Professional Documents
Culture Documents
Nema Vremena Za Karmu
Nema Vremena Za Karmu
by � Paxton Robey
Pre nekoliko meseci slusao sam kako govori Ram Dass u Oklahoma City-iju.
Pricao je o svom preminulon prijatelju Emmanuel-u, sa kojim je Pat Rodegast
imala spiritualni kontakt. Neko iz publike pitao ga je kako zna da su informacije
koje je primio od Emmanuel-a verodostojne. Ram Dass je odgovorio: "Po tome
sto njegove reci nisu u meni izazivale otpor, bile su mi bliske. Kako bismo
drugacije znali?"
Razlicito dozivljavamo ono sto cujemo i ono sto procitamo. Ja vise volim da
slusam pricu sa trake, nego da citam tekst. Vise volim da gledam film, nego da
citam knjigu. Stil i energija govornika takodje cine deo poruke. Znam da ima onih
koji misle drugacije i da im zivi govor smeta da poruku dozive u punom smislu.
Oni, dok citaju, tekstu dodaju i sopstveni dozivljaj.
Priznanja
Kada sam pre nekoliko godina osetio da je doslo vreme da se napise knjiga,
uznemirio sam se. Ne volim ne pisem, volim da govorim. Kada sebi zelim da
pojasnim neku ideju ili koncept, o njima govorim. Dok govorim, jasnoca dolazi.
Govor je cesto moja meditacija, moj nacin da podesim frekvencije prema
nevidljivim carstvima. Poceo sam istinski da verujem u ono sto kaze Donald
Shimoda: "Znanje zbog kojeg smo odabrali da se rodimo u ovom zivotu naci
cemo na onom putu koji nas cini srecnim". Ja sam srecan kada govorim.
Ako vec treba pisem knjigu, neophodna mi je pomoc. Zamolio sam univerzum
da mi pomogne. Nisam se mnogo iznenadio kada mi je posle jedne radionice
koju sam drzao u Dallas-u, jedna od polaznica, Lone (izgovara se Luna),
napisala pismo. Pitala me je da li bi mogla da mi asistira da napisem knjigu koja
bi te ideje priblizila ljudima. Hvala univerzumu!
Moj brat i sestra, Ric i Beth, pomagali su mi i podrzavali mi na svaki nacin bez i
najmanjeg osudjivanja. Duhovni ucitelj, cije sam vodjstvo sledio i tako
prevazilazio totalni gubitak samopouzdanja bila je Carol Parish-Harrah. Ann
Smith, najveci svetski telepata, je uvek tu, spiritualno "ukljucena". Nasi susedi,
koji su nas prihvatili u komuni "Veliki duh" su Jake i Cathy Walker. Mona Hale,
hvala. Ona vidi sve, cuje sve, zna sve, a veoma malo govori. Hvala Pam Cox.
Postoje bukvalno desetine ostalih koji zasluzuju moju zahvalnost za njihovu
bezuslovnu podrsku, duhovnu i drugu.
I, naravno, moj najveci pristalica je moja supruga Anne. Mi smo otkrili da nas
odnos istinski srecnim cini jedna recenica iz "Kursa cuda": "Da li zelis da budes
u pravu, ili da budes srecan?"
Paxton Robey
Nalazimo se na pragu 21. veka, na prelasku iz Ere Riba u Eru Vodolije. Ljudska
svest danas u velikoj meri otvoreno tezi miru, harmoniji, duhovnosti,
neogranicenim mogucnostima da se kanalisemo sa svim onim sto nam je
nekada delovalo kao misticizam ili naucna fantastika.
Nesto se desi stanovnicima ove planete kada osvane Era Vodolije. To nije
nikakva slucajnost, niti je bez svrhe. Svima ce biti bliske skrivene tajne proroka,
jogija i majstora ucitelja u Eri Vodolije. Neko ce do ovih informacija doci pre
nego ostali, i pozelece da povede Zemlju ka njenom isceljenju, prociscenju i
obnovi.
Ono sto najvise volimo da radimo jeste nasa kosmicka svrha. Svaka osoba do
nje dolazi preko serije dogadjaja i iskustava. I ja sam ih imao, bas kao i vi. I vi
ste, isto kao i ja, imali tendenciju da ih racionalizujete ili odbacujete. Ako se
osvrnemo unazad uvidjamo da je svako i najmanje saznanje i prosvetljenje bilo
precizno pozicionirano u vremenu i prostoru da nas pokrene u pravcu koji smo
izabrali.
Ne secam se tacno da li sam imao deset ili jedanaest godina kada sam dobio
veoma uverljivu, verodostojunu poruku od "Duha" koji mi je razjasnio dogadjaj
koji se desio u crkvi nekoliko sati ranije. Mogu da kazem da sam veoma
zadovoljan svojim religioznim vaspitanjem. Imao sam srece. Moji baba i deda,
tetke, ujaci, rodjaci, cela porodica i familija nisu se fiksirali na djavola niti na
grehe. Propovedi su uglavnom bile vezane za moralne teme, cinjenje dobrih
dela...prilicno neskodljivo da se prevazidje poneki ucinjeni greh. Medjutim, te
subote govorio je neki svestenik koji je bio gost. Govorio je veoma glasno,
nikada nisam cuo da neko tako vice. Naglasavao je neke stvari koje su mi bile
nepoznate: vatra u paklu, sumpor, vecna kazna koju propisuje razjareni Bog. Na
putu kuci, u DeSoto, majka je pokusavala da objasni ili da racionalizuje ono sto
smo upravo culi. Tada sam prvi put dobio nagovestaj o tome da bi Bog mogao
biti i neprijatelj. Svaka celija u mom mozgu je analizirala sta bi sve lose moglo
da se dogodi u mom zivotu.
Kada smo stigli kuci, ja sam ostao u dvoristu da razmatram ove nove i pomalo
uzasavajuce implikacije. Tacno se secam mesta na kome sam stajao kada je u
mojoj glavi progovorio neki glas. Prolazio sam izmedju stare peci od opeke i
metalne ograde, dvadesetak metara od kuhinjskog prozora. "To ne vazi za tebe.
Ne postoji nista cime bi ti mogao da naljutis Boga. Uvek ces biti O.K." glas je bio
prijatan , ni nalik na propovednikov. Nije nista podvlacio, samo je rekao
cinjenicu. Glas je znao da je Bog na mojoj strani i ja sam znao. Dok sam
koracao prema kuhinjskim vratima znao sam da se do kraja svog zivota necu
plasiti Boga niti onoga sto dolazi posle smrti. Iako tada taj dogadjaj za mene
gotovo da nije bio vredan pomena, imao je snazan i znacajan uticaj na moj zivot.
Mnogo godina kasnije, kada sam spoznao da svrha mog zivota nije da budem
"uspesan" u nekoj korporaciji, setio sam se tog dogadjaja, kao i nekih drugih.
Godine 1973 zavrsio sa kurs "Silva metod kontrole uma". Cetrdeset sati treninga
psihickih sposobnosti. Otkrio sam da svako moze da nauci da koristi uvecane
psihicke sposobnosti. Jedan instruktor Silve je rekao: "Ako po zavrsetku ovog
kursa nemate pouzdani osecaj da ste ekstrasens, bez pogovora cu vam vratiti
novac". Sedam puta sam obnavljao seminar. Nikada nisam cuo da je neko
trazio da mu se vrati novac. Nikada nisam posumnjao da sam ekstrasens.
Video sam sta je cilj Ere Vodolije. Video sam ponovno uspostavljanje Rajskog
Vrta na Zemlji koje ce se desiti ako svako od nas sledi put radosti. Video sam da
ne dolazi u obzir da pobedi djavo. Video sam da svi izrazi dualiteta, kao i dobro i
zlo, predstavljaju iluziju koja sluzi kao nastavno sredstvo kojim se sluze ucitelji u
Zemljinoj skoli da nas nauce kako da dostignemo svoj legitiman status
otelotvorenja Boga.
Ipak, jos uvek nesto nije bilo u redu. Iako sam video vise od onoga sto sam
mogao da shvatim i osetio vise od onoga sto sam mogao da prihvatim, jos uvek
sam bio samo glasnik. Zatvorenih ociju mogao sam da vidim, osetim, znam
"veliku sliku", a jos uvek sam bio povezan sa ovim telom. Vodici su me stalno
uveravali da to nije greska.
Mogao sam da dobijem odgovor na pitanja na koja nema odgovora. Mogao sam
da vidim savrsenstvo u ovom ocigledno nepravednom zivotu na Zemlji. Kada bih
se vratio u "realnost", da zaradjujem za zivot i komuniciram sa ljudima, velika
slika bi brzo iscezla. Ne treba mnogo vremena da se nejasna kosmicka misija
zameni sebicnom i nesigurnom pespektivom, koja sadrzi nase nezadovoljene
potrebe, svadje, nepravdu.
Bio sam zaposlen u velikoj avio kompaniji kao glavni inzenjer, rukovodilac na
celoj floti Boinga 707, odgovoran za eventualno odlaganje poletanja aviona iz
tehnickih razloga. Veoma kompetitivan i stresan posao. I sada, odjedanput,
stres je nestao. Bukvalno, u roku od pet meseci, nisam radio nista. Nisam brinuo
ni o cemu, sve je funkcionisalo samo od sebe. Flota Boinga 707 je bila na prvom
mestu u celom SAD-u. Svakog dana sam odlazio na posao, pio kaficu, puno
caskao, puno se zabavljao. Ni traga od napetosti.
Sve je funkcionisalo sjajno u svim aspektima mog zivota. Pet meseci vladala je
harmonija u kuci, automobil me savrseno sluzio, zdravlje mi je bilo savrseno.
Mir, uzivanje, raj gde god se okrenem.
Ne samo da je moj zivot bio savrsen, hvala lepo, poboljsavali su se i zivoti svih
onih koji su bili pored mene. Na primer, neko ko ima grip bi pricao sa mnom
nekoliko minuta i grip bi iscezao. Moja sekretarica je pocela da vodi evidenciju o
ovome i da mi "privodi" neke nepoznate ljude. Primetio sam sta radi, a ona mi je
objasnila da je pre nekoliko nedelja pored mog radnog stola sedela neka zena
bolesna od raka. Potpuno je ozdravila.
Snovi su mi uvek bili znacajni i korisni. Imao sam san, upecatljiv i komplikovan.
Ukratko, receno mi je da stanje u kome se nalazio moj zivot nisam stvorio ja. To
su zbog mene stvorili "oni". Kazali su da u svom zivotu uvek mogu da dostignem
takvo stanje, bez njihove pomoci. Jedva da sam imao za sta da se uhvatim.
"Idemo na odmor", rekli su. Rekli su mi da je na meni da naucim kako da
dostignem kontrolu nad svojim zivotom do trenutka kada cu moci da
demonstriram �prirodno univerzalno stanje bica� (nema napetosti, sve je mir,
blagoslov, harmonija, radost) drugim ljudima koji zive u ovoj neprirodnoj
Zemljinoj skoli u kojoj vlada zabrinutost, sumnja, osecaj krivice i bespomocnosti.
Dok sam jos uvek na ovoj planeti, moj zadatak nije samo da sam dostignem
stanje prosvetljenosti, vec i da njime toliko ovladam da bih mogao da
pomognem jos nekim drugim ljudima da ga dostignu. U stvari, rekli su mi, na
Zemlji ima nekoloko desetina hiljada kosmickih emisara koji ce za koju godinu
da dostignu to stanje "sva-napetost-je-nestala". Kada ucimo da se oslobodjamo
sopstvene napetosti mi ucimo celu planetu da radi to isto. Kada ucimo da
ostvarimo unutrasnji mir ili da se iscelimo, mi ucimo celu planetu da radi to isto.
Kazu da ne mozemo da se borimo za mir. To je oksimoron.
Postati majstor predstavlja put u kome smo sami sebi vodici. Vaznesenje su
stepenice koje su sagradjene za svakog posebno. Ne mozemo nikoga da
ovlastimo da se iskupi umesto nas. Postoji samo odluka da ponovo osvojimo
svoje pozicije u kraljevstvu. Mora da postoji volja da se vratimo u prirodno stanje
bica u univerzumu i napustimo ovu neprirodnu igru odvajanja, borbe, utakmice,
odbrane svojuh pozicija.
Majstori ucitelji su oduvek znali da oni to ne mogu da urade umesto nas. Mogli
su samo da nam daju primer koji bismo sledili. Sada je na nama red. Mi treba da
ucinimo da nas zivot funkcionise, a posto smo uvek svi telepatski povezani na
Zemlji, to ce uraditi i drugi koji to zele, sledeci nas primer, po sopstvenom izboru
i u skladu sa svojom slobodnom voljom.
Po cijem to nalogu...
Nedavno, posle jedne moje radionice, jedna zena me je pitala: "Sta je Bog?"
Bilo je vec kasno, ljudi su se vec spremali da krenu kuci, pa sam rekao:
"Zapravo ne znam".
Kasnije, kada sam razmisljao o tom skupu tragaca, osetio sam da nisam dobro
postupio. Morao sam da joj ponudim neki koristan odgovor u fazi puta na kojoj
se nalazila. Bez obzira na to sto su van mog domasaja potpuno razumevanje
Boga, trodimenzionalne stvarnosti, cetvrte ili pete dimenzije.
Religiozne vodje ili filozofi cesto nam objasnjavaju sta je Bog. Mozda je mnogo
vaznije, u ovom trenutku, da budemo svesni toga sta Bog nije. Mnogima od nas
je tesko da se odnosimo prema Bogu kao "ocu" ako sami nismo imali oca koji
nas je voleo i podrzavao. Ne mozemo da zamislimo Boga koji nas ocenjuje na
osnovu nasih dela i misli. Cak iako pristanemo na to da Bog sve prasta, jos uvek
nismo ubedjeni da smo dostojni prastanja.
U Bibliji pise da je Bog stvorio coveka prema sebi. Mnogo ljudi je to pogresno
protumacilo i veruje da ja Bog stvorio coveka prema svom izgledu.
Bog nije gubitak. Nije borba. Nema ego koji se vredja kada nesto nije po
njegovoj volji. Ne moze da se ljuti na ljude. Nije nestrpljiv. Nije ni muskog, ni
zenskog pola, niti je bespolan. Bog je princip, u znacenju oslobodjenom
personalnih uticaja ili ega. On je princip nepromenljive ljubavi, kreativnosti,
saosecanja, samo izvoriste svega toga. Posto je princip, on (to) ne moze biti
uvredjen i nikako ne moze da uskrati neogranicnu radost svemu sto je stvorio,
ukljucujuci svakoga od nas.
Bog sigurno jeste jedna stvar- bezuslovna ljubav. Mozda rec bezuslovna
prevazilazi nase razumevanje. Nista sto moze da uradi bilo koje ljudsko bice nije
izvan Bozjeg narucja. Nijedna nasa krivica nikada nije bila predmet osude.
Nijedna nasa depresija nije realno zasnovana na istinitoj (kosmickoj) percepciji
date situacije. Kada zaista shvatimo ove recenice, ustanovicemo da smo sami
sebe iscelili, isto kao i nasu planetu, da smo oslobodili nasu porodicu. Zvucu
"cool"?
Ulazimo u Eru Vodolije. Ona se ponavlja svakih dvadeset sest hiljada godina.
Nemamo istorijskih tragova od pre dvadeset sest hiljada godina. Ali, imamo
istoriju vrsta. Postoji mitologija, legende, usmena predanja koja govore o samom
pocetku vremena. Govore nam o Potopu i potapanju Atlantide. Takodje govore i
o Rajskom Vrtu i vremenu kada su se Bogovi i Boginje motali po Zemlji, kada
covecanstvo nije znalo znacenje reci kao sto su dobro i zlo.
Prvo poglavlje
"ZEMLJINA SKOLA"
Ovo je prvo poglavlje knjige "Nema vremena za karmu". Knjiga daje uvid u licnu
slobodu, okoncanje borbe, reinkarnaciju, metafiziku, duhovno kanalisanje,
isceljivanje i jos mnogo toga drugog.
___________
Ljudi na ovoj planeti retko imaju vremena ili zelje da saznaju vise o stvarima koje
nisu povezane sa prostim "guranjem" napred, prezivljavanjem, manipulisanjem
sa svetom koji se neposredno nalazi oko njih. Uvazavamo institucije,
univerzitete i korporacije kojima nase drustvo omogucava da izbegnu da se
zvanicno pozabave bilo cim sto nije prakticno- kao sto su, na primer, vecnost ili
cuda.
Pre ili kasnije medjutim, naoko, bez ikakve veze sa nasim "normalnim" zivotima,
univerzum pocinje da se pojavljuje u nasem kratkovidom vidnom polju kojim
posmatramo zivot. Pocinje da nam otkriva novi pogled na svet. Pocinjemo da
primecujemo vezu izmedju uzroka i posledice tek posle hiljada zivota koje smo
proziveli na ovoj planeti. I mozda jos i vise u drugim skolskim sistemima.
Dostizemo razvijeniju svest o tome da vidljiva realnost nije jedina realnost koja
postoji. Pocinjemo da razumevamo da postoje neka pitanja na koja intelekt
jednostavno ne moze da pronadje odgovore, bar ne u stanju razvoja u kome se
nalazi. Sve vise koristimo intuiciju kada treba da donesemo neku odluku.
Pre mnogo godina prolazio sam kroz jednu od mnogobrojnih faza u zivotu.
Ovoga puta u pitanju je bila faza "Buda". Citao sam nekoliko knjiga o Budinom
zivotu. U jednoj knjizi bilo je nesto sto me nateralo da se zaista duboko
zamislim.
Nije tesko pogoditi da sam ja imao mnogo toga da naucim, ne Buda. U tom
trenutku sam bio spreman da pokusam da saznam sta se zaista desava na ovoj
planeti, da vidim vise od onoga sto se naizgled desava.
Kada postojimo izvan carstva vremena i prostora, svi smo jednaki, potpuno
ostvareni, individualni aspekti Boga. Svi imamo neodvojivu i totalnu spoznaju
Boga i svih Bozjih dela. Ali, ocigledno, dok smo na Zemlji, mi makar privremeno,
zaboravljamo na nase jedinstvo sa Bogom. Zanimljivo, ipak cesto imamo
suptilan, negde duboko usadjen osecaj da je celokupno znanje pohranjeno u
nama samima. Koliko se cesto obracamo nasem "visem bicu" ili "duhu"?
Uranjamo delimicno ili potpuno u tisinu. To nam dokazuje da smo, zapravo, ipak
svesni da mi sami znamo sve odgovore.
Upotrebicu parabole kako bih pokusao da nacinim filozofski ili metafizicki model
koji bi mogao da baci malo svetla na ono sto dozivljavamo kao realnost. Jedna
od njih, koja meni puno koristi, je ona u kojoj ja sagledavam spiritualni razvoj
kao iskustvo koje se stice kroz osnovnu skolu.
Engleski jezik nije duhovni jezik jer je kreiran kako bi se ubrzala ekonomska
razmena i trgovina. U njemu ne postoje reci kojima bi se opisalo ono sto zelim
da objasnim. Kada ne posedujemo tacne reci, moramo da koristimo metafore,
dopustajuci svakome da ih interpretira onako kako mu najvise odgovara. Zato,
hajde da do kraja iscrpimo tu analogiju o skoli.
Prijatnost moze da smeta nestrpljivim ucenicima. Sta vecina ljudi kaze kada sve
u njihovim zivotima funkcionise, a oni se osecaju divno? "Boze, odsada ja
preuzimam stvari u svoje ruke. Sve je pod kontrolom. Mislim da bih ja sada
mogao da budem glavni." Kada se, sa druge strane, obrate za pomoc
univerzumu? Kada kazu: "Mislim da je potrebno da otkrijem kako sistem
funkcionise. Treba mi jedna knjiga za prosperitet, jedna za izceljenje. Zelim da
razumem. Zelim da budem majstor!" Jedini put kada nam uopste pada na pamet
da izrazimo ovakve zelje je kada smo povredjeni. Da li uvidjate kako bol moze
biti koristan? Odredjeni studenti, ipak, jos uvek izbegavaju teske kurseve i mogu
proziveti hiljade zivota u istom razredu. Oni kazu svojim savetnicima za izbor
skole koju zele da upisu: "U redu, uzecu ovaj laki tecaj, onaj drugi mi se cini
isuvuse tezak. Zelim nesto lakse, sa uciteljem koji mi nece davati testove iz
algebre i ne zelim nikakve finalne ispite". Ljudi prilicno cesto traze ovakav
raspored.
Takodje, postoje nestrpljiva bica koja stoje na kapiji skole i kazu: "Zao mi je.
Pripremili ste mi zaista lep raspored, jedino sto izgleda potpuno isto kao i onaj
prethodni koji sam dobio, isto kao i onaj pre njega. Izgleda skoro kao da ste ga
fotokopirali. Fotokopirali ste ga? Zao mi je, ali ja nemam vise vremena da
prozivljavam jos deset hiljada zivota. Zelim da budem primoran da se
usredsredim na duh i ne zelim da se opet zaglavim u bogatstvu i u kuci i u
osudjivanju ljudi. Tako sam proziveo vec hiljadu zivota, postao sam ekspert.
Znam da to mogu. Da li mogu, molim Vas, samo ovaj put, naravno, ako se Vi
slazete, da li mogu da dobijem kancer? A da li bih mogao da imam dete koje
boluje od leukemije? Zelim da budem primoran da kazem: "Boze, zasto? Boze,
zasto?" Ne zelim vise da gubim vreme. Da li, ikako, postoji nacin da kompletiram
celo obrazovanje u toku tri naredna zivota? Dajte sidu, dajte kancer, dajte rat-
uzimam sve sto zelite da mi date. Dacu za to zadnju paru koju imam. Svi moji
prijatelji su vec diplomirali i srecni su u vecnosti. Voze se na toboganima u
zabavnom parku u Sistemu Nirvana. Mogu da ih vidim, ali ne mogu da im
pridjem. Molim Vas, dajte mi makar malo bola da bih mogao da se probudim. I,
da li mozete da mi ucinite jos samo jednu uslugu? Kada stignem tamo dole, da li
mozete da me oborite na kolena i saterate me u ugao svaki put kada zaboravim
da trazim pomoc od univerzuma i svaki put kada se moja vizija zamagli? Na
tome bih Vam bio veoma zahvalan. Kada se taj zivot zavrsi, zelim da znam da
sam zaista mnogo napredovao, onoliko koliko sam napredovao u svih pet
hiljada prethodnih inkarnacija zajedno. Tako sam umoran od ove igre!"
Osoba koja zeli da dozivi mir nece otici da gleda ovakav film. Ali mi, u stvari, ne
volimo mir. Mi smo avanturisti koji veoma vole stimulaciju. Izgleda da je to glavni
razlog sto smo stvorili Zemlju i Suncev sistem. Isuvise zelimo da odemo u
bioskop i budemo prestravljeni. Posle toga smo dovoljno drski da kazemo kako
nismo mi u svom zivotu birali dramu. Mozete da se kladite da jesmo. Ne samo
da smo odabrali inkarnaciju koja je identicna onoj koja se prikazuje na ekranu,
nego smo i platili skolarinu da bismo se upisali u skolu. A kada nam neko kaze
da je sve to iluzija, vredjamo se.
Ako je nasa tehnologija sposobna da nas tokom dva puna sata uveri da je ono
sto dozivljamo stvarno, sta mislite, sta sve moze tehnologija kojom raspolaze
univerzum? Da li znate da Bog ima bolje trik efekte od Holivuda? Da li je ova
planeta samo jedan trodimenzionalan hologram sa kvadrofonicnim zvukom koji
se odvija iza nasih ocnih kapaka? Ili je ona stvarna? Da li ce uskoro da krene
odjavna spica? Da li ce da se upale svetla? Kada se svetla upale, da li vidimo
tragove krvi na bioskopskom ekranu? Koliko puta su glumci, zapravo, umrli u
onome sto smo upravo gledali? Znate da oni nisu istinski povredjeni, zato sto
ste o tome vec citali u novinama- "Dvadeset pet glumaca ubijeno kod O.K
korala". Oni nisu mrtvi. Glume u drugom filmu sledece nedelje.
Mi smo svi vec bili ubijani vise hiljada puta i iskreno, nije nas briga.
U dugorocnom kosmickom smislu, na kraju nas tragedija nece ni zanimati. Istina
je da je Bog ljubav, a ljubav ne dopusta tragediju. Dok se film prikazivao, bili
smo u stanju da kontrolisemo ljutnju i bes i da se ne popnemo do ekrana da
pobijemo negativce. Ovaj skolski sistem funkcionise potpuno isto kao Holivud.
Zemlja je veoma dobro planirana, tehnicki savrsena iluzija. Toliko je perfektno
kreirana, da mi zaista verujemo da film pocinje na pocetku, a zavrsava se na
kraju. Mislimo da je vreme linearno i ne shvatamo da je film snimljen po
sekvencama. Kada bismo videli kako se film montirao, ne bismo bacali novac da
kupujemo kartu.
Sada zamislite, ako su ljudi voljni da plate pet, deset dolara da gledaju Ramba,
sta mislite, koliko moraju da plate za dramu koja traje citav zivot? To izuzetno
puno kosta. Pa ipak zele da plate, jer im je savetnik za izbor skole ispricao o
kakvoj se skoli radi, kakve sve diplome mogu da dobiju i da ce im to doneti vecu
slobodu i veci kapacitet za razumevanje. Ljudi odlucuju da se upisu u skolu
kakva je Zemlja zato sto su videli da je drama mocan pokretac duhovnog
napretka.
Ram Dass je pricao o svom guruu koji je opisivao ljude koji se namerno
izgladnjuju. Sa suzama u ocima ti ljudi su govorili: "Zar ne vidite kako je sve ovo
savrseno?" To je savrseno, ali zaudara. U svakom slucaju ovde se desava
mnogo vise od onoga sto mozemo da razumemo u nasem trenutnom stanju
svesti. Hajde da se ovom temom pozabavimo.
Hajde da umesto nasih starih verovanja da je Bog nemocan da spreci
nepravilnosti, razmotrimo mnogo mocniji koncept- koji je istovremeno i mnogo
vise ispunjen ljubavlju. Svaki razred u ovoj skoli je neophodan i postoje
odredjene stvari koje ucenici u odredjenim razredima rade, jer su one za njih
odgovarajuce. Arapi moraju da ratuju, bas kao sto i Aboridzani i ljudi sa Wall
Street -a moraju da rade to sto rade. Oni se nalaze u odredjenim razredima i
dobijaju odredjene zadatke. Ako zelite da budete srecni kao ucitelj u cetvrtom
razredu, morate da razumete kako cetvrti razred funkcionise. Nastavni plan
cetvrtog razreda na Zemlji sadrzi mnoge lekcije o osecaju odvojenosti od Boga i
ostatka covecanstva. U cetvrtom razredu se suprotstavljamo drugim osobama i
grupama u pokusaju da dokazemo da smo u pravu, a da su drugi neznalice. Mi
ih i unistavamo ako treba, kao licnosti ili kao nacije. To nije nista pogresno- to je
naprosto cetvrti razred.
U okviru skolskog sistema postoje dve razlicite grupe ucitelja- oni koji mogu da
hodaju po povrsini vode, vaskrsavaju mrtve, prozive zivot u miru i sigurnosti. I
oni drugi, koji sve rade po ovozemaljskim pravilima. Ova druga grupa uvek zeli
"da bude u pravu". Umiru od bolesti izazvanih stresom, a u nasledje ostavljaju
osecaj krivice i frustriranosti. Oni iz prve grupe su ucitelji majstori. To su bili Isus,
Buda, Krisna, stotine manje poznatih probudjenih bica. Majstori zive sledeci
duhovne principe, ostavljajuci po strani vecinu uticaja ega. Druga grupa ucitelja
tezi da se osloni na intelekt i "dobre procene" kada treba da donese neku
odluku, umesto da se okrene duhu. Drugu grupu sam nazvao autoriteti. Vi ih
poznajete- oni su vas vaspitali, ucili, trenirali. Oblikovali i usadili Vam sopstveni
"ispravan" sistem verovanja.
Ljudi po navici iskljucuju iz svog sistema verovanja sve ono sto je izvan polja
njihove percepcije. Nasu paznju u tolikoj meri okupira svakodnevni zivot, da,
posto smo proziveli godine kao odgovorne odrasle osobe, potpuno gubimo moc
da se usredsredimo na ono sto nije tako ocigledno.
Sasvim maloj deci jos niko nije stigao da kaze "glupost" o postojanju
beskonacnog broja realnosti. Sve je moguce za mladi um. Ogranicenja, teskoce,
zabrane, krivica, "ovo treba da uradis, ovo moras da uradis", surov zivot- sve te
pretnje su u stvari naucene. Ova neprijatna ubedjenja usadili su nam
dobronamerni autoriteti.
Autoriteti vide odgovornu obrazovanu odraslu osobu za koju je istina ono sto
moze da se opazi pomocu pet cula. Inteligentna bica na ovoj planeti su
pronicljiva. Dolaze do informacija ocima, usima i skladiste ih u mentalnu banku
podataka. Do informacije se moze doci iskustvom, ali i posredno, kroz knjige itd.
Kada dodje vreme za akciju, oni prepakuju uskladistene informacije tako da
pronadju najprobitacnije resenje za problem. Ipak, sva resenja su, de facto, vec
vidjena. Stalnim ponavljanjem ovog procesa, neki ljudi postaju odlicni autoriteti.
I, veoma, veoma sporo Zemlja napreduje. Iako jos uvek postoje ratovi i nema
dovoljno humanosti na svetu, ipak idemo napred korak po korak.
Zasto smo imali poverenja u autoritete, zasto je bilo ko ko cita ove reci, u nekom
trenutku poverovao u ogranicena verovanje kao sto su ova? Zasto su ucenja
majstora uvek u suprotnosti sa onim cemu nas uce autoriteti koji su nas odgojili?
Suprotno od naseg vaspitanja i obrazovanja, majstori kazu da treba da
postanemo kao mala deca, da ne brinemo o tome sta ce biti sutra, da treba da
budemo bezbrizni kao ljiljani u polju. Majstori ne kazu da treba da branimo svoju
zemlju, posao ili svoj nacin zivota. "Kurs cuda" kaze da ne treba ni da
napadamo, ni da se branimo i da nikada ne opravdavamo svoj stav drugoj
osobi. Kaze da umesto da budemo obazrivi kada se upustamo u odnose sa
drugim ljudima ili nacijama, treba da zadrzimo unutrasnji mir u svakom trenutku.
Da li treba da budemo zabrinuti za svoje voljene i nasu planetu ili treba da uvek
zadrzimo smiren um? Sta vise pomaze? Da li treba da popravljamo nepravilnosti
i nepravdu ili da to prepustimo Svetom duhu? Aktivisti ili pacifisti? Ili su mozda u
pravu oni koji kazu da Bog deluje kroz nasa dela i da onda kada pokusavamo da
popravimo zlo mi u stvari radimo bozji posao? Mozda cak previse naglasavajuci
kako opravdano sprovodimo bozji gnev?
Odgovor vas moze iznenaditi. I jedni i drugi su u pravu. Pojam biti u pravu ili ne,
u stvari i ne postoji, ali o tome cemo kasnije. Razlicitost je jedna od mogucnosti.
Nacin kojim se sluze autoriteti je koristan za razvoj duse, ali je spor do bola. To
je karma. Ono sto rade majstori osnazuje, prosvetljuje, zabavno je i, sto je
najbolje od svega, brzo. Ukoliko vam je dosta odnosa sa ljudima koji vam ne
prijaju, fizickih, finansijskih ogranicenja koja nisu bas zabavna, onda ste mozda
spremni da objavite kako vise nemate vremena za karmu. Kako bismo odbacili
karmicki put i direktno presli na radost, veselje, uzbudljenje, unutrasnji mir,
moramo da sledimo savet kralja Solomona:"Od svega sto primas, primi prvo
razumevanje".
Ono sto je prosecan nivo ljudske svesti na planeti danas, slobodno mogu da
svrstam ispod desetog razreda, u okolnosti nalik na TV sapunice. Vecina
vremena evolucije je provedena bas na ovom nivou, koji je ujedno i najduzi put
kojim mozemo da se vratimo kuci.
Nijedan razred nije bolji od drugog, iako to moze tako da izgleda na prvi pogled i
potcenjivati razrede lici na ego trip. Cak i ucitelj zna da mnogi od djaka u
njegovom razredu mogu da ih prevazidju, da postignu mnogo veci nivo
obrazovanja, steknu veliki broj titula i diploma. Mi smo samo privremeno u
odredjenom razredu. Kada diplomiramo, prelazimo u sledeci.
Deseti razred
Jedanaesti razred
Ljudi iz jedanaestog razreda cesto rade luckaste stvari, kao sto je na primer
odbijanje da idu u rat. To su bila deca cveca sezdesetih koja su zivela u skolskin
autobusima i verovala da cine dobro tako sto nose cvece naokolo i farbaju
zidove u dugine boje. To je bila generacija potpuno van logike koja je iritirala
umove tvrdokornih intelektualaca koji su govorili: "Eh, kada bi bili samo malo
odgovorniji, zaposlili se�" Za ljude iz jedanaestog razreda nije najvaznije da
nadju posao. Ali, njihovi roditelji su jos uvek u desetom razredu i veoma
frustrirano govore:" Kada bi samo uradio onako kako ja mislim da je najbolje i
upisao se na Harvard, zaposllio se u velikloj korporaciji�," a oni bi im
odgovarali: "Tata, ja nemam vremena za koledz- moram da dezuram pored reke
u koju se baca otpad!"
Ljudi iz jedanaestog razreda su oni koji smatraju da moraju da urade neki vazan
zadatak. Zele da zaustave ratove na planeti, ukinu zagadjenje, rese
beskucnistvo, nadju holisticki lek za kancer, nahrane gladne u Africi. To je
radikalno drugaciji pristup od intelektualnog drustva koje kaze: "Neka oni samo
idu u skolu i tamo otkriju kako da zaradjuju za zivot". To je u stvari veoma
logicno, ali ne i saosecajno.
Ljudi iz jedanaestog razreda su se upravo prebacili sa leve na desnu hemisferu
mozga i rade iracionalne stvari. Kazu: "Spasicu salamandera", a to nije
racionalno. "Spasicu sume"- a ni to nije racionalno. Oni funkcionisu na osnovu
toga sta osecaju prema ljudima. To je iracionalno stanje ljudskog bica i ono
obicno potraje nekoliko zivota.
Obratite paznju na ljude koji se bave zastitom zivotne sredine ili one koji
pokusavaju da spasu sve zivo. Vecina ljudi iz New Age grupe ce vam reci da su
oni sustina onoga sto predstavlja prosvetljenje na Zemlji. Insistirace da vole svoj
posao, da su zaista srecni, i da nisu oni krivi sto nemaju dovoljno novca ili im
zdravlje nije bas najbolje. Vole da se igraju sa isceljujucim kristalima, da
isceljuju, sede pored stopala Swami Whosits-a �toliko su usredsredjeni na
tragedije ovog sveta da nemaju unutrasnji zivot niti radost. Stalno zive u velikom
strahu da ce planeta izumreti od zagadjenja, da ce kisne sume nestati, da ce svi
delfini nestati, da ce se polovi istopiti.
Dok smo odrastali i postajli svesni da zivot pruza vise od onoga sto je golim
okom vidljivo, bivali smo sve vise upuceni na one entitete ispunjene
saosecanjem jer su ostvarili najvise oblike svesti koji postoje na planeti. "Moram
da im se pridruzim, da postanem deo grupe! Zelim da se borim protiv
nukleranog oruzja!" Pravi ucenici jedanaestog razreda su sam slag na torti
medju ovozemaljskim bicima. Tek smo zavrsili deseti razred i dobro se
snalazimo u jedanaestom. Ali ima jos da se uci dok se ne postane majstor.
U cemu se slazu svi majstori? Kada bismo mogli da udjemo u nebesko carstvo,
prestali bismo da se suprotstavljamo zlu. Da li znate koliko iznosi broj stvari
kojima smemo da se suprotstavljamo, a da istovremeno postignemo
prosvetljenje? Isti onaj broj koji vazi i za nase najomiljenije majstore- nula. Oni
su svi za ljubav i za svetlost. Nisu uznemireni i ne boje se kao ljudi koji su u
jedanaestom razredu.
Kada dostignemo saosecanje, nismo dosli do kraja puta, ima jos da se ide. Biti
saosecajan nije isto sto i biti probudjen! Cela istina je da je Zemlja skola i da
funkcionise besprekorno. Ovde ne postoji nista sto treba da se popravlja. Ako se
neko nadje na Zemlji u ljudskom telu, znaci, da ma koliko bio saosecajan i
inteligentan, jos uvek nije prosvetljen. Ta je osoba jos uvek u skoli, u
odredjenom razredu i taj razred nije greska, on je savrsen za tu osobu u tom
trenutku. Svi razredi na kraju dovode do diplome, a to je ono cemu tezimo, to je
prosvetljenje.
Postoji mnogo ljudi koji vec milionima godina pokusavaju da zavrse svih
jedanaest i dvanaest razreda. Oni koji pohadjaju zemaljsku skolu obicno ne
preskacu razrede. Zbog toga svaki entitet koji mozemo da sretnemo na
raskrsnicama covecanstva prelazi iz jednog razreda u drugi. Oni iz jedanaestog
razreda koji su naucili da ih ni intelekt niti saosecanje nece odvesti kuci, moraju
da zavrse jos jedan razred.
Dvanaesti razred
Kada student dodje do dvanaestog razreda, vec je skoro sasvim zavrsio proces
budjenja i prosvetljavanja. Genije je jer je prosao kroz celokupan put intelekta i
mada mu je sada zabavno da prepozna svoju izuzetnu inteligenciju, zna da ga
ona ne vodi u raj. Razvio je i svoju intuitivnu stranu i postao "alansiran". To je
trebalo da ga ucini srecnim. Mozda je ocekivao da ce sve biti lako kada
uspostavi balans i sada se cudi jer jos ima necistoca u njegovom zivotu i jos
uvek primecuje mnogo grasaka na planeti. To znaci da je sada spreman za
sledeci korak. Da sada sam mora da otkrije sta znaci diplomirati na Zemlji.
Studenti dvanaestog razreda, jos uvek nisu diplomirali i evo ih ponovo na Zemlji
kako se cude, sta zaboga, oni ponovo ovde traze. Oni cine tranzicioni tim koji
treba da olaksa process skolovanja i diplomiranja na Zemlji. Postoji mnogo ljudi
na Zemlji koji vole da se izdaju za clanove tranzicionog tima, a u stvari samo
intelektualizuju i racionalizuju i toliko su vezani za svrhu svog postojanja, da ne
mogu biti objektivni. Vecina pravih clanova tranzicionog tima o tome nema
pojma. Oni samo zele da idu kuci. Tokom procesa pronalazenja njihovog puta
ka kuci, oni vode sa sobom i citavu planetu.
Da li se secate one faze u svom razvoju kada ste tvrdili da ste u redu i da ste
srecni? Trosili ste veliku kolicinu energije na svoj razvoj i bas to je dokaz da jos
uvek niste dostigli najvisi nivo. Kada ste zaista u redu, onda ste u miru sa samim
sobom. Moramo biti u tom stanju unutrasnjeg mira ukoliko zelimo da olaksamo
proces diplomiranja. Kada smo jos uvek u fazi razvoja, mozda mozemo imati u
glavi teoriju o miru, ali smo jos uvek u okovima, koji mogu i da zvece. Diplomci
ne mogu da imaju nikakve okove.
Ovi zivoti u kojima se odigrava integracija mogu delovati veoma konfuzno. Svaki
takav zivot je mesavina iskustava. Ponekad se vratimo intelektualizmu. Ponekad
se ponovo ponasamo kao u TV sapunici. Cesto se vracamo unazad, ali
nakratko, i cinimo ono sto smo nekada ranije vec radili na nasem putu razvoja.
Tesko je lisiti se navika koje smo usvajali tokom miliona godina. Tako cemo
imati trenutke kada ce nam sinuti da znamo sve odgovore i insistiracemo na
toma da popravimo svakog. To znaci da nismo jos uvek dovoljno izglancali tu
nasu staru naviku jos iz desetog razreda. Student dvanaestog razreda ce
takodje povremeno ici kuci da gleda TV sapunice. Medjutim, razlika je u tome
sto sada nije zavistan od njih. Odatle dolazi i recenica: "Nemoj imati drugih
Bogova osim mene". Ako nasim misljenjem dominira intelekt ili TV sapunica, oni
postaju nasi Bogovi i tada se nas zivot, zapravo, nalazi u predivnom corsokaku.
Kada neko misli da nesto zna, onda on samo odlaze svoj razvoj i univerzum ne
moze da uradi nista drugo nego da zastane i da ceka. Ovo je nesto sto nas jako
nervira, zato sto su nas autoriteti naucili da smo utoliko vredniji ukoliko vise
znanja posedujemo. Konacno otkrijemo da nam zadovoljenje i uzbudjenje ne
donosi kolicina znanja koje imamo, vec ona sa kojom smo povezani.
Zemljani su uvek smatrali da je ucenje linerno i zasnovano na intelektu.
Medjutim, raditi bilo sta linearno je ekstremno sporo u odnosu na to kada bismo
istu stvar radili prostorno i intuitivno. Ljudi koji se koriste levom mozdanom
hemisferom nikada nisu razumeli, niti su se bavili time odakle Ajnstajnu ili
Mocartu dolaze ideje. Za duhovnog ucenika ucenje i znanje ne predstavljaju
teskocu. On zeli da predje sa jednog nacina ucenja koji je spor i mukotrpan na
drugi koji je prijatan i brz. Majstori su uvek govorili da tek onda kada prestanemo
da insistiramo da nesto znamo shvatimo da je znanje koje imamo neznatno u
odnosu na ono koje mozemo da dostignemo. Svaki dobar guru prvo kaze
novom uceniku: "Sedi mirno i ne govori. Umiri svoj um. Budi smiren i svestan da
sam ja Bog" (ovde se pojam "ja sam" odnosi na onoga ko meditira, a ne na
starijeg gospodina na nebesima). Prisecamo se reci iz "Kursa cuda": isceljen um
ne planira. On ostvaruje planove koje prima slusajuci mudrost koja je izvan
njega. Ceka dok mu se ne kaze.
Samo sacica entiteta na planeti moze da spozna da sve sto vidimo, cujemo i
osecamo na ovom planu realnosti moze biti u harmoniji sa benevolentnim i
prijatnim univerzumom.
Drugo poglavlje
"KOSMICKI ZAKONI"
Ovo je drugo poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje
i borbe.
