Srpanj / Kolovoz 2022 Svezak 104, Broj 4

Glasnik Kristovog
Kraljevstva

Prva Poslanica Korinćanima

Crkva Božja u Korintu • Apostol voljom Božjom
Neka Nema Podjela Među Vama • Izgradnja Hrama Božjeg
Očistite Stari Kvasac • Muževi i Žene u Crkvi
Stoga Svetkujmo • Jednim Duhom
Mnogo Izvrsniji Put Ljubavi • Sada je Krist Uskrsnuo
 Glasnik
Kristovog Kraljevstva
Ovaj časopis svake godine donosi mnoge
stranice duhovnog štiva s raznim biblijs-
kim temama. Svaki broj također navodi
listu mnogih Biblijskih kongresa i kon-
ferencija na kojima ćeš naći Kršćansko
zajedništvo. U svakom broju imamo i
rubrike Vijesti i Pogledi na svijet (tekući
događaji), Danas u Proročanstvu, i infor-
macije o djelovanju Pastoralnog Bibli-
jskog instituta. Pastoralni Biblijski institut
objavljuje ovaj časopis dvomjesečno.
Informacije za kontakt
Pastoralni Biblijski Institut
P.O. Box 3274
Bremerton, WA 98310
ThePBI@comcast.net
www.Heraldmag.org
Dopisnici
102 Broad Street
Chesham, Bucks, HP5 3ED
Engleska
Berejski Biblijski Institut
P.O. Box 402
Rosanna, Victoria 3084
Austrália
Urednički odbor
Urednički odbor od petorice koji nadgleda
ovaj časopis, od kojih najmanje tri odo-
bravaju objavljivanje svakog članka koji
se pojavljuje na stranicama ovog časopisa.
Premda su odgovorni za svaki objavljeni
članak, odbor ne jamči za svaki izraz koji
se u njima nalazi. Sadašnji urednici su:
Len Griehs, Ernie Kuenzli, James Parkin-
son, David Rice, i Tom Ruggirello.
Odbor i urednici slažu se da vrijednost
ovog časopisa ovisi o tome da li su surad-
nici bili slobodni izraziti svoje misli, pod
uvjetom da su općenito u skladu sa kara-
kterom i svrhom naše povelje za širenje
Biblijskih istina. Godišnja pretplata na
ovaj časopis diljem svijeta je 50 HRK, ili
besplatno na pisani zahtijev.
Ovaj časopis i njegova misija
Ovlašten poveljom 1918, Pastoralni Biblijski institut, Inc., bio je osnovan za
promicanje Kršćanske spoznaje. Njegov časopis, Glasnik Kristovog Kraljevst-
va, čvrsto zastupa jedini pravi temelj Kršćanske nade koji je sada općenito
odbačen — otkupljenje kroz dragocjenu krv (1 Pet. 1:19). „čovjeka Krista
Isusa, koji sebe dade kao otkup [odgovarajuća cijena, zamjena] za sve“ (1 Tim.
2:6). Gradeći na ovom sigurnom temelju zlatom, srebrom, i dragim kamenjem
Riječi Božje (1 Kor. 3:11-15, 2 Pet. 1:5-11) njegova je daljnja misija „otkri-
vati svima kako se ostvaruje otajstvo od vjekova sakriveno u Bogu koji je sve
stvorio, a sada se po Crkvi objavljuje Poglavarstvima i Vlastima na nebu mno-
golika Božja mudrost“ (Efež. 3:5-10).
Oslobođen je utjecaja bilo koje partije, sekte ili ljudskih učenja, dok sve više i
više nastoji dovesti svaki svoj iskaz u najveću podložnost volji Božjoj u Kris-
tu, kako je izražena u Bibliji. Slobodan je dakle objaviti odvažno sve što je
Gospodin izrekao — u skladu sa Božanskom mudrošću koja nam je dana da
razumijemo. Njegov stav nije dogmatičan, nego uvjeren; jer znamo s čime
je to potvrđeno, naime sa sigurnim Božjim obećanjima. Smatramo ga nečim
pouzdanim što se može koristiti u njegovoj službi; stoga naše odluke u odno-
su na ono što se može ili ne može pojaviti na njegovim stranicama moraju
biti u skladu s našom prosudbom njegove volje, učenjima njegove Riječi, za
izgrađivanje njegovog naroda u milosti i spoznaji. Mi ne samo da pozivamo,
mi potičemo naše čitatelje da dokažu sve njegove iskaze sa nepogrešivom
Riječi, na koju se stalno pozivamo kako bi olakšali takvo ispitivanje.
Za nas Biblija jasno uči
DA JE CRKVA „HRAM“ ŽIVOG BOGA — njegova „građevina“ čija grad-
nja traje cijelo Evanđeosko doba — od kad je Krist postao Otkupitelj svijeta i
„glavni kamen“ ovog hrama kroz kojega će kad bude završen Božji blagoslovi
doći svim narodima i oni će imati pristup Njemu (1 Kor. 3:16,17, Ef. 2:20-22,
1 Moj. 28:14, Gal. 3:29).
DA SE U MEĐUVREMENU NASTAVLJA KLESANJE, OBLIKOVANJE
I POLIRANJE posvećenih vjernika u Kristovo djelo pomirenja, i kada posljed-
nji od tog „živog kamenja“, „izabranog i dragocjenog“ bude bio spreman, Veliki
Graditelj će ih sve dovesti k sebi kroz prvo uskrsnuće; i hram će biti ispunjen
slavom i biti će mjesto sastajanja Boga i ljudi tijekom Milenija (Otkr. 15:5-8).
DA JE TEMELJ NADE ZA CRKVU I SVIJET zasnovan na činjenici da je
Isus Krist, milošću Božjom, okusio smrt za svakoga, „otkupnina za sve“ i da će
on biti „istinita svjetlost, koja obasjava svakoga čovjeka i koja dolazi na svijet“
u određeno vrijeme (Hebr. 2:9, Ivan 1:9, 1 Tim. 2:5,6).
DA JE NADA CRKVE da će biti poput svog Gospodina, „vidjeti ga kakav
doista jest“, biti „sudionikom božanske prirode“, i imati udjela u njegovoj slavi
kao sunasljednici (1 Ivan 3:2, Ivan 17:24, Rim. 8:17, 2 Pet.1:4).
DA JE SADAŠNJI ZADATAK CRKVE usavršavanje svetaca za buduće
djelo službe; razvijanje u sebi svake milosti; biti Božji svjedok svijetu; i pri-
premiti se da budu kraljevi i svećenici u sljedećem dobu (Ef. 4:12, Mat. 24:14,
Otkr. 1:6, 20:6).
DA JE NADA ZA SVIJET milenijsko kraljevstvo u kojemu će svi dobiti pri-
liku biti blagoslovljeni sa spoznajom i svim drugim — vraćanje svega onog
što je Adam izgubio, svima koji to prihvate i koji budu bili poslušni, iz ruku
njihovog Otkupitelja i njegove proslavljene Crkve — dok će svi nepopravljivi
biti zauvijek uništeni (Djela 3:19-23, Iza. 35).
 Prva Poslanica Korinćanima

