Stotinu godina – gdje smo?

Muhammed a.s. u poznatom hadisu kaže: „Zaista će Allah slati ovom ummetu na
početku svakog vijeka nekoga da im obnovi vjeru“ (Ebu Davud, sahih). Poslaničke riječi
donosile su inspiraciju brojnih ljudima kroz muslimansku historiju, a bile su i objekt potrage
za prestižom u želji da određeni ljudi ili grupe budu prepoznati kao „obnovitelji“ opisani u
hadisu. Ipak, u ovom tekstu nećemo se baviti analizom identiteta obnovitelja i ciljem
djelovanja tih „obnovitelja“ kroz historiju islamske civilizacije, nego ćemo, kroz aktualni
kontekst, analizirati sami smisao vremenske odrednice od stotinu godina – što za jedno
društvo znači mjera od stotinu godina i kako čitati lekcije koje dobijamo iz proučavanja stanja
onog što smatramo svojim prije stotinu godina?

Ibn Haldun, velikan islamske misli, poznat je po svojoj cikličkoj teoriji historije društava i
civilizacija unutar koje u jednom segmentu insistira da određeno društvo kroz tri generacije
prolazi puni krug promjene Na završetak jednog kretanja kroz stotinu godina ukazuje još
jedan hadis Muhammeda a.s. kojeg bilježi Buhari u kojem se prenosi da je Božji poslanik a.s.
govorio o tome da stotinu godina od te večeri nikog ko je tad bio na Zemlji neće biti među
živima. Sve ovo navodi na potrebu za određenom analizom.

Period po završetku Prvog Svjetskog Rata obilježen je snažnom borbom za očuvanje

određene mjere samostalnosti Islamske zajednice, a što ima korijen u dubokoj borbi za
identitetsko određenje svih onih koji su na području država čije su se granice i nazivi mijenjali
držali do svoje vjere.