ali jedino mene. Ispru�im ruku da ga zaustavim, ali me on
povu�e za sobom. Uspio sam ga zaustaviti tek kad smo iza�li u uli�icu pokraj
Theatre des Vampires. �ak je i tada htio nastaviti hodati. Po�ne odmahivati glavom
prije no �to sam progovorio.
��Ne mogu je spasiti! � re�e.
��Zar o�ekuje� da bih mogao oti�i bez nje? Dr�e je zarobljenu! � u�asnuo sam
se. � Armand, mora� je spasiti! Nema� izbora!
��Za�to to ka�e�? � odgovori on. � Nemam te mo�i, shvati. Ustat �e protiv mene.
Za�to i ne bi? Louis, ka�em ti, ne mogu je spasiti, a mogu izgubiti i tebe. Ne
mo�e� se vratiti.
Nisam htio priznati da bi to moglo biti istina. Armand mi je bio jedina nada.
Ali vi�e se ni�eg nisam bojao. Znao sam jedino da moram oteti Claudiju ili
umrijeti. To je bilo tako i nije imalo veze s hrabrosti. A po Armandovoj pasivnosti
i rije�ima znao sam da �e po�i sa mnom i da me ne�e poku�ati sprije�iti.
Imao sam pravo. Sjurio sam se kroz prolaz, on za mnom. Krenuli smo prema
stubama koje su vodile u plesnu dvoranu. �uo sam vampire. �uo sam razne zvukove.
Pari�ki promet. Pa gledateljstvo u kazali�tu. Kad sam stigao na vrh stuba, ugledam
Celeste na vratima plesne dvorane. U ruci je dr�ala kazali�nu masku. Gledala me.
Nije se nimalo uznemirila. Zapravo, bilo joj je neo�ekivano svejedno.
Bilo bi mi shvatljivo da se zajurila prema meni, oglasila uzbunu. Ali nije to
u�inila. U�ini korak natrag i okrene se. U�ivala je u pokretima svoje suknje, kao
da se okrenula jer voli da joj se haljine ra�ire, pa otplovi do sredine plesne
dvorane. Metne masku na lice i re�e tiho iza naslikane lubanje: � Lestat! Tvoj
prijatelji Louis nas je do�ao posjetiti. Lestat, pogledaj dobro! � Spusti masku.
Odnekud se za�uje smijeh. Vampiri su stajali uokolo dvorane, poput sjena, neki su
sjedili, neki stajali u skupinama. Lestat je sjedio u naslonja�u zgrbljenih le�a,
lica okrenutog od mene. Ne�to je prevrtao u rukama, ali nisam mogao vidjeti �to.
Polako podigne glavu, a gusta �uta kosa padne mu na o�i. U njima se ogledavao
strah. Da, strah. Gledao je u Armanda. Ovaj je tiho hodao kroz dvoranu, polaganim,
sigurnim koracima; vampiri su se odmicali od njega i promatrali ga. � Bonsoir,
Monsieur � pokloni mu se Celeste dr�e�i masku poput �ezla. Nije ju pogledao.
Pogledao je Lestata. � Zadovoljan? � upita ga.
Lestat je za�u�eno gledao u Armanda. Poku�avao je ne�to re�i. O�i su mu se
punile suzama. � Da � �apne i poku�a ispod pelerine sakriti predmet koji je dr�ao u
rukama. Pogleda me a suze mu se sliju niz lice. � Louis � re�e, glasa ote�alog od
nepodno�ljive patnje. � Molim te, saslu�aj me. Mora� se vratiti. � Pa pogne
posramljeno glavu.
Santiago se negdje smijao. Armand je tiho govorio Lestatu da mora oti�i iz
Pariza, da je odmetnik.
Lestat je sjedio zatvorenih o�iju, lica preobra�ena od boli. Kao da je to
Lestatov dvojnik, ranjeno, osje�ajno bi�e kakvo nisam poznavao. � Molim te �
preklinjao me nje�nim i mekim glasom.
��Ne mogu s tobom ovdje razgovarati! Ne mogu ti objasniti. Po�i sa mnom,
nakratko, da se priberem.
��Ludost! � rekoh i rukama se uhvatim za sljepoo�nice. � Gdje je ona? Gdje je?
� Osvrnem se i pogledam njihova mirna, ravnodu�na lica, zagonetne osmijehe. �
Lestat! � Pograbim ga za crne revere i okrenem prema sebi.
A tad ugledam �to je dr�ao u rukama. Znao sam �to je to. Istrgnem mu to iz ruku
i zagledam se u nje�nu svilu � Claudijinu �utu haljinu. Lestat polo�i ruku na usta
i okrene se. Sjedne i po�ne tiho jecati. Ja sam gledao u njega, pa u haljinu.
Prstima sam polako prelazio preko suza na haljini, krvavih mrlja, stiskao �aku,
drhtavim prstima pritiskao haljinu na grudi.
Dugo sam tako stajao. Vrijeme mi ni�ta nije zna�ilo kao ni tim vampirima i
njihovu laganom, nezemaljskom smijehu koji mi je punio u�i. Htio sam ih pokriti
rukama, ali nisam htio ispustiti haljinu i neprestano sam je gu�vao kako bi mi
stala u �aku i ondje se sakrila. Gorjele su svije�e na oslikanim zidovima. Vrata su
bila otvorena. Padala je ki�a pa su plamenovi svije�a treperili i svijali se na
vjetru kao da ih netko vadi iz svje�njaka, ali se ipak ne bi gasili. Znao sam da je
Claudia negdje iza vrata. Svije�e koje su vampiri dr�ali u rukama zatrepere.
Santiago je dr�ao svije�u i klanjaju�i se pokazivao mi da pro�em kroz vrata. Jedva
sam ga primje�ivao. Nije mi bio va�an ni on ni itko drugi. Mislio sam: � Bude� li
razmi�ljao o njima, poludjet �e�. A oni nisu va�ni. Ona je va�na. Gdje je? Na�i je.
� Njihov smijeh bio je dalek, imao je boju i oblik, ali je bio ni�tavan.
Tad kroz otvorena vrata ugledam prizor koji sam davno vidio i za koji nitko
nije znao osim mene. La�em, znao je Lestat. Ali to nije bilo va�no. Vi�e se ne
sje�a, a ne bi se ni sjetio da smo taj prizor ugledali sa vrata dvori�ne kuhinje u
Rue Rovale, dva mokra usahla bi�a koja su nekad bila �iva, majku i k�i, zagrljene,
ubijen par na kuhinjskom podu. Ali ovdje su pod mekom ki�om le�ale Claudia i
Madeleine; Madeleinina lijepa crvena kosa isprepletena sa �latnom Claudijinom
kosom, koja se micala i sjajila na vjetru koji se uvla�io kroz otvorena vrata. �to
je bilo �ivo izgorjelo je, ali ne i kosa, ne i duga prazna haljina od bar�una, ne i
mali krvlju umrljan korzet s rupicama i bijelom �ipkom. A pocrnjela, izgorjela,
izduljena stvar koja je nekad bila Madeleine jo� je sli�ila �ivoj Madeleini, a ruka
kojom je stiskala dijete bila je cijela, poput mumijine. Ali vje�na djevoj�ica,
moja Claudia, bila je hrpa pepela U prsima mi se nadme divlji, razaraju�i krik,
koji jurne iz moje utrobe i podigne se poput vjetra u tom uskom prostoru, vjetra
koji zavrti ki�u koja je padala po pepelu i ostacima male ruke, podigne zlatnu kosu
i uvojke i oni polete uvis. Krik nije ni zamro, a ve� osjetim udarac; zgrabim ne�to
za �to sam vjerovao da je Santiago i po�nem udarati, ubijati, gnje�iti to iscereno
bijelo lice rukama kojih se nije mogao osloboditi, rukama od kojih se branio,
vikao. Njegovi krici mije�ali su se s mojima, �izmama je ugazio u pepeo kad sam ga
odbacio na zid iako su mi o�i bile zaslijepljene ki�om i suzama. Naposljetku se
odmaknuo od mene, a ja se zaletim prema njemu iako je ispru�io ruku u znak predaje.
Zapravo sam se borio protiv Armanda koji me gurao van iz malog groblja u kovitlac
boja, povika, glasova, i reskog, srebrnog smijeha u plesnoj dvorani.
Lestat je vikao: � Louis, �ekaj me. Louis, moram razgovarati s tobom!
Ugledam Armandove duboke, sme�e o�i, osjetim slabost i skoro zaboravim da su
Madeleine i Claudia mrtve. Govorio mi je nje�no, a mo�da nije otvorio usta: � Nisam
mogao sprije�iti, nisam mogao. � Zna�i, mrtve su, tek tako. Gubio sam svijest.
Santiago je bio pokraj mjesta na kojem su le�ale, gdje im se kosa dizala na vjetru
i uvojci lijepili za ciglu. Ali gubio sam svijest.
Nisam mogao podi�i njihova tijela i iznijeti ih. Armand me dr�ao oko le�a, ruku
mi je metnuo ispod pazuha, skoro me nosio kroz neku praznu drvenu prostoriju.
Ja�ali su mirisi ulice, svje� miris konja i ko�e i sjajnih ko�ija. Tr�ao sam niz
Boulevard des Capucines s malim mrtva�kim sandukom ispod ruke, ljudi su mi se
razmicali, gosti u punim kavanama dizali se od stolova, a neki je �ovjek podignuo
ruku. Tad sam posrnuo, iako me Armand pridr�avao, i ponovno ugledam njegove sme�e
o�i kako me gledaju, i osjetim snenost, potonu�e. Ipak sam hodao, micao se. Ugledam
odsjaj svojih �izama na plo�niku. � Je li on lud, da mi to govori? �udio sam se
Lestatu, kre�tavim i ljutitim glasom koji me smirivao. Smijao sam se glasno. �
Poludio je kad mi se obra�a takvim tonom! Jesi li ga �uo? � pitao sam. Armandove
o�i su mi govorile: "Spavaj." Htio sam re�i ne�to o Madeleini i Claudiji, da ih ne
mo�emo ondje ostaviti, i ponovno osjetim kako me nadima krik koji bri�e sve pred
sobom, pa stisnem zube da ga zadr�im, jer je bio tako sna�an i mo�an da bi me
uni�tio.