U Početku
Pismo Apostola Pavla iz 1.
Korinćanima pokrilo je širok spe- Prva Poslanica Korinćanima
ktar problema i pitanja s kojima se Srpanj / Kolovoz 2022
suočila ne samo crkva u Korintu, Svezak 104, Broj 4
nego i braća su koja su živjela kroz
cijelo Evanđeosko doba.
Ovo izdanje Glasnika don-
osi pregled Pavlove poslanice 1. Korinćanima i koje 4 Crkva Božja u Korintu
duhovne pouke bi trebali izvući iz toga.
Crkva Božja u Korintu istražuje ecclesiju kojoj 8 Apostol voljom Božjom
je Pavao pisao, okolinu u kojem su živjeli i kako se ova
poslanica uklapa u Pavlovu komunikaciju s njima. 10 Neka Nema Podjela Među Vama
Apostol voljom Božjom pregledava izazove s ko-
jima se Pavao suočavao u svom radu kao apostol dok je 12 Izgradnja Hrama Božjeg
služio ovoj crkvi.
14 Očistite Stari Kvasac
Problemi podjela u Korintskoj Crkvi i kako ih pre-
vladati je predmet Neka Nema Podjela Među
16 Muževi i Žene u Crkvi
Vama.
Izgradnja Hrama Božjeg razmatra Apostolov 18 Stoga Svetkujmo
savjet kako bi braća trebala graditi duhovno tako da
njihovo rad prođe vatreni test koji će ga isprobati. 20 Jednim Duhom
Pavlov savjet u vezi izazova s kojim se svako dijete
Božje i svaka ekklezija susreće u odlaganju grijeha je 23 Mnogo Izvrsniji Put Ljubavi
razmotreno u Očistite Stari Kvasac.
Muževi i Žene u Crkvi raspravlja o Pavlovim 26 Sada je Krist Uskrsnuo
savjetima muškarcima, ženama, muževima i ženama
unutar crkve.

