Odjel za pedagogiju

Kolegij: Temeljna znanja o odgoju i obrazovanju

Nositelj kolegija: izv. prof. dr. sc. Matilda Karamatić Brčić

Mentor: Tamara Anić, mag. pead.

ODGOJ DJECE U DVOJEZIČNIM OBITELJIMA

Seminarski rad

Studentica: Sara Ratković

Zadar, prosinac 2022.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 3

2. DEFINICIJA DVOJEZIČNOSTI ....................................................................................... 4

2.1 Vrste (klasifikacija) ..................................................................................................... 4

3. DVOJEZIČNOST U OBITELJI ......................................................................................... 5

3.1 Podjela dvojezičnosti ................................................................................................... 5

4. IZAZOVI DVOJEZIČNOSTI U RANOM RAZVOJU...................................................... 6

4.1 Istovremena dvojezičnost ............................................................................................ 6

4.2 Naknadna dvojezičnost ................................................................................................ 7

4.3 Prednosti dvojezičnosti ................................................................................................ 7

4.4 Negativni učinci dvojezičnosti .................................................................................... 8

4.5 Učinak različitosti – dvojezičnosti .............................................................................. 9

5. LITERATURA ................................................................................................................. 11
 1. UVOD
Kada bi htjeli definirati pojam obitelji, ne bi bili u mogućnosti jer ne postoji točna
definicija kojom bi se mogao opisati takav odnos koji se konstantno mijenja. U svijetu, osim
klasične, postoje i drugi tipovi obitelji poput posvojiteljskih, izvanbračnih, udomiteljskih, ali i
mnogih drugih. Sa sigurnošću se može reći da je to mjesto u kojem se dijete kroz odgoj i
obrazovanje izgrađuje u odraslu osobu. Ljudi odlaze u druge države zbog posla i drugih
različitih kompentencija te u većini slučajeva u tim istim državama ostaju živjeti gdje osnivaju
obitelj (Baždarić, 2015:3). Time dolazi do miješanih brakova, koja u današnje vrijeme postaje
sasvim uobičajena pojava. Miješanim brakom dolazi do miješanja kultura, običaja, vjera,
tradicija te jezika.

Početkom 20. stoljeća su mnogi znanstvenici počeli proučavati temu dvojezičnosti.

Danas, kada je sve više migracija ova tema postaje sve aktualnija i značajnija jer u današnje
vrijeme, već od malih nogu djeca imaju mogućnost učenja stranog jezika u različitim
ustanovama. Prema definiciji jezik se odnosi na apstraktni sustav znakova koji služi za
komunikaciju, a svojstven je samo ljudima. (Ćoso, 2006 prema Bagić 2021:1). Najbliži
primjer toga je obvezno učenje stranog jezika već u prvom razredu osnovne škole, dok se u
četvrtom razredu ta mogućnost proširuje na učenje još jednog dodatnog stranog jezika što
obogaćuje njihovo znanje. Prema tome može se reći da zasigurno više od pola populacije na
svijetu dvojezično. Djeca ponajviše uče oponašajući i zato je važno da ima dobre izvorne
govornike. U tome iznimno važnu ulogu imaju prvenstveno roditelji, a zatim odgajatelji i
učitelji u razvoju i prihvaćanju dvojezičnosti kod djece jer oni svojom ponajprije motivacijom
i pristupom te poznavanjem mogućnosti djeteta mogu utjecati na bolje i uspješnije
savladavanje dva ili čak više jezika. Mogućnost besplatnog učenja jezika već od najranije
dobi imaju upravo ona djeca koja odrastaju unutar dvojezičnih obitelji.

3
 2. DEFINICIJA DVOJEZIČNOSTI
Dvojezičnost se smatra široko rasprostranjenom pojavom koja postoji u gotovo svakoj
zemlji na svijetu (Hržica i sur., 2011 prema Bartolčić 2020:12).

