LUBANJA (cranium) – koštana osnova glave (oklop za mozak i osjetne organe, tvori osnovu lica)

1) neurocranium - kostur glave (nalazi se mozak)

2) viscerocranium (splanchocranium) - kostur lica
 granica se proteže od područja korijena nosa, gornjim rubom orbite, te doseže do vanjskoga
slušnoga hodnika
Dva razvojna predstadija (različitost: način stvaranja kosti):
1) chondrocranium (hrskavica) – enhondralno okoštavanje
2) desmocranium (vezivna osnova) – pojedine se kosti razvijaju izravno iz vezivne podloge
intramembranskim okoštavanjem

1) NEUROCRANIUM
-os occipitale (zatiljna kost)
-os frontale (čeona kost)
-ossa parietalis (tjemena kost)
-os sphenoidale (klinasta kost)
-partes squamosae ossium temporalium/pars squamosa
(ljuske sljepoočnih kostiju)
-partes petrosae ossium temporalium/pars petrosa
(piramide sljepoočnih kostiju)

2) VISCEROCRANIUM
-os ethmoidale (rešetnica)
-conchae nasales inferiores (donje nosne školjke) i ossa lacrimalia (suzna kost)
-ossa nasalia (nosne kosti)
-vomer (raonik), maxillae (gornja čeljust) s os incisivum
-ossa palatina (nepčane kosti), ossa zygomatica (sponične kosti)
-partes tympanicae ossa temporalia i processus styloidei ossa temporalia (timpanični dijelovi
sljepoočnih kostiju)
-mandibula (donja čeljust), os hyoideum (jezična kost)

*SLJEPOOČNA KOST: pars tympanica, pars petrosa, pars squamosa

Rast se ne odvija istodobno i istom brzinom, kosti lica počinju intenzivnije rasti tek u prvoj godini
života, dok do tada zaostaju za kostima neurokranija.

Na hrskavičnoj osnovi nastaju os occipitale, os sphenoidale, os temporale, pars petrosa, os

ethmoidale, slušne koščice, concha nasalis inferior i os hyoideum

Na vezivnoj osnovi nastaju: gornji dio ljuske zatiljne kosti, concha sphenoidalies, lamina medialis
processus pterygoidei ossis sphenoidalis, pars tympanica, pars squamosa, ossis temporalis, os
parietale, os frontale, os lacrimale, os nasale, vomer, maxilla, os palatinnum, os zygomaticum,
mandibula

Parna izbočenja: dvije čeone i dvije tjemene kvrge - tubera frontalia, tubera parietalia  iz tih se
izbočina razvijaju kosti
FONTICULI/FONTANELE = veća područja vezivnog tkiva koja zaostaju
od rođenja
1) fonticulus anterior - prednja velika fontanela, rombičnog oblika (9-
18mj: 2,5-3 cm), između obiju čeonih i obiju tjemenih osnova, zatvara
se u 36. mjesecu, važna za vađenje krvi iz opskrbnog sustava tvrde
moždane ovojnice u novorođenčadi i dojenčadi, mogu se raditi
punkcije
2) fonticulus posterior - stražnja mala, trokutastog oblika (2-4mj; <0,7
cm), između obiju tjemenih osnova i gornje osnove ljuske zatiljne
kosti, zatvara se u 3. mjesecu
3) fonticulus sphenoidalis – veći, vezivno zatvoreni, leži između čeone, tjemene i klinaste kosti,
zatvara se u 6. mjesecu
4) fonticulus mastoideus – manji, hrskavično zatvoreni, između tjemene, sljepoočne i zatiljne kosti,
zatvara se u 18. mjesecu
*neparne
*parne

SUTURAE = šav između kostiju lubanje, kranijalne sindezmoze – omogućuju daljnji rast lubanje, tek u
vrijeme potpunog straštenja i okoštavanja unutar između koštanih spojeva prestaje rast lubanje

Synchondroses cranii (hrskavični spojevi) – između nekih kostiju hondrokranija

1) suturae sagittalis – tjemeni šav, između obiju tjemenih kosti, od koronalnog do zatiljnog šava
2) suturae coronalis – čeoni šav, dijeli ljusku čeone kosti (squama frontalis) od obiju tjemenih kosti
3) suturae lambdoidea – između tjemenih kostiju i ljuske zatiljne kosti (squama occipitalis)
4) suturae squamosa - povezuje sljepoočnu i tjemenu kost

Građa kostiju lubanje:

Plosnate kosti lubanje sastoje se od: 1) vanjskog, kompaktnog sloja (lamina externa), 2) unutarnjeg
kompaktnog sloja (lamina interna), između dvaju navedenih slojeva je diploe (spužvasti sloj) unutar
kojega se u canales diploici nalaze mnogobrojne vene

Lubanja je izvana prekrivena pokosnicom (pericranium), dok unutrašnju stranu (endocranium)

prekriva tvrda moždana ovojnica (dura mater).
Lubanjski svod (calvaria) čine os frontale, ossa parietalia, dijelovi ossa temporalia i najgornji dio os
occipitale.
Lubanju sa strane: fossa temporalis (os temporale, os parietale, dio os frontale te os sphenoidale)
Lubanja straga: ossa parietalia, sutura sagittalis, sutura lambdoidea, os occipitale
*gornji dio ljudske zatiljne kosti može se održati kao zasebna kost – os incae
Mastoidni nastavak (processus mastoideus) – pripada sljepoočnoj kosti, šav sutura petrosquamosa –
mastoidni nastavak izgrađuju i pars petrosa i pars squamosa sljepoočne kosti
Lubanja sprijeda: vide se sve sastavnice koštane osnove lica, os frontale (čelo), ossa parietalia, ossa
nasalia, maxilla, os zygomaticum
Lubanja, donja strana: 1) prednji dio – os zygomaticum, vomer, maxilla, os palatinum, 2) stražnji dio –
os sphenoidale, ossa temporalia, os occipitale
Pars tympanica, pars squamosa i dio piramide crista tegmentalis koju zatvaraju fissura
petrotympanica i fissura petrosquamosa čine udubinu fossa mandibularis.
Lubanjska baza ima 3 jame: fossa cranialis anterior, fossa cranialis media, fossa cranialis posterior
Unutrašnju površinu baze čine sljedeće kosti: os ethmoidale, os frontale, os sphenoidale, ossa
temporalia, os occipitale, ossa parietalia
Prednju lubanjsku jamu od srednje dijele alae minores ossis sphenoidalis i grebem jugum
sphenoidale. Srednju i stražnju jamu dijele margines superiores sljepoočnih kostiju i dorsum sellae.

Clivus čine corpus ossis sphenoidalis i pars basilaris ossis occipitalis. One sraštaju tijekom puberteta
(os tribasilare), a do tada su spojene sfenookcipitalnom sinhondrozom.

