Bog neće mijenjati zakon, čovjek se zakonu prilagođava

Objavljeno 25. Oktobra 2023. od strane mutevelija / Nema komentarana Bog neće mijenjati zakon,
čovjek se zakonu prilagođava

Imam Ahmed bilježi da je neki jevrej došao Omeru, r.a., i rekao:“ Uistinu kod vas u vašoj knjizi ima jedan
ajet koji da je nama objavljen mi bi smo dan njegove objave uzeli za praznik“. „Koji je to ajet?“, upita
Omer, r.a., a on reče:“ Danas sam vam usavršio vjeru, upotpunio blagodat i zadovoljan Sam da vam islam
bude vjera“. ( Maide,3) „Tako mi Allaha.“, reče Omer, r.a.,: “Znam sahat, znam dan i mjesto objave tog
ajeta, bio je petak, pred akšam, na Arefatu“.

Savršeni put i upotpunjena blagodat zove se islam, a riječ islam prevodi se i definiše kao potčinjavanje
volji Božijoj, a Božija volja i Njegovi zakoni su nepromjenjivi, čovjek je taj koji se mjenjati treba i svoje
postupke usklađivati sa zakonima Uzvišenog. Božiji zakoni su u prirodi, u društvu, svugdje su. Voda teče
nizbrdo, Božiji je zakon. Vatra gori tek kad kisika ima, Božiji je zakon. Ako posmotrimo svijet oko sebe, na
prvi pogled vidjet ćemo nebrojeno mnogo zakona Božijih koji se mjenjati ne mogu. I u društvu postoje
zakoni Božiji, nepromjenjivi. Božiji je zakon da društva, da narodi koji su složni koračaju naprijed. Božiji je
zakon da oni koji stiču znanje imat će rezultat. Božiji je zakon da rad društvo u prosperitet vodi. Oni koji
su složni, koji znanje stiču, koji rade i usvajaju radne navike, oni će uspjeti. Zakonodavcu i zakonu je
svejedno ko su oni i kako se zovu. Zar mi mislimo da će Bog radi nas, zato što smo muslimani, mjenjati
Svoje zakone?

Već desetljeća muslimani uče dove da Bog pomogne Palestini i narodu palestinskom a dove se ne
primaju, odbijene su. Zašto? Zato što je taj čin naše dove suprotan Božijem zakonu jer je Božiji zakon da
dovu treba činiti tek kad se sve mogućnosti iscrpe. Kad ti ništa više učiniti ne možeš, na red dođe dova.
Dova jeste snažno i važno vjernikovo oružje ali ne prije truda, ne prije borbe, ne prije žrtve i odricanja.

Ajet objavljen u predvečerje onog arefatskog petka došao je pred sami kraj Poslanikove misije. Došao je
da nas podsjeti na svaršeni put i neizmjernu blagodat. Put je Islam, a blagodat zadovoljstvo Božije.
Drugima bi, čuli smo, to podsjećanje bilo praznik. Zašto? Zato što je svim narodima u historiji dan i datum
oslobađanja od neprijatelja praznik. Taj ajet je poručio da je Allah,dž.š., upotpunio poruku koja čovjeka i
čovječanstvo oslobađa od zablude, poručio je da je Uzvišeni upotpunio poruku koja čovjeka oslobađa
stranputice, grijeha i loših navika, a svako oslobađanje, pa i ono koje je sasvim individualne prirode
pamtimo kao praznik. Pušač pamti kad je prestao pušiti, alkoholičar pamti kad je prestao piti, čovjek
pamti kad je okrenuo leđa nekom grijehu jer je to dan u kojem se oslobodio od neprijatelja.