SLIKOVNI PRIKAZ VJEKOVA Stoga Svetkujmo istražuje Pavlov savjet

kako ispravno slaviti Gospodinovu Večeru.
Od izgubljenog do ponovno uspostavljenog Raja
Djelo Božjeg Duha Svetoga u Crkvi,
uključujući darove duha dane ranoj crkvi,
SADAŠNJI ZLI SVIJET BUDUĆI SVIJET tema je Jednim Duhom.
Židovsko Evanđeosko Mnogo Izvrsniji Put Ljubavi pregle-
PRIJAŠNJI
doba doba Žetva Kraljevstvo
SVIJET Patrijarsi dava Pavlovu raspravu o agape ljubavi koja
se nalazi u 1. Korinćanima 13.
K
I na koncu, Sada je Krist Uskrsnuo
L raspravlja o Pavlovim učenjima o uskrsnuću
Izrael koja se nalaze u 1 Korinćanima 15. poglavlje.
Crkva
M Svijet Neka ovaj osvrt na Pavlovu najdužu po-
N slanicu potakne naša srca i umove za bolje
P razumijevanje Evanđeoske poruke i veću
Kukolj
Smrt

Svijet revnost i vjernost u suoblikovanju slici Božjeg

R dragog sina.

Srpanj / Kolovoz 2022 3

 Crkva Božja U Korintu
„Posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti” (1. Korinćanima 1:2).
Apostol Pavao je imao iz-
vrstan odnos s većinom ekklesija s
kojima se bavio, ali Korint je bio
iznimka. Oni su bili problem.
Pavao je prvi put došao u Ko-
rint dok je putovao rutom koju
obično nazivamo “Pavlovo drugo
Misionarsko putovanje.” Nakon prolaska Male Azije
(moderna Turska) i zaustavljanja nakratko u Troadi,
Pavao je krenuo prema Makedoniji (sjeverna Grčka).
Njegove makedonske postaje uključivale su Filipe, Solun,
Bereju i Atenu. Nije se dugo zadržao u ovim gradovima
jer je otpor Židovskih vođa bio neposredan i fizički.
Paul je potom krenuo na jug i završio u Korintu, jed-
nom od najvećih gradova na jugu Grčke. Sada je došlo
do stanke njegovog misionarskog putovanja. Za razliku
od prethodnih zaustavljanja, on je ostao u Korintu 18
mjeseci. Ovo je bila potpuno drugačija situacija od svih
prethodnih, prilično kratkih zaustavljanja.
Vjerojatno je bilo više razloga za ovaj produženi bora-
vak. Prvo, kao što je navedeno u Djelima 18:10, bilo je
jako puno potencijalnih sljedbenika u Korintu. Drugo,
Korinćanima je sigurno trebala pomoć. Treće, mora da
su bili otvoreni za Pavlovo naučavanje. Četvrto, Židovsko
protivljenje Pavlu nije bilo tako organizirano ili zlobno
kao što je to bilo u sjevernoj Grčkoj.
Korint se nalazio na idealnom mjestu za svjetsku trgov-
inu, smješten na prevlaci sa pristupom Egejskom moru
na istoku i Jadranskom moru na zapadu. Razvio se u je-
dan od najpopularnijih i najutjecajnijih gradova oko Sre-
dozemnog mora. Ravna linija izvučena iz Jeruzalema u
Rim, skoro bi prošla kroz Korint, koji je bio otprilike po-
lovica puta između dva grada. Korint je imao jedinstven
i dobro zaštićen pristup Mediteranskim kopnenim brods-
kim putovima. To je značilo da je grad uvijek bio pun put-
nika, ljudi sa novcem, pijanih mornara koji su slave svoje
dopuste na obali, i bio je aktivan s upitnim aktivnostima,
poput krijumčarenja i svih oblika korupcije.
Ovo je bio lonac u kojeg je Pavao došao. Zamislite da
je Pavao bio s njima 18 mjeseci prisustvovao mnogim sas-
tancima i trošeći mnogo vremena za poučavanje. Pavao je
konačno krenuo na istok i na kraju se vratio tamo odakle
je krenuo, Antiohija u Siriji.
Ali Pavao nije ostavio stvari tamo samo tako. Nastavivši
svoje duhovno vodstvo, napisao je niz pisama vjernicima
u Korintu. Postoji dobar razlog za vjerovati da je Pavao
Srpanj / Kolovoz 2022
vjerojatno napisao četiri pisma ovoj eklesiji.
Prvo Pismo
U 1. Korinćanima 5:9, Pavao je napisao: “Pisao sam
vam u pismu da se ne družite s onima koji su seksualno
nemoralni’” (Phillips). To čini prilično očitim da “Prva
Korinćanima” nije prvo pismo koje im je Pavao poslao.
Možda je fragment prvog pisma sadržan u 2.
Korinćanima 6:14 do 7:1.1 U ovih 5 redaka Pavao je
nastavio misao odvojenosti od nevjernika kada je napis-
ao: „Što ima vjernik s nevjernikom?” (Phillips). Ovdje,
Pava je govorio isključivo o moralu. Njegovo komentar u
1. Korinćanima 5:9 jasno daje do znanja da je njegova