Zemlja funkcionise na osnovu kosmickog zakona. Pocinjemo da shvatamo taj
zakon kada dodjemo do kraja naseg skolovanja na Zemlji. Ne tako davno, dok
smo ziveli neke od nasih prethodnih zivota, nismo ni pomisljali da bi uopste
mogli da postoje ti zakoni. Medjutim, sada, kada smo shvatili kako funkcionisu
kreativni principi, mozemo da ih prakticno primenimo kako bismo u nasim
zivotima kreirali onakvu stvarnost kakvu zelimo.
Setimo se zakona gravitacije. Kada skocis kroz prozor, pasces dole. Dok letis
prema tlu, mozda ce ti pasti na pamet zakon gravitacije. Medjutim, to tlo prema
kome letis nece biti briga za zakon gravitacije. Gravitacija nija osoba i nece reci:
"Ona je tako fina osoba, mozda cu joj dozvoliti da se lagano i elegantno
prizemlji, a da se ne razbije o tlo".
Uzrocni plan
Ne opirite se zlu
Ucenici desetog razreda veruju u intelekt i pokusavaju da budu kreativni tako sto
debatuju. Puno eksperimentisu, ponekad se sukobljavaju. Ucenici desetog
razreda se bore protiv svega sto je stetno. Na neki nacin, bas oni i proizvode
najvecu stetu na planeti. Tek u dvanaestom razredu se po prvi put zaranja u
misli koje se manifestuju u realnosti. Tak tada lljudi pocinju da posmatraju stvari
sa perspektive Hrista. Dolazi do preokreta u njihovom saosecanju i
razumevanju. Pocinju da uvidjaju da nisu zrtve i da mogu da kreiraju, iscele ili
ponovo stvore bilo sta.
Uvek idite direktno na ono sto zelite da kreirate. Vi ste jedan od pet milijardi ljudi
na Zemlji koji cini njenu kreativnu snagu i sve sto jedan petomilijarditi deo ima u
svom umu se materijalizuje na planeti. Zasto diktature propadaju? Zasto ljudi u
jednoj torbi nose staklene flase, a aluminijske konzerve u drugoj? Zasto je pao
Berlinski zid? Da li se sve to desava zato sto su intelektualci o tome vodili
debatu? Naravno da ne. Meditacija je ucinila vise za spas ove planete nego svi
intelektualci i svi oni koji funkcionisu kroz slepo saosecanje zajedno.
Polje rada meditacije nalazi se na uzrocnom nivou. Zar nije zanimljivo da su svi
gurui ucili svoje studente da opuste telo. "Hajde da udahnemo duboko i da
radimo malo jogu da bismo prevazisli fizicki nivo". Nisu kazali: "Hajde da se
uzbudimo i uznemirimo sto vise!" Rekli su: "Opusti se. Umiri se. Ne pokreci se.
Gledaj samo u Boga". Sada u svom umu zadrzite vasu ideju o tome kako vi
zelite da Zemlja izgleda. Vizualizujte ono sto zelite, a ne ono pritiv cega se
zalazete. Kosmicki zakon nema nikakva predubedjenja i nije ga briga sta to vi
vizualizujete. Nikada nece reci: "Pa, ta misao je losa, prema tome ja necu da je
realizujem".
Berlinski zid je pao kada je 31. decembra nekoliko miliona ljudi ucestvovalo u
meditaciji o isceljenju sveta. Niko nije nasao neko bolje objasnjenje za pad
Berlinskog zida od ovog. Peter Jennings nije nista rekao o razlozima za pad zida
na vestima u sest sati. Sigurno nije pao zaslugom nase vlade, armije ili
ekonomskih sankcija. Pao je iskljucivo zbog toga sto se svest promenila.
Uzrok promene uvek treba prvo potraziti na nivou svesti. Ali, vise volimo da taj
uzrok bude nesto opipljivo i dramaticno, nesto sto moze da bude vest na
nacionalnoj televiziji. Tako je lakse da se posle svima kaze sta treba da urade
pa da spasu planetu. Medjutim, stvari tako ne funkcionisu, jer nas sistem
verovanja kreira nasu realnost.
Ponasanje je nekreativno
Cak i onda kada znamo da treba koristiti svest za kreiranje realnosti, cesto se
razocaramo jer ne mozemo da vidimo kako se to nase misli materijalizuju i kako
mogu da nam donesu zeljene promene. Isfrustriramo se i pocnemo ponovo da
cinimo u objektivnoj stvarnosti. Ali, taj nacin nam ne donosi trajnu srecu, niti ce
to ikada moci. Mi smo istrenirani da nam nasih pet cula daje jedinu pravu sliku
realnosti. Zato i ocekujemo da mozemo culima da opazimo i opipamo
konstrukciju nase "kreacije". Kada bi to bilo tako, Isus bi morao prvo da
"konstruise" vodu kao cvrstu materiju, pa da onda hoda po njoj. Na ovom planu
svest je ono sto je realno. Cinjenje je samo prirodna posledica svesti.
Svaka zgrada prvo postoji u umu arhitekte, pre nego sto se izgradi. Isus nikada
nije napravio most preko vode, niti je Sai Baba zaustavio rat. Ali, oni
omogucavaju tranziciju ove planete. Uvek zelimo da se vracamo izvornom
nacinu stvaranja o kome su govorili veliki spiritualni ucitelji.
Nekoliko veceri posle tog dogadjaja, vracao sam se sa posla nesto pre ponoci.
Pre nego sto sam skrenuo na put koji void ka mojoj kuci, pukla je guma na
automobilu. Toliko sam bio umoran da sam odlucio da je tek ujutru promenim.
Medjutim, ponovo je ukraden. Kada sam se prethodne noci vracao kuci, ostao
sam bez goriva. Lopovi koji su ukrali auto nisu daleko odmakli i policija ga je
lako pronasla. Kako bi mogli da ga pokrenu, morali su i da mi promene gumu!
Auto su mi krali jos tri puta dok nisam uspeo da prepoznam greske u svom
sistemu verovanja. I svaki put mi je auto vracan u boljem stanju nego sto je bio
pre kradje.
Duhovno postenje
Molitva
Molitva je sustina bilo kog puta budjenja. Kako bismo se vratili u nase prirodno
bozansko stanje, moramo da funkcionisemo kao da smo vec u tom stanju.
Karakteristike ovog stanja su telepatija i neprekidna veza sa beskonacnim. Zato
je svaki majstor ucio studente da koriste njihove prednosti. Kada se telepatski
obracamo duhu, priznajemo da verujemo u jedinstvo.
Kako da se oslobodimo misli koje su nam kreirale ono sto nismo zeleli?
Svako je beskrajno mocan kreator. Svako je sam sebi kreirao stanje oskudice i
gomilu neplacenih racuna. Zasto su se oni pojavili, a ne prosperitet i izobilje koje
smo trazili od univerzuma? Siromastvo su, pre svega i kreirale nase misli koje
imamo u svom umu u trenutku kada dobijemo neki racun. Misli su nase molitve.
Univerzum nam jednostavno porucuje: " Obrati paznju! Ovi racuni nisu nikakav
nesrecan slucaj- oni su odgovor na tvoje molitve!" kada otvorimo postansko
sanduce i tamo nadjemo racune, treba veoma pazljivo da pratimo nasu reakciju.
Uvek krivimo druge ili ekonomiju za nase nevolje. Sada treba da preuzmemo
odgovornost za sopstveni zivot. Shvatamo da sami kreiramo sopstvenu realnost.
Umesto da stalno potvrdjujemo Bogu: "Oh, Boze, nikada nije dosta novca", bilo
bi veoma mudro da potvrdimo: " Hvala ti Boze za moj prosperitet. Ja sam u
protoku i sve je ljubav". Kada racune dozivimo kao mogucnost da prepozanamo
i oslobodimo se negativne energije i kada se iskreno zahvalimo na razumevanju
koje su nam oni doneli, dolazi do razbijanja stare matrice. "Kurs cuda" kaze:
"Sve postoji samo da biste vi imali najvecu mogucu korist".
Vecini ljudi potrebno je vreme da raskinu stare matrice. Mozda ce mesecima biti
zatrpavani racunima dok ne dodje trenutak kada ce otvoriti postansko sanduce i
iskreno reci: "Oh, hvala ti! Ovo je sjajno!" Verovatno cemo na pocetku morati da
se pretvaramo, ali nece nam trebati mnogo i postacemo iskreni. Emerson kaze:
"Da bi postao, ponasaj se kao da vec jesi". Kada odbijemo da gajimo negativnu
energiju u odnosu na nedostatak novca, pocece da se primecuju promene.
Postepeno postajemo svesni uzrocno- posledicne veze izmedju misli i
materijalizacije. A onda, jednoga dana, "sasvim slucajno", nas ce zivot poceti da
zapljuskije prosperitet. Dobijemo povisicu, pobedimo u nagradnoj igri, ili umre
bogata tetka i ostavi nam bogatstvo. Mozda ce nasa reakcija biti: "Pa, nije nam
Bog uslisio molitve, nego tetka. Znate da te stvari i onako ne funkcionisu". Treba
da obratimo paznju ko je nas pravi dobrocinitelj. Ponekad zaboravimo da je to
Bog.
Kada imamo emotivan odnos prema necemu, onda mi to uvlacimo u nas zivot.
To vazi i za nase racune i za nase medjuljudske odnose. Kada kazemo: "
Nijedna moja veza nije uspela. Boze, posalji mi jednu dobru", sta mislite, ko ce
da se pojavi? Prototip pogresne osobe kakve smo stalno ranije birali. Sada treba
pazljivo da proucimo tu osobu i da odlucimo da potrazimo drugu. Doci ce nam
"sklon neverstvu" broj 51, isti kao i broj 50, 49, 48� univerzum nas moli da
obratimo paznju na to kakve osobe smo skloni da odaberemo. Mozemo da
izmenimo nase prioritete i da kazemo: "Zao mi je, ali ne zelim tebe ponovo da
izaberem. Izabrao sam da imam vezu sa nekim kao sto si ti proslog utorka,
proslog meseca, prosle godine, u proslom zivotu. Ne zelim vise nikada da
odaberem osobu slicnu tebi. Zasluzujem nekoga ko moze da me cuje, ko zeli da
zajedno razvijamo nasu vezu i ko se uklapa u moj zivot".
U nasem zivotu nam univerzum nikada ne materijalizuje bas ono sto trazimo.
Pojavljuje se nesto sto nam omogucava da razumemo da smo mi sami kreirali
nesto sto ne zelimo. Onda mozemo da preispitamo nase prioritete i sami
iskreiramo ono sto zelimo. Apsolutno svaki trenutak u svacijem zivotu je
predivan jer nam pruza mogucnost da prepoznamo i izbrisemo losu matricu.
Sustina je u tome da pocnemo da trazimo vezu izmedju uzroka i posledice.
Treba da vodimo beleske u kojima ce pisati sta su bile nase molitve, a sta se
stvarno dogodilo. Treba budno da pratimo 24 casa kada posaljemo molbu
univerzumu. Vise ne smemo sebi da dozvolimo da gledamo na zivot kao na
slucajnost ili nevolju. Kada pocnemo konverzaciju sa Bogom, serija znakova
pocne da se pojavljuje u nasem zivotu. Mnogi ce liciti na obicne dogadjaje, pa
cemo ih lako prevideti. Stvar je u tome da smo mi sami kreirali svoje matrice.
Univerzum bira da nam se kroz njih obraca kako bismo mogli da razumemo
poruku. Tako nam ukazuje kako da ostvarimo zelju. Moramo da shvatimo da
svaka "slucajnost" u zivotu predstavlja poruku direktno od univerzuma.
Neko vama blizak lezi u komi u bolnici, ne osecate se dobro zbog njegovog
loseg stanja. Zatrazite znak. "Da li ce moj ujak ozdraviti ili ce ici dalje? Imas 24
casa da mi odgovoris." Ako propustite znak, ne krivite univerzum. Kosmicki
zakon kaze da ukoliko si trazio, znak ti mora biti dat. Zatrazi dodatni odgovor i
ovog puta ne bauljaj po mraku cekajuci sledecu priliku. Svako dete univerzuma
ima urodjeno pravo da razgovara sa Bogom. I to svakoga dana po ceo dan.
Budite spremni da kazete univerzumu da zelite da se sinhronicitet , "slucajnosti"
i "cudne" stvari desavaju u vasem zivotu. Recite mu: "Necu da prozivim vise ni
jedan dan bez nekog neobicnog dogadjaja koji ce mi pokazati da nista nije
slucajno".
Ja svojim molitvama dodajem: "Zelim da ucim bez bola i borbe". Neko bi rekao
da varam. Ucenje bez borbe je savrseno moguce jer smo mi ti koji odredjujemo
pravila u zivotu.
Kreativne tehnike
Kako da saznamo kakav zelimo da nam bude zivot? To nije bas tako lako otkriti.
Vecina misli da zna sta zeli, a ispostavi se da samo ponavlja vec neuspesne
matrice. Koliko ljudi je moralo da u zivotu susrece osobe od kojih je uporno
pokusavalo da se otarasi?
Procenite svaku stvar pre nego sto je zapisete. Da li to zaista zelim? Kada bih
imao sve sto zelim, da li bih i dalje zeleo bas tu stvar? Da li je to nesto sto
�treba� da zele sve osobe mojih godina ili ja to zaista zelim?
Evo delica moje liste: volim da prozori imaju divan pogled, da osecam travu
izmedju noznih prstiju, pivo u ledenoj krigli, leptire. Volim da razgovaram sa
ljudima, "Polje snova", da vozim sam kroz pustinju, kolace iz kalupa. Volim da
slusam razgovore o "novoj fizici", da zivim jednostavno, devojke, meksicku
hranu. Volim slobodu koju donosi novac, meditaciju, tisinu, i moju zenu. Volim
da letim avionom, cvece, postovanje prema drugim ljudima, neogranicenu viziju,
i zivot. Volim harmoniju, smeh, elegantne vecere, da gledam kako se moja
planeta isceljuje. Volim da gledam u oci ljudskog bica kada "shvati", Volim
zagrljaje, da zivim sporo, reke, i planine. Volim smiren um, da dodirnem somot,
da vodim ljubav, kompjutere, i tebe.
Vasa lista ima dve funkcije, Prvo, pomaze vam da naucite da pravite izbor u
zivotu. Veoma pazljivo je pogledajte i naucicete mnogo o sebi. Da li vas posao
sadrzi mnoge ili samo nekolicinu stvari sa liste? Da li vasa sadasnja veza
obuhvata i osnazuje stvari sa liste kao i vase licne karakteristike? Kakav posao i
kakva veza bi trebalo da budu pa da obuhvate vecinu stvari sa liste?
Druga svrha ove liste je da usmeri kosmicki zakon da radi u vasu korist. Ono sto
je u vasem umu, materijalizuje se. Zalepite vas spisak na ogledalo u kupatilu ili
na frizider (ili ga fotokopirajte i polepite gde god hocete). Sto se cesce budete
potsecali na stvari koje volite, one ce brze postajati jedino iskustvo u vasem
zivotu!
Ponekad se desi da, kada ljudi otkriju da pozitivne misli zaista funkcionisu,
pomisle da moraju da stvore sve dobre stvari u svom zivotu. "Boga mi, danas
moram da stvorim zdravu jetru". Sednu i "osvetljavaju" jetru. To ce, naravno, da
funkcionise. Ali, sutra ce biti na redu stomak, pa pankreas. To je iscrpljujuce za
um- odrzavati savrseno zdravim jedan po jedan organ. Onda dodje na red
bogatstvo. "Boze, treba da kreiram dovoljno novca za kucu i kola i za hranu. Ne
smem da zaboravim da napravim mapu sa blagom i vizualizujem kako se novac
uliva u nju�" To bi bilo krajnje iscrpljujuce!
Samorazvoj je veliki biznis danas. Veliki broj ljudi svestan je da ima neku
kontrolu nad svojim izgledom i zivotnim standardom. To je super. Pre par stotina
godina, kada je tek poceo da se oseca uticaj energije Doba vodolije toga nije
bilo. Sada, kada smo usli u Eru vodolije, izgleda da se ubrzao proces sirenja
kolektivne svesti.
Oni koji stvaraju matricu duhovnog napretka ljudskog roda moraju da povedu
planetu. Ljudi pokusavaju da shvate ideju o tome kako mogu da ostvare neku,
ma kakvu, kontrolu nad sopstvenim zivotima. Nauceni su da njihovim zivotima
upravlja ekonomija, politika, zeposlenje, clanovi porodice, okolina. Popularna
psihologija objasnjava da su blokovu u nama samima, uci nas kako da ih
prepoznamo i uklonimo. Ovime se narocito bave ucenici desetog i jedanaestog
razreda i to im veoma koristi. Ucenici dvanaestog razreda i oni koji su tu s`
vremena na vreme, sa druge strane, ne zele da se bave sopstvenim blokovima
jer to jako lici na placanje karmickih dugova. A to je spor i bolan proces za
dostizanje prosvetljenja. Nijedan majstor nije preporucio tehniku prosvetljavanja
kroz bavljenje blokadama.
"Kurs cuda" kaze da svaka vrsta analize pripada egu. Znaci, pokusaj za
popravkom dolazi iz onog dela naseg bica koje veruje da je odvojeno od Boga.
Odeljeno misljenje ne moze da pronadje jedinstvo.
Sto se vise priblizavamo energiji vodolije, sve se vise skracuje vreme koje je
potrebno da prodje od trenutka kada formiramo neku misao u glavi do njene
materijalizacije u stvarnosti. Ali ono je jos uvek dovoljno dugo i treba da
obratimo paznju na vezu izmadju uzroka i posledice. Neki ljudi pola dana misle:
"Zuto, zuto, zuto", a drugu polovinu: "Plavo, plavo, zelim plavo". Kada im zivot
da zelenu, kazu: "Nisam to trazio! Nisam trazio u svom zivotu zeleno!" Ako se
malo prisete, uvidece da su trazili zuto i plavo, koje kada se pomesaju daju
zelenu boju. Treba da shvatimo kako se stvari medjusobno uklapaju na tom
planu realnosti.
Mozda bi bilo mudro da toj energiji damo moc da bude neka vrsta naseg
punomocnika. Ona moze da predvidi buducnost i zna kakav smo mi licno ugovor
potpisali sa Zemljom. Pametno je da zamolimo tu energiju da kreira umesto nas.
Ali, ona ne moze da zakoraci u nas zivot sve dok je ne zamolimo. "Trazi i
dobices" � tako glasi kosmicki zakon. To pise u Bibliji, maltene u podnaslovu.
Svi smo mi omnipotentni i zbog toga ne mozemo da dobijemo nista sve dok ne
zatrazimo.
Ponekad se osecamo sputano jer ne znamo sta da trazimo. Kako bismo mogli
da znamo sta da trazimo kada ne znamo kako ce svet sutra da izgleda,
nemamo nikakvu predstavu o tome. U jednom trenutku svog razvoja ljudskom
rodu je receno da se obrati duhu recima: "Bice onako kako ti zelis". Svrha ove
recenice je da nas odvoji od ega.
Svaki majstor koji je dosao na Zemlju je govorio da treba dati punomoc necemu
sto ima vecu viziju do trenutka dok i mi ne dostignemo isto stanje i budemo u
stanju da svesno kontrolisemo sopstvene zivote. Nismo sami. Mi smo deo tima
koji radi zajedno sa nevidljivim carstvima koja postoje u univerzumu. Ovaj tim se
ponekad naziva Sveti Duh ili sveukupan duh.
Koliko puta smo se uverili da nam uopste nije potrebno da znamo odgovor na
neko pitanje? Dovoljno je bilo da kazemo: "Duse, zelim to i to. Spreman sam za
tu promenu". Kada nam se tako nesto dogodi, onda funkcionisemo po
kosmickom zakonu, a ne rukovodi nas ego. Cesto necemo bas tacno znati sta
zelimo. Ali, dobro znamo da zelimo mir, srecu, prosperitet i uzbudjenje. Zatrazite
ove stvari uopsteno i ostavite detalje Bogu!
Komunikacija sa "Duhom"
Moguce je, cak je prirodno komunicirati kanalisanjem ili psihickim culima. Ako je
umrla vasa voljena osoba, ne oklevajte, sedite, opustite se i upotrebite
unutrasnja cula kako biste ostvarili komunikaciju. Kada se licno uverimo da
postoji zivot posle smrti, sticemo veoma znacajno iskustvo. Moram i da vas
upozorim. Razlicito je razgovarati sa Svetim Duhom i "razgovarati sa duhovima".
Ponekad ljudi pomesaju ove dve stvari i pomisle da komuniciraju sa Bogom, a to
ne bude tako. Molim vas, zapamtite: "Nije obavezno mudar bas svako samim
tim sto je mrtav". Ako je neko bio trapav dok je bio ziv, takav ce garantovano
ostati i posle smrti. Ne znaci da se automatski menjaju i nivo razumevanja,
duhovnosti ili mudrosti samim cinom prelaska na drugu stranu.
Nevidljivi ljudi koji se motaju po planeti su isti kakvi su bili i kada su bili
inkarnirani, samo sto funkcionisu iz cetvrte dimenzije pa mogu da vide ponesto
od proslosti i buducnosti. Nadajmo se da, ako zatrazimo verbalnu komunikaciju
sa duhom (koja uopste nije neophodna) mozemo da "udjemo" u nekoga ko
funkcionise iz pete, seste ili sedme dimenzije gde je ego slabiji. Tamo je
prirodno stanje bica da i proslost i sadasnjost i buducnost vidi istovremeno. Ti
ljudi iz tih dimenzija nisu nikakva bozanstva. Jednostavno, tamo vreme nije
linearno, to je normalna stvar.
Cesto nam reci koje opisuju buducnost naviru, nekada ih zapisujemo, nakada se
pojavljuju na spiritistickim seansama. Prevarimo se i pomislimo: "Oh, ovo mora
da ja Bog!" Nije to Bog. To je samo neko ko vise ne zivi u telu. I vi cete to moci
kada "umrete". Mudra osoba ce telepatski komunicirati sa bilo kojom nevidljivom
energijom i odluciti da li uopste zeli da je slusa ili ne. Kada neko u ljudskom
obliku proba da nas savetuje, veoma brzo ga procenimo. Ne treba nam vise od
pet minuta da mu kazemo: "Ma, skloni se!" ili: "Kako? Pricaj!" Potpuno isto vazi i
kada komuniciramo sa bicima sa druge strane zavese. Ako nam deluju mudro i
govore na nacin slican nasim razmisljanjima, mozda pozelimo da ih saslusamo i
pokupimo par saveta.
Kada shvatite jednostavna pravila koja kontrolisu ovaj plan realnosti, postacete
neograniceno mocni. Onda mozete da stvarate realnost prema sopstvenim
pravilima. Svi moraju da nauce to da rade. Zbog toga sto smo sa Zemljom
potpisali kolektivni ugovor. U njemu se kaze da ce u sledecih pedeset godina na
Zemlji biti deset miliona osoba koje su uspesno zavrsile samo-razvoj. Njihova
udruzena telepatska energija ce se tako snazno penetrirati u ovaj plan
postojanja i u umove svih onih koji se u njemu nalaze, da ce bas svi koji su u Eri
Vodolije, bez izuzetka, sigurno diplomirati pre nego sto nastupi sledece doba.
Ne trebaju nam nikakve lutalice!
Ako izaberete da sami posedujete moc i vidite u sebi Hrista u ovom zivotu,
omogucicete stotinama miliona ljudi koji se skoluju na Zemlji, da takodje
diplomiraju. Znaci, puno posla je pred nama. Srecom, posedujemo moc svih
univerzuma da kreiramo ono sto zelimo onako kako mi to zelimo. Takodje
imamo na raspolaganju ogromnu pomoc nevidljivih svetova. Uvek unapred
vizualizujte cvetni Rajski Vrt i nikada se vise ne suprotstavljajte zlu. Zapamtite,
mi zapravo kreiramo ono protiv cega smo. Ljubav, ljubav, ljubav- i sve ce biti u
redu.
Trece poglavlje
"PRIMARNA DIREKTIVA"
Ovo je trece poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje i
borbe.
Kosmicki izolacionizam
Ako neko zeli da pomogne Zemlji, mora da sledi primarnu direktivu. Mozda vas
to potseca na primarnu direktivu iz TV serije "Rat zvezda". Tamo se kaze da, u
skladu sa kosmickim zakonom, nijedna civilizacija ili grupa entiteta koja dolazi iz
nekog spoljasnjeg sistema ne sme da menja sistem u koji je dosla, ma koliko
bila superiornija u odnosu na njega. Znaci, svest nekog zatvorenog sistema
moguce je menjati samo direktnim ukljucivanjem i ucestvovanjem u njemu.
Primarna direktiva sprecava bilo koga ili bilo sta spolja da se mesa u proces
kome ne pripada. Ako neko zeli da pomogne, mora direktno da se ukljuci. Zasto
bi se inace majstor uopste reinkarnirao na ovoj planeti? Kada bi to bilo moguce,
Sai Baba i Buda bi sigurno sedeli na nekom kosmickom tronu i diktirali srecu i
dobru volju medju ljudima. Osnovni razlog koji im to ne dozvoljava je sto bi na taj
nacin ugrozili slobodnu volju individua cija je svest, pre svega, i kreirala sistem.
Zato oni povremeno uzimaju ljudski oblik i spustaju se na Zemlju. Tako mogu
da, u ime svoje porodice, kao ucesnici u energiji Zemlje, pomognu da se
promeni stvarnost.
Majstori znaju da su svi umovi jedan um i da su sva srca jedno srce i da svi
boravimo u istom "telepatskom rezervoaru" energije. Svaka inkarnirana osoba,
bila ona majstor ili ne, koja poseduje mentalni i emotivni mir, prozima kolektivnu
svest smirenoscu. To znaci da kada mi, kao inkarnirana bica, samim tim sto
ucimo da budemo smireni, ispunjeni ljubavlju i radoscu, zapravo omogucavamo
to isto i ostalim inkarniranim dusama na planeti. To je jedino sto su mogli da
rade i majstori- trudili su se da njihova razvijena svest bude upotrebljiva. A sa
strane su pravili i po neko cudo. Hodali po povrsini vode, vaskrsavali mrtve. To
je samo interesantna predstava koja sluzi da privuce paznju i da ljudi kazu:
"Hocu i ja da naucim to da radim".
Zemljina skola ne pohadjaju samo oni ljudi kojima ona sluzi kao osnovni put
samorazvoja. Neki samo povremeno svracaju, kada je kriticna istorijska situacija
i potrebna je njihova pomoc. Oni, u stvari, nisu ucenici dvanaestog razreda. Vise
lice na "putnike namernike". Kada na Zemlji stvarno zagusti, oni kazu:"Uh, uh,
ponovo su se zaglibili. Idemo dole na planetu. Jos jednom cemo se inkarnirati
kako bismo ulili nasu energiju u telepatski rezervoar". Poslednjih godina se
ovom pozivu odazvao prilican broj dusa. Mnogi od nas se cak i ne oslanjaju na
iskustva iz svojih prethodnih zivota na Zemlji, jer se nismo dovoljno puta
reinkarnirali kako bismo naucili da predjemo ulicu , a da istovremeno zvacemo
zvaku. Neki od nas apsolutno nemaju nikakav koncept kako biti "uspesan" ili
kako biti "deo grupe". Zaboravljamo da oni koji vaze za najuspesnije licnosti
neprestano borave samo na Zemlji. Oni su shvatili kako da se snadju ovde i
poznaju sva pravila jer ih karma tera da se neprestano vracaju. Njima svi na
Zemlji najvise zavide, oni su "in". Iako su se odlicno adaptirali da budu Zemljani,
jos uvek nisu spremni da budu blazeni. Sa druge strane, oni koji su se inkarnirali
da bi bili duhovni ucitelji (a to su ucenici dvanaestog razreda i povremeni
posetioci) su spremni da krenu dalje, ruku pod ruku sa bilo kojim majstorom koji
je ikada krocio na Zemlju.
Ovde smo zbog misije. Pre inkarnacije oko nas je zracila svetlost. Cakre su nam
bile otvorene, funkcionisale su uravnotezeno. Verovali smo da otvorena srcana
cakra sluzi da emituje ljubav. Rekli smo: "Sicicemo dole i preplavicemo ih
ljubavlju, saosecanjem, mirom, dobrom voljom. Ostavicemo za sobom
transformisanu planetu". Ali, kada smo usli u fizicko telo, izbombardovali su nas
ljutnja, strah, krivica, sumnja, zabrinutost. Oni su pretvorili telepatski rezervoar
ove planete u konglomerat odvratnog, sivkasto zelenog, bljak, dubreta. Ovo
ovde je nuznik i kada se spustimo sa otvorenim cakrama, jednostavno usisamo
svo to djubre. Prihvatimo ga kao da je zaista nase, jer ne shvatamo kako sistem
funkcionise. Kazemo: "Ne mogu da odrzim ravnotezu, nisam dovoljno duhovan.
Jos uvek osecam krivicu, mora biti da sam losa osoba".
Djubre nije nase, niti smo ga mi stvorili- samo smo zaboravili da zatvorimo vrata
(nase cakre) kada smo dosli. Kada udjete u bazen sa vodom, nakvasite se. Isto
tako, kada udjete u telepatski rezervoar, povezete se sa prosecnim nivoom
svesti.
Pa, mi smo takodje pristali da ponesto i naucimo dok smo ovde. Zemlja je
najekspeditivnija skola u univerzumu. Cak je i Isus pohadjao po neki kurs pre
nego sto je poceo da poducava po sopstvenom metodu. Kada bismo unapred
dobili uputstvo, nista ne bismo mogli da naucimo. Znali bismo da je sve iluzija jer
na prvoj stranici uputstva pise: "Nikada ne zaboravi da sve ono sto vidis zapravo
ne postoji". Svako ko dodje na Zemlju, razbije se i zapali, zaboravlja tu prvu
stranu. Sada je taj period naseg zivota gotov. Doslo je vreme kada treba da se
prisetimo kako da kontrolisemo sopstvenu realnost.
Prosecna svest
Ucenici dvanaestog razreda i povremeni posetioci sada su spremni da pociste
klozet od podsvesti koji sada postoji na Zemlji. Pre nego sto pocnete da brinete
da li je zaista dovoljno biti samo prisutan na planeti, predlazem da pogledamo
kakva je to prosecna kolektivna svest. Treba samo da ukljucite televizor.
Program se prilagodjava najprosecnijem nacinu misljenja kako bi se postigla
najveca gledanost. Televizija je idealan barometer prosecne svesti. Prikazuje TV
sapunice, drame, ubistva i vecernje izdanje vesti. Uveravam vas da je dovoljno
za spas Zemlje samo da ostanete na nivou svesti na kome ste sada. Potpuno je
zadovoljavajuce to sto posmatrate zalazak sunca ili radite posao koji vas
inspirise. Vas mozak je transmiter koji nudi energiju i matricu misljenja na
odredjenoj frekvenciji koju mogu da prime ljudske mase. Svaka nasa uzvisena
misao pomaze usponu planete. Posto smo se uverili da smo korisni, mozemo
slobodno da se posvetimo postizanju pristojnog komfora u kome treba da
izvrsavamo svoj zadatak.
Nivo komfora nema nikakve veze sa tim koliko je velika nasa kuca. U ovoj
inkarnaciji on je direktno proporcionalan nasoj sposobnosti da prepoznamo na
kom je nivou nasa svest u odnosu na prosecnu. Ovo mozda lici na izolovano
misljenje, ali moramo da prihvatimo da smo mi ucutelji u ovoj skoli. Kada
budemo anketirali razlicite razrede, videcemo ocajnu masu ljudi koja nas
preklinje da budemo iskreni prema sebi i da sa njima podelimo nasu intuitivnu
mudrost.
Spiritualni koncepti za neke predstavljaju pretnju. Oni ce nam reci da smo naivni
i omalovazavace nas pogled na realnost. Kada cujemo takav kriticizam na nama
je da odaberemo da li cemo verovati ili necemo. Kriticara strah i nesigurnost
teraju da tako govori. Sigurno je u pitanju nesigurnost jer bi, da su kojim
slucajem prosvetljeni, jednostavno preplavili svetloscu onoga za koga misle da
gresi. Prosvetljena bica niti napadaju niti se brane. Sama cinjenica da neko
reaguje na bilo koju situaciju kroz strah dovoljan je indikator da je ovde da bi bio
ucenik. On jos uvek ne moze da se seti kako da izrazi bezuslovnu ljubav.
Ima mnogo ljudi na Zemlji koji vapiju za uciteljem. Ucitelji sada imaju obilje
prilika da podele znanje i razumevanje sa onima koji traze, kao sto je to radio
Isus. Ali nama je mnogo lakse nego njemu, sada ima mnogo vise probudjenih
ljudi na Zemlji. Mozemo da se okruzimo velikom grupom za podrsku. Svaki
majstor koji je dolazio je okupljao sledbenike. Bili su svesni toga sta moze da
vam uradi napon telepatskog rezervoara kada dodjete ovde potpuno otvoreni.
Sam, niko ne moze da dodje na Zemlju i hoda po povrsini vode ili vaskrsava
mrtve. Jednostavno, to je neostvarljivo bez velike podrske.
Pre nego sto se inkarnirao, Isus je imao malu diskusiju sa hijerarhijom. Rekli su
mu: "Hej, Isuse, treba da ides tamo. Sada je Era Riba i svaki put kada ona
nastupi diplomac Zemljine skole se dobrovoljno inkarnira da bi ponovo
uspostavio spiritualno ucenje. Tako studenti desetog, jedanaestog i dvanaestog
razreda mogu da nauce sta treba da rade kako bi diplomirali do trenutka kada
treba da nastupi Era Vodolije".
Vazno je da budemo sto blize svetlosti kada uronimo u kolektivnu svest zato sto
je sasvim moguce da cinimo greske i ponasamo se kao tirani kao i bilo koji
entitet na Zemlji, u bilo kom trenutku. Ranjivi smo kada dodjemo ovde otvoreni.
Cak je i Isus mogao da provodi samo po nekoliko dana sa masama- iako je bio
zasticen energijom Hrista, a to je najjaca zastita koja postoji. U Bibliji se stalno
ponavlja kako se s� vremena na vreme povlacio na vrh planine kako bi punio
baterije. Ako je neko kao on, koji je bio na tako visokom stupnju evolutivnog
razvoja, morao da se povremeno povlaci i izbegavao da bude neprestano
uronjen u telepatski rezervoar, to znaci da i mi svakako treba da se ponasamo
na isti nacin.
"Kada se dvojica ili vise okupe u moje ime, tu cete naci dobre vibracije".
Verujem da je i ovo parafraza, a poenta je da se svi koji rade sa svetlom moraju
okupljati u grupe i raditi zajedno, podrzavati se medjusobno i ziveti u tom
zajednickom auricnom polju.
Mnoge od nas buni ta uloga vodica na Zemlji. Ponekad nas ukoci osecaj
odgovornosti da moramo da spasimo bas svakoga na planeti, da budemo stalno
sa njima, popravljamo ih, slusamo njihove drame. Ako zaista volimo porodicu i
prijatelje, necemo pokusavati da ih popravljamo, cak i kada je to "za njihovo
dobro". Ta potreba da popravljamo bliske osobe je jedan od najbolnijih ego
tripova. Verovanje da mozemo bilo koga da popravimo je nasa greska u proceni.
Da je zaista moguce da jedan entitet popravi drugi, znaci da bi Bog ili neki
njegov predstavnik, vec odavno popravio vas ili mene. To se tako ne radi.
Nasa zelja da kontrolisemo ponasanje drugih potice od toga sto njihovo
ponasanje smeta nama samima, u sustini nas ne zanima da li oni sebi nanose
stetu. Osecamo tu potrebu da kontrolisemo ponasanje drugih zato sto ne
shvatamo svrhu Zemljine skole. Ne razumemo da menjanje svesti drugih ljudi
nije nas posao. To je posao univerzuma. Ne verujemo da je Bog toliko mocan i
ispunjen ljubavlju da je sve, pa i nasa porodica, potpuno u redu takva kakva je.
Pokusaji da se modifikuje ponasanje neke osobe ili grupe ljudi nikada nisu mogli
da uspeju na Zemlji iz vrlo jednostavnog razloga- kosmicki zakon nalaze da
svest kreira realnost u trodimenzionalnom vremenu i prostoru. Neko ne moze da
kreira mir u porodici ako nije umirio sopstvenu svest. Sam napor da umirimo
porodicu, a ne sebe, uznemirava nasu svest.
Parabole
Biti mesija moze da bude ubitacan posao. Kada majstor ili neko ko se obucava
za majstor krene po svetu da poducava i isceljuje, obicno otkrije da ljudi koji
imaju probleme ne zele da menjaju sopstveni sistem verovanja koji je, u stvari,
osnovni uzrok njihovih problema. Oni zele ili cudo u svom zivotu, ili da se neko
drugi popravlja umesto njih samih.
U trecoj domenziji vreme vidimo kao pravu liniju. Ono je za nas linerano i izgleda
da posle strane 33, dolazi strana 34, a posle danas dolazi sutra. U cetvrtoj
dimenziji ljudi vreme vide kao krug i mogu da biraju u kom pravcu mogu da se
krecu kroz vreme. Mogu da se ukljuce ili iskljuce kada god hoce i nisu
ograniceni time sto moraju da se inkarniraju sledece nedelje ili sledece godine.
Oni mogu sada da se inkarniraju u godinu 1812. ili da se u ovom trenutku vrate
na sam pocetak vremena zato sto njihov koncept vremena nije linearan. Kada
bismo mogli da popricamo sa nekim iz pete dimenzije, on bi nam rekao da
vreme nije krug, vec tacka i da se sve desava istovremeno. Ali, istinski, sa
perspektive Boga, ni vreme ni prostor uopste ne postoje. Ti koncepti su kreirani
samo za potrebe Zemaljske skole. Svi majstori su se njima poigravali kako bi
nam pomogli da prevazidjemo ogranicenja naseg uma. Pricali su nam zanimljive
price o vremenu, nepostojanju vremena i drugim dimenzijama. Ezotericne knjige
u kojima uzivamo (pa ih cak i cenimo) su samo price koje je neko drugi smislio
kako bi nam pomogao da se popnemo za jedan stepen na lestvici. Iako su one
veoma korisne, samo se najasno odnose na istinu. One su veoma korisne ali se
nejasno odnose na istinu.
Biblija je matafora
Cini mi se da je Isus prosao kroz tri faze u zivotu kako bi pokazao da je zivot
neprekidan. Prva faza je bila faza poducavanja kada je rekao: "Kazacu im kako
sve zaista izgleda". Medjutim, taj pokusaj je bio bezuspesan kako za njega, tako
i za nas. Propovedanje nije nikada nikoga pridobilo zato sto je budjenje
unutrasnje iskustvo, ne moze neko sa strane da nas ubedi da se probudimo.
Zato je Isus prestao da propoveda. Druga faza je bila: "Hej, ako ne veruju mojim
recima, pokazacu im delom. Vaskrsavacu mrtve i svaki put kada napravim neku
caroliju reci cu im da oni mogu da urade i vise od toga". To bi trebalo da ih
ubedi. To ce biti podsticajno. Ako idem naokolo i na ocigledan nacin zivim zivot
u skladu sa snagom ljubavi, svako ko to vidi postace slican svecu". Ni to nije
pomoglo. Onda je Isus odlucio da predje na trecu fazu: "Pa, ako i dalje ne veruju
da je zivot vecan, pruzicu im materijalan dokaz. Molim, donesite mi krst. Ima
neko eksere? " Nema vaskrsnuca bez krsta i eksera. Ili, kao sto kaze Jean
Houston: "Prvo raspece, pa onda hop!" Bez vaskrsenja, nema dokaza o vecnom
zivotu. Ni ovaj nacin nije imao veceg uspeha. Oni koji su prihvatili koncept
vecnog zivota, ionako su vec verovali u to.
Biblija je intrigantna prica jer ima mnogo nivoa. Ovo vazi za vecinu knjiga koja
daju duhovne instrukcije. Jedno poglavlje se obraca ucenicima sedmog razreda,
a vec sledece ucenicima jedanaestog. Reci imaju potpuno drugacije znacenje
za razlicite ljude. Kada citamo, zelimo da znamo kome su reci bile namenjene.
Skoro ceo Stari zavet je sastavljen od prica koje su se prepricavale dok su ljudi
sedeli oko vatre. Prenosile su se sa generacije na generaciju dok ih neko najzad
nije zapisao. Uzaludno je traziti tehnicku istinu u parabolama. Ali, ako obratimo
paznju na nameru autora, shvaticemo poruku. Ako neko smatra da su religiozne
instrukcije iz Biblije zastarele, mora da shvati da se ona moze tumaciti na
mnogo nacina. Najtoplije preporucujem da procitate knjige Emmet-a Fox-a, kao i
"Besedu na gori" i "Deset bozjih zapovesti".
Moj savet je da se uvek treba vratiti na originalne price onih koji su nas izvorno
ucili duhovnosti jer one nisu izvitoperene. U njima je moc. Originalna ucenja
sadrze nesto korisno. Nisu osvetoljubiva. Cak nisu ni autoritativna! Fillmores,
osnivaci crkve Unity, su napisali metafizicki recnik kako bi nam omogucili da
razumemo knjigu koja je gotovo potpuno nerazumljiva. Predlazu alternativne
interpretacije. Kada se obracamo Gospodu, kazu, mi se zapravo obracamo
kosmickom zakonu- trazimo da se prikaze u nasem zivotu.
Dalje, originalno znacenje greha nema nikakve veze sa Bozjim gnevom. To je arhaican termin
koji znaci da smo propustili neki putokaz. "Pa, dobro, probacu ponovo". Ciniti greh znaci da smo
dospeli tamo gde nismo zeleli. Pokajanje znaci da treba da se okrenemo i zaputimo se u drugom
pravcu, da radimo ono sto nas cini srecnim. Greh jednostavno znaci to. Nema veze sa rajem,
paklom ili vredjanjem bogova. Boga nije briga sta radimo. Verovatno je nase roditelje bilo briga,
pa tako mi samo ponavljamo njihov stav, da im ucinimo. Univerzum nas moze da vidi samo kao
savrsene. Ne moze da nas kazni jer je potpuno bezlican. Nema sposobnost da osudjuje.
Univerzum zna da nikada nismo pogresili.