A tad mi sve postane jasno. Hodali smo, ratoborno, slijepo kako ljudi hodaju
kad su tre�teni pijani i mrze druge ljude, a istodobno se osje�aju nepobjedivima.
Tako sam hodao kroz New Orleans one no�i kad sam prvi put sreo Lestata, pijani hod,
kad se nalije�e na prepreke, ali se �udotvorno sigurno hoda i pronalazi put. Vidio
sam ruke pijanca kako nevi�eno barataju �ibicom i plamen bi dotaknuo lulu, �ovjek
bi uvukao dim. Stajao sam ispred izloga kavane. �ovjek je pu�io lulu. Nije uop�e
bio pijan. Armand je stajao pokraj mene i �ekao na prometnom Boulevard des
Capucines. Ili Boulevard du Temple? Nisam bio siguran. Bjesnio sam jer su njihova
tijela ostala na tom opakom mjestu. Zamislim Santiaga kako nogom dodiruje
pougljenjene ostatke mog djeteta! Vikao sam kroz stisnute zube, a onaj mu�karac s
lulom ustane od stola i para mi zamagli staklo ispred lica. � Odlazi � rekoh
Armandu. � Proklet bio, ne prilazi mi! Upozoravam te, ne prilazi mi. � Odem od
njega niz bulevar. Mu�karac i �ena odmaknu se ustranu kako bih pro�ao. Mu�karac
rukom za�titni�ki obgrli �enu.
Potr�im. Ljudi su me gledali. �to su mislili, kakav je to podivljali, bijeli
stvor koji im poput munje promi�e pred o�ima. Kad sam stao, bio sam malaksao i
bolestan, a �ile su mi gorjele kao da sam gladan. Pomislim na ubijanje, ali osjetim
ga�enje. Sjedio sam na kamenim stubama pokraj crkve, kod sporednih vrata, ugra�enih
u kamen, koje se po no�i zakra�unaju i zaklju�aju. Ki�a je oslabjela. Ili mi se
tako u�inilo. Ulica je bila turobna i mirna, iako je pro�ao neki mu�karac nose�i
sjajan, crni ki�obran. Armand je stajao podalje. Iza njega je bilo puno
stabala,vla�ne trave a izmaglica se dizala kao da je zemlja bila topla.
Pribrao sam se misle�i na mu�ninu u �elucu i grlu. Kad je tog nestalo i glava
mi se razbistrila, sjetio sam se svega �to se dogodilo, koliku smo udaljenost
prevalili od kazali�ta te da su Madeleinini i Claudijini ostaci jo� ondje. Dvije
zagrljene �rtve paljenice. Osjetim odlu�nost i blizinu smrti.
��Nisam mogao sprije�iti � re�e mi Armand nje�no. Pogledam ga. Lice mu je bilo
neizrecivo tu�no. Odvrati pogled kao da je uzaludno uvjeravati me u to, i osjetim
njegovu silnu tugu, poraz. Imao sam osje�aj da se ne bi bunio kad bih iskalio sav
gnjev na njemu. Ta ravnodu�nost i pasivnost osjeti se u njegovim rije�ima kad
ponovi: � Nisam ih mogao sprije�iti.
��Mogao si! � rekoh tiho. � Dobro zna� da jesi. Bio si vo�a! Ti si jedini znao
granice svoje mo�i. Oni nisu. Nisu shva�ali. Tvoja pamet nadma�uje njihovu.
Ponovno odvrati pogled, ali sam opazio u�inak svojih rije�i, umor na njegovu
licu, tugu koja mu je zamaglila o�i.
��Vladao si njima. Bojali su te se! � nastavim. � Mogao si ih zaustaviti da si
htio prekora�iti granice svoje mo�i. Nisi htio postupati protiv sebe. Svojeg
shva�anja istine! Razumijem te potpuno. U tebi vidim sebe!
Nje�no me pogleda u o�i, ali ne re�e ni�ta. Bol na njegovu licu bila je u�asna.
Ta mu o�ajni�ka bol smek�a lice. Bio je na rubu da otvoreno poka�e osje�aj koji
ne�e mo�i obuzdati. Bojao se tog osje�aja. Ja ne. Osje�ao je moju bol pomo�u te
veli�anstvene mo�i koja je nadma�ivala moju. Ja nisam osje�ao njegovu bol. Bilo mi
je svejedno.
��Itekako te razumijem � rekoh. � Pasivnost je korijen svega, pravo zlo.
Slabost i odbijanje da se ustane protiv usitnjenog i glupog morala, taj silni
ponos! Zbog toga sam dopustio da postanem to �to jesam iako sam znao da to nije u
redu. Zbog toga sam pretvorio Claudiju u vampira, iako sam znao da to nije u redu.
Zbog toga sam promatrao kako ona ubija Lestata, iako sam znao da to nije u redu, a
to ju je stajalo �ivota. Nisam podignuo mali prst da to sprije�im. A Madeleini sam
dopustio da tako skon�a, a nisam je trebao pretvoriti u vampira. Znao sam da �inim
krivo! Znaj da vi�e nisam taj pasivni, slabi stvor koji je ispleo golemu, �vrstu i
zlu mre�u u kojoj je on sam omamljena �rtva. Svr�eno je s tim! Znam �to mi je
�initi. Upozoravam te, zbog milosr�a koje si pokazao prema meni kad si me iskopao
iz groba u kojem bih umro: ne vra�aj se u �eliju u Theatre des Vampires. Ne prilazi
joj.
* * *
Nisam �elio �uti njegov odgovor. Vjerojatno nije ni�ta ni odgovorio. Ne znam.
Oti�ao sam i nisam se osvrtao. Ako me slijedio, nisam to znao. Nisam ni htio znati.
Nije mi bilo va�no.
Odem na groblje na Montmartreu. Za�to ba� onamo, ne znam, osim da nije bilo
daleko od Boulevard des Capucines. Montmartre je tad bio predgra�e, taman i miran u
usporedbi s prijestolnicom. Lunjao sam izme�u niskih ku�ica okru�enih vrtovima,
ubio �rtvu bez trunke zadovoljstva a tad potra�io mrtva�ki sanduk u kojem �u preko
dana le�ati na groblju. O�istim posmrtne ostatke iz sanduka golim rukama i legnem u
smrdljiv, vla�an krevet, u zadah smrti. Ne mogu re�i da mi je bilo ugodno, ali mi
je sanduk pru�io potrebno: zatvoren u tami, u mirisu zemlje, daleko od ljudi i
svega �ivog, prepustim se svemu �to mi je obuzimalo i gu�ilo osjetila, prepustim se
tuzi.
Ali to je kratko trajalo.
Kad je sljede�e ve�eri za�lo hladno, sivo zimsko sunce, osje�aj obamrlosti me
napusti brzo kao uvijek zimi. Osjetim kako su se razbje�ala �iva bi�a tame koja su
�ivjela u mrtva�kom sanduku upla�ena mojim uskrsnu�em. Ustanem pod slabom
mjese�evom svjetlosti, udahnem hladan zrak, pogladim glatku mramornu plo�u koju sam
odmaknuo kako bih pobjegao. Dok sam hodao izme�u grobova, u glavi sam prevrtao
plan, plan za koji sam bio spreman zalo�iti �ivot slobodom �ovjeka kojemu zaista
nije stalo do �ivota i kojemu volja za smr�u daje silnu snagu.
U jednom vrtu ugledam predmet o kojem sam podsvjesno razmi�ljao. Bila je to
mala kosa �ija je o�trica bila puna zelenog korova od posljednje ko�nje. Kad sam je
o�istio i prstom pre�ao po nao�trenoj o�trici, plan mi je postao jasniji i brzo
krenem obaviti druge poslove: na�i ko�iju i ko�ija�a koji �e danima ostati sa mnom,
zaslijepljen novcem koji �u mu dati i obe�anjima budu�ih isplata. Prenijeti �krinju
iz Hotela Saint-Gabriel u ko�iju i nabaviti ostale potrebne stvari. A valjalo je
probdjeti duge no�ne sate, kad sam se pretvarao da pijem s ko�ija�em, razgovarati s
njim i osiguravati njegovu skupu suradnju kako bi me odvezao u zoru iz Pariza u
Fontainebleau. Spavao sam u ko�iji, a moje osjetljivo zdravlje zahtijevalo je da me
se ne budi ni po koju cijenu. Taj mir bio mi je tako dragocjen da sam bio spreman
dodati izda�nu svotu iznosu koji sam mu ve� pla�ao da ne dodirne ni ru�ku na
vratima ko�ije dok ne iza�em iz nje.
Kad sam bio uvjeren da je pristao i da je od pjanosti zaboravio na sve osim na
uzde, odvezli smo se polako i oprezno u ulicu gdje je bio Theatre des Vampires i
�ekali da nebo po�ne blijedjeti.
Kazali�te je bilo zaklju�ano. Pri�uljao sam mu se kad su mi zrak i svjetlo
nagovijestili da imam petnaest minuta da ostvarim plan. Znao sam da su vampiri ve�
legli u mrtva�ke sanduke. Ako neki vampir jo� nije oti�ao na po�inak, ne�e �uti
prve pripreme. Komadima drveta brzo podbo�im zatvorena vrata. Zabijem ih �avlima
kako se vrata ne bi mogla otvoriti iznutra. Neki me prolaznik pogleda u �udu, ali
produ�i. Vjerojatno je pomislio da zakucavam daske po naredbi vlasnika. Ne znam.
Ali sam znao kako bih prije zavr�etka priprema mogao nabasati na prodava�e
ulaznica, razvodnike, �ista�e, koji ostaju �uvati vampire dok danju spavaju.
Iz predostro�nosti prema tim ljudima ko�iju sam dovezao u Armandovu uli�icu i
ondje je ostavio, a sa sobom ponio dvije ba�vice kerozina do Armandovih vrata.