2.1 Vrste (klasifikacija)

Dvojezičnost se može podijeliti prema: (Bagić 2021:13-16)

1. Vremenu - rana i kasna

2. Redoslijedu usvajanja – simultana i sukcesivna

3. Učestalosti korištenja i usvojenosti – uravnotežena i

dominantna

4. Razini znanja – aktivna i pasivna

5. Okruženju – složena i koordinirana

6. Jezičnim kodovima – horizontalna i vertikalna

1. Rana dvojezičnost se odnosi na implementiranje, to jest učinkovito korištenje oba jezika

do treće godine, dok se onda kasni bilingvizam odnosi na implementiranje drugog jezika
nakon treće godine života (Bagić 2021).

2. Kao što sama riječ kaže simultana dvojezičnost se odnosti na istovremeno usvajanje više
jezika, dok sukcesivna znači da se uči jedan jezik pa tek onda drugi (Bagić 2021:13).

3. Uravnoteženi bilingvizam je ako dijete ili osoba podjednako izloženo, a ujedno i znaju
oba jezika, a kada pojedinac zna manje drugi jezik, odnosno jedan jezik je dominantniji
smatra se da ima dominantni bilingvizam (Vujnović Malivuk, Palmović, 2015:21).

4. Prema razini znanja aktivna se dvojezičnost smatra kada dijete aktivno koristi i razumije
drugi jezik za razliku od pasivne dvojezičnosti gdje dijete samo razumije drugi jezik, ali
ga nije u stanju koristiti (Bagić 2021:14).

5. Složena dvojezičnost podrazumijeva usvajanje oba jezika u istom okruženju (Ćoso,

2016), dok je koordinirana usvajanje jezika u različitim okruženjima (Bagić 2021:15).

4
6. Horizontalna dvojezičnost predstavlja odnos dijalekta i standardnog jezika nekog
područja. S druge strane se nalazi vertikalna dvojezičnost koja se opisuje odnos
materinjskog i stranog jezika (Bagić, 2021:15).

3. DVOJEZIČNOST U OBITELJI
Postoje mnogi razlozi nastanka upravo dvojezične obitelji. Jedan od najpoznatijih
razloga današnjice je migracija cijele obitelji zbog potrage za boljom budućnosti – idu
„trbuhom za kruhom“. U ovom slučaju oba roditelja imaju isti jezik, ali zbog odlaska u drugu
državu prisiljeni su naučiti i jezik države u kojoj borave kako bi se uspjeli prilagoditi novoj
okolini (Baždarić, 2015:2). Obitelj u kojima se pojavljuje dvojezičnost ne postoji prevelika
razlika od drugih obitelji (Baždarić, 2015:2). Roditelji kao i svaki drugi žele naučiti djecu
njihovom porijeklu i kulturi. Bez obzira što učenje dva jezika od malih nogu, možda naizgled
izgleda izrazito komplicirano, za djecu to predstavlja sastavni dio života (Baždarić, 2015:2)..
Prije rođenja djeteta roditelji se moraju odlučiti na koji će način učiti svoje dijete jezicima bez
da dolazi do zapostavljanja jednog od jezika (Baždarić, 2015:4). Prema tome slijedi da kroz
podjednako sudjelovanje u njegovom odgoju dolazi do najboljih rezultata (Maleš, 1999:107
prema Baždarić 2015:4).

3.1 Podjela dvojezičnosti

Dvojezičnost je moguće podijeliti u nekoliko dijelova. Prva je istovremena, u kojoj od
početka usvaja dva jezika dok je druga naknadna to jest kada je jedan jezik već usvojen te
započinje svladavanje drugog. Istovremena dvojezičnost se sastoji od dvije faze. Prva faza se
odnosi na miješanje elemenata dva učena jezika dok prilikom druge faze djeca su u
mogućnosti razlikovati jezike s njihovim priradajućim formama (Vujnović Malivuk,
Palmović, 2015 prema Bartolčić, 2020:14). Nadalje, istovremena dvojezičnost se smatra
najprihvatljivijom, ne toliko zbog djeteta koliko zbog roditelj. Roditelji su navikli pričati s
djetetom na određenom jeziku neki duži period te prilikom prebacivanja na drugi jezik postoji
mogućnost nastanka problema.

