Implementacija naprednih elemenata se dijeli u 10 grupa , to su :

- Umjetna inteligencija
- Fizička simulacija
- Grafika i vizualni efekti
- Mrežno igranje
- Upravljanje resursima i performansama
- Napredna Animacija
- Proširena stvarnost (AR) i virtualna stvarnost (VR)
- Napredne kontrole korisničkog sučelja
- Vještine optimizacije i debugiranja

UMJETNA INTELIGENCIJA
Koraci :
1. Definiranje ciljeva i ponašanja AI-a
2. Senzori i percepcija
3. Donošenje odluka
4. Navigacija
5. Prilagodba i učenje
6. Testiranje i optimizacija
7. Korištenje alata i resursa

1.Definiranje ciljeva i ponašanja AI-a

- Potrebno je jasno definirati što želite postići s AI protivnicima
- Kako će se ponašati ?
- Koje zadatke trebaju obavljati ?
- Trebaju li imati različite uloge ?

2.Senzori i percepcija
- Implementirajte senzore za percepciju AI-a
-vidno polje , slušanje , osjetila za miris , itd. , ovisno o potrebama igre
- Raycasting se koristi za detekciju prepreka ili drugih objekata u okolini

3.Donošenje odluka
- Za donošenje odluka mogu se koristiti različite tehnike AI programiranja
- Finite State Machines
- Behavior Trees
- Machine Learning Agents (ML-Agents)
- Neuron Networks
- Ovako AI donosi inteligentne odluke
- Za jednostavna ponašanja protivnika koristite Finite State Machine , a Behavior
Trees za složenija ponašanja protivnika

4.Navigacija
- Potrebna je omogućiti AI entitetima da se kreću po okolini
- Za kratanje po okolini koristimo Navigation System
- Ako su vaši AI protivnici vozila , brodovi ili leteći entiteti , razmotrite
složenije algoritme za navigaciju

5.Prilagodba i učenje
- Implementirajte prilagodbu umjetne inteligencije kako bi se prilagodili
ponašanju igrača , npr. AI protivnici mogu postati pametniji kako igrač napreduje
- Koristite Machine Learning Agents za "treniranje" umjetne inteligencije ,
posebno ako je potrebno složeno ponašanje

6.Testiranje i optimizacija
- Testirajte umjetnu inteligenciju u različitim scenarijima kako biste osigurali
da se protivnici ponašaju kako treba
- Optimizirajte performanse umjetne inteligencije , posebno ako imate velik broj
AI entiteta u igri

7.Korištenje alata i resursa

- Važno je odabrati alat ili tehniku koja najbolje odgovara potrebama vaše igre i
razini iskustva
- Razvoj umjetne inteligencije često zahtijeva napredno razumijevanje
programiranja i koncepta umjetne inteligencije kako biste postigli željeno
ponašanje za vaše AI entitete
- Evo nekoliko popularnih alata i tehnika koje možete koristiti
1. Unity NavMesh System
2. Behavior Trees
3. NodeCanvas
4. Middleware alati
5. Razvoj vlastitih rješenja

2.FIZIČKA SIMULACIJA
Koraci:
1. Ugrađeni sustav fizike
2. Detekcija sudara
3. Ragdoll fizika
4. Sustav čestica
5. Ograničenja i spojevi
6. Optimizacija
7. Prilagođena fizika
8. Vanjski alati za fiziku
9. Balansiranje između realizma i igranja

