SV.

ANTUN
Među svecima više je Antuna. Dvojica su najštovanija: «zimski» Antun pustinjak i opat, i
«ljetni» Antun Padovanski, redovnik i svećenik, 13. lipnja se slavi.Antun Padovanski (1195.-
1231.) pohađao je katedralnu školu u rodnom gradu Lisabonu i tu stupio u samostan
augustinaca. Prešavši u Coimbru, pristupio je godine 1220. franjevcima. Kao vrstan
propovjednik i poznavatelj Svetog pisma najviše djeluje u Italiji. Umro je u Padovi 13.lipnja
1231. u 37. godini života. To je i datum se po kalendaru slavi njegov spomenadan. Druge
godine nakon smrti proglašen je svetim. Papa Pio XII. uzdigao ga je na čast naučitelja Crkve
1946. Sv. Antun pomoćnik je u svakoj nevolji i potrebi. Njemu se posebno utječu oni koji
traže izgubljene stvari. Kao patrona časte ga zaljubljeni, supruzi, žene, putnici, rudari. U
njegovu svetištu u Padovi čuvaju se i časte njegove relikvije.

KAPELICA sv. Ante nalazi se u centru Privora. Temeljito je obnovljena zadnjih godina.
Glavna svečanost održava se 13.lipnja kada brojni vjernici hodočaste svetom Anti. Misno
slavlje održava se u kapelici svake posljednje subote u mjsecu u popodnevnim satima.

SV. BLAŽ
Za cijelu Crkvu sveti je Blaž zaštitnik od bolesti grla i vrata. Malo se zna o njegovu životu i
mučeništvu. Legenda, temeljena na povijesnom događaju, pripovijeda da je Blaž bio najprije
liječnik, a zatim biskup u Sebasti u Armeniji. Kad je vladar Licinije počeo progoniti kršćane,
uhvatili su i Blaža. Vodili su ga pred suca. U susret mu je dotrčala udovica sa svojim sinom
jedincem te u suzama molila sveca da joj spasi sina od smrti. Mladić je, naime, bio progutao
riblju kost koja mu je bila zapela u grlu. Od boli se već gušio. Uz kratku molitvu sveti je Blaž
mladića blagoslovio i ozdravljan vratio majci. A sam je popao naprijed u mučeničku smrt.
Tijelo su mu raskidali željezim češljem (grebenom) i potom bacili u jezero. Legenda
nastavlja kako su mu Božjom pomoću zacijenile rane i kako je hodao po vodi propovijedajući
mnoštvu. Napokon mu je odrubljena glava 316.
Sv. Blaž zaštitnik je liječnika, tkalaca, kožara, krojača, postolara. Smatra se još zaštitnikom
divljih i domaćih životinja. Slavi se 3. veljače.