MANDIBULA (donja čeljust)

1) trup - corpus mandibulae – nosi pars alveolaris,
protuberantia mentalis (nosi kvržicu tuberculum mentale), na
unutarnjoj strani trupa, sprijeda leži spina mentalis koja služi
kao polazište mišićima
2) grane/izdanci- ramus mandibulae  ima 2 izdanka koja se
uzdižu sa svake strane:
processus coronoideus i processus condylaris (vrat collum
mandibulae i glavu caput mandibulae s fascies articularis),
između obaju izdanaka nalazi se incisura mandibulae, na unutarnjoj strani vidi se foramen mandibule,
vanjski otvor kanala, canalis mandibulae
3) processus alveloaris (zubni nastavak)
*foramen mentale (na razini drugog pretkutnjaka)

*Promjena kuta mandibule (150⁰ u novorođenčeta, 120-130⁰ u odrasle osobe, 140⁰ u starca) ovisi o
očuvanosti alveolarnog dijela čeljusti s alveolarnim lukom, odnosno zubima. Nicanje zubi uvjetuje
promjenu kuta dječje čeljusti. Ponovno se kut mijenja u starosti, kad se gube zubi. Trup mandibule
nosi zubni nastavak, koji se u starosti, odnosno po gubitku zubi, razgrađuje. Time se trup smanjuje i
postaje plosnatiji, a brada se može pomaknuti više prema naprijed.

*Mandibula se razvija iz vezivne osnove. Pojavljuje se u prvome visceralnome luku kao pokrovna kost
koja se stvara na Meckelovoj hrskavici.

*Prve koštane stanice pojavljuju se u 6. embrionalnom tjednu. Zajedno s ključnom kosti, one
pripadaju u najranije nastale kosti ljudskog tijela. U 2. mjesecu života započinje koštano srastanje
obaju dijelova donje čeljusti.

OS HYOIDEUM (jezična kost)

-ne stoji u neposrednoj koštanoj vezi s lubanjom, već je s njom
spojena samo mišićima i svezama
1) trup - corpus ossis hyoidei - nalazi se sprijeda
i od 2 velika roga smještena sa strane
2) cornu minus-mali rogovi, usmjereni prema naprijed
3) cornu majus-veliki rogovi, usmjereni prema natrag
*U trupu, kao i u velikim rogovima, koštane jezgre, nastale iz hrskavične osnove, pojavljuju se
neposredno prije rođenja, dok se u malim rogovima pojavljuje jedna jezgra, i to znatno kasnije (oko
20. godine života). Mali rog ne mora okoštati, nego može ostati hrskavičan. Jezična kost se također
razvija iz visceralnoga luka.

ORBITA=očna šupljina omeđena kostima sa svih strana (osim prednje) koje ju mehanički štite; oblik
četverostrane piramide; vrh joj leži u dubini, a bazu čini ulaz u očnu šupljinu

U neposrednom susjedstvu orbite, nalaze se paranazalni sinusi. Kroz krov se proteže recessus
orbitalis sinus frontalis, medijalno leže etmoidne celule, a dorzalno je sinus sphenoidalis. Prema dolje,
koštana ploča dijeli orbitu i sinus maxillaris.

NOSNA ŠUPLJINA (cavitas nasi)

-SEPTUM NASI (nosna pregrada koja odvaja lijevu i desnu nosnu šupljinu) – hrskavični i koštani
dijelovi, cartilago septi nasi s izdankom upotpunjuje koštanu pregradu (lamina perpendicularis ossis
ethmoidalis, crista sphenoidalis, vomer), dno tvore maxilla i os palatinum, krov čine os nasale
(sprijeda i gore), lamina cribrosa ossis ethmoidalis (straga i gore)
-LATERALNA STIJENKA NOSNE ŠUPLJINE-raščlanjena sa 3 conchae nasales (nosne školjke) i
etmoidalnim celulama koje leže ispod njih:
1) concha nasalis superior
2) concha nasalis media pripadaju rešetnici
3) concha nasalis inferior

-obje nosne šupljine otvaraju se prema naprijed otvorom (apertura piriformis) dok prema natrag
svaka nosna šupljina vodi u ždrijelo kroz otvor, choana

-nakon uklanjanja nosnih školjki postaju vidljivi hodnici (meatus nasi superior, meatus nasi medius,
meatus nasi inferior)

-između etmoidne bule (velika prednja etmoidalna celula) i processus uncinatus nalazi se
infundibulum ethmoidale preko kojega su s nosnom šupljinom povezani sinus frontalis, sinus
maxillaris i prednje etmoidalne celule

ARTICULATIO TEMPOROMANDIBULARIS (čeljusni zglob)

- pomoću pločice discus articularis podijeljen na 2 dijela u zglobna tijela:
1) caput mandibulae – vlaknasta hrskavica
2) fossa mandibularis (obloga od vlaknaste hrskavice) + tuberculum articulare
*discus articularis – u prednjem dijelu sastoji se od fibrozne građe s razbacanim hrskavičnim
stanicama, stražnji je odsječak dvoslojan, gornji dio (pričvršćen na stražnju stijenku fossa
mandibularis) sastoji se od rahloga fibroelastičnoga tkiva, donji dio je građen od čvrstoga fibroznoga
tkiva (naliježe na glavu mandibule), između se nalazi retroartikularni venski splet, sprijeda je čvrsto
povezan sa zglobnom čahurom i infratemporalnom glavom lateralnog pterigoidnog mišića

*capsula articularis – labava i tanka, pojačana je na lateralnoj strani s lig. laterale

I lig. stylomandibulare i lig. sphenomandibulare djeluju kao sveze-vodiči. Nisu u neposrednoj vezi s
čahurom. Od kuta donje čeljusti se pruža prema podjezičnoj kosti lig. hyomandibulare.
*Funkcionalno, čeljusni je zglob kombinacija dvaju zglobova, pri tomu je jedan zglob između zglobne
pločice i glave mandibule, a drugi je između zglobne pločice i fossa mandibularis. Pri aktivnom
otvaranju usta, uvijek se obavlja obrtno gibanje u donjem dijelu, a klizno gibanje prema naprijed u
gornjem dijelu zgloba (lateralni pterigoidni mišić). Osim pokreta otvaranja, dolazi i do pokreta
mljevenja.

MIŠIĆI GLAVE
Mimično mišićje

Mimični mišići zrakasto se šire kroz kožu lica, odnosno glave. Pri tomu kontrakcija mišića pomiče
kožu. Mimika ovisi o rasnim oznakama, duševnom stanju i starosti osobe. Mimika je ovisna i o stanju
zdravlja. Različite bolesti srca, štitnjače, želudca i jetre mogu djelovati na izražajnost lica. Posebice je
uočljiv učinak kljenuti fascijalnog živca.

Mimični mišići mogu se razvrstati u nekoliko skupina i to:

a) Mišići pokrova lubanje

-m. epicranius (labavo povezan s periostom, a čvrsto s kožom) – nabiru kožu čela, podižu se obrve i
gornje vjeđe (inervacija n. facialis)
-između parnih prednjih i stražnjih trbuha razapeta je čvrsta tetiva galea aponeurotica
-m. occipitofrontalis ima sa svake strane po dva trbuha: venter occipitalis, venter frontalis (u bliskoj
vezi s m. orbicularis oculi)
-m. temporoparietalis – započinje u područuju galeje i dopire do hrskavice uške, stražnji dio: m.
auricularis superior
b) Mišići područja očne pukotine
-m. orbicularis oculi – pars orbitalis (leži uokolo orbite, pričvršćen je za lig. palpebrale mediale na
processus frontalis maxillae, crista lacrimalis anterior, medijalna vlakna se šire lepezasto: m.
depressor supercilii, osigurava čvrsto zatvaranje vjeđa), pars palpebralis (neposredno uz vjeđu, dopire
do lig. palpebrale mediale, priliježe uz tarsus i septum orbitale, refleks vjeđe (miotatički refleks)), pars
lacrimalis (Hornerov mišić) (leži medijalno od unutarnjeg kraka palpebralnog ligamenta, a polazi s
koštanog grebena, crista lacrimalis posterior, širi suznu vrećicu i istiskuje njezin sadržaj)
-m. corrugator supercilii isprepleten je s m. orbicularis oculi i venter frontalis, polazi s glabele i sa
supraorbitalnoga ruba i širi se u kožu obrva, zaštitna uloga pri jakom Sunčevom svjetlu, „izražaj
misaonosti“
c) Mišići područja nosa
-m. procerus polazi s hrpta nosa i širi se u kožu čela, pri kontrakciji stvara poprječnu brazdu preko
nosnoga korijena, „izražaj prijetnje“
-m. nasalis: pars transversa (tanka široka ploča, povezana s tetivnom pločom) i pars alaris (širi kožu
nosnica) - polazi s juga alveloaria kutnjaka i lateralnog sjekutića i dopire do kože nosnica, „vedro-
začuđeni izraz lica“, dojam čežnje, žudnje i pohotljivosti, smanjuje otvor nosa
-m. levator labii superioris alaeque nasi polazi s margo infraorbitalis i širi se u kožu gornje usne i
nosnice, podiže nosnicu i proširuje otvor nosa, „izraz neraspoloženja i nezadovoljstva“
d) Mišići područja otvora usta
-m. orbicularis oris – 4 dijelova, unutarnji pars labialis i vanjski pars marginalis, određuje oblik usta,
glavno se djelovanje očituje pri jedenju i pijenju, „dojam nepristupačnosti“
-m. buccinator – polazi s mandibule u području prvog i drugog kutnjaka i s raphe
pterygomandibularis, izgrađuje lateralnu stijenku predvorja usta, povlači kut usana prema van,
omogućuje ispuhivanje zraka, djeluje pri smijanju i plakanju, izražaj lica iskazuje zadovoljstvo
-m. zygomaticus major – polazi s os zygomaticum i proteže se do kuta usana, podiže kut usana
prema gore i lateralno, kontrakcija ističe smijeh ili zadovoljstvo
-m. zygomaticus minor – proteže se od vanjske strane jagodične kosti do sulcus nasolabialis
-m. risorius – tvore površinski mišićni snopići koji dolaze s maseterične fascije i protežu se do kuta
usana, stvara nazolabijalne brazde, „mišić smijeha“, kontrakcija stvara izražaj nagovaranja
-m. levator labii superioris – povezan s m. levator labii superioris alaequae nasi, polazi s margo
infraorbitalis i širi se u kožu gornje usne
-m. levator anguli oris (m. caninus) polazi ispod infraorbitalnoga otvora i dopire do kože kuta usana,
izražava se samosvijest
-m. depressor angulis oris (m. triangularis) – trokutasti, polazi s gornjeg ruba mandibule i proteže se
do kuta usana, povlači kut usana prema dolje, „mišić žalosti“
-m. transversus menti – postoji samo kad je snažno izražen m. depressor anguli oris, proteže se
poprječno u području brade, povezan s nastankom dvostrukog podbratka
-m. depressor labii inferioris (m. quadratus labii inferioris) polazi ispod mentalnoga otvora
mandibule i šiti se u kožu donje usne, spušta donju usnu i ističe nepokolebljivost
-m. mentalis – polazi s mandibule s području jugum alveolare lateralnoga sjekutića i širi se u kožu
brazde, stvara mentolabijalnu brazdu i ističe sumnju i neodlučnost
-platysma – širi se iz vrata u područje lica i povezana je s nekolicinom mišića (m. risorius, m.
depressor anguli oris i m. depressor labii inferioris)
*sve mimične mišiće inervira n. facialis

Žvačno mišićje
- inerviraju ogranci mandibularnog živca, potječu od prvoga visceralnoga luka
-m. masseter – polazi sa zigomatičnoga luka (arcus zygomaticus) i hvata se na tuberositas
masseterica angulusa mandibule, dijeli se u površinski, snažniji dio (vlakna idu koso) i dulji dio (vlakna
polaze okomito), snažan zatvarač usta, podiže mandibulu (inervacija: n. massetericus)
-m. temporalis – najsnažniji podizač donje čeljusti, polazi s planum temporale sve do donje
sljepoočne linije i s temporalne fascije (inervacija: nn. temporales profundi)
-m. pterygoideus lateralis – sudjeluje u svim pokretima mandibule, vodi čeljusni zglob, sastoji se od:
caput inferius (polazi s vanjske plohe lateralne lamine pterigoidnog nastavka), caput superius (polazi s
facies infratemporalis i crista infratemporalis velikoga krila klinaste kosti, dopire do zglobne pločice)
(inervacija: n. pterygoideus lateralis)
-m. pterygoideus medialis – polazi iz fossa pterygoidea, većim dijelom s unutrašnje strane lamina
lateralis, manjim dijelom s vanjske strane, nekoliko vlakana polazi i s tubera maksile, proteže se do
angulusa mandibule i inserira na tuberositas pterygoidea, podiže mandibulu, sudjeluje u povlačenju
mandibule prema naprijed, može sudjelovati i u lateralnom pomicanju mandibule i pri obrtnim
kretnjama (inervacija: n. pterygoideus medialis)

Prednji vratni mišići

Podjezični mišići (mm. infrahyoidei) djeluju podjednako na jezičnu kosti kao i na vratni dio
kralježnice.
-m. sternohyoideus – polazi sa stražnje strane plohe drška prsne kosti (manubrium sterni) i sa
sternoklavikularnoga zgloba, a katkad i sa sternalnoga kraja ključne kosti, hvata se na lateralni dio
unutrašnje strane trupa jezične kosti
-m. omohyoideus – i mišić ramenog obruča, dva trbuha: venter superior (na gornjem kraju
međutetive koji se koso uspinje te doseže do jezične kosti, hvata se na lateralnu trećinu donjeg ruba
trupa jezične kosti) i venter inferior (polazi s gornjeg ruba lopatice i pruža se koso prema gore)
(povezani tetivom)
-m. sternothyroideus – polazi sa stražnje strane drška prsne kosti (manubrium sterni) i dopire do
kose linije na cartilago thyroidea, leži neposredno na štitastoj žlijezdi
-m. thyreohyoideus – polazi s kose linije štitne hrskavice, a hvata se na unutrašnju strane lateralne
trećine tijela jezične kosti te na donji rub i medijalnu stranu velikog roga jezične kosti
 djeluju zajedno, primiču štitnu hrskavicu jezičnoj kosti, mogu sa suprahoidnim mišićima pregibati
glavu prema naprijed kad su usta zatvorena, m. omohyoideus uz to ima i dodatnu funkciju
rasterećivanja velike vene koja prolazi ispod njega, drži unutarnju jugularnu venu otvorenom i tako
olakšava povratak krvi iz područja glave do gornje šuplje vene, djeluje pri otvaranju usta, pri
prigibanju glave prema naprijed i u stranu kao i pri rotaciji (inervacija: ansa cervicalis (profunda) i r.
thyreohyoideus)

