UVOD

Južnoslavenska interliterrna zajednica, a ujedno i cjelokupna kultura južnoslavenskog

istojezičnog prostora, kada je riječ o seksualnosti, je oblikovana pod snažnim uticajem
patrijarhalnih zakona i normi. Kada je riječ o ženskoj seksualnosti, onda je situacija i
gora, obzirom da se žene od najranijih vremena isključivo povezuju za
reproduktivnom zadaćom. Dok su pri tome, u književnom diskursu, ali i cjelokupnoj
kulturi, najčešće lišene seksualnosti. Ženski rod se u mnogim književnim djelima
nastoji prikazati aseksualnim.
Obzirom da je ovdje riječ o književnim djelima koja su pisana u ranijem periodu,
važno je naglasiti da su da djela pisali pisci, a ne spisateljice, te da prikaz ženskog
roda i ženske seksualnosti predstavlja načešće sliku koju je patrijarhalna kultura
poticala.

Zašto je ženska seksualnost tako strana, te zašto se i danas zazire o ovoj temi, su samo
neka od pitanja koja se nalaze u ovom radu, ali na njih nije moguće dati odgvor samo
iz jedne perspektive.
ŠTA JE ŽENSKA SEKSUALNOST?

Na samom početku bilo kakvog govora ili detaljnije analize tematike ženske
seksualnosti u južnoslavenskoj interliterarnoj zajednici, važno je definisati
prvenstveno samu seksualnost, a potom i žensku seksualnost.
Kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija kada je riječ o seksualnosti ona se
odnosi na samu jezgru ljudskog bića koja uključuje spol, rod, seksualni i rodni
identitet, seksualnu orijentaciju, eroticizam, emocionalnu privrženost i ljubav,
te reprodukciju.1
FM Zona kroz svoj rad Sve o ženskoj seksualnosti navodi da se pogled na žensku
seksualnost radikalno mijenjao kroz vrijeme, što možemo da vidimo u sljedećem
dijelu:
U periodu od 16. do 19. stoljeća postojala su isključivo dva pogleda na seksualnost -
medicinski i religijski. Religijski pogled na seksualnost zalagao se za seks koji je
namijenjen isključivo vjenčanim ljudima te je reprodukcijske prirode, a žene su
smatrane seksualno inferiornima u odnosu na muškarce. S medicinske strane gledano,
muškarci su, također, imali dominantnu ulogu u ovom pogledu. Čak su i dijagrame
ženske anatomije u medicinskim knjigama mogli vidjeti isključivo muškarci. U to
vrijeme, žene se nisu mogle nikome obratiti za savjet, neku informaciju ili znanje
vezano uz temu seksa. Do 19. stoljeća tema seksualnosti je bilo namijenjena isključivo
muškarcima.2

Perspektiva ženske seksualnosti isključivo svodila na okvire vjenčanih žena, od kojih

se očekivalo da su čedne, da o svojoj tjelesnosti ne znaju ništa, ali da paradoksalno
moraju znati sve, kako bi mogle zadovoljiti potrebe muške seksualnosti.
U radu Marine Tkalčić Rat protiv ženske seksualnosti:Treba li kriviti globalizaciju?
prikazano je kako zapravo patrijarhalni okviri, načini odgajanja i patrijarhalne
porodice u kojima se sve to i dešava, utječu na samu perspektivu ženske seksualnosti
koja je posmatrana samo kroz prizmu očuvanja časti.
S jedne strane imamo društva u kojima patrijarhalne obitelji i zajednice teže kontroli
žena kroz prakse poput nametnutog djevičanstva prije braka, zahtjeva da žene
preuzmu određenu ulogu u obitelji, zahtjeva za specifičnim načinom odijevanja, pa
čak i fizičke segregacije. To su društva utemeljena na časti, u kojima su kategorije
roda i spola smatrane primarno društvenim indikatorima statusa. U tim često
plemenskim društvima, čast muškarca leži u njegovoj borbenosti i junaštvu, što
uključuje i zaštitu "njegove žene", a čast žene nalazi se u njezinu očuvanju vlastite
čednosti prije braka, te rađanju djece svome mužu.3

Patrijarhalnoj kulturi potrebe koje imaju žene nisu važne, samim time nisu imale
priliku, a kamo li da pridaju pažnju svom reproduktivnom zdravlju, jer je na koncu
sve to stavljeno u jedan okvir zvan sramota i stid.