Kada sam poceo da se bavim duhovnim radom, jedna od prvih poruka koju sam dobio bila je
sledeca: "Tek kada mogu potpuno mirne duse da bacim u vatru svoju Bibliju ili "Kurs cuda",
spoznacu o cemu se u njima govori". Kada nesto proglasimo svetim i postavimo ga na pijedestal,
priznajemo da smo u neravnopravnom polozaju. Nijedan majstor, arhandjel, ili avatar ne zeli da
bude postavljen na pijedestal. Radije bi sa nama pili pivo ili jeli picu, radosni zbog otvorene
komunikacije. Moramo da razmislimo o tome sta mislimo o sebi i odredimo da li smo konacno
spremni da se proglasimo jednakim sa Sai Babom ili Krisnamurtijem. Oni sebe ne vide kao
razlicite od nas. Oni mozda nastupaju u jednoj areni, a mi u drugoj, ali smo po hijerarhiji jednaki.
Mojsije je dobio istinu na nacin koji je bio usaglasen sa njegovim nivoom razumevanja.
Univerzum to uvek tako radi. Zato je nekome tesko da u bukvalnom smislu primeni saznanja
koja je dobila druga osoba.
Mojsije se, po Bibliji, popeo na vrh planine. To u stvari znaci da je usao u meditativno stanje.
Tada je zacuo: "Mojsije, Mojsije moj prijatelju koji si jednak meni, sada cu ti reci kako stvari
stoje. Ne ubij. Za univerzum je nemoguce da ubije jer je zivot vecan i niko ne moze da umre. Ne
kradi. Ti si sam sve stvorio i ti jesi sve. Kradja je iluzija koja postoji na ovozemaljskom planu i
po kojoj se ti razlikujes od bogatih. Kako mozes da krades od samog sebe? Kradja je
neizvodljiva. Ne cini preljubu. Preljuba je pokusaj da dobijes ljubav koja je odvojena od tebe.
Nista nije odvojeno od tebe. Ljubav izvan tebe i ne postoji". Mojsije je, u stvari, cuo da ne
postoji ispravno i pogresno, pa prema tome nema ni pogresnog ponasanja. Bog je ljubav, a ljubav
ne osudjuje. Deset bozjih zapovesti su deset postavki kosmickog zakona cija je svrha da ljude
oslobode osecaja krivice, nikako ne da ih nateraju da joj robuju. Bog kaze da nikada nismo
pogresili i da nismo u stanju da pogresimo. Kada se Mojsije vratio sa gore, obratio se ucenicima:
"Slusaj, narode. Upravo sam dobio super stvar od Boga, nesto u vezi sa tim kako stvari stoje".
Ali, oni nisu razumeli njegove reci. Nisu mogli da shvate da je univerzum prijateljski nastrojen,
da je Bog ljubav i da niko nije kriv. Mojsijevi ucenici su u stvari bili ti koji su ustanovili set
pravila u obliku zapovesti i preneli ih na buduce generacije. Kada se obracamo ucenicima
drugog, treceg ili cetvrtog razreda, koji jos uvek ne razumeju karmicki zakon, mozda cemo
pozeleti da im kazemo: "Ako zelite da na Zemlji imate divan i prijatan zivot, nemojte da ubijate
ljude, to ce vam se dugorocno isplatiti, postacete malo srecniji". Naravno da necemo reci da je
ubijanje greh ili da ce se Bog uznemiriti zbog toga da ne bismo nametali osecaj krivice. Bog ne
osudjuje njihovo ponasanje. Mi smo ti koji osudjuju sebe i druge.
Vremenom su izvorna duhovna ucenja pogresno interpretirana od strane crkve koja je zelela da
zadrzi kontrolu nad vernicima i nad svojim materijalnim bogatstvom. Svaka organizacija ide tim
putem koji obavezno dolazi do tacke kada ona potpuno prestane da nudi duhovno razumevanje.
Tada pocne da govori kako snaga i mudrost nisu deo nas. Majstori ucitelji onda postanu predmet
obozavanja i samim tim potpuno beskorisni. To je trenutak kada moramo da odbacimo dogmu i
krenemo ispocetka.
Prosirena perspektiva
Na pocetku Ere Vodolije ne trebaju nam ni Buda ni Krisna ni Hrist da nam tumace kosmicki
zakon. Jedno ili dva napredna bica su sasvim dovoljna da zadovolje potrebe duhovnih tragaca na
planeti u onim astroloskim periodima kada na celoj planeti tek nekoliko bica moze da shvati
ucenja majstora. Zemlja nikada nije zapostavljena. Uvek je tu makar jedan jedini avatar. Kada se
neko postepeno skoluje od prvog sve do dvanaestog razreda, uvek ima mogucnost i da skrati put
i ode direktno u svetlost. Uvek je tu neko sa kim mogu da se kanalisu i da ih on odvede pravo
kuci. U Eri Vodolije ne moramo da trazimo takva bica avatarskog tipa cak u Indiji, ona treba da
nam budu nadohvat ruke i odvedu nas u svetlost.
Dopala mi se prica koju je ispricao Yogananda, guru koji je dosao na Zapad u svojstvu
ambasadora ucenja Istoka. Govorio je na razlicitim mestima. Jednom prilikom je sa nekim
svojim ucenicima prisustvovao diplomatskom prijemu i imao je prilike da porazgovara sa nekim
clanovima nase vlade. Yogananda je svojim ucenicima rekao da moraju da zive u cistoti i da ne
smeju da jedu tradicionalno necistu hranu. I eto njega na prijemu, uziva u martiniju, degustira
ukusne djakonije, dobro se zabavlja. Konacno su mu se suprotstavili uvredjeni studenti:
"Licemeru! Nama pricas da moramo da zivimo u cistoti. Ne smemo da pijemo alkohol, da
jedemo "junk food", upraznjavamo seks, zabavljamo se, a vidi sta ti radis�" Yogananda je
jednostavno dosao do kamina, stavio ruku u vatru i drzao je tamo neko vreme. "Kada mozete da
radite ono sto ja mogu, onda mozete da radite ono sto ja mogu".
Cilj duhovnog zivota je uvek oslobodjenje. Kada se koncentrisemo na ono najvise sto mozemo
da shvatimo, oslobadjamo se ogranicenja. Nasu radost odlaze sve sto dominira nasim procesom
misljenja, bilo da je to nas posao, bejzbol, bracni partner,neki fizicki fenomen. Uvek moramo da
povezujemo nase misli i iskustva sa duhovnim razvojem. Svako moze da nauci da menja fizicku
dimenziju time sto funkcionise sa viseg nivoa stvarnosti.
Kako da vidimo neogranicenost univerzuma i samim tim svoju sopstvenu? Ima nacina. Zelimo
da dosegnemo zaista veliku sliku i prepoznamo da smo deo neceg mnogo sireg nego sto su tri
dimenzije, od svega sto mozemo svojim ocima da vidimo i svojim usima da cujemo. Zelimo da
iskoristimo bas sve kao alatku za svoj razvoj.
Uvek kada pomislimo da nesto znamo, skrenemo sa puta. Kada pogledamo zvezde i beskrajne
galaksije treba da se zapitamo zasto ih je univerzum stvorio. To ce nas vratiti na nasu skromnu
stazu istinskog ucenja i razumevanja.
Zamislite direktora Zemljine skole kako ide od ucionice do ucionice i proverava da li je sve u
redu. Moze da zastane i poslusa lekciju u svakoj ucionici, proveri koji se udzbenici koriste, da li
se deca u dvoristu igraju na pravilan i konstruktivan nacin. Ali, direktor nikada sam ne drzi
casove, naprosto nema vremena za to. Zato on uposljava ucitelje, skolskog lekara, nastavnika
fizickog, psihologa. Vi koji ste nosioci svetla na Zemlji veoma ste nalik tom direktoru.
Primecujete razne stvari u ekonomiji, politici, vojsci, oblasti humanitarne delatnosti, ali ne
mozete direktno da se petljate u sve. Vase je samo da uvidjate kakva je velika slika, da
sagledavate Zemlju kao dobronamernu skolu i da sa svojom porodicom radite u nevidljivim
svetovima usmeravajuci energiju. Najiskrenije, ovo je jedini nacin da ubrzate evoluciju planete.
Jedino svest moze da kreira realnost. Nemamo vremena da ga trosimo na neke jalove pokusaje.
Uvek je bilo najefikasnije ono sto su radili majstori. Verovali ili ne.
Staza usluga
Postoji mnogo, mnogo dimenzija realnosti iznad nase. Cetvrta, peta, sesta, sedma, dvadeset peta,
stota. I tako dalje i tako dalje. Stalno se siri i umnozava. Jos nismo otkrili Boga, Boga,
najbogovskijeg, najviseg moguceg Boga. Tu je heruvim, serafim, solarni jezik, Otac, Sin i Sveti
Duh- o njima se govori u ucenjima misticnih skola. Sve su to ljudi koji se trude da sto bolje
prodju u skoli. Tu je i zajednica svemirskog bratstva- federacija pedeset ili sezdeset civilizacija
koji kruze oko nase galaksije i odlicno se zabavljaju. Mnogi su medju nama jer zele da pomognu
drugim grupama u nasem univerzumu. Medjutim, primarna direktiva im jos zabranjuje da nam se
prikazu.
Na milijarde bica se muva oko Zemlje u okviru nevidljivih carstava i ceka da bude od pomoci.
Staza prosvetljenja u svim planovima realnosti je ista- usluge. U zaista istinskom smislu, nema
Boga koji moze da popravlja greske. Zasigurno ne postoji stariji gospodin sa dugackom bradom
na nekakvom tronu koji kaze: "Izmlati ovog ovde, pomozi onom tamo�" To nikada nije
postojalo. Ima samo slojeva i slojeva naroda koji pruzaju usluge. Deo andjeoskog i duhovnog
carstva svojevoljno odlucuje da pruzanje usluga covecanstvu bude njihov nacin da se vrate kuci.
Kada nemamo zelju da ih zamolimo za pomoc, oni ne mogu da nam pomognu pa moraju da odu
na neko drugo mesto. To je primarna direktiva- mogu da nam pomognu iskljucivo ako im
zatrazimo pomoc. Uvek kada ih zamolimo za pomoc, mi pospesujemo njihov razvoj. Postaju
uvazeni. Sede gore i kazu: "Molim vas, dajte mi neki zadatak! U protivnom, ostacu ovde
zaglavljan jos million godina! Zelim da napredujem kako bih mogao da pobegnem odavde! Ovo
je moj odabrani put usluga, u Bozje ime! Molim vas, dozvolite mi da budem vas pokrovitelj, da
udjem u vas zivot i da kreiram sinhronicitet i cudesa!"
Razmislite o tome kako u svoju korist mozete da angazujete druga carstva. "Zelim da mi andjeo
iz kraljevstva ishrane kaze koliko treba da posolim jelo". Sto im vise zadataka dajemo, oni brze
napreduju. Mnogo smo se plasili da ih pitamo za pomoc. "Uh, Boze, uh, ne bih da dosadjujem,
ali ako bi imao samo minut, da li bih�" a u medjuvremenu svi ti andjeli kukaju: " Sta mi ovde
radimo nezaposleni, gubimo vreme, nikome nismo potrebni, niko nas ne trazi!"
Gde boravimo izmedju dva zivota? Ako nismo u telu, onda smo E.T.! Svi smo mi E.T., svi smo
deca zvezda. Svako je prosao kroz raznorazne slojeve realnosti. Bili bi veoma korisni kada bismo
samo mogli da se prisetimo naseg E.T. stanja pre rodjenja. Imamo na raspolaganju ogromnu
masu nasih nevidljivih prijatelja i rodjaka koji nam pomazu da odradimo nas kosmicki zadatak.
Sto bi se reklo, "imamo dobre veze kod ljudi na polozajima".
Znamo da kosmicki zakon zabranjuje ugrozavanje slobodne volje bilo kog bica u bilo kom
evolutivnom sistemu. Realnost se moze menjati tek posto se postane deo kolektivne svesti
odredjenog sistema. Bica koja se motaju okolo u drugim dimenzijama su potpuno beskorisna
ukoliko mi ne zelimo da usmerimo njihovu energiju u svoju korist. Imamo moc da angazujemo
svemirske brodove i citave bataljone radnika svetla iz nevidljivih svetova i da im damo dozvolu
da svojim svetlom obasjaju Zemlju.
Postoje tone i tone razlicitih stvari okolo. Ne smemo da zaboravimo da, ukoliko nismo isceljeni,
dzaba nam nevidljiva bica iz drugih galaksija. Ako nasi zivoti ne funkcionisu, sve je uzalud.
Mozemo da stojimo usred polja i mlataramo za svemirskom bracom do mile volje, ali oni ne
mogu da nam pomognu sve dok ne dostignemo unutrasnji mir. Sve mora po redu.
To vam je lekcija- njen sustinski sadrzaj je: "Isceli se! Zaista napreduj". Tek onda mozemo da
saradjujemo sa nasim nevidljivim prijateljima, prenosimo njihove informacije i cinimo sva
moguca cuda. Majstori uvek kazu: "Prvo zatrazi nebesko kraljevstvo i sve ostalo ce ti se dati."
Ali, ljudi imaju taj specifican dusevni sklop i ne mogu da razluce sta im je prvo ciniti. Svi pravi
duhovni ucitelji kazu da batalimo sve ostalo i da prvo u sopstvenom zivotu materijalizujemo
nebesko kraljevstvo. Ako se kacimo na sve drugo osim na to, promasicemo kraljevstvo i bicemo
beskorisni.
Zemlji su potrebni ljudi koji su spremni da se ovog trenutka, bez odlaganja, fokusiraju na
sopstveno budjenje. Sudeci prema majstorima, necemo odmah postici prosvetljenje. Ali,
obecavaju da ce svaki trenutak u nasem zivotu biti na svaki nacin, u svakom smislu, sve bolji i
bolji. Mozemo da vidimo svetlost na kraju tunela. Idemo pravo ka njemu. Kako napredujemo,
povlacimo i kolektivnu svest sa sobom. Prepoznajemo da postoji plan spasenja za svakog od nas
ponaosob i da postajemo neograniceno mocni i vecno slobodni.
PLAN SPASENJA
Ovo je cetvrto poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje i borbe.
Za ljude koji tragaju, prosvetljenje je nesto veoma intrigantno. Ponekad pomislimo da nam neko
kao sto su Buda ili Krisna moze doneti prosvetljenje na srebrnom posluzavniku ili da je dovoljno
da nas Hrist poljubi u celo, pa da se probudimo. U stvari, prosvetljenje nema nikakve veze sa
majstorima niti sa Bogom, Bogom, najuzvisenijim Bogom. Radi se jednostavno o promeni
perspektive.
Pre nego sto dozivimo istinsko prosvetljenje,moramo prvo da osetimo kakvi smo, zaista. Ono sto
smo mi stvarno i ono sto vidimo u trodimenzionalnoj stvarnosti su dve potpuno razlicite stvari.
Mi jesmo i uvek smo i bili aspekti Boga. Kao personifikacija Boga, svako od nas poseduje, bez
pogovora, sve karakteristike Boga. Nasa prava priroda bi se mogla opisivati kada bismo za to
upotrebili sve moguce reci koje postoje, a koje opisuju nesto neograniceno, omnipotentno,
sveznajuce, sto stvara ljubav u univerzumu.
Ali mi tako sebe ne vidimo. Kada posmatramo kroz zavesu naseg ogranicenog sistema
verovanja, sebi pripisujemo one karakteristike za koje mislimo da cine pravu prirodu sveta oko
nas. Mi, u stvari, vidimo gresku. To je zbog toga sto posmatramo onako kako su nas naucili nasi
autoriteti koji su nas odgojili, a to nije kosmicka vizija.
Izgleda da postoje dve realnosti. Jedna, koja je za vecinu nas samo teoretska, je uzvisena realnost
Bozanske svesti, stanje svesnosti u kome se prosvetljena bica suvereno snalaze. Drugu cini grubi
"realan" svet u kome zivimo, u kome devedeset devet posto paznje usmeravamo na vreme.
Mnogi duhovni tragaci, ortodoksni i neortodoksni, veruju da prosvetljena bica treba da nas
transportuju iz jednog stanja svesti u drugo. E pa, nece biti.
Zemljini diplomci se vracaju
Plan spasenja se sastoji od jednostavne seme po kojoj oni pojedinci koji su shvatili poneki delic
slagalice dele svoja saznanja sa svakim ko je zainteresovan da cuje. Zato se Zemljini diplomci
povremeno vracaju u skolu i pricaju nam zanimljive price o tome ko smo i kakva ja nasa prava
priroda. Nase je da odlucimo sta zelimo da uradimo sa tim informacijama.
Oni nam govore da je nase prirodno stanje da u potpunosti budemo oslobodjeni stresa i pritiska,
da budemo deo radosti, blazenstva, , izobilja, avantura, uzbudjenja, mira i ljubavi koji postoje u
univerzumu. Nijedno bice ne bi moglo da dostigne trajno ove karakteristike ako ovo ne bi bilo
prirodno stanje. Kada bi ono bilo abnormalno, onda bi ljudi morali da se neprestano naprezu da
veslaju uzvodno kako bi bili mirni. A to je apsurd.
Sa druge strane, povratnici nam govore da su bol, borba, napetost, stres, tragedija, konflikt,
abnormalne stvari. Kada se neko upinje da vesla uzvodno, zadrzava stanje neprijatnosti samo da
bi branio svoja uverenja koja ga cak ni ne cine srecnim. Kada prestanemo da veslamo, bozanska
struja uziva da nas ukljuci u tok univerzuma.
Ako ste imali prilike da idete kod nekog gurua na Istoku, on vam je rekao da sednete, cutite i da
sledecih dvadeset godina pratite svoj dah pa cete tek onda biti spremni nesto da naucite. Mi
zapadnjaci imamo mnogo manje strpljenja za gurue. Radije skupo platimo za neki vikend
seminar koji obecava instant prosvetljenje. Volimo da mislimo da smo stekli sve preduslove za
instant prosvetljenje.
Pa, put kuci jeste da jednostavno stanete ispred ogledala i vidite "da sam ja, da sam ja". Svako od
nas je Bog, Bog, bas Bog, najvisi Bog a to smo oduvek i bili jos od pocetka stvaranja. Ali, da bi
smo dosli do tacke kada mozemo da se setimo istine, moramo da prodjemo kroz proces
evolucije.
Ako zelimo da budemo posteni, moramo da priznamo da se ne bavimo duhovnoscu zbog toga sto
volimo Boga ili zelimo da odemo u svetlost. U stvari, ne marimo za te stvari. Samo zelimo da se
otarasimo muka! Zelimo da prestanu bol i patnja i to je jedini motiv koji nas tera da tragamo.
Niko nema grizu savesti zbog toga. Ne kazemo: "Oh, Boze, bas i nisam bio previse duhovan oko
toga i toga�" jer sistem nije tako zamisljen.
Univerzum oduvek zna koji su ljudski motivi. Ne osudjuje, vec koristi ljudsku prirodu da nas
povede kuci. Zna da necemo da budemo bas mnogo veliki altruisti. Plan spasenja je savrsen i
praktican. Ako neko hoce da sazna istinu kako bi se otarasio bolesti ili siromastva, sigurno ce
stici i do Boga. Univerzum od nas jedino to i hoce- da prestanemo da se mucimo. Onda cemo se
jednog jutra probuditi i otkriti da smo se setili naseg prirodnog stanja bica lisenog ogranicenja.
Pad coveka
Postizanje prosvetljenja je apsolutno identican proces kao i gubljenje prosvetljenja. Mi smo svi
na pocetku bili savrseno oteletvoreni delici Boga. Posto smo istrazivaci, poceli smo da
eksperimentisemo sa tim kako izgledaju stanja koja nisu "savrsena". Poceli smo sa
ogranicavanjem dimenzija. Mnogi uzivaju da traze svoj put krecuci se po lavirintu. U jednom
trenutku moramo da se setimo da smo mi sami trazili ogranicenja, sami smo odredili svoj sistem
verovanja, percepciju. Niko drugi nam to nije nametnuo. To je nase delo. Nasa slobodna volja
nikada nije bila ugrozena. Nismo se otimali, bacakali i vristali kada smo iz stanja neogranicene
svesnosti presli u stanje ogranicenja. Nasa slobodna volja nikada ne moze biti ugrozena. Zato
moramo iskoristiti upravo tu cinjenicu da pocnemo da biramo u sta cemo verovati, kojim cemo
ocima gledati kako bismo se prosvetlili. Ne moze neko umesto nas da se iskupi.
Zemlju su napravila bica koja su krenula da istrazuju univerzum. Mi smo svi zato avanturisti.
Cela istorija covecanstava puna je istrazivanja novih teritorija, kontinenata, Meseca, morskih
dubina. Isto vazi i za druge stanovnike univerzuma. Osnivaci ove skole odlucili su da istraze sva
carstva realnosti koje su mislili da mogu da iskreiraju. Kako bi im tacarstva padala na pamet, oni
bi ih i kreirali. Kada krecete od sveobuhvatnog, mozete da idete samo u jednom pravcu. Nanize.
To je pocetak procesa naseg nazadovanja, koji se u Bibliji slobodno naziva "pad".
Neogranicena bica koja su zivela u neogranicenom broju dimenzija izjavila su: "Kakva dosada.
Hajde da probamo da zivimo u realnosti koja ima samo sto miliona dimenzija. Oh, ovo je
zabavno, ovo je uzbudljivo. Ali smara. Hajdemo ponovo na svetlost. A sada hajdemo opet dole
da probamo realnost sa hiljadu dimenzija. To je bas ograniceno. Hajde sada da probamo da se
izvucemo iz te realnosti. Kakav izazov! Tako je ovde dole gusto da cak ima i boju. Magicno je,
ali idem ja ponovo u svetlost. O.K. hajde da sledeci put probamo realnost sa samo tri dimenzije.
To je toliko ograniceno da jedva moze da opstane! Vau, jedva da postoji! Oh, Boze, toliko je
ograniceno da su stvari cvrste. Ovo ranije nismo imali. Hajde da se igramo. Ja hocu da budem
koza. Ja drvo. Ja arhandjeo. Lepo smo se poigrali, ali hocu da se vratim�.gde? Gde? Zaboravio
sam. Gde je prozor? Gde su vrata? Oh, ne, izgleda da sam u klopci."
U nekom trenutku, posto smo stavili toliko senki, potpuno smo ugusili svetlost koja bi nam
osvetljavala put do kuce. Tada kazemo: "Znam da su vrata tu negde, hajde da ih potrazimo. i to
je to- postanemo tragaci!" Nekada smo bili znalci, sada tragamo. A nasi prijatelji koji su ostali da
zive u svetlosti rekli su: "Hej, vi dole, u redu je. Napravili smo plan spasenja da vas vratimo
kuci" na sta smo mi odgovorili: "Ne govorite nam niposto sta treba da radimo. Mi imamo nasu
slobodnu volju!" Oni su bili besni. "E pa dobro, necemo da vam diramo vasu slobodnu volju.
Slobodno patite koliko god vam je volja, a kada budete bili spremni, imamo vec nekoga tu dole
da vas povede kuci. Nece vas silom vuci kuci. Moracete da ga sledite".
Kada god neko dodje dole da nam pokaze gde je izlaz, mi ga proglasimo spasiocem. Mesijom. A
to su samo Janko ili Marko koji su dosli da nas odvedu do vrata. Plan spasenja uopste nije
"bozanstven". To je samo zdrav razum. To samo neki ljudi pomazu nekim drugim ljudima koji
su natrpali toliko mnogo senki da ne mogu da vide svetlost.
Svestenici i proroci
Prema planu, na pocetku svake astroloske ere pojavljuje se na Zemlji majstor da prenese
jednostavnu istinu- a istina je uvek jednostavna- i uvek je prenosi u skladu sa vremenom, ne
koristi starinski jezik. Oni preuzimaju vodjstvo u novu eru. Kada se ucenja kazu prvi put, ona su
nista drugo do dobar, duhovni, zdrav razum. i Buda i Avram i Muhamed su rekli nesto da
razjasni i pojednostavi dogmu koja je bila na snazi. Vremenom, ucitelji postanu predmet
obozavanja i ucenici vise ne mogu da se oslanjaju na njih. Zajedno sa obozavanjem, ide i
prekrajanje izvornih ucenja. Sve vise pocinju da se pretvaraju u interpretacije i stavove
"svestenika". Postaju dogma.
Uvek su postojala dva tipa ucitelja na planeti- svestenici i proroci. Proroci donose veliko
prosvetljenje ljudima tako sto se intuitivno povezuju sa duhom. Svestenici preuzimaju reci
proroka, proglasavaju ih svetim i pocnu svima da drze lekcije kako treba da zive zivot. Uce nas
da treba da imamo veliko postovanje prema majstorima i da od njih pravimo idole. Prave
bozanstva od Isusa, od Boga, od Bude i oni pocnu da budu nesto nedostizno za coveka. Pravi
majstor ne zeli da bude na pijedestalu. Isus je stalno govorio: "Ja nisam vas kralj, ja sam vas
brat!" a svestenici su to preokrenuli i pretvorili ga u Boga. Svima koji uce duhovnost receno je
da treba da gajimo veliko postovanje prema hijerarhiji, Bozjoj promisli i andjeoskom kraljevstvu.
Stavljamo ih u svetilista ili na molitvenike kako bismo ih obozavali. Ali, nase vodjstvo ne potice
iz oltara, vec od nas.
Za one koji su posveceni izucavanju duhovnosti, dosao je kraj vremenu svestenika. Uskoro ce
doci kraj i vremenu kada su glas proroka i nas unutrasnji glas bili odvojeni. Ta odvojenost bila je
prikladna u vremenima kada ljudi nisu bili konkretno povezani sa svojim unutrasnjim vodjstvom.
Kada ljudi nemaju jasnu unutrasnju viziju, potreban im je ucitelj da kaze: "Ako ne zelite da idete
jos deset hiljada krugova, sledite ovaj put".
Ovde je potrebna diskrecija. Probajte da izbegavate da donosite ocene (t.j. greske u percepciji) o
tome da li je neko na pravom putu ili nije. Nase ja da se postaramo da nas licni put bude
radostan, ne da se bavimo drugim ljudima. Svako bira sam za sebe.
Mi, kao majstori obucavanja, prolazimo kroz eksperimentalnu probnu fazu, sa greskama, kako
bismo ojacali poverenje u nase unutrasnje vodjstvo. Testiramo nas unutrasnji glas. Ponekad
pomesamo unutrasnji glas ega sa unutrasnjim glasom Boga- i uprskamo stvar. To je sasvim u
redu. Mozemo ponovo da probamo, mozemo i da se obratimo nekom guruu za savet.
Kada prestanemo da budemo zavisni od gurua, majstora, pa cak i roditelja, mozemo slobodno
ponekad da im se obratimo. Ali sada ih drugacije posmatramo. Nisu vise na pijedestalu, ne
sledimo ih slepo, sada oni sede kao savetnici u obicnoj stolici za nasim mentalnim
konferencijskim stolom.
Mnoge stvari o kojima mi ovde diskutujemo, samo su stvar semantike. Nekada smo verovali da
se ucitelji i znanje nalaze izvan nas. Univerzumu to ne smeta. On prenosi znanje tako da mozemo
da ga razumemo u skladu sa nasim sistemom verovanja. Ali takodje znamo da ono sto jedino
mozemo da vidimo izvan nas jeste samo nasa projekcija. Ono sto mi vidimo kao realnost je, u
stvari, odraz u ogledalu. Mi samo isprobavamo razne trikove koji bi nam pomogli da se setimo
da smo mi sami ta mudrost koju trazimo. Prosvetljenje znaci setiti se.
Postoje razlicite vrste gurua. Guru moze biti osoba (ziva ili mrtva), knjiga, filozofija ili tradicija.
Sta god da je to, ima dva lica. Ima elemente istine i sa druge strane elemente koje su ljudi sami
nadogradili. Bez obzira da li vam je guru Isus, Biblija, "Kurs cuda", Bagavad Gita, tradicija
Indijanaca, priroda, ucenja tajnih misticnih skola, neko od modernih "prenosilaca" vecne
mudrosti, ne uzimajte ih preozbiljno. Ako se vise oslanjate na bukvalne reci, ili rituale gurua
nego na sopstvene unutrasnje nagovestaje i uvide, nalazite se na dugom, sporom i mozda
stresnom putu. Nista nije "sveto". Takvo je kakvo je.
Kada slucajno na ovoj tacki ljudskog razvoja putevi, gurui i ucenja ne bi cak ni postojali, vrlo
vazno. Univerzum bi momentalno smislio neki trik da nas navede da otkrijemo nasu pravu
prirodu. i to tako da ni slucajno ne narusi nasu slobodnu volju.
Bez obzira da li sebe vidimo kao sledbenike puta, bivse sledbenike puta, kao one koji posmatraju
sledbenike puta, za nas trening je korisno da istrazimo puteve koji su se razvili na osnovu
ljudskog stanja. Prva stvar koju tragaci nauce je da se njihov put odnosi na ceo ljudski rod. To
znacajno menja neciju sliku o realnosti i duhovni ucenici pre ili kasnije razviju osecaj o
sopstvenoj svrsi. Nasa misija, nas put, polako postaju sve ocigledniji i sastoje se u tome da treba
da pruzamo usluge drugim ljudima.
Ponekad gurui predloze ili nagoveste koja vrsta usluga bi bila zgodna. Kako napreduje nas
eksperiment sa nasom unutrasnjom povezanoscu sa kosmickim, sami za sebe otkrivamo koji je
nas idealan nacin da budemo od najvece koristi covecanstvu. Kako sve vise napredujemo,
prepoznajemo da svi imamo isti cilj. A posebnost se sastoji u nacinu na koji cemo mi licno da
primenimo mir i razumevanje na Zemlji. Neko to radi kao kompjuterski programer, neko kao
postanski sluzbenik. Bukvalno, ne postoje dva ista puta iako je cilj svih da sagledaju jedinstvo sa
Bogom.
Negde pred kraj naseg puta kroz vreme i prostor, probudjeno covecanstvo otkriva da mi i nismo
ni u kakvoj vezi sa drugim ljudima- mi jesmo ti drugi ljudi. Svaka osoba, bez obzira da li je
osvescena ili ne, je aspekt Boga, ima sve atribute i karakteristike Boga. Probudjeni ucenici vise
ne zele da popravljaju ljude i situacije za koje im se cini da imaju gresku, vec postaju zivi primer
isceljujuce energije bozanstvenog principa, pune ljubavi. Kada ljudi misle da su posebno u
odnosu na druge ljude oni se ravnaju po tom stavu. Ali, kada funkcionisu sa svesnoscu, razumeju
da postoji samo jedan um, jedno srce i dusa u celom univerzumu. Znaci, kada sluzimo sebi,
sluzimo svemu sto postoji. Nije dovoljno da znamo da svako od nas zasluzuje divne stvari u
zivotu, moramo da naucimo da su bogatstvo, savrseno zdravlje i unutrasnji mir prirodno stanje
bica. Ne mozes da darujes ono sto nemas.
Svi putevi se zavrsavaju tamo odakle su i poceli, onda kada ucenik odvazno kaze: "Ja
razgovaram sa Bogom- ja sam Bog!"
Inicijacija u majstorstvo znaci da se osoba oslobadja svih duhovnih staka i drzi casove
oslanjajuci se striktno na unutrasnje vodjstvo. Ovo moze da bude zastrasujuci korak.
Prepoznajemo ga kao "tamnu noc duse". Isus je otkrio svoju unutrasnju borbu kada je trebalo da
nacini taj korak uzviknuvsi: "Moj Boze, moj Boze, zasto si me napustio?"
Kada neko dodje do te kriticne tacke poverenja, kada odluke vise ne donosi na osnovu podataka
dobijenih od autoriteta ili drugih gurua, vec na drugi nacin, oslanjajuci se na unutarnje vodjstvo,
ma kako to maglovito delovalo, onda se nalazi na putu samojacanja. Jos jedan paradoks je da
kada otkrijete da niste odvojeni od bilo koga ili bilo cega, postajete potpuno osnazeni kao
individua.
Vreme je da prepoznamo i odamo pocast nasem sopstvenom putu individualnog iskustva. Postoji
zapravo onoliko planova spasenja koliko i judskih bica, zato sto je realnost subjektivna i
jedinstvena za svakoga. Niko nije doziveo isto sto je doziveo neko drugi, niko ne moze da uradi
ono sto vi mozete, niko ne moze da bude ono sto ste vi. Ne mozete da sledite put koji nije u
haroniji sa vama. Sta god da odaberete, univerzum se slaze sa tim. Koji god da vam je cilj, on
vas vodi kuci. Ako zelite da spasete planetu, na kraju cete zavrsiti tako sto cete se vi isceliti. Ako
zelite da iscelite sebe, na kraju cete isceliti planetu. Sistem je savrsen.
Zapadnjacki put
Kada pocnemo da primecujemo zivot kao seriju paradoksa, na putu smo da vidimo veliku sliku.
Nama zapadnjacima nisu potrebni avatari jer im niko ne bi ni verovao. Kada bi, kojim slucajem,
licno Sai Baba dosao u nasu kancelariju i poceo da govori, tesko da bi se to dopalo drugim
sluzbenicima. Svest zapadnog coveka zahteva da ucitelj zvuci inteligentno. Potrebno je da cita
mnogo knjiga, da nauci ceo recnik kako bismo ga prihvatili. Ali, mi nista ne mozemo da
naucimo iz knjiga. One su samo okidac za nase secanje o znanju koje je uvek bilo u nama. Kada
bi knjige zaista imale neku, za nas novu informaciju, trebalo bi da prozivimo deset hiljada zivota
kako bismo je razumeli.
Duhovna istina ne moze da se nauci tako sto se mesec dana cita nesto sto je novo za nas. Brzina
kojom apsorbuijemo "nove" ideje je apsolutni dokaz da se radi o ponovnom povezivanju na
informaciju koja nam je privremeno bila nedostupna. Razumevanje se postize jedino intuitivno.
Kada bi reci bile nosioci istine, onda bi svako na identican nacin shvatio neki duhovni govor. Ali
, dve razlicite osobe nikada ne dozive pricu na isti nacin. Budjenje je proces u kome se secamo
onoga sto smo znali jos pre milion godina, ili jos od pre pocetka vremena. Drugi paradoks je da
iako razumevanje jedino dolazi iz naseg unuternjeg bica, mi ga nikako ne mozemo dostici bez
knjiga, kaseta, zalaska sunca, muzike. Oni su nam neophodni da nas stalno potsecaju da smo svi
uronjeni u telepatski rezervoar.
"Kurs" kaze da nas medjukoraci kojima tezimo nikada nece zadovoljiti. Poruka sve tri knjige
"Kursa" moze da se sazme u jedan stav: U svakom trenutku, svakoga dana, izaberi snagu svoje
volje i izaberi mir. Ako to mozes da uradis, postaces slobodan. i majstori su nam govorili da
idemo pravo Bogu. Rekli su da ne zastajkujemo i ne gubimo vreme na sitan novac- samo da
idemo pravo. Ali mi zelimo da se osiguramo. Jos uvek nismo spremni da napustimo najmudrije
ovozemaljske ucitelje. Mislimo da je za nas preveliki korak da idemo pravo Bogu, pa umesto
toga prihvatamo samo delice kosmicke svesti.
"Kurs cuda" nije teoloska knjiga. Teolozi raspravljaju o semantici i znacenju Boga. Osnivaju
univerzitete kako bi primenjivali pristup duhovnosti koji se bazira na funkciji leve strane mozga.
Ne razumeju da ljudi mogu da vode beskonacne rasprave i da nikada ne nadju odgovor. Svaka
svadja ili debata insistira na tome da jedna strana mora biti u pravu ili zeli da uveri oponenta u
svoje stavove, trazi sta je tacno da potkrepi te stavove. Teolozi pokusavaju da budu u pravu.
Hajde da, umesto toga, potrazimo stanje kosmicke svesti i prestanemo da pokusavamo recima da
dokazemo drugima da su nasi stavovi vredni. Ne mozemo istovremeno biti i u pravu i srecni.
Uvek kada izaberemo da igramo igru po pravilima ljubavi, povecava se razumevanje i rastemo.
"Kurs" zeli da nas pripremi za nacin razmisljanja koji je suprotan od uobicajenog. Kao sto kaze
Ajnstajn: "Problem ne moze da resi ista svest koja ga je stvorila". Moramo biti spremni da nase
misli i verovanja zamenimo sa onima koja daju rezultat. "Kurs" je jednostavan. Ide pravo u cilj, u
sustinu, na najbrzi moguci nacin. Odbacuju ga oni ljudi koji nisu dovoljno iznervirani
analitickom pristupu zivotu, i spremni da rizikuju sa novim pristupom.
Sadrzaj "Kursa" cak vredja neciji analiticki um, jer ako je tacno to sto tamo pise, padaju u vodu
njihova edukacija i citav zivotni kod. Sadrzaj knjige pocinje sa:
Mi na Zapadu smo dobro obuceni da verujemo kako treba da budemo oprezni i uvidjavni prema
svetu, koji u osnovi dozivljavamo kao neprijateljski. Nauceni smo da analizarimo svaku situaciju
kako bismo preduzeli odredjenu akciju. Oprezni smo. Oprezni smo u medjuljudskim odnosima, u
politici, prema drugoj naciji, prema snazi koju imaju gladni ljudi. Nase vaspitanje je adekvatno
ako je tacna osnovna premisa zapadnjackog vaspitanja- da smo svi posebna bica.
Razmislite sta bi vas profesor istorije ili ekonomije rekao o ovim recenicama. Rekli bi da je
recenica "Moja sigurnost je u tome da ne pruzam otpor" neprimenljiva ako bi nas napala neka
strana vojska.
Sta onda treba da ucimo ako je tacno da: "Sve sto vidim...ne znaci nista"? Sta je sa akcijama na
berzi, sa jezivim slikama na vestima?
Potrebno je da potpuno preokrenemo proces misljenja kako bismo izasli iz karmickog kruga.
Svet razmislja karmicki. Ako treba, uvek ce iznova kreirati stare matrice, i tako vecno. Jedini
nacin da naucimo nesto iz "Kursa" je da zaboravima na bilo kakve ocene o onome sto citamo
(cini mi se da su nas autoriteti ucili da se ovo zove ispiranje mozga). Uobicajeni metodi ne
funkcionisu, pa zasto onda da ne rizikujemo i ponasamo se kao da je univerzum na nasoj strani i
da nas nece odvesti na stranputicu?
Da li biste radije bili u pravu ili srecni? Ne mozete biti i jedno i drugo.
Analiza pripada egu.
Sve je u vasem najboljem interesu.
Poverenje ce sada da resi sve probleme.
Sreca je Put.
Svi putevi, sve duhovne discilpline svih kultura i u svim periodima, uvek, vode do jednog
jednostavnog mesta, a to je da budemo srecni. Sreca leci sve bolesti, zaustavlja sve ratove,
popravlja sve. "Kurs" istice da srecu cini nas izbor. Za onoga ko razume veliku sliku ne postoje
zrtve. Medjutim, autoriteti nas uce da su realne jedino one stvari koje se mogu opaziti pomocu
pet cula, da teror zaista postoji i mora biti porazen pre nego sto se dodje do srece. Tu je kvaka: da
li da verujemo najvecim umovima planete ili majstorima uciteljima. Ili/ ili. Ne moze se biti
delimicno prosvetljen kao sto zena ne moze biti delimicno trudna. Jos koliko hiljada stranica
ljudi treba da procitaju da shvate da prosvetljenje ne moze biti nauceno ili dostignuto kroz
racionalno ponasanje.
Sta bi bilo da smo svi rekli: "Ne treba vise da citam ni jednu jedinu stranicu pre nego sto odlucim
da budem srecan?" Zaista imamo samo jedan izbor. Da verujemo autoritetima i ostanemo u
karmickom krugu ili da izadjemo iz njega. Ucinite mi ovo: idite do nekog usamljenog mesta,
duboko udahnite i vrisnite: "Izlazim". Oseticete veliko olaksanje, ili cete barem poceti da
analizirate sta bi rekli vasi prijatelji kada bi saznali da ste prestali da se borite.Sreca je nas
unutrasnji izbor.
Zasto svi nemaju ono sto zele? Zasto provodimo citav zivot misleci da tek kada imamo sve sto
zelimo, imamo pravu stvar? To nikome do sada nije uspelo. Vecina ljudi na planeti nije spremna
da se probudi jer je suvise privrzena ogranicenjima. Ne zele da puste stare sablone i verovanja. i
kada univerzumu, punom ljubavi, postane ocigledno da oni odbijaju da se promene, on ih odjavi
i ponovo ih prijavi da krenu sve iz pocetka. Oni koji ne razumeju kako sistem funkcionise misle
da je ovo tragedija, ali to nije tako.To je cin ljubavi i saosecanja jer je neka osoba sklonjena iz
lose situacije i dobila je jos jednu sansu.
Ljudi se cesto pitaju: "Kako da prepoznam da li je moj unutrasnji glas ego ili duh?" Ego voli
slozenost i zamrsenost. Duh funkcionise izvan trodimenzionalnog carstva vremena i prostora.
Glas duha je uvek mek, bez zurbe, bez pritiska. Za duh ne postoji vreme, pa nema ni kasnjenja,
ne postoji situacija koja se ne moze promeniti, pa nista ne dozivljava tragicno. Duh kaze: "Umiri
se, ne pomeraj se, znaj da sam ja Bog".
Ne cekajte da procitate jos jednu knjigu, cujete neki govor ili sedite pored nogu gurua pre nego
sto postanete srecni. U ovoj fazi vase evolucije to sve samo odlaze radost. Citajte ezotericne
knjige, idite u Indiju ako zelite. Ali ne nadajte se da ce vam to doneti unutrasnji mir. Nece. Prvo
izaberite mir, a onda istrazujte, neka to bude kao ples u vasem zivotu. Mir se ne nalazi izvan nas
samih.
Sai Baba ne zeli da odete i sednete pored njegovih stopala. On je vec prebukiran. Zeli da budete
iskreni prema sebi, zivite onako kako vam kaze srce i budete ucitelj ravnopravan njemu.
Jedino sto je sada preostalo je da se jednostavno probudite! Jednostavno izjavite da ste odsada
zanavek srecni. Ne moze vas promeniti niko, ni knjiga, ni crkva. Univerzum vas voli, zato svaki
put kada potrazite odgovor izvan sebe, dobijete frustraciju. Sada ste na nicijoj zemlji. Nema
natrag, nijedan guru nece vise da budete njegov ucenik, oni zele da budete prijatelji.