Mišići pripojeni ramenom obruču

-m. trapezius – pars descendens (polazi s linea nuchae superior, protuberantia occipitalis externa i s
lig. nuchae, hvata se na lateralnu trećinu ključne kosti), pars transversa (polazi s kralježaka 7. vratnog
do 3. prsnog i dopire do akromijalnog kraja ključne kosti, akromiona i do dijela spinae scapulae) i pars
ascendens (ima polazište od 3. do 12. prsnog kralješka i hvata se na trigonum spinae)
 drži lopaticu i tako učvršćuje rameni obruč, privlači lopaticu i ključnu kost prema natrag uz
kralježnicu, pars descendens i pars ascendens obrću lopaticu, pars descendens omogućuje vrlo malo
podizanje ramena (inervacija: n. accesorius i r. trapezius)
-m. sternocleidomastoideus – polazi s jednom glavom s prsne kosti (sternum), a s drugom s ključne
kosti (clavicula), hvata se na processus mastoideus i na gornju nuhalnu liniju, gdje je tetivno povezan
s polazištem trapeznog mišića
 okreće glavu na suprotnu stranu i pri tomu ju pregiba na svoju stranu, kontrakcijom oba mišića
podiže se glava, može djelovati i kao pomoćni mišić pri disanju (ako nije održano djelovanje
međurebrenih mišića) (inervacija: n. acessorius i vlakna segmenta C1-C2 vratnoga spleta)

FASCIJA=vlaknasto tkivo koje pokriva, prodire i razdvaja mišiće i mišićne skupine; dio vezivnog tkiva
koji predstavlja kompleks membrana spojenih sa skeletom; protežu se i omotavaju čitavo tijelo (i
vrat)

Dišni sustav (apparatus respiratiorius)

Putem organa za disanje se iz zraka uzima kisik, a predaje se ugljikov dioksid. Dišni sustav se zato
sastoji od površina za izmjenu plinova i putova za dovod zraka. Površine za izmjenu plinova sastoji se
od plućnih mjehurića (alveoli pulmonis), a čine velik dio pluća (pulmones). Osim izmjene plinova,
dišni organi imaju ulogu pročistača i zaštitnu ulogu, proizvodnja zvuka i glasa (grkljan) i osjetila njuha
(nos).
Put za dovod zraka do plućnih alveola:

nos (nasus)  nosna šupljina (cavitas nasi)  ždrijelo (pharynx)  grkljan

(larynx)  dušnik (trachea)  razgranato dušnično stablo (bronchi) =
udahnuti zrak se pročišćuje, ovlažuje i zagrijava

Gornji dišni putovi: u glavi – iznad grkljana (nosne i nuznosne šupljine, sinus
paranasales i ždrijelo)
Donji dišni putovi: u vratu i prsištu – grkljan, dušnik, stablo dušnica, alveole,
pluća (unutar seroznih pleuralnih šupljina koje medijalno graniče sa
sredoprsjem)
*kao derivati entoderma nastaju iz probavne cijevi glave
*u ždrijelu se dišni put križa s probavnim putom

NOS (NASUS)
Vanjski nos (nasus externus), korijen nosa (radix nasi) – podloga nosa koštana (obje nosne kosti (ossa
nasalia) i nastavak (processus frontales maxillae)), parna trokutasta ploča nastavka (processus
lateralis) tvori osnovu postranične nosne stijenke i hrpta nosa (dorsum nasi), a medijalno prelazi u
hrskavicu nosne pregrade, nosnice (naris), vršak nosa (apex nasi)
-potpornu podlogu nosnih krila (ala nasi) čine po jedna velika hrskavica (cartilago alaris major) i tri do
četiri manje (cartilagines alares minores)
-nosne hrskavice su međusobno i s okolnim kostima spojene vezivnim tkivom koje je bogato vlaknima
-mimični mišići (potkožno!) – vlakna vezana u koži nosnih krila i nazolabijalne brazde  mimika nosa,
širenje i sužavanje nosnica
-elipsoidne nosnice (nares) tvore ulaz u desnu i lijevu nosnu šupljinu (cavitas nasi)
-žilno-živčana opskrba: a. facialis a. angularis, a. dorsalis nasi, a. infraorbitalis; v. facialis i v.
ophtalmica superior, n. ophtalmicus i n. maxillaris (osjetna inervacija kože vanjskog nosa), n. facialis
(motorička inervacija)

Nosna šupljina (cavitas nasi) nosnom je pregradom (septum nasi)

podijeljena na desnu i lijevu polovicu.
Svaka polovica nosne šupljine ima dno, krov, lateralnu i medijalnu
stijenku.
Lateralna stijenka – maxilla, lamina perpendicularis, os ethmoidale
(concha nasalis superior, concha nasalis media), concha nasalis
inferior, svaka nosna školjka natkriva jedan istoimeni nosni hodnik
(meatus nasi) u koji se otvaraju paranazalni sinusi i suzovod
Reljef nosne sluznice – vestibulum nasi (ulaz u nosnu šupljinu,
prekriva ga koža), pars respiratoria (prati koštani reljef lateralne
nosne stijenke, sluznica prekrivena dvorednim trepetljikastim epitelom) i pars olfactoria (ograničen
iznad gornje nosne školjke)
Žilno-živčana opskrba – aa. ethmoidalis anterior et posterior, a. sphenopalatina; vv. ethmoidales,
plexus pterygoideus, v. facialis
Inervacija - n. maxillaris (dolje i straga), n. ophtalmicus (sprijeda i straga)
Medijalna stijenka – septum nasi (pars ossea, pars cartilaginea i pars membranacea)
Sluznica koja leži nasuprot donjoj i srednjoj nosnoj školjci pripada pars respiratoria.
Pars olfactoria leži u gornjem dijelu septuma koji graniči s lamina cribrosa rešetnice.
Žilno-živčana opskrba: aa. ethmoidales anterior et posterior, a. sphenopalatina, venski odvod
odgovara onom lateralne nosne stijenke
Inervacija: n. ophtalmicus, n. maxillaris
Epitel njušnog dijela sastoji se od mirisnih, potpornih i bazalnih stanica.

Paranazalne šupljine
Sinus paranazales – parno položene šupljine prekrivene sluznicom u kostima uokolo nosne šupljine,
respiratorni epitel nosne šupljine kontinuirano širi u paranazalne šupljine
Sinus frontalis – nalazi se iza arcus superciliaris
čeone kosti, između lijeve i desne čeone
šupljine nalazi se pregrada (septum), krov i
stražnja stijenka omeđuju čeonu šupljinu od
prednje lubanjske jame, a na dnu ju od očne
šupljine odvaja samo tanka koštana ploča čeone
šupljine
Sinus ethmoidales – mnogobrojni, nepotpuno
razdvojeni prostori tanke stijenke koji tvore
etmoidni labirint, prednja, srednja i stražnja skupina šupljina ili stanica, najveća: bulla ethmoidalis,
medijalno graniče s gornjim dijelom nosne šupljine, lateralno s očnom šupljinom, kranijalno s
prednjom lubanjskom šupljinom, kaudalno s gornjočeljusnom šupljinom
Sinus maxillaris – ispunjava tijelo gornje čeljusti, krov je dno očne šupljine, ventralno i lateralno
graniči s ličnom površinom gornje čeljusti, dorzalno se izbočuje u tuber maxillae, medijalno s nosnom
šupljinom, dno seže do zubnih lukova kutnjaka i pretkutnjaka
Sinus sphenoidalis – leži u corpus ossis sphenoidalis iza nosne šupljine, pregrada septum, graniči
sprijeda sa šupljinama rešetnice, sprijeda i gore s canalis opticus, straga udubinom fossa
hypophysialis s hypophysis cerebri, lateralno brazdom sulcus carotis i sinus cavernosus
*recessus sphenoetmoidalis (između stražnjeg ruba gornje nosne školjke i prednjeg ruba klinaste
kosti) – otvara se šupljina klinaste kosti (sinus sphenoidalis)
*meatus nasi superior (ispod gornje nosne školjke) – otvaraju se stražnje stanice rešetnice (cellulae
ethmoidales posteriores)
*meatus nasi medius (ispod srednje nosne školjke) – polumjesečasta pukotina, otvaraju se čeona
šupljina, iza nje prednje stranice rešetnice, najdublje gornjočeljusna šupljina, iznad prema gore
otvorene izbočine, bulla ethmoidalis otvaraju se srednje stanice rešetnice
*meatus nasi inferior (ispod donje nosne školjke) – suzovod (ductus nasolacrimalis)
*meatus nasopharyngeus (iza stražnjeg ruba nosnih školjki) – do nosnih otvora, choanae, u visini
srednje nosne školjke foramen sphenopalatinum