poruka u prvom pismu bila “ne miješati se s nemoral-
nima.” Pavao se usredotočio na isti predmet u dvije odvo-
jene reference.
Treće i Četvrto Pismo
Još dva pisma su sadržana u “Drugoj Korinćanima.”
Međutim, kada se čita Drugu poslanicu Korinćanima od
prvog do šesnaestog poglavlja, nešto se čini čudnim.
U prvim poglavljima 2 Korinćanima Pavao je
ohrabrivao, tješio, i govorio o njihovim patnjama. Rekao
je u 1:15 da mu je plan bio ponovno ih posjetiti. Međutim,
u retku 23 spomenuo je, “nisam ponovno došao u Korint,
jer sam vas želio poštedjeti.” Kasnije, u poglavlju 2:4
rekao je: “Pisao sam vam u velikoj tuzi, slomljenog srca
i u suzama.” Paul je nastavio istim tonom glasa kroz po-
glavlje 9. Veoma je utješno. “Mi zajedno s vama radimo
za vašu radost” (2 Korinćanima 1:24 Barclay).
Korint
4
 Zatim se osvrnuo na taj veliki in-
cident nemorala o kojem je govorio u
Prvoj poslanici Korinćanima. Pavao
je napisao: “Dosta je takvomu ona ka-
zna od većine. Vi, naprotiv, takvomu
zato radije oprostite i utješite ga, da
ga pretjerana žalost nekako ne shrva”
(2 Korinćanima 2:6,7 Barclay).
Pavao je priznao da se je skupština
učinkovito pozabavila sa incidentom
nemorala.
Ali u 10. poglavlju dolazi do velike
promjene. Pavao je postao obramben
i ljut. Nakon 9 poglavlja potpore,
sada ih je počeo optuživati da ga kri-
tiziraju, ne vjeruju mu, i govore loše
stvari o njemu. 2 Korinćanima 13:1,2
(Barclay) glasi: „Ovo već treći put Pavao, piše u Korint
idem k vama...Rekoh već i govorah...
ako opet dođem, neću štedjeti.” Ovo je drugačiji stav ko-
jeg je Pavao izrazio. Ta promjena može biti zbunjujuća.
Međutim, jedna sugestija pomaže objasniti promjenu
stava. Poglavlja 10 do 13 bi trebala doći prije ranijih po-
glavlja.
U poglavljima od 10 do 13 Pavao je opravdano ljut.
Slijedeći njegovo ranije pismo, oni nisu ispravili situaciju
s nemoralom. Pavao je napisao da se on namjerava vratiti
u Korint još jednom i ispraviti te stvari govoreći: “Neću
vas štedjeti” (2. Korinćanima 13:2 Barclay).
Zatim čitanje poglavlja 1 do 9 ima više smisla. Ova
poglavlja čine četvrto pismo. Korinćani su imali konačno
poduzete korektivne mjere. Pavao je to dodao budući
da se stjecajem okolnosti nije mogao vratiti u Korint.
Međutim, Bog je utjecao na stvari i Pavao je sada rekao:
“Ova kazna koju je većina dosudila čovjeku o kojem
Srpanj / Kolovoz 2022
govorim, dovoljna je… [sada] opros-
tite mu i ohrabrite ga…. Zato vas
molim ukažite mu svoju ljubav” (2.
Korinćanima 2:6,7 Barclay). Koji
preokret.
Promjena redoslijeda ovih poglav-
lja čini da priča napreduje na logičniji
način. Još, stvarnost ostaje da pisma
otkrivaju da je crkva u Korintu imala
gotovo svaki zamislivi problem unutar
svoje skupštine. Morali su se nositi s
podjelama, idolopoklonstvom, sek-
tarijanizmom, osuđivanjem drugih,
zbunjivanjem tradicijama, pitanjem
braka, razumijevanje duhovnih da-
rova, govorenje u jezicima itd. Itd.
Pavao, u svojim nastojanjima da
ih pouči, opetovano je upućivao na
Jehovin Duh, i važnu ulogu apostola.
Potrošio je predivne dijelove njegovog pisma o “ljubavi” i
doktrini “uskrsnuća”.
Naša srca suosjećaju sa ovom dragom braćom u Ko-
rintu. Njihovo okruženje je proizvelo veliker barijere koje
je trebalo prevladati u njihovim nastojanjima da slijede
Krista.
Preostali članci ovog broja će istaknuti mnoge lekci-
je koje je Pavao donio Korinćanima. Što je bio Pavlov
cilj? Što bila mu je namjera? Najbolje je to rekao u 2
Korinćanima 4:11 (Phillips): “Tako da bi se Isusov život
jasno pokazao na našim smrtnim tijelima.”
— Tim Krupa
__________
(1) “Uvod u 1. i 2. Korinćanima”, stranica 325. Novi Zavjet,
prijevod Williama Barclaya, Westminster John Knox Press, Lou-
isville, Kentucky, 1968.
5
 Apostol Voljom Božjom
„A Gospodin mu reče: „Pođi, jer on mi je posuda izabrana da ponese ime moje pred narode i
kraljeve i sinove Izraelove” (Djela 9:15 Varaždinska Biblija).