Ceo plan spasenja je jedno od ucenja koje potice od onih koji ni sami ne razumeju nesto mnogo
vise od vas. To je zato sto se medjusobno cuju samo oni koji su na bliskom stupnju evolutivnog
razvoja. Tako bica koja borave u razlicitim ljudskim telima sire istinu medju sobom. Privlacimo
samo one ljude koje mozemo da razumemo. Nije bas dobra ideja da prosvetljeno bice upadne u
dnevnu sobu prosecne osobe i otpocne govor. Pera Peric ne bi imao pojma o cemu se tu radi!
Vecina ljudi trazi ucitelja koji obicno govori, sa kim moze da se poistoveti, nekoga ko je isto
placao racune, imao probleme na poslu, raspravljao se sa ljudima. Najbolji savetnik za borbu
protiv narkomanije je bivsi narkoman. Tako to funkcionise. Kada se neko izbori sa sopstvenim
problemima, nauci odlicno da slusa, da postane odlican iscelitelj, ako treba. Duhovni savetnici
rade na isti nacin. Duhovni ucenici veruju onim uciteljima koji su uspesno resili sopstvene
probleme i transformisali se.
Preobrazaj cele planete zavisi od svake osobe pojedinacno. Neko ce pitati: "Sta treba da radim?
Kakav je raspored? Dajte mi plan rada!" Istina je toliko jednostavna da vredja ljudsku
inteligenciju. Sve sto treba da uradite je da sebe iscelte i izaberete mir u svakom trenutku.
Nalazimo se na ovoj planeti kako bismo bili primer prosvetljenosti i nema vise nikakve tajne sta
to znaci biti prosvetljen. Nekada je to bila ogromna enigma. Mozemo do mile volje da citamo
knjige o ljudima koji emituju svetlost iz krunske cakre i izvode izvanredne trikove. Ali dzabe
nam sve ako se nismo samoiscelili.
Sta se desi kada svako od nas odluci da bude bespogovorno srecan? Da li znate da ce se vasa
radost emitovati kroz grupnu svest telepatskog rezervoara i da ce dotaci svaki molekul na
planeti? Uci ce u celiju svakog mozga svakog ljudskog bica na planeti. Kada naucite kako da se
zabavljate, igra je gotova. Kada mozete da se smejete i da se igrate u svakom trenutku,
diplomiracete i zapitacete se sta znace sve te ezotericke gluposti kojima se svi bave. Videcete da
je ostatak vecnosti enormno radostan.
Sve bozanstveno i svetlo sto postoji u vama u vezi je sa tim da naucite da budete srecni. Kada
naucite da budete srecni, osnazicete se i pocete poprilicno znacajno da menjate kolektivnu svest.
Spasenje je obavezno uvek bilo jednostavno. Kada se smejete, igrate, malo popijete, pricate sa
drvecem, kada ste luckasti, vodite ljubav, gledate zalazak sunca, kupate se u peni, igrate loptom
onda ce vas, kao onog frulasa, milioni dusa pratiti do kuce.
Peto poglavlje
SLEDITE SVOJE BLAZENSTVO
Ovo je peto poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje i borbe.
Ne mozemo znati kakav je danas prosecan nivo svesti jer ne mozemo da udjemo u srce i svest
nekog odabranog uzorka od oko hiljadu ljudi. Zato pokusavamo da nivo duhovnog razvoja
procenjujemo na osnovu necijeg ponasanja. Preciznije, obracamo paznju na to da li nam necije
ponasanje prija ili ne. Istovremeno smo svesni da nas same niko ne bi mogao tacno da proceni na
osnovu naseg ponasanja. Znaci, ovozemaljskim ocima ne moze se proceniti koliko neko
doprinosi budjenju Zemlje.
Tokom svog dugogodisnjeg rada stretao sam na stotine ljudi koji su u isto vreme bili i "duhovno
svesni" i borili se. Kao intuitivni savetnik, ja bih pogledao u njihov um i srce. Proverio bih kakav
je njihov ugovor koji su sklopilli sa Zemljom. Bez izuzetka bih unutar svake osobe otkrio bice
koje je bilo daleko plemenitije, snaznije i nalik Hristu nego sto bi te osobe mogle da poveruju.
Svaka osoba imala je uzvisenu svrhu. Ali, kada bih im se verbalno obratio, oni bi mi dali gomilu
razloga kako za njih nije moguce da sagledaju tu unutrasnju viziju. Razlozi su uvek bili
ovozemaljski, ogranicenja su iz ovog sveta, kao i ideje koje su dobili na osnovu svog vaspitanja
koje su im usadili njihovi autoriteti.
Sto sam vise sondirao unutrasnje nivoe ljudi i nacin funkcionisanja Zemljine skole, sve vise i
vise sam shvatao sta je potrebno da bi neko bio radnik svetla na ovoj planeti. Radnici svetla se
secaju da treba da funkcionisu unutar kosmickog zakona koji rukovodi nasom realnoscu:
Prvo, umovi svilh ljudi su povezani i istinska komunikacije se odvija putem telepatije.
Drugo, svaka osoba kreira celokupnu realnost u skladu sa sistemom verovanja koji je
odabrala.
i tri, Bog je ljubav i Bog je u celini snaga, pa prema tome sve je bas onako kako i treba da
bude. Ako ne primecujemo da je sve bas onako kako treba da bude, onda treba da
popravimo nasu percepciju.
Kada ovo shvatimo, mozemo da definisemo nasu funkciju i vrednost za ljudsku rasu.
Dok sam zavirivao u unutrasnjost stotina ljudi nalik vama (ako ste tipican predstavnik onih koji
bi inace citali ovakvu knjigu), garantujem da imate natprosecan nivo saosecanja i razumevanja
prirode Boga. Ne zelite nikoga da dovedete u opasnost. Volite lepe i mirne stvari. Znaci, posto je
vasa svest telepatski povezana sa svakim bicem u svakom carstvu na planeti, kada god imate
uzvisene, isceljujuce ili srecne misli, podizete nivo svesti na Zemlji. Vi isceljujete planetu.
Niste eskapista kada zaobilazite bavljenje svakodnevnim "dramama" i umesto toga odete da
uzivate u prirodi, okruzeni mirom i lepotom. Vi sledite uputstva majstora ucitelja koji razumeju i
uce nas da umirimo um u utisamo dusu. Oni znaju da nicije reci ili ponasanje ne mogu da
povecaju kucni budzet ili rese porodicnu svadju. Znaju da kada se jedna osoba fokusira na mir,
stvara se otvor u Zemljinom omotacu, kroz koji nevidljivi radnik moze da, kao slucajno,
neocekivano, kreira dogadjaje koji mogu da poboljsaju svaku situaciju.
Ovo je vreme kada moramo da odaberemo da budemo mirni u svakom trenutku, da budemo
prosperitetni u svakom trenutku, da isceljujemo u svakom trenutku. Jer jedino takvu svest treba
da delimo sa Zemljom.
Radnici svetla nikada masovno ne dolaze na Zemlju, osim u osvit Ere Vodolije. Njihova funkcija
je da menjaju kolektivnu podsvest radeci u harmoniji sa kosmickim zakonom, a sto i jeste jedini
nacin da se nesto promeni. Tako se pokazalo da je posao radnika svetla jednostavno da odaberu
da budu srecni i slede svoje blazenstvo.
Tek poneko od nas moze zaista da shvati kako bi izgledao zivot bez drame i dilema. "Sta ti to
znaci biti miran u svakom trenutku? Sta ti to pricas, budi stalno srecan? Da li hoces da kazes da
imam pravo, da zasluzujem i da verovatno mogu da provedem svaki momenat, svakoga dana u
totalnom blazenstvu?" Ne samo da vam je dopusteno, vi ste obavezni da sada radite ono sto
zelite. Ako zelite da iscelite planetu, morate da radite samo ono sto vam prija, i nista osim toga.
Morate da budete ono sto jeste i nista drugo. Jedino kada sledite svoje blazenstvo mosete da
oslobodite kreativnost i podelite je sa Zemljom, a zbog toga ste ovde. Svi mi moramo da budemo
kreatori i primeri cistog blazenstva. Samo i jedino tako i planeta moze postati blazena.
Ovde u Nju Meksiku, gde mi zivimo, ima puno toplih mineralnih izvora. Ljudi iz celog sveta
dolaze ovamo na lecenje ili radi odmora. Samo sto sam uronio u jedan od ovih predivnih izvora,
pridruzio mi se neki covek. Kada sam zavrsio sa svojom meditacijom, pitao sam ga odakle je. "Iz
Njujorka". Pitao me je da li cesto dolazim ovde, a ja sam odgovorio da zivim nedaleko odavde.
Prokomentarisao je kako sam veoma srecan sto mogu cesto da dolazim na izvore. Objasnio sam
mu da nije sreca u pitanju, vec moj izbor. Pre nekoliko godina shvatio sam da je zivot prekratak i
da treba da radim ono sto zaista zelim da radim i da zivim tamo gde zelim. On se zgrcio, pokrio
usi rukama i rekao: "Ne zelim to da slusam".
Kada oni koji uce za majstore prestanu da se izvinjavaju univerzumu zato sto ne mogu da budu
sasvim iskreni prema svojim zeljama koje poticu iz srca i sto ne slede svoje blazenstvo, to znaci
da ce uskoro postati punovazni majstori. Ali, kada se neko pomesa sa telepatskim rezervoarom
energije koji okruzuje planetu, mora da obrati paznju ako zeli da postane majstor. Najpre
moramo da se oslobodimo starog programiranja i verovanja.
Bilo bi zgodno kada bismo mogli samo da promenimo aktivnosti u svom zivotu i pocnemo da
vodimo duhovni zivot. Ali nasa krivica i verovanja ne mogu jednostavno da nestanu cim udjemo
u ashram. Ne mozemo da naucimo da sledimo svoje blazenstvo samo tako sto cemo promeniti
posao. Svoju realnost kreiramo iznutra prema spolja. Nase blazenstvo je isto kada prestanemo da
se raspravljamo, kao i kada napravimo veliko umetnicko delo ili iscelimo bolesnog. Tezi deo
zivota u blazenstvu predstavlja sredjivanje nasih medjuljudskih odnosa i privlacenje izobilja u
nas zivot. Privlacno je citati dramaticne pricice o tome kako ce tamo neka bozanska bica spasiti
nasu planetu, ali istina je da nema nicega tamo negde.
Taj odgovor ne zelimo da cujemo zato sto on kaze da smo mi odgovorni za sve. Mi smo
odgovorni za to da budemo srecni u ovom trenutku, da mislimo velicanstveno i da verujemo da
smo korisni za planetu. Vasi roditelji i drugi autoriteti vam ovo sigurno nisu rekli. Garantovano
vam niko nije rekao: "Mislim da ces biti Hrist kad porastes". Pre ce biti da ste culi ovo: "Sta ti to
znaci, da budes spasilac planete? Nisi ti bas taj kalibar. Bolje ti idi lepo u cosak". Nema veze
koliko imate godina ili kada su vasi roditelji umrli, jos uvek cujete njihov kriticizam kada se
ukrcate na vasu stazu slobode. Jedino mozete reci: "Izvini mama. Ja sam bozanstven. Nemam
vremena da klecim u cosku jer sam pristao da spasem planetu i sve njene stanovnike". Sve dok
su ljudi zatvoreni u fizickim telima cuce glasove autoriteta zato sto su uronjeni u kolektivnu
podsvest. Znam da nije lako, ali ne moramo da budemo zrtve tih starih glasova.
Pitanje roditelja je osetljiva stvar za svakoga. Kao konsultant za resavanje problema ljudi otkrio
sam da je svako imao problem sa roditeljima. Ili je porodica bila disfunkcionalna, ili je barem
jedan od roditelja bio rigidan. Ili je dete raslo u izuzetno teskim okolnostima ili je bilo previse
zasticeno. Otac ili nije bio tu ili je "gusio" dete. Sta ovo dokazuje? Samo to da je Zemlja skola,
ne utopija. Mi biramo roditelje, razred, lekcije pre nego sto uplatimo skolarinu. Posto sami
biramo lekcije, mozemo i da izaberemo da prestanemo da ih placamo.
Ako zivimo onako kako su nam roditeji odredili, postacemo isti kao i oni. Njihove ideje o svetu i
o tome kako on funkcionise, nemaju nikakve veze sa objektivnoscu, apsolutnim ili sa Bogom.
Nasa je namera da budemo bez ogranicenja, ekspanzivni i ekspresivni. Ne treba da zameramo
roditeljima sto su nas kontrolisali pomocu osecaja krivice, tako je radila citava njihova
generacija, tako su nauceni. Tako se radilo u Eri Riba. Ne znaci da treba da prestanemo da
volimo i cenimo svoje roditelje. Mi smo pripadnici tranzicione generacije i potrebna su nam
nova pravila za ljubav kako bismo se jos vise realizovali.
Moramo da razumemo da smo mi i nasi roditelji jedno jer su svi umovi povezani. Postoji samo
bozanska svest koja prozima svakoga i sve. Kada sledimo svoje blazenstvo, realizujemo se,
zivimo srecno, od toga imaju koristi i nasi roditelji i ceo svet.
Svako ko je postao velik i zaista doprineo planeti, dovodio je svoje roditelje do ludila jer je
odbijao da bude programiran i manipulisan. Bili su kao Isus kome je majka rekla: "Kako se
usudjujes da bezis i da sedis sa rabinima! Zar ne znas da sam spremila veceru?" On je samo
mogao da kaze: "Mama, smiri se! Imam posla". i ovo je mozda parafraza, ali da je Van Gog
mnogo slusao mamu, ne bi bilo njegove umetnosti. Svako ko je dao kreativan doprinos planeti
izjavio je: "Mama, tata, zao mi je, necu da sledim vasa pravila. Zivecu po sopstvenim pravilima,
na svoj nacin i bas zato sto vas toliko volim pokazacu vam sta treba da radite da i vi postanete
slobodni".
John Randolph Price, one kojima strah nije motivator, naziva super bicima. Oni ne kupuju polise
osiguranja, ne stavljaju pojaseve za spasavanje, ne zaustavljaju se kada je na semaforu crveno
svetlo u pet ujutru kada nema drugih vozila na putu. Ne osvrcu se posle toga da vide da li ih neko
juri da ih kazni. Stalno ruse sablone i nikome ne dozvoljavaju da ih kontrolise. Kada se
odreknemo sopstvene moci, odlazemo sopstvenu dobrobit. Ne mozemo biti slobodni ako ponovo
ne preuzmemo moc i izjavimo da nismo zrtve.
Sa druge strane, nasi roditelji i drugi autoriteti veruju da su zrtve. Oni pokusavaju da nas nauce
onome za sta veruju da je pravo stanje zivota. Njihova sreca zavisi od ekonomije, trzista, posla,
porodice. Zaista ne zelimo da budemo kao oni.
Oni koji se danas obucavaju za majstore nisu bili tako nonsalantni kada su sklapali ugovor sa
Zemljom. Nase goruce pitanje je lekcija o tome kako se pravi izbor. Ne zelim vise da istrazujem
bilo kakvu situaciju u kojoj sam ja zrtva. Po sopstvenoj zelji odbacujem sve nagrade i zasluge
koje bih dobio kada bih pristao da budem zrtva. Umesto toga "neka se cela moja paznja usmeri i
fokusira na Boga".
U nasoj realnosti nema mesta za nase zrtvovanje. Da li mozete Boga da zamislite kao zrtvu? Da
li mozete da zamislite Isusa kako kaze: "Mama, rado bih tu vodu sto imas tu pretvorio u vino,
ali�vidis, ja sam stolar, znas, pravim ovu kucu, dugujem onom coveku mnogo novca za alat. Ne
mogu da se bakcem sa tvojom vodom. Nemam vremena, mama".
Isus je bio uronjen u isti telepatski rezervoar kao vi i ja, pa su i njemu cesto na pamet padale
misli koje su ga terale da digne ruke od velikih dela i bude obicno ljudsko bice sa ogranicenjima.
Ali, to mu nije dozvoljavala njegova grupa za podrsku. Neuporedivo je lakse biti stolar nego
mesija. Mi nismo dosli na Zemlju kako bismo ispunjavali ono sto od nas ocekuju otac, majka,
supruga. Dosli smo kako bismo ostvarili svoj potencijal.
Zamislite da je posle hiljadu godina provedenih na Zemlji vas zivotni ciklus zavrsen i da sedite
sa prijateljem, pijete pice i razgovarate o svojoj poslednjoj inkarnaciji. Prijatelj vas pita: "Ko si
bila kada si poslednji put tamo zivela?" Odgovarate: "Pa, posto su sva bica Bog, mi smo svi ista
sustina. Na pocetku je bio samo Bog, znaci da smo svi ravnopravni aspekti Boga, bez obzira na
to sto se nalazimo u fizickom telu". " Au, sa takvim razumevanjem sigurno si transformisala
Zemlju! Verovatno si cinila cuda i pomerala planetu iz njene ose.!" Na sta ste vi odgovorili: "U
stvari, ne, mom muzu se to ne bi dopalo".
Mnogi od nas su se nacekali dok im neko nije rekao da su u pravu. Ako vam neko to kaze,
nemojte mu verovati. Opasno je nekome davati moc da nam odredjuje da li smo dobri ili nismo.
Nikada necemo slediti svoje blazenstvo ako cekamo neciju dozvolu. Nece najvisi Bog da udje u
nasu dnevnu sobu, da nam cestita i da nam diplomu jer je to separatno misljenje. Bog nije
napolju i ne moze da dodje kod nas jer se on vec nalazi u nama. On je sama sustina naseg bica i
mi smo bozanska materija koja vrsi transformaciju Zemlje.
Oduvek Zemlji jedino treba da se mi posvetimo samoostvarivanju. Velicanstven je poklon
planetarnoj svesti kada smo voljni da univerzumu kazemo da smo u redu bas tako kako smo. To
niko umesto nas ne moze da uradi.
Ljudi koji veruju da su odvojeni od vas, od mene, od Boga, plase se te odvojenosti. Oni traze od
drustva da ustanovi pravila kako bi se kontrolisala "moc". Oni misle na moc koju neko moze da
ima nad drugim ljudima i da su ljudi bez kontrole u najmanju ruku anarhisti, pa cak i opasni.
Kada ostvare zeljenu kontrolu, zivot je i dalje trka za pozicijama u pokusaju da se stigne do vrha.
Najrazvijeniji podvojeni ego se ne zalaze za ratove, vec za izbore. Pomocu izbora, u najboljem
slucaju ce samo 49% populacije trpeti vlast vecine. Izbori su tek neznatno civilizovaniji od
ratova. U oba slucaja grupa donosi odluke "u korist" ljudi.
Kako se ponasaju bica koja ne veruju da su odvojena? Pa, ona nemaju potrebu da se stite od
drugih. Ne mora da im se govori o prednostima saradnje u odnosu na konflikt. Nisu skoro
bezopasni, oni su sasvim bezopasni, oni su ljubav/ saosecanje/, mudrost.
Bice koje razume istovetnost svih, niti glasa, niti povlaci obarac. Ne zeli da iskazuje svoju
politicku volju, zna da ne postoji potreba za centralnom zastitom, jer bilo cija volja ili stanje nisu
i ne mogu biti ugrozeni. Nismo samorealizovani sve dok ne uvidimo povezanost sa svim
postojecim dusama. Ono sto pomaze meni, pomaze svima. Ono sto meni skodi, skodi svima.
Kada ima razumevanja, niko ne bi ni pokusao da nekoga ugrozi, pa prema tome, nikakva zastita
nije ni potrebna. Samorealizacija je totalno stanje bica. Ne postoje zrtve.
Oni koji veruju u odvojenost ega veruju da je prirodno stanje bica neproduktivnost, lenjost,
parazitiranje. Veruju da kada ljudi zbog ekonomskih razloga ne bi bili primorani da rade, ne bi
nista davali, vec bi samo uzimali. Da je ljudska priroda zla. Na neki nacin su u pravu. Kada bi se
covecanstvo probudilo do jednog odredjenog stepena, postalo zdravo, bogato, srecno, ljudi bi
prestali da idu na posao. Ne bi radili nista sto nije zabavno. Ali, priroda coveka je derivat Bozje
prirode kao svog izvora. Priroda Boga/ coveka je da kreira, istrazuje, ona je omnipotentna,
sveznajuca. Probudjeni covek ce uvek odbiti da zivot pretvori u posao. On kreira, voli, plese.
Potpuno je svestan kosmickog zakona koji kaze: ,, Nijedno Bozje dete ne moze biti prisiljeno da
trpi oskudicu zbog izbora nekog drugog Bozjeg deteta. Bogatstvo kreira podsvest, ne radna
snaga". Da li se secamo kakvo je prirodno stanje bica u univerzumu?
Zasto ucenici Zemljine skole ne zive u prirodnom stanju bica? Zato sto je jedan od atributa Boga
neogranicena moc i, verovali ili ne, svaka osoba ima neogranicenu moc da kreira- ogranicenja.
Nije lako biti najvisi moguci Bog, prikupiti sve svoje izvore energije kako bi se kreirala iluzija
da ste jedva ljudsko bice, bespomocno, ograniceno, potcinjeno. Neverovatna ideja. Mnoga bica
koja zive van Zemljine skole nikako ne mogu da shvate price koje su culi o zivotu ovde. Ne
mogu da shvate kako neko drustvo moze da postoji oslanjajuci se na principe suprotne od
prirodnog stanja bica u ostatku univerzuma. Kada biste zeleli da zivite na Zeta Retikuli, pa odete
da ih pitate za dozvolu da postanete nalik njima, oni ne bi razumeli ni sta je to dozvola, ni sta ih
uopste pitate.
Dosli smo na Zemlju da se samorealizujemo, sada i ovde. Zato se Isus Hrist nije rodio za ovaj
Bozic, nego pre dve hiljade godina, tada je bio potreban. A sada smo potrebni mi. Ovo je pocetak
Ere istinskog prosvetljenja i nemamo nista drugo da radimo do da sledimo svoje blazenstvo,
zelje svog srca.
Samorealizacija je normalna
Samorealizacija je normalna. Svi kvadrilioni drugih bica koja postoje u nekoliko drugih
univerzuma smatraju da se ovo podrazumeva i da ne postoji nista drugo osim toga. Ali, ovde
dole, na slepom koloseku arhaicnog oblika univerzuma postoji jedna mala skola poznata pod
nazivom Zemlja, ciji stanovnici osecaju potrebu da traze dozvolu.
Da li znate zasto mi jos uvek pitamo za dozvolu? Zato sto verujemo u tacno i pogresno i u
mogucnost greske. Ali, zar nam majstori nisu rekli da smo Bogovi? To su rekli Buda, Muhamed,
Lao Ce, Konfucije, Avram. Kako Bog onda moze da pogresi?
Svako od nas je u svom zivotu imao trenutke kada je doziveo potpuno blazenstvo, ali smo takve
momente uvek okruzivali strahom jer smo se bojali da ce sreca nestati. Kada smo se igrali sa
omiljenom igrackom i uzivali, bili bismo uhvaceni usred nase licne ekstaze i culi bismo: "Hajde
u krevet- previse se zabavljas!" Uvek kada bi zivot poceo da bude zaista sjajan, sa strahom bismo
se osvrtali iza sebe. Stvorili smo uslovni refleks, vezu izmedju onoga sto zelimo i onog cega se
bojimo. Uvek kada bismo imali neko divno iskustvo koje bi nas dovelo u takvo stanje da
potpuno izgubimo osecaj za vreme, tu bi obavezno bilo i : "Prestani da toliko uzivas! Sta mislis,
ko si ti? Odakle ti ideja da zasluzujes da budes toliko srecan?" Odatle potice nas strah da ako je
nesto isuvise lepo, sigurno ce nestati. To je to verovanje koje nas sprecava da vecno zivimo u
ekstazi. Zapamtite da vi niste zrtve onoga ko vas je opominjao. Mi sami angazujemo ucitelje, pa
samim tim uvek mozemo da ih otpustimo. Tada postajemo slobodni.
Koliko je osoba spremno da zivi u vecnom blazenstvu i da nikoga ne pita za dozvolu da bude
ono sto jeste? Ajnstajn je bio takav- to je jedan. Rembrant isto tako- to je vec dvojica. Ima ih jos
nekoliko, mozda tuce, stotinak, mozda hiljadu. Ako od pet milijardi ljudi koji zive na zemlji
oduzmemo sacicu samorealizovanih bica koja su sama sebi dozvolila da zive u prirodnom stanju
bica, koliko je preostalo? Jos uvek oko pet milijardi. Cak i nekoliko hiljada samorealizovanih
ljudi predstavlja tek kap u moru.
U osvit Ere Vodolije desavaju se neke uzbudljive stvari. Kreativna svest pocinje da se izrazava u
novim formama umetnosti, novim filozofijama i novim naukama. A sve je pocelo sa
nekolicinom svetih radnika svetla koji su u svoje vreme smatrani radikalnim i jereticima. Sa
astroloske perspektive, mozemo reci da je energija Ere Vodolije pocela da se polako uliva u
planetu sa renesansom. Tada nijedan aspekt nije izbegao tranziciju. Prosireni vidovi ekspresije
pojavili su se u umetnosti, nauci, filozofiji i religiji. Nekoliko modernih proroka se pojavilo da
govori o boljim danima. Pojavili su se Leonardo da Vinci, Ralf Valdo Emerson, Tomas Edison,
Kant i Kvimbi. Oni su razumeli primarnu direktivu i to da je zivot na Zemlji evolutivan i
tranzicioni proces. Niko od njih nije koristio dogmu i stagnaciju. Ono sto ih razlikuje od ostatka
drustva je njihova zelja da zive svesno, i njihova spremnost da veruju unutrasnjem bicu uprkos
onome sto su ih drugi ucili.
Trik se sastoji u tome da se u svakom trenutku, svakoga dana setimo velike slike. Kako
postajemo mudri i svesni, ucimo da sve vreme zivimo svesno umesto da koristimo stare sablone i
navike. Deo svesnog zivljenja je i kada shvatamo sta razumemo, a sta tek treba da ucimo. Isto
tako i da znamo kada smo skoncentrisani i izbalansirani, a kada treba da obnovimo resurse.
Moramo biti spremni da kazemo: "Ovo jos nisam savladao, bolje da cujem ovu kasetu, procitam
ovu knjigu ili da odem da posmatram zalazak sunca". Jedino kada zivimo svesno mozemo biti
sigurni da najvecom brzinom napredujemo u zeljenom pravcu.
Ovo je divna planeta za ljude koji prihvataju odgovornost za svoj zivot i odbijaju da budu zrtve.
Planeta Zemlja ce bukvalno biti rajski vrt za one koji su spremni da definisu sta je njihovo
blazenstvo i da ga slede. Po cemu se oni koji se obucavaju za majstora razlikuju od masa? Mase
kazu: "Ne mogu da dam otkaz jer dugujem mnogo novca", dok ce oni koji se obucavaju za
majstora reci: "Ovo mi ne prija, necu to da radim". Ako uporno radite ono sto vam ne prija, trpite
neprijatne sitacije, treba da znate da je to vas izbor.
Koje izgovore ljudi koriste da bi se i dalje ponasali kao zrtve? Potpuno smo slobodni da radimo
ono sto zelimo. Mozemo slobodno da izaberemo da budemo zrtva, ali to treba da uradimo
svesno. "Danas ja biram da budem zrtva. Zar to nije divno! Idem ponovo na taj posao koji
mrzim". Ili: "Danas poslepodne cu biti zrtva. Ne zelim da idem u kucu toga i toga. Ne prijaju mi,
ali ne zelim da ih uvredim, radije cu biti zrtva".
Ako zivimo zaista svesno, nikada ne moramo mnogo da prilagodjavamo svoje ponasanje na
nacin koji nas plasi ili nam je neprijatan. Pre nego sto dozvolimo da budemo zrtve, hajde da
budemo svesni sta kreiramo za sebe i kakve matrice uspostavljamo za planetu. U trenutku kada
odaberemo da uvek budemo svesni i svesno pravimo izbor, nas zivot pocinje da se menja. U roku
od nekoliko dana otkricemo razlicite nacine da ulogu zrtve zamenimo ulogom koja je bez stresa.
Osecamo se neprijatno jedino kada varamo sebe i kazemo kako nemamo izbora. Kada se bavimo
stvarima koje nisu za nas blazenstvo, stalno cemo se preispitivati dok jednom ne kazemo:
"Odustajem!" Tada cemo se setiti sta je guru rekao o odustajanju i predaji. To je jedini put koji
vodi u slobodu.
Treba da se opredilimo da li cemo slediti pritisak vodja i raditi stvari na tradicionalan nacin ili
cemo slediti svoje vodjstvo. Mozda cemo u pocetku odabrati da jos neko vreme sledimo pravila
drustva, jer je tako ipak malo lakse nego da skocimo sa litice direktno u novi nacin zivota. To je
sasvim u redu. To je samo malo vremensko odlaganje, ali je u redu ako smo svesni toga.
Jednostavno recite: "Da, biram da sledim stari sablon jer u mom sadasnjem stanju svesnosti
verujem da je to komfornije za mene". Vremenom cemo se osvrnuti i reci: "Oh, Boze, zasto sam
cekao toliko dugo?" i jednostavno cemo krenuti dalje.
Kada pocnemo da zivimo svesno, svakodnevno otkrivamo sve nove i nove stvari koje nam ne
prijaju. To je divno! Nasa patnja je nas kljuc za slobodu. Bol nam savrseno tacno pokazuje sta
nam vise nije potrebno u zivotu. Ne mozemo da se oslobodimo necega ako nismo svesni da to
postoji. Kada ga prepoznamo i odustanemo od toga da pronalazimo opravdanja kako bismo ga
zadrzali, jos jedan korak smo blize totalnoj slobodi. Kada pogledamo svo to insistiranje na
disciplini u Eri Riba, kada su slepi vodili slepe, jasno je da su nam ocajnicki potreni individualci
da nas pomocu svog unutrasnjeg vodjstva odvedu direktno Bogu.
Mozemo da upotrebimo snagu volje i da izaberemo mir u svakom trenutku umesto da reagujemo
na stvari oko nas. Znaci, ako nam je pukla guma, mozemo reci: "Ja zaslizujem samo najbolje,
ova guma je pukla na najbolji nacin koji postoji". Ovo istice nasu moc i brise tragove osecaja da
smo zrtve. Probusene gume uvek sluze da neko bice podsete da guma nema moc da nas cini
nesrecnim. Kada naucimo da ne fiksiramo energiju na probusenu gumu, ego pocne da se buni,
daje nam spisak losih posledica. "Prvo, zakasnices i iznerviraces se". Mozemo slobodno da
kazemo da nas taj spisak ne zanima. Kako neko uopste moze da zakasni u Bozjem univerzumu?
Kako nesto moze biti van reda? Kada je pukla guma, to je samo znacilo da cemo tamo kuda smo
krenuli stici u neko drugo vreme i da ce se nesto magicno desiti.
Kada strah posmatramo kao opravdanje da se jos uvek drzimo starih sablona, zelim da kazem da
nijedno bice nikada u trenutku sadasnjosti nije imalo iskustvo straha ili krivice. Sav strah se
odnosi na buducnost, dok se sva krivica odnosi na proslost. Znaci, kada se fokusiramo na
sadasnji trenutak, necemo pronaci ni strah, ni krivicu. A jedino strah i krivica sprecavaju
covecanstvo da uvidi sta je prirodno stanje bica.
Svako od nas ima secanja na svoje postojanje pre rodjenja. Ona ponekad procure iz podsvesti u
svestan um. Sta se desava ako smo dosli iz zvezdanog sistema 37 Z u cetvrtom levom domenu
univerzuma "Magicna sedmica"? Sta bi se desilo kada bismo pokusavali da zivimo u skladu sa
pravilima iz tog dela univerzuma? Tamo niko nije skrivao svoja osecanja. Svako je bio telepata,
otvoren, iskren. Ako bismo tako funkcionisali na ovoj planeti, dobili bismo ozbiljne cuske od
okruzenja, porodice, ucitelja, zato sto smo razliciti.
Secam se svojih iskustava koja sam imao kao dete. Bio sam u poseti rodjacima i igrao sam se u
dvoristu oko cvornovatog drveta sa nekim nevidljivim gnomom koji je bio mnogo brzi od mene.
Onda me je u toj igri iznenadio rodjak. Ja sam se toliko postideo sto sam se igrao sa necim sto je
nevidljivo, da sam se zakleo da nikada vise necu biti tako neoprezan. Mnogo godina kasnije
preselili smo se u Santa Fe i ponovo sam video cvornovato drvo slicno onom iz dvorista mojih
rodjaka. Jednog dana sam se jako mucio da pronadjem neke odgovore. Otisao sam do svog
omiljenog mesta za meditaciju. Parkirao sam auto na mestu odakle sam imao divan umirujuci
pogled na dolinu. Tek sto sam seo i poceo da se relaksiram, video sam na stotine tih malih ljudi,
pojavljivali su se iza drveca. Vikali su: "Potrebno je da ga razveselimo! Drz� te ga!" Posle
nekoliko minuta sam vikao: "Prestanite! Prestanite!" Nisam vise mogao da izdrzim da me
golicaju, ali sam bio odusevljen sto su se posle cetrdeset godina vratili da se igraju sa mnom.
Svako ima tu opciju da se priseti trenutaka kada se igrao sa svojim specijalnim prijateljima iz
drugih dimenzija.
Da li mozete da se setite detalja iz svog zivota kada ste se bavili onim do cega vam je zaista
stalo? Uranjali ste u to vreme bez vremena kada ste se igrali sa lutkama, ili u pesku. Tada bi
ostatak sveta potpuno nestao. Ti su momenti model onoga cemu treba da tezite u zivotu. Mozete
da u tom stanju zivite neprekidno jer ste vi ti koji kreirate svoju realnost. Mozete da iskreirate
avanture, zanimljive poduhvate ili da se valjate od smeha. Mozete da imate sve sto zelite u vasoj
verziji blazenstva.
"Kurs cuda" nam kaze da jednostavno izaberemo mir. Ali, ako vas neko tresne po nosu, da li da
uzaberete mir? Ako banka zeli da vam oduzme kucu, da li da reagujete dramaticno ili da kazete:
"Pa, sta cu, to je samo kuca". Ovo deluje zabavno, ali istina lezi u tome sta izabrati. Vecina od
nas bi se uznemirila i potresla kada bi neko dosao da nam oduzme kucu. Zaboravljamo da mi
kontrolisemo nase telo i nacin na koji ono reaguje. Sami biramo svoje emocionalno stanje u
svakom trenutku. Posto zrtve ne postoje, imamo mogucnost da izaberemo mir.
Vecina nije bas sasvim sigurnna da je spremna da se odrekne drame. "Da li to znaci da treba da
budem ravnodusan do kraja prvenstva u basketu?" Ne treba nicega da se odricemo. Ali, moramo
da promenimo perspektivu ako zelimo slobodu. Nema vise pobednika i gubitnika na terenu- to su
samo individue koje prevazilaze svoja ogranicenja. Kosarka je divno nastavno sredstvo. Kada
atleticarka skoci vise ili trci brze od svog rekorda, iz njene perspektive ona je napredovala dalje u
pravcu neogranicenosti. Iz nase perspektive, zelimo da vidimo kako se Bogovi igraju, nista
drugo. Jedina svrha tih atleticara je licni napredak. Dok to ne uvidimo, ostacemo zapleteni u
sopstvenoj mrezi.
Kada neko pocne da sledi sopstveno blazenstvo i odbije da se dalje povinuje autoritetima, sledi
period kada nam se ucini da smo se debelo zeznuli. Na to ce nam prvo ukazati porodica i
prijatelji. Reci ce da smo neprakticni, da ne mozemo tek tako da damo otkaz ili da se razvedemo.
Ovo je jezivo zastrasujuci prelazni period, ali posle kratkog perioda prilagodjavanja, pocinju da
se desavaju fenomenalne stvari. Ako prestanemo da igramo po starim pravilima, videcemo da i
nema nicega sto bismo mogli da izgubimo. Ovde okusimo istinu: moguce je da trajno okoncamo
borbu.
Misli iz naseg uma se realizuju. Kada pocnemo objektivno da analiziramo misli koje najcesce
imamo u umu, prepoznacemo sta ce nam se u buducnosti desiti. Ako stalno kukamo zbog posla:
"Ne zelim da idem na posao", univerzum ce se postarati da vise ne idemo na posao. Zato, bolje
da mi damo otkaz nego da zavrsimo na hirurgiji, da nas otpuste ili da se firma zapali. Mudro je
reci: "U susret mi nailazi predivan posao", umesto: "Ne zelim da idem na posao". Univerzum se
ne bavi procenama da li su nase misli pozitivne ili negativne. On ih cita i realizuje.
Kada univerzum pocne da ih pozuruje, ljudi tipicno reaguju ovako: "Ali, ne mogu tek tako da
dam otkaz! Od cega cu da zivim? Umrecu od gladi! Ako ne dam otkaz i ako sledecih dvadeset
godina ne budem radio taj posao koji mrzim, oduzece mi kucu!" Ako je ugrozena vasa kuca, ne
opirite se. Slobodno recite: "Dovidjenja, kuco. Bila si mi divan dom, ali ja sam sada na putu ka
slobodi". Opiranje izaziva duboko bolna iskustva. Sve je to samo lekcija i ako je vasa imovina u
opasnosti, slobodno recite: "Boze, nosi. Ne treba mi i bas me briga sta ce biti sa mojom
imovinom". Ako ovo iskreno mislite, koliko sutra ce sve biti sasvim u redu. Ali, ako izaberete da
se oko toga sekirate, koliko sutra ce sve biti jos gore.
"Ne treba da imas drugih bogova osim mene" -je upozorenje kojim nas na fizickom planu
kosmicki zakon opominje da kada poklanjamo paznju odredjenim stvarima mi od njih pravimo
bogove. Ako verujemo da nas unutrasnji mir i sreca poticu iz kuce, onda je kuca nas Bog. A kuca
je los Bog i donosi samo nesrecu. Ako znamo da smo mi ti koji kreiramo sopstvenu realnost,
zasto bismo onda kreirali nesrecu? To je zato sto ne verujemo da je univerzum prijateljski
nastrojen i jos uvek nismo naucili da sa poverenjem ocekujemo da nam slede sve bolje i bolje
stvari. Drustvo nas uci da cemo bankrotirati ako ne radimo sve te dosadne stvari koje mrzimo,
ukljucujuci i administrativne poslove. Willie Nelson je u trenutku kada su mu oduzimali kucu
rekao: "Sada se secam kako je pre nekoliko godina bilo divno biti slobodan".
Jedan veoma vazan aspekt lekcije o odvajanju kaze da je veoma vazno da se ne zaboravi ovo:
ono cega se dobrovoljno odreknemo, ne stvara bolno iskustvo. Samo nam ukaze na to koja je
nasa "potreba" izazivac bola. Kada skocimo u ambis, mi se odreknemo svega. Ako nema straha i
gubitka, nema ni bola. Verujemo da ce se Bog pobrinuti za nas i odvesti nas tamo kuda zelimo.
Nije lose unapred znati koji nas blokovi mogu cekati na putu. Ponekad nam se cini da smo se
oslobodili necega, a u stvari, to smo samo delimicno uradili. Mozda vam nekoliko puta ukradu
auto kao sto se meni desilo, itd. Toliko se bojimo bola koji donosi blok, da unapred trazimo
garancije. Zelimo da kazemo: "O.K. Boze, skocicu ja, ali mi prvo daj novac", ali cemo verovatno
kao odgovor dobiti: "Greska! Prvo se obavezuj, pa ces dobiti novac". Ako prvo dobijete novac,
nista necete nauciti. Svako bi tako uradio, ali ce samo majstor da se usudi i skoci iako nema
dokaza da je to uopste moguce. Majstorstvo je imati veru u sebe da ste toliko u saglasju sa
univerzumom da ce se ostvariti sve sto pozelite. Kao ohrabrenje, dodao bih da su cudesa
prirodno stanje bica. Kao sto kaze "Kurs cuda", kada se ne desi cudo, nesto je poslo naopako.
Ja nisam mogao da ga naucim da bude srecan, iako me je molio. Univerzum je taj koji odgovara
na pitanja. Kada znamo da neko radi na nekom teskom problemu, najbolje je da mu posaljemo
bezuslovnu ljubav i podrsku. Mi nikoga ne mozemo da popravimo, ali univerzum moze.
Posto znamo da podsvest kreira realnost, ne mozemo da se ukljucujemo u neciju dramu. Nikada
vise ne smemo da sazaljevamo nekoga ko ima problem. Ranije bismo u slicnim situacijama rekli:
"Oh, sirota zeno, uzas, tvoj muz je imao trostruki bajpas, tako mi je zao!" Posto podsvest kreira
realnost, kada priznajemo da tragedija postoji, mi je jos jace kreiramo. Ako zelimo nekome da
pomognemo, treba da ga efikasno "otkacimo", iako to deluje nepristojno.
Da li znate da se ljudi zale samo dok smo mi spremni da ih sazaljevamo? Cim prestanemo, oni
odlaze. Mozemo da kazemo: "Hvala ti sto napokon odlazis, sada tek mogu da ti istinski
pomognem i pruzim ti podrsku". Neko ce mozda reci: "Da, ali mogu da izgubim prijatelje! Mi
smo uvek razgovarali o nevoljama i problemima!" Tacno. Ako zelite da sledite svoje blazenstvo i
spasete planetu, moracete da se oslobodite takvih prijatelja.
Realno niko ne moze biti izgubljen, pa tako ni vi necete izgubiti te negativne ljude. Kada nas
pozovu telefonom i traze sazaljenje, dodjemo u iskusenje da kazemo: "Ne zelim da povredim
njihova osecanja". Molim vas, povredite njihova osecanja! Ako ih zaista volimo, reci cemo:
"Nemam sada vremena za tebe". U suprotnom, moracemo da se inkarniramo jos jedan zivot,
samo zato sto smo se, eto, sazalili. To je glupo. i kada se sledeci put inkarniramo, opet ce moliti i
traziti sazaljenje, sve dok ne kazemo: "Zao mi je, ali nemam vremena za nesrecu. Vise ne
verujem u dramu. Ne mogu da joj dopustim da se baskari u mom zivotu, previse sam zauzet,
sledim svoje blazenstvo".
Ako je to u cemu ste dobri intuitivno, onda to nije nauceno. Vi ste kao Betoven. Vezbate, ali
niste postali talenat tako sto ste se upisali u muzicku skolu. Izgleda da se nasa karmicka strucnost
bazira na onim stvarima za koje su nasi roditelji rekli da su nekorisne. "Ti treba da budes lekar".
"Ali, tata, ja zelim da sviram gitaru!" "Sine, to je neodgovorno, moras da postanes doktor". Ako
ste slucajno reinkarnirani Segovija, a ne daju vam da svirate gitaru, bicete veoma nesrecni.