Jedna od poznatijih tehnika u odgoju djece dvojezičnih obitelji je upravo jedna osoba
– jedan jezik (Baždarić, 2015). Prema dogovoru roditelja svaki se roditelj obraća samo na
svom jeziku što dovodi do razvitka iznimnog višejezičnog govornika bez poteškoća.
Promatranjem ove tehnike uviđeno je uspješno svladavanje jezika, no može doći do

5
dominacije jednog jezika. Majka se smatra glavnim djetetovim skrbnikom (Brajša-Žganec,
2003:29 prema Baždarić, 2015:6). Ona ujedno najviše vremena provodi u interakciji s njim,
za razliku od oca. Očevi prepuštaju odgoj, u ovom slučaju i učenje drugog jezika majkama te
ne surađujući, očekuju od djece da propričaju njihov materinji jezik (Barron-Hauwaert, 2004
prema Baždarić, 2015:7). Osim prethodno navedene tehnike mogu se pronaći i drugi načini
poput kombinirane tehnike te „u početku jedan jezik“ (Bartolčić 2020).

4. IZAZOVI DVOJEZIČNOSTI U RANOM RAZVOJU

Naime, dvojezična djeca imaju vrlo sličan proces jezičnog razvoja kao i jednojezična
djeca. Kako bi se djetetova dvojezičnost što bolje razvila važno je izabrati način na koji će se
djetetu približiti dva željena jezika.

4.1 Istovremena dvojezičnost

Istotvremena jezičnost je kada dijete od malena uči dva jezika a (Prebeg-Vilke, 1991
prema Bartolčić, 2020:14). Od rođenja pa sve do četvrte godine njegova života važno je da
pojedini član obitelji i rodbine komunicira s djetetom na jednom jeziku te na taj način bude
podjednako izložen jezicima (Ada, Baker, 2001 prema Bartolčić, 2020).

Na samom početku učenja dolazi do miješanja jezika što je sasvim uobičajeno za to

razdoblje (Bartolčić, 2020:14). Pridržavanjem tog pravila s vremenom dijete postaje svjesno o
dvama jezicima koja s vremenom razdvaja te do šeste godine ovladaju jezikom u potpunosti
(Vujnović Malivuk, Palmović, 2015:21).

Metodom jedan roditelj – jedan jezik najčešće se koristi u prve tri godine djetetova
života jer tada on povezuje pojedini jezik s pojedinim roditeljem (Baždarić, 2015). Od velike
je važnosti da roditelj koristi materinji jezik kako bi bili djetetu dostojan uzor (Bagić, 2021).
Ukoliko roditelj želi da dijete gramatični točno nauči jezik, a on sam ne poznaje dovoljno
dobro jezik, ne bi trebao ulaziti u komunikaciju s djetetom na tom jeziku. Taj dio obrazovanja
bi bilo poželjno da prepusti osobi koja stručno govori željeni jezik (Steiner, 2008 prema
Bagić, 2021). Uobičajeno kako roditelji očekuju brze rezultate, ali nisu svjesni kako to
zapravo nije moguće. Za postizanje dobrih rezultata treba strpljenja, vremena i truda kojeg
moraju uložiti kroz različite igre i aktivnosti kako bi kroz najpristupačniji način upoznali
dijete s željenim jezicima.

6
 Iznimno je važno da se jedan roditelji drži jednog jezika cijelo vrijeme kako ne bi
došlo do neželjenih posljedica poput odbacivanja jezika, a moguće čak i roditelja (Tokuhama-
Espinosa, 2001 prema Baždarić, 2015). Ukoliko se roditelji ne drže strategije za koju su se
odlučili, u ovom slučaju jedan roditelj – jedan jezik, može doći do izazivanja stresa kod
djeteta što nije nimalo poželjno.

4.2 Naknadna dvojezičnost

Naknadna dvojezičnost se odnosti na to da dijete poslije treće godina počinje sa
usvajanje drugog jezika (Prebeg-Vilke, 1991 prema Bartolčić, 2020). Ovakav tip
dvojezičnosti najčešći je zbog odlaska u inozemstvo što je u današnje vrijeme učestao slučaj.
Razlozi odlaska su različiti, no obitelji najviše odlaze zbog društvenog statusa. Ukoliko u
inozemstvu žive u manjoj zajednici djeca prilikom kretanja u školu nauče drugi jezik. Najveći
problem ovakvog tipa dvojezičnosti je miješanje znanja s prethodno naučenim jezikom –
materinjim jezikom (Vujnović Malivuk, Palmović, 2015 prema Bartolčić, 2020).