Ove su riječi Ananiji dale jam- Branio je njegov stav, navodeći „Jer Krist me ne posla
stvo da je za njega bilo sigurno ići krstiti, nego navješćivati evanđelje; ne mudrošću riječi,
u kuću u kojoj je bio Šaul iz Tarza da se ne obezvrijedi križ Kristov” (1. Korinćanima
vratiti mu vid, kojeg je Šaul izgu- 1:17).
bio tijekom svog susreta s Kris-
tom. Ananija je imao dobar razlog Bistrina u Govoru
za zabrinutost budući da je Šaul Neki su pretpostavili da Pavao nije bio dobar govo-
odisao prijetnjom i ubojstvom protiv te crkve u Damasku rnik, da je bio slab u govoru. Međutim, mi čitamo u
(Djela 9:1). Djelima 22 da je bio doveden iz Tarza u Jeruzalem
na školovanje pod vodstvom Gamaliela. Gamaliel je
Uspostavljanje Crkve bio poznati učitelj Mojsijevog zakona, onaj koji je uis-
Pavao je došao iz Atene u Korint, provevši tamo tinu poštovao Boga (Djela 5:39). Pavlove govorničke
18 mjeseci od 51. do 52. godine. Ovdje je upoznao vještine su se pokazale na Areopagu kada je on ob-
Akvilu i Priscilu, ostajući i radeći sa njima. Djela 18:4- jasnio Božji plan vidjevši natpis, “NEPOZNATOM
6 daju uvid u tu situaciju u Korintu. “A svake je subote BOGU.” U Djelima 24 nalazimo Pavla pred Fe-
raspravljao u sinagogi uvjeravajući i Židove i Grke. No lixom, i ovdje vidimo njegovo majstorstvo. “Tada od-
kad iz Makedonije siđoše i Sila i Timotej, Pavao je, govori Pavao, pošto mu upravitelj kimnu da govori:
ponukan u duhu, svjedočio Židovima da je Isus Krist. „Znajući da si ti već mnogo godina sudac ovom naro-
No kako su se oni protivili i hulili, otrese haljine te im du, drage volje govorim nešto u svoju obranu” (Djela
reče: „Krv vaša na glavu vašu — ja sam čist. Od sada 24:10). Ova izjava i Pavlova naknadna obrana bila
ću ići k poganima” (Djela 18:4‑6). je dovoljna da ga sačuva od ruku Židova. Kasnije je
Prvo pismo napisano je oko 3 godine nakon što je Pavao bio doveden pred kralja Agripu gdje mu je bilo
Pavao napustio Korint tako da je Crkva postojala skoro dopušteno dati svoju obranu i završio je sa: “Vjeruješ
pet godina i doživjela je mnoge božanske providnosti li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ.” A
(Reprint 3144:3, 4442:1). U Djelima nam je rečeno Agripa kaza Pavlu: „Zamalo me uvjeri da postanem
da je Gospodin imao mnogo naroda u gradu (Djela
18:10).
Situacija u Korintu
Pavao je zahvalio Bogu što je crkva postala bogata
u svemu, uključujući govor i znanje. Poruka o Kristu
bila je uspostavljena među braćom. Oni su trebali biti
ujedinjeni u mislima i namjeri. U 1. Korinćanima 7:1
otkriveno je da Crkva je pisala Pavlu tražeći vodstvo.
Osim toga, izvješće o njihovim podjelama i svađama
došao je iz kuće Kloine. “A ovo kažem jer svaki od
vas govori: „Ja sam Pavlov,” „A ja Apolonov,” „A
ja Kefin,” „A ja Kristov.” Zar je Krist razdijeljen?
Zar je Pavao bio raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime
kršteni?“ (1. Korinćanima 1:12,13). 1 Korinćanima
4:6 pokazuje da su stvarno lokalni vođe, a ne Pavao i
Apolon, koji su bili izvor podjela.
Crkva je bila podijeljena, mnogi su slijedili ljude
umjesto Krista. Pavao je govorio o nekolicini koje je on
krstio, sugerirajući da neki slijede one koji su ih krstili. Gamalijel