Morate da sledite svoj put. Opustite se, planetarna podsvest se tako brzo menja da je veoma lako
naci sopstveno blazenstvo.
Jedan od nacina da otkrijete koji put je vas je da stalno vezbate osecaj blazenstva. Uvek se ujutru
zapitajte: "Sta bi me danas najvise obradovalo?" Blazenstvo vam nece biti servirano na tanjiru
kada jednoga dana Bog odluci da ste vi na redu. Nece vam ni univerzum dati uputstvo kako da se
preokrenete za sto osamdeset stepeni i postanete blazeni. Nece vas iz vase kuce baciti na neki
deseti kraj planete da iznenada postanete bozji sluga. Vase blazenstvo je nesto sto vi radite na
vas nacin po sopstvenoj volji a sto vas tera da prestanete da se povinujete onome sto treba, sto se
mora itd. To sto vam preostane je vase blazenstvo.
Za vecinu ljudskih bica je veoma riskantan korak da slusaju svoje srce, ali jedino se tako moze
izraziti licni genije. Svi umetnici, pronalazaci, muzicari iz enciklopedija su bez izuzetka bili
buntovnici. Svi su oni izabrali da slede svoje blazenstvo, a ne ono sto su im roditelji rekli.
Jedini nacin da se oslobodi planeta je da prvo oslobodimo sami sebe tako sto cemo postovati
svoje zelje. Slusajte zelje svog srca i odbacite ono sto vas uce autoriteti i ostatak drustva. Setite
da vam je drustvo reklo da ne mozete da lecite ukoliko nemate diplomu lekara. Da je to tako,
Isus ne bi mogao da isceljuje. On tehnicki nije imao kvalifikacije da leci ljude, on je samo sledio
svoje blazenstvo.
Setite se vase zute sveske. Zapisite sve sto ste oduvek najvise zeleli na prvoj strani sveske, zatim
sve sto vas cini srecnim, pre nego sto vas racionalni um pocne da vas ubedjuje kako je to
nemoguce ostvariti. "Zelim da budem umetnik!" A ego ce reci: "Ti ne znas da slikas! Nisi
skolovan, ne razlikujes akvarel od akrilika!" Ostavite ove komentare za drugu svesku.
U tu drugu svesku zapisite sve razloge koji vas sprecavaju da sledite svoje blazenstvo. Sve
"treba" i "mora" sto su vam rekli roditelji i ucitelji, sve cega se setite. Zapisite svako objasnjenje
koje su vam dali. Pisite dok ne iscrpite sve mogucnosti. Sada procitajte sta ste zapisali i oseticete
mizerno stanje bica u kome obitavaju svi ti vasi autoriteti. Zapalite tu drugu svesku. Ostala vam
je samo prva zuta sveska, vase blazenstvo.
Kada pocnemo da sledimo svoje blazenstvo, cesto sebi postavljamo pitanja da li smo na pravom
putu, da se nije slucajno usunjao neki strah i sl. Lako je proveriti. Kada sledimo ego, svaka
situacija deluje neverovatno slozeno. To nas podseca da zastanemo, usporimo, duboko
udahnemo i potrazimo svetlo. Kada pronadjemo blazenstvo, nalazimo se u stanju kada vreme
prestane da tece. Nema napetosti. Ta aktivnost moze biti sivenje, penjanje na drvece, pranje
sudova, pisanje kompjuterskih programa.
Ne postoji osoba na Zemlji koja ne zna kakav je osecaj kada vreme stane. Kompleksnost je uvek
u suprotnosti sa blazenstvom. Ona kaze da je to sto radimo toliko vazno da ne smemo da odemo
da uzivamo na obali jezera. To je trenutak kada znamo da neizostavno treba da se odmorimo.
Ovo je u potpunoj suprotnosti sa starim pristupom i zahteva punu veru i poverenje u univerzum.
Razmotrite u svom umu svoju situaciju. Recite: "Dobro, oduvek sam voleo da radim�ali�moj
izgovor je bio�" Obavezujte se da cete dozvoliti univerzumu da vam pokaze kako da krenete u
zeljenom pravcu. Dozvolite vasoj kreativnosti da tece. Vasa inspiracija ce doprineti mnogo vise
nego sto mozete da zamislite evoluciji covecanstva onda kada pocnete da zivite po sopstvenim
pravilima.
Kreatori matrica- radite svoj posao!
Uzivao sam na koncertu pijaniste Peter-a Nera i filharmonije iz Tulse. (Dobio sam mesto u
orkestru). Tek sto je orkestar poceo da svira, Peter je poceo da improvizuje kao lud. Dirigent je
posizeo i cekao je da se ovaj vrati izvornim notama, ali je pijanista nastavio da svira svoju
velicanstvenu miziku. Nikada ranije je nije svirao. Povremeno ga je publika ohrabrivala. Kada
sam ga pogledao, video sam levak sa mnogo radijacije koji se sirio iz njegove ledjne srcane
cakre. Pruzala se sve do nebesa i sva se muzika ulivala u levak i kruzila po njegovom telu. Nije
imao pojma odakle je sve to dolazilo i da je zastao da istrazuje, sve bi momentalno prestalo.
Sedeo sam tu i tog trenutka dobio intuitivni uvid da se u stanu pijaniste izlila kanalizacija! Da li
ga je bilo briga? Naravno da ne. Nije imao vremena da ostane kod kuce i popravlja kanalizaciju
jer je morao da svira. Bio je u izvoristu, ziveo je svesno i sledio je zelje svog srca. Kada dodje
vase blazenstvo, jednostavno ga sledite.
Kako da napravite matricu za spas planete? Sta da preporucite ljudima da rade? Znate da ljudi ne
veruju da mogu slobodno da rade ono sto zele, ali vi razumete kako sistem fumkcionise. Nikada
ne zaboravljajte ko ste i da ste normalni, po kriterijuma univerzuma. Univerzum je pun dobrih
ljudi koji normalno zive bez ogranicenja. Jedino u Zemljinoj skoli ljudi veruju da je borba
normalna stvar. Vi ste ovde da im pomognete da prevazidju taj stari sistem verovanja. Kada
borba prestane, ostaje samo uzivanje. Jednostavno je tako. Niko nije bio jednostavniji od Bude.
On se stalno smesio. Omogucio je drugim bicima da postignu prosvetljenje tako sto je uzivao u
sopstvenom.
Vas posao je da se zabavljate. Svaki majstor pokusavao je ljudima da objasni da to treba da rade
kako bi se oslobodili. Svrha svih aktivnosti u vasem zivotu je uzivanje. To se poklapa sa
spasavanjem planete. Ako ste srecni i ushiceni ko ce to da primeti? Svako! Cak i ne mora da
bude prisutan, jer smo svi telepatski povezani. Ako radite samo ono sto vas najvise zabavlja,
iniciracete nove pronalaske, budjenje, inspiraciju i isceljenje. Toliko cete napuniti baterije
Zemlje da se nece zaustaviti sve dok ne dodje do svetla! Ali, to ce se desiti samo ako donesete
odluku da sledite svoje blazenstvo. Blazeni su oni koji vise ne traze dozvolu da budu ono sto su,
jer, oni su spasioci planete. Tako to funkcionise.
Sesto poglavlje
"KARMA"
Ovo je sesto poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje i borbe.
Dan mrmota
Da li ste imali srece da pogledate film "Dan mrmota"? U tom filmu Bill Murray glumi Phil-a
Conners-a, novinara koji se bavi vremenskom prognozom i koga njegova TV stanica salje da
izvestava o Danu mrmota koji se slavi u Pensilvaniji. Za njega je uzasno ponizavajuce da
izvestava o nekom glodaru koji na osnovu svoje senke predvidja kakvo ce biti vreme, ali mora,
da ne bi izgubio posao. Muci se, grci, stenje, odlicno igra ulogu zrtve. Na kraju krajeva, treba da
istrpi taj jedan dan i da bezi odatle.
Ali, sutra ujutru se budi u istom krevetu, sat-alarm zvoni u isto vreme, na isti nacin. Mora da
istrpi jos jedan dan. I ponovo tako, ponovo, ponovo, ponovo. Hiljadu potpuno identicnih dana sa
identicnim ogranicenjima i mogucnostima. Svakoga dana Phil-ovo verovanje da je to sve klopka
materijalizuje se u vidu jos jednog dana koji ceo bude klopka.
Bezbroj puta bezuspesno pokusava da izvrsi samoubistvo. Sledeceg jutra ponovo se probudi u
istom krevetu, a sat-alarm ponovo zvoni u isto vreme i na isti nacin. Ocigledno je neizvodljivo da
umre, ma koliko bio ocajan i zeleo da pobegne odatle. Isti dan, isti ljudi, ista igra, sve isto, bez
izlaza.
Ova izmisljena prica skoro besprekorno prikazuje kako karma (koja je isto tako fikcija)
funkcionise. Za one koji jos nisu poceli da razmisljaju o tome da postoji velika slika u kojoj ne
postoje zrtve, zivot se stalno ponavlja kao sto se za Phil-a ponavlja Dan mrmota. Kao sto kaze
Yogi Bera: "Sve je to "deja vu", pa ispocetka".
Konacno Phil, posto je sve probao, uvidevsi da ne postoji izlaz, pocinje da razmislja o tome da li
ima neki talenat i kako bi mogao da ga razvije. Na kraju krajeva, ocigledno ima bezbroj zivota i
ima vise nego dovoljno vremena da nauci da svira klavir, vaja, nauci napamet celu francusku
poeziju. Tako on postane izuzetno talentovan genije, a potreban mu je po jedan dan (t.j. zivotni
vek) da maksimalno razvije neki talenat.
Njegov pogled na zivot najvise oplemenjuje to sto je zaljubljen u Tv producenta Ritu (koju igra
Andy McDowell). Kada je u njenom drustvu, on uziva i malo po malo zaboravlja na
materijalisticki pogled na svet.
Posto prozivi desetine hiljada dana (t.j. zivota), u kojima uvek za malo poveca svoju sposobnost
da voli, osvane novi dan. Kada se to konacno desi, Phil jos uvek nije prosvetljen. Ali promenio je
pogled na zivot, i potpuno je spreman da sada istrazi kako je to ziveti na sasvim drugi nacin.
Takozvane zrtve okolnosti uopste nisu nikakve zrtve. Oni samo prozivljavaju rezultate i
manifestacije sopstvenog sistema verovanja. Kada najzad shvate sta zaista znaci pruzati otpor
okolini (t.j. njihovoj kreaciji), mogu svoju paznju da preusmere na razvijanje osecaja ljubavi kao
svog licnog iskustva.
Niko nije zrtva karme. Nije uopste predvidjeno da neko bude kaznjen zbog svojih losih dela. Oni
koji ovo nisu shvatili zive svaki dan kao Dan mrmota, jer, kao sto znamo, nase misli kreiraju
nasu realnost.
Kada se branim ako sam napadnut, igram igru koja se zove karma i koja je bez kraja.
Beskonacna je. Otpor izaziva ponovni napad. To je zakon karme. Napad i odbrana bukvalno
mogu da se igraju sve do kraja vremena, unedogled. Za mir nije odgovoran moj protivnik. Moja
je odgovornost da izaberem da izadjem iz igre. Ne oprastam zato sto neko zasluzuje ili sto je to
pristojno. Ja prastam samo zato sto zasluzujem mir. Umesto stalnog opiranja, zasluzujem da
iskusim ljubav prema samom sebi.
Kada istrazujemo sta znace prosvetljenje i ljubav, pocinjemo da shvatamo koncept prastanja.
Prastanje skoro momentalno prekida neprekidna ponavljanja karmi.
Karmicki dugovi
Karma je veoma slicna reinkarnaciji po tome sto je vrlo koristan concept uprkos tome sto
popularno svatanje karmickog zakona ima malo veze sa istinom. Ezotericka ucenja vec
desetinama hiljada godina govore o karmi. Ona nam daju nekakav uvid u Zemljin skolski sistem
i takodje na jedan od nacina na koje je moguce evoluirati. Dok majstori govore o vecnom zivotu
ne spominju da je potrebno platiti nekakav karmicki dug. Platiti karmicki dug znaci iskupiti se za
nesto sto smo lose uradili. Greska moze biti nacinjena ili u ovom ili u nekom drugom zivotu.
Ezotericna ucenja daju nam koncept kojim bi mogli da objasnimo sebi zasto neko dete ima
leukemiju. Ako smo pod uticajem zapadnog vaspitanja i ucenja, onda ne postoji nacin da se
pomirimo sa bezizlaznom situacijom kao sto je leukemija. Jedino mozemo da zakljucimo da je
Bog osvetoljubiv i da kaznjava. Zato su za nas smisljene korisne pricice kao sto su karma ili
reinkarnacija koje nam ipak ostavljaju mogucnost da poverujemo da je zivot vecan a univerzum
dobrocudan.
Mi zivimo karmicki kada ne znamo da postoji bolji nacin. Taj izbor pravimo obicno pre nego sto
se rodimo, zato sto verujemo da nismo dovoljno evoluirali da bismo mogli da, na svesnom nivou,
napravimo mudar izbor svih dogadjaja i okolnosti u nasem zivotu. Zato kada gledamo
ovozemaljskim ocima izgleda kao da nas univerzum muci.
Karmicki zivot je najniza forma evolucije, najrudimentarniji oblik edukacije duse. U biblijskoj
analogiji ljudskog puta, karma se pojavljuje u pocetnim delovima kada ljudi zive po principu
"oko za oko". Ti ljudi su verovali da je njihovo okruzenje realno. Verovali su u bol i teska
vremena. Ako su uopste i imali ideju o Bogu, on je bio ljubomoran, strog diktator koga ljuti
ljudsko ponasanje. Takav Bog je zahtevao da mu se redovno podnose zrtve. Nisu imali drugaciju
ideju o stvarnosti osim one koja se opaza fizickim culima. Ovakvim ljudima su potpuno
zatvorena unutrasnja cula i jedino mogu da razumeju razvoj kroz karmicki put.
Kada dodjemo do zavrsnh delova Biblije, razvijena bica su zamenila karmicki put miloscu i
unutrasnjim otkrovenjem. Pokusavaju da razumeju da dobrovoljno sticemo iskustva koja ce nas
brzo probuditi. Sada je tema kako preci sa puta punog muka na razumevanje.
Sa svakom neprijatnom lekcijom, uvek dobijemo i dva izbora. Mozemo da odaberemo da
prozivimo neprijatno iskustvo (sto se zove placanje karmickog duga) ili mozemo da postignemo
razumevanje bez potrebe da prodjemo kroz to iskustvo. Sveti Pavle je ovo nazivao miloscu.
Karma je za ljude koji nisu budni i nemaju koncept velike slike. A najvise je za ljude koji ne
veruju da su povezani sa drugim ljudima. Oni mogu da nauce da jedino sebi nanose zlo kada
ubiju drugu osobu, tako sto se vrate u drugog dana ili u drugom zivotu da bi bili ubijeni. Svi su
majstori poducavali da postoji zlatno pravilo. Ako ljudi mogu da nauce da "rade samo ono sto bi
zeleli da njima neko drugi radi", njihova karma nece sadrzati nikakvu tragediju.
Svrha svake karmicke lekcije, bilo da je u pitanju narkomanija, siromastvo, bolest ili
zlostavljanje je da nas neizostavno nauci kako da budemo besprekorno srecni. Sistem je
perfektan i te lekcije su za nas napravljene kako bi nam pomogle da dostignemo razumevanje.
Neophodno je da dusa bude razvijena kako bi evoluirala iz skole 3D u mnogo lepsa carstva 6D
ili 10D ili 100D. Znaci, mi jos uvek ne zelimo da se razvoj upotpuni, samo da ne bude vise
bolnih iznenadjenja. Zelimo da predjemo sa spoljasnje motivacije (bol, karma) na unutrasnju
(vizija, kosmicka svesnost).
Karmicko ucenje ima smisla samo za one koji reaguju na stare programe kao i za one koje je
moguce izvesti iz takta. Ako jednostavno izaberemo mir u svakoj konfrontirajucoj situaciji,
izbeci cemo bol koji je deo svake karmicke lekcije.
Vecina ljudi negira da ima probleme u zivotu. To je zbog naseg vaspitanja. Drustvo veruje da su
ljudi sa velikim problemima, kao sto su alkoholizam, bankrotstvo, kleptomanija, nakaznost
nedostojni. Ali duhovni studenti su svesni toga da svako ima probleme. Kao sto kaze Patricia
Sun: "Tvoj problem je tvoja ulaznica".
Izazovi (lekcije) su takodje nase ulaznice za slobodu lisenu bola. Oni su nase jedine ulaznice. Ne
zelimo da eskiviramo lekcije, a samim tim i razvoj. Ali svakako zelimo da izbegnemo bol. To je
to. Bol nije potreban, ali razvoj jeste. Nijedan majstor nije rekao da treba izbegavati lekciju ili
razvoj. A niko to ne moze da uradi osim nas. Nikoga ne mozemo da ovlastimo za tako nesto.
Majstori govore da treba nauciti da se uziva na putu. Prosvetljenje je veoma licno, veoma
prijatno, avantura kroz vreme i prostor.
Karma=strah=krivica=karma
Vecina ljudi nije svesna da je zivot serija lekcija, kao i da imaju izbor da ne private ovozemaljski
sistem. Ako ovde dodjemo potpuno uspavani, sasvim je prikladno da nam vodje naseg plemena,
sela ili drzave kazu kako je nase telo vazno i da treba da ga cuvamo od unistenja. "Nemoj da se
igras sa lavovima jer ce te pojesti! Ne skaci u ambis jer ces poginuti!"
U toj tacki nase evolucije, strah je bio neophodan jer bismo inace napustili i nase telo i
Zemaljsku skolu i nista ne bismo naucili. Ucenici drugog, treceg i cetvrtog razreda ne mogu da
postoje bez straha. Svi smo proziveli na hiljade zivota u kojima je strah bio koristan i odrzavao
nas je u zivotu. Onda je neko rekao: "Sada si ti u dvanaestom razredu, hajde lepo zaboravi sve
sto smo te ucili". "Kako? Moj strah je dobro uprogramiran duboko u podsvest, ne mogu ni da
zamislim da ga se oslobodim!"
Ucenje u Eri Vodolije oslobadja od straha. Mozemo da uvidimo pravu prirodu karme kao
motivatora pomocu straha i krivice. Naucili smo da je karma dobro ucilo u ostalih jedanaest Era
Zodijaka, ali ne i u Eri Vodolije. Oni koji bi da uspostavljaju nove matrice za novi nacin zivota,
moraju da se oslobode karme kako bi pokazali drugima kako to da urade. Nase reci moraju da
prate nasa dela.
Ako imamo zelju da zastitimo Majku Zemlju, moguce da smo je pre hiljadu godina ugrozavali.
Karma je zaista do te mere pojednostavljena. Ako smo nekada bili industrijalac koji je trovao
sredinu tonama cadji, sada smo borac za zastitu zivotne sredine koji se bori protiv globalnog
zagrevanja Zemljinog omotaca. Ako je neko aktivna feministkinja, nekada je bio sovinista koji je
zlostavljao ili ogranicavao slobodu zenama. Nasa sadasnja preokupacija je najdirektnije
povezana sa nekom zloupotrebom iz proslosti.
Sistem je potpuno savrsen i svako radi samo i iskljucivo na sebi. Nikome drugome i ne trebaju
popravke! Ako ipak odbijemo da pogledamo sta se desava iznutra, u nama, onda ce se "izvan"
nas pojaviti nekakva zverstva, pa cemo biti "primorani" da ih popravljamo, sto se opet svodi na
to da isceljujemo sami sebe. To je jedan od magicnih trikova koji su smisljeni u Zemljinoj skoli.
Sve sto vidimo, bilo to dobro, lose, ispravno, pogresno ili neutralno, samo je nas odraz u
ogledalu.
Sve sto primamo dok smo u fizickom telu spada u kategoriju paradoksa. Iako je istina da imamo
potpuno slobodnu volju, vecina je koristi da sa Zemljinom skolom sklopi pedantan ugovor. Zato
izgleda da su nasi zivoti unapred zacrtani, a oni to na neki nacin i jesu. Mi smo ih zacrtali i to na
nivou duse, a nije nam ih nametnuo nekakav karmicki Bog. Ako u ovom zivotu imamo tesku
karmu, to je zato sto smo sami sebi odredili dramu u nadi da cemo moci sebi da oprostimo za
"greske" koje smo pocinili u prosloj inkarnaciji. Kada oprostimo svom sadasnjem neprijatelju,
mi smo u stvari oprostili sebi u nekoj imkarnaciji iz proslosti.
Vecina ljudi nije spremna da prihvati odgovornost za sve tragedije na zemlji jer veruju da su one
realne i da je steta moguca. Ne i ne. Bog je ljubav. Bog ne dopusta tragediju. Potrebno je da
popravimo nasu percepciju kako bismo shvatili tu ideju.
U skladu sa karmickim principima, to su bili ljudi koji su u ranijim zivotima ubijali ili mrcvarili
druge ljude. Znamo da je Bog nesposoban da osudjuje, ali su oni sami sebe osudili. "Ako se
ponovo vratimo da budemo muceni, mozda cemo poverovati da smo dovoljno kaznjeni i
docicemo do toga da podsvesno oprostimo sebi". Ovakva bica su se inkarnirala u gomilama. Bili
su ubijani u gasnim komorama, u nuklearnim eksplozijama, zbrisani sa lica Zemlje. Da li ih je
ovo zaista ubilo?
Kada mnogo ljudi pogine odjednom, na drugoj strani se odrzi jedan masovni skup. Iznajmi se
ogromna dvorana na astralnom planu i duse se okupe da smisle osvetu. Zrtve II svetskog rata su
zaboravile da su dobrovoljno izabrale svoju sudbinu, zalili su se i jadali. Stotine hiljada njih se
svadjalo u toj dvorani dok neko nije ustao i rekao: "Znam sta cemo! Uradicemo isto sto smo
radili milionima godina! Posto smo bili zrtve, vraticemo se kao mucitelji. Hajde da se
inkarniramo u Sjedinjenim Americkim Drzavama jer ce oni imati najmocniju armiju koju je svet
ikada video. Hajde da se infiltriramo u njihovu vojsku i preuzmemo kontrolu, da zbrisemo
svakoga ko nam se ne dopada. Hajde da se obracunamo!"
Ovo je zvucalo logicno jer je to uobicajen nacin na koji karma funkcionise. Tako se oduvek radi.
Konacno je neko ustao, prisao mikrofonu i rekao: "Cekajte samo malo! Sta ako se masovno
inkarniramo, ali ne budemo militaristi,nego pacifisti? Mozda budemo deca cveca i crtamo
nasmejane likove i dugu gde god stignemo i stavljamo cvece u puscane cevi! Mozda ce ovo da
pokida matricu koja se ponavlja vec milenijumima i dobijemo sansu da osetimo malo mira."
Debata izmedju militarista i pacifista rasplamsavala se sledecih godinu dana. Na kraju se
nekoliko njih slozilo da probaju sa tim mirom. "O.K. Idemo dole i odbicemo da se borimo.
Verovatno ce nas zastrasivati i manipulisati, tako je to na Zemlji. Odvesce nas u zatvor, a
mozemo i da pobegnemo u Kanadu".
Kada se tako mnogo bica u isto vreme inkarniralo, sa dugom i cvecem, trajno su impregnirali
telepatski rezervoar svesti mirom. To je bila garancija da ce mir sigurno pobediti i da u sledecih
milion godina nece biti nuklearnih ratova. Nikada pre niko u ljudskoj istoriji nije kao ova bica
garantovao da ce prelaz iz Ere Riba u Eru Vodolije biti miran. Nece biti potapanja Lemurije ili
Atlantide, sto se obicno desava na prelazu izmedju ta dva doba. Kada sam ovo ispricao onoj zeni
sa radionice, briznula je jos jace u plac. Priznala je da vec mesecima razmislja o samoubistvu.
Sada je imala jak osecaj da je sve u redu. Umesto da veruje u tragediju, sada je znala da se
inkarnirala kako bi sprecila Treci svetski rat. Prepoznala je sebe kao spasioca. Svi smo mi
spasioci.
Teoretski znamo da je to tacno, ali opet se pitamo: "Da, ali ne radi se tu samo o meni! Moje
ponasanje je povredilo tu osobu, to je svakako lose!" Pa, mozda ta osoba nije platila skupu
skolarinu, nije zapisala u raspored casova da cete je vi potkaciti kako bi dozivotno pamtila tu
lekciju. Ako svadja, konflikt ili rasprava ne izazovu kod vas zestoku reakciju, uloga vaseg
oponenta kao nastavnog sredstva univerzuma je ponistena. Svadja i osoba sa kojom ste se
svadjali bili su u tom trenutku za vas najbrzi nacin da napredujete koji vam je bio na
raspolaganju. I vi i ta osoba cete ipak diplomirati, ali cete vi morati da nadjete neku drugu osobu
da se sa njom posvadjate.
Da li znate sta se desi kada se svi medjusobno izmasakriramo i poubijamo? Kada svi tako
poumiremo, pravi se zurka! "Kakva strava predstava! Zaista sam te majstorski ubio, zar ne?"
"Hoces jos jedno pivo?"
U svakoj skoli mozemo da vidimo kako dete place jer ga je ucitelj naterao da vezba pisanje. Iako
nam je zao deteta, necemo mu reci da ne treba da uradi domaci zadatak jer nam je jasno da je
korisno da nauci da pise. Na slican nacin i ljudi biraju da uce u Zemljinoj skoli. Isto je i u igri
zivota. Svi oni sa kojima ste razmenjivali zucne reci ili su vas nervirali ili ste se sa njima
sukobljavali bili su vasi "ucitelji pisanja".
Cak i kada bismo imali moc, a nemamo je, da nekome promenimo karmu, to ne bismo uradili.
Kada bismo mogli da amputiramo njihov bol i borbu (sto je suprotno od isceliti), znate sta bi
nam rekli na kraju svog zivota? "Djubre jedno! Samo sto nisam diplomirao. Skupo sam platio
skolarinu, proveo godine i godine na koledzu, spremao sam diplomski, a ti si sve to srusio!"
Zemljina skola se bavi razvojem, obrazovanjem i ucenjem i sistem je perfektan bas takav kakav
je.
Istina je da karmicki dugovi nisu nista drugo do bozanstven nacin da se stvari bolje razumeju.
Kada nase dete dodje iz skole i treba da radi zadatke, a pita nas da ide da se igra, postajemo
veliki, opasni roditelj i kazemo : "Ne! Prvo uradi domaci zadatak!" jer smo svesni da je taj
zadatak koristan za njega. Na nivou duse kada neko kaze: "Moram da prodjem kroz to iskustvo
kako bih sebi mogao da oprostim stvari iz moje proslosti" da li cemo mu reci: "Ne, nemoj, vise
bih voleo da gledam kako se sledecih deset miliona godina mucis u sopstvenoj krivici?" Moramo
da se oslobodimo potrebe da menjamo karmu drugih ljudi, a narocito karmu nasih supruznika,
roditelja ili dece. Oni su znali sta su radili kada su se upisivali u skolu. Ne mozemo da
popravimo svoje voljene ili prijatelje tako sto cemo da im ukazujemo na nacine na koje mogu da
poboljsaju stvari.
Oko trideset procenata ljudi na cije sam se frekvencije podesavao nisu imali problema sto su
pusaci. Uopste im nije skodilo. Sve zevisi od toga kako je nas sistem verovanja kreirao nasa tela.
A to je devedeset procenata karmicki. Nikada ne mozemo znati kako nasa podsvest sagledava
nase navike dok ne upoterbimo nasu unutrasnju viziju. Pusenje je bilo sveti ritual za Indijance.
Ako zelite da za vas pusenje bude sveti cin, stavite paklo cigareta izmedju dlanova, duboko
udahnite i recite: "Blagosiljam i energizujem ovaj sveti duvan da neguje i isceljuje moje telo". Vi
posedujete moc da ovo uradite sa cime god zelite, sa cokoladom, vinom. Nemojte vise nikada da
zapalite cigaretu a da je prethodno niste blagoslovili i posvetili je zdravlju i tome da se dobro
osecate. Cigarete ce vas tako okrepiti i pomoci vam da budete zivlji, dinamicniji i same ce nestati
iz vaseg zivota lako.
Moramo da uvidimo velicinu nase moci. Nismo zrtve navika, zavisnosti ili karme. Dok trepnemo
imamo moc da transformisemo sve cemu odbijemo da se opiremo, kao i kada odbijemo da u
svemu vidimo zlo. Svaka cigareta je oduvek bila cudesna tvorevina. Da li mozete da pretvorite
seme u list duvana? To meni deluje cudesno. Sve moze da se sagleda u svetlu, samo ako
promenimo perspektivu.
Da bismo ovladali svojim mocima, potrebno ja da u ovom zivotu postanemo odgovorni za sebe i
za ono sto kreiramo. Ovo podjednako vazi i za negativne i za pozitivne stvari u nasem zivotu.
Ako verujemo da je univerzum sve kreirao slucajno i bez razloga, onda igramo ulogu zrtve
uhvacene u klopku. Sve lepe i ruzne stvari smo sami kreirali. Ne volimo bas ovo da priznamo.
Nije dovoljno samo da uvidimo da smo mi odgovorni za sve sto nam se desava u zivotu. Page: 7
Ako zelimo da se oslobodimo moramo da se otarasimo osecaja krivice. Sve lekcije i knjige o
samorazvoju, svi psiho-teraputi kazu da za nasu krivicu nisu potrebna opravdanja. Vecina ne zeli
da poveruje u ovo! Zaboravili smo jednu stvar koja je esencijalna ako zelimo da se oslobodimo
krivice- vreme nije linearno. Nasa karma se nikada nije ni dogodila.
Vecina psiho terapeuta ne zeli da ide tako daleko. Oni mogu biti veoma korisni da nekoga
osposobe da se nosi sa osecajem krivice, ali to bas nema mnogo veze sa istinom. Uglavnom uce
pacijenta da sagleda osecaj krivice, kontrolise ga i smesti u odredjenu zonu kako bi mogao da
nastavi da zivi uobicajenim nacinom zivota.
Psihijatri zaista veruju da smo zaista krivi za to sto smo uradili. Ali to ne resava problem. Kada
bi proslost zaista bila u proslosti, kako bi Lazar moga da izadje iz one pecine. Da je vreme
linearno, ne bismo mogli da iscelimo nista iz proslosti. Zauvek bismo bili osudjeni zbog krivice i
oprostaj ne bi imao smisla.
Postoji samo sadasnji trenutak. Ako sada projektujemo ljubav u neke stare situacije, uklonicemo
svaku krivicu. To ce bukvalno u tom trenutku ponovo iskreirati i proslost i buducnost.
Ako pomocu unutrasnje vizije pogledamo mnogobrojne inkarnacije koje je imao Isus, videcemo
da je taj covek savrsen. Nikada nije uradio nista lose, nikoga nije povredio, nikada nije pogresio.
Ali mi je, ipak, rekao da je, dok je ziveo sve te zivote, bio i ljut, maltretirao je ljude, ubijao. Kako
je to moguce? Kada se konacno osvestio, posle mnogo, mnogo zivota, on je sve ponovo iskreirao
tako sto je u sadasnjem trenutku video samo ljubav. On je iscelio sve svoje "greske" iz proslosti
toliko efikasno da o njima nije ostao ni najmanji trag.
Nasa svesnost ukida ogranicenja koja postoje u shvatanju vremena, pa prema tome mozemo da
izmenimo sva nasa prethodna iskustva kako god zelimo. Zato i postoje "savrsena" bica kao sto su
Buda, Isus. I vi i ja i svi iz naseg razreda, na kraju cemo biti "savrseni". Kako nasa vizija
sagledava sve veci i veci deo velike slike, shvatacemo da nikada nismo pogresili.
Niko bolje ne zna kako da promeni svest od Medison Avenije u Njujorku. Oni idu na rezultat.
Ako ne dobiju rezultat, ispadaju iz posla. Oni znaju da je nemoguce da samo jednom emituju
reklamu o pivu i da ocekuju da ce se to pivo prodavati. Medison Avenija je majstor u
ponavljanju. Taj koncept uspeva i kada je podsvest u pitanju, ukljucujuci duhovna verovanja i
ljudska bica.
Ako se prosecna osoba stalno podseca sta je istina, trebace joj samo deset zivota dok ne kaze:
"Shvatam! Ne moram opet da prozivljavam dramu!" Kada vidimo veliku sliku, postajemo
realizovana bica i ne moze se desiti da upadnemo u neku zamku koju bi nam Zemlja postavila. U
medjuvremenu, budimo blagi prema sebi i priznajmo, kada ponekad upadnemo u zamku, da smo
se ponasali prema starim sablonima. Posto nam to nije prijalo, priznajmo da smo primetili u
cemu smo pogresili mnogo brze nego prosli put.
Napredujemo ka sopstvenom prosvetljenju. Svaki put kada se spotaknemo, brze primetimo staru
matricu. Vremenom cemo moci da je predvidimo pre nego sto se pojavi i da izaberemo da
upadnemo zamku. Svaki put kada se setimo da zivimo svesno, povecavamo nivo kolektivne
podsvesti na planeti. To beskrajno olaksava svakome da sledeci put bude jos precizniji. To je kao
efekat stotog majmuna. Kada dovoljna kriticna masa ljudi moze svesno da vidi kakve izbore
pravi, svi cemo iskusiti spontano prosvetljenje.
Kada bi se dogodilo da se prosecna varvarska podsvest rasiri u sistemu gde vlada instant karma,
covecanstvo bi brzo bilo zbrisano. Sada, kako se zavesa podize i ulazimo u prostor ispunjen
ljubavlju, sve manje treba da cekamo i sistem nas uci na mnogo konkretnije nacine. U karmi se
radi o mislima, ne o delima. Misli i osecanja koje emitujemo vracaju nam se vec u roku od
nekoliko minuta, sati ili dana umesto godina ili celog zivotnog veka i mnogo je lakse da se
prepozna veza izmedju uzroka i posledice.
Karmicke lekcije su dobri ucitelji
Ali, postoji i drugi nacin
Postoji samo jedan nacin da se izadje iz kruga karme. To je da izaberemo da u svakom trenutku
budemo srecni. Ako osecamo krivicu u vezi necega sto se mozda dogodilo u proslosti, onda u
nasem umu gajimo gresku. To ce kreirati jos jedan susret sa greskom, jos jedan put u krug i jos
jedan karmicki dug. Pokusavamo da koristimo neke stare tehnike kako bismo izasli iz ovog
kruga. Stalno se osvrcemo i govorimo: "Prvo treba da platim sve dugove (t.j. naucim sve lekcije),
pa cu biti slobodan", ali to je beskonacan proces. Ajnstajn je rekao: "Problem ne moze da resi
ista vrsta svesti koja ga je kreirala". Kada trazimo nacin da popravimo proslost ili gresku, nista
necemo postici. Isus je rekao da ne treba da trazimo gresku, vec da treba da "se nasa paznja
potpuno usmeri na Boga".
Ako imamo zelju da razumemo sta smo radili u proslosti, mozda verujemo da treba ponovo da
prozivimo svu tu dramu kako bismo sebi oprostili. To je zanimljiva i ponekad korisna igra, ali je
karmicka. Mozemo se otarasilti karmickog kruga tako sto objavimo da smo vec slobodni! Ako
stalno krivimo druge za svoje neprilike i pokusavamo da popravimo ljude ili igramo neku drugu
karmicku igru odvajanja, stvari ce brzo postati veoma bolne. I sve ce se brze pogorsavati dok ne
kriknemo: "Odustajem! Odustajem!" Kada odbijemo da igramo igru, igra se zavrsava.
Instant karma je vec na pragu, ona je normalna stvar u Eri Vodolije. Oni koji nisu naucili da
prastaju uvrede, nece moci da opstanu u novoj eri. Oni koji budu birali samo misli ispunjene
ljubavlju, otkrice da je Zemlja nebesko mesto. Ono sto mislimo, telepatski se vraca kao jedina
realnost koja za nas postoji.
Sedmo poglavlje
ISCELJENJE
Ovo je sedmo poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje i borbe.
Zapadna civilizacija se veoma stidi da prizna da smo mozda "pogresili" ili kreirali neku situaciju
koja nije bas prijatna. Zbog toga je tesko razgovarati o tome da mi kreiramo sopstvenu stvarnost.
Izgleda kao nametanje osecaja krivice.
Medjutim, dok je istina da smo mi kreirali svako iskustvo koje smo imali u zivotu, kosmicka
perspektiva pokazuje da ne samo da nikada nismo pogresili, nego smo naprotiv bili na
uzbudljivom, korisnom putovanju kako bismo jos bolje razumeli stvari. Sada je nase
razumevanje mnogo vece nego pre hiljadu ili milion godina kada smo samo donekle zeleli da
izmenimo svoj put.
Kada je neko usred zdravstvene ili druge krize, ne pada mu na pamet kosmicka perspektiva.
Ljudi ne zele da znaju sta je pravi uzrok problema, niti u kom su zivotu zgresili, jedino zele da
problem nestane. To je u stvari zdrav rezon i bas on i dozvoljava da se situacija koriguje.
Majstori se nisu zalagali za to da se analizira neciji problem. Radije su direktno isli na resenje.
Resenje se sastoji u tome da u svom umu zadrzavamo pozitivnu ideju o sebi imesto ideje o
problemu ili njegovom uzroku. Zapamtite, da bi se kreirala i odrzavala situacija koja je u
suprotnosti sa prirodnim stanjem bica, potreban je veliki napor. Kako bi ona opstala, stalno
moramo da je "hranimo" i da se potsecamo kako nam ta situacija ne prija. Kada se oslobodimo
vezanosti za problem ili uzrok problema (a svi su uzroci u nasem umu, ne "tamo negde"), dolazi
do isceljenja. Tako radi priroda.
Bilo sta moze biti popravljeno kada se um fokusira. Korporacije, organizacije, medjuljudski
odnosi i fizicka tela nisu van carstva kosmickog zakona. Sve to moze lako da se isceli kada se
primene kosmicki principi koje preporucuju majstori. Udaramo u zid samo kada sledimo pravila
koja namece drustvo. Problem ce se uvek vracati, sve dok ne odaberemo da primenimo kosmicki
zakon.
Ako imamo zdravstveni problem, znaci da na neki nacin sebe sprecavamo da postojimo u
prirodnom stanju bica. Svaki deo naseg tela je napravljen tako da perfektno funkcionise, tako da
ni na koji nacin ne skrece nasu paznju. Nase telo funkcionise na drugaciji nacin onda kada
zivimo sputano. Tako iskljucujemo kosmicki zakon. Drustvo nudi mnogo nacina da sputamo
sami sebe. Kada dopustimo sebi da se osecamo napeto i pod stresom, sve u nasoj realnosti
postane restriktivno: krvotok, medjuljudski odnosi, tok novca, nasa licna sloboda.
Uzrok bolesti
Bolest moze da ima nekoliko prepoznatljivih uzroka. Bez obzira koji uzrok je u pitanju, moze da
bude prepoznat kao prilika da dusa napreduje. Dozvolicete mi da jos jednom maksimalno
uprostim stvari i kazem da postoje samo dva razloga zasto se u nasem telu, umu ili poslu pojavila
bolest. To su svesne i podsvesne greske u nasem sistemu verovanja. Mozda smo imali karmicku
obavezu. Karmicki izbori se u nasem zivotu pojavljuju kao slucajevi kada "nemamo drugog
izbora". Karmicki izbor su nasa tela, boja koze, fizicki ili mentalni hendikepi. To jest, pre nego
sto smo uzeli fizicki oblik, verovatno smo zajedno sa nasim savetnicima odlucili koji je razvoj
duse najekspeditivniji ako budemo prisiljeni da se celog zivota fokusiramo na prevazilazenje
nekog hendikepa.kako bismo bili sigurni da cemo neprekidno traziti nacine da prevazidjemo
ogranicenje. Neko je izabrao telesne deformitete, a neko mozda genetske poremecaje da ih stalno
opominju. Ovakva vrsta problema se retko "isceljuje" za vreme zivota, barem nasa cula to ne
mogu da primete. Ja sam, medjutim, ispitivao neke ovakve slucajeve posto su napustili fizicku
dimenziju i video da je njihova dusa mnogo vise napredovala, postala mudrija u odnosu na
njihove prijatelje koji nisu bili hendikepirani. Ovaj nacin je veoma ekspeditivan. Hendikepi nisu
tragicni. Naprotiv, oni su obicno mudar izbor za one duse koje su nestrpljive da sto pre
diplomiraju.
Mentalna retardiranost i autizam su takodje karmicki. To jest, oni su svesno odabrani kao dobra
ucila pre rodjenja. Ovi hendikepi mogu da se svrstaju u jednu od dve glavne kategorije. Ako je
prethodni zivot duse bio previse traumatican, osoba ce odabrati mega-poricanje, koje se moze
pojaviti u vidu autizma ("svetla su upaljena, ali nikoga nema kod kuce"). Cuo sam za slucajeve
gde je istorija proslih zivota autisticnog deteta bila nepodnosljivo traumaticna. Kada je dete bilo
primorano da posmatra predstavu u kojoj je ponovo, gotovo identicno, prikazana ta trauma,
pocelo bi da pokazuje emotivne reakcije i da pozitivno reaguje na ljubav i terapiju i na kraju bi
pocelo da zivi normalnim zivotom.
Mentalna retardiranost moze da bude fenomenalno lak nacin da se izbegnu stranputice koje
namece intelekt. U karmickom smislu, mnoge retardirane osobe su na nivou duse osetile da
imaju tendenciju da se previse kace za intelekt. Mentalna retardiranost moze da razbije matricu
po kojoj se neko previse oslanja na inteligenciju i da ga brzo i potpuno preusmeri na negu i
ljubav. I to je, ponovo, vrlo ekspeditivno.
Danas su neka od najprosvetljenijih bica na planeti ona koja nazivamo retardiranim Kakav divan
nacin da se izbegnu zamke intelekta. To je velicanstveno iskustvo koje dopusta osobi da se
fokusira iskljucivo na ljubav i saosecanje. Ove osobe ne moze da poremeti skolski sistem ili Wall
street. Mentalna retardiranost dozvoljava bicima da se rapidno izbalansiraju. Ako imate osecaj da
ste previse radili na intelektualnom aspektu u prethodnim zivotima, ponasajte se tako da ljudi
pomisle da ste mentalno retardirani i terajte.
Sizofrenija je, bas kao i mentalna retardiranost, veoma prosvetljeno stanje bica, bez obzira sto
nam nasa cula govore da su to nevolje, losa sreca.