1
Svjetska zdravstvena organizacija, 2001.
2
https://funkymem.com/zones/sve-o-zenskoj-seksualnosti
3
https://www.libela.org/razgovor/3459-rat-protiv-zenske-seksualnosti-treba-li-kriviti-globalizaciju/
SEVDALINKE I ŽENSKA SEKSUALNOST

Sevdalinke donose određene promjene kada je riječ o ženskoj seksualnosti, o kojoj se

počinje slobodnije i jasnije govoriti. Svakako da to nije u potpunosti direktno i ženska
seksualnost nije u potpunosti oslobođena, ali se određeni pomaci dešavaju u samim
sevdalinkama. Sevdalinke donose sam glas ženskih likova koji progovaraju o svojim
potrebama, čežnjama i na određeni način prikaz njihove spoznaje o svojoj tjelesnosti
koju imaju kao ljudska bića, te ta spoznaja potiskuje stid i sram kojem su učene.
Nastajale su kao neka vrsta otpora rigidnim patrijarhalnim pravilima, te je u njima
često prisutna sloboda izbora, ali i oslobađanje seksualnosti, nešto što je nezamislivo
u doba kada Osmanlije vladaju Bosnom. Potreba za oslobađanjem od normi
patrijarhalne kulture i mišljenja društva stvara otpor, te sevdalinke postaju prostor u
kojem je jedino ta sloboda moguća. Ali su prisutni i momenti koji govore suprotno od
slobode izbora i nenasilnih obrazaca ponašanja. I ženska pjesma zabilježila je
seksualno, fizičko nasilje nad ženskim rodom, ubijanje žena, konflikte u porodici u
kojima uglavnom stradaju žene, prisilne brakove, otmice mlade i slično. Sevdalinke
obrađuju i teme koje su suprotne nasilju, odnosno obrađuju tematiki ženske seksualne
slobode.
U prikazanim primjerima su prisutni upravo ti motive i oslobađanje ženske
seksualnosti:

Bol boluje lijepa Fahira

Bol boluje lijepa Fahira. Pod orahom i pod jorgovanom;
K njoj dolaze svi dilberi redom, a najviše Omer momče mlado
Pa govori Omer momče mlado: O, Fahiro, bolovo bi za te!
Da se može, ja bih umro za te!
Odgovara lijepa Fahira: Niti boluj, nit’ umiri za me, već se svuci, pa lezi uza me.

Opkladi se momče i djevojče

Opkladi se momče i djevojče, da spavaju, da se ne diraju.
Momak daje sedlo i đogata, djevojka đerdan ispod vrata.
Opkladiše, u dušek legoše, jedno drugom leđa okrenuše
Do ponoći mirno mirovaše. No kad bješe noći o ponoći,
Zaplakala lijepa djevojka: Okreni se, ne okrenuo se!
Mrtva tebe majka okretala! Kad ne žalim đerdan ispod vrata,
Zašto žališ sedlo i đogata? Tvoga đogata rastrgli vuci, a moj đerdan popili hajduci.4

4
https://analiziraj.ba/sinoc-su-mi-gace-ukradne-da-je-s-plota-nije-ni-sramota-nego-s-kraka-zalosna-mi-majka/
ŽENSKA SEKSUALNOST U JUŽNOSLAVENSKOJ
INTERLITERARNOJ ZAJEDNICI

Kada je riječ o nekom povijesnom razdoblju, onda treba krenuti od prvih književnih
tekstova koji u prvi plan stavljaju ženu i njenu seksualnost ili kako je to često bilo u
književnim djelima „provjeru“ njene seksualne aktivnosti. Autori nisu razdvajali
seksualni čin od samog pojma seksualnost, niti su u književnim djelima pokušavali
prikazati ovaj pojam u nekom drugom smislu. S obzirom na to da je ženska
seksualnost pod budnim okom patrijarhalnog svjetonazora, onda je žensko tijelo
oduvijek smatrano za tijelo koje pripada muškarcu i nad kojim cjelokupna zajednica
ima pravo neke vrste provjere. Jedna od prvih provjera u književosti prikazana je u
djelu Robinja, Hanibala Lucića, kada se provjerava da li je turska zarobljenica još
uvijek nevina, a sve to čeka njen zaručnik Derenčin kako bi na osnovu tog izvještaja
potvrdio da ga njegova zaručnica još uvijek voli. Djevičanstvo je u patrijarhalnim
okvirima jedan od mehanizama kontrole ženske seksualnosti i žena samih. Zbog toga
sva pažnja kada je riječ o seksualnosti usmjerena na ženu i njezino seksualno
iskustvo, o čemu je i Faucault u Teoriji seksualnosti i napomenuo da će žena biti prva
čiju će seksualnost nadzirati svi. Zato je svaka djevica u patrijarhalnim okvirima
izuzetno poželjna za brak, s tim da je suština u tome da ju je tako lakše kontrolirati i
oblikovati prema potrebama muškaraca/muža.