Srpanj / Kolovoz 2022 6

kršćanin!” ” (Djela 26:27,28). Pavao je sigurno imao
sposobnost impresionirati i uvjeriti.
Pavlova poruka Korinćanima je bila dostavljena bez
superiornosti govora i mudrosti, što je možda moglo
biti iznad razine koju su oni mogli razumjeti. Umjesto
toga, riječi koje je koristio bile su vođene Duhom i sna-
gom Božjom tako da bi njihova vjera bila utemeljena na
Božjoj doktrini a ne ljudskoj mudrosti.
Dovođenje u pitanje Pavlovog Akreditiva
U 1. Korinćanima 9:1 Pavao postavlja četiri
retorička pitanja. Iz ovih je pitanja jasno je da su neki u
Korintu dovodili u pitanje legitimnost njegovog apos-
tolstva.
Nisam li ja Apostol? Pavao počinje govoreći da je
“pozvan kao Isusov apostol Krist voljom Božjom” (1.
Korinćanima 1:1). Može biti da je Pavlova povijest
progona Crkve dovela u pitanje njegovo apostolstvo.
Ananiju u Damasku trebao je umiriti sam Gospodin:
“Pođi, jer on mi je posuda izabrana da ponese ime
moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Jer ja ću
mu pokazati koliko mu treba za ime moje pretrpjeti”
(Djela 9:15,16). Pavao pred Festom, Agripom i Berenikom