Neće Allah,dž.š., promjeniti zakon, čovjek je taj koji se treba mjenjati. Božiji zakon u društvu glasi, složno
društvo napredovat će. Osim ovog ajeta objavljenog na Arefatu, Allah,dž.š., je objavio još mnogo ajeta
koji su poziv čovjeku da svoje ponašanje uskladi s njima. Bio bi praznik ummetu, bila bi naša pomoć Gazi,
bilo bi lakše svakom unesrećenom kada bi do naših ušiju i srca stigao ajet :“Svi se čvrsto Allahovog užeta
držite i nikako se ne razjedinjujte“. (Ali Imran,103). Dan u kojem bismo ujedinili naša nastojanja, dan u
kojem bismo ujednili naša razmišljanja i stupili u odlučnu zajedničku akciju, pamtili bismo kao praznik jer
bi to bio dan koji bi nas usmjerio stazom na kojoj bi sigurno vidjeli vlastiti uspjeh. Allah,dž.š., kaže nakon
što nas poziva da se čvrsto Allahovog užeta držimo:“ Sjetite se kada ste jedni drugima neprijatelji bili pa
smo vaša srca ujedinili“. Ujedinio je Allah, dž.š., naša srca odlučnom i jasnom riječju LA ILAHE ILELLAH. A
kad smo bili jedni drugima neprijatelji, bili smo na ivici vatrene jame pa nas je okupljanje oko ove riječi
zajedničke spasilo.
Već desetljećima mi učimo dove i od Gospodara tražimo da radi naš posao, a to je nije nivo Božijeg
djelovanja. Dova kao vjernikovo oružje dođe kad sva druga oružja potrošimo a mnogo toga stoji nam i
ummetu na raspolaganju. Zamisli, Allah, dž.š., kaže:“ Danas sam vam usvaršio vjeru“, eto vam zakon, eto
vam savršeni i jasan put, „danas sam vam upotpunio blagodat“, eto vam nagrada, „zadovoljan sam da
vam Islam bude vjera“. Kojim god drugim putem kreneš nećeš na njemu naći Moje zadovoljstvo. Ići
putem na kojem nema Božijeg zadovoljstva a tražiti od Boga da nam pomogne čisti je promašaj.

Neće Bog mjenjati zakon radi nas. Zakon glasi, sloga i jedinstvo donosi uspjeh. Zakon Božiji također glasi,
znanje i obrazovanje daju rezultat. U nizu ajeta koje je Allah, dž.š., objavio prije onog u kojem nam kaže
da je vjeru upotpunio i blagodat usavršio jesu i ajeti u kojima naređuje da stičemo znanje u ime
Gospodara svjetova. Ako je znanje u ime Njega, onda ono koristi zajednici, s njim se služi društvu, bude
koristan ummetu i istovremeno nagrada ahiretka stiče. Istina je nažalost da ummet koji ima ajet čiji bi
dan objave drugi praznikom smatrali ima blizu četrdest posto nepismenih. A desetljećima molimo Boga
da riješi naš problem. Ko treba rješiti naše probleme? Mi, ummet Božijeg poslanika treba biti društvo
znanja, treba biti ummet sačinjen od ljudi koji izvršavaju naredbe Božije i usklađuju svoje postupke sa
zakonima Božijim a Njegov zakon kaže, nisu isti oni koji znaju i oni koji ne znaju. Oni koji znaju, na njih
Allah,dž.š., meleki, riba u vodi i mrav u zemlji, svi stanovnici nebesa i zemlje, blagoslov donose.

Dova jest oružje ali tek kad iscrpiš svako drugo. Neće Allah,dž.š., mjenjati zakone Svoje radi nas. Oni koji
usklade svoje ponašanje sa zakonima Božijim, uspjet će. Zakonodavcu i zakonu svejedno je kako se oni
zovu i ko su. Složni jesu uspješni, oni mogu živjeti u Bangladešu, u Filipinima, u Americi, u Bosni…, gdje
god da žive ako su složni i kako god da se zovu, uspjet će. Ponavljam, neće Bog prilagođavati svoje zakone
nama zato što smo mi muslimani. Allah je zadovoljan da nam Islam bude vjera, ali vjerovanje koje ne
podstiče na promjenu, prazno je vjerovanje.

Omer,r.a., prenosi da je Poslanik rekao:“Da se istinski oslanjate na Allaha, bili biste opskrbljeni poput
ptica koje jutrom odlaze gladne a navečer se vraćaju site“. (Tirmizi). Možemo razumjeti da je poruka ovog
hadisa, da činite dovu nakon što iz gnijezda svog konformizma izađete, da činite dovu nakon što uradite
sve što je do vas, da vi istinski činite dovu, a ne kao izraz vaše nemoći, bila bi vam primljena.

Uzvišeni Bože, daj nam da razumijemo vjeru. Amin.

Izet ef. Čamdžić,

27.10.2023.