Kao �to sam se nadao, njegovim sam klju�em lako otvorio vrata. U�ao sam u donji
prolaz, otvorio vrata njegove �elije. Nije bio u njoj. Ni mrtva�ki sanduk nije bio
ondje. Zapravo, ni�eg nije bilo osim poku�stva, uklju�uju�i i krevet mrtvog
mladi�a. Brzo otvorim jednu ba�vu, a drugu zakoturam prema stubama. Kerozinom sam
polijevao gole grede i vrata drugih �elija. Miris je bio jak, ja�i od buke koja bi
mogla probuditi vampire. Iako sam nepomi�no stajao na stubama dr�e�i ba�vice i kosu
i oslu�kivao, ni�ta nisam �uo, ni stra�are koji bi morali biti ondje, ni vampire.
�vrsto dr�e�i kosu polako krenem prema plesnoj dvorani. Nikoga nije bilo tko bi me
vidio kako stolce od konjske strune ili zastore polijevam kerozinom, ili na
trenutak zastajem na ulazu u malo dvori�te gdje su ubili Madeleine i Claudiju. Kako
sam �elio otvoriti ta vrata! Toliko je bilo to isku�enje da sam na trenutak
zaboravio plan. Skoro sam odlo�io ba�vice i okrenuo ru�ku. Ali sam kroz pukotine na
starim drvenim vratima vidio danje svjetlo i znao da moram nastaviti. Madeleine i
Claudia nisu ondje. Mrtve su. A �to bih postigao kad bih otvorio vrata i ponovno
ugledao njihove ostatke, zapetljanu, ra��upanu kosu? Nema vremena, nema smisla.
Tr�ao sam kroz tamne prolaze koje nisam poznavao, natapao stara drvena vrata
kerozinom, znaju�i da vampiri spavaju u mrtva�kim sanducima, na prstima otr�ao u
kazali�nu dvoranu u kojoj je hladna, siva svjetlost sipila kroz zabrtvljen prednji
ulaz, pojurio na pozornicu i polio veliku bar�unastu zavjesu, tapecirane stolce,
zastore na ulazu u predvorje.
Naposljetku se ba�vica isprazni i ja je odbacim. Izvadim baklju koju sam
slo�io, �ibicom upalim krpe natopljene kerozinom i prineseni je stolcima. Plamenovi
liznu svilu; potr�im na pozornicu i vatra sune po tamnom zastoru, a hladan propuh
je usi�e.
Kazali�te je planulo u trenu kao da ga je obasjala zora. �itava konstrukcija
za�kripi i zaje�i kad je vatra zahvatila zidove, proscenij, gipsane ukrase na
lo�ama. Nisam imao vremena diviti se vatri, u�ivati u mirisu i zvuku, u tome kako
se sve udubine osvjetljavaju blje�tavom rasvjetom koja �e ih uskoro progutati.
Bje�ao sam u donji prolaz, gurao baklju u stolce u plesnoj dvorani, zavjese, u sve
�to �e gorjeti.
Netko je zatoptao po daskama na katu, u prostorijama koje nikad nisam vidio. A
tad za�ujem kako se otvaraju vrata. Prekasno je, rekoh samom sebi, i �vrsto uhvatim
baklju i kosu. Zgrada je bila u plamenu. Bit �e uni�teni. Potr�im uza stube. Iznad
pucketanja i rike plamena u daljini se za�uje krik. Bakljom sam prelazio preko
greda polivenih kerozinom. Plamen je zahvatio staro drvo i lizao prema vla�nom
stropu. Bio sam siguran da je ono kriknuo Santiago. Kad sam si�ao na donji kat,
ugledam ga iznad sebe na zadimljenom stubi�tu, suznih o�iju, vrata nabrekla od
gu�enja, ispru�ene ruke. Promuca: � Ti... prokletni�e! � Ja stanem, za�kiljim da mi
dim ne bi ulazio u o�i. Osjetim kako mi o�i suze i peku, ali nisam skidao oka s
njega, jer je poku�ao jurnuti na mene brzinom koja bi ga u�inila nevidljivim. I kad
se taj smotuljak crne odje�e sjurio, zamahnem kosom. Ona udari u njegov vrat i on
se sru�i postrance, ruku ispru�enih prema u�asnoj rani. Zrak su parali krikovi,
vrisak. Neki vampir protr�i kroz prolaz prema tajnim vratima. Nisam se pomaknuo;
gledao sam u Santiaga kako ustaje usprkos rani. Ponovno zamahnem kosom i lako ga
dohvatim. Vi�e nije bilo rane, nego dvije ruke koje su �eljele napipati glavu koje
nema.
Glava, iz koje je pr�tala krv, iz koje su divlje buljile o�i, a tamna svilena
kosa slijepila se od krvi, padne pred moje noge. Udarim je nogom i ona odleti niz
prolaz. Potr�im za njom, odbaciv�i baklju i kosu kako bih se rukama za�titio od
plamena koji je zahvatio stube koje su vodile u uli�icu.
Ki�a se poput pljuska sitnih iglica slije na mene, u o�i koje �mirnu kako bi
vidjele tamni obris ko�ije na nebu. Usnuli ko�ija� se upravi kad za�uje moju o�tru
naredbu, nespretnom rukom nagonski posegne za bi�em, i ko�ija krene kad sam otvorio
vrata. Konji sna�no povuku ko�iju. Podignem poklopac �krinje, tijelo mi se zanese
ustranu, opr�enu ruku spustim na hladnu svilu, spustim poklopac i sakrije me tama.
Brzina konja se pove�a kad smo skrenuli iza plamte�e zgrade. Ipak sam osje�ao
dim, gu�io me, pekao mi o�i i plu�a, �ak su mi i ruke bile oprljene, a �elo mi je
gorjelo od prvih sun�evih zraka.
Udaljili smo se od dima i povika. Odlazili smo iz Pariza. U�injeno. Theatre des
Vampires izgorio je do temelja.
Polo�im glavu na svilu i ugledam Claudiju i Madeleine zagrljene u tom groznom
dvori�tu i rekoh im nje�no, sagnuv�i se do meke kose koja je sjajila na svjetlosti
svije�a: � Nisam vas mogao odnijeti. Nisam. Ali �e le�ati mrtvi oko vas. Ako ih ne
proguta vatra, uni�tit �e ih sunce. Ako ne izgore, vatrogasci �e ih na�i i izlo�iti
danjem svjetlu. Ali obe�ajem vam, umrijet �e kako ste vi umrle, umrijet �e svi koji
su ondje bili � jedina ubojstva koja sam po�inio u svom dugom �ivotu a koja su mi
prijala i bila opravdana.
Vratim se nakon dvije no�i. Morao sam vidjeti poplavljen podrum u kojem je
svaka cigla bila spr�ena, napukla, gdje je nekoliko greda str�ilo prema nebu poput
loma�e. �udovi�ne zidne slikarije koje su nekad opasavale plesnu dvoranu pretvorile
su se u komadi�e kr�a. Gdjegdje bi se vidjelo naslikano lice, an�elovo krilo,
jedini dokazi njihova postojanja.
Kupim ve�ernje izdanje novina, uguram se u stra�nji dio male kazali�ne kavane
preko puta i ondje, za�ti�en prigu�enim svjetlom plinskih svjetiljaka i gustog dima
cigareta, pro�itam izvje��a o po�aru. Nekoliko tijela na�eno je u kazali�tu, ali
odje�a i kostimi bili su porazbacani posvuda, kao da su slavni glumci koji su
glumili vampire u �urbi ispraznili kazali�te prije po�ara. Drugim rije�ima, jedino
su mla�i vampiri ostavili kosti, a stari su potpuno izgorjeli. Ni spomena o
svjedocima ili pre�ivjelima. A kako bi i bilo?
Ali me ne�to smetalo. Nisam se bojao vampira koji su pobjegli. Nisam �elio
progoniti pobjegle. Bio sam siguran da je ve�ina umrla. Ali za�to nije bilo �uvara
smrtnika? Santiago je spomenuo �uvare. Pretpostavljao sam kako su to razvodnici ili
vratari, kazali�no osoblje. Spremao sam se suo�iti s njima uz pomo� kose. Ali nisu
bili u kazali�tu. �udno. Nije mi to bilo drago.
Ali kad sam odlo�io novine i razmislio o svemu, prestalo me to smetati. Va�nije
je bilo to �to sam bio osamljeniji nego ikad prije. Da se Claudiju ne mo�e o�iviti.
I da imam manje razloga i �elje da �ivim.
Ali me tuga nije svladala, nije me pogodila, nije od mene u�inila olupinu i
o�ajnika kako sam o�ekivao. Vjerojatno nije bilo mogu�e dulje vrijeme osje�ati
patnju kakvu sam osjetio kad sam ugledao Claudijin pepeo. Razmi�ljao sam satima u
toj kavani, dok je dim postajao gu��i, a izblijedjeli se zastor na maloj pozornici
dizao i spu�tao. Pjevale su krupne pjeva�ice; reflektori su blje�tali na njihovim
la�nim draguljima, njihovi puni, meki glasovi �esto su bili tugaljivi, tu�ni.
Razmi�ljao sam kako bi bilo osjetiti takav gubitak, takav u�as, ali opravdan, koji
zaslu�uje su�ut, utjehu. Nikome ne�u ispri�ati o svom jadu. Vlastite mi suze ni�ta
ne zna�e.
Kamo krenuti, ako ne�u umrijeti? Odgovor sam dobio neobi�nim putem. Iza�ao sam
iz kavane, obi�ao uni�teno kazali�te, i napokon se na�ao na �irokoj aveniji
Napoleon. Krenem prema Louvreu, kao da me ta pala�a zove, iako nisam dotad bio u
njoj. Tisu�u puta pro�ao sam pokraj njezina pro�elja i po�elio da sam smrtnik, da
mogu pro�i kroz to mno�tvo soba i pogledati veli�anstvene slike. Sad sam odlu�io to
u�initi, jer mi je ne�to kazivalo da bih u umjetni�kim djelima mogao na�i utjehu
bez ubijanja � slike su ne�ive, a ipak veli�anstveno pune �ivota.
Hodaju�i avenijom Napoleon, iza sebe za�ujem korake. Znao sam da su Armandovi.
Davao mi je znak, obavje�tavao da je u blizini. Usporio sam korak kako bi me mogao
dosti�i. Dugo smo tako hodali bez rije�i. Nisam ga se usudio pogledati. Naravno da
sam neprestano razmi�ljao o njemu, kako bih, da smo mu�karci smrtnici, a Claudia
moja ljubav, pao u njegovo naru�je iz potrebe da podijelim silnu, razornu ljudsku
tugu. Ustava je prijete�i popu�tala, ali se ne slomi. Obamro sam a tako sam i
hodao.