„Nisam li ja slobodan? Pavao, rođen kao rimski

građanin, bio je slobodan čovjek s mnogo privilegija,
uključujući pravo žalbe Cezaru, najvišem autoritetu u
carstvu. Bio je i slobodan u smislu da prihvaćanjem
Krista više nije bio vezan Mojsijevim zakonom. Pavao
je također spomenuo da mu braća u Korintu nisu pla-
tila za službu. Dapače, radio je svojim rukama da op-
skrbi sebe i one koji su putovali s njim. To mu je dalo
slobodu propovijedanja Evanđelja kakvo mu je bilo
dano, ne uzimajući u obzir sve zahtjeve koji su mogli
biti stavljeni na njega, da je bio plaćen.
Ipak, u 1. Korinćanima 9:4-14 Pavao daje raz-
loge zbog kojih je imao pravo na isplatu pod Zako-
nom, kao oni koji su radili u hramu, i također, pod
vodstvom Krista. Ipak, Pavao zaključuje: „Koja mi
je dakle plaća? Da navješćujući evanđelje besplatno
predadnem evanđelje Kristovo ne posluživši se svojim
pravom u evanđelju. Jer premda slobodan od sviju, sam
sebe učinih robom svima da ih što više pridobijem”(1.
Korinćanima 9:18,19).
Nisam li ja vidio Isusa? Ovo je bilo zahtijevano da
se bude apostol (Djela 1:21). Pavao je vidio uskrslog
Gospodina nakon što je Isus uzašao na nebo, čime ga
se kvalificira. “Pade na zemlju te začu glas koji mu
govoraše: „Savle, Savle, zašto me progoniš?” A on
reče: „Tko si ti, Gospodine?” A Gospodin reče: „Ja
sam Isus kojega ti progoniš” (Djela 9:4,5).
Niste li vi moje djelo u Gospodinu? Pavao je proveo
18 mjeseci u Korintu, sadeći sjeme Evanđelja. Ostavio
je druge da zalijevaju stado i priznao je da je Bog dao
porast (1. Korinćanima 3:6). Tako je imao pravo reći:
„Ako drugima i nisam apostol, vama svakako jesam.
Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu” (1.
Korinćanima 9:2).
Pavlovo propovijedanje nije odgovaralo svima. Ipak,
uvijek je bio svjestan svoje publike, i napisao je: “I bijah
Židovima kao Židov, da pridobijem Židove; onima
pod Zakonom kao pod Zakonom, da pridobijem one
pod Zakonom; onima bez Zakona kao bez Zakona
— premda pred Bogom nisam bez zakona, nego sam
u zakonu Kristovu — da pridobijem one bez Zakona.
Bijah slabima kao slab, da pridobijem slabe. Svima
sam bio sve da pošto-poto neke spasim. A ovo činim
poradi evanđelja, da bih i ja bio suzajedničar u njemu”
(1. Korinćanima 9:20-23).
— Ray Charlton