SV. FABIJAN
Sveti Fabijan bio je rimski biskup i papa od godine 236. do 250. To je doba kada su carske
vlasti organizirale velike progone kršćana. Njihov je broj unatoč tome rastao. Fabijan je
zaslužan za reorganizaciju rimske crkvene zajednice: podijelio ju je na sedam okruga i
povejrio sedmorici đakona. Đakoni su imali notare, zapisničare, koji su brižno skupljali i
bilježili podatke, napose o kršćanima-mučenicima. Usto su se brinuli za to da svi mučenici
budu dostojno pokopani u podzemnim grobljima, katakombama. Kad je 249. nastupio novi
car Decije, novom je žestinom nastavio zatirati kršćanstvo. Prvi je uhićen papa Fabijan. Po
kratkom postupku usudio ga je sam car. Osuda je izvršena 20. siječnja 250.: odsječena mu je
glava. Pokopan je u Kalistovim katakombama. Nejgov kameni srkofag otkriven je godine
1915. Fabijanovo štovanje proteglo se kroz sva ta stoljeće. Slikari ga prikazuju u biskupskom
ornatu s mačem i golubom. Fabijan spada u «zimske svece», dolazi pri kraju zime – 20.
siječnja (uvijek zajedno sa Sebastijanom).
SV. SEBASTIJAN
O svetom Sebastijanu znamo da je rođen pri kraju 3. stoljeća u Milanu, mučeništvo je pretrpio
u Rimu. Po legendi bio je časnik carske tjelesne garde. U 4.stoljeću o njemu je zapisano da je
bio «muž pun mudrosti, u službi vjeran, za pomoć uvijek pripravan, u dobroti uzoran, u životu
vrlinama odličan.» - Budući da je bio carski časnik, imao je pristup u tamnice i gubilišta. Tu
je redovito tješio i hrabrio uhićene i osuđene kršćane. Kad je car doznao da je i Sebastijan
kršćanin, osudio ga je na smrt. I to polaganu! Naredioje strijlcima da ga gola privežu za stup i
gađaju strelicama. Ali ne u glavu i srce da ne bi brzo izdahnuo. Ostavili su ga okrvavljenog i
obnemoglog. Brižnošću kršćanske Irene prizdravio je, ali su ga ponovno uhavtili i ubili
kolcima. Pokopan je u katakombama i već od početka vrlo štovan. Nad njegovim je grobom
poslije podignuta velika, i danas poznata, bazalika, koju posjećuje svaki rimski hodočasnik.
Sebastijan se časti kao zaštitnik od kuge i drugih zaraznih bolesti. Zaštitnikje vojnika, lovaca,
ljevača, kamenorezaca i vrtlara. Spomendan mu je 20.siječnja, uvijek se slavi zajedno sa
Fabijanom, papom.

KAPELICA Sv. Fabijana i Sebastijana nalazi se na Mosoru, stotinjak metara iznad Privora.
U '90im godinama prošlog stoljeća je također obnovljena. 20. siječnja se redovito salve u
kapelici sv. Fabijan i Sebastijan.

SV. NIKOLA
U Europi i po cijelome svijetu posebno je čašćen sveti Nikola biskup, koji je po kalendaru
6.prosinaca. Prema povijesnim podacima, Nikola je živio u 4.stoljeću. Bio je biskup u gradu
Miri, u današnjoj Turskoj. Isticao se dobrotom prema bližnjemu, a strogoćom prema sebi.
Umro je visokoj starosti, godine 324. Od početka je štovan na Istoku i Zapadu. Šest stoljeća
poslije, godine 1087. njegove su relikvije donesene u talijanski grad Bari. Otada se na osobit
način slavi u tamošnjoj katedrali.
Vać samo izabranje Nikole za biskupa u Miru ispričano je legendom. Nakon smrti svojih
roditelja razdijelio je siromasima veliko naslijeđe i posvetio se svećeničkom staležu. Kad je u
gradu umro biskup, nisu se mogli složiti koga u gradu postaviti na novoga pastira. Dogovorili
su se da to bude svećenik koji slijedećeg dana prvi dođe u crkvu. Bio je to Nikola. To je još
uvijek bilo vrijeme velikih progona kršćana, koje su provodili rimski carevi pa je biskupom
mogao biti razuman i hrabar čovjek.
Običaj je da «Nikola» uoči svojega spomendana, noću od 5. na 6. prosinca, djeci donosi
darove u pripravljenu čizmu, cipelu ili košaricu.
Legenda govori i da je Nikola krenuo na hodočašćenje u Svetu zemlju (Palestinu). Za
putovanja nasta oluja i lađa je gotovo potonula. Nikola zaprijeti valovima i vihori i oluja se
utiša. Eto razloga da Nikola postane zaštitnikom mornara i svih putnika, pa se njegova slika
može susresti u svim lukama svijeta.