��Zna� �to sam u�inio � rekoh nakon stanke. Skrenuli smo iz avenije i ispred
sebe ugledam dugi niz dvostrukih stupova Kraljevskog muzeja. � Odnio si mrtva�ki
sanduk kako sam te upozorio.
��Da � odgovori on. U glasu mu se jasno osjeti olak�anje koje me smek�a. Ali me
bol u�inila ravnodu�nim, izmu�ila me.
��A ipak si ovdje uz mene. �eli� li ih osvetiti?
��Ne � re�e on.
��Bili su ti dru�ba, a ti njihov vo�a � rekoh. � Ipak ih nisi upozorio da �u im
se osvetiti?
��Ne � re�e on.
��Zar me ne prezire�? Vjerojatno po�tuje� pravilo, osje�aj du�nosti prema
pripadnicima svoje vrste?
��Ne � re�e on tiho.
Za�udila me logika njegova odgovora, iako je nisam razumio niti bih je mogao
objasniti.
I ne�to mi se razjasni u dubinama mojih uzavrelih misli. � U kazali�tu je bilo
�uvara, razvodnika koji su spavali u kazali�tu. Za�to ih nije bilo kad sam u�ao?
Za�to nisu bili ondje i za�titili usnule vampire?
��Jer sam im ja gazda i otpustio sam ih. Poslao ih ku�ama � re�e Armand.
Stanem. Nije se uznemirio kad sam ga pogledao. Kad su nam se susreli pogledi,
po�eljeh da svijet nije crna napu�tena ru�evina, puna pepela i smrti, nego svje� i
lijep cvijet, da smo Armand i ja �ivi i da si mo�emo pru�iti ljubav. � U�inio si to
zbog mog plana?
��Da � re�e.
��A bio si im vo�a? Vjerovali su ti. Imali povjerenja. �ivjeli su s tobom! �
rekoh. � Ne shva�am te. Za�to?
��Odgovori na to pitanje kako �eli� � on �e smireno i pozorno, kao da me nije
htio povrijediti optu�bama ili prezirom, ve� da ga shvatim doslovno. � Ja znam puno
odgovora. Izaberi koji ti odgovara i vjeruj u njega. Re�i �u ti pravi razlog mog
�ina: odlu�io sam oti�i iz Pariza. Kazali�te je bilo moje. Pa sam ih otpustio.
��Ali ti si znao...
��Rekao sam ti, to je bio razlog � re�e on strpljivo.
��Bi li i mene uni�tio laka srca kao �to si dopustio da ja uni�tim njih? �
upitam ga.
��A za�to?
��Bo�e! � �apnem.
��Promijenio si se � re�e. � Ali i nisi.
Hodali smo jo� neko vrijeme, a tad stanem ispred ulaza u Louvre. U�inilo mi se
da su prozori neosvijetljeni i srebrni od mjese�ine i sitne ki�e. Ali mi se tad
u�ini da sam opazio slabo svjetlo kako se mi�e, vjerojatno �uvar u obilasku.
Zavidio sam mu. Gledao sam netremice tog �uvara i smi�ljao kako bih se kao vampir
mogao probiti do njega, oduzeti mu �ivot, svjetiljku i klju�eve. Ali je od plana
ostao tek mete�. Nisam mogao smi�ljati planove. U �ivotu sam smislio jedan plan i
taj sam ispunio.
A tad se predam. Okrenem se Armandu, proniknem u njegove o�i i dopustim mu da
me zagrli kao da sam mu �rtva. Sagnem glavu i osjetim njegovu ruku oko ramena.
Sjetiv�i se jasno Claudijinih rije�i, njezinih posljednjih rije�i, kad mi je
priznala kako zna da mogu voljeti Armanda jer sam volio i nju, te mi se rije�i
u�ine mnogozna�nim i ironi�nim, va�nijima no �to je mogla i zamisliti.
��Da � rekoh mu blago � to je kruna svega zla, da se ti i ja mo�emo �ak
voljeti. A tko bi nam, uostalom, pokazao mrvicu ljubavi, sa�aljenja ili milosti?
�to bi itko u�inio nego nas ubio? A mi se ipak volimo.
Dugo me gledao. Pribli�i se, nagne glavu, otvori usnice kao da �e ne�to re�i,
ali se nasmije�i i odmahne glavom kao da priznaje kako ni�ta ne razumije.
No nisam razmi�ljao o njemu, rijedak trenutak kad mi se �inilo kako ni o �emu
ne razmi�ljam. Misli su mi bile bezobli�ne. Znao sam da je prestala ki�a. Znao sam
da je zrak �ist i svje�. Da je ulica osvijetljena. I da �elim u�i u Louvre. Na�em
rije�i da to ka�em Armandu i zamolim ga da mi pomogne kako bi Louvre bio moj do
zore.
Smatrao je to vrlo jednostavnom molbom. �udio se za�to sam toliko �ekao.
Uskoro smo oti�li iz Pariza. Rekao sam Armandu da se �elim vratiti na
Sredozemlje, ali ne u Gr�ku o kojoj sam dugo sanjario. �elio sam u Egipat, vidjeti
pustinju, poglavito piramide i grobnice kraljeva. Htio sam se upoznati s
plja�ka�ima grobova koji su o njima znali vi�e od znanstvenika. �elio sam si�i u
neotvorene grobnice i vidjeti zakopane kraljeve, predmete i umjetni�ka djela
sahranjena s njima i zidne slike. Armand rado pristane. Rano jedne ve�eri odemo iz
Pariza bez suvi�ne galame.
Ne�to valja spomenuti. Vratio sam se u apartman u Hotelu Saint-Gabriel.
Namjeravao sam uzeti neke Claudijine i Madeleinine stvari, metnuti ih u mrtva�ke
sanduke i kupiti im grobove na groblju na Montmartreu. Nisam to u�inio. Zadr�ao sam
se kratko u sobama koje je osoblje uredno pospremilo; �inilo se kao da bi se
Madeleine i Claudia mogle svakog trenutka vratiti. Madeleinin kolut za vez le�ao je
zajedno s klupkom konca na stoli�u. Ugledav�i to, moja zada�a mi se u�ini
besmislenom pa odem.
Ne�to sam shvatio u hotelu, odnosno ne�to mi je postalo jasno �ega sam ve� bio
svjestan. One sam no�i oti�ao u Louvre kako bih odmorio du�u, na�ao onosvjetski
u�itak koji �e zbrisati bol i pomo�i mi zaboraviti na sebe. To se ostvarilo.
Stoje�i na plo�niku ispred hotelskog ulaza dok sam �ekao ko�iju koja �e me odvesti
Armandu, prolaznike sam gledao drugim o�ima: u�urbano mno�tvo dobro odjevenih dama
i gospode, prodava�i novina, nosa�i, ko�ija�i. Prije sam od umjetnosti o�ekivao da
mi pomogne shvatiti ljudsko srce. Sad mi ljudsko srce ni�ta nije zna�ilo. Nisam ga
omalova�avao, ve� zaboravio. Veli�anstvene slike u Louvreu nisam povezivao s rukama
koje su ih naslikale. Bile su odvojene i mrtve poput okamenjene djece. Poput
Claudije, otrgnute od majke, desetlje�ima �uvane u biserima i zlatu. Poput
Madeleininih lutaka. A poput Claudije, Madeleine i mene, mogu se pretvoriti u
pepeo.
�ETVRTI DIO
To je bio svr�etak pri�e. � Naravno, pitate se �to se s nama poslije dogodilo.
�to se dogodilo s Armandom? Kamo sam ja oti�ao? �to sam radio? Ni�ta se posebno
nije dogodilo. Dogodilo se �to se moralo dogoditi. Obilazak Louvrea koji sam vam
opisao bio je proro�anski.
Poslije se nisam mijenjao. Ni�ta nisam tra�io u tom velikom vrelu promjena koje
se naziva ljudski rod. �ak i u ljubavi prema svijetu i opsjednuto��u ljepotom
svijeta nisam �elio nau�iti ni�ta �to bih mogao vratiti ljudima. Ispijao sam
ljepotu svijeta kao �to vampir pije. Bio sam zadovoljan, pun. Ali mrtav,
nepromjenljiv. Rekoh vam, pri�a je zavr�ila u Parizu.
Dugo sam smatrao kako je Claudijina smrt bila uzrokom svr�etka. Kako bi odnos
izme�u mene i Armanda bio druk�iji da su Madeleine i Claudia otputovale iz Pariza,
da bih mo�da volio i �elio, tra�io sli�nost sa �ivotom smrtnika koja bi bila
bogatija i raznovrsnija, iako neprirodna. Ali sam shvatio da to nije istina. Da
Claudia nije umrla, da nisam prezirao Armanda zato �to je dopustio da ona umre,
ipak bi bilo kako je bilo. Polako sam spoznavao Armandovu opakost, bio uvu�en u
nju, ali mi je bilo svejedno. Budu�i da nisam zaslu�ivao bolje, zatvorio sam se
poput pauka kad ga se oprlji plamenom �ibice. �ak mi je i Armand, moj vjerni
pratilac, moj jedini pratilac, bio dalek, iza koprene koja me dijelila od sveg
�ivog, koprene koja je sli�ila na mrtva�ki veo.
Znam da vas �ivo zanima �to se dogodilo s Armandom. A no� je na izmaku.
Ispri�at �u vam jer je va�no i pri�a bi bez tog bila nedovr�ena.
Poslije odlaska iz Pariza proputovali smo svijet; najprije Egipat, pa Gr�ka,
Italija, Mala Azija, gdje god bi me odvela moja ljubav za umjetnost. Vrijeme je
prestalo postojati i �esto bih se zaokupio ne�im jednostavnim � slikom u muzeju,
prozorom na katedrali, lijepim kipom.