Srpanj / Kolovoz 2022 7

 Neka Nema Podjela Među Vama
„Jer Klojini mi, braćo moja, rekoše o vama da među vama ima svađa”
(1. Korinćanima 1:11 Varaždinska Biblija).
Primarni fokus jslužbe
apostola Pavla je bio: (1) opo­
min­­jati braću ostati usre­doto­
čenima i proučavati Božji plan
i propovijedati svima, posebno
kućanstvu vjere, poruku “Evan­
đelja o Kraljevstvu.” (2) Nakon
što su sve posvetili i dobili Duha Svetoga od Gospo-
dina, dopustiti Gospodinu i njegovoj riječi da djeluju
u njima tako da će doći do preobrazbe iz zemaljskog
tjelesnog uma u nebeski, duhovni um. (3) Promicati
važnost jedinstva u bratstvu. Učio je da ne bi trebali
dopustiti stav koji uzrokuje raskole i podjele među
braćom. Mi ćemo centrirati našu pouka na ovaj treći
fokus apostola.
Apostol Pavao je volio Korintsku braću i osjećao se
odgovornim za njihovu duhovnu dobrobit. Poslan im
je i, kroz Krista, začeo ih je evanđeoskom porukom (1
Korinćanima 4:15). Rečeno nam je u 2 Korinćanima
2:4 da im je pisao s mnogo suza s obzirom na njihovu
duhovnu dobrobit. Ova braća koja su izašla iz pogan-
skog štovanja idola, borili su se s ponosom i sebičnošću
i imali su sklonost cijeniti neke više od drugih. Kao re-
zultat, neki su se nadimali znanjem i gospodarili ostali-
ma. U 1. Korinćanima 1:10-17; 3:1-9 i 4:5-8, apostol
Pavao razotkrio je te slabe karakterne crte. Pavao, uvi-
jek zabrinuti za duhovni život korintske braće, izložio
je problem i dao je korektivne radnje koje je trebalo
poduzeti. Razgovarat ćemo o problemu opisanom u
svakom setu redaka.
U 1. Korinćanima 1:10 (KJV) Pavao piše: “Sada
vas zaklinjem, braćo, imenom Gospodina našega Isusa
Krista da svi isto govorite i da ne bude razdora [šizmi]
među vama.” Kad je Pavao rekao: „da svi isto govor-
ite,” nije sugerirao da bi svi trebali imati isti pogled na
svaku temu nego da bi svi trebali priznali istu istinu:
da je samo kroz Krista Isusa i njegovu žrtvu osigurana
otkupnina, a time i njihovo spasenje. Krist je jedini
umro da bude naš i otkupitelj svijeta. Otvorio je novi i
živi put da njegovi sljedbenici pate i, ako su vjerni, da
će kraljevati s njim i blagoslivljati svijet u svoje vrijeme
postavši dio njegova tijela. Pavao stavlja poseban na-
glasak na to zbog problematike navedeno u retku 12.
Neki su proglašavali da su slijedili Pavla, neki Apo-
lona, neki Petra i druga Krista.1 Duh sektaštva je ušao
Srpanj / Kolovoz 2022
među njih. U 13. retku Pavao ih podsjeća da nisu
kršteni u Pavla nego u Krista.
Jednom kad je Pavao podsjetio Korintsku braću
da je spasenje kroz žrtvu Krista, da su kršteni u njeg-
ovu smrt i nikog drugog, obratio se sljedećem pitanju.
U 1 Korinćanima 3:1-9 on im kaže da jesu i dalje
razmišljaju kao puteni, tjelesni ljudi i da ne misle
duhovno, niti su vođeni Duhom. Njihovo ljudsko
razmišljanje staje na put duhovnog rasta. U recima 1-2
Pavao piše “I ja, braćo, nisam mogao progovoriti vam
kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u
Kristu. Mlijekom vas napojih, a ne jelom, jer još ne
mogoste — ali još ni sada ne možete.” Po njihovim
željama za poistovjećivanjem s vođom koji nije naš
Gospodin, obožavali su ljude kao idole.
Pavao ih podsjeća da bez obzira na to tko im je donio
istinu ili tko ih sada poučava, Otac nebeski je taj koji je
osigurao ove sposobne sluge. Osim toga, Božja je istina
i On daje porast (2. Korinćanima 3:5‑6). “Ja zasadih,
Apolon zali, ali Bog davaše da raste. Tako niti je što
onaj koji sadi niti onaj koji zalijeva, nego Bog koji daje
da raste” (1. Korinćanima 3:6-7). U 9. retku Pavao
stavlja uskličnik po tom pitanju. „Jer mi smo Božji su-
radnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina” (RVIC).
Brate Russell komentira ove retke i navode: “Bog ...
radi s nama, i mi radimo s njim ... pronalaženje svetih,
istinskih, i vodeći ih, čini ih prikladnima za duhovno
kraljevstvo” (Reprint 5302:5). „Veliki vinogradar (1.
Korinćanima 3:9) čeka postupni razvoj ploda” (Re-
print 3020:5).
Apolon je bio učinkovit govornik
8
 U trećem poglavlju, Pavao nastavlja uklanjati ove
ponosne karakterne osobine koje su demonstrirali
neki u Crkvi u Korintu. On pokazuje da se od