UNIVERZITET U TUZLI

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

TEHNIČKI ODGOJ I INFORMATIKA

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:INTERAKCIJA ČOVJEK-MAŠINA

TEMA: VIRTUAL ENVIRONMENTS FOR SURGICAL SIMULATION

VIRTUALNA OKRUŽENJA ZA HIRURŠKU SIMULACIJU

STUDENT: PROFESOR:

MODRIĆ ALIJA DEMIROVIĆ DAMIR

UVOD:

Virtualna okruženja su predmeti i prostori koje stvaramo kao modele na računalu, a

oživljavamo ih 3D računalnom grafikom. Primjene sežu u najrazličitija područja, kao što su
igre, TV, dizajn, projektiranje, virtualni prototipovi, obuka, simulacije, vizualizacija podataka,
komunikacije, marketing itd. Ova knjiga iscrpno obrađuje osnovne tehnike 3D računalne
grafike u stvarnom vremenu, od modeliranja scene do iscrtavanja, grafičkih procesora,
ubrzavanja, specijalnih efekata i detekcije presjeka i sudara. U drugom dijelu knjige razmatra
se skupina tehnologija koje se nadograđuju na samu računalnu grafiku. To su virtualna i
proširena stvarnost, virtualni ljudi, umrežena virtualna okruženja i vizualizacija. Zasebno
poglavlje predstavlja napredne tehnologije interakcije u virtualnim okruženjima. Razmatra se
i čitav niz postojećih i mogućih budućih primjena predstavljenih tehnologija s mnoštvom
primjera, s namjerom da se čitatelje potakne na razmišljanje o mogućnostima koje ove
tehnologije otvaraju.

Ukoliko ste gledali serijal filmova Matriks, verovatno imate neku predstavu o tome šta je to
virtuelna stvarnost. Ukoliko do sad niste gledali pomenute filmove, i niste sasvim sigurni šta
je to zapravo virtuelna stvarnost, evo jednog od mogućih objašnjenja.

Virtuelna stvarnost (engl. virtual reality, skraćeno VR) predstavlja potpunu kompjutersku
simulaciju okruženja u kojem se nalazite. Tako stvoreno okruženje uopšte ne mora da bude
isto kao svakodnevno, već može da bude smešteno u svemir, na dno mora, u praistoriju, ili na
bilo koje drugo, izmaštano mesto. Teorijski, u pitanju je potpuna simulacija, što znači da
možete da osetite vetar na licu ili u kosi, da mirišete cveće ili parfeme, da osetite teksturu
drveta, tkanine ili tla, pa čak i da imate osećaj kretanja u simuliranom okruženju. No, i pored
svega toga, uvek ste svesni da je u pitanju samo simulacija, a ne stvarnost. Zato se takva
simulacija i zove virtuelna (veštačka) stvarnost.

Virtuelna stvarnost clanak18bTehnološki gledano, VR je danas još uvek u ranim fazama

razvoja. Da bi smo uopšte mogli da iskusimo VR, moramo da imamo odgovarajuću opremu,
ali i odgovarajuće programe-simulacije. Najjednostavniji pristup virtuelnoj stvarnosti se
ostvaruje preko naočara sa senzorima, koje prate pokrete naših očiju i glave. U zavisnosti od
toga kako pomeramo pogled i glavu, kompjuter prilagođava prikaz na malom ekranu koji se
nalazi u naočarima, tik ispred naših očiju. Ukoliko pored naočara obučemo i VR odelo,
kompjuter će prilagoditi prikaz tako da uzima u obzir i pokrete naših ruku i nogu.

VR može da ima raznovrsne primene. Ona koja je najprivlačnija najvećem broju ljudi jeste
primena u video igrama – kako se pokrećete u stvarnosti, tako se vaš kompjuterski lik pomera
u igri. Druga primena bi mogla da bude u filmskoj industriji. Umesto da pratite glavnu radnju,
možete da se prošetate do prostorije u kojoj su sporedni likovi u filmu, i da pogledate šta oni
rade, dok teče ostatak filma. Još jedna, mnogo ozbiljnija primena VR, jeste za razne vrste
obuka. Na primer, američka vojska koristi VR naočare i simulatore kretanja kako bi obučila
svoje vojnike za skok padobranom. Pored toga, VR može biti od koristi i prilikom obuke
lekara za obavljanje hirurških zahvata.
IMERSIVNA VIRTUELNA REALNOST

Definicija i pojmovi:

Kompjuterski generisana simulacija trodimenzionalnih slika ili okruženja sa kojom se može

uspostaviti interakcija, u naizgled stvarnom ili fizičkom smislu, od strane osobe koja koristi
specijalnu elektronsku opremu.

Imersivno (srp. utonuće) – je izraz koji se odnosi na digitalnu tehnologiju ili sliku koja
duboko uključuje jedno ili više čula i može dovesti do promene mentalnog stanja (imersivni
mediji).