No osje�ao sam slabu, ali upornu �elju da vidim New Orleans. Nikad ga nisam
zaboravio. Kad bismo bili u tropima ili podru�jima gdje bi raslo cvije�e ili stabla
poput onih u Louisiani, sjetio bih ga se i osjetio tra�ak �elje za svojim domom,
jedine �elje, osim one za umjetno��u, koju sam osje�ao. Armand bi me kad�to zamolio
da ga odvedem u New Orleans. Htio sam to u�initi iz osje�aja uljudnosti jer mu
nisam ni�im uga�ao i �esto ne bih s njim dugo progovorio ni rije�i niti potra�io
njegovo dru�tvo. Budu�i da me on molio, zaboravio bih na nejasan strah da bih u New
Orleansu mogao patiti, da bih ponovno mogao osjetiti nekada�nji jad i �e�nju.
Odga�ao sam odlazak.
Mo�da je strah bio ja�i nego �to sam bio svjestan. Po dolasku u Ameriku dugo
smo �ivjeli u New Yorku. I dalje sam odga�ao odlazak u New Orleans. Naposljetku me
Armand ponuka da krenemo u Louisianu ispri�av�i mi ne�to �to je tajio od na�eg
odlaska iz Pariza.
Lestat nije umro u TheStre des Vampires. Mislio sam da je mrtav, jer kad sam
Armanda ispitivao o vampirima, rekao mi je da su svi skon�ali. No sad mi je rekao
da nisu. Lestat je oti�ao iz kazali�ta one no�i kad sam pobjegao od Armanda i
oti�ao na groblje na Montmartreu. Dva vampira koje je stvorio isti vampir kao i
Lestata pomogla su mu nabaviti kartu za New Orleans.
Ne mogu vam opisati kako sam se osje�ao kad sam to �uo. Armand mi nije htio
prije re�i jer se nadao da ne�u krenuti na tako dug put isklju�ivo zbog osvete,
budu�i da bi mi takvo putovanje nanijelo i bol i tugu. Zapravo mi je bilo svejedno.
Nisam ni pomislio na Lestata kad sam zapalio kazali�te. Mislio sam na Santiaga,
Celeste i ostale koji su uni�tili Claudiju. Lestat je, usprkos Claudijinoj smrti,
zapravo probudio osje�aje o kojima nisam nikome htio govoriti i koje sam �elio
zaboraviti: mr�nja nije bila me�u tim osje�ajima.
No kad mi je Armand rekao za Lestata, kao da je veo koji me �titio postao tanji
i prozirniji; iako me dijelio od svijeta osje�aja, kroz njega ugledam Lestata i
shvatim da ga �elim ponovno vidjeti. I to nas potakne da se vratimo u New Orleans.
Bilo je to u kasno prolje�e ove godine. �im sam iza�ao na �eljezni�kom
kolodvoru, znao sam da sam stigao ku�i. Kao da je zrak ondje bio mirisan i poseban
pa sam s neobi�nom lako�om hodao po toplim, ravnim plo�nicima ispod poznatih
hrastova i oslu�kivao nepresu�ne �ive no�ne zvuke.
Naravno, New Orleans se promijenio. Nisam �alio za onim �to se promijenilo,
nego sam bio zahvalan zbog onog �to se nije promijenilo. U sredi�tu grada u Garden
Districtu (koji se u moje doba nazivao Faubourg St.-Marie) prona�ao sam jednu od
rasko�nih starih pala�a iz tih vremena. Bila je odmaknuta od mirne ulice pa sam
hodaju�i po mjese�ini ispod stabala magnolija osjetio istu milo�tu i spokoj kao
nekad u tamnim, uskim uli�icama u Vieux Carre i divljem predjelu Pointe du Laca.
Bilo je tu kozje krvi i ru�a, korintskih stupova koji se ocrtavaju na zvjezdanom
nebu, a ispred vrata snene ulice i druge pala�e, rije�ju � utvrda ljupkosti.
U Rue Royale, po kojoj sam proveo Armanda pokraj turista, trgovina starina i
blistavo osvijetljenih ulaza popularnih restorana, zaprepastio sam se ugledav�i
ku�u koja je bila Lestatov, Claudijin i moj dom. Pro�elje je bilo malo druk�ije
zbog svje�eg gipsa i prepravaka. Dva francuska prozora otvarala su se na male
balkone iznad trgovine u prizemlju. Kroz prozore se vidio mekan sjaj elektri�nih
lustera i otmjene tapete kao i u dane prije gra�anskog rata. Osjetim Lestatovo
prisustvo ja�e nego Claudijino; osjetim da �u ga na�i u New Orleansu, iako nije bio
blizu na�e stare ku�e.
Armand ode. Osjetim jo� ne�to: tugu. Nije bila ni bolna ni napregnuta, ve�
puna, skoro slatka, poput mirisa jasmina i ru�a koje su bujale u starom dvori�tu u
koje sam gledao kroz �eljezna vrata. Bila mi je ugodna pa sam dugo ostao stajati na
tom mjestu. Privla�ila me gradu, a nije nestala ni no�i kad sam oti�ao.
U �to se ta tuga mogla pretvoriti, �to je mogla potaknuti u meni �ime bih
nadja�ao samog sebe? Ali da se vratim svojoj pri�i.
Uskoro sretnem vampira, dotjeranog bjelokosnog mladi�a kako �eta �irokim
plo�nicima avenije St. Charles u ranim jutarnjim satima prije zore. Bio sam siguran
da taj vampir poznaje Lestata ako ovaj jo� �ivi u New Orleansu i da bi me mogao
dovesti k njemu. Naravno, vampir me nije opazio. Odavno sam nau�io kako u velikim
gradovima uo�iti vampire a da oni ne opaze mene. Armand je, za vrijeme kratkih
posjeta vampirima Londona i Rima doznao da se o pale�u Theatre des Vampires pri�a u
cijelom svijetu i da nas obojicu smatraju odmetnicima. Mi�ljenja o tome nisu me
zanimala ni tada ni danas. Po�eo sam slijediti tog njuorlean�kog vampira, iako bi
me to naj�e��e odvelo u kazali�ta ili na druge zabave koje me nisu zanimale. No
jedne no�i ne bude tako.
Ve�er je bila jako topla. �im sam ga ugledao u aveniji St. Charles, znao sam da
ima odredi�te. Hodao je brzo i bio malo nervozan. Skrene u usku neosvijetljenu
ulicu u sirotinjskoj �etvrti. Bio sam uvjeren da bi me njegovo odredi�te moglo
zanimati.
Uskoro se zaustavi ispred br�ljanom zarasle ograde koja je opasavala veliko
zaraslo dvori�te. Iza stabala ugledam staru, neosvijetljenu ku�u s koje se gulila
boja, a bogato izrezbarenu �eljeznu ogradu na gornjim i donjim balkonima nagrizala
je r�a. Ku�a se �inila ukletom, kao da je zalutala me�u mno�tvo malih drvenih
ku�ica. S visokih prozora bez zavjesa pru�ao se pogled na bijednu hrpu niskih
krovova, trgovinu �ive�nim namirnicama na uglu i obli�nji bar. Ali �irok komad
zemlji�ta �titio je ku�u i morao sam dugo hodati pokraj ograde dok sam kroz guste
grane stabala spazio blijedo treperavo svjetlo u jednom od prozora u prizemlju.
Vampir je u�ao kroz vrata. Za�ujem dje�ji pla� pa sve zamukne. Po�em za njim. Lako
se popnem preko stare ograde i spustim u vrt, pa tiho pri�em dugom trijemu.
Pri�uljam se dugom, visokom prozoru i ugledam neobi�an prizor. Iako je te
ve�eri bilo vru�e i bez da�ka vjetra i balkon je, usprkos nagrizenim i slomljenim
daskama, mogao biti jedino podno�ljivo mjesto i za smrtnike i vampire, u salonskom
kaminu gorjela je jaka vatra, a svi su prozori bili zatvoreni. Mladi vampir sjedne
pokraj vatre i po�ne razgovarati s vampirom koji je sjedio blizu nje. Noge u
papu�ama podignuo je na vru�u re�etku kamina, a drhtavim prstima potezao revere
otrcanog plavog haljetka. Iako je iz gipsanog vjen�i�a na stropu visjela elektri�na
�ica, jedinu svjetlost osim vatre davala je uljenica koja je stajala pokraj
zaplakanog djeteta na obli�njem stolu.
Iskola�im o�i kad ugledam zgrbljenog i drhtavog vampira �ija je gusta plava
kosa visjela u neurednim uvojcima i skrivala mu lice. Silno sam �elio obrisati
pra�inu s prozorskog stakla kako bih se uvjerio u to �to sam sumnjao. � Ostavite
me! � cvilio je usiljenim, visokim glasom.
��Ne mo�e� nas zadr�ati! � o�tro �e u�togljeni mladi vampir. Sjedio je
prekri�enih nogu i ruku i bahato se osvrtao po pra�njavoj, nenamje�tenoj sobi. �
Za�uti! � re�e bebi koja ja�e zapla�e. � Prestani.
��Drvo, drvo � slaba�no �e plavokosi vampir i rukom poka�e mladom vampiru da mu
doda ogrjev pokraj stolca. Jasno ugledam Lestatov profil. Na njegovu glatkom licu
nije bilo ni traga o�iljcima � Kad bi malo iza�ao � re�e drugi vampir ljutito i
baci cjepanicu u vatru. � Kad bi lovio ne�to osim bijednih �ivotinja. -I s ga�enjem
pogleda oko sebe. Ugledam krznata tjele�ca nekoliko ma�aka porazbacana po pra�ini.
�udno, jer vampir ne mo�e podnijeti biti pokraj svojih mrtvih �rtava kao �to ni
sisavci ne mogu podnijeti smrad vlastitog izmeta. � Zna� li da je ljeto? � zapita
ga mladi�. Lestat protrlja ruke. Djetetovo tuljenje se sti�a. Mladi vampir doda: �
Hajde, popij mu krv pa smo gotovi.
��Mogao si mi donijeti ne�to drugo! � gorko �e Lestat. Pogleda u dijete pa
�mirne i za�kilji na slabom svjetlu uljanice. Prepoznam te o�i, �ak i izraz lica
ispod �upe plave kose. Ali taj piskutavi glas, ta zgrbljena drhtava le�a! Pokucam
na prozor. Mladi vampir ustane i zauzme strog, zlokoban polo�aj, ali mu dam znak da
otvori vrata. Lestat, do grla umotan u ogrta�, ustane.