Drugi generalni uzrok bolesti je u vezi sa greskama u nasem sistemu verovanja koji smo usvojili
tokom zivota. Kada verujemo da smo odvojeni i da smo zrtve drugih ljudi i spoljnih okolnosti,
cesto usmeravamo toliko veliku energiju na problem, da se on materijalizuje. Zaista mozemo da
poverujemo da je neko toliki smarac (na engleskom se smarac kaze "bol u zadnjici"), da
dobijemo hemoroide. Kosmicki zakon kaze da se misli iz naseg uma materijalizuju. Kada
pocnemo da usvajamo taj koncept, uvidjamo da oprastanje nema veze sa tim da odobravamo ili
priznajemo drugoj osobi da je bila u pravu, a da smo mi pogresili. Oprastanje je jednostavno
oslobadjanje nase ljutnje zbog necega sto nam je neko uradio (a sto je ionako kosmicki
nemoguce) i nasa odluka da cemo radije da zadrzimo zdravlje, a ne ljutnju. Knjige kao sto su
"Isceli svoje telo" od Louise Hay mogu da nam pomognu da uvidimo vezu izmedju misli i stanja
naseg tela.
Za trenutak da obratimo paznju na nasledje i uslove u drustvu. Nasledje nije objektivna realnost.
Postoje brojni primeri da osoba nije nasledila bolest od koje su bolovali njeni roditelji. Znaci, sa
naucne tacke gledista, geni roditelja ne odredjuju da li ce potomstvo biti zdravo. Medjutim,
znamo kako jaka verovanja mogu da se odraze na nasu fizicku realnost. Projekcija roditelja ili
familije, ocekivanja, ili strah da ce se kod deteta ispoljiti nasledna bolest moze da ima porazan
efekat na um i telo osobe koja nije svesna da su te sumorne prognoze nerealne. Misli koje se gaje
u umu, zajedno sa emocijama, zaista kreiraju fizicku realnost.
Bolest moze i da zadovolji, pa cak i da nagradi neke nase emotivne potrebe. Posto je umro moj
deda, moja baka bi se razbolela kad god bi ostala sama. Unuci su se dogovorili da svako
prespava kod bake, uvek kada se ona ne oseca dobro. Drustvo nas veoma rano nauci da dobijemo
nagradu kada se razbolimo. Bolesno dete ne mora da ide u skolu- kakav divan lek.
Mozemo da izbegnemo situacije kada stariji ljudi pribegavaju ovom sistemu kako bi kao nagradu
dobili ljubav. Pokazalo se da su stariji ljudi iz Domova za stare koji cuvaju decu dok su im
roditelji na poslu mnogo zdraviji od onih koji u Domovima samo gledaju televiziju ili igraju
domine.
Takodje, strah od bolesti i od toga sta sve lose ona moze da nam uradi, drzi nasu paznju
fokusiranu na problem, a ne na resenje. Jedan od nacina da obuzdamo ovaj strah je da zamislimo
najgoru situaciju koja moze da nam se dogodi. Smrt je veliko strasilo. Mozemo u umu da
cuvamo dramu zbog bolesti sve do smrtnog ishoda. U nasoj meditaciji mozemo da prozivimo
iskustvo sopstvene smrti, trenutak ponovnog susreta sa nasim voljenima koji su otisli pre nas,
kao i nas bozanstveni put nazad u svetlo. Onda mozemo da kazemo: "Oh, pa smrt nije tako losa".
Sve od cega se ne branimo, ima mnogo manje moci da nas zastrasuje.
Ako imamo neku hronicnu bolest, treba da se preispitamo sta bi se dogodilo ako je ne bismo
prevazisli. Sta bismo radili ako bismo do kraja zivota ziveli sa artritisom? Mozda ne mozemo da
idemo da se trkamo, ali mozemo da se bavimo pevanjem. Uvek postoje alternative. Samo strah
dozvoljava bolesti da boravi u nasem zivotu. Kada bismo se potpuno oslobodili straha od bolesti,
medjuljudskih odnosa, ili bilo cega, nestao bi ocigledan uzrok i imali bismo cudesno isceljenje.
To realno nije nikakvo cudo, jednostavno smo izmenili um. Kada promenimo perspektivu,
izmenice se i nas zivot.
Ako patite od hronicne bolesti ili bolesti opasne po zivot, procitajte neke od knjiga koje
transformisu um i telo, a koje su pisali: O. Carl Simonton, Larry Dossey, Bernie Siegel, Deepak
Chopra, Norman Sheally- svi doktori. Ove knjige vam mogu promeniti zivot.
Kada mi je majka bila na samrti, dozvolio sam sebi da se podesim na frekvencije sire realnosti.
Dozvolio sam joj da ode bez osecaja krivice, sto je uvek korisno uraditi u ovakvim situacijama.
Rekao sam joj da joj tata nece nista zameriti i nece se ljutiti na nju sto odlazi. Rekao sam joj ko
je tamo sve ceka, njen otac, prijatelji. Iskreno sam se radovao zbog nje. Otisla je bez straha.
Sledeceg dana, dok smo se pripremali da veceramo, palo mi ja na pamet da prvo uradimo
meditaciju. Ovako nesto nikada ne bih predlozio svom ocu u "normalnom" stanju svesti. Tata je,
u najboljem slucaju, bio tvrdoglavi agnostik. Ali, sada je bio potresen, pa je pristao. Kada sam
poceo da brojim od deset do jedan, on je uzviknuo neku od svojh omiljenih kletvi. Kada je
meditacija bila gotova, skocio je na noge i povikao: "Obratila mi se, obratila mi se! Rekla je,
dragi, tako sam srecna ovde!" Tata se nikada vise nije plasio smrti.
Kada se priblizilo vreme njegove smrti, imao je seriju snova koje nije zeleo da isprica ni mojoj
setri, ni bratu, ni meni. Samo bi rekao: "Previse je dobro da bi bilo istinito". Smrt je isceljenje.
Zeleo bih da spomenem i novinski clanak koji sam napisao kada sam predavao na Drzavnom
Univerzitetu Ohaja 1986.g. u kome se govori o svesnom umiranju.
Proslog novembra, sa prijateljima iz Dentona u Teksasu i sa nekim ljudima iz Tulse, isao sam na
seminar "Greenwood Forest" u Misuriju. To mi je obnovilo energiju, bas kada mi je bilo
potrebno da prosirim perspektivu. Seminar je projekat ciji je autor Ken Carey. Seminar se
odrzava na 1000 jutara ispunjenih kosmickim mirom, koje je svojim upornim trudom Ken
sacuvao da se ne pretvore u gomilu papira. Ken je napisao nekoliko knjiga, kao sto su "Starseed
Transmissions", "Vision", i "Terra Christa". On i Sherry su takodje vodili seminare kao sto je
ovaj na koji smo mi otisli. Stekao sam velicanstveno iskustvo jer sam saznao novi korak koji mi
je pomogao da sintetizujem energiju novog doba. Sve sam vise sagledavao kosmicku svest,
izlazak probudjenih na svetlo dana. To je bilo velicanstveno.
O ovome govorim iz dva razloga. Prvo, Earl i Marge su bili tamo. Oni se veoma prosvetljeni
Zemljani. Earl je imao ugovor u vezi sa kancerom od pre 10 ili 12 godina i otada je iskusio
najdivnija iskustva u odnosu na sva ostala, iz svih njegovih prethodnih zivota.
Pokazalo se da na Zemlji, dok ne magistriramo za majstore, napredujemo jedino pomocu bola ili
velikih neprijatnosti. Tako skola funkcionise i toga smo bili svesni pre nego sto smo se pojavili
na ovom planu. Ali, bez obzira sto je skolski sistem takav, to je jedina skola u univerzumu gde
dusa moze brzo da napreduje. Dok se razvoj desava, deluje do zla boga sporo, ali iz kosmicke
perspektive to je brzo.
Earla sam upoznao neku godinu ranije, imao sam radionicu u njegovom gradu i trazio sam
dobrovoljca za kanalisane informacije u vezi sa nesrecom koju ima. On se javio i kroz njega je
dosla izuzetna informacija koja je pokazala smisao zivota i to ne samo Earlovog. Pokazala je
koliko enormno dusa moze da napreduje kada se tome posveti. Kanalisanje je trajalo vise od sat
vremena i evo, ukratko, sta smo dobili: Earl je odlucio da otkrije kako funkcionise um i da vidi
da li um ima veze sa samoisceljivanjem. Istrazivao je kontrolu uma sa uciteljima i iz knjiga.
Njegov lekar mu je pomagao tako sto mu je davao odredjena sredstva za smirenje uma. Earl je
naterao svoju bolest da miruje, a u mirovanju nema napretka. Ako bi se pojavio bol, on bi
koristio svoje znanje o kontrolisanju misli i slao hulju opet da miruje. Earl je dobio informaciju
da je svojom odlucnoscu, svojim traganjem, zeljom da razume, uradio posao za najmanje tri
zivota u poslednjih deset godina ovog zivota. Receno mu je da ce, bez obzira na to da li jeste ili
nije u stanju da se trajno resi kancera u svom zivotu, uvek imati razumevanje da um gospodari
realnoscu, Page: 1
i u buducem zivotu nece imati iskustva sa bolescu. Zato sto je odlucio da uci i napreduje uprkos
(ili zbog) svojih dilema, Earl je ostao u svom telu nekoliko godina duze nego sto je bio
originalan plan i bukvalno je sebi ustedeo tri ili cetiri zivota na duhovnom putu. Earl je umro tri
nedelje kasnije. Od raka? Ne- srce je prestalo da mu kuca kada je izrazio zelju da ode. U nedelju
se sa svojom porodicom uverio da je to dobro za sve ucesnike i u utorak je otisao.
Sledece nedelje, u petak i u nedelju, Marge, njihov sin, neki prijatelji i ja smo razgovarali sa
Earlom. Ovo nas dovodi do drugog dela ove divne price- do svesnog umiranja.
Nemoguce je recima izraziti svu velicanstvenost procesa umiranja za ona bica koja su
prosvetljena. Ja to pokusavam. Earl nas je stalno pozurivao da kazemo ljudima da umiru svesno.
Rekao je da moze da se nadje gomila literature u vezi sa procesom tranzicije i da je ispravno da
se svako sa tim upozna. Insistirao je da treba biti svestan i budan tokom tranzicije. Govorio je da
su tacne price koje smo culi i da zaista nije potrebno biti neodlucan ili nesvestan kada se stigne
na drugu stranu. Kada u svojoj svesti "zavirimo" na drugu stranu, bicemo budni kada dodje
vreme i necemo propustiti ni jedan trenutak dragocenog iskustva. Kao sto je Earl rekao:
"Dotakao sam tlo u punoj brzini, figurativno receno, naravno".
Za Earlovu pricu je veoma znacajna Marge. Oni su se zajedno, pre mnogo godina, otarasili straha
od smrti. Ako zelimo da budemo svesna bica, moramo da znamo da nikakav strah nije dozvoljen.
Njih dvoje su cak i razgovarali o tome kako jedna osoba moze da pomogne drugoj da sto lakse
menja nivoe. Kada je dosao utorak, Earl je rekao da bi zeleo da ode u bolnicu, vise da bi umirio
Marge. Lezao je u bolnickom krevetu, a Marge mu je pomagala da predje na drugu stranu.
Dozvolila je svom umu da zajedno sa njegovim podigne zavesu, i tako je mogla da "vidi" umesto
njega i da ga umiri ako se pojavi bilo kakav strah. Rekla mu je ko ga od prijatelja ceka, kakve
boje vidi, opisala je mir. Drzala ga je za ruku. Kada je sestra stavila stetoskop na njegove grudi i
rekla da je gotovo, Marge se okrenula i povikala; "Uspeli smo, uspeli smo!" Bolnicki svestenik,
koji je bas u tom trenutku usao, nije mogao da shvati zasto se ova udovica ponasa kao sportska
navijacica ciji je tim upravo pobedio u derbiju. I jeste pobedio.
Toliko o Earlu. Ja i ostatak ljudske rase kazemo: "Hvala ti, Earl, za tvoj doprinos svesti
covecanstva". Zahvaljujuci tebi, zivot ce ovde biti malo lepsi.
Perspektiva nase planete je sigurno velicanstvena toliko da oduzima dah, zabavna je, uzbudljiva i
uglavnom, odlicna. Kada posmatramo mentalni nivo u kome se nalazi kalup za ono sto ce se
realizovati u buducnosti, vidimo cudesa Ere Vodolije, ere ljubavi. Ali, dok taj kalup ne postane
stvaran, ima puno da se radi. Kako mi se cini, vi koji ste u Tranzicionom timu, kao kustosi u ovoj
prelaznoj zoni, imate dva zadatka. Prvo, treba da budete ovde. Time razvijate svoju svesnost kao
i energiju vase aure i tako doprinosite razvoju grupne svesti na Zemlji. Radeci taj posao, podizete
na visi nivo mir i ljubav na planeti; do te mere da mozete biti sigurni da ovde vise nece biti
unistavanja zivota ni zbog fizickog ni zbog mentalnog zagadjenja, kao sto su strah I mrznja ili
njihove manifestacije. Sada kada ste uspesno izvrsili prvi zadatak, dolazi red na drugi. Jos uvek
postoje razni oblici borbe koji ce se manifestovati sledecih dvadeset godina. Vi ste onaj mudri
deo planete. Morate biti stabilni, da razumete one koji jos uvek ne shvataju da mogu da se
okrenu lakoci i snazi. I, iznad svega, morate da poducavate. Onaj ko je odabrao da bude ovde za
vreme tranzicije, na pocetku ovog divnog novog doba, ne bi ni dolazio kada ovde ne bi nasao
mnogo mudrih ucitelja. Sada masovno dolaze novi studenti. Ceo spektar vaseg razumevanja
mora im biti dostupan. Ne morate da menjate svoje ponasanje, samo sve vise i vise budite svesni
toga da su ljudi sa kojima stupate u kontakt studenti nove ere, cak iako toga nisu svesni.
Slobodno podelite vase znanje sa njima. Vi ste "Osnivaci Nove planete- Zemlje".
Bojati se smrti znaci bojati se Boga. To znaci da se veruje da univerzum nije prijateljski
nastrojen, nije na nasoj strani. Ako treba da budemo radnici svetla u ovoj skoli, moramo sa nasim
prijateljima da podelimo ono sto intuitivno znamo o beskonacnom zivotu. Da bi se mir na Zemlji
zaista uspostavio, mora da se potpuno razoblici najveci strah koji covecanstvo oduvek ima.
Kada se Era Vodolije dublje ukoreni, poveca se svesnost na Zemlji. To znaci, da je za razliku od
drugih era, sada veci broj inkarniranih osoba koje zele da budu bezopasne. Znaci, da misli koje
cine telepatski rezervoar sadrzi manje straha, otpora, to jest, gustina je mnogo manja. Sto je
gustina manja, lakse je napraviti ugovor sa normalnom svesnoscu univerzuma, a nju cini ljubav.
Svakim danom svako od nas ime sve vece i vece sanse da pravi "cuda". "Veo" je postao proziran.
Bas zbog gustine, mozda vam neko isceljenje nije uspelo onako kako ste zeleli, pre deset,
petnaest, dvadeset godina. Ne znaci da ste vi negde pogresili. Ako vam isceljenje nije uspelo,
verovatno ste krivili sebe i mislili da niste dovoljno duhovno razvijeni. U stvari, sistem je bio
previse gust. Sada je mnogo lakes isceljivati jer se gustina sve vise smanjuje, a i vi ste u
medjuvremenu vise napredovali.
Vreme je da pocnemo da treniramo nase isceliteljske sposobnosti. Svi mi zajedno smo cvrsto
povezani sa izvorom i lako su moguca dramaticna isceljenja. Moramo da zaboravimo ideju da je
tesko ciniti cuda. Drustvo nas programira da je neku stvar teze isceliti od druge. To je samo
odraz starog sistema vrednosti i starih procena. Mozda postoji nekoliko stvari za koje vas sistem
misli da ih je nemoguce ostvariti. Mozda verujete da mozete da iscelite glavobolju ili da unesete
mir u svoju kancelariju, ali ne verujete da mozete da iscelite rak. To je prosto zbog toga sto vas
sistem vrednosti misli da je teze isceliti smrtonosne bolesti. Ovo nije tacno. Svako isceljenje
zahteva da se sistem verovanja promeni na isti nacin. Ako sada ponovo probate da isceljujete,
videcete da je lakes, i pronaci cete sopstveni nacin isceljivanja.
Isceljenje i ego
Vecina ljudi zna da je isceljivanje prenatrpano
uticajima ega. Ovo nam pomaze da obratimo paznju na sledece: postoji ogromna razlika izmedju
lecenja i isceljivanja. Ego kaze: "Osecao bih se mnogo prijatnije kada ne biste bili u mojoj blizini
jer ste bolesni, kada vas vidim to me potseca da sam bespomocan". Sa druge strane, isceljenje
govori: "Ti si Hrist! Ne treba ti ta blesava ideja o bolesti. Zar ne znas da bolest nije realna i
samim tim ne postoji nikakva potreba za njom?" Ovako je Isus isceljivao. Nikada nije rekao:
"Au, ovo ce biti tesko". Video je Hrista u svakom ljudskom bicu. To je sve sto je potrebno za
potpunu transformaciju bilo koga ko je spreman da je prihvati. Isus nikada nije govorio: "Pa,
prvo treba da vidimo sta si radio kada si imao pet godina, da li si slusao mamu," jer je znao da je
sve to irelevantno. On je uvek pitao samo jedno: "Da li verujes da mogu da te iscelim?" Ako bi
odgovor bio: "Da, gospodaru verujem", to bi bilo to. Neke procene govore da vise od polovine
isceljenja koja je radio Isus nije uspelo. Ako neko nije verovao u ono sto je imao da mu ponudi,
Isus nije imao dozvolu da ugrozava slobodnu volju te osobe.
Ako je necija potreba za bolescu veca od potrebe za slobodom, drzace se bolesti. Moramo da
zivimo svesno i prepoznajemo sistem nagrada koji postoji u drustvu. Istina je da ne postoji bolest
koja nije izleciva. Svi majstori su ukazivali koji je najbrzi put do savrsenog zdravlja. Svi su se
jednodusno slagali u tome da na Zemlji ne postoji nijedna stvar koja se ne moze promeniti kada
se sa njom telepatski povezemo.
Isceljenje i karma
Cesto me na mojim radionicama pitaju: "Ako nekoga iscelim, da li se mesam u njegovu karmu?
Ako je ta osoba odabrala bolest kao ucilo, da li mu cinim medvedju uslugu?" Odgovor ima vise
delova. Prvo, cak ni Bog, najbozanstveniji, najvisi Bog ne moze da se umesa u neciju karmu.
Karma je izbor koji neka osoba pravi. Izbor se pravi iskljucivo na osnovu slobodne volje. Karma
ne moze biti ugrozena. Ne postoji nepravda niti zrtve. Potpuno je nemoguce biti zrtva necijih
dobrih, ljubavlju ispunjenih namera.
Drugo, dve osobe nisu odvojene. Ne postoji iscelitelj i onaj koga isceljuju. Sve svesti cine jednu
svest. Jedinstvo isceljuje. Odvojenost uznemirava. Odvojenost se manifestuje u vidu bolesti.
Trodimenzionalno vreme i prostor su u stvari hologram. Niko nije nikada video nista na ovom
planu realnosti, ni tragediju ni pastoralnu lepotu, a da to nije bio samo odraz u ogledalu. Sta tu
treba isceljivati? Samo nasu percepciju.
Ako ponudite isceljenje i neko ga prihvati, to vam je odgovor da je spreman da malo preuredi
svoju karmu. Oni koji drugima pomazu da ustede vreme zovu se spasioci.
Uvek je korisno ponuditi isceljenje, ljubav ili oprostaj. Ljubav ne moze da nanese nikakvu stetu.
Svaka pozitivna misao ili osecanje iz necijeg uma ili srca, podize vibracioni nivo telepatskog
rezervoara. Kada isceljujemo telepatski rezervoar, sve bude isceljeno, jer on dodiruje i Zemlju i
ljude i univerzum.
Kada nekome pomazemo da prevazidje neki problem, znaci da sa njim delimo nase razumevanje
Boga kada ta osoba ne moze bas najbolje toga da se priseti. Kada ponudimo isceljenje, ne znaci
da ta osoba treba da preskoci lekciju. Lekcija se samo skrati i bude laksa. Razumevanje koje
telepatijom prenosi na drugu osobu rezultira osceljenjem. Isto takvo razumevanje se postize i
kada se lekcija prodje na tezi nacin, bez pomoci. Isceljenje stedi vreme.
Bol je razvoj
Nema nikakve potrebe da se nekome uskracuje mogucnost da se razvija (sto je ionako
nemoguce). Ali, mozemo da imamo zelju da se taj razvoj ubrza. Zbog toga se nasa funkcija
menja i mi vise nismo spasioci, vec asistenti. Pomoc je uvek na nivou svesti. To ne znaci da ako
vidimo da je neko polomio ruku ne treba da mu pomognemo da namesti polomljenu kost. Ako
znamo da smo to uradili sa svescu da mozemo da iscelimo ruku, a da ne ugradimo sinu, samo
napred! Isus verovatno nikada nije koristio sine ili stake, ali je razumeo sa kog nivoa je moguce
intervenisati.
Ako nivo nase svesti nije dovoljno veliki da iscelimo sopstvenu glavobolju, treba bar da budemo
svesni i popijemo aspirin. Na oba nacina se eliminise nesto sto nam smeta, a to je cilj. Zato, kada
primetimo da se u necijem zivotu nesto desava, verovatno ce prva reakcija biti da tu osobu
odvedemo kod lekara, cak iako znamo da on funkcionise samo na fizickom planu i ne zna kako
da isceli bilo sta. Konvencionalna medicina moze nekome da kupi jos malo vremena u ovoj
inkarnaciji, i samim tim da smanji broj inkarnacija potrebnih za diplomu. Veliki poklon.
Ako kao jedino resenje neke krize vidimo intervenciju, samo napred, ne mozemo pogresiti. Ako
se pokaze da nase akcije motivise ego (strah, osecaj bespomocnosti, i td.), mozda ce nas karma
malo cusnuti, ali nikakva steta nece biti nacinjena. Ako verujemo da ce nasa akcija ustedeti malo
bola i patnje, mozemo da nastavimo. Ali ne smemo da padnemo u iskusenja da procenjujemo bol
kao nesto lose, pogresno ili nefer. Onoliko koliko pozitivno mislimo, toliko smo i korisni. Ne
mozemo istovremeno da saljemo svetlo detetu i osudjujemo onoga ko ga zlostavlja. Treba da
zatrazimo pomoc od vodjstva. Potrebni su ljubav i mir, ne osude. Ne treba da nas interesuje kako
da kaznimo mucitelja, nas interesuje isceljenje.
Ako uspemo da se setimo da udjemo u meditaciju ili obavimo neki slican ritual, ponovo cemo
postati objektivni. Mozemo da vizualizujemo energiju ljubavi koja okruzeje dete, roditelje i
socijalnog radnika. Kada tako radimo, nema sanse da Berlinski zid ne padne. Desice se nesto
cudesno. Detetov put ce postati laksi jer smo postupali prema kosmickom zakonu. Ako se
ponovo raspitamo kroz nedelju dana, otkricemo da je mozda roditelj- mucitelj krenuo na psiho
terapije, da je neka dobra tetka, puna ljubavi, dosla da se stara o detetu. Ili se desilo neko drugo
"cudo".
Ako neko koga poznajemo ima trenutno neki izazov u zivotu, ubrzacemo isceljenje ako odemo
kuci i posaljemo mu sjajan snop nase mentalne svetlosti u kojoj cemo ga okupati. U njihovo ime
i za njihovo dobro potrazite istinu. Ne treba da im kazemo: "Eh, kada bi samo mogao da izmenis
svoje misli!" Nece pomoci ako nekome ko je slupao auto kazemo: "Pa, sam si to kreirao!"
Daleko je mudrije komunicirati na nacin o kome govore majstori, tj. telepatski i da tako
premostimo odbrane ega.
Nase je jedino da ponudimo isceljenje tako sto cemo upotrebiti snagu svojih misli i skloniti se da
ne smetamo. Kada primetimo problem, mozemo da osudjujemo uzroke i da smisljamo nacin
kako da problem resimo, ali to je sve pogresno. Da bismo doneli preciznu procenu, morali bismo
da znamo celokupnu karmicki istoriju i buducnost te osobe. A to je nemoguce dok se nalazimo u
fizickom telu. Mozemo samo da u svoje misli dozovemo tu osobu i da joj kazemo da zelimo da
bude istinski srecna. Onda ce nam vodjstvo dati resenje sta treba da radimo. Mozda ce nam pasti
na pamet rec harmonija ili snaga i to mozemo da posaljemo mislima toj osobi. Ako su
nedovoljno cisti, treba da posaljemo cistu belu svetlost. Svetlost je energija koja hrani prirodno
stanje bica.
Kada ponudimo drugima isceljenje, ne treba nista da ocekujemo. Tajming ne zavisi od nas.
Imamo tendenciju da ponudimo svoje molitve, a onda brze bolje pitamo: "Da li je uspelo? Da li
je uspelo? Boje da ih jos jednom pozovem. Da li se vec osecate bolje?" Tako smo na dobrom
putu da se razocaramo jer uspeh isceljenja zavisi od toga koliko je druga osoba spremna da
primi. Ali nasa zelja da pomognemo nikada nije uzalud. U ovom univerzumu svako ponudjeno
isceljenje ce kad tad biti prihvaceno. Ako iz svoje perspektive zakljucimo da ono nije uspelo,
znaci da se oslanjamo samo na sopstvene snage, a ne na dobronamernu Bozju silu. On predvidja
da se svaka molitva ispuni. Ponekad, pozitivna potvrdna informacija o isceljenju moze i da
smeta. Moze potpuno da zbuni nas um. Moze nam se uciniti da ne zasluzujemo da budemo
iscelitelji. U tom slucaju univerzum nece da dovodi u pitanje nasu ideju da smo nedovoljno
korisni, t.j. nece da ugrozava nasu slobodnu volju. Mnogo cesce, ipak, pozitivna povratna
reakcija jaca nase isceliteljske sposobnosti. Mozemo od univerzuma da zatrazimo pozitivnu
povratnu reakciju kako bismo nastavili da negujemo svoje samopouzdanje.
Svako od nas na razlicit nacin prima intuitivne informacije. Ne postoje pravila. Neko ima
vizuelizacije, a neko direktno zna. Ostali su empaticni i sve direktno osecaju u svom telu. Niko
na planeti nije bez alata za pristup neogranicenom. Svako ima sopstveni nacin da se podesi na
frekvencije. Knjige koje kazu da moramo da sedimo u lotos polozaju sedamdeset dva sata
nedeljno kako bismo ponasli duh, ne odnose se na ucenike dvanaestog razreda. Kako god da se
konektujemo sa univerzumom, on se ne buni. Nema veze. Mnogima sine i javi se ideja dok voze
ili setaju. Dnevno sanjarenje, ako nije samo prisecanje na prethodne dogadjaje, odlicna je
meditacija. Mnogima je receno da "prestanu da sanjare" dok su bili deca. Dnevno sanjarenje nije
gubljenje vremena. Tako se dobija velika inspiracija. Mozemo da ga pretvorimo u veoma korisnu
igru. Mozemo da zatrazimo da dobijemo ideju za novu muziku, umetnost ili pronalazak kroz
sanjarenje. Mozemo i da zatrazimo da nam se pokazu drugi planovi realnosti na kojima mozemo
da radimo.
Uvek i na svakom mestu mozemo da aktiviramo nase psihicke oci i usi. Nije potrebno da
sednemo u stolicu za meditaciju. Mozemo da odlucimo da se podesimo na necije frekvencije dok
cekamo u redu u bakalnici (obicno smo veoma spremni da na ovakvom mestu pripomognemo
nekome kome treba pomoc). Sve sto osetimo, narocito spontano, je dobra informacija i moze biti
poziv za pomoc. Nikada ne mozemo da osetimo da smo nekome potrebni pre nego sto univerzum
da autorizaciju da smo sposobni da pomognemo.
Kroz istoriju, oni koji funkcionisu intuitivno, bili su poznati kao proroci. Oni su u svakoj
civilizaciji bili u sukobu sa svestenicima. Svestenici, koje je placao kralj, nisu mogli da bez
ikakvih izmena reprodukuju informacije koje su donosili proroci. Proroci su imali vizije i snove
o buducnosti. Govorili su o dogadjajima koje kralj nije mogao da kontrolise. Kraljevima se to
nije dopadalo pa su razvili nezgodnu naviku da progone ili pogube proroka.
Sada kada smo svi vec proroci u drugim inkarnacijama, ustrucavamo se da se uplicemo. Imamo
podsvesni strah da ce nas spaliti na lomaci. Danas smo mnogo sigurniji nego u ranijim
inkarnacijama. Biramo kada i gde nam je zgodno da radimo parapsiholoski. Mozda ce nam se u
ovom zivotu podsmevati, ali nas nece spaliti na lomaci.
Sveta mesta
Mozda neko veruje da bi bio mnogo uspesniji iscelitelj kada bi radio na nekom svetom mestu.
Mozemo da potrosimo mnogo vremena kako bismo istrazili specijalna cvorista na planeti.
Daleko je lakse i korisnije da sami iskreiramo mapu svetih mesta u svojoj dnevnoj sobi. Dete se
salje "u cosak" kada "nije dobro" i taj cosak za njega postaje cvoriste negativne energije. Kada
smo izuzetno kreativni, mozemo sedeti za klavirom i to je onda za nas cvoriste pozitivne
energije. Egipatske piramide nisu vise sveti od kauca u nasoj dnevnoj sobi ili kade. Ljudska bica
imaju sve potrebne atribute da menjaju energiju bilo kada i bilo gde. Kada kombinujemo
energiju misli sa emotivnim telom, imamo mogucnost da kreiramo odredjeno raspolozenje. Oko
cele planete kruze razlicita raspolozenja, a vazno je, cija je i kakva energija zadnja boravila na
nekom mestu.
Ann i ja zivimo u Nju Meksiku, u mestu koje je za nas veoma sveto. To je nekada bilo sveto
mesto Indijanaca. Kada se podesim na frekvencije tog zemljista, dobijam informaciju da su se tu
ljudi vekovima zabavljali. Nije bilo mnogo ubistava. To je sve sto nam treba da neko mesto za
nas bude posebno. Ako bi sada u Nju Meksiku izbio rat, ni mesto ne bi vise bilo sveto, jer se
racuna ona energija koja je tu zadnja boravila. Nasa kuca je relativno blizu Four Corners regije
za koju se misli da je cvoriste koje izaziva padove aviona. To verovanje ne obuhvata i svemirske
brodove. Nasa vojska ih jos nije otkrila i mogu mirno da se muvaju okolo. I to je sve- da li je
neko mesto sveto ili nije, zavisi od toga kakvu vrstu energije gajimo u odnosu na njega.
Nema nikakve razlike u nacinu na koji se menja energija komadica nakita Ili citave drzave.
Univerzum nece reci: "Stani malo! Domet je samo dva kvadratna kilometra.!" Univerzum niti
zna niti ga interesuje razlika. Mozete da promenite energiju neke firme, bakalnice, bulevara,
poste. Moc naseg uma je neogranicena.
Parapsiholoske konsultacije
Isceljivanje zahteva diskreciju i volju da budemo skromni. Ne moze se otkriti kakav je neciji
ugovor sa Zemljom pomocu pet cula. Moraju da se upotrebe psihicka cula, da se prevazidje
osudjivanje, da se svacija nevolja svesno razmotri.
Mnogi od nas potisnuli su psihicku svesnost zbog uticaja drustva i porodice i bukvalno smo
opijeni kada ona izbije na povrsinu. To moze prilicno da nas oslobodi. A dobro dodje i malo
humanosti. Oni koji postaju svesni svojih intuitivnih sposobnosti cesto primecuju da su njihove
procene ljudskih potreba cesto bile zasnovane na egu. Sada kada su se "ukljucili", po prvi put
uvidjaju sta bi bilo od pomoci. "Kurs cuda" kaze da sve korekcije radi Sveti duh.
Postoje mnogi uzroci sizofrenije i svi su izlecivi kada se pogleda sa parapsiholoske strane. Dusa
moze da se manifestuje na neograniceno mnogo nacina. Niko se nikada i ne inkarnira u celosti,
vec samo u onom aspektu koji treba jos malo doraditi, mozda muski, zenski ili intelektualni
aspekt. Ako se istovremeno inkarniraju dva aspekta koji ne funkcionisu harmonicno u skladu sa
uobicajenim shvatanjima, to nazivamo sizofrenijom. Mozete da sedite i mentalno komunicirate
sa sizofrenicarima i pitate ih zasto su dosli bas u tom obliku i kako biste mogli da im pomognete.
Ako primetite da ne vole sto su se inkarnirali bas u tom obliku, probajte da projektujete
harmoniju u sve delove njihovog bica samo po deset minuta svakodnevno. Harmonija ce poceti
da se manifestuje.
Danas postoji mnogo pristupa emocionalnom isceljivanju koji znacajno mogu da skrate vreme
koje je potrebno za lecenje konvencionalnim metodama, pa cak i da iscele trenutno. Ako vas
interesuje ova oblast, procitajte knjige koje su napisali Gerald Jampolsky, Chris Griscom, ili
Sandra Ingerman.
Pre dvadeset godina zavrsio sam kurs Silva metod kontrole uma zajedno sa prijateljem cija je
majka imala osamdeset dve godine i bila senilna. Doktori su mu rekli da je senilnost neizleciva,
ali da ne treba da brine jer ce se ljudi brinuti o njoj. Rekli su da nije vazno da li ona misli da ima
tri godine i ponasa se detinjasto. Pa, njen sin je tek zavrsio kurs Silve i odlucio je da isproba neke
tehnike. Bio je sav ushicen i odlucio je da svakog dana po deset minuta meditira i komunicira sa
svojom majkom na unutrasnjem nivou. Zamisljao je kako govori majci: "Mama, sve si jaca i
jaca, zdravija i zdravija, sve vise i vise svesna. Secas se kako volis da igras bridz, mama?" U
roku od dvadeset tri dana njegova majka je imala potpuno kontrolu nad svojim mentalnim
funkcijama i ponovo je igrala bridz. Ovaj proces "deset minuta svaki dan" nikada ne traje duze
od mesec dana i u tom roku se menja bilo kakvo fizicko ili emotivno stanje bica.
Poznajem jednu fenomenalnu isceliteljku ciji se metod sastoji u tome da uzme "mentalne
makaze" i odsece delove tela koji vise ne funkcionisu najbolje. Ona kaze: "Oh, vidim da to vise
ne radi dobro". Sec, sec, sec, onda ode do svoje mentalne fioke u kojoj cuva delove, potrazi
organ koji je potreban i upotrebi malo lepljive trake ili lepka da zavrsi svoju mentalnu hirurgiju.
Cesto se desavaju izvanredne promene na fizickom planu. Univerzum jedino moze da procita
vasu nameru da pomognete, pa ce svaki metod koji budete smislili funkcionisati. Zabavljajte se,
istrazujte. Nema pogresnog nacina da se uradi psihicko isceljenje ukoliko nameravate da budete
kanal Boga.
U svojoj predivnoj knjizi "Ljubav, medicina i cuda" Bernie Siegel govori o snazi misli u
isceljivanju. Govori o zeni koja je godinama bila u komi. Kada joj se mentalno obratio,
oslobodivsi je roditeljske odgovornosti koja ju je pritiskala, umrla je u roku od nekoliko minuta.
Ima i nekoliko prica o pacijentima koji su bili pod anestezijom. Anestezija je veoma slicna
hipnozi. Sugestije koje se daju osobi "bez svesti" mogu da zaustave krvarenje, promene brzinu
pulsa, nivo krvnog pritiska, vrate ih u zivot kada stane EKG. Um bilo koje osobe uvek slusa.
Nikada nijednom pacijentu ne sme da se kaze nista negativno ili obeshrabrujuce. A pozitivne i
ohrabrujuce reci koje se izgovore uspavanim pacijentima mogu znatno da ubrzaju proces
isceljenja.
Nekada naidjemo na situacije koje zahtevaju dugotrajan tretman, kao sto su bolesti koje
ugrozavaju zivot ili bolesti zavisnosti. Kolektivna svest puni telepatski rezervoar osecanjima
bespomicnosti u vezi sa ovakvim slucajevima. Ali, to se sada veoma brzo menja. Postoje
instruktori Silva metode koji rade iskljucivo sa teskim zavisnicama od droga i za cetrdeset sati
treninga u ucionici bivsi zavisnik odlazi potpuno slobodan i nikada se ne vraca stetnim
navikama. Postaje potpuno osvezeno i produktivno ljudsko bice. Ako smo na bilo koji nacin od
necega zavisni, to je verovatno trag neke karmicke matrice, a one se menjaju kada se promeni
sistem verovanja (svest), ne teskim radom.
Blagosiljanje hrane
Naucili su nas da blagoslovimo hranu pre nego sto je pojedemo. To je zato sto podsvest i u
oblasti nase ishrane kreira realnost. Kada usmerimo energiju iz dlanova u hranu, bukvalno
menjamo njen hemijski sastav. Ako dlanovima obuhvatimo tanjir sa kolacima, i vizualizujemo
svetlo i energiju kako prolaze kroz nase ruke, i ako prepoznamo da je ta energija sustina Boga,
pojescemo najzdraviju hranu koja postoji.
Mnogi Silva diplomci su uradili eksperiment koji svako moze da uradi kod kuce. Kupite dva
paradajza koji gotovo identicno izgledaju. Stavite jedan na tanjir i ostavite na nekom mestu gde
ga niko nece dirati nekoliko nedelja. Uzmite drugi paradajz i uradite meditaciju. Pocnite sa
relaksacijom i uradite ceo ritual. Onda deset minuta drzite paradajz izmedju dlanova,
vizualizirajuci svetlo i ljubav kako prolaze iz jednog dlana u drugi i kroz paradajz. Obelezite
sada taj paradajz i njega stavite pored onog prvog paradajza. Posle nekoliko nedelja videcete
kako se prvi paradajz pokvario, dok je drugi osusen, ali jestiv. Vidite, i majstori su znali za
konzervanse. Ali su njihovi neskodljivi i isceljuju nase telo.
Ona hrana koja nam je licno potrebna mozda nije opisana u knjigama o ishrani. Nasa su tela
karmicki uslovljena. Postoji celijsko pamcenje odredjenog nacina prezivljavanja i kako smo se
adaptirali na nesto. Nasa tela su mnogo vise od fizickog instrumenta- ona su secanje na
prethodne egzistencije u fizickom domenu. Ovo je klinicki dokazano. Postoje ljudi koji su
podeljene licnosti, pa je svaka od brojnih licnosti alergicna na drugu vrstu hrane. Sistem
verovanja je taj koji kontrolise vase telo. Istorijska memorija vasih celija odredjuje koje su
navike u ishrani za vas korisne. To nema veze sa nutricionistima i ostalim strucnjacima.
Najstarije civilizacije imaju prosecan zivotni vek preko sto godina, a uglavnom jedu nekvalitetnu
hranu. Neki od njih zive samo na secernoj trsci. Ali, najvazniji sastojak njihovog stila zivota je
odsustvo stresa.
Osmo poglavlje
"MEDJULJUDSKI ODNOSI"
Ovo je osmo poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje i borbe.
Medjuljudski odnosi su najvaznija lekcija za ljudska bica. Ako shvatamo sta je zivot, onda sve
razumemo kao ucenje. Sve vreme, Zemlja pokusava da nas nauci samo to da postoji razlika
izmedju funkcionisanja iz ega (t.j. osecanja da smo odvojeni) i osecaja jedinstva. Medjuljudski
odnosi su poslednja lekcija kojom moramo da ovladamo pre diplomiranja.
Kako se Era Riba priblizava kraju, primecujemo da su medjudski odnosi ekstremno vazni.
Pogledajte samo koliko je knjiga napisano na tu temu u poslednje vreme. To je zbog toga sto
moramo da, pre nego sto nastupi Era Vodolije, prestanemo da nase medjudske odnose cinimo
teskim i bolnim. Komunikacija i priznavanje jednakosti polova su pocetne lekcije u Eri Vodolije.
Ako zelimo da budemo tu kada pocne veliki sou, univerzum mora da se uveri da smo svi ta
pitanja resili. Sta treba da uradimo da ga ubedimo da smo uspeli u tome?
U kosmickom smislu jedini odnos koji postoji je "sve je jedinstveno". Ucenje kako da se
oslobodimo verovanja u odvojenost manifestuje se u obliku razlicitih lekcija. Botanicar moze
godinama da proucava biljne celije i da na kraju zakljuci ne samo da su one zive, vec da jesu
zivot. Tako dotice transformisano stanje kosmicke svesnosti. Neki astronom moze celog zivota
da proucava fizicki univerzum dok ne dodje do neoborivog zakljucka: svi delovi univerzuma su
uredjeni, medjusobno povezani, zivi, i svi su napravljeni od iste materije. Ta materija je
inteligentna. To je Bog. Astronauti gledaju iz svemira na Majku Zemlju i ne vide je kao posebne
drzave, sa granicama i vladama, vec kao Geu, zivo bice, neraskidivo povezano sa srcima i sa
dusama. Cime god da se neko bavi, njegova najvaznija lekcija je to da je jedno sa svetom i
univerzumom.
Svi odnosi su podjednako bozanstveni i puni izazova. Oni nude odgovore za sve sto treba da
znamo, pod uslovom da smo spremni da prihvatimo ono cemu treba da nas nauce. Odgovor na
svako pitanje koje imamo lezi u tome da shvatimo da smo jedno sa svim sto postoji. Odnosi,
zbog toga, postaju najveci ucitelji jedinstva na planeti. I, kako kaze "Kurs", kada se kanalisemo
sa ucenjem, "svaki odnos postaje lekcija iz ljubavi".
Postizanje jedinstva u njegovom najistinitijem smislu je van onoga sto mozemo da postignemo
na fizickom planu. Ono sto je nas, kao istrazivace, privuklo ovoj dimenziji je pre svega njena
ocigledna posebnost, razlicitost od ostatka realnosti. Razumevanje jedinstva jedino mozemo u
potpunosti da dostignemo kada diplomiramo i predjemo u sledeci skolski sistem. Retko
evoluiramo do tacke kada mozemo da kazemo: "Svi ljudi na Zemlji su ja", ali mozemo da
shvatimo intelektualni koncept da je jedinstvo moguce i da pocnemo da osecamo da je to istina.