1.Ugrađeni sustava fizike

-Unity pruža snažan i fleksibilan ugrađeni sustav fizike koji vam omogućuje
simuliranje realnih fizičkih interakcija u vašoj igri
1.Rigidbody
- Objektima dodajemo komponentu Rigidbody2D/Rigidbody kako bi ih uključili u
simulaciju fizike
- Objekti koji imaju komponentu Rigidbody2D/Rigidbody reagiraju na sile i
momente
2.Sile i Momenti
- Na objektu možemo primjenjivati sile (npr. gravitacija,eksplozije) i momente
(rotacijske sile)
- Omogućuje nam realistično ponašanje objekata pod utjecajem tih sila
3.Kolizije
- Omogućuje nam realistično ponašanje objekata pod utjecajem tih sila
- Colliders definiraju oblik objekta za sudar, dok trigger colliders
signaliziraju događaj bez promjene fizičkog ponašanja
4. Materijali i trenje
-Unity omogućuje definiranje materijala koji kontroliraju kako će se objekti
ponašati pri sudaru, uključujući i parametre trenja.
-Omogućuje fine prilagodbe ponašanja objekata.
5. Simulacija realnog vremena
Sustav fizike radi u stvarnom vremenu.
Fizička simulacija izvodi u svakom frameu igre.
Omogućuje realistične interakcije i reakcije objekata na
igračeve radnje.

6. Kontrola kretanja
Pomoću sustava fizike možemo kontrolirati kretanje
objekata, uključujući skakanje, rotaciju i kretanje duž
staza ili terena.
Ugrađeni sustav fizike je odličan za razvoj igara koje
zahtijevaju realistične fizičke interakcije, poput arkadnih
igara, simulacija vozila, platformskih igara i mnogih
drugih.
Ovaj sustav pruža solidnu osnovu za početak simuliranja
fizičkog ponašanja u igri, i obično je prvi izbor za većinu
projekata.

2. DETEKCIJA SUDARA
1. Implementacija detekcije sudara
U razvoju igre, detekcija sudara se koristi za određivanje
kada i kako se lik ili objekti sudaraju s drugim objektima u
igri.
Ključno je za osiguranje realističnog i interaktivnog
ponašanja u igri.

2. Colliders i trigger colliders sudari

Sudar se postiže korištenjem komponenata zvanih colliders
i trigger colliders.
Colliders definiraju oblik objekta za fizički sudar, dok
trigger colliders signaliziraju događaj sudara, ali ne
uzrokuju fizičke promjene na objektima.

3. Funkcionalnost collidera
Unity koristi geometrijske oblike, kao što su kutije, sfere,
kapsule i mreže, kako bi odredio koliziju između objekata.

4. Pravilno pozicioniranje collidera

Važno je pravilno pozicionirati collider kako bi se osiguralo
točno i pouzdano otkrivanje sudara.
To može zahtijevati prilagodbu veličine i oblika collidera
prema obliku objekta.

5. Raycasting za preciznu detekciju sudara

Ponekad je potrebno precizno odrediti točku sudara
između dva objekta.
U takvim slučajevima, može se koristiti raycasting tehnika
koja šalje zraku ili liniji i detektira kada zraka dosegne
drugi objekt.

6. Ignoriranje ili filtriranje sudara

Unity omogućuje filtriranje sudara, tako da možemo
odrediti koje objekte želimo uključiti ili isključiti iz procesa
detekcije sudara.
Ovo je korisno za optimizaciju ili zaštitu od nepotrebnih
sudara.

Detekcija sudara ključna je za mnoge aspekte igara,

uključujući kretanje likova, interakciju s objektima u
okolini i izazivanje događaja na temelju sudara.
Pravilno implementiranje ove funkcionalnosti osigurava da
se objekti u igri ponašaju kako se očekuje i doprinosi
realizmu i zabavi igrača.

3. RAGDOLL FIZIKA
Ragdoll fizika je tehnika u računalnim igrama koja
omogućuje realistično ponašanje tijela ili dijelova tijela
likova ili objekata nakon što su izloženi utjecaju sile ili
sudara.
Čini likove ili objekte fleksibilnim i omogućuje im da se
gibaju prirodno i realistično.

1. Primjena u igrama
Ragdoll fiziku često koristimo za simuliranje ponašanja
likova ili neprijatelja u igrama kada su ozlijeđeni, padaju
ili su izloženi eksplozijama.
Omogućuje dramatične i realistične vizualne efekte.

2. Komponente ragdolla
Ragdoll fizika se implementira kroz komponente kao što su
Rigidbody i Collider.
Svaki dio tijela lika ili objekta ima svoj Rigidbody koji
simulira krutu masu i Collider koji definira oblik dijela
tijela za sudar.