U djelu Judita Marka Marulića koje je u potpunosti inspirisano i protkano religijskim

izvorima i u sebi sadrži biblijsku priču.
Judita je glavni ženski lik u ovom književnom djelu i njena tjelesnost u ovom djelu se
svodi samo na njenu neizmjernu ljepotu. Glavna junakinja je prikazana kao čedna i to
je ono što je cjelokupna kultura od nje kao žene to očekivala - da ostane čedna, i u
braku i kao udovica. Lik Judite zapravo prikazan kao aseksualan, obzirom da ona niti
u jednom momentu nije prikazana kao žena koja je spoznala svoju tjelesnost i
seksualnost, nego je predana religijskom časnom životu. Kultura opsjednuta ženskom
čednošću, čak i u slučaju kada je ženski lik, poput Judite, već bio u braku, očekuje od
nje da poslije smrti muža ostane isključivo posvećena bogu, odnosno zakonima
patrijarhalne zajednice, a to znači kada muž umire, umire i žena, barem kada je riječ o
njenoj seksualnosti ili bilo kakvim potrebama koje može zadovoljiti samo u bračnoj
zajednici.

S druge strane, u periodu renesanse prisutan je utjecaj iz drugih kultura koje su

promovirale slobodu i uživanje u životu za svoje građane. Stoga, u djelu Marina
Držića Dundo Maroje prikazan je utjecaj renesanse. U djelu Dundo Maroje ženski lik
Laura prikazana je kao slobodna kurtizana. Laura je u ovom djelu prikazana u skladu
sa onim što je renesansa kultura prmovirala, a to je sloboda izbora. Držić, također
površno prikazuje seksualnost ženskih likova, za jednu je jasno da slobodno bira
muškarce i provodi vrijeme s njima, za drugu je očito da, ako ne vrati zaručnika, može
skočiti u more. Držić je, parodirajući Petrarcinu Lauru, prikazao ženski lik u skladu sa
stereotipima onog vremna da slobodna žena znači kurtizanu i ona je to mogla u Rimu,
odnosno u gradu slobode, ali ne i u Dubrovniku. Zato drugi ženski lik, Pere, mora
putovati preobučena u muško odijelo.
Na koji je način prikazana ženska seksualnost u muškom diskursu prikazano je u
književnim djelima Borisava Stankovića, Ahmeda Muradbegovića i Alije Nametka i
Ive Andrića.
U djelu Borisava Stankovića Nečista krv glvna junakinja - Sofka je prikaz ženske
seksualnosti koja je pod velom pritiska društva sputavana. U ovom književnom djelu
Sofka je na neki način smještena u okvire društva i zbog toga primorana da svoju
želju i spoznaju o svojoj tjelesnosti sputava. U djelu je i prikaz borbi glavne junakinje
Sofke, između onoga što je ispravno, ponašanja koje priliči jednoj djevojci, koje je
norma i čast, a koje je diktirala kultura, te na drugoj strani njeni čulni nagoni se
javljaju, spoznaje svoje tijelo, svoju seksualnost i želju koju joj ona izaziva, potrebe
koje ne može da potisne.
Što se očituje u prikazanom primjeru:

I tada već zna da je nastalo, uhvatilo je ono njeno „dvogubo“ kada oseća: kako nije
ona sama, jedna Sofka, već kao da je od dve Sofke. Jedna Sofka je sama ona, a druga
Sofka je izvan nje, tu, oko nje. I onda ona druga počinje da je teši, tepa joj i miluje, da
bi Sofka, kao neki krivac, jedva čekala kada će doći noć, kada će leći i onda,
osećajući se sasvim sama, u postelјi, moći se sva predavati toj drugoj Sofki. Tada
oseća kako je ova duboko, duboko lјubi u usta; rukama joj gladi kosu, unosi joj se u
nedra, u skut, i znajući za Sofkine najtajnije, najslađe i najluđe želјe, čežnje, strasti,
grli je tako silno da Sofka kroz san oseća kako joj meso, ono sitno po kukovima i
bedrima, čisto puca.5

Stanković u svom diskursu kreira ženski lik koji spoznaje svoju seksualnost, svoju
čulnost, ali koju ipak čuva samo za sebe, za svoja četiri zida u kojima njena spoznaja
dolazi do izražaja i u kojima tako oslobođena može da mašta. Ali u javnosti takva
spoznaja nije moguća, Sofkina sudbina se svodi na ugovoreni brak, u kojem njena
seksualnost ne biva zadovoljena, stoga ona bira sluge koji će zadovoljiti njene
potrebe. Sofka je prikaz žene koja mora svoju krv da smiruje, tačnije želju i potrebu,
jer je takva krv smatrana nečistom i u tome vidimo prikaz ženske seksualnosti, kako u
književnosti, tako i u društvu tog vremena.

