Mjerni otpornici

Mjerni otpornici, kondenzatori i svici nalaze najširu primjenu u elektritnoj mjernoj

tehnici i susreću se u gotovo svim električnim mjernim instrumentima i uređajima, kao
predotpori, poredni otpori, zakretači faze itd. Često se na osnovi usporedbe s njima
odrešuju nepoznati otpori, kapaciteti i induktiviteti. Tačnost mjerenja tada izravno zavisi
o tačnosti upotrijebljenih mjernih otpornika, kondenzatora ili svitaka, pa se oni za
potrebe najpreciznijih mjerenja izrađuju čak u granicama pogrešaka od ± 0,001%. Od
njih se zahtijeva da ostanu nepromijenjeni mnogo godina, te da budu što manje
podložni uticaju temperature okoline, vlage, blizine susjednih predmeta, vanjskih
električnih i magnetskih polja itd.
Posebno se od mjernih otpornika zahtijeva da njihov vlastiti induktivitet, vlastiti kapacitet
i kapacitet prema zemlji budu to manji, tj. da predstavljaju što „čišći“ omski otpor. Time
se redovno znatno pojednostavnjuje mjerenje, a naročito izračunavanje mjerene
veličine.

Od materijala predvidenih za izradu mjernih otpornika, narčito onih vrlo preciznih,

zahtijevamo da imaju visok specifični otpor, neznatan temperaturni koeficijent otpora,
neznatan termoelektrički napon prema bakru, konstantnost kroz desetke godina, te da
ne mijenjaju otpor zbog mehaničkih naprezanja što nastaju od trešnje i udaraca. Takva
svojstva u velikoj mjeri posjeduje manganin, legura bakra i mangana s malim dodatkom
nikla. Njegov specifitni otpor iznosi 0,43 Ω mm2/m, temperaturni koeficijent otpora
0,00001/°C, a termoelektrički napon prema bakru svega 1 µV/°C.
Da bi se postigli mali temperaturni koeficijent i vremenska konstantnost, mora
se manganin podvrki posebnoj toplinskoj obradi.
Svojstva slična manganinu imaju legure poznate pod nazivom izabelin,
novokonstantan, te legure zlata i kroma, pa se i one upotrebljavaju za izradu
najpreciznijih otpornika.
Često se primjenjuju i razne legure nikla i kroma, koje imaju specifični otpar oko
1,3 Ωmm2/m, dakle otprilike tri puta veći od manganina.
Osim toga, njihova je mehanička čvrstoća znatno veća, tako da se iz tih legura
izrađuju žice čiji promjer iznosi samo 0,012 mm, dok najtanje manganinske žice
imaju promjer 0,02 mm. Zbog toga se žicama od tih legura mogu izraditi visokoomski
otpornici, koji imaju znamo manje dimenzije nego manganinski.

Sl.1.Ekvivalentna šema mjernog otpornika

Danas se umjesto žičanih mjernih otpornika sve više upotrebljavaju slojni

otpomici, kod kojih se na tijelo od porculana, keramike ili stakla nanosii odgovarajućim
tehnološkim postupcima tanki sloj metala, metalnih oksida ili ugljika.