Nosni dio ždrijela

-pars nasalis pharyngis – omeđen gore s lubanjskom bazom, sa strane i straga stijenkom ždrijela,
dolje meko nepce čini granicu prema srednjem dijelu ždrijela (pars oralis pharyngis)
-u vrhu ždrijelnog svoda (fornix pharyngis) i na gornjoj i stražnjoj lateralnoj stijenci nalazi se limfno
tkivo (tonsilla pharyngea)
-ostium pharyngeum tubae auditivae – vodi u slušnu trubu koja spaja nosni dio ždrijela s prostorom
srednjeg uha

LARYNX (GRKLJAN)
-organ koji provodi zrak
-od pars laryngea pharyngis (donji ždrijelni prostor) do trachea (dušnika)
-funkcija: odvajanje donjih dišnih putova od ždrijela, kontrolirano stvaranje
glasa (fonacija)
-kod muškaraca smješten 3. - 6. kralješka, kod djece i žena više
GRKLJANSKI KOSTUR - osnova grkljana
-sastoji se od hrskavica koje su spojene svezama i membranama te se mogu
micati uz pomoć mišića
1) cartilago thyroidea (štitasta hrskavica) – dvije ploče: lamina dextra i sinistra, gornji dio spoja
(prominentia laryngea) izdiže se prema naprijed, iznad njega je incisura thyroidea superior, tanki
izdanci cornu superius i cornu inferius
2) cartilago cricoidea (prstenasta hrskavica) – lamina cartilaginis cricoideae, arcus cartilaginis
cricoideae, zglobna površina facies articularis thyroidea za donje rogove štitaste hrskavice, gornji rub
ima zglobne površine za vokalne hrskavice (facies articularis arytenoidea)
3) cartilagines arytenoideae (vokalne hrskavice) – tri površine: facies anterolateralis, facies medialis i
fascies posterior, tri ruba: vršak (apex), bazu i nastavke: processus muscularis (straga i lateralno),
processus vocalis (glasnice)
4) cartilago epiglottica - elastična hrskavica grkljanskog poklopca
- epiglottis - izgled lista preko petiolusa (peteljke) je spojen na unutrašnju površinu štitaste hrskavice
- prednja površina - usmjerena prema ždrijelu; obložena višeslojnim pločastim epitelom
- stražnja površina - usmjerena prema grkljanu; obložena respiratornim epitelom
 ima plitke udubine - tu se nalaze žlijezde i krvne žile
- mutiranje = okoštavanje hijalinih hrskavica

GRKLJANSKI SPOJEVI
-grkljanske hrskavice su međusobno spojene svezama, zglobovima i membranama s jezičnom kosti i
dušnikom
a) grkljanske sveze
-između gornjega ruba štitaste hrskavice i jezične kosti razapeta je membrana thyroidea
- lig. thyrohyoideum medianum (pojačana vlakna membrane između ureza incisura thyroidea
superior i tijela jezične kosti)
- lig. thyrohyoideum laterale (između gornjeg roga štitaste hrskavice i stražnjeg kraja velikog roga
jezične kosti)
- lig. cricothyroideum medianum (donji rub štitaste hrskavice spojen s lukom prstenaste)
- lig. cricotracheale (prstenasta hrskavica s najvišom hrskavicom dušnika)
- lig. thyroepiglotticum (peteljka grk. poklopca spojena na unutrašnju stranu luka štitaste hrskavice)
-lig. hyoepiglotticum – grk. poklopac spojen s tijelom jezične kosti
b) grkljanski zglobovi
-articulatio cricothyroidea – donji rog štitaste hrskavice i stražnji dio postranične površine prstenaste
hrskavice
-articulatio cricoarytenoidea – zglobna površina na bazi vokalne hrskavice i gornji rub ploče
prstenaste hrskavice
-vokalne hrskavice mogu se okretati ili kliziti, kretnja naginjanja - processus vocales ima velik raspon
kretnji
c) grkljanske membrane
-vezivno tkivo prekriveno grkljanskom sluznicom je bogato elastičnim vlaknima (membrana
fibroelastica laryngis) – gornji dio: membrana quadrangularis, donji dio: conus elasticus

GRKLJANSKI MIŠIĆI
-funkcija: pokretanje grkljanskih hrskavica jednih prema drugima-tako utječu na položaj i napetost
glasnica
-mišići koji pokreću grkljan u cijelosti: infrahoidni i suprahoidni
-prema položaju i polazištu:
a) VANJSKI - m. cricothyroideus (jedini) - polazi s prstenaste hrskavice, seže do štitaste hrskavice,
naginje prstenastu hrskavicu i napinje glasnice (inervacija: r. externus n. laryngei superioris)
b) UNUTARNJI - m. cricoarytenoideus posterior (posticus) – polazi s dorzalne površine ploče
prstenaste hrskavice i seže prema lateralnoj površini processus muscularis vokalne hrskavice, jedini
mišić koji širi vokalnu pukotinu (inervacija: n. laryngeus reccurens nervi vagi)
-m. cricoarytenoideus lateralis (lateralis) – polazi s gornjeg ruba vanjske površine luka prstenaste
hrskavice i seže do processus muscularis vokalne hrskavice, zatvara vokalnu pukotinu
-m. vocalis – polazi sa stražnje površine štitaste hrskavice i seže do processus vocalis vokalne
hrskavice, u potpunosti zatvara vokalnu hrskavicu
-m. thyroarytenoideus – polazi s unutrašnje površine štitaste hrskavice i seže do lateralne površine
vokalne hrskavice, napinje vokalni nabor, jedan dio postaje pars thyroepiglottica
-m. arytenoideus transversus – polazi sa stražnje površine vokalne hrskavice i seže do istog dijela
vokalne hrskavice druge strane, zatvara stražnji dio vokalne pukotine, nateže glasnice
-m. arytenoideus lateralis – polazi sa stražnje površine mišićnog nastavka vokalne hrskavice i seže do
vrška vokalne hrskavice suprotne strane, pomaže suženju ulaza u grkljan, dio vlakna pars
aryepiglottica

GRKLJANSKA ŠUPLJINA (cavitas laryngis)