3. Spojevi (Joints)
Da bi se dijelovi tijela povezali zajedno i omogućili
realistično ponašanje, koriste se Hinge Joints ili drugi
tipovi spojeva.
Na primjer, zglobovi ramena, laktova, koljena i drugi
dijelovi tijela mogu biti povezani pomoću ovih spojeva.

4. Postavljanje ragdolla
Postavljanje ragdolla obično uključuje određivanje kojim
dijelovima tijela treba omogućiti ragdoll fiziku,
podešavanje njihovih parametara, postavljanje spojeva
između dijelova i aktivaciju ragdolla u određenim
situacijama, kao što su sudari ili ozljede.

5. Aktivacija i deaktivacija ragdolla

Ragdoll se često aktivira nakon određenih događaja, poput
smrtnih udaraca, padova ili eksplozija. Nakon što se
aktivira, ragdoll preuzima kontrolu nad dijelovima tijela
lika ili objekta, omogućujući im da slobodno padaju i
reagiraju na okolinu.

Ragdoll fizika dodaje realizam i dramu u igre, posebno

kada su likovi izloženi ekstremnim situacijama.
To može znatno poboljšati vizualni dojam igre i stvoriti
dinamičke i uzbudljive scene.

4. SUSTAV ČESTICA
Čestice su mali, lagani grafički elementi koji se koriste u
igrama kako bi se stvorili različiti vizualni efekti poput
dima, vatre, eksplozija, magije, kiše i drugih.
U Unityju, sustav čestica je komponenta koja vam
omogućuje stvaranje, kontrolu i manipulaciju vizualnim
efektima.

Sustavi čestica imaju različita svojstva koja možete

konfigurirati, kao što su izgled čestica (veličina, boja,
tekstura), njihovo kretanje (brzina, smjer), brzina
izbacivanja (koliko čestica se izbacuje svake sekunde) i
trajanje (koliko dugo čestice postoje).

Koriste se za simulaciju prirodnih pojava poput padajućih

listova, prskanja vode ili vijorenja prašine.
Čestice se mogu ponašati na različite načine, uključujući
praćenje unaprijed određene staze, utjecaj gravitacije,
odgovaranje na sile i sudaranje s objektima u sceni.

Unityjev sustav čestica može simulirati sudare između

čestica i drugih objekata u igri, stvarajući realistične
interakcije.
Sustav čestica možete kontrolirati putem skripti, što
omogućuje dinamičke efekte koji reagiraju na događaje u
igri ili akcije igrača.

Sustavi čestica mogu biti računalno zahtjevni, pa je važno

optimizirati njihove postavke, ograničiti broj čestica i
koristiti tehnike razine detalja (LOD) kako biste očuvali
dobru izvedbu igre.

Sustavi čestica su ključni alat za dodavanje vizualne

privlačnosti i realizma igrama.
Pomažu stvarati uzbudljive igraće okoline, poboljšavaju
povratnu informaciju igre i doprinose ukupnom estetskom
kvalitetu igre.
5. OGRANIČENJA I SPOJEVI
Ograničenja i spojevi su tehnike u razvoju igara koje se
koriste za povezivanje objekata i kontroliranje njihovog
kretanja u igri.
Koriste se za simuliranje realnih mehaničkih sistema i
interakcija objekata. Primjeri uključuju vrata koja se
otvaraju i zatvaraju, mostove koji se podižu i spuštaju, ili
mehaničke igračke.

Unity pruža različite vrste spojeva koje možete koristiti za

povezivanje objekata, uključujući zglobne spojeve (hinge
joints) za rotacijska kretanja, klizne spojeve (slider joints)
za linearna kretanja, te ostale kao što su vratna spojka
(door hinge), točak (wheel), i drugi.

Pomoću ograničenja možete postaviti granice na kretanje

objekata, na primjer, ograničiti rotaciju vrata na određeni
kut ili ograničiti područje u kojem se klizač može kretati.
Ograničenja i spojevi omogućuju vam da stvorite
realistične simulacije mehaničkih sistema u igri, što može
poboljšati dojam realizma i interaktivnosti.