4.3 Prednosti dvojezičnosti

U današnje vrijeme sve se više cijene jezici. Svima je dobro poznata izreka „Što više
jezika znaš to više vrijediš.“ čime se ukazuje na važnost poznavanja jezika. Prema tome može
se reći da su dvojezična djeca u puno većoj prednosti nego njihovi jednojezični vršnjaci
(Petani i sur., 2015 prema Bartolčić, 2020). Učenjem još jednog jezika, upoznaje i povezuje
dvije različite kulture što dakako obogaćuje djetetov život (Bradarić-Jončić i Kolarić, 2012).
Dvojezičnost mu omogućava bolje razumijevanje i prihvaćanje kulturnih različitosti
(Bradarić-Jončić i Kolarić, 2012). Razlozi učenja mogu biti različita državljanstva roditelja ili
pak odlazak živjeti u inozemstvo stoga su prisiljeni naučiti kako bi se uspjeli prilagoditi novoj
zajednici. Najveću ulogu u odgoju imaju roditelji. Oni odlučuju hoće li vlastito dijete učiti
dvama jezicima. Ukoliko se odluče na taj potez moraju se dogovoriti na koji način će približiti
i prenijeti djetetu znanje. Zasigurno svako bi dijete htjelo upoznati svoje naslijeđe (Steiner,
2008 prema Bagić, 2021). Ako imaju različite materinjske jezike, upravo je komunikacija sa
širom obitelji razlog zbog kojeg djecu odgajaju kao dvojezičare. Od velike je važnosti da
roditelj prilikom interakcije s djetetom koristi književni jezik u kojeg je najsigurniji. Kućno
obrazovanje nije jedina mogućnost obrazovanja koja postoji. Veliku ulogu imaju i dječji
vrtići, ali osnovne i srednje škole u kojima se provodi dvojezičnost (Bagić, 2021:23). U
vrtićima djeca kroz različite igre, pričanje priča ili pjevanje može se bez i malo muke naučiti
7
željeni vokabular (Lazarić i Drandić, 2017 prema Bagić, 2021:24). Prilikom putovanja u
stranu zemlju djetetu će biti lakše steći nova poznanstva, a kada odraste otvaraju mu se veće
radne prilike što je od iznimne vrijednosti (Bartolčić, 2020). Osim upoznavanja, oni imaju
drugačiji pogled na svijet po pitanju različitosti jer su i sami po sebi posebni (Ada i sur., 2017
prema Bartolčić, 2020). Još jedna od prednosti koja je vrlo korisna, posebno danas kada se
sve svodi na internet, a to je pretraživanje na različitim jezicima čime se širi mogućnost
literature za čitanje (Baker, 2000 prema Bagić, 2021:31). Dvojezična djeca prihvaćaju
različitosti kao nešto normalno. Ujedno imaju veći stupanj empatije i otvorenija su prema
različitim stilovima života (Petani i sur., 2015 prema Bartolčić 2020:18). Još jedna pozitivna
stvar, kada roditelji pričaju dva jezika je ta što je dijete u mogućnosti pričati s jednim od
roditelja na jeziku koji roditelj preferira. (Baker, 2000 prema Bagić 2021:30). Ukoliko se
dijete odluči učiti još jedan jezik u kasnijoj životnoj dobi, dvojezični govornici će ga usvojiti
lakše i brže nego vršnjaci koji tek uče drugi jezik (Steiner, 2008 prema Bagić 2021:30). Za
dvojezičnu djecu se smatra da su inteligentnija. Razlog visokog koeficijenta inteligencije ne
mora biti zbog genetske predispozicije. Razvoj IQ može biti zbog svakodnevne izmjene jezika
to jest jezičnih kodova (Steiner, 2008 prema Bagić 2021:30).