-prostor prekriven sluznicom između ulaza u grkljan i donjeg ruba prstenaste hrskavice
-s 2 para sluzničnih nabora podijeljena na gornji, srednji (najmanji dio grkljanske šupljine) i donji dio

a) gornji dio
-s obiju strana ulaza u grkljan, tj. nabora (plicae aryepiglotticae) nalazi se donji dio ždrijela i recessus
piriformis kroz koji prolazi zalogaj i tekućina na svom putu u jednjak
-prednju stijenku predvorja (vestibulum laryngis) čini epiglottis
-stražnja stijenka nalazi se u visini nabora plicae vestibulares
b) srednji dio
- nalazi se između nabora predvorja (plicae vestibulares) i glasničnih nabora (plicae vocales)
c) donji dio
- seže od glasničnih nabora do donjeg ruba prstenaste hrskavice (cavitas infraglottica), kontinuirano
prelazi u dušnik
GLOTTIS
-sve tvorbe grkljana koje graniče s vokalnom pukotinom ili njezinim stijenkama, a sudjeluju u
STVARANJU GLASA
-rima glottidis-vokalna pukotina
-oblik vokalne pukotine mijenja se ovisno o funkciji grkljana; pri mirnom disanju i šaptu pars
intermembranacea je zatvoren, a pars intercartilaginea je otvoren, oblikujući trokut; sve dubljim
disanjem otvara se i prednji dio i postiže se tzv. srednji položaj disanja; pri dubokom udisaju se
vokalna pukotina rastvori do krajnjih granica
-stvaranje glasa (FONACIJA): vokalna pukotina se zatvara  glasnice se napinju  otvara se s
izdisajem  glasnice vibriraju/titraju  zvučni valovi
-glasnoća zvučnih valova ovisi o snazi zračne struje
-ton/visina glasa ovisi o učestalosti titraja glasnica (frekvencija) koja je ovisna o duljini, debljini i
napetosti glasnica
-vokalna pukotina se zatvara i pri ulasku stranih tijela  kašalj (otvaranje)
Žilno-živčana opskrba: a. laryngea superior, a. laryngea inferior, n. laryngeus superior, n. laryngeus
reccurens n. vagi, n. laryngeus reccurens (inferior) – unutarnji grk. mišići

TRACHEA (dušnik)
-elastična cijev, 10-12 cm
-od prstenaste hrskavice do račvišta bronha
-vratni dio (pars cervicalis) – 6. do 7. vratni kralježak i prsni dio (pars thoracica) – 1. do 4. prsni
kralježak
-stijenka dušnika od potkovastih hijalinih hrskavica (cartilagines tracheales) koje su povezane
svezama (ligg. anularia)
-na asimetričnom račvištu se dijeli na desnu (bronchus principalis dexter-kraća i šira) i lijevu glavnu
dušnicu (sinister)
-na račvištu dušnika se u lumen izbočuje sagitalni greben (carina tracheae) – dijeli struju zraka pri
udisaju
-histologija: tunica mucosa (unutrašnji sloj sluznice), tunica fibromusculocartilaginea (srednji sloj),
tunica adventitia (vanjski sloj)
Žilno-živčana opskrba: a. thyroidea inferior (dušnik), rr. bronchiales (dušnice)
Inervacija: n. laryngeus reccurens n. vagi

Probavni sustav (systema digestorium)

-služi uzimanju hrane, njezinoj razgradnji, enzimatskoj obradbi i iskorištavanju
-organizmu se hranom dovodi energija koja se uglavnom dobiva iz bjelančevina, masti i
ugljikohidrata, sadržava i životno važne elemente u tragovima (npr. vitamine)
Dva dijela:
a) Dio u glavi (uzimanje i usitnjavanje hrane)
-usna šupljina (+ žlijezde slinovnice), srednje i donje ždrijelo: hrana se uz pomoć usana, zuba i
jezika uzima i usitnjava, slina ju vlaži i omogućuje klizanje te ju se guta i dovede u ždrijelo
b) Dio u trupu (oslobađanje hranjivih tvari djelovanjem enzima, kemijska razgradnja na
građevne elemente, resorpcija)
 -jednjak, jetra, gušterača, želudac (enzimatska razgradnja u građevne elemente), tanko
crijevo (dovršetak enzimatske razgradnje, resorpcija građevnih elemenata hrane), debelo
crijevo (resorpcija vode i elektrolita iz crijevnog sadržaja), izlaz iz crijeva
-epitelom prekrivena mišićna cijev – čini probavni sustav
-jezik – poprječno prugasti mišići koji su presvučeni vrlo diferenciranim epitelom
-organi probavne crijevi u trupu: višeslojna stijenka – tunica mucosa (troslojna – znakovit, vezivni,
sluznični), tela submacosa, tunica muscularis (dva sloja glatkih mišića i tunica serosa s tela subserosa)
ili tunica adventitia
-vegetativna inervacija, plexus submucosus (Meissnerov splet) i plexus myentericus (Aderbachov
splet) – u sloju tela submucosa između slojeva  tvore intrinzični probavni živčani sustav spojen s
ekstrinzičnim vegetativnim ŽS

USNA ŠUPLJINA (cavitas oris)

-prostor prekriven sluznicom - tunica mucosa oris
-3 dijela:
1) vestibulum oris (predvorje): labia oris (usne), buccae (obrazi), dentes (zubi) s alveolarnim
nastavcima, zubno meso (gingiva), male žlijezde slinovnice
-usne su u sredini vezane za zubno meso gornje ili donje čeljusti pomoću vezivnog tračka
2) cavitas oris propria (prava usna šupljina): alveolarni nastavci, zubi i zubno meso
-krov čini palatum durum (tvrdo nepce) i palatum molle (meko nepce)
-dno tvore diaphragma oris (mišići dna usne šupljine) na kojima leži lingua (jezik)
-labium superius (gornja usnica) i labium inferius (donja usnica) su povezane u angulus oris (kut
usana) i zatvaraju usnu pukotinu (rima oris) - tu graniče vanjska koža lica i unutrašnja sluznica usta
preko međuzone - usnog crvenila
-usne su nabori kože i sluznice čija je osnova mimični m. orbicularis oris
-obrazi-temelj im čini mišićna ploča (m. buccinator)
-putem isthmus faucium povezana sa ždrijelom
-granicu između usana i obraza označava brazda između nosa i usnice (sulcus nasolabialis)
Žile: a. facialis, v. facialis
Inervacija: n. infraorbitalis (gornja usna), n. mentalis (donja usna), n. buccalis (obraz)
3) fauces (ždrijelo/grotlo) sa suženjem - isthmus faucium koji čini prelazak u ždrijelo

NEPCE
TVRDO-koštani dio oblažu pokosnica i debela sluznica; prema naprijed prelazi u zubno meso
-s obje strane nabora (raphe palati) sluznica tvori poprečne plitke nabore (taru se jezik i hrana)
-male mukozne žlijezde slinovnice (glandulae palatinae) - proizvode sluz za lakše klizanje hrane
MEKO- resica (uvula palatina – nepčani lukovi obuhvaćaju nepčani krajnik (tonsilla palatina))
-nepčani mišići zrakasto se šire u krutu vezivnu aponeurozu (aponeurosis palatina) – osnova
nepčanog jedra: m. tensor veli palatini (napinjač ždrijelnog jedra, polazi s ploče na lubanjskom dnu i
sa stijenke tube auditive, vodoravno ulazi u nepčanu aponeurozu, otvara ulaz u tubu auditivu,
inervacija: n. mandibularis), m. levator veli palatini (započinje na lubanjskoj jami spušta se koso
prema naprijed i ulazi u nepčanu aponeurozu, podiže nepčano jedro i povlači ga prema natrag,
inervacija: plexus pharyngeus), m. palatoglossus (prednji nepčani luk, širi se prema lateralnom rubu
baze jezika, služi suženju isthmus faucium, inervacija: n. glossopharyngeus), m. platopharyngeus
(stražnji nepčani luk, inervacija: n. glossopharyngeus, podizač ždrijela), m. uvulae (započinje s
koštanog tvrdog nepca, skraćuje resicu, inervacija: plexus pharyngeus)