Ograničenja i spojevi često se kontroliraju putem skripti,

što vam omogućuje dinamičko i programabilno upravljanje
objektima i njihovim spojevima.
Kao i kod drugih aspekata igre, važno je pravilno
optimizirati ograničenja i spojeve kako biste osigurali
dobre performanse igre, posebno ako imate mnogo
objekata sa spojevima u sceni.

Ograničenja i spojevi su ključni za stvaranje realističnih

mehaničkih sustava u igrama.
Pomoću njih možete postići željene interakcije i kretanja
objekata, što doprinosi bogatstvu iskustva igrača.
6. OPTIMIZACIJA
Optimizacija u razvoju igara odnosi se na proces
poboljšanja performansi igre kako bi radila glatko i brzo
na ciljanoj platformi (npr. PC, konzola, mobilni uređaji).
Igre s kompleksnom grafikom, fizikom i umjetnom
inteligencijom mogu biti zahtjevne za računalne resurse.
Stoga je optimizacija važna kako bi igra bila igriva i
ugodna na različitim uređajima.

Grafička optimizacija uključuje pravilno postavljanje

parametara za rendering (npr. smanjenje broja vidljivih
objekata, upotreba Level of Detail (LOD) modela,
optimizirane teksture) kako bi se smanjio trošak GPU-a.

Fizika u igrama može biti računalno zahtjevna, pa je važno

prilagoditi parametre kako bi se postigla ravnoteža između
realizma i performansi.
Možete smanjiti broj simuliranih objekata, koristiti
jednostavnije modele sudara ili pravilno konfigurirati
fizičke komponente.

Efikasno napisane skripte i algoritmi također doprinose

optimizaciji. To uključuje izbjegavanje nepotrebnih petlji,
smanjenje broja poziva funkcija, i korištenje najbržih
mogućih operacija.

Tijekom razvoja, koristi se testiranje i profiliranje kako bi

se identificirali dijelovi igre koji su najzahtjevniji za
resurse i gdje je najvažnije provesti optimizaciju.
Ponekad je potrebno napraviti kompromise između
kvalitete vizuala i performansi, posebno na mobilnim
uređajima ili starijim računalima.

Optimizacija nije jednokratni postupak i često se nastavlja

tijekom razvoja igre kako bi se osiguralo da će igra raditi
što bolje.
Optimizacija je ključna za stvaranje igrivih i učinkovitih
igara, posebno u današnjem raznolikom okruženju
platformi. Pravilna optimizacija osigurava da igra može
doseći svoju ciljanu publiku i pružiti im ugodno iskustvo
igranja.
7. PRILAGOĐENA FIZIKA
Prilagođena fizika u razvoju igara odnosi se na
implementaciju vlastitih proračuna i pravila za fiziku
objekata ili interakcije unutar igre koje ne ulaze u okvire
ugrađenog sustava fizike.

Koristi se kada želite postići specifično ponašanje objekata

ili interakcija koje se ne mogu jednostavno postići
korištenjem ugrađenog sustava fizike.
To uključuje stvaranje jedinstvenih i nestandardnih
efekata ili interakcija.

Na primjer, može se koristiti za simuliranje svjetlosnih

efekata, kao što su laserski zraci koji se lome o površine, ili
za stvaranje neobičnih gravitacijskih polja koja utječu na
objekte na nekonvencionalan način.

Implementacija obično uključuje pisanje posebnih skripti i

algoritama koji kontroliraju ponašanje objekata.
Ovo može zahtijevati napredno znanje matematike i fizike.

Pruža kreativnu slobodu za dizajniranje jedinstvenih igara

i efekata, ali može biti izazovna i zahtjevna za
implementaciju i testiranje.
Kao i kod ostalih dijelova igre, važno je paziti na
optimizaciju kod prilagođene fizike kako biste osigurali da
ne opterećuje sustav nepotrebno i da radi glatko na
ciljanim platformama.

