SEMINARSKI RAD

Predmet: Tribologija

Tema: Trenje

Mentor: Prof. Dr. Jusuf Kevelj Kandidat: Dino Muminagić

Mostar, maj 2015/16.

SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 3

1. TRENJE KLIZANJA ......................................................................................................... 4

2. STATIČKO TRENJE ......................................................................................................... 5

3. ZNAČAJ TRENJA ............................................................................................................. 7

3.1 Problemi koje uzrokuje trenje ..................................................................................... 7

3.2 Unutarnje trenje ili viskoznost ......................................................................................... 7

4. TRENJE I TRIBOLOGIJA ................................................................................................ 8

4.1 Podmazivanje ................................................................................................................... 9

4.2 Maziva............................................................................................................................ 10

ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 11

LITERATURA ........................................................................................................................ 12

2
UVOD

Trenje je sila koja se protivi klizanju jednoga tijela uz drugo dok se tijela međusobno pritišću,
a djeluje u području dodira. Kada dođe do takvog klizanja, na pojedino tijelo trenje djeluje u
suprotnom smjeru od brzine kojom kliže uz drugo tijelo, i zove se trenje klizanja. Trenje
klizanja pretvara kinetičku energiju u toplinu. Statičko trenje sprečava klizanje, i jednakog je
iznosa a suprotnog smjera od zbroja ostalih sila koje pokušavaju izazvati klizanje. Ako se te
sile povećavaju, te njihov zbroj premaši maksimalni mogući iznos statičkog trenja (graničnu
vrijednost), počinje klizanje a statičko trenje se pretvara u trenje klizanja. Granična vrijednost
statičkog trenja najčešće se ne razlikuje značajno od iznosa trenja klizanja, ali ponekad može
biti i znatno veća (npr. metal na metalu ili staklo na staklu), a iznimno i malo manja. Iznos sile
trenja ne ovisi neposredno o veličini dodirne površine, nego samo o kemijskom sastavu i obradi
ploha. Trenje je posljedica kemijskog međudjelovanja (električne sile) materijala koji su u
dodiru.
Najjednostavnije je analizirati trenje kad se tijela dodiruju ravnim plohama. No, u pojedinim
područjima primjene analiziraju se i drugi specijalni slučajevi, kao što je užetno trenje na
okruglom profilu, ili trenje kod kotrljanja, itd.
Usto, osim opisanoga uobičajenog značenja, pojam trenja u širem smislu može se protegnuti i
na različite druge otpore relativnom gibanju, kao što je otpor sredstva koji djeluje na kruto
tijelo koje se giba kroz fluid, ili međudjelovanje susjednih slojeva fluida koji se gibaju
različitim brzima (zbog viskoznosti) itd. No, u ovome tekstu promatra se samo trenje koje se
protivi klizanju.

3
 1. TRENJE KLIZANJA

Iznos trenja klizanja između dva tijela proporcionalan je sili kojom se tijela međusobno stišću
na plohi dodira. U najjednostavnijem slučaju ravne dodirne plohe, iznos trenja klizanja T
računa se tako da se ukupni iznos sile N kojom jedno tijelo pritišće drugo pomnoži brojem koji
se zove koeficijent trenja klizanja :

Koeficijent trenja klizanja ovisi o vrsti i obradi dodirnih ploha; npr. za automobilsku gumu na
suhom asfaltu iznosi oko 0,80-0,85 (ako guma nije izlizana), a za istu gumu na mokrom asfaltu
oko 0,45-0,50, dok je na zaleđenom kolniku samo 0,05-0,10.[2] Iznos sile kojom jedno tijelo
pritišće drugo uobičajeno se obilježava slovom N , zato što ta sila djeluje okomito, tj. u smjeru
normale, na dodirnu plohu i smjer klizanja.1

Slika 1. Jednostavan primjer trenja.