JEZIK
-osnovu čini snažno mišićno tijelo prekriveno diferenciranom sluznicom - tunica mucosa linguae
1) corpus linguae - tijelo jezika
2) apex linguae - vršak jezika
3) korijen jezika - radix linguae - njime pričvršćen za okolne koštane strukture
-dorsum linguae = hrbat jezika - konveksna površina jezika (sluznica: višeslojni neorožnjeni epitel)
-sulcus terminalis = brazda jezika u obliku slova V
 ispred brazde (2/3 jezika): usni/oralni dio - pars anterior ili pars
presulcalis jezika, papillae linguales = jezične bradavice: 4 vrste
(papillae filiformes (nitaste) – osjet dodira, nemaju okusne
pupoljke, papillae fungiformes (gljivaste) – okusni pupoljci,
mehanoreceptori, termoreceptori, papillae foliatae (listaste) –
okusni pupoljci, papillae vallatae (ograđene) – puno okusnih
pupoljaka), hrbat ima izraženu medijalnu brazdu (sulcus medianus
linguae)
 iza brazde (dno ili korijen jezika): ždrijelni/fariengalni dio jezika -
pars posterior ili pars postsulcalis jezika - tvori prednju stijenku usnog dijela ždrijela, površina korijena
jezika nepravilno je prošarana subepitelno smještenim limfnim folikulima (folliculi linguales)
-oba dijela jezika se razlikuju građom sluznice, inervacijom i embrionalnim podrijetlom
-inervacija: n. lingualis (pars presulcalis), n. glossopharyngeus (pars postsulcalis osim valleculae
epiglotticae (n. vagus))

JEZIČNI MIŠIĆI (mm. linguae)

a) VANJSKI-polaze s dijelova kostura (m. genioglossus – pokreće jezik naprijed i povlači ga prema dnu
usne šupljine, m. hyoglossus – povlači jezik prema natrag, m. styloglossus – povlači jezik prema
natrag i gore), inervacija: n. hypoglossus, arterijska opskrba: a. lingualis
b) UNUTARNJI-počinju isključivo unutar jezika, tri sustava vlakana koja teku u tri sloja, a vezana su na
vezivnu osnovu jezika (septum linguae – vezivna ploča, aponeurosis lingualis – čvrsta vezivna ploča),
mm. longitudinales superior et inferior, m. transversus linguae, m. verticalis linguae  služe
promjenama oblika jezika, n. hypoglossus inervira sve unutarnje jezične mišiće
FASCIES INFERIOR LINGUAE
-donja površina jezika leži na dnu usne šupljine i vidljiva je tek kad podignemo jezik
-sluznica donje površine jezika je tanka, labavo vezana za podlogu i tvori u sredini tračak - frenulum
linguae koji seže do zubnog mesa donje čeljusti
-na dnu usne šupljine reljef sluznice usne šupljine tvori obostrano uski uzdužni nabor (plica
sublingualis) koji prekriva podjezičnu žlijezdu
DNO JEZIČNE ŠUPLJINE
-leži sprijeda između grana donje čeljusti, a čini ga mišićna ploča-diaphragma oris (mm. mylohyoidei)
-tu su suprahioidni mišići - leže iznad jezične kosti; za aktivno otvaranje usta + dižu jezičnu kost
kranijalno i ventralno tijekom gutanja (m. mylohyoideus, m. geniohyoideus, m. digastricus – prednji i
stražnji trbuh, m. stylohyoideus)
ŽLIJEZDE SLINOVNICE
-u usnu šupljinu otvaraju se izvodni kanali mnogobrojnih malih žlijezda slinovnica - glandulae
salivariae minores i 3 para velikih - glandulae salivariae majores
MALE – žljezdani paketi sluznice usana, obraza, jezika i nepca, žlijezda vrška jezika  zadaća: vlaženje
sluznice usne šupljine
VELIKE – glandula parotidea – čisto serozna, podušna žlijezda, ovijena fascia parotidea, smještena
ispred vanjskog zvukovoda na stražnjem dijelu mišića m. masseter, kroz nju prolaze grane živca n.
facialis koje žlijezdu dijele na pars superficialis i pars profunda, na prednjem dijelu izlazi debeo
izvodni vod ductus parotideus, otvara se na papilla parotidea  stvaranje sekreta pod utjecanjem
vegetativnog ŽS
Glandula submandibularis – pretežno serozna, podčeljusna žlijezda, smještena u trigonum
submandibulare, tijelo žlijezde leži ispod m. mylohyoideus i m. styloglossus, izvod ductus
submandibularis prati kukasti izdanak žlijezde
Glandula sublingualis – pretežno mukozna, podjezična žlijezda, leži na mišiću m. mylohyoideus i tvori
nabor plica sublingualis, sastoji se od glavne žlijezde čiji se izvodi vod (ductus sublingualis major)
otvara na kvržici pokraj ili zajedno s vodom ductus submandibularis, izvodni vodovi malih žlijezda
(glandulae sublingulaes minores) su kratki i otvaraju se izravno u usnu šupljinu duž nabora plica
sublingualis
 egzokrine žlijezde, slinu izlučuju u usnu šupljinu putem izvodnih vodova, slina olakšava klizanje
hrane, baktericidno djeluje i sadržava enzim za cijepanje ugljikohidrata, razlikujemo vodenastu,
seroznu, bogatu alfa-amilazama i gustu, žilavu, bogatu mukopolisaharidima i glikoproteinima (ovisi o
žlijezdi u kojoj nastaje)
-sastoje se od žljezdanih završetaka te sustava izvodnih kanalića
-žljezdani završetci, prijelazne i sekretne cijevi nalaze se u režnjićima (intralobularno), a izvodni
kanalići između režnjića (interlobularno)

ZUBI (dentes)
-smješteni u koštanim zubnim pretincima gornje i donje čeljusti i pri
zagrizu se zatvaraju bez pukotine - diastema
-heterodontni - različito oblikovani zbog različitih uloga
-izmjenjuju se (diphydont): prvo su mliječni zubi (dentes decidui), a onda
dentes permanentes
Mliječni zubi su modrobijeli i prozirni poput porculana, 2 sjekutića, 1
očnjak, 2 mliječna kutnjaka  20 zuba, jednaki su svojim oblikom trajnim
zubima, dentin tanji i manje otporan, razvoj od 2. embrionalnog mjeseca
3 dijela zuba:
1) corona dentis (kruna) - probija zubno meso i time je vidljiv dio zuba;
ima više površina: facies occlusalis (zubi nasuprotne čeljusti), facies
vestibularis (usne i obrazi), facies lingualis (palatinalis), facies aproximalis
(susjedna kruna)
2) cervix dentis (vrat) - prijelazni dio između ova krune i korijena, viri iz alveole, prekriven zubnim
mesom
3) radix dentis (korijen) – pričvršćen u zubnoj alveoli
-ZUBNI LUK - zubi su u gornjoj i donjoj čeljusti poredani u zubni luk - arcus dentalis superior (oblik
nepotpune elipse) i inferior (parabola)  u okluziji (zatvorena usta) zubi ne nasjedaju jedan na drugi
-parovi: 2 sjekutića (dentes incisivi) - odgrizanje, 1 očnjak (dens caninus) – otkidanje i držanje, 2
pretkutnjaka (dentes premolares) - mljevenje, 3 kutnjaka (dentes molares) – žvakanje  32 zuba
-ZUBNE ALVEOLE - koštani zubni pretinci gornje i donje čeljusti u koje su uloženi zubi, odijeljene
tankim pregradama (septa interalveolaria)
-osnovu zuba tvori zubna kost – dentinum - oblaže zubnu šupljinu (ispunjena nježnim vezivom -
pulpa dentis = zubna srž; od rahlog veziva, vaskularizirana, mijelinizirana i nemijelinizirana živčana
vlakna)
-u području zubne krune dentin prelazi u caklinu (enamelum)
-dentin zubnog korijena prekriva mrežolika koštana tvar (cementum) – zubni je korijen pomoću
vezivne presvlake korijena (periodontium) elastično spojen s alveolarnom kosti