Prilagođena fizika omogućuje razvojnim timovima da

postignu jedinstvene efekte i ponašanja u svojim igrama
koje ne bi bilo moguće postići ugrađenim alatima za fiziku.
Ovo često doprinosi originalnosti i kreativnosti u svijetu
razvoja igara.
8. VANJSKI ALATI ZA FIZIKU
Vanjski alati (knjižnice) fizike su specijalizirani alati,
biblioteke ili pluginovi koji se koriste u razvoju igara kako
bi se implementirala napredna i specifična simulacija fizike
koja možda nije dostupna ili nije dovoljno moćna u
ugrađenim fizikalnim sustavima.

Koriste se kada trebate simulirati složene fizikalne efekte

ili ponašanja u igri, kao što su realistične simulacije
tekućina, tkanina, lomljenja objekata ili stvaranje složenih
mehaničkih sistema.

Primjeri alata uključuju NVIDIA PhysX, Havok, Bullet,

Chipmunk, i mnoge druge.
Svaka od tih alata pruža napredne značajke i performanse
za simulaciju fizike u igrama.

Da biste koristili vanjske alate fizike u Unityju, morate ih

integrirati putem odgovarajućih pluginova ili skripti.
Unity omogućuje razvojnim timovima da integriraju te
alate kako bi unaprijedili realističnost i složenost fizike u
svojim igrama.

Često su korisni za specifične igre koje zahtijevaju precizne

ili napredne simulacije, poput simulacija letenja, dinamičke
fizike vozila ili složenih igračkih interakcija.
Kao i kod ostalih dijelova igre, važno ih je pravilno
konfigurirati i optimizirati kako bi se osiguralo dobro
iskustvo igrača i dobre performanse na ciljanim
platformama.

Vanjski alati fizike omogućuju razvojnim timovima da

implementiraju napredne simulacije fizike koje će
poboljšati realizam i interaktivnost igara.
Ovi alati često igraju ključnu ulogu u stvaranju složenih i
impresivnih igraćih iskustava.

9. BALANSIRANJE IZMEĐU
REALIZMA I IGRANJA
Ova točka odnosi se na proces pronalaženja ravnoteže
između stvarnosti (realizma) i zabave (igrivosti) u dizajnu
igre.
Realizam u igrama odnosi se na to koliko su igra i njezina
fizika slični stvarnom svijetu.
Što je igra realističnija, to će se objekti i događaji u njoj
ponašati sličnije stvarnosti.
REALIZMA I IGRANJA
Igrivost se odnosi na koliko je igra zabavna i kako igrači
doživljavaju iskustvo igranja.
Može uključivati izazove, brzu akciju, zadatke i ciljeve koji
čine igru zanimljivom.

REALIZMA I IGRANJA
Dizajneri igara često se suočavaju s dilemom kako postići
optimalnu ravnotežu između realizma i igrivosti.
Previše realizma može rezultirati sporim i kompliciranim
iskustvom koje može frustrirati igrače, dok previše
igrivosti može smanjiti dojam realizma i dubine igre.

REALIZMA I IGRANJA
Primjeri uključuju balansiranje fizike vožnje u utrkama
tako da bude izazovna, ali i zabavna za igranje, ili
balansiranje borbenih igara tako da pružaju osjećaj
stvarnih borbi, ali su i dinamične i privlačne.
Ravnoteža između realizma i igrivosti također ovisi o
ciljanoj publici. Neki igrači preferiraju visok stupanj
realizma, dok drugi traže isključivo zabavu i igrivost.

REALIZMA I IGRANJA
Balansiranje realizma i igrivosti često zahtijeva testiranje
igre i prikupljanje povratnih informacija od igrača kako
biste pronašli najbolji balans.

REALIZMA I IGRANJA
Dizajniranje igre s pravilnim balansom između realizma i
igrivosti ključno je za stvaranje zadovoljavajućeg i
privlačnog iskustva za igrače.
Ovisno o vrsti igre i ciljanoj publici, razvojni timovi
moraju pažljivo odabrati koliko će naglasiti realizam u
odnosu na igrivost kako bi postigli željeni efekt