4.4 Negativni učinci dvojezičnosti

Bez obzira na sve pozitivne stvari koje donosi dvojezičnost, nažalost i u današnje
vrijeme postoje zablude i negativne strane dvojezičnosti. Smatra se kako je to nepotrebno za
djecu i da je to samo opterećivanje djece, ali se ne razmišlja se o činjenici da im jedan dodatni
jezik ne može štetiti, nego da će u budućnosti biti u velikoj prednosti bez obzira na osude
društva (Hakuta, 1986 prema Vujković Malivuk, Palmović, 2015). Osim što je „loše“ za djecu
tako je loše i za društvo (Steiner, 2008). Za djecu koja uče dva jezika od malih nogu
razumljivo je da će doći do miješanja jezika jer se mozak razvija i tek kreće s procesom
odvajanja jezika (Baždarić, 2015:8). S vremenom će sve više usvajati vokabular oba jezika
koji će biti u mogućnosti pravilo razdvojiti. Prilikom miješanja riječi dvaju jezika, roditelji ne
bi trebali ispravljati dijete zbog izgovorene riječi na tzv. krivom jeziku jer može doći do
njegova povlačenja u sebe (Baždarić, 2015:8). Također, tijekom istovremenog učenja može
doći do poteškoća tj. sporijem govornom razvoj za razliku od jednojezičnih vršnjaka.
Roditelji se ne bi trebali previše brinuti jer dvojezična djeca kasnije razviju iznimne
sposobnosti po pitanju rješavanja različitih lingvističkih problema (Vujnović Malivuk,
Palmović, 2015). Ukoliko je vidljivo da dijete ima govorno – jezične poteškoće ili samo
8
predispozicije k istom, učenje drugog jezika treba odgoditi do treće godine njegova života.
Osim brige za govorne sposobnosti, za njih postoji još jedna briga, a to je dvojezičnost kako
izvor svih problema.

Svaki roditelj želi biti uključen u odgoj djeteta. Nažalost, dolazi do problema kada se
jedan od roditelja počinje osjećati izostavljeno, to jest da se njgovoj kulturi i jeziku ne pridaje
dovoljno pozornosti, nego prevladava kultura i jezik partnera. Stoga se pokušava „uklopiti“ u
obitelj učeći jezik svog partnera (Vilke, 1991 prema Grgić, 2019). Prilagođavanje ostatku
obitelji ipak može loše utjecati na partnerske odnose što nikako nije poželjno. Zbog toga je
iznimno važno međusobno podupiranje kako bi se djetetu prenijela oba željena jezika
(Baždarić, 2015:9). Ukoliko dijete uvidi da se jedan od roditelja osjeća izostavljeno prilikom
komunikacije između njega i drugog roditelja, dijete se može usprotiviti korištenju tog istog
jezika u prisustvu oba roditelja (Baždarić, 2015).

Osim obitelji, važna je potpora rodbine koja zna ponekad izostati. Razlog toga je
osjećaj otuđenosti. Unuka (nećaka) smatraju strancem samo zato što ne govore isti jezik.
Bake i djedovi su osobe koje igraju veliku ulogu u djetetovom životu. Oni su poput vodiča
kroz život puni mudrosti i strpljenja, iako im je neshvatljiva činjenica da dijete tako malo ima
veće jezične vještine nego oni (Barron-Hauwaert, 2004 prema Baždarić, 2015). Time se
osjećaju ugroženo. Stvaranjem pritiska na dijete da tečno govori jezik govornika (ovisno s
kojim izvornim govornikom priča), tijekom vremena, može dovesti do udaljavanja od rodbine
što ni u jednom pogledu nije željeni cilj (Raguenaud, 2009 prema Baždarić, 2015).