periodontium + cementum + gingiva (zubno meso) + alveola = parodontium

-dentinum, enamelum i cementum su čvrste tvorbe slične kosti
dentinum – nastaje djelovanjem odontoblasta, ove stanice priliježu uz dentin iznutra, a njihovi izdanci
(Tomesova vlakna) uloženi su u dentinske kanaliće koji idu do dentinsko-caklinske ili dentinsko-
cementne granice, temeljna tvar se sastoji od organiziranog matriksa, kolagenskih vlakana i soli, ne
sadržava krvne žile
enamelum – caklina je najčvršća tvar ljudskog tijela, nema stanica, temeljna tvar (97% anorganskih
tvari, nema kolagena), sastoji se od caklinskih prizmi koje su spojene slabo kalcificiranim matriksom
cementum – mrežolika kost s malo ili bez stanica, kolagenskim vlaknima vezana za dentin i alveolarnu
stijenku, kolagenska vlakna (Sharpeyeva vlakna) periodonta razapeta su između cementa i alveolarne
kosti
Nicanje i izmjena zuba
Prva denticija započinje između 6. i 8. postnatalnog mjeseca, a završava krajem 2. godine života. Prvo
se pojavljuju sjekutići, potom slijede 1. mliječni kutnjak i očnjak, a na kraju 2. mliječni kutnjak. Zubni
korijen nije u potpunosti razvijen, a zubna šupljina je široka. Nakon izbijanja zuba počne nagli rast
zubnog korijena i tkiva diferencijacija periodonta. Ispod mliječnih zuba nalaze se krune trajnih zuba.
Sjekutići, očnjaci i mliječni kutnjaci su zubi 2. denticije.
Zubni greben  caklinski organ  caklinsko zvono  zubna papila  zubna srž
Caklina se stvara od unutarnjeg caklinskog epitela, a dentin i cement od odontoblasta zubne pulpe.
U 4. mjesecu fetalnog života caklinski se organ odvaja od zubnog grebena koji polako nestaje.
Caklinski organ: vanjski caklinski epitel, caklinska pulpa, unutarnji caklinski epitel (diferenciraju u
enameloblaste) – tijekom daljnjeg razvoja se skoro u potpunosti razgradi
Stvaranje dentina: na površini odontoblasta, dentinska temeljna tvar + kolagenske fibrile 
nekalcificirani predentin – mineralizacijom postaje dentin
Zubni korijen nastaje nakon stvaranja zubne cakline. Istodobno započinje rub između unutrašnjeg i
vanjskog caklinskog epitela urastati u dubinu i stvarati cjevčice koje svojim brojem odgovaraju broju
korijena određenog zuba. Nicanju zuba prethodi razgradnja caklinskog organa.
Cement, periodont i alveolarna kost proizvod su zubne vrećice i kasnije zajedno s korijenom stvaraju
strukture zubne krune.
Žile: a. maxillaris, gornja čeljust - a. alveolaris superior posterior (stražnji dio), aa. alveolares
superiores anteriores (prednji dio), donja čeljust – a. alveolaris inferior, vene: plexus pterygoideus
Živci: n. trigeminus, n. maxillaris, n. mandibularis, n. alveolaris inferior (zubi donje čeljusti), plexus
dentalis superior (zubi i meso gornje čeljusti)
PHARYNX (ždrijelo)
-mišićna cijev, 12-15cm
-obješena na lubanjsku bazu te u visini prstenaste hrskavice prelazi u
jednjak
-stražnja i postranična stijenka nemaju otvora, a prema naprijed se spajaju s
nosnom, usnom šupljinom i grkljanom
3 dijela:
1) pars nasalis pharyngis (epifarinks ili nazofarinks) - spojen s nosnom
šupljinom preko stražnjih nosnih otvora
2) pars oralis pharyngis (mezofarinks ili orofarinks) - križanje probavnog i
dišnog puta; prelazi u usnu šupljinu preko isthmus faucium
3) pars laryngea pharyngis (hipofarinks ili laringofarinks) - otvara se u grkljan preko aditus laryngis
3 sloja stijenke:
sluznica (tunica mucosa) – prekriva mnogobrojne žlijezde slinovnice, subepitelno vezivno tkivo je
bogato elastičnim vlaknima koja omogućuju rastezanje ždrijelne stijenke, na prijelazu u jednjak
sluznica prednje i stražnje stijenke ždrijela je venskim spletovima i vezivom odvojena sprijeda od
grkljana, a straga od kralježnice
mišićni sloj (tunica muscularis) – mm. constrictories pharyngis (suzuju i stežu ždrijelo), mm. levatores
pharyngis (podižu ždrijelo), m. constrictor pharyngis superior najvećim dijelom polazi s processus
pterygodieus i raphe pterygomandibularis, m. constrictor pharyngis medius s jezične kosti, a m.
constrictor pharyngis inferior sa štitaste i prstenaste hrskavice, mišići podizači ždrijela: m.
stylopharyngeus, m. palatopharyngeus, n. salpingopharyngeus
vezivna adventicija (spatium peripharyngeum) – omogućuje pomičnost ždrijela prema okolnim
strukturama: spatium retrophayngeum, spatium paraphayngeum
-žile i živci: a. pharyngea ascendens rr. pharyngeales, plexus venosus pharygeus, n. glossopharyngeus
i n. vagus
Gutanje
1. Voljni početak gutanja – kontrakcija dna usne šupljine, jezik se potiskuje prema mekom
nepcu
2. Refleksno osiguranje dišnog puta – meko nepce se podigne, nategne i pritisne na stražnju
stijenku ždrijela, zatvore se gornji dišni putovi, kontrakcijom mišića dna usne šupljine podižu
jezičnu kost i grkljan, grkljanski poklopac se spušta, zatvara se procjep između glasnica i
kratkotrajno prestane disanje, donji dišni putevi odvojeni od puta hrane
3. Prolazak hrane kroz ždrijelo u jednjak – podizanjem grkljana ždrijelo se otvara prema naprijed
i gore, jezik potiskuje zalogaj kroz ždrijelni tjesnac u ždrijelo, kontrakcijom stezača pomaže se
tijek zalogaja u jednjak
-središte gutanja nalazi se u produženoj moždini iznad središta disanja

JEDNJAK (oesphagus)
-mišićna cijev promjenjiva oblika koja vodi zalogaj od ždrijela do želuca; 25cm
-započinje u donjem rubu prstenaste hrskavice
3 dijela:
1) pars cervicalis - kratki dio; naslanja se na kralježnicu i dušnik
2) pars thoracica - naslanja se samo na dušnik i na LPK
3) pars abdominalis - najkraći dio jednjaka; jednjak pričvršćen do želuca
3 suženja:
1) gornje (usta) – leži iza prstenaste hrskavice, kružna mišićna vlakna
2) srednje (aortno) – leži u visini križanja luka aorte
3) donje (ošitno) – leži u otvoru hiatus oesophahgeus diaphragmae