U djelu Ahmeda Muradbegovića pod nazivom Razvratnik paradoksalno je prikazan

ženski lik koji, za razliku od lika Sofke, nema apsolutno nikakvu spoznaju o svojoj
tjelesnosti/seksualnosti. Ženski lik - Tahira, odgajana i odrasla u skladu sa pravilima,
čedna, nevina, stidna i neiskvarena. U svakom pogledu.

I nije samo to, što je lijepa - uplete se druga starica sa velikom bradavicom na
gornjoj usnici, iz koje je virilo nekoliko dugačkih dlačica kao mačiji brkovi. I umna je
ona, i od svojte je - prava koljenovićka. Njoj, vidiš, nije potrebno ni govoriti kako joj
se treba vladati prve noći sa mužem, ona će to i sama znati, makar da sam uvjerena
da nikad nije ni s kim o tom ni riječi prozborila. Ta kako bi ona to mogla. Ovako
stidna i valjana djevojka. Ali tu je pamet po srijedi. A pamet se bogme rodi sa
čovjekom isto tako kao što se s njime rode ruke, noge i sve drugo što je na njemu. 6

5
Borisav Stanković, Nečista krv, strana 46
6
Ahmed Muradbegović, Haremska lirika i haremske novele, strana 196
U ovom djelu je zanimljiv momenat u kojem se od Tahire, koja se sada udaje, očekuje
da u potpunosti zna i može zadovoljiti svog sada bračnog partnera, iako kroz cijelo
njeno odrastanje, niko joj nije govorio o bilo kakvim odnosima, tjelesnosti, niti je
ikada bila svjesna svoje seksualnosti, svoju čulnih nagona. A sada se od nje očekuje
da zadovolji razvratnika. Suočavanje sa muškarcem koji je očekivao da oblikuje
damu, koja će biti dostojna tadašnjeg evropskog društva i života u modernom svijetu,
za Tahiru je šokantna činjenica jer sve što je trebalo da radi u novom domu je da sluša
i služi novog gospodara. Ali ona to u ovom slučaju ne zna kako učiniti, jer ne
razumije što se zapravo od nje traži. Tahira nije mogla odgovoriti idejama koje je
imao njezin suprug, niti je mogla pomisliti na život izvan okova na koje je navikla.
Dva različita ženska lika u pomenutim djelima, Sofka i Tahira i dva suprotna prikaza
njihove seksualnosti, kao ogleda tadašnjeg društva i same spoznaje o ženskoj
seksualnosti.

U djelu Sunce Alije Nametka prikazna je paradigma odnosa patrijarhalnog, ali i

osmanskog muškarca i njegovog ophođenja prema ženskom tijelu. Glavni lik ovog
djela, Salih promatra strankinju koja se naga sunča na krovu, samim time to je prvi
put da vidi besprijekorno žensko tijelo nago i potpuno slobodno. U toj zadivljenosti
Salih je uvjeren da je riječ o mitskom biću o kojem je mogao samo da sluša od starijih
koji su vjerovali da ih u raju čekaju mlade djevice i da će tek tada moći biti potpuno
slobodni. To samo govori o tome koliko je patrijarhalni um ograničen u svojim
razmišljanjima o svijetu, ali i o ženi, te vjeruje da je tek prva žena koju vidi nagu
zapravo mitska hurija. U tom njegovom razmišljanju o njenom tijelu i on primjećuje
da ona ne pripada istom svijetu kao on, ondnosno da on nije niti mora ispunjavati
patrijarhalne zadaće.

Ona sigurno nije nijednom rodila dok joj je onakvo tijelo. Pa one dojke, malene i
rumene. Zašto joj, Bože, dade sve lijepo, da bude mimo druge žene, pa će se
uzoholiti? Je li baš žena ili je rajska hurija? Žena je ona, pa da, kakva hurija!
Grešnik sam ja, teški grešnik, što ovako gledam tuđu ženu. A i ona bi se mogla
sa7kriti.