4.5 Učinak različitosti – dvojezičnosti

Bez obzira što se u današnjem svijetu priča o prihvaćanju i podržavanju različitosti, ipak
pojedinci u većini slučajeva doživljavaju različite osude sa svih strana (Steiner, 2008). Kao i
svaka druga različitost pa tako i ova privlači pozornost znatiželjnih prolaznika. Dok je dijete
malo, ono ne razumije okrutnost vanjskog svijeta stoga se oni ne boje pričati materinjim
jezikom u javnosti. S druge strane njegovi roditelji su svjesni okruženja u kojem se nalaze.
Oni se boje osude društva stoga se ne usuđuju pričati vlastitim jezikom (Baždarić, 2015).
Tijekom odrastanja dvojezično dijete će uvidjeti razliku između svoje obitelji i drugih obitelji
iz okoline. Ono odlazi u vrtić gdje se susreće sa vršnjacima. Ukoliko se djetetu ne objasni
raznolikost i ukoliko doživi ismijavanje ili odbacivanja iz društva što može mentalno loše
utjecat na njega što nikako nije ono što se želi (Brajša-Žganec, 2003 prema Baždarić, 2015).
9
ZAKLJUČAK

Svaka pojava u današnjem društvu ima dvije strane – pozitivnu i negativnu. Uzimajući
u obrzir da je dvojezičnost poznata već dugi niz godina i dalje nije u potpunosti prihvaćena.
Vidljivi su razni mitovi ove pojave današnjice koji su neutemeljeni. Do toga dolazi zbog
nedovoljno istraženosti. Naravno, unatoč nekadašnjem mišljenju da je dvojezičnost samo
opterećivanje djece, ipak danas je vidljivo kako je dvojezičnost u obitelji velika prednost za
dijete i njegov jezični, ali i kognitivni razvoj. S obzirom da dijete uči kroz oponašanje, važno
je da bude okružen dobrim govornicima kako bi bez poteškoća brzo napredovao, učio jezik te
bio u mogućnosti koristiti ga u svim situacijama. Naravno, svakodnevna usmena
komunikacija s roditeljima nije dovoljna da dijete svlada i pisani dio jezika. Kako bi se taj
problem riješio važna je pomoć različitih stručnjaka poput učitelja jezika ili logopeda s kojim
bi uz različite vježbe čitanja i pisanja, moglo korigirati i usavršiti pisanje. Neizbježni su dio
života neugodne situacije za koje dijete treba pripremiti. Kao što je važno upoznati javnost o
dvojezičnosti tako se i dijete mora osvijestiti o različitosti obitelji u kojoj se nalazi.

10
5. LITERATURA
1. Bagić, A. (2021), Dvojezičnost u ranoj i predškolskoj dobi, Završni rad, Rijeka:
Sveučilište u Rijeci, Učiteljski fakultet

2. Bartolčić, V. (2020), Odrastanje u dvojezičnoj obitelji, Diplomski rad, Zadar:

Sveučilište u Zadru

3. Baždarić, T. (2015), Obitelj pred izazovima dvojezičnosti: zablude i istina o učincima

istovremene dvojezičnosti na djecu i obitelj - Stručni članak

4. Bradić, Hržica, Tadić i sur. (2015), Dominantnost jezika dvojezičnih govornika

talijanskog i hrvatskog jezika. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/file/221381
(5.11.2022.)

5. Bradarić-Jončić, S. i Kolarić, B. (2012), Dvojezično obrazovanje gluhe djece.

Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 48 (1), 104-116. Dostupno na
https://hrcak.srce.hr/79043

6. Ćoso, Z. (2016). Problematika ovladavanja jezikom. Croatica et Slavica Iadertina,

12/2 (12), 493-512. Dostupno na https://hrcak.srce.hr/178252 (7.11.2022.)

7. Grgić, M. (2019), Dvojezičnost kod djece rane i predškolske dobi, Završni rad,
Petrinja, Odsjek u Petrinji: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

8. Kovács, A.M., Mehler, J. (2009), Cognitive gains in 7- month-old bilingual infants.

Proceeding of the National Academy of Sciecnes U.S.A.

9. Steiner, N., Hayes, S. L. i Parker, S. (2008), 7 Steps to Raising a Bilingual Child. New
York: AMACOM

10. Vujnović Malivuk, K., Palmović M., (2015), Dvojezično usvajanje jezika:
povezanost s jezičnim teškoćama i nejezičnim sposobnostima. Dostupno na
https://hrcak.srce.hr/file/206880 (10.11.2022.)

11