Takodje, budjenje je veoma lican proces. Svako sledi svoje sopstveno blazenstvo koje vodi ka
ponovnom sjedinjenju sa Bogom. Nema nikoga ko bi mogao da ode na krst sa Isusom, jer je to
bio njegov licni nacin da postigne jedinstvo sa Bogom, u ime citavog covecanstva. I to je ponovo
paradoks jer kada nastavljamo da sami za sebe radimo svoj unutrasnji posao, postajemo jedno sa
svima na planeti. Oseticemo jaku vezu sa svima kakvu nismo ranije osecali.
Licna odgovornost
Nasa funkcija nije da popravimo svoje medjuljudske odnose, vec da ih transformisemo. Mi
radimo iskljucivo na sebi, ne na drugoj osobi. Kada sno spremni da igru sa odnosima igramo po
novim pravilima, transformisacemo se. Novo pravilo broj jedan je: "Ono sto se desilo juce je
nevazno". Ako insistiramo na tome da mozemo da predvidimo kako ce se neko ponasati na
osnovu toga kako se ponasao u proslosti, insistiramo na tome da ne mozemo da promenimo ni
sopstvenu realnost. Razlog zasto ljudi moraju da umru i da se ponovo rode je to sto odbijaju da
promene nacin na koji vide druge ljude. Kada gledamo u svog partnera, ne gledamo drugu osobu.
Gledamo sebe u ogledalu. Kada promenimo svoju svest, promenicemo i odnose. Ne postoje
zrtve, ne postoje mucitelji, postoje samo ogledala.
Kada odbijemo da ponavljamo stare sablone, kada odbijemo da napadamo ili se branimo, kada
radije budemo srecni nego u pravu, drugi ljudi se promene. Nasi odnosi se transformisu. Ako
smo iskreno shvatili ove principe, samo- kreacije, necemo morati da donosimo odluke bazirane
na egu u vezi sa tim da li da neki odnos nastavljamo ili da ga prekinemo. Sve ce se sredti samo
po sebi. Odnos ce se ili transformisati ili nestati. Univerzum nas, uvek kada naucimo sve sto je
trebalo, nepogresivo vodi do sledeceg iskustva.
Neki ljudi se, u stvari, plase da pokusaju da iscele svoje najvaznije veze sa ljudima jer ako budu
isceljene, nece imati vise opravdanja da prekinu te veze. Potrebno im je da na nekoga svale
krivicu za prekid veze.
U sustini, pre inkarnacije, sa mnogim individuama sklapamo dogovore kako bismo razresili
karmicke probleme, ili kako bismo naucili vise o svom samoostvarenju. Mozda imamo jak
intuitivni osecaj da nas dugorocni partner nije osoba sa kojom smo sklopili ugovor. Ali, ne treba
da pravdamo losu vezu, vec treba da krenemo ka novom zadatku.
Nas imperativ je da iscelimo svaki odnos. Setite se iluzije, mi ne isceljujemo drugu osobu. Ne
isceljujemo odnos. Isceljujemo sebe! Ako napustimo zivot, a nismo iscelili sve odnose,
najverovatnije cemo se vratiti i biti u vezi sa istim tim ljudima. Uh. Isceljujem druge i svoje
odnose ne zato sto oni to zasluzuju, nego zato sto ja to zasluzujem.
Nekada nije moguce isceliti odnos licem u lice. Nema nikakve razlike da li isceljujemo odnos sa
osobom koja je mrtva ili zivi na drugom kraju sveta. Nije uvek jedino resenje porazgovarati sa
nekim. Vi ionako radite isceljenje zbog sebe, ne zbog drugih. Odnosi se veoma efikasno mogu
isceliti kada meditirate. Mentalno se obratite drugoj osobi. Zatrazite oprostaj. Ponudite
razumevanje. Zapamtite da je sva ljutnja, koju ste danima gajili, bila samo molba za ljubav.
Samoisceljenje
Jedna od iluzija koje pokusavamo da se oslobodimo je da mozemo da izgubimo voljenu osobu.
Ako smo svi aspekti iste duse, kako nekoga mozemo da izgubimo? Ako uporno ostajemo u vezi
koja ne funkcionise opravdanje je koje je smislio ego, kako bi ocuvao osecaj odvojenosti. Nema
apsolutno nikakvog razloga da se ostane u nekoj vezi koja ne doprinosi da budemo
skoncentrisani i izbalansirani. Neka ucenja napominju da je znacajno stoicki podnositi i biti
"duhovno cvrst". Zato mozemo imati tendenciju da kazemo: "Pa, trebalo bi da budem sposoban
da uradim ovo. Dovescu sebe u najgoru mogucu situaciju koju mogu da smislim i uporno cu da
trpim kako bih pokazao koliki sam majstor". Nijedan majstor nije nikada ovako nesto savetovao,
nije rekao da treba da komplikujemo svoj zivot. Prevazilazenje teskoca je karmicki put.
Oslobodjenje je put olaksanja i transformacije.
Upustamo se u neku vezu zato sto u nekoj osobi vidimo njene kvalitete. Zato mislimo da ne treba
da se bavimo losim stranama veze da je ne bismo izgubili i unistili njene prvobitne vrednosti.
Relacije nisu interakcija odvojenih osoba. One sluze otkrivanju jedinstva. One su igra koja se
igra sa ogledalima. Zato necemo da ucestvujemo u neiskrenosti, skrivenim mislima ili
osecanjima, ili nekoj drugoj formi odvojenosti. Kada znamo za bolje, a nastavljamo da se
pretvaramo da verujemo u separaciju, to je forma poricanja; poricemo da smo mi ti kojima je
potrebno isceljenje.
"Kurs cuda" kaze da je prosvetljenje stvar koja najvise zastrasuje. Savrsen primer za to je
iskrenost u medjuljudskim odnosima, koja nije samo rizicna, nego je i totalno zastrasujuca. Ego
voli da mesa iskrenost sa napadom. Ali, ne moze se vecito poricati. Moramo ponekad biti iskreni
prema sebi. Zasto ne bas u ovom zivotu? A zasto ne bas sada?
Baceni smo na planetu gde ima jos pet milijardi dusa i to primorava svaku osobu da popravlja
svoje odnose, iako to vecina ne radi svesno. Vi i ja, sa druge strane, zelimo svesno da popravimo
svoje relacije. To znaci da pokusamo da budemo svesni onoga sto je korisno za nas licni razvoj.
Nasa odgovornost za svaki odnos, kada zivimo svesno, cini da postanemo balansirani, smireni i
radosni u vrlo kratkom roku.
Sve sto ne volimo kod sebe je tacno ono sto nam smeta kod drugih ljudskih bica. Tako
funkcionisu ogledala. Ako nas nervira kako se neko oblaci, vozi, jede, vaspitava decu, to je
totalan i perfektan odraz nekih neistrazenih delova u nama koje bas mnogo ne cenimo.
Srecom, kako Era Vodolije polako prozima planetu, celo drustvo pocinje da veruje u konsultacije
i proucavanje emocija. Za mnoge ljude znacajan napredak u resavanju problema je da ih neko sa
paznjom saslusa i ponudi im pomoc. Veliki broj najboljih psiho- terapeuta kombinuje
tradicionalne i intuitivne nacine za prikupljanje informacija i lecenje pacijenta i ovo daje odlicne
rezultete u kratkom roku.
Veoma cesto se uzrok problema pronalazi pomocu intuitivnog karmickog uvida. Osoba moze da
uvidi da trenutna situacija nije "nepravda". Cesto ljudi otkriju da nisu zrtve neke druge osobe vec
da je to kosmicki "stos" kaji treba da im olaksa da sami sebi oproste neke stvari iz daleke
proslosti i iscele se. Tako dobiju logicno objasnjenje da se oslobode ljutnje i srdzbe i da oproste.
Mi, koji studiramo samorazvoj, ne treba da zaboravimo da kada se svesno sluzimo
nekonvencionalnim metodama, uvek ostaju tragovi ega. To se prepoznaje kada kazemo da je
tretman mnogo vise potreban nekom drugom, a ne nama. Mi smo ovde da isceljujemo sami sebe,
a ne da svoje "terapeutske metode" utrapljujemo drugima. Cak iako pokusamo, ljudi ce nam
sigurno neljubazno odgovoriti kako su im dobro poznati "zavisnici" od regresije ili terapija.
Predaja moci
Ako verujemo da nasu srecu odredjuje ponasanje drugih ljudi, tesko cemo se razocarati. Niko
nikoga ne moze da usreci. Da je to moguce, bili bismo robovi drugih ljudi. Medjuljudski odnosi
su iskustvo koje je povezano sa ucenjem. Cilj je da imamo harmonicne odnose, pune ljubavi- sa
samim sobom.
U cemu je razlika izmedju: "Cinis me tako srecnim" i " Kada sam sa tobom, dozvoljavam sebi da
budem vrlo srecan"? Prva recenica se totalno odrice moci, predaje je drugome! Brzo sledi pustos,
jer niko ne moze stalno da ispunjava nasa ocekivanja. Ali, ako ovladamo tehnikom da sebi
dozvolimo da budemo srecni (sigurni) u prisustvu odgovarajuce osobe, bicemo slobodni.
Zelimo da se uverimo da smo razumeli da nismo odgovorni za svog bracnog partnera, ljubavnog
partnera, decu, sefa, zaposlene, prodavca u samoposluzi itd. I to je jedan paradoks. Iako si ti ja, a
ja sam ti, ti se mene ne tices. Nesto moramo da shvatimo, kako bismo mogli jos bolje, drugima
na planeti, da pokazujemo put: ne mozemo da menjamo drugo ljudsko bice, samo sebe.
Srodne duse
Mnogo se govori u "New age" zajednici o bliskim dusama i dusama koje su nasi blizanci. Mnogi
se nadaju da ce sresti svoju srodnu dusu. Ne postoji idealna srodna dusa. Izvan nas uopste ne
postoji tamo neko bice koje je sa nama savrseno kompatibilno. Mi sami kreiramo svoju realnost,
to nema veze sa srodnom dusom. U nasoj zutoj svesci treba da iskreiramo svoje odnose koji su u
saglasju sa nasom idejom o perfekciji. Sve nase srodne duse su individue, koje kreiraju njihove
realnosti na osnovu sopstvenog iskustva. To je pocelo jos od vremena kada smo svi bili jedna
dusa. Nase srodne duse se bave svojim poslom. Njihova iskustva ne moraju biti usaglasena sa
nasim iskustvima. Samo cemo se razocarati ako zamisljamo Gospodina Idealnog ili Gospodju
Idealnu.
Dozvolite mi da izmislim jos jednu pricu- o srodnim dusama. Probacu da vam ispricam pricu,
cuvajuci se pretenzije da cu reci istinu, jer bih samim tim sve upropastio.U pocetku bese Bog.
Ako je ista u Bibliji tacno, onda je to ova recenica. Onda je Bog rekao: "Usamljen sam. Mislim
da cu iskreirati druge aspekte sebe, kako bih imao kome da pricam o svojim iskustvima, o tome
sta mi se desava, cak iako cu pricati sa samim sobom". I tako je Bog postao ameba. Kada se ona
podelila, bile su to vec dve amebe koje su nastavile da se dele dok ih nije bilo sezdeset milijardi
posebnih bica.
U ovoj prici, svim indivudalizovanim bicima moze da se udje u trag po parovima. Ako su dva
bica bila jedno pre nego sto su se razdvojila, sada su srodne duse. To iz cega su se oni
individualizovali moze da se nazove visa dusa. To je divna fantazija koja ima za pretpostavku da
je vreme bilo i da jeste linearno. (Opa, ova prica ima puno nedostataka). Ako u njoj postoji
makar i najmanji nagovestaj istine, onda znaci da smo svi nekada bili sjedinjeni i cinili smo
jedno bice. Znaci, kako se vracamo sve vise i vise u proslost, videcemo da je, u stvari, svako
nasa srodna dusa.
To nam govori da treba da obracamo paznju pre svega na to sa kim se osecamo prijatno i sa kim
osecamo cvrstu vezu. Nije uopste vazno iz koje vise duse ta osoba potice i sa kog se nivoa
inkarnirala. Ako su neke osobe bile vasi drugari tokom vremena, osecacete ljubav (ili pomesanu
ljubav sa mrznjom) prema tim osobama. Neka lica ce vam delovati poznato iz nekih inkarnacija
izvan Zemljine skole. Ja to secanje na prosla iskustva sa nekim osobama zovem "susret u
vremenu", a sve mozemo i da posmatramo kao neka iskustva iz proslih zivota. Prosle zivote
nismo ziveli samo na ovoj planeti. U stvari, samo je mali procenat proslih zivota prozivljen na
Zemlji.
Postoje vase srodne duse koje ne samo da ne mozete da prepoznate, nego ih organski ne
podnosite, jer ste, ako se posmatra sa stanovista linearnog vremena, radili razlicite stvari i razvili
sisteme vrednosti koji su medjusobno suprotstavljeni. Ne trebaju vam ni srodne duse, ni duse
blizanci, ni rodjaci po liniji vise duse. Potrazite poznate drugare u ovom vremenu, bez obzira na
to u kom ste se vremenu ili prostoru zajedno igrali. Vasi drugari treba da imaju verovanja,
vrednosni sistem i ogranicenja koji su najslicniji vasim i koji vam najvise prijaju. Takve su vam
osobe najzabavnije.
Vecina ljudi, kada pokusava da nadje srodnu dusu, u stvari zanemaruje cinjenicu da ne treba da
je trazi, vec da je iskreira. Mi kreiramo nasu celokupnu stvarnost, ukljucijuci i odnose. Nismo
ovde dosli kako bismo svoju moc predavali u ruke visoj dusi da nas ona usrecuje. Ovde smo da
povratimo moc, da u nasoj zutoj svesci zapisemo do najsitnijih detalja kakav zelimo, a kakav ne
zelimo, da nas partner bude. Onda treba da budemo posteni prema sebi pa da odbacimo sve sto
ne zelimo, a da privucemo sve sto zelimo. Zapamtite da mi registrujemo sve kvalitete i atribute
kako bismo precizirali sta tacno zelimo i kako ce tacno izgledati nasa kreacija. S obzirom na to
da isticanje fizickih karakteristika (kao sto su visok, crn i zgodan) jednostavno ogranicava nasu
zajednicku kreaciju sa bozanskim, treba obratiti paznju na kvalitete kao sto su kompatibilnost,
postovanje, zabava, podrska, da bude savrsen partner za vas zivotni posao.
Seksualnost
Samo na ovoj planeti bica imaju posebno aspektovanu musku i zensku energiju. Samo ovde
moze nekome da padne na pamet da se podeli i da kaze: "U ovom zivotu bicu zena, a u sledecem
muskarac, tako cu se izbalansirati". Posto Zemlja daje lekcije kroz dualitet, djaci uce kako da se
usklade sa suprotnim aspektom kako bi kreirali jedinstvenost. Tako je seksualnost prikladan alat
koji se koristi u dualitetu. Seksualnost je, kao i sve drugo sto se javlja u trecoj dimenziji, potpuno
irelevantna i istovremeno izuzetno znacajna stvar. U seksualnosti, kao i u svemu drugom, ne
postoji ispravno i pogresno, samo lekcije.
Postoje dva verovanja koja poticu od ega u vezi sa musko zenskim pitanjem a koja prozimaju
telepatski rezervoar planete. Prvo je da "seks" moze biti los. Drugo je "ako volis neku drugu
osobu, ne volis mene". Prvo je koren musko/ zenskog osecaja krivice. Drugo je koren ljubomore.
Ucenici koji jos uvek veruju u ego programiranje, a to smo svi mi, osecaju da su krivica i
ljubomora kamen spoticanja. Ljubomornim ljudima je veoma tesko da "svoju paznju usmere
samo i jedino na Boga".
Oni koji treba da ustanove matrice za novo doba, a to ste vi i ja, ne moraju da podrzavaju ove
koncepte. Nas posao je da cuvamo istinu o jedinstvu u svom umu i srcu tako da energija koju
emitujemo umiri telepatski rezervoar pomocu bezuslovne ljubavi. Kako vreme bude prolazilo,
prestace "rat polova".
U jednom trenutku, bica koja evoluiraju postanu apsolutno, strasno zaljubljena u sve zivo. Kako
da se ponasamo u ovakvim situacijama dok smo jos na Zemlji? Pazljivo, veoma pazljivo. Nas
posao ovde je da pomazemo studentima. Ne da im na put postavljamo nepotrebne prepreke.
Potpuno je besmisleno seksualno izrazavati ljubav svakoj dusi na planeti. Ljubav treba usmeriti
prema voljenim osobama. Imamo neograniceno vreme da vodimo ljubav sa svim dusama tamo
negde (t.j. sa svim postojecim aspektima naseg unutrasnjeg bica).
Imamo podsvesno secanje na nase postojanje izvan fizicke dimenzije i ne moramo biti svesni
toga. Kada smo izvan tela, ne verujemo u odvojenost. U nasem normalnom van telesnom
postojanju mi mesamo duse (vodimo ljubav) cim primetimo nekoga ko nam deluje blisko. Kao
kada se u filmovima svetla reflektora stope u jedno. To radimo rutinski kada smo izmedju dva
zivota na Zemlji.
Na kraju cemo svi biti jedno, ali taj koncept nam je trenutno neshvatljiv, pa radimo na svojim
vezama sa drugim ljudima. Postepeno, jedna po jedna veza. Ako se secamo kao smo uskakali u
neku drugu dusu, jasno nam je zasto imamo slicne zelje i na Zemlji. Ali, ne mozemo da
uskacemo u drugu dusu jer smo ograniceni fizickim telima, pa smo se dosetili da im uskacemo u
krevet. Sa kosmickog stanovista (po kome smo postojali pre nego sto smo dosli na Zemlju), niko
nije vlasnik fizickog tela, ne postoji ljubomora, ni nesigurmnost, pa prema tome , ni ispravno ni
pogresno. Zaista ispravno i pogresno nikada nisu ni postojali, niko nikada nije nacinio gresku.
Medjutim, na Zemlji je mudro, prvo proveriti sa vodjstvom pre nego sto osecanja pretvorimo u
dela.
Ponekad nas druga dusa toliko privlaci da zaboravimo da proverimo sa vodjstvom. To nije nesto
sto je "lose". Nekom drugom prilikom dobili bismo dozvolu od vodjstva da se upustimo u culno
zadovoljenje. Najcesce, ipak, biramo prakticne korake da ne dovedemo sebe u situaciju da nas
juri neciji bracni partner sa kasapskim nozem u ruci.
Kada se veza ne razvija lako, kada deluje slozeno, znaci- odgovore trazimo na isuvise mentalan
nacin. Tada pocnu da se pojavljuju negativne stvari. Misli iz naseg uma, ukljucujuci i slozenost i
komplikacije, pocnu da se manifestuju. Ako se nalazimo u komplikovanoj i neprijatnoj situaciji,
treba da se povucemo i izaberemo mir i posaljemo svetlost kao kada resavamo bilo koji dugi
problem. Ne mozemo da pogresimo, cak i kada izrazavamo svoju seksualnost. Zapisite ovo i
zalepite na frizider! Konacno ce sve poceti da bude divno i pocecemo da volimo sve ljude, jer
takva je priroda Boga. U medjuvremenu, treba da se oslobodimo nekih starih sablona u nasim
medjuljudskim odnosima.
Bes i konflikt
"Kurs cuda" izricito kaze da postoje samo dve emocije: ljubav i strah. Prema tome, sve sto ne
dozivljavamo kao ljubav je rezultat straha da mozemo biti povredjeni. Ako smo ljuti na nekoga,
mozda se plasimo da nas ta osoba kontrolise ili da je jaca od nas. Mozda verujemo da ne
mozemo da uspostavimo kontrolu nad sopstvenim zivotom. Ljutnja uvek govori: "Ti gresis, a ja
sam u pravu. Besan sam jer me tvoje lose ponasanje vredja". Ako ne zelimo vise da reagujemo
ljutito, moramo biti spremni da kazemo: "Ja besprekorno kreiram svoju realnost, zato mora da
sam sam izabrao da se osecam lose. Potrazicu resenje unutar sebe umesto sto pokusavam da
promenim drugu osobu".
Korisno je da budemo svesni kakva su nasa verovanja kada se upustamo u konflikt. Ako
dozvolimo drugim ljudskim bicima da nas provociraju, mi verujemo u provokacije. Kosmicki
zakon nalaze da se misli iz naseg uma materijalizuju. Ako u umu imamo misli o losem ponasanju
dodatno pojacane ljutnjom, sigurno cemo uskoro imati neki konflikt. Ako nasu danasnjicu
kreiraju misli od juce, ili cak iz prethodnog zivota, onda ono sto nas trenutno i danas nervira nije
ono sto se nama cini. "Kurs" kaze: "Nikada me ne uznemirava ono sto ja mislim da me
uznemirava".
Kada zaboravimo da smo jedno sa Bogom, ego podlegne strahu. Odmah pocne da se brani tako
sto projektuje negativne emocije prema drugim ljudima kako ne bi morao da bude odgovoran za
sopstvene emocije. Sa druge strane, kada se funkcionise iz kosmicke perspektive, prepoznaje se
veza sa neogranicenim izvorom moci, a to je stanje bica kome nije potrebna zastita.
Kada je neki odnos uglavnom konfliktan, treba se setiti nekih ideja iz "Kursa cuda". Prvo, svaki
strah je trazenje ljubavi. Ovo nam pokazuje da druga osoba ne zeli da nas povredi svojim
napadom. Oni jednostavno misle da nisu voljeni i traze da dobiju ljubav izvan samih sebe.
Drugo, "Kurs" pita: "Da li zelis da budes u pravu ili da budes srecan?" Jer, ne mozes biti i jedno i
drugo.
Milioni ljudi se vec vise miliona godina svadjaju. A jos niko nije dokazao da je u pravu. Zasto
bismo ucestvovali u tako beskorisnoj zabavi? Zato sto ego nema drugog izbora. Ako je zaista
odvojen, onda mora biti u pravu kako bi preziveo. Samo ona bica koja su odustala od ideje
odvojenosti mogu odustati od pokusaja da budu u pravu. Nase drustvo na najvise mesto postavlja
ideju da treba biti u pravu. Na stranu to sto je biti u pravu kosmicki nemoguce, i sto to nikoga
nije usrecilo. Konflikt se ne resava tako sto se poprave tudje greske. Jedini nacin da se prekine
matrica sa konfliktima koji se beskrajno obnavljaju je da se odbije da se u njima ucestvuje.
Kada prestanemo da igramo igru odbrane i napada i izaberemo mir, pocinje period veoma
predvidljivog sleda dogadjaja. Prvo ce osoba sa kojom smo bili u konfliktu da poludi od besa jer
je upravo ostala bez moci da kontrolise. Cela njihova sigurnost se zasnivala na tome sto su mogli
da do u tancina predvide nase reakcije. Kada prekinemo ustaljena pravila i izaberemo mir umesto
odbrane i napada, njihov sistem verovanja se raspadne u paramparcad. Uzvratice nam gomilom
razloga zasto nam nije dozvoljeno da tako promenimo nase ponasanje. Probace na svaki nacin da
nas isteraju iz takta. "To nije fer. Moras da se boris sa mnom. Kukavice". Posle toga sledi: "Ali,
ti si mi potreban". Ne treba nam da citamo knjige o zavisnosti od drugih osoba kako bismo
ovakvu reakciju prozreli. Kada istrose sav arsenal svojih provokacija, a mi ostanemo mrtvi
hladni, onda ce nam reci kako ce se baciti kroz prozor. To se verovatno nece desiti, a i kada bi se
desilo, to samo znaci da im je doslo vreme da idu dalje. Ljudi ne umiru, samo idu dalje.
Ako te osobe i dalje nastave da budu u nasoj blizini, za njih ce nastupiti period zbunjenosti,
tokom koga ce svima da pricaju kako smo skrenuli s� uma. Ako i dalje zadrzimo svoj mir,
njihov bes ce isceznuti. Na kraju ce nas pogledati potpuno zapanjeni sto smo i dalje mirni. I tada
ce postati nasi studenti. Jer, tako je zapisano u njihovom ugovoru. Svako ko pokusava da nas
kontrolise ili manipulise s` nama, definitivno se upisao u Zemljinu skolu da bi bio nas student.
Oni su to uradili u nadi da im mi mozemo pomoci da prevazicu stare sablone i postanu slobodni i
puni samopouzdanja. Mozda su bili isuvise ponosni da bi rekli: "Molim te, nauci me kako da
ostanem miran", ali budite sigurni da ce biti tu i pazljivo posmatrati sta vi radite. Ljubav
nepogresivo funkcionise.
Kada smo na radnom mestu mozemo da provermo da li smo spremni da igramo po pravilima
ljubavi. Na poslu ima mnogo potencijalno konfliktnih situacija i mnogo se stavlja na kocku ako
se "pogresi". Mozemo da ostanemo bez prihoda, reputacije, prijatelje, ako ne radimo sve onako
kako sef kaze. U Bibliji postoji divna prica o Danilu u lavljoj pecini koja nas uci kako da se
postavimo prema ljudima sa kojima nikako ne mozemo da se slozimo. Danilo je predosetio da ce
ga staviti u pecinu sa lavom (lav predstavlja personifikaciju necega sto je za njega bio najveci
izazov). Noc pre toga proveo je u molitvi. Pamtio je da na Zemlji svest kreira stvarnost. Znao je
da nije zrtva kralja. Sedeo je u meditaciji, video dilemu i vizualizovao zeljeno resenje. Uvek je
lakse unapred uraditi najvazniji deo posla, jer kada neko pokusava da nas izbaci iz ravnoteze, mi
smo vec energetski pripremljeni.
Kada su Danila bacilli u lavlju pecinu, on je mirno seo i okrenuo ledja lavu, sto je neverovatno
znacajna metafora. Nije sedeo i fokusirao se na problem. Umesto toga, sedeo je u meditaciji i
malo mastao o zeljenom ishodu ove situacije, paznju je usmerio na ono sto mu je prijalo. Lav
nije skocio na Danila da ga rastrgne jer je ovaj odbio da se brani. Nastavio je da lezi i zaspao je-
kakva divna simbolika. Danilov recept funkcionise sa svakom osobom i u svakoj situaciji. "Kurs
cuda" kaze da nasa sigurnost lezi u nasoj odluci da se ne branimo.
Kada primetite suparnika, treba da prepoznate da je ono sto treba popravljati nasa percepcija.
Ako je nasa percepcija stvorila teskocu, ona je moze i isceliti. Zamislite sprej sa ruzicastom
bojom i mentalno prefarbajte vaseg suparnika tom finom bojom punom ljubavi, poprskajte ga sa
svih strana. Bice mu veoma tesko da bude zao prema vama kada se sretnete licem u lice posto ste
ga umocili u tu roze boju. Slobodno upotrebite koji god hocete simbol, sve sto vam je zabavno.
Zamislite osecaj ponovo uspostavljene harmonije. Dok meditirate, mentalno "premotajte" celu
situaciju. Nema sanse da sretnete tu osobu, a da se ne priseti vaseg pozitivnog rada u meditaciji.
Sva ljutnja je trazenje ljubavi. Umesto konflikta, ponudili ste ljubav.
Medjusobna zavisnost i emocionalna trauma su stvari kojima nas uci drustvo. One nisu
neophodne i nisu prirodno stanje bica u univerzumu. Svaka greska koja je postala opaste
prihvaceno drustveno ucenje, moze se popraviti i ponovo nauciti po principu ljubavi. Radnici
svetla na planeti imaju zadatak da reformisu svoje odnose u "svete odnose", kako kaze "Kurs
cuda". Oni odlucuju da ucestvuju samo u onim odnosima koji nisu bazirani na potrebi. Odnosi
bazirani na potrebi imaju za polaziste ideju da smo odvojeni i bespomocni. Odnosi koji se
iskljucivo baziraju na uzivanju u prisustvu druge osobe ipak nas teraju da promenimo svoj
zivotni stil kada partner ode, ali, ta promena je oslobodjena traume. Samo se jednostavno krene u
pravcu nove zivotne avanture.
Kada trensformisemo sopstvene odnose, ponovo pocnemo da obrazujemo kolektivnu svest. Bilo
da direktno poducavamo i savetujemo ili jednostavno uzivamo u sopstvenim vezama, efekat je
isti. Nase razumevanje i radost prenose se na sve ucenike Zemljine skole, kroz telepatski
rezervoar.
Deca i roditelji
Kahill Gibran kaze: "Nasa deca nisu nasa deca". Ona su Bozja deca. U najboljem slucaju samo
smo ih malo pozajmili. U stotinama hiljada skolskih sistema koji postoje u univerzumu, Zemlja
je jedina skola koja se upisuje tako sto izlazis iz necijeg tela. U svim drugim sistemima ljudi se
jednostavno pojave, izadju is skolskog autobusa. Ranije inkarnacije su nas ubedile da nase telo
pripada nama, pa zato verujemo da i sve sto izadje iz naseg tela pripada nama. Nije bas tako. To
je potpuno bizarno. Bice koje izlazi iz tela drugog bica, to je nesto sto postoji samo u naucno
fantasticnim filmovima. Ne mozemo da shvatimo koliko je to uvrnuto.
Kada ljudi imaju decu kako bi popunili prazninu u svom zivotu, bol je neminovan. Ako je dete
doslo u porodicu kako bi popunjavalo praznine, onda ce se svaka promena koja se desava dok
dete odrasta, na roditelje odrazavati kao napad. Kada dete napusti kucu, roditelji ce se osecati
napusteno. Kada u nasem drustvu dete umre, porodica obicno nije svesna karmickog ugovora
koji je potpisan pre rodjenja. Nije nas posao da objasnjavamo nesrecnim roditeljima te stvari sa
karmom, vec da ih jednostavno volimo. Ljubav isceljuje rane.
Na nivou duse, roditelji biraju decu i oni treba da raskinu stare seme. Tu nema izuzetaka. Nasi
roditelji apsolutno racunaju na cinjenicu da necemo igrati staru igru sa krivicom niti cemo
nasedati na njihovu dramu. Svako na nivou svesti misli: "Nadam se da mi moja deca nece
dozvoliti da se provucem sa ovom podvalom koju sam smislio, jer ako me sada prevaspitaju,
ustedece mi nekoliko zivota". Kako bismo nasim roditeljima pokazali da ih volimo, moramo biti
posteni prema sebi. Ali, ako pokusavamo da im udovoljimo, ostace u istom haosu u kakvom su
sada, sve dok im jednog dana ili u ko zna kom drugom zivotu neko ne pomogne da raskinu stare
seme.
Svako ko se na ovoj planeti inkarnira bira kada ce se inkarnirati i kakav ce biti njegov put. Svako
ko se rodio posle 1990.g. zivece kao odrasla osoba u vreme dominacije energije Vodolije. Ove
duse su skoro kompletirale sve sto je bilo potrebno za diplomiranje. U Eri Vodolije nece biti
ljudi koji nisu okrenuti saosecanju. Tek nekoliko ljudi doci ce na planetu jer ih pre svega
interesuju kafanske tuce.
Deca koja se sada inkarniraju na planeti imaju enormno veliku ulogu u tranziciji Zemlje. Ne
postoji ni jedno jedino dete koje nije svesno svoga ugovora pre rodjenja. Gerald Jampolsky je
ispricao pricu o mladom paru koji je doveo novorodjence kuci. Od trenutka kada su bebu
pokazali svom trogodisnjem detetu, starije dete je pokusavalo da ostane nasamo sa bebom.
Roditelji su bili zbunjeni, plasili su se da bi starija devojcica mogla da povredi bebu. Konacno su
napravili plan da pomocu interfona prisluskuju razgovor kada deca ostanu sama u sobi. Evo sta
je trogodisnja devojcica rekla bebi: "Bebo, pricaj mi o Bogu, pocinjem da zaboravljam".
Nasa deca ce nas do te mere obasjati da ce to biti cudesno. Ona imaju intuitivno razumevanje
duhovnog morala koje znacajno nadrasta verziju morala starijih generacija. Zato su stare matrice
koje postoje o vaspitanju dece potpuno neprimenjive. Deci koja se danas radjaju nije potrebna
kontrola. Mozemo da ih ucimo nekim prakticnim stvarima, na primer da ne pipaju vrelu pec, ali
nece moci da usvoje nase ideje o moralnom ponasanju. Ne zanimaju ih nasi arhaicni pogledi na
komunikaciju sa ljudima. Ova deca ce do svoje dvanaeste godine znati vise o medjuljudskim
odnosima nego sto je nasa generacija saznala za sve ove godine.
Staro verovanje da su roditelji odgovorni za svoju decu vise "ne pije vodu". Deca deluju neduzno
i bespomocno. Lako je svakome ko ima imalo osecaja za kosmicku svest da ih uci da budu
zavisna. Deca nisu naivna. Imaju za sobom vise miliona godina iskustva kao i bilo koja druga
odrasla osoba na planeti. Deca nisu bespomocna. Ona mudro biraju roditelje.
Kada decu ucimo da govore, usadjujemo im ogranicenja. U jeziku ne postoje reci koje mogu da
opisu kako je sve izgledalo pre rodjenja. Medjutim, deca pamte sve o tim drugim svetovima i
kada dodju ovde komuniciraju telepatski, ali mi to ne mozemo sasvim da razumemo. Pre nego
sto progovore, ona su kanalisana na sve sto se desava u kuci, ukljucujuci i emocije svih ukucana.
Jos u materici dete pocinje da se programira za strahove i limitacije, ili na ljubav, da bude
bezopasno, na to kakvi su ljudi na planeti.
Na osnovu takve intuitivne sposobnosti lako je predvideti da ce deca novog doba biti losi djaci.
Tradicionalni skolski sistemi su napravljeni tako da od dece naprave klonove. Tamo ih uce da
zavise od intelekta, manipulacije, takmicenja, odvojenosti. Nova deca nece tolerisati ovakvu
vrstu obrazovanja. Skolski sistem ce morati u potpunosti da se promeni. Obrazovanje i ljubav
nisu razlicite stvari. Dok se sistem ne promeni, znajte da se nasa deca nece uklopiti. Niko nece
moci da ih natera da sede cetrdeset pet munita u istom polozaju i slusaju lekcije koje predaju
dosadni autoriteti. Oni ce zahtevati akciju, boje, vitalnost, toplinu, ljubav. U novoj skoli
umetnost, muzika, saosecanje i intuitivne funkcije nece biti podredjene intelektualnim
predmetima i ucenju "tacnih" odgovora.
Deca nisu nova i nisu glupa. Ona su vec deset miliona godina provela u Zemljinom i u drugim
skolskim sistemima. Ona su zrela i mudra u svakom smislu, jedino ne znaju kako da postupaju sa
svojim fizickim telom. Ova bica dolaze sa mnogo boljom slikom o sebi od prethodnih generacija.
Ako ih tretiramo sa ljubavlju i postovanjem, i priznamo da su ona nasi ucitelji koji nas uce kako
da medjusobno komuniciramo, da budemo saosecajni, da zivimo u harmoniji, imacemo divne
odnose sa njima. Nasa deca, deca nasih rodjaka, nasi unuci, bice izvori velike mudrosti ako
igramo igru po novim pravilima.
Kosmicki odnosi
Kada magistriramo odnose, nase magistarske studije se zavrsavaju. Kada prestanemo da se
odricemo moci u korist drugih osoba koje verujemo da volimo a u stvari su nam potrebne, u svim
aspektima naseg zivota snaga ce se oporaviti. Isceljivanje odnosa je veoma lako teoretski
razmatrati, ali je to najteza lekcija u praksi, zato sto radimo na tome da oslobodimo programe
usadjivanje tokom proslih zivota. Zahteva da budemo veoma obazrivi, ali zapravo je potrebno
samo da budemo iskreni prema sebi kako bi nasi odnosi profunkcionisali. Samo obratite paznju,
posmatrajte i molite se.
Sta bi se dogodilo kada bismo mogli sa nekim da budemo u vezi u stanju kosmicke svesti? Ne
bismo mogli da razgovaramo o nasim problemima, jer ih ne bismi ni imali. Pa, mozda sa nasim
partnerom nismo u totalno kosmickim uslovima, ali mozemo da sledimo Emersonov savet; "Da
bi postao, ponasaj se kao da vec jesi". Posto se obicno verbalna komunikacija koristi kako bi se
pojacao osecaj odvojenosti, svojevrstan izazov je da prestanemo da se zalimo. Ali, sada cemo
odabrati da se secamo naseg izvora, Boga, i velike slike. Prema tome, necemo kreirati stalno
ponavljanje starih problema, zato sto stalno razmisljamo o njima.
Na ovoj planeti najvise se prica o problemima, izazovima, razlikama, greskama, nepravdi, itd.
Sve je to ego. Kada bi svi odbili da izgovaraju negativne reci, tisina bi bila normalno stanje.
Postoji nedvosmislena veza izmedju tisine i prosvetljenja. Svaki guru, ucenika prvo uci da cuti.
Svaki majstor sa sebi ravnim, komunicira telepatski, ne verbalno. Kada kao civilizacija zavrsimo
nas grupni eksperiment sa odbranom i napadom, necemo vise koristiti reci. Razmena misli i
mentalnih slika je mnogo celishodniji nacin komunikacije. Ali sve dok se bojimo da drugi ne
vide nase misli i osecanja, koristicemo reci koje kreiraju odvojenost. Patricia Sun ima dobar
predlog: "Ponasajte se kao da od ovog trenutka svako koga sretnete moze da cita vase misli".
Telepatska bica nemaju probleme sa odnosima jer svi problemi sa odnosima poticu od prevare
koja je neophodan sastojak straha.
Kada isceljujemo onoga sa kim smo u vezi, isceljujemo sebe. Kada naucimo da budemo blazeno
srecni i smireni, svi sa kojima smo povezani, iscele se.
Znamo da svako stanje ogranicenosti, manipulacije, ljutnje, straha i krivice predstavlja potpuno
ludilo. Secamo se istine koja kaze da jedinstvo ne mozemo da postignemo sami. Potrebni su nam
nasi odnosi sa drugim ljudima. Potrebna nam je i grupa za podrsku kao i pomocni alati da nam
pomognu kada se usudimo da budemo iskreni sa bliskim osobama. Nabavite knjige koje vas
inspirisu, kasete, trake, brojeve telefona, i usudite se da na nov nacin stupate u veze sa drugim
ljudima. Pre nego sto se osvestite, imacete harmonicne odnose sa svakom individuom na planeti,
obracace vam se kao ucitelju i nicim vas nece ugrozavati.
Deveto Poglavlje
PROGNOZA
Ovo je deveto poglavlje knjige "Nema vremena za karmu", izlazak iz kruga patnje i borbe.
Secam se vremena kada sam bio decak i jednog velikog postera koji je visio u kancelariji mog
oca. Na posteru je bila prikazana istorija covecanstva u vidu karata i grafikona. Jasno se secam
da je karta prikazivala samo ratove. Videlo se da je covecanstvo 99% svoje istorije provelo
ratujuci.
Kako se nas svet sporo krece kroz cikluse dvanaest Era, u cak jedanaest dominiraju ratovi. Rase i
nacije medjusobno se ubijaju. Ali, ne samo to, rat se prenosi i na druge nivoe. Svadjamo se sa
komsijama i porodicom. Dozvoljavamo da pohlepa modeluje nase ponasanje prema suparnicima.
Uvek smo u stanju koje je spremno da se brani ili da napada.
Kako se spremamo da prekinemo sopstveni krug smrti i ponovnog radjanja i ponovo dosegnemo
neogranicenu slobodu, trazimo znakove da nas inspirisu i da nas uvere da napredujemo. Znakovi
su svuda oko nas. Ali, da bismo ih prepoznali, moramo da budemo skoncentrisani. Moramo da
zelimo prosvetljenje vise nego sto zelimo da udahnemo vazduh. Moramo da budemo voljni da
odbacimo vrednosti, verovanja i tradiciju koji su za nas svetinja vec milionima godina.
Sve sto i drugi ljudi vide, mada oni previdjaju znacaj onoga sto vide. Razvoj tehnologije
doprinosi integraciji sveta. Sta je bilo pre sto godina? Svet je izgledao ogroman i vecina ljudi nije
bila svesna postojanja drugih kultura. Danas komunikacioni sateliti, internet i televizija
omogucavaju da se upoznamo sa svakom kulturom koja nam je interesantna. Danas je
jednostavno putovati i kuda god da odemo, vidimo da su ljudi isti kao mi. Kuda god da odemo,
zene govore o deci, medjuljudskim odnosima, kucnom budzetu, novim prilikama za samorazvoj.
Muskarci razgovaraju o poslu, sportu i o tome kako zene nisu iste kao pre pedeset godina. I drugi
razgovaraju o istim stvarima o kojima mi razgovaramo. I boje se istih stvari koje i nas plase.
Ocigledno je da ucimo jedni od drugih. Ovo je prvi korak da se uvidi da smo svi jedno.
Oni koji su se posvetili tome da uklone ogranicenja koja postoje u fizickoj realnosti primecuju
mnogo vise znakova. Svuda se desavaju isceljenja. Transcedentalna stanja svesti i tela su
registrovana i o njima se diskutuje. Krugovi u zitnom polju su vazna vest.
Nema veze da li su krugove u zitnom polju kreirali vanzemaljci ili neke biljne kulture koje su se
kanalisale sa visom inteligencijom, ili nesto trece. Njihova poruka je: "Inteligencija", ali ne bilo
koja , vec ona koja je sposobna da komunicira sa nama. To je cinjenica od zivotne vaznosti.
Ne postoji nista u univerzumu sto nije inteligentno. Sva inteligencija je povezana. Svaki oblik
inteligencije je sposoban da pomogne nekom drugom obliku inteligencije. Ne pomazu samo ljudi
biljkama i zivotinjama tako sto usmeravaju svoje prosvetljene misli ka njima. Zivotinje, biljke,
kamenje, ikone, i druge forme inteligencije pomazu nama tako sto nasu svest povezuju sa svojim
razumevanjem prirode univerzuma.
Misli koje postoje u svesti jedne osobe uticu na svest svih ljudi u telepatskom rezervoaru.
Krugovi u polju i slicne stvari kod mnogih ljudi izazivaju cudesne misli i prema tome menjaju
kurs covecanstva.
NLO
U mnogim zemljama neidentifikovani leteci objekti su omiljena tema. Da li NLO znaci da ce
doci neka napredna civilizacija i izbaviti nas od nevolja? Ne verujem. NLO dolazi u raznim
oblicima. Neki su tehnicki razvijeniji i imaju mnogo veci duhovni uvid. Neki predstavljaju
civilizacije koje nemaju razvijene duhovne spoznaje. Kada bi se stanari NLO-a jednom
probudili, shvatlil bi da im nije potreban NLO da budu ovde.