Kada se povrati u stvarnost, Salih želi da vidi svoju suprugu onakvom kako je do
maločas gledao ženu na krovu, a u suštini vidi ženu koja je u sedmom mjesecu
trudnoće, koja mu očito nikada nije bila privlačna (vjerovatno ni on njoj), s kojom živi
zato što tako mora ili treba. Na osnovu toga može se pretpostaviti da nisu jedno drugo
odabrali za buduće bračne partnere. Susret sa stvarnošću tek tada proizvodi ogromno
nezadovoljstvo i taj bijes prema onome što nema, a želio bi imati (ili barem tako
misli), Salih ispoljava prema supruzi koju ne gleda zadivljeno kao što je maločas
promatrao ženu na krovu. Slobodno ponašanje koje je gotovo neprirodno u kulturi
koja pokriva ženska tijela, Salih odjednom želi otkriti i diviti se golom tijelu svoje
žene, premda je nikada nije vidio bez odjeće.

Na dušeku je ležala njegova žena. 'Je li to žena ili je to nekada bila žena?' zaletjelo se
njemu u mozak. Pošao mu pogled od bosih, ispucalih peta, pa preko mršavih nogu s
ožetom kožom na trbuhu u visokom stupnju trudnoće. Pa onda te dojke, crne, s
pomodrelim žilama i duge kao u koze. Pa lice puno širokih mrlja koje će ona nositi
sve dok se ne riješi bremena. I kosa crna, i duga i kuštrava8.
7
Nametak 1991:356
8
Nametak 1991:359
Kada shvati da ne može dobiti ono što je zamislio, Salih se obrušava na žensko tijelo i
svoje nezadovoljstvo ispoljava najprije fizičkom agresijom prema supruzi, tj.njenom
nesavršenom tijelu, zatim pokazuje žaljenje.

Opljunuo je, zaletio se stisnutih šaka na nju. Ne mičući se dočekala je udarac. Jedan
pa drugi. Kleknuo je kraj nje. Uzeo joj glavu među ruke, zagledao se u oči, koje su
bile pune straha i neizrecive blagosti. Zagledao se svojim izbuljenim i zakrvavljenim
očima u nju, primaknuo se njenim ustima, poljubio ih i zaplakao, a suze mu potekle po
njenu vratu i prsima kao nabujao potok. 9

Rijetkost je da ženski lik ima tu vrstu slobode da može slobodno birati kako će živjeti.
Andrićeva pripovijetka Anikina vremena potvrđuje da je to gotovo nemoguće, te da se
u patrijarhalnoj kulturi ženska sloboda kažnjava smrću. A ženska sloboda se u ovoj
pripovijeci etiketira kao najgora kazna za jednu zajednicu.
„Te iste godine pronevaljali se u kasabi jedna žena, Vlahinja (...) i toliko se ote i osili
da se njeno nevaljalstvo proču daleko izvan ove naše varoši. Mnogi su joj muškarci, i
mladi i stariji, odlazili, i mnoga se mladež tu ispoganila. A bila je metnula i vlast i
zakon pod noge. Ali se i za nju nađe ruka, i tako se i ona skruši po zasluzi.“ (Andrić
1963:64-65)
Patrijarhalna kultra jedino ovako, ubijanjem neposlušne žene, rješava problem za koji
mnogi u kasabi smatraju da ga upravo tako i treba riješiti.

Jedino mrtva žena je u potpunosti poslušna kulturi i muškarcima, a svaki drugi oblik
njenog ponašanja može narušiti red u patrijarhalnoj zajednici. Otuda i misli o ženi
koje izgovara jedan od likova, Petar Filipovac, o tome kako „u svakoj ženi ima đavo
koga treba ubiti poslom ili rađanjem, ili i jednim i drugim, a ako se žena otme i
jednom i drugom, onda treba ubiti ženu.“ (Andrić 1963: 107-108)
Nered koji je Anika uspostavila svojim slobodnim ponašanjem, odnosno osvajanjem
slobode koja je do tada pripadala isključivo muškom rodu, predstavlja za patrijarhalnu
sredinu narušavanje reda koji zajednica uspostavlja tako da u potpunosti kontorlira
žene. I prije Anike žene su osvajale slobodu, ali bi ih ubrzo neko od muškaraca ubijao
i time pokazivao šta patrijarhalna sredina u suštini misli o ženskoj slobodi i
slobodnoumnom ponašanju. Ubijanje slobodne žene poruka je svim njima da mogu
jedino biti poslušne, pokorne svojim muževima u svakom smislu, u suprotnom sve ih
čeka ista sudbina, a to je smrt.

9
Nametak 1991:359