Na slici iznad prikazan je jednostavan primjer trenja za tijelo koje kliže po horizontalnoj
podlozi zato što ga gura horizontalna sila (podloga je drugo tijelo, koje smatramo velikim i
nepomičnim, odnosno čije gibanje nas ne zanima). Na lijevoj strani skice ucrtane su sile koje
djeluju na tijelo, a na desnoj sile kojima tijelo djeluje na podlogu.
Na tijelo djeluje težina kojom ga privlači Zemlja; zbog težine tijelo pritišće na podlogu (koja
mu ne dopušta gibanje u tome smjeru) jednakom silom (desna strana skice). Na silu

1
- https://www.scribd.com/doc/293554317/12/TRENJE

4
podloga uzvraća (zakon akcije i reakcije) normalnom reakcijom koja u suprotnom smjeru
djeluje na tijelo. Tako se vertikalne sile na tijelo ( i ) poništavaju.
Sila pokreće i ubrzava klizanje tijela po podlozi. Zbog toga se tijelo tare o podlogu, tj. djeluje
na nju silom trenja koja je na desnoj strani skice označena kao . Na tu silu podloga uzvraća
(zakon akcije i reakcije) silom trenja koja u suprotnom smjeru djeluje na tijelo. Ukratko,
djelovanju sile na tijelo suprotstavlja se sila trenja klizanja , čiji se iznos računa prema
gore navedenoj formuli, i umanjuje ubrzanje tijela.
U rutinskom rješavanju problema s trenjem nije doista potrebno provoditi opisanu uzročno-
posljedičnu analizu sila. U navedenom primjeru, dovoljno je samo prikazati sve sile koje
djeluju na tijelo (lijeva strana skice) i odrediti ubrzanje tijela pomoću Newtonovog temeljnog
zakona gibanja: vektorski zbroj sila jednak je umnošku mase i ubrzanja. Ubrzanje je u smjeru
sile , a protivi mu se , pa je: F-T=ma. U vertikalnom smjeru nema ubrzanja, što znači da
vektorski zboj vertikalnih sila iznosi nula, tj.N=G , čime se dobiva iznos normalne reakcije
pomoću kojega se računa trenje . Uvrštavajući za iznos težine G= mg konačno se dobiva
jednadžba za akceleraciju . Ako je sila koja gura tijelo 20 N, masa tijela 2 kg, a
koeficijent trenja 0,8, uvrštavanje daje 20 - 0,8·2·9,81 = 2a, pa je ubrzanje a = 2,15 m/s2.
I u slučaju da sustav sila nije tako jednostavan (npr. tijelo je na kosini a vuče ga ili gura više
sila pod proizvoljnim kutevima), problem se riješava na sličan način. Tada u pravilu normalna
reakcija podloge (potrebna za određivanje trenja) neće biti jednaka težini tijela, ali se na sličan
način dobiva iz temeljnog zakona gibanja, uz rastavljanje sila u prikladno odabranom
koordinatnom sustavu. U gornjem jednostavnom primjeru, umjesto formalnog uvođenja
koordinatnog sustava, korišteno je razdvajanje sila na horizontalne i vertikalne.2

2. STATIČKO TRENJE

Statičko trenje (ponekad se kaže i trenje mirovanja) sprečava klizanje koje pokušavaju
uzrokovati druge sile. Primjerice, ako čovjek malom silom gura neki težak ormar, ormar se ne
miče. To znači da pod djeluje na ormar točno jednakom silom statičkog trenja u suprotnom
smjeru. Kako čovjek mijenja iznos sile kojom gura, tako se mijenja i iznos statičkog trenja (sve
dok ormar miruje): statičko trenje je upravo onoliko koliko je potrebno da spriječi klizanje. No,
statičko trenje ne može premašiti granični iznos koji se računa na isti način kao i

2
- https://www.scribd.com/doc/293554317/12/TRENJE

5
trenje klizanja, ali pomoću koeficijenta statičkog trenja koji je u pravilu veći od koeficijenta
trenja klizanja . Stoga se statičko trenje u načelu opisuje relacijom:

Slika 2. Grafički prikaz relacije statičkog trenja.

Za mnoge materijale je tek za nekoliko postotaka veći od . No za neke kombinacije

metalnih ploha mogu se razlikovati i nekoliko puta, npr. za cink na lijevanom željezu statički
koeficijent je 0,85 dok je koeficijent trenja klizanja samo 0,21.

Za cjeloviti opis statičkog trenja i trenja klizanja najjednostavnije je promatrati lijevu stranu
gornje skice, te zamisliti da se iznos sile koja gura tijelo povećava od nule do vrijednosti
znatno veće od graničnog iznosa statičkog trenja. Na skici desno prikazano je kako se pri tome
mijenja iznos sile trenja koja se protivi sili . Dok tijelo miruje, statičko trenje raste jednako
kao i sila , sve do iznosa . Nakon toga, povećanje sile uzrokuje klizanje, a iznos
statičkog trenja pada na iznos trenja klizanja.

Na skici se još opaža i da iznos trenja klizanja nije posve konstantan (kako se podrazumijevalo
u prethodnom opisu). Oscilacije u iznosu trenja klizanja (na skici su preuveličane radi bolje
uočljivosti) ne ovise neposredno o sili , nego su posljedica mikroskopskih neravnina dodirnih
ploha koje prilikom gibanja utječu na kemijske interakcije među materijalima (crtež je
proizvoljan, tj. samo kvalitativno ilustrira tipične mjerene vrijednosti).

6
 3. ZNAČAJ TRENJA

Ljudi šeću naprijed odguravajući se nogama natrag. Bez trenja, podovi, ceste i pločnici bili bi
mnogo više kliski nego ledeno klizalište. Automobili ne bi mogli ubrzavati ni kočiti. Ljudi bi
padali na pod kada bi pokušali hodati ili trčati.

Najjednostavnija oprema za paljenje vatre ovisi o trenju, a sastoji se od dvaju suhih drvenih
štapova. Rukama ili strunom luka treba brzo rotirati jedan štap po drugom. Trenje postiže
temperaturu do približno 300°C, pri kojoj štap počne žariti. Za paljenje šibica također se
primjenjuje trenje. Kada se glava šibice tare o traku na bočnoj strani kutije od šibica, trenje
podiže temperaturu. Vrućina potakne dakemikalije u glavi šibice i u traci na kutiji od šibica
zajedno reagiraju. Kako se temperatura povećava, glava šibice izgara na zraku i naposljetku
zapali drvo.

3.1 Problemi koje uzrokuje trenje

Trenje predstavlja značajan problem kod predmeta koje treba gibati po podlozi. Rani ljudi su
povlačili terete na drvenim saonicama. Te su saonice pomogle u prijenosu tereta, ali je još
uvijek ostalo veliko trenje između saonica i tla. Ljudi su poslije otkrili da je teške terete kao
npr. blokove od kamena mnogo lakše pomicati pomoću valjaka. Valjci su se okretali, te su
smanjili trenje jer teret nije klizao dodirajući tlo kao kad se gibao. Nedostatak je valjka što oni
ostaju iza tereta kada se teret kreće po njima. Pred otprilike 5500 godina taj je problem bio
prevladan izumom kombinacije kotača i osovine.

3.2 Unutarnje trenje ili viskoznost

Definicija viskoznosti:

Viskoznost (unutarnje trenje) je osobina tekućina (kapljevina) plinova da pružati otpor

međusobnom kretanju njihovih slojeva.

Jače viskozna tvar djeluje ljepljivo i teško se prelijeva. Ulje ima veću viskoznost od vode, ali
je manje gustoće i pliva na vodi. Grijanjem ulje znatno gubi na viskoznosti, dok se viskoznost
vode smanjuje manje pri zagrijavanju. Viskoznost tvari opisuje koeficijent viskoznosti η i
mjeri se u paskal-sekundama (Pa · s).3

3
- https://www.scribd.com/doc/293554317/12/TRENJE

7
Ako se sjetimo valova u moru, onda znamo da su najintenzivniji na površini a s porastom
dubine skoro pa nestaju. To je zbog vjetra koji površinu vode pomiče, većom brzinom na
površini koja postupno opada s porastom dubine vode.

Zamislimo si dvije ploče površine A, između kojih se nalazi fluid (debline y) koji se zbog
adhezivnih sila i trenja "lijepi" za površine ploča. Fluid između ploča možemo podijeliti u više
slojeva. Ako jednu od ploča P1 krenemo pomicati brzinom v u smjeru x, tada će se sloj fluida
najbliži ploči također pomicati brzinom v u smjeru x. Zbog kohezivnih sila unutar fluida je za
očekivati da će se i daljni slojevi početi pomicat, ali sa smanjenjem brzine proporcionalno
udaljenošću od pokretne ploče. Smanjenje brzine uzrokuje trenje u fluidu.

Možemo zaključiti da je sila F potrebna za pomicanje ploče P1 proporcionalna sa njenom

površinom A( veća površina = potrebna veća sila za pomicanje zbog veće količine tekućine
koja se miče u skladu sa pločom), proporcionalna je sa brzinom v i obrnuto proporcionalna
udaljenosti među pločama y ( y = više slojeva fluida = potrebna veća sila za pomicanje svih
slojeva).

i i .

iz čega proizlazi da je:

i završna jednadžba je: .

4. TRENJE I TRIBOLOGIJA

Uz termin trenje, važno spomenuti jeste i posebnu disciplinu koja je usko povezana sa silom
trenja i njezinim izučavanjem. Ta disciplina je poznatija kao tribologija.

Tribologija (grč. Τρίβειν:trljati) je znanost koja proučava zbivanja na površinama dvaju tijela
u dodiru ili relativnom gibanju (triboelementi), ponajprije trenje, trošenje materijala i učinke
podmazivanja. Zadaća joj je pronaći odgovarajuće mjere primjenom kojih se sprječava ili

8
smanjuje trenje i trošenje, to jest postižu se njihove prihvatljive vrijednosti. Te mjere
obuhvaćaju izbormaterijala, zaštitu površina od trošenja, uhodavanje (početno trošenje), a
napose podmazivanje. Tribologija je interdisciplinarna, jer je zasnovana na osnovnim
disciplinama strojarstva, metalurgije, hemije i fizike. Područja njezine glavne primjene jesu
konstrukcije (zupčanici, ležajevi, kliznidijelovi), materijali(keramika, polimeri, metali),obrad
a materijala (sredstva za hlađenje i podmazivanje, alatni materijali, lako obradivi materijali) i
podmazivanje (ulja, masti, aditivi).

4.1 Podmazivanje

Podmazivanje je primjena maziva za smanjivanje trenja među površinama koje se dodiruju,

a gibaju se jedna u odnosu na drugu (tarne površine). Omogućuje rad pokretnih strojnih
dijelova, napose ležaja, kliznih staza i vodilica, zupčanika, cilindara i stapova, spojki, lanaca
za prijenos snage, koljenastih vratila, podizača ventila i čelične užadi. Osim smanjenja trenja i
njegovih štetnih posljedica (razvijanje topline, trošenje tarnih površina i gubitak energije),
njime se odvode toplina i čestice nastale trošenjem materijala, a sprječava se i dovođenje
stranih čestica među tarne površine njihovim brtvljenjem. Najpovoljnije je podmazivanje
kojim se postiže tekuće trenje, kada se među tarnim površinama samodovođenjem maziva
stvara kontinuirani film (hidrodinamičko podmazivanje). Kako bi se režim hidrodinamičkoga
podmazivanja održao u optimalnim granicama, za veće brzine klizanja potrebna je
manja viskoznost maziva; nasuprot tomu, za povećano opterećenje potrebno je mazivo veće
viskoznosti. Strojni dijelovi kod kojih nije moguće postići hidrodinamičko podmazivanje
podmazuju se na drugi način, na primjer s krutim mazivima.

Slika 3. primjer podmazivanja.

9
4.2 Maziva

Maziva su kemijske tvari specifičnih fizikalnih i kemijskih svojstava koje se rabe za

podmazivanje. Djeluju tako što smanjuju trenje između kliznih ploha koje se
pod opterećenjem nalaze u međusobnom relativnom gibanju. Maziva služe i za smanjenje
trošenja strojnih dijelova i za odvođenje topline, te za zaštitu od korozije i stvaranja naslaga i
taloga zbog oksidacije i drugih kemijskih promjena. Kao prva maziva upotrebljavala su se
životinjska i biljna ulja i masti sve do prije stotinjak godina, kada je mlada naftna
industrija iznijela na tržište maziva ulja dobivena od teških naftnih frakcija. Danas svijest o
potrebi očuvanja okoliša i zdravlja utječe i na proizvodnju svih vrsta maziva, tako da se iz njih
isključuju sastojci štetni za zdravlje i okoliš, a u pojedinim se područjima rabe i biološki
razgradiva maziva na osnovi biljnih ulja ili sintetskih esterskih ulja. Prema agregatnom
stanju razlikuju se tekuća maziva (ulja), polučvrsta (mazive masti) i čvrsta maziva.4

Slika 4. Podmazivanje koljenastog vratila.

4
https://hr.wikipedia.org/wiki/Tribologija

10
ZAKLJUČAK

Bez trenja život na Zemlji nebi bio moguć. Predmete nebi mogli držati u rukama, sve bi nam
izmicalo, sklizalo. Nebi mogli ni hodati. Tlo bi nam "izmicalo" ispod nogu, padali bismo
unazad kao na najvećoj poledici. U ovim slučajevima trenje je korisno.
Kada se pokretni dijelovi strojeva međusobno taru, oni se trljanjem istroše. Stroj se pritom
usporava. Zato ležajeve osovina, klipove u cilindrima treba podmazivati posebnim mazivima i
uljima.

Istražujući trenje mogu se donijeti slijedeći važni zaključci:

- Razlikujemo statičko i dinamičko trenje klizanja. Statičko trenje klizanja je veće od

dinamičkog trenja klizanja. Zbog toga da bi čovjek pomakao neki veliki teret mora
uložiti veliku silu da bi ga pomakao. Kad se taj teret kreće sila kojom čovjek treba
djelovati je mnogo manja.
- Trenje ne ovisi o veličini dodirnih ploha.
- Trenje ovisi o težini. Kada se zimskih, snježnih dana vozite automobilom, sigurno ste
primjetili da proklizavanje na ledenoj površini ceste nije uvijek isto. Ako se u
automobilu nalaze samo vozač i suvozač automobil će više proklizavati (manje trenje)
nego ako se u automobilu nalaze četiri osobe (veće trenje).
- Trenje ovisi o vrsti podloge. Što je podloga hrapavija to je trenje veće. Kada u zimsko
vrijeme hodamo po cesti, ako nema leda nemamo problema. Trenje je dovoljno veliko
da bi nam omogučilo normalno hodanje. No ako stanemo na led, trenje se višestruko
smanjuje i tada se poskliznemo.

- Trenje je manje od težine. Svi smo barem jednom imali veliko pospremanje stana ili kuće.
Treba počistiti iza ormara. Dakle, treba pomaknuti ormar da bi mogli iza njega počistiti. Kako
je ormar velike mase, a samim time ima i veliku težinu, ne možemo ga podignuti nego ga
guramo na neko drugo mjesto.

11
LITERATURA

- https://www.google.ba/search?q=maziva&espv=2&rlz=1C1GKLB_enBA687BA6
87&biw=1680&bih=925&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjr-
saR077MAhVCPRQKHa4RABwQ_AUIBygC#imgdii=cULd2jW4cMPo4M%3A
%3BcULd2jW4cMPo4M%3A%3B8YcdkDf1cf6rHM%3A&imgrc=cULd2jW4c
MPo4M%3A
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Tribologija
- https://www.scribd.com/doc/293554317/12/TRENJE
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Trenje

12