Medjutim, mi kao ljudska bica shvatamo da mozemo da pomazemo drugima, cak iako nismo
dovoljno "prosvetljeni". Neke od vanzemaljskih inteligencija takodje shvataju da mogu biti
korisne.
Vodeci racuna da ne ugroze primarnu direktivu, mogu da nam pomognu da ocistimo zivotnu
sredinu, mogu da pomognu i na neki drugi nacin. Ali, da bi mogli da nam pomognu, obavezno je
da ih prvo zamolimo za pomoc.
Napravite sopstvena predvidjanja
Posto manifestacije mnogobrojnih vrsta transcedentalnih stanja svesti postaju normalne, sta nam
to govori o nasoj buducnosti?
Kada udobno sedite, duboko udahnete i zagledate se unutra, da vidite buducnost, dobicete i
informacije vazane za vas licno i informacije u vezi cele planete. Evo sta sam ja video.
Novo doba svice. Za tranziciju je potrebno jos malo vremena. Bez obzira na to, mnoge znacajne
promene desavaju se veoma brzo i pomocice nam da poverujemo da zivot nije greska.
Vremenski period koji je odredjen za zavsne godine studija, ukljucujuci i ceremoniju dodele
diploma je od 2000. do 5000. godine nove ere. To nije nista novo. I prosla Era Vodolije je imala
identicnu svrhu. Ne postoje pisani tragovi o poslednjoj Eri Vodolije, ali mozemo da saznamo
kakva je bila na osnovu mitologije. Doba Vodolije je uvek Rajski vrt. On povezuje zivot bez
vizije i zivot sa velicanstvenom vizijom. Tokom sledecih dve hiljade godina zivot na Zemlji ce
sve vise liciti na Raj, na nebesa. A onda ce zmija ponovo doci u Vrt i iskusavati ljudski rod
podacima o dobru i zlu (dualitet).
U svojoj knjizi "Daleka putovanja" Robert Monroe vidi sliku Zemlje 3000.g. n.e. koja veoma lici
na ono sto ja vidim. Dok je imao bestelesno putovanje kroz vreme, Bob je video sledecu scenu
na ovoj planeti: Nigde nje bilo nikakvog asfalta, kolovoza, puteva. Nikakvog zagadjenja, samo
bujna tropska lepota. Ljudi komuniciraju u vantelesnom stanju, ne pomocu automobila. Nema
nikakvih granica izmedju drzava, nema policije, nema politike. Ljudi shvataju da smo svi mi
jedno i ne moraju da se stite jedni od drugih.
Stanje postojanja koje se danas na Zemlji dozivljava kao prosecno, nepromenjeno traje tokom
poslednjih jedanaest astroloskih doba, otprilike dvadeset sest hiljada godina. To stanje je
namerno, nije van kontrole, nije udes. To je skola. U njoj nije dozvoljano da se dogodi trajna
steta, i dolazi vreme kada ce i najsporiji ucenici diplomirati.
Podsvest svih onih koji su doziveli Potop sadrzi secanje na masovna razaranja i mucenja koja su
zadesila planetu, koja je najvecim delom bila nenaseljena. Nije slucajno sto se milioni stanovnika
planete danas bore za zivot bez nuklearnog oruzja, globalnog zagrevanja, zagadjenja voda,
destruktivnih predrasuda. Tako je bilo prosli put- dok smo trepnuli, devedeset procenata
populacije je "otislo na odmor".
Sada smo ponovo stigli do tacke kada ulazimo u Eru Vodolije, kada kolektivna podsvest treba da
kreira sta ce se desavati u buducnosti sa planetom Zemljom. Mnogi nivoi predvidjanja pojavljuju
se i pomazu ljudima ili ih zbunjuju da predju sa energije Riba na energiju Vodolije. Veliki
prognosticari kao sto su Nostradamus ili Edgar Cayce daju prilicno pouzdane prognoze. Ali, s
obzirom da buducnost moze da se realizuje tek posto se iskreira u nasem umu u sadasnjosti,
prognoze nikada ne mogu da budu nesto sto je sigurno, vec samo nesto sto je verovatno moguce.
Covecanstvo ima na raspolaganju slobodnu volju da promeni svoju svest, da ponovo iskreira i
buducnost i proslost. Kao sto mnogi vec primecuju, mi smo promenili nasu svest.
Korisna prica
Posto su uvidi koje dobijam neverbalni, moram da izmislim jos jednu pricu. Pre nekoliko stotina
godina, po nasem racunanju vremena, hijerarhija (skolski upravni odbor) je poslala faks svim
stanicama koje se nalaze u ovom kvadrantu univerzuma. Faks ih je podsecao na vremenske
rokove, u odnosu na ovozemaljsko vreme. Priblizavala se jos jedna Era Vodolije i javila se
potreba za pomocnicima ovde na planeti. Posto primarna direktiva ne dozvoljava da se pomaze
bez direktnog ucesca tj. bez inkarniranja, zatrazeno je da se jave oni koji bi pomagali onima koji
su verovali da Zemlja zasluzuje pomoc kako je ne bi razorili njeni zaostali stanovnici.
Hijerarhija je procenila da je dovoljno da se inkarnira desetak hiljada ovih bica u Zemljin skolski
sistem, kako bi on bio spasen. U odnosu na prosli put, pre dvadeset sest hiljada godina, sada je
deset puta veci broj inkarniranih dobrovoljaca.Ali kada je doslo vreme da se prijave, ova
kosmicka bica su pocela da dolaze i dolaze u naletima. Oni nisu morali da dodju, ta bica puna
ljubavi, vec su diplomirala u ovoj ili u nekoj drugoj skoli. Milioni su se inkarnirali, prosto iz
ljubavi prema vama, prama meni i planeti Zemlji. Nije bilo predvidjeno da ce ta inkarnacija,
kakva nikada pre nije vidjena, biti tako masovna.
Nema vece ljubavi od toga da se da zivot za prijatelja. Milioni njih su dosli ovde, spremni da
umru ovozemaljskom smrcu ako treba, samo da bi bili ovde, da omoguce da se njihove vibracije
penetriraju u kolektivnu svest. Postoje velike sanse da ste i vi jedan od njih, posebno ako sebi
govorite: "Kog djavola ja trazim ovde?" Dolazak ovih miroljubivih bica je sprecio da se ponovo
dese neki novi "potopi". Doslo je do promene u kreativnoj svesti koja nije vise onakva kako su je
videli Cayce i Nostradaus. Znacajan je doprinos i samo jednog prosvetljnog bica, a dosli su
milioni.
Na neki nacin upliv blagorodne svesti u ovaj sistem vec je pokazao nedvosmislen uspeh. Nece
biti nuklaernog rata (mozda samo nekoliko pretnji). Kalifornija nece potonuti, iako ce biti jos te
price sa zemljotresima. Zagadjenje nece znacajno smanjiti povrsine koje se na Zemlji mogu
nastaniti. Globalno zagrevanje nece izazvati potapanje Menhetna ili Japana. Ali ce ipak neka
manja kolicina globalnog zagrevanja doprineti da se neke, danas puste povrsine, pretvore u
rajske plaze.
Imajte u vidu
Promene su realativne i grupna predvidjanja nista ne znace pojedincima. Ipak, malo mozemo da
pogledamo kako ce sve izgledati.
Kroz celu istoriju, u drustvu i politici postoji represija, restrikcija, jedna klasa tlaci drugu. Ovo se
jos uvek nije promenilo za najveci deo svetske populacije. Mi razumemo da to stanje nije
"pogresno", to je jednostavno nacin na koji karma predaje svoje lekcije.
Za ono sto se sada desava na Zemlji ne postoji politicki presedan. Kada je Thomas Jefferson
napisao deklaraciju i rekao da svi ljudi imaju podjednaka prava na ziivot, slobodu i srecu,
rizikovao je da bude obesen zbog jeresi i izdaje kralja (diktatora). Nema presedana za veliku
grupu ljudi koja se oslanja na tako radikalna verovanja i koja na osnovu toga formira naciju.
Kada su americke zene dobile pravo glasa, takodje nije bilo presedana. A taj primer su sledile i
druge nacije. Sada u zapadnom svetu svaka posebna grupacija moze da brani svoja prava.
Danas, kada se priblizava spic Ere Vodolije, uobicajeno je da se desevaju promene koje nemaju
presedan. Berlinski zid, Sovjetski Savez, Poljska, Rumunija, Tjenanmen svedoce o vremenu
promena. Era Vodolije se razlikuje od svih ostalih era u astroloskom kalendaru. To je zaista novo
doba.
Era Vodolije je donela telefon, radio, televiziju, satelite za komunikaciju, avione, rakete,
putovanja u svemir, razlicite tehnoloske naprave koje treba da povezu sve narode ove galaksije.
U ovoj eri prostor i rastojanje postaju manje konkretni. Mozemo da prevazidjemo prostor. Ne
ogranicava nas rastojanje.
Era Vodolije donosi magnetofone, video rekoredere, filmove, tehnologije koje mogu da sacuvaju
zapis o proslosti, koji mogu da dokazu da proslost ne mora vise da bude samo u proslosti. U Eri
Vodolije prevazilazimo ogranicenja vremena. Uskoro cemo da bacimo pogled na ovo.
Karma nas, na svoj nacin, oduvek uci da su svi narodi jedan narod. Oni koji pokoravaju i tlace
neku rasu, klasu ili pol, vracaju se u sledecem zivotu kao pripadnici bas te rase, klase i pola. Pa,
sada se karmicke lekcije zavrsavaju. Polako shvatamo da ne postoje inferiorna ljudska bica.
Energija ere Vodolije donosi i spoznaju da smo svi jedno i da su svi individualizovani aspekti
Boga.
Druga stvar koju moramo da uzmemo u obzir je i da nije svako ko se dezinkarnirao mudar.
Nekome je lakse da kanalise malo djubreta od neke disfunkcionalne civilizacije nego od nekog
pouzdanog andjela. Kada ispitujete "kanalisane" informacije, zapamtite: postene osobe nikada ne
kazu: "Veruj mi", a mudri ljudi nikada ne kazu: "Znam sta pricam". Takodje, kanalisani glasovi
koji kazu: "Cekao sam te", impliciraju osecaj krivice, a oni koji veruju da je vreme realnost, a da
je steta moguca kazu: "Moramo da pozurimo, vreme nam istice".
Jednom, slucajno, pitao sam izvor energije sa kojim sam se kanalisao: "Kakva je razlika izmedju
andjela i svemirske brace?" Dosao je odgovor: "Razlika je u predmetu interesovanja. Sve su to
samo ljudi."
Uvek sam pokusavao da razdvojim informacije koje poticu od mene od informacija u vezi sa
drugim dimenzijama realnosti, vanzemaljskim civilizacijam i ostalim kraljevstvima kao sto je
andjeosko kraljevstvo. A to je u skladu sa mojim osnovnim verovanjem da svaka osoba mora da
ima puno poverenje u svoju sposobnost da intuitivno komunicira sa vodjstvom. Vizije stvarnosti
koje imaju drugi ljudi ne moraju, i ne treba da se mesaju sa vasim vizijama. Uvidi o kojima ovde
govorim, za mene licno su tacni. U skladu su sa onim kako vidim bliske nivoe realnosti.
Imao sam stotine i stotine telepatskih komunikacija sa bicima van ove planete, i nikada nisam
dobio nijednu poruku motivisanu strahom. Nikada mi niko nije rekao da vreme istice i da treba
da pozurimo. Naprotiv, govorili su mi da funkcionisu izvan ogranicenja vremena, da nikada nije
prekasno da se desi dobro cudo. Niko mi nije rekao da ce se, ako ne ispunimo neki zadatak u
odredjenom vremenskom roku, desiti nesto lose. Nije mi receno da radnici svetla treba da se
bave "duhovnim subverzijama" i da brane Bozja uporista. Poruke su mi govorile: Sve je u redu
tako kako jeste". Pokazali su mi i fenomenalne proslave koje se priredjuju u nekim drugim
dimenzijama jer mi na Zemlji tako izvanredno napredujemo.
Receno mi ja da preko sezdeset nezavisnih civilizacija cini "federaciju", cija je uloga da stiti
svaku civilizaciju koja joj se obrati za pomoc. I mi Zemljani uskoro cemo se obratiti federaciji za
pomoc. To ce se desiti jer se ovde inkarniralo mnogo osoba koje poticu iz civilizacija koje su
clanovi federacije. Oni intuitivno prepoznaju da je pozeljno da se skrati nase vreme za
skolovanje u oblasti tehnologije i ocuvanja zivotne sredine i zamolice svoje prijatelje da nam
pomognu. Posada jednog "svemirskog broda" mi je rekla da oni mogu u roku od dvadeset minuta
da ociste nasu atmosferu od zagadjenja, ali prvo mara da ih zamoli vecina stanovnistva na
Zemlji. Primarna direktiva, kao sto znamo, nalaze da se pomoc moze pruziti samo onome ko je
zatrazi.
Mislim da je prikladno da ovde ukljucim jedan isecak iz clanka koji sam napisao za novine
1990.g.
Sedim ovde usred raja, na severu New Mexic-a, pao je novi sneg na vrhove planina, preko bele
pustinje vidim pun Mesec. Milioniti put se pitam; "Sta mi ovde radimo na planeti Zemlji? Da li
je to greska? Da li je razlog puko uzbudjenje da se istrazi zivot u kome izgleda da ima tako malo
pravih izbora, a tako puno zrtava? Da li su ljudi zaista zrtve svojih tela koja podlezu vremenu,
svog nespretnog ponasanja, nedostatka materijalnih dobara, razlicitih Sadama Huseina koji
postoje na svetu? Ili mozda sneg sadrzi odgovor- u mirnoci i mekoci naci ces Boga. Bog? Mir?
Cinjenica ili fantazija, istina ili iluzija? Intelekt se toliko napreze, muci da nadje odgovor- bolje
biti kao pire, kao partija fudbala sa prijateljima. Bekstvo, ali bez satisfakcije".
Tada se pojavio Jake i rekao: "Sutra je Sweat Lodge (ritual sa preznojavanjem americkih
Indijanaca, prim. prev). Pomozi nam da sakupimo drva za vatru, izgleda da je ponovo doslo
vreme za crkvu". Sakuplanje drva, zaptivanje prozora, zajednicki rad sa duhovnim kolegama, sve
je bilo bolji provod od utakmice Dallas Cowboys-a. Tada je poceo ritual. Promenjena stanja
svesti zamenila su nemocni intelekt. "Obrati nam se, Dedo Puta, Babo Zemlje". Pocinje nesto da
se desava. Kada bismo bili racionalni, rekli bismo da se desavaju cudne stvari. U vatri svetluca
crveno kamenje, pocinje da nam govori, jezikom duhovnog kraljevstva "Au, da li ste videli to
lice?" Kamenje je zasvetlucalo. "Belo svetlo", rekao sam. "Ja vidim zeleno", rekla je Ann. Sa
svakim zvukom bubnja, svetlo bi ponovo zasvetlelo.
Kada se zavrsio prvi krug, Dale ratnik, kandidat, poglavica vatre, odlazi da donese jos sjajnog
kamenja kako bi kolibica i dalje bila ispunjena dimom, da svest bude i dalje u promenjenom
stanju.
U nase glave dolaze poruke prijatellja da zajedno proslavimo isceljenje Zemlje. Jos jednom nam
daju na znanje da nismo sami, da je sve dobro u Bozjem univerzumu, da ima jos mnogo aspekata
zivota koje mi ne vidimo. "Nemojte to da shvatate preozbiljno", rekli su. "Ne secate se problema
koje ste imali pre hiljadu godina, pa cete zaboraviti i probleme koje imate sada. Da biste bili
iscelitelji, da biste nosili svetlo, pokazivali put, morate da se smejete, plesete, igrate se. To je ono
sto sada treba Zemlji".
Potpuno mokri, uranjamo u hladnu mesecinu. Osvezeni. Preporodjenog duha. Kada neko
dotakne Stvarnost, lako je uvideti, barem nakratko, da je drama iluzija. Ali budite oprezni, dragi
moji, jer ce se drama ponovo pojaviti, a bezizlazne sutuacije ce izgledati vece od Boga. Tada ce
se pojaviti Jake i reci: "Ritual preznojavanja u Sweat Lodge-u je sutra".
Samospoznaja je moc da se stvari vide onakve kakve jesu, ne kako izgledaju. Samospoznaja je
biti u kontaktu sa bozanskom perspektivom. Samospoznaja zna da je ova trodimenzionalna
ucionica samo sicusan deo stvarnosti koja je svakome dostupna ako se setimo da je potrazimo.
Samospoznaja znaci da borba zauvek prestaje. Samospoznaja znaci slobodu, radost, prosperitet.
Samospoznaja dolazi kada smo cisti i u kontaktu sa vecnoscu, dolazi kada znamo da ja (ego) na
moze da uradi nista. Otac je taj koji radi sve. Samospoznaja je obavezna.
Zasto se planetarna svest tako boji radikalnih promena? Kada je Galileo pronasao teleskop,
vodeci naucnici njegovog doba su cak odbili da pogledaju kroz njega, jer je svako znao da
komadic stakla ne moze da priblizi neki objekat posmatracu. Svaki pronalazak koji radikalno
menja nacin percepcije realnosti srece se sa kricima: "Glupost!", "Besmislica!" Cak i "Jeres". Pa,
oni koji se boje promena, morace jos malo dublje da nabiju glavu u pesak, jer, "svemirska braca"
su ovde. A nista nece tako izmeniti planetarnu sliku realnosti kao kada nasi prijatelji koji nisu sa
ove planete iskoce iz ormara.
Ne treba da nas cudi postojanje vanzemaljaca. Dali vam je palo na pamet gde sve boravite kada
niste inkarnirani? Ako niste na Zemlji, onda postojite van Zemlje. Tokom tranzicije mnoge
civilizacije posecuju Zemlju. Cela galaksija, cek cela realnost trece i cetvrte dimenzije, ima
veliki interes, mnogo polaze na to da mi napredujemo.
Nauka i Duh
U SAD i u nekim drugim zemljama, postoje projekti koje finansiraju poreski obveznici, a koji
istrazuju dokaze o postojanju vanzemaljskog zivota. SAD ima projekat SETI, koji istrazuje
postojanje vanzemaljske inteligencije. Ali, vlade obicno koriste stare metode u svojim
istrazivanjima, a videli smo na primeru Galilea da to ne donosi preokret. Vladin radio teleskop
ne moze da detektuje civilizaciju koja ne koristi radio.
Vlade i naucnici uglavnom zaboravljaju da postoje hiljade ljudi, obicni gradjani, koji redovno
komuniciraju sa vanzemaljskim civilizacijama putem telepatije. Te komunkacije su za mene
izuzetno intrigantne.
Moram da napomenem da postoji odlicna knjiga koja pravi vredan pokusaj da razmotri ova dva
pristupa, naucno- intuitivnu konjukciju koja ukljucuje i pitanje ekstra terestrijalnog zivota. To je
knjiga "Istrazivanje unutrasnjeg i spoljasnjeg svemira" ciji je autor bivsi astronaut i fizicar Brian
O�Leary. Divim se Brianu jer sam i ja prosao slican put, bio sam i inzenjer i funkcionisao
intuitivno.
Zemlju posecuju i civilizacije koje nisu clanovi federacije. One dobijaju veliki publicitet.
Senzacionalizam je karakteristika Ere Riba, karmicka karakteristika i ocigledno prodaje reklame
na televiziji i u tabloidima. "Mali zeleni" i drugi koje vole tabloidi zaista postoje. Ali oni nisu
zanimljivi probudjenim dusama. Probudjene duse vole da njihova dusa ostane cista. Oni svoju
paznju fokusiraju na Boga. Posvetili su se tome da dignu ruke od drame. Jedino ako se
dobrovoljno odreknemo drame mozemo da se izbavimo iz tog lopovskog karmickog kruga.
Svaka dusa je sa Zemljinom skolom potpisala ugovor u kome se kaze da ce dobiti iskustva koja
ce joj omoguciti najekspeditivniji razvoj. Uspavani ljudi zive zivot na cistoj karmickoj osnovi,
desavaju im se "nesrece", postaju "zrtve", desavaju im se "nepredvidjeni slucajni dogadjaji". Zna
se da su se ti ljudi prijavili za ratove, saobracajne udese, i jos gore stvari. Probudjene osobe
karakterise njihova zelja da se udruze sa najvisim mogucim formama svetlosti i ljubavi. Ove
ljude svet vidi kao "zasticene", zato sto su svesno izabrali da svoje lekcije uce bez bola i borbe, i
oni slede svoje unutrasnje vodjstvo.
Tehnologija
Kada sam komunicirao sa nasim vanzemaljskim prijateljima porucili su nesto kao: "Skeptican si
zbog pogodnosti koje pruza tehnologija zato sto je povezujes sa zagadjenjem. Neki od vas
preziru tehnologiju. Pravite rupe i u svaku posebno trpate razlicite aspekte vaseg zivota,
tehnologiju, porodicu, posao itd. Onda donosite ocene o svim kategorijama posebno. Ova je
duhovna, ova mora da je zlo. Neke su dobre, neke lose. Mi tako ne vidimo zivot. Za nas je sve
ljubav, u suprotnom ne moze biti deo naseg iskustva. Za nas su tehologija i ljubav isto i one su
jedinstvene. Nasa tehnologija ne zagadjuje okolinu, nasa ljubav ne zna za ljubomoru. Kako
bismo iskusili zagadjenje, prvo bi morali da imamo zagadjenu svest, jer svest kreira realnost.
Kada vasa kolektivna svest postane bezopasna, nestace zagadjenje i pozvacete nas na caj.
Shalom."
U Eri Riba, gde caruju moc i kontrola, istrenirani smo da veliki tehnoloski napredak verovatno
potice od vlade ili velikog biznisa. Potrebne su velike pare za istrazivanja i izradu prototipova.
Nema para, nema ni napretka. Pa, to nije vise tako.
U sledecih dve stotine godina milioni bica ce se inkarnirati kako bi doneli darove na Zemlju, a tu
spada i tehnologija, kao i sve velike ideje i pogledi. Ovi darovi poticu od Svetog duha, ne od
NASE. Obratite paznju da sada mnoge prodavnice koje se nalaze u obicnoj garazi i mnoga kucna
preduzeca imaju mnogo jace kompjutere nego sto je imao IBM pre trideset godina. Ponovo se
pojavljuju samostalni pronalasci.
Kao tinejdzer posetio sam kucu unuke Thomasa Edisona. Video sam njegove knjige i opremu u
laboratoriji, slusao price o njemu. Izgleda da je on znao kako se dobijaju velike ideje. Bio je
ucenik misticnih skola i meditirao je. Kada bi trazio resenje za neki problem, legao bi na ledja na
svoju drvenu klupu. Drzao bi celicnu loptu u ispruzenoj ruci. Znao je da ce odgovor doci u
njegov um dok je u tom polu- svesnom stanju, izmedju budnog stanja i sna. Polako se
priblizavao stanju sna dok ne bi video ili cuo odgovor. Ako bi zaspao, lopta bi pala na pod i
probudila ga. Mnogi njegovi izumi su mu preneseni od strane Svetog duha kroz ta vrata polu-
svesti. Duh obozava da daje nove ideje, mi ne moramo da ih zasluzimo ili da placamo za njih.
Kako se sve vise budimo, mnogi ce slediti sopstveno blazenstvo tako sto ce donositi
fenomenalne nove tehnologije za dobrobit covecanstva.
Telepatska komunikacija
Pre dvadeset godina zavrsio sam kurs Silva metod kontrole uma. Ako ne znate o cemu se radi, ne
dozvolite da se usunja paranoja kolektivne podsvesti koja se mozda odnosi na ime ovog kursa.
Kurs nema nikakve veze sa kontrolisanjem svesti drugih ljudi. Radi se o ucenju kako da
iskoristimo svoj um. Na tom kursu ljudi uce kako da upotrebe svoj um kako bi kontrolisali svoje
telo. Uce da kontrolisu bol, da poboljsaju pamcenje, da se oslobode zavisnosti, da povecaju
koeficijent inteligencije.
Na Silvi ljudi uce kako da komuniciraju telepatski sa razlicitim kraljevstvima na planeti zemlji,
sa kraljevstvom minerala, biljaka i zivotinja. Tokom cetrdeset sati treninga uma, ljudi u mislima
putuju u proslost, u buducnost, u druge dimenzije realnosti. Kao sto je rekao jedan instruktor,
ako nemate osecaj da ste ekstrasens koji hoda i govori kada zavrsite kurs, vratice vam novac, bez
diskusije. Ja sam sedam puta obnavljao seminar i nikada nisam video da je neko trazio novac
natrag.
Jedan Silva instruktor je drzao eksperimentalni kurs "zaostalim" djacima neke skole koja je bila
ozloglasena po svojim "losim stavovima i kao izvor problema". Ucenici su radili standardne
testove licnosti pre i posle kursa Silva metode i testovi su pokazali fenomanalan napredak kod
ove dece. Deca su ucila i "tehniku tri prsta" koja je sluzila kao okidac za telepatsku
komunikaciju. Tokom ispita, ako se djak ne seca odgovora na neko pitanje, samo primeni
tehniku i mentalno se obrati ucitelju sa molbom da mu kaze tacan odgovor na pitanje. Ucenici su
poceli masovno da dobijaju odlicne ocene. Na kraju se jedan nastavnik iznervirao i rekao: "Ako
samo jos jednom vidim nekoga da je spojio tri prsta, momentalno ce dobiti jedinicu".
Um nema granice. Dolazi vreme kada ljudska vrsta prestaje da vidi sebe kao telo i vidi se kao
neograniceno, mocno, kao svest. Era Vodolije naglasava telepatsku komunikaciju. Moc uma
istrazuje, saznaje, kreira.
Obrazovni sistem Ribe ne edukuje, vec etiketira. Ucenici koji dobijaju pozitivnu reakciju od
sistema nisu oni koji su kreativni, srecni, koji neograniceno misle. Nagradjuju se ucenici koji
mogu da memorisu najvise etiketa, imena reka, zemalja, hemijskih elemenata, delova tela. Ne
ucimo decu da istrazuju druge dimenzije u kojima leze pravi odgovori, ucimo ih kako da
zaradjuju velike pare.
Obrazovni sistem Ribe su smislili Doktori obrazovanja. A Doktori su oni koji dodeljuju
doktorske titule u oblasti obrazovanju, sistemu koji sam sebe ucvrscuje. Dok sam predavao na
Drzavnom univerzitetu Oklahome kratko sam razmatrao ideju da doktoriram jer volim da
predajem studentima. Naivno sam verovao da mogu da drzim kurs na kome bih predavao o tome
kako um uci, kako preneti znanje sa jedne osobe na drugu, kako ljude zainteresovati za ucenje.
Mnogi doktoranti uce proces etiketiranja. Uce imena ljudi koji su napisali knjige koje priznaje
obrazovni sistem. Uce o presedanima. Uce kako se administrativno vodi skola. Uce kako da
nagradjuju one koji misle linearno i kako da suptilno pokopavaju one koji misle prostorno i
holisticki.
Posto je u Eri Ribe osnovna pretpostavka da su sva bica odvojena i da je pomoc ogranicena, nase
skole sasvim pragmaticno poducavaju kako se sto bolje takmiciti. Takmicenje pretpostavlja da
samo poneko moze "da uspe" i to onaj ko se najbolje prilagodi. Vecina skola Ribe daje diplome i
stvara dobre i lose ucenike. Postoji velika razlika izmedju toga da se neko nauci da daje
maksimum od sebe i toga da se takmici. Prvi metod od svih stvara pobednike, a drugi gubitnike i
introvertne ucenike. U sistemu koji se bazira na razumevanju da su sva bica jedno, da je ono sto
je najbolje za vas najbolje i za mene, da je Bog izvor sve pomoci, da je medjusobna saradnja
vazna, ucice se kako treba medjusobno saradjivati. Skole Vodolije nece imati metode koje su
nastale na osnovu ideje o odvojenosti i kreiranja razlicitih nivoa kao sto su razliciti stepeni
obrazovanja. Nece stvarati pobednike i gubitnike. Niko nece biti ljubomoran ako neko postane
izuzetan u polju kojim se bavi.
Deca Vodolije koja se sada inkarniraju zalagace se da skole reflektuju njihove potrebe. Svako
bice bira trenutak svog rodjenja, trenutak kada ce se upisati u skolu. Oni unapred znaju kakvi ih
izazovi cekaju, i astroloski i u okruzenju. Oni znaju sta ovde zele da nauce i cemu zele da nauce
druge ljude.
Drustvo definise korisnog, produktivnog gradjanina koji se sam izdrzava na osnovu separatnog
verovanja da svako mora sam da stvara i prikuplja svoja materijalna dobra, da placa porez, da ne
ljulja camac. Kada se prebacimo na energiju Vodolije, postaje beznacajno ono cemu su nas ucili
u skoli- da budemo korisni, produktivni, da se sami izdrzavamo. Cilj obrazovanja u Eri Vodolije
je potpuno drugaciji. Istrazivanje, sjedinjenje tela i duha, sloboda i radost, o tome se radi. Thea
Alexander u svojoj knjizi "2150 AD" vidi mnoge aspekte buducnosti, ukljucujuci casove
telepatije u skoli, sto se slaze i sa mojim uvidima. Preporucujem vam ovaj roman jer je zabavan i
daje dobar uvid.
Tokom sledecih pedesetak godina skola ce promeniti svoju strukturu i nastavni plan kako bi se
izaslo u susret ucenicima koji odbijaju da zaborave svoju povezanost sa duhom. Izborni nastavni
plan ce mnogo vise korelirati sa velikom slikom, moci ce da poveca neciji nivo razumevanja i
srece kroz sto ili hiljadu godina od sada. Paradoksalno, skola ce obrazovati one koji se ne brinu
kako da se pripreme za nadolazeca teska vremana, i koji kazu da zivot postoji samo u vidu serije
trenutaka sadasnjosti.
U obrazovanju, kao i u drugim sistemima koje drustvo najvise stiti, sadasnja struktura se nece
rasturiti tako sto ce se snazno odbaciti stare metode. Probudjeni ljudi ne opiru se zlu. Ono se
samo urusi kada ga zapostavimo. Vec mozemo da primetimo kako se pojavljuju "subkulturni"
edukativni sistemi. Sve je popularnije skolovanje od kuce, postoje i neki drugi alternativni
sistemi obrazovanja kao sto su Waldorf, Montessori, Unschool.
Najznacajnije promene ce se, u decenijama koje slede, desiti kada u skoli pocne da se uci
telepatija. Dok telepatija ne postane glavno sredstvo komunikacije, jos uvek ce biti dragocene
sposobnosti pisanja i citanja. Bice potrebno trista, cetristo godina dok reci ne prestanu da se
upotrebljavaju, a kada se to desi, ljudi ce po prvi put poceti da komuniciraju.
Ekonomija
Nije potrebno biti dalekovidi ekonomista kako bi se videlo da se krecemo u pravcu ekonomije
pojedinaca. Postoji nekoliko formi internacionalnih kartica koje sasvim lepo funkcionisu. Master
card, Visa, American Express omogucavaju da moze da se kupi bilo koji proizvod u bilo kom
delu sveta. Ali, ne mora da znaci da ce prelazak na svetsku ekonomiju ici bas glatko.
Nastavice se trend Evropske unije da od velikog broja politickih nacija napravi jednu ekonomsku
naciju.
Nije greska kada se radije juri za materijalnim dobrima, a ne za prosvetljenjem. To samo za neko
vreme odlaze nas dolazak do srece. Ovaj paradoks zbunjuje mnoge koji uce duhovnost- od nas se
trazi da budemo bogati (jer je to prirodno stanje u univerzumu), a svoje bogatstvo odlazemo ako
jurimo za materijalnim dobrima. Treba da postanemo bogati onako kako to radi Bog, a ne covek.
Bogatstvo se ne sastoji samo u novcu, ono se sastoji u sveobuhvatnom stanju ispunjenog
postojanja, u materijalnom, mentalnom i emotivnom smislu. Bogatstvo je poklon, prirodno stanje
Bozjeg deteta. Ali, potrebno je prvo procistiti sistem verovanja. Isus je rekao: "Prvo zatrazi
Bozje kraljevstvo, i dobices sve drugo". On nije rekao da to "sve drugo" iskljucuje novac. U
stvari, mogao je da kaze da ako zelis da dobijes to tzv. "sve drugo", prvo moras da zatrazis
kraljevstvo prosvetljenja.
Ekonomije razlicitih drzava proci ce kroz proces uskladjivanja. Prosecan zivotni standard je
nizak u delovima sveta koji su izvan Severne Amerike, Evrope, Australije i drugih razvijenih
zemalja. Iako ce ekonomija kroz sto godina sigurno prestati da se bazira na pohlepi i bice veoma
razvijena, kratkorocna slika govori da ce biti ekonomskih turbulencija. Kada pomazemo ljudima
da cene porodicu, prijatelje, ljubav, i svoju duhovnost iznad novca, univerzum ce ustedeti
milione godina milionima ljudi u karmickom krugu. Ekonomske nevolje su pokazatelj da ljubav
radi svoj posao.
Nivelacija svetske ekonomije ce se vrsiti i tako sto ce se razvijenije nacije "odreci" nekih stvari u
korist gladnih u svetu. Glad ce uglavnom nestati do 2025.g. Tehnologija Vodolije u oblasti
komunikacija i transporta lako ce probleme svake nacije pokazati u punom svetlu, nista nece
ostati neotkriveno.
U istom vremenskom okviru, dok ce se nekima ciniti da im se svet rusi, drugi ce uzivati u
bogatstvu. Dobro ce proci oni koji nude prave usluge. Nece se muciti iscelitelji, konsultanti, mali
farmeri, oni koji izradjuju namestaj, stolari, zanatlije.
Ako u ovom trenutku imate neke materijalne potrebe, ne morate da kupujete prirucnik o sticanju
bogatstva. Jednostavno obratite paznju na znake koje vam salje univerzum. Vasa prilika da
uzivate u bogatstvu je spremna i ceka vas!
Nece biti muka za ljude koji se nisu "upecali" na dramu; koji su stalno imali u vidu veliku sliku.
Imace pune ruke posla da razmenjuju svoje razumevanje sa drugima i da masama nude odgovore
na pitanje: "Sta mi se to desava?" Ne treba zaboraviti da ako se "primimo" na neciju dramu,
samo cemo je ojacati. Ako nasa paznja bude samo usmerena na Boga, i odaberemo unutrasnji
mir uprkos okolnostima, mi cemo isceljivati uspesno kao Isus, i bolje od toga. Mozemo da
budemo iscelitelji ili dramski kriticari, ne i jedno i drugo istovremeno.
Isceljenje
Kada se prihvati veza izmedju bolesti, odnosno zdravlja i emocija desice se uzbudljive,
dramaticne i fenomenalne promene u isceliteljskim profesijama, odnosno umetnostima. Nikada
se na telo vise nece gledati kao na masinu, sastavljenu od posebnih delova, koje se moze
popraviti tako sto se zameni guma ili se stavi novi remen. Za koju godinu ce ravnopravno u
isceljivanju ucestvovati doktori, "new age" terapeuti, konsultanti, specijalisti za relaksaciju.
Farmaceutski lobiji ce popustiti svoj smrtonosni stisak kojim stezu zakonodavce i drzavne
agencije za zdravstvo. I kao sto ocekuju bica koja ne pruzaju otpor, ustrojstvo svesti vezano za
isceljenje ce se promeniti ne pomocu borbi po sudovima, vec tako sto ce ljudi jednostavno
napustiti "staromodne" doktore i pomoc potraziti negde drugde (pa cak i pod zemljom). Srecom,
sada ima mnogo "novih" doktora kojima bolesna osoba moze da se obrati.
Samosvesni ljudi ne slusaju naredjenja doktora. Sami donose odluke. Sami biraju koji tretman
(ili koji tretmani) funkcionisu. Samosvesni ljudi se ne ustrucavaju da potraze misljenje drugog,
treceg, cetvrtog lekara. Uzimaju u obzir misljenje lekara koji je otvorenog uma, kao i od
terapeuta, konsultanata i eksperta iz oblasti lecenja svesti i tela. Preuzimaju odgovornost za svoje
zdravlje tako sto sami biraju kombinaciju razlicitih tretmana koja za njih najbolje funkcionise. I
sto je najlepse, ljudi koji uvek slede svoje blazenstvo, kada otkriju koje su emocije izazvale
bolest, brzo ih promene.
Politika
Mozda cete tesko poverovati, ali ce kroz jedno cetrdeset godina, politika kakvu mi poznajemo,
polako poceti da nestaje. Spiritualne vlade nimalo ne lice na ove koje mi znamo. Ovde vlada
znaci da neka grupa vlada nad drugom grupom. U Eri Ribe se verovalo da je potrebno
kontrolisati ljude, drzati ih po zatvorima, oduzimati im novcana sredstva, kao bi se naterali da se
ponasaju civilizovano. Tako su se ljudi odrekli licne moci u korist kolektivne koja u njihovo ime
donosi odluke pomocu zakona.
U eri samosvesnih, bezopasnih ljudi, nece biti policije, vojske, cak ni "Armije spasa". Vlade ce
liciti na vladu duhovne hijerarhije. Duhovna vlada ima organizacije, strukturu, (u kojoj su na
vrhu najmudriji) i "zakone". Ali vlada hijerarhije nema potrebe da primenjuje silu. Probudjena
bica su uvek sledila i sledice pravac onih mudrih. Ako neko bice odabere da se pobuni protiv
sistema, nema veze. Nije nikakva steta. Probudjena bica ne dopustaju sebi da se namecu
pobunjenicima. Niko nije zrtva.
Kada sami kreiramo realnost, to znaci da sami kreiramo buducnost. Lepo bi bilo reci da, posto
ste prosvetljeno bice i sledite svoje vodjstvo, od sada pa nadalje cete ziveti samo u obecanoj
zemlji Shangri- La. I opet, nece moci.
Setite se da probudjeno bice ima tendenciju da svoje usluge stavi na raspolaganje drugim bicima
koja su odlucila da se probude. Bica kojima treba da pomognete u njihovom pokusaju da iz
mraka izadju na svetlost, su povezana sa vasim putem ucenja i iskustva koji ste izabrali. Ako
sledite svoje blazenstvo i svoje vodjstvo, dobijate ceo paket. Ne samo da cete hodati putem
radosti i uzbudjenja, vec cete i maksimalno pomagati drugima koji su na slicnom putu. Ako neko
pokusa da sluzi covecanstvu i izbegava radost, on jos uvek veruje da je karmicki nacin bolji i
izabrace frustrirajuci put. I, ocigledno, ne moze se traziti radost, a da se izbegava davanje usluga.
Sistem je toliko savrsen, da ako neko iskreno pokusa da sledi svoje vodjstvo i blazenstvo, on na
najbolji moguci nacin sluzi i sebi i drugima.
U svakoj zivotnoj areni postoje osobe koje su spremne da se probude. Znaci da su radnici svetla
potrebni u vojsci, vladi, biznisu, gradjevinarstvu, u svim postojecim profesijama. Nema poziva ni
profesija koji nisu duhovni. Mozda ste pomislili da je posao u kome zaista uzivate nedovoljno
kompatibilan sa duhovnim zivotom. To je potpuna zabluda. Radnici svetla su potrebniji u
"obicnom svetu" nego u manastirima. Zato ce vas, vas put, sledecih godina, mozda odvesti u
upravni odbor, na bojno polje, pa cak i, oh da, u manastir. Ne postoje greske. Bicete u pravo
vreme na pravom mestu kako biste transformisali zivote.
Kljuc za svesno funkcionisanje (uz stalno secanje na veliku sliku) jeste: bez obzira na to gde se
nalazite i sta radite, nisu neophodni bol i borba. Bas naprotiv, traze se sreca, zdravlje, izobilje.
Ne mozete da date covecanstvu nesto sto ne posedujete.
U svakom periodu borbe na ovoj planeti, bilo je ljudi koje opsta situacija nije doticala. U svakoj
ekonomskoj krizi, neko se bogatio. U svakom ratu ratnici bi zaobisli neko miroljubivo bice. U
svakom zemljotresu, izolovana parcad zemlje bi ostala "cudom" netaknuta. Nijedna prognoza
buducnosti ne moze da se primeni na osobe koje su odustale od karme. Ne postoje zrtve. Ne
postoje slucajni dogadjaji. Necija svest krera njegovu realnost.
Kada su dobrovoljci razgovarali o svom ulasku u energetsko polje Zemlje, osecali su da svaka
brza akcija koja bi obuhvatala neku kataklizmu na Zemlji, kao sto je bilo potapanje Atlantide,
obecava da ce njihova misija lako ostvariti siguran uspeh. Ali, sada su stvari drugacije. Vec je
ostvaren primarni cilj. Zato je trebalo ustanoviti novi. (Zao mi je, ali jos ne mozete da idete
kuci). Sada su rekli: "Hajde da trazimo Zlato! Hajde da uradimo sve sto treba da ga nadjemo!"
Novi cilj je sokantan. Potpuno je apsurdan, bar po starim standardima. Neki ga smatraju i
apsulutno neostvarivim. Udahnite. Da li ste spremni za ovo? Novi cilj nije nista manje nego da
100% svih koji sada pohadjaju deseti, jedanaesti i dvanaesti razred Zemljine skole mora da
diplomira pre nego sto se zavrsi Era Vodolije. Tacno tako. Toliko treba prosiriti razumevanje i
bezuslovnu ljubav kroz telepatski rezervoar da, pre nego sto prodje 2000 godina diplomira svako
ko je odlucio da zaista vise voli da bude bezopasan i da ne ucestvuje u konfliktu, da zauvek bude
oslobodjen patnje i bola!
Ovo za vas i za mene znaci jednostavno ovo. Kada se probudimo, bicemo zamoljeni da jos ne
napustamo planetu, kao sto je bilo ranije. Zamoljeni smo da ostanemo na planeti i da pomazemo,
da delimo sa ljudima saznanje koje imamo, da volimo, cak iako nema nikakvih karmickih
zahteva. Moramo nasoj porodici da pokazemo da karma nije sala, ona nanosi bol. Moramo da im
pokazemo da ako izaberu da prekinu patnju i borbu, moraju da misle na nov nacin svakog
trenutka, svaki dan. Moramo da im pokazemo da ako zele da se vrate kuci, nema vremena za
karmu.