SV. ROK
Sv. Rok je rođen u Montepellieru oko 1295. Rano je ostao bez roditelja, podijelio imanje
sirotinji, a sam pošao na hodoćašće u Rim. U to je vrijeme Italijom harala kuga, zaraza koju
su donjelo mornari s Istoka. Rok se na svojem putu zaustavljao u okuženim mjestima
poslužujući iznemogle. Vraćajući se u Rim i sam se okužio u Piancezi. Bespomoćan je ležao s
drugim bolesnicima, a onda se s mukama sakrio u šumi i nastanio u nekoj kolibi. Legenda
dodaje da mu je vodu donosio anđeo , a kruh vjerni pas. Prizdravivši vratio se u rodni grad
koji je upravo bio u ratu. Mještani ga nisu prepoznali, dapače, optužili su ga da je uhoda,
bacili ga u tamnicu i tu je nakon 5 godina umro 16.kolovoza 1327. Istog mu je dana
kalendarski spomendan. Nakon nekoliko godina Mlečani njegove relikvije prenose u svoj
grad, a tamošnji redovnici franjevci podižu mu crkvu «San Roco».
Sveti se Rok štuje kao zaštitnik od kužnih bolesti u ljudi i životinja.

MIHAEL (Mihovil. Miovil)

Mihael, Gabrijel i Rafael tri su biblijaska anđeoska imena. Izvorna su im značenja, kako je to
često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena: Mi-ha-el
znači Tko je kao Bog? Ga-bri-el – Bog je jak, a Ra-fa-el – Bog iscjeljuje, liječi.
Anđeli su , po katoličkom učenju osobna, od Boga stvorena bića, koja «uvijek gledaju lice
Oca nebeskoga» (Mt 18,10), te su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i razgalšuju
Njegovu slavu (grčki angelos znači glasnik). Za razliku od ljudi, anđeli nisu vezani na tijelo.
Oni su čisti dusi, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i veću sposobnost spoznaje.
Nauka o anđelima (angelologija) razvrstava anđele u devet korova. Osmi su kor arkanđeli i
upravo među njih spadaju Mihael, Gabrijel i Rafael.
Najstarije je štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno već u 4. stoljću. Mihael je, po Bibliji na
početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je
predvodio Lucifer (Sotona). Prema liturgijskim tekstovima Mihael je voditelj duša u raj.
Općenito Mihael se štuje kao branitelj i zaštitnik vjere i Crkve. Kao svog patrona posebno ga
časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci, pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari,
umirući. Tri arkanđela Mihael, Gabrijel i Rafael imaju u kalendaru zajednički blagdan: 29.
rujna, imendan svih koji nose njegova imena.

KAPELICA Sv. Mihovila prema kronici župe iz XVIIst. sagrađena je u X. Ili XI. st.( prema
dr. Fiskoviću ili dr. Karamanu). To vrijedno i staro srednjovjekovno zdanje nalazi se na
području Gračić (Ispod naselja Amižići, oko kilometar zapadno od izvora rijeke Žrnovnice).
Autom se može iz smjera Žrnovnice (pravac centar – Glavica – Amižići) stići do neposredne
blizine kapelice koja se nalazi oko 200 m desno od ceste. Kapelica zavrijeđuje mnogo veću
pažnju nego što je do sada imala jer ne samo što je svojim «godištem» zasjenjuje sve ostalo
što se nalazi u Žrnovnici nego se nalazi na lokalitetu koji je bogat povijesnim nalazima koji
datiraju čak iz starog vijeka.
Sadašnji žrnovački župnik don Ivan Barišić zaslužan je da se kapelica nakon godina zaborava
napokon vratila svojoj izvornoj svrsi, vjeri i vjernicima. Svake prve subote u mjesecu u
popodnevnim satima (ovisno o dobu godine) održava se sveta misa u kapelici sv. Mihovila.
Na misi sudjeluju i pjavači žrnovačog župnog zbora pa pozivamo sve zainteresirane da
posjete ovo povijesno zdanje u hladovini borova Gračića.
Interes za kapelicu pokazalo je i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a koliko će
pokazani interes donjeti rezultata pokazat će vrijeme.