Šira definicija: 1. Potpuno utapanje u tečnost (utonuće), 2. Potpuno ili ’duboko’ angažovanje
NPR. utonuo je u naučne podatke ili utonuo je u brojeve, 3. pružanje informacija ili
stimulacija za niz čula, ne samo vida i zvuka, NPR. impresivna televizija;4. generisane
trodimenzionalne slike, koje se pojavljuju uokružuju korisnika.
Novi tehnološki svet je:

1.svet sažimanja vremena i prostora u trenutnu

informaciju

2.svet prekoračivanja biološke granice čoveka njegovim povezivanjem s kibernetičkim

sistemom.

ŠTA JE iVR?

iVR se odnosi na sofisticirani korisnički interfejs koji uključuje simulaciju u realnom

vremenu i interakciju putem više senzorskih kanala. iVR je kompjuterska tehnologija kojom
se kreiraju

efekti 3D okruženja ispunjenog 3D objektima, koji imaju definisan smisao prostornog

prisustva u odnosu na korisnika.

iVR je kompjuterski generisan, multi senzorni informacioni program koji ‘utonućem’

(immersive) u virtualni prostor prati korisnika u realnom vremenu.

ZAŠTO iVR?

iVR omogućava ‘utonuće’ u kompjuterski generisani svet koji sami kreiramo: u sobu, grad,
unutrašnjost ljudskog tela, univerzum... Kroz iVR istražuje se bilo koja ne istražena teritorija
ljudske imaginacije. U iVR-u se ima osećaj interakcije sa 3D stvarima za razliku od onoga što
pružaju slike ili filmovi. Kontrola i interakcija sa virtuelnim okruženjem je tipična kroz
direktnu manipulaciju objektima, baš kao i u realnom svetu. Interakcija može ići od gledanja
okolo do interaktivnog modifikovanja objekata virtuelnog okruženja.
Tipovi iVR:

Mini radni sto/tezga

ImersaDesk - Veliki radni pult

Cave 3D-Displej velikog obima
Head Mounted Desplay / HMD – šlem/vizir/interaktivni lični displej

Augumented reality – proširena stvarnost (AR)

‘Proširena stvarnost je direktni ili indirektni pogled uživo na fizičko, realno okruženje kome
su dodati ili dopunjeni kompjuterski generisani elementi, kao što su: audio, video, grafika ili
GPS podaci.

1) Kombinacija realnog i virtualnog sveta,

2) Interakcija u realnom vremenu i

3) Registrovan u 3D (realni i virtualni objekti su u međusobnoj 3D relaciji)

Kontiniuum stvarnost-realnost

Kontinuum stvarnost-realnost prikazuje kontinuum u kojem se na jednoj strani nalazi stvarno

okruženje, a na drugom kraju kontinuuma virtualno okruženje (Slika 4) (Milgram, Takemura,
Utsumit i Kishin, 1994). Osim sustava virtualne stvarnosti, postoje i drugi sustavi koji se
razlikuju s obzirom na razinu uranjanja korisnika u virtualno okruženje ili razinu prisutnosti u
stvarnom okruženju, a to su sustavi koji spadaju u tzv. kombiniranu stvarnost (mixed reality)
koji predstavljaju kombinaciju stvarnog i virtualnog svijeta, a u nju se ubrajaju proširena
stvarnost (augmented reality) i proširena virtualnost (augmented virtuality).

Proširena stvarnost:

Za razliku od virtualne stvarnosti u kojoj se korisnik smješta u virtualno okruženje, te

proširene virtualnosti u kojoj se stvarni predmeti smještaju u virtualno okruženje, u proširenoj

stvarnosti korisnik se ne uranja u virtualni svijet, već se u stvarnom okruženju dodaju virtualni
i realni objekti ( Van Krevelen, 2007) (Slika 5). Proširena stvarnost se ostvaruje u četiri
koraka (Cyber Pulse, 2019):

1. Snimanje okoliša - pomoću ulaznih uređaja, sustav proširene stvarnosti snima sliku

fizičkog svijeta

2. Obrada slike - softver proširene stvarnosti obrađuje sliku kako bi odredilo gdje dodati

računalno generirani sadržaj tj. virtualni sadržaj

3. Zahtjev za potrebnim sadržajem - nakon što sustav proširene stvarnosti odredi gdje bi

se mogli dodati virtualni objekti, traži se njihovo dodavanje

4. Superimpozicija – kad sustav preuzme potrebni sadržaj, formira se konačna slika koja
se sastoji od slike okoliša u stvarnom svijetu i dodanih virtualnih sadržaja

Komponente sustava virtualne stvarnosti:

Ova slika prikazuje komponente sustava virtualne stvarnosti. Dvije glavne komponente su

hardware i software. Hardware čine tri komponente, a to su središnja procesna jedinica

sustava virtualne stvarnosti (VR Engine), ulazni uređaji virtualne stvarnosti (Input Devices) i

izlazni uređaji virtualne stvarnosti (Output Devices). Software čine dvije komponente, a to su:

aplikacije za software i bazu podataka (Bamodu i Ye, 2013)

Ulazno izlazni uredjaji:

Ulazni uređaji omogućuju interakciju korisnika s virtualnim okruženjem na način da šalju

signale o djelovanju korisnika do središnje procesne jedinice sustava virtualne stvarnosti koji

potom obrađuje dobivene informacije i šalje ih natrag korisniku preko izlaznih uređaja.Ulazni

uređaji virtualne stvarnosti mogu se podijeliti sljedeće kategorije (Bamodu i Ye, 2013):

- Uređaji za praćenje – uređaji koji pomoću senzora omogućuju praćenje kretnji

korisnika, a uključuju: elektromagnetske, ultrazvučne, optičke, mehaničke i

žiroskopske senzore, podatkovne rukavice (data gloves), neuronske, bio i mišićne

kontrolere

- Point izlazni uređaji – uređaji kao što su 6DOF miš i space ball, koji pomoću

tehnologije virtualne stvarnosti omogućuju adaptaciju klasičnih miševa za prikaz 3D

virtualnih okruženja

-Govorni uređaji - Uređaji koji koriste govor za unošenje podataka ili naredbi sustavu,

uključuju upotrebu procesa prepoznavanja govora

Izlazni uređaji dobivaju povratne informacije od središnje procesne jedinice sustava virtualne

stvarnosti i prenose ih korisnicima kroz odgovarajuće izlazne uređaje stimulirajući osjetila.

Klasifikacija izlaznih uređaja na temelju stimulacije određenih osjetila (Bamodu i Ye, 2013):

grafički izlazni uređaji (vizualni) audio izlazni uređaji (slušni) haptički izlazni uređaji
(kontaktni ili dodirni ) izlazni uređaji za stimulaciju mirisa i okusa koji se ne koriste često u
sustavima virtualne stvarnosti, za razliku od prethodno navedenih

NEDOSTATCI SUSTAVA VIRTUALNE STVARNOSTI

Glavni nedostatak sustava virtualne stvarnosti je cybersickness. Ovaj pojam odnosi se na

skupinu simptoma koji se mogu javiti kod korisnika nakon sudjelovanja u virtualnom

okruženju. Simptomi koji se mogu javiti kod korisnika su: mučnina, vrtoglavica, zamagljen

vid, glavobolja, dezorijentacija i pretjerano znojenje (LaViola, 2000). Točan uzrok navedenog

stanja nije poznat te postoji niz teorija kojima se objašnjava ovo stanje. Najpoznatija je

senzorno konfliktna teorija koja navedeno stanje objašnjava konfliktom između dva senzorna

sustava koja djeluju dok smo uključeni u virtualno okruženje, a to su vestibularni i vizualni

sustav, tako npr. vestibularni sustav daje informacije našem tijelu da stojimo, dok istovremeno

vizualni sustav daje informacije tijelu da je u kretanju (Kim i sur., 2005). Također jedan od

59 nedostataka sustava virtualne stvarnosti je i njihova cijena. Iako se nastavlja trend

smanjenja

cijene različitih uređaja virtualne stvarnosti, specijalizirani rehabilitacijski sustavi virtualne

stvarnosti su još uvijek preskupi i nedostupni široj masi. Iako su niskobudžetni sustavi

pokazali svoju efikasnost u korištenju s različitim populacijama osoba s invaliditetom, ipak

treba imati na umu da takvim uređajima rehabilitacija nije glavni fokus što donosi niz

problema: igre su znaju biti preteške osobama s invaliditetom, uglavnom ciljaju na funkcije

gornjih ekstremiteta tjelesne i nemaju podršku za prilagodbu zadataka, ocjenjivanje i

kvantitativna mjerenja (Anderson, Annett, Bischof, 2010).

Utvrđujemo stoga kao nedostatke korištenja sustava u virtualnoj stvarnosti:

- cybersickness

- visoka cijena specijaliziranih rehabilitacijskih sustava virtualne stvarnosti

- neprilagođenost nisko budžetnih sustava virtualne stvarnosti osobama s invaliditetom

Zakljucak:

Virtualna stvarnost briše granice koje su prisutne u stvarnom okruženju u životima osoba s
invaliditetom. Omogućuje im sudjelovanje u nedostupnim aktivnostima i okruženjima, učenje
i povratak oštećenih motoričkih funkcija, učenje različitih vještina svakodnevnog života, a sve
to kroz zabavni i motivacijski pristup. Unatoč ograničenjima provedenih istraživanja, ne može
se osporiti učinkovitost terapija baziranih na virtualnoj stvarnosti na socijalne vještine,
komunikacijske vještine, motoričke vještine i vještine svakodnevnog života što je utvrđeno
brojnim empirijskim i znanstvenim dokazima. Osobama iz spektra autizma terapije bazirane
na virtualnoj stvarnosti pružaju sigurno okruženje u kojem je moguće doziranje stimulansa uz
istovremenu mogućnost poticanja razvoja socijalnih vještina, komunikacije te adaptivnih
vještina..
Literatura:

1. https://www.fer.unizg.hr/predmet/virokr_a

2. https://repozitorij.erf.unizg.hr/islandora/object/erf%3A614/datastream/PDF/view

3. https://element.hr/wp-content/uploads/2020/06/preview-13606-1.pdf

4. http://www.smilecode.org/virtuelna-stvarnost/

5. https://www.bib.irb.hr/527393