��To je Louis! Louis! � re�e on. � Pusti ga. � On mahnito zalomi rukama poput
invalida i mlada "medicinska sestra" ga poslu�a.
�im se prozor otvorio zapuhne me vonj iz sobe i nepodno�ljiva vru�ina. Zujanje
kukaca na istrulim �ivotinjama zagrebe mi u u�ima pa ustuknem, usprkos Lestatova
preklinjanja da mu pri�em. U kutu je bio njegov mrtva�ki sanduk s kojeg se gulio
lak, napola pokriven hrpama po�utjelih novina. U kutevima je bilo oguljenih kostiju
na kojima je bio pokoji �uperak krzna. Lestat mi uhvati ruke svojim suhim rukama,
privu�e me bli�e k sebi i toplini, a o�i mu se napune suzama. Tek kad mu se usta
razvuku u �udan osmijeh o�ajni�ke sre�e sli�ne bolu, opazim jedva primjetne tragove
o�iljaka. Zbunjivao, me i u�asavao taj zgrbljeni besmrtnik glatkog lica koji je
brbljao i cvilio poput stare babe.
��Da, Lestat � rekoh blago. � Do�ao sam te vidjeti. � Polako i blago mu
odgurnem ruku i krenem prema djetetu koje je glasno plakalo i od straha i od gladi.
�im sam ga podignuo i olabavio pokriva�, malo se umirilo. Tad ga pomilujem i
zaljuljam. Lestat mi je �aptao ne�to �to nisam razumio. Niz lice su mu se slijevale
suze. Mladi je vampir stajao pokraj otvorenog prozora zga�enog izraza lica i
pridr�avao se za kukicu na prozoru kao da �e svakog trenutka isko�iti.
��Dakle, ti si Louis � re�e mladi vampir. To pove�a Lestatovo neopisivo
uzbu�enje i on je kao sumanut brisao suze rubom haljetka.
Muha se sjajila na djetetovu �elu; zaprepastim se kad sam je pritisnuo s dva
prsta a ona mrtva pala na pod. Dijete je prestalo plakati. Gledalo me prekrasnim
tamnoplavim o�ima, a okruglo se li��e sjajilo od vru�ine, na usnicama mu poigravao
osmijeh, osmijeh koji je poput vatre u ognji�tu postajao topliji. Nikad nisam ubio
ni�ta tako mlado, nevino. Hvatala me �udna tuga, sna�nija od one koja me obuzela u
Rue Rovale. Nje�no sam ljuljao dijete. Primaknem stolac mladog vampira bli�e vatri
i sjednem.
��Ni�ta ne govori, sve je u redu � rekoh Lestatu koji zahvalno sjedne i pogladi
revere mog kaputa objema rukama.
��Ali tako se veselim �to te vidim � promuca on kroz suze. � Sanjao sam o tvom
dolasku. � Tad iskrivi lice, kao da osje�a nepoznat bol i na trenutak se ponovno
poka�e fina mre�a o�iljaka. Gledao je u prazno. Rukom je poklopio uho kao da se
brani od nekog u�asnog zvuka. � Nisam � zausti pa odmahne glavom, a o�i mu se
zamagle.
��Louis, nisam im to �elio dopustiti. Taj Santiago, zna� njega, nisu mi rekli
�to namjeravaju.
��Lestat, to je pro�lost � rekoh.
��Da, da � �estoko zaklima glavom. � Pro�lost. Nije morala... zna� ve� �to,
Louis. � Mahao je glavom. Glas kao da mu je oja�ao, postao zvu�niji. � Louis, nikad
nije trebala postati jednom od nas. � I on �akom zagrebe po prsima i tihi ponovi: �
Nas.
Ona. Kao da nikad nije postojala, kao da je bila �udan, nestvaran san, prelijep
i odvi�e osoban da bih ga ikome povjerio. Davni san. Pogledam Lestata i pomislim: �
Da, nas troje.
��Ne boj me se, Lestat � rekoh mu kao da govorim samom sebi.
��Ne�u ti ni�ta.
��Vratio si mi se, Louis � �apne on tankim, visokim glasom. � Vratio si se
ku�i, Louis, zar ne? � Ugrize se za usnicu i zdvojno me pogleda.
��Ne, Lestat. � Odmahnem glavom. Mahnito je mahao �as lijevom, �as desnom
rukom; najzad sjedne i zabije lice u ruke. Drugi vampir, koji me hladno promatrao,
upita: � Jesi li mu se vratio?
��Naravno da nisam � odgovorim. On �mirne kao da je to o�ekivao, da sve ponovno
pada na njegova le�a pa iza�e na trijem. �ekao je.
��Samo sam te htio vidjeti, Lestat � rekoh. Ali Lestat kao da me nije �uo.
Ne�to mu je odvratilo pozornost. Gledao je u daljinu, iskola�enih o�iju, ruku na
u�ima. I ja je za�ujem, sirenu. Postajala je glasnija, pa on stisne o�i i poklopi
u�i. Sirena se pribli�avala iz smjera grada. � Lestat! � rekoh mu kako bih
nadglasao dijete koje je po�elo plakati zbog straha od sirene. Ali Lestat je od
straha zaboravio na mene. Iskezio se od bola. � Lestat, to je samo sirena! � rekoh
mu glupo. On mi pri�e i zagrli me, a ja ga i protiv volje uhvatim za ruku. On se
sagne, nasloni mi glavu na grudi i stisne mi ruku do boli. Soba se ispuni
rotiraju�om svjetlo��u sirene.
��Louis, ne mogu podnijeti, ne mogu podnijeti � zare�i kroz suze. � Pomozi mi,
Louis,ostani sa mnom.
�Ali za�to se boji�? � upitam ga. � Zar ne zna� �to je to? � Spustim pogled i
ugledam njegovu plavu kosu na svom kaputu, pa se sjetim Lestata kakav je neko� bio:
visok, otmjen gospodin u �irokoj crnoj pelerini, visoko uzdignute glave, punog,
�kolovanog glasa koji bi izvodio napjev iz opere koju je slu�ao u kazali�tu, a
�tapom bi kuckao po kamenu u ritmu glazbe, i koji bi velikim, sjajnim o�ima
pogledao mla�u �enu koja bi ga o�arano gledala pa bi mu se na licu pojavio smije�ak
i zamijenio napjev. Kad bi im se pogledi sreli, nestalo bi zla u tom bljesku u�itka
i �ivotne strasti.
Je li to cijena toga? Osjetljivost zgranuta promjenom, drhtava od straha?
Razmi�ljao sam o svemu �to bih mu mogao re�i, podsjetiti ga da je besmrtan, da je
sam sebe osudio na ovakvu povu�enost, da je okru�en nepobitnim nagovje�tajima skore
smrti. Ali mu nisam rekao, a znao sam da ni ne�u.
�inilo se kao da se ti�ina vratila poput crnog mora koje je sirena raspr�ila.
Muhe su se rojile na trulom �takoru. Dijete me pogleda tiho kao da su mi o�i �areni
mjehuri�i pa me bucmastom ru�icom uhvati za prst koji sam dr�ao iznad njegovih
srcolikih usta�ca.
Lestat ustane, uspravi se, ali se ponovno sagne i svali u stolac. � Ne�e�
ostati sa mnom � uzdahne. Pogleda ustranu i zamisli se.
��A tako sam �elio s tobom razgovarati � re�e. � One no�i kad sam do�ao ku�i u
Rue Royale �elio sam razgovarati s tobom! � zadrhti, zatvori o�i, proguta slinu.
Kao da ponovno osje�a moje udarce. Buljio je preda se, jezikom oblizivao usnice i
govorio tihim, gotovo ljudskim glasom. � Po�ao sam za tobom u Pariz.
��Sto si mi htio re�i? � upitam. � O �emu si htio razgovarati? Sjetim se kako
je to uporno ponavljao u Theatre des Vampires.
Godinama nisam o tome razmi�ljao. Nisam uop�e na to pomislio. A i sad sam o
tome nevoljko govorio.
Ali mi se on tupo nasmije�i kao da se ispri�ava i odmahne glavom. O�i mu se
ispune blagim, nejasnim o�ajem.
Osjetim duboko olak�anje.
��Ostat �e�? � bio je uporan.
��Ne � odgovorim.
��Ne�u ni ja! � re�e mladi vampir iz tame. Na trenutak se pojavi na otvorenom
prozoru. Lestat ga pogleda i odvrati pogled. Donja usnica mu zadrhti. � Zatvori ga,
zatvori � re�e i prstom poka�e na prozor. Tad zajeca, pokrije usta rukom, sagne
glavu i zapla�e.
Mladi vampir ode. �uli su se njegovi brzi koraci na prilazu, udarac te�kih
�eljeznih vrata. Ostao sam sam s Lestatom koji je plakao. Dugo je plakao, a ja sam
ga promatrao. Razmi�ljao sam o svemu �to se izme�u nas dogodilo, �to sam mislio da
sam odavno zaboravio. Obuzme me tuga kao i kad sam ugledao ku�u u Rue Royale u
kojoj smo �ivjeli. Ali nisam bio tu�an zbog Lestata, pametnog, veselog vampira koji
je ondje �ivio, nego zbog ne�eg va�nijeg od Lestata �ega je on bio tek dio. Bila je
to tuga za svime �to sam ikad izgubio ili volio ili poznavao. Kao da sam bio u
drugom vremenu, na drugom mjestu. A to druk�ije mjesto i vrijeme vrlo je stvarno,
soba u kojoj su kukci zujali kao �to zuje u Lestatovoj, a zrak bio zagu�ljiv od
smrti i proljetnih mirisa. Malo mi je trebalo da se vratim na to mjesto u�asne
patnje, toliko u�asne da mi je razum pobjegao glavom bez obzira i rekao: � Ne, ne
vodi me ponovno onamo. � I nisam. Ostanem u Lestatovoj sobi. Suza mi kane na
djetetovo lice, zablista na njegovu obrazu. Obraz se razvu�e u osmijeh. Sigurno je
u suzama vidio svjetlost. Obri�em suze i za�udim im se.
��Ali Louis � tiho je govorio Lestat. � Kako mo�e� biti takav, kako to
podnosi�? � Pogleda me, iskrivljenih usta, lica natopljena suzama. � Reci mi,
Louis, pomozi mi razumjeti! Kako ti uspijeva razumjeti, kako izdr�ava�? � Vidio sam
po o�aju u njegovim o�ima i tamnijem glasu da i on pada prema ne�emu bolnom, kamo
se dugo nije usudio kro�iti. O�i mu se zamagle. �vrsto se omota ogrta�em, odmahne
glavom i pogleda u vatru. Zadrhti od zime i zastenje.
��Lestat, moram i�i � rekoh mu. Bio sam umoran, umoran od njega, od njegove
tuge. �eznuo sam za vanjskim mirom, ti�inom na koju sam se naviknuo. Kad sam ustao,
shvatim da sam ponio i dijete.
Lestat me pogleda velikim, tjeskobnim o�ima na njegovu glatkom, bezvremenskom
licu. � Ali vratit �e� se, posjetiti me, Louis?
Okrenem se i tiho odem. Dozivao me. Kad sam iza�ao na ulicu, osvrnem se i
ugledam ga kako stoji na prozoru, kao da se boji iza�i.
Shvatim da se dugo nije pomolio iz ku�e i da vjerojatno nikad vi�e ne�e.
Vratim se u ku�erak iz kojeg je vampir uzeo dijete i ostavim ga u zipci.
Uskoro potom rekoh Armandu da sam vidio Lestata. Mo�da poslije mjesec dana, ne
znam. Vrijeme mi je uvijek malo zna�ilo. Ali ne i Armandu. Zaprepastio se da mu
nisam to prije spomenuo.
�etali smo po dijelu grada na prijelazu u Audubon Park, gdje je nasip pust,
travom obrastao obronak koji se spu�ta do blatnjave pla�e na kojoj bude pokoje
naplavljeno stablo. Na drugoj obali vidjela su se mutna svjetla tvornica i lu�kih
postrojenja, zelene ili crvene to�kice koje su u daljini svjetlucale poput
zvijezda. Mjesec je osvjetljavao �iroku, brzu rijeku. Ovdje nije bilo vru�e, jer je
prohladan vjetri� pirkao s rijeke i nje�no podizao mahovinu koja je visjela s
kvrgavog hrasta na kojem sam sjedio. Cupkao sam vlati trave i grickao, iako je bila
gorka i �udna okusa. Ali mi se ta kretnja �inila razumljiva. �inilo mi se da nikad
ne�u oti�i iz New Orleansa. Ali �to zna�i "nikad" ne oti�i iz New Orleansa kad si
besmrtan? "Nikad" je rije� kojom se slu�e ljudi.
��Zar nisi osjetio potrebu za osvetom? � upita Armand. Le�ao je na travi pokraj
mene naslonjen na lakat i gledao me.
��Za�to? � upitam smireno. Po�elim, kao �to bih �esto po�elio, da njega nema,
da sam sam. Sam pokraj mo�ne i hladne rijekom ispod mutnog mjeseca. � Osvetio se
sam sebi. Umire. Umire od uko�enosti, straha. Njegov um ne mo�e pobje�i. Ne�e
umrijeti smireno i dostojanstveno kako si mi jednom opisao vampirsku smrt u Parizu.
Umire nespretno i nakazno kako ljudi umiru u ovom stolje�u, od starosti.
��A �to si ti osje�ao? � tiho me upita. Za�udi me prisnost tog pitanja i
pomislim kako dugo nismo tako razgovarali. Armand, drugo bi�e, smireno i stalo�eno,
ravne crvenkaste kose i velikih, melankoli�nih o�iju koje ponekad kao da ni�ta ne
vide osim vlastitih misli. No�as ih je obasjavala neobi�na zapretena vatra.
��Ni�ta � odgovorim.
��Ba� ni�ta?
��Da. � Pamtio sam jedino tugu. Kao da nije nestala, nego me pratila, lebdjela
oko mene i pozivala me. Ali ne bih to povjerio Armandu. Osjetim kako �eli da mu to
ili ne�to drugo ka�em, potrebu sli�nu potrebi za ljudskom krvi.
��Je li ti ne�to rekao �to bi o�ivilo tvoju mr�nju? � promrmlja on. Tad
postanem svjestan kako je nesretan.
��Armand, �to je? Za�to me ispituje�? � upitam.
On legne na le�a i zagleda se u zvijezde. Zvijezde me podsjete na brod kojim
smo Claudia i ja doplovili u Europu i no�i na moru kad se �inilo da zvijezde
dodiruju valove.
��Mislio sam da �e ti ne�to re�i o Parizu � re�e Armand.
���to bi on mogao re�i o Parizu? Da nije �elio da Claudia umre? � upitam.
Ponovno Claudia. Ime �udno odjekne. Claudia sla�e pasijans na stoli�u koji se
pomi�e od ljuljanja mora, fenjer �kripi na kuki, crno okno puno zvijezda. Sagnula
je glavu, a prste podigla kao da �e raspustiti kosu. I u�ini mi se kao da �e podi�i
pogled s karata a o�ne duplje �e joj biti prazne.
��Armand, mogao si mi re�i �to si htio o Parizu � rekoh. � Odavno. Ni�ta ne bi
promijenilo.
���ak i to da sam...
Okrenem se k njemu. Le�ao je i gledao u zvijezde. Na licu i u o�ima ocrtavala
mu se u�asna bol. O�i su mu bile ve�e nego ina�e, a bijelo lice jo� blje�e.
��Da si je ti ubio? Da si je istjerao u dvori�te i zaklju�ao je ondje? � upitam
i nasmije�im se. � Nemoj mi samo re�i da si tolike godine patio.
 On zaklopi o�i i okrene lice. Ruka mu je po�ivala na prsima, kao da sam mu
zadao sna�an, neo�ekivan udarac.
��Ne mo�e� me uvjeriti da ti je �ao � rekoh mu hladno. Pogledam u vodu i
ponovno me obuzme �elja za samo�om. Znao sam da �u uskoro ustati i oti�i. Ako on ne
ode prije. Jer sam �elio ostati pokraj rijeke, na tom tihom, samotnom mjestu.
��Ni do �ega ti nije stalo � re�e Armand. Sjedne i okrene se prema meni.
Ugledam ponovno crnu vatru u o�ima. � Mislio sam da �e ti barem do tog biti stalo.
Da �e� osjetiti nekada�nju strast, gnjev, kad ga sretne�. Nadao sam se da �e ne�to
u tebi o�ivjeti ako se vrati� ovamo.
��Da �u o�ivjeti? � upitam tiho. Osjetim hladan metalni prizvuk svojih rije�i i
obuzdavanje. Kao da sam hladan, napravljen od metala, a on loman, kakav je ve�
dugo.
��Da! � drekne on. � O�ivjeti! � A tad se zbuni, smete i u�ini ne�to �udno:
sagne glavu kao da je pora�en. Ne�to u na�inu na koji ga je pogodio taj poraz,
ne�to u na�inu na koji se poraz odrazio na njegovu glatkom bijelom licu, podsjeti
me na drugu pora�enu osobu. Ugledam Claudijino lice pokraj kreveta u sobi Hotela
SaintGabriel kako me preklinje da pretvorim Madeleine u vampiricu. Isti bespomo�an
pogled, duboko do�ivljen poraz. Poput Claudije i Armand se pribere, prona�e pri�uvu
snage. Re�e tiho: � Umirem!
A ja, koji sam ga gledao i �uo, jedini stvor pod kapom nebeskom koji ga je �uo
i koji je znao da je to istina, ne rekoh ni rije�i.
Glasno uzdahne i sagne glavu. Desnu ruku nemo�no polo�i na travu. � Mr�nja je
strast � re�e on. � Osveta je strast.
��Ne za mene � nje�no promrmljam. � Ne sada.
Pogleda me smireno. � Vjerovao sam da �e� preboljeti, da �e�, kad te mine bol,
postati topao, pun ljubavi, divlje, neuta�ive znati�elje zbog koje si mi do�ao,
neuni�tive savjesti, gladi za znanjem koja te dovela u Pariz u moju �eliju. Mislio
sam da je to neumrli dio tebe. I da �e� mi, kad te mine bol, oprostiti moj udio u
njezinoj smrti. Nikad te nije voljela. Ne kako sam te ja volio i kako si ti volio
nas oboje. Znao sam to! Shvatio sam! Vjerovao da �u te privu�i i zadr�ati. Da �e
nam se vrijeme otvoriti, da �emo si biti u�itelji. Sve �to bi tebe usre�ivalo,
usre�ivalo bi i mene, �titio bih tvoju bol. Moja mo� bila bi tvoja mo�. I moja
snaga. Ali si iznutra mrtav prema meni, hladan, nedosti�an! Kao da me nema, kao da
nisam pokraj tebe, kao da ne postojim. Ti si hladan i dalek poput �udnih modernih
slika linija i tvrdih oblika koje ne volim niti razumijem, koje su mi strane poput
mehani�kih kipova ovog doba koji nemaju ljudski oblik. Studeno mi je kad sam pokraj
tebe. U tvojim o�ima nema mog odraza.
��Tra�io si nemogu�e! � rekoh. � Zar ne shva�a�? I ja sam tra�io nemogu�e.
On zausti kao da �e prosvjedovati, zanijekati, pa podigne ruku kao da odmahuje
na sve to.
���elio sam ljubav i dobrotu u �ivoj smrti � rekoh. � Nemogu�e, jer ne mo�e se
imati ljubav i dobrotu a �initi zlo. Mo�e se jedino imati o�ajnu zbrku, �e�nju i
tra�iti fantomsku dobrotu u ljudskom obliku. Znao sam odgovor na svoje pitanje
prije Pariza. Znao sam ga kad sam prvi put ubio �ovjeka kako bih uta�io �e�. To je
bila moja smrt. A nisam to htio niti mogao prihvatiti, jer poput svih ne �elim
umrijeti! I tako sam tra�io druge vampire, Boga, �avla, stotine stvari sa stotinu
naziva, a sve jednako zlo. I pogre�no. Jer nitko me nije uspio razuvjeriti u ono
�to sam znao � da sam proklet u du�i. Kad sam do�ao u Pariz smatrao sam te mo�nim,
lijepim, bez gri�nje savjesti, a za tim sam silno �udio. Ali si bio ubojica kao i
ja, okrutniji i lukaviji od mene. Pokazao si mi �to mogu postati, dubinu zla,
stupanj hladno�e koji bih morao posti�i da ugu�im bol. Prihvatio sam to. I tako se
ugasila strast i ljubav o kojoj govori� i sad sam tvoj odraz.
Dugo je �utio. Ustane pa se zagleda u rijeku, pognute glave, spu�tenih ruku. I
ja sam gledao u rijeku. Pomislim: � Ni�ta vi�e ne mogu u�initi ili re�i.
��Louis � re�e on �udnim glasom i podigne glavu.
��Da, Armand?
���eli� li ili treba� od mene jo� ne�to?
��Ne � rekoh. � Kako to misli�?
Ne odgovori mi. Po�ne se polako udaljavati. Najprije sam pomislio da �e se
udaljiti nekoliko koraka, pro�etati po muljevitoj pla�i. Kad sam shvatio da me
ostavlja, bio je to�kica pokraj rijeke na kojoj je treperio mjese�ev lik. Vi�e ga
nisam vidio.
Naravno, pro�lo je nekoliko no�i prije no �to sam shvatio da je oti�ao. Ostavio
je svoj mrtva�ki sanduk, i nije se vratio po njega. Poslije nekoliko mjeseci
odnesem mrtva�ki sanduk na gradsko groblje i metnem ga u grobnicu pokraj svojeg.
Grobnica je bila zapu�tena jer mi je obitelj pomrla i primi jedino �to mi je od
Armanda ostalo. No tad mi se to u�ini nezgodno. Mislio bih o tome pri bu�enju, pa u
zoru pri lijeganju. Jedne no�i odem u grad i izvadim mrtva�ki sanduk, razbijem ga u
komadi�e i ostavim u visokoj travi na groblju.
Nedugo nakon toga presretne me posljednje Lestatovo vampirsko dijete.
Preklinjao me da mu ka�em sve �to znam o svijetu, da mu postanem dru�benik i
u�itelj. Rekao sam mu da �u ga ubiti vidim li ga ponovno. � Netko mora umrijeti
svake no� kad krenem u �etnju dok ne skupim hrabrost da okon�am �ivot � rekoh mu. �
A ti si izvrstan izbor, ubojica zao poput mene.
Odem iz New Orleansa sljede�e ve�eri jer me tuga nije napu�tala. A nisam htio
misliti na staru ku�u u kojoj umire Lestat. Ili o tom modernom, samouvjerenom
vampiru kojeg sam otjerao. Ili o Armandu.
Htio sam biti negdje gdje mi ni�ta nije poznato. Ni va�no. I to je svr�etak
pri�e. I to je sve.
Mladi� je nijemo sjedio i zurio u vampira, smirenog, ruku prekri�enih na stolu,
za�kiljenih, crvenih o�iju prikovanih za vrpce. Lice mu je bilo tako zategnuto da
su mu se �ile na sljepoo�nici ocrtavale kao isklesane iz mramora. Sjedio je
nepomi�no pa su mu se jedino zelene o�i �inile �ivima, a i one su pokazivale
zanimanje samo za okretanje vrpce.
Mladi� se odmakne i pro�e prstima kroz kosu. � Ne � uzdahne. Pa ponovi
glasnije: � Ne!
Vampir kao da ga nije �uo. Svrne pogled s vrpci na prozor i tamno, sivo nebo.
��Nije moralo tako zavr�iti! � re�e mladi� i nagne se naprijed. Vampir je i
dalje promatrao nebo. Nasmije se.
��Sve �to ste osje�ali u Parizu! � re�e mladi� povisiv�i glas. � Ljubav za
Claudiju, osje�aji, �ak i za Lestata! Nije moralo tako zavr�iti, u takvom o�aju!
Jer to vas je svladalo, zar ne? O�aj!
��Prestanite � re�e vampir i podigne desnu ruku. Automatski pogleda mladi�a. �
Ka�em vam i kazao sam vam da nije moglo druk�ije zavr�iti.
��Ne sla�em se � re�e mladi�, prekri�i ruke na grudima i zna�ajno zakima
glavom. � Ne mogu! � U njemu su bujali osje�aji pa nehotice zagrebe stolcem po
golim daskama; ustane i po�ne kora�ati po sobi. Kad se okrenuo i pogledao vampira,
rije�i koje je namjeravao izgovoriti zamru mu na usnicama. Vampir ga je promatrao i
ljutito i podsmje�ljivo.
��Zar ne shva�ate kako va�a pri�a zvu�i? Pustolovina kakvu nikad ne�u
do�ivjeti! Govorite o strasti, o �e�nji! Osje�ajima koje milijuni nas nikad ne
osjete, ne spoznaju. A tad mi ka�ete da je tako zavr�ilo. Velim vam... � Stane
ispred vampira i ispru�i ruku. � Kad biste mi dali tu mo�! Da vidim, osje�am i
�ivim zauvijek!
Vampir ra�iri o�i, otvori usta. � Molim? � tiho upita. � Molim?
��Dajte mi je! � re�e mladi�, stisne desnu �aku i udari se njome u grudi. �
U�inite me vampirom! � re�e zaprepa�tenom vampiru.
Vampir naglo ustane, uhvati mladi�a za ramena, gnjevno se zapilji u mladi�evo
znojno lice iskrivljeno od straha. � To �eli�? � �apne jedva mi�u�i usnicama. �
Poslije svega �to sam ti ispri�ao, to tra�i�?
Mladi�u se otme uzvik i po�ne drhtati. Na �elu i iznad gornje usnice izbije mu
znoj. Rukom nje�no dotakne vampirovu ruku. � Ne znate kakav je ljudski �ivot! �
re�e na rubu pla�a. � Zaboravili ste. Ne shva�ate ni zna�enje svoje pri�e, �to ona
zna�i smrtniku poput mene. � Prekine ga prigu�en jecaj i on uhvati vampira za ruku.
��Bo�e � re�e vampir i okrene se od mladi�a, zamalo ga oboriv�i na pod.
Zagledao se kroz sivi prozor.
��Preklinjem vas, pru�ite si priliku. Kroz mene! � re�e mladi�. Vampir se
okrene prema njemu gnjevna lica. Postupno se smiri.
 Spusti vje�e, a usnice se razvuku u osmijeh. Ponovno pogleda mladi�a. � Nisam
uspio � re�e. � Potpun neuspjeh.
��Ne � prosvjedovao je mladi�.
��Ni rije�i vi�e � re�e vampir ozbiljno. � Imam jo� jednu priliku. Vidite li
vrpce? Jo� se okre�u. Preostaje mi jo� samo jedan na�in na koji vam mogu pokazati
zna�enje ispri�anog. � I on ispru�i ruke prema dje�aku tako brzo da je mladi� ne�to
hvatao, ne�to gurao od sebe, ne�to �ega nije bilo; vampir ga povu�e za ispru�enu
ruku, pritisne na grudi i mladi�ev se vrat na�e ispod njegovih usta. -Shva�a�? �
�apne vampir. Duge, svilene usnice razvuku se preko zubi a dva duga o�njaka zariju
u mladi�evo meso. Mladi� zamuca, ispusti grlene glasove, rukom zalomi po zraku, o�i
mu se ra�ire ali potamne. Vampir je izgledao spokojan kao spava�. Jedva primjetno
su mu se dizala i spu�tala prsa kao da je mjese�ar. Mladi� zastenje. Vampir se
odvoji od njega, odmakne pa se zagleda u znojno bijelo lice, mlohave ruke, napola
sklopljene o�i.
Mladi� je stenjao. Donja usnica tresla se kao da mu je mu�no. Zastenje
glasnije, glava mu padne natrag i zakoluta o�ima. Vampir ga nje�no polo�i na
stolac. Mladi� je poku�avao ne�to re�i. Na o�i mu navru suze od napora. Glava mu se
pijano zaklati, a rukom se osloni na stol. Vampir je stajao i gledao ga,
zarumenjen, kao da ga je osvijetlio ru�i�asti reflektor. Usnice tamne, skoro
crvene, a �ile na rukama i glavi nisu se ni primje�ivale, lice mladoliko i glatko.
��Ho�u li umrijeti? � za�u�lja mladi� i polako otvori o�i. � Ho�u li umrijeti?
� zaje�i drhtavih usana.
��Ne znam � re�e vampir i nasmije�i se.
Mladi� zausti, ali ruka koja je le�ala na stolu sklizne, a glava padne pokraj
nje.
Kad je otvorio o�i, mladi� ugleda sunce. Probijalo se kroz prljav prozor bez
zavjesa i pr�ilo ga po licu i glavi. Na trenutak je le�ao lica pritisnuta o stol a
tad se te�ko uspravi, uzdahne i sklopi o�i pa pritisne rukom na mjesto gdje je
vampir isisao krv. Drugom rukom nehotice dodirne metal na magnetofonu i vrisne jer
je metal bio vru�.
Ustane nespretno, zamalo padne, ode do umivaonika i podbo�i se o njega. Brzo
otvori slavinu, poprska lice hladnom vodom i obri�e ga prljavim ru�nikom koji je
ondje visio. Po�ne duboko disati pa se uspravi ispred zrcala bez pridr�avanja.
Pogleda na sat i zaprepasti se. Pogled na sat otrijezni ga bolje od vode ili sunca.
Pretra�i sobu, predsoblje, pa ne na�av�i nikog sjedne na stolac. Iz d�epa izvadi
notes i olovku, metne ih na stol i dotakne tipku na magnetofonu. Vrpca se po�ne
prematati. On je zaustavi. Za�uje vampirov glas, nagne se naprijed, poslu�a pozorno
pa prevrti vrpcu, i ponovno poslu�a. Naposljetku mu se lice ozari. Vrpce su se
okretale i za�uje se jasan glas: � Bila je vru�a ljetna ve�er. �im sam ga ugledao u
aveniji St. Charles, znao sam da ima odredi�te.
Mladi� brzo zapi�e: � Lestat, pokraj avenije St. Charles. Stara ru�evna ku�a,
sirotinjska �etvrt. Zar�ala ograda.
Gurne bilje�nicu u d�ep, metne vrpce i magnetofon u aktovku i po�uri niz dugi
prolaz i stube na ulicu do parkiranog automobila ispred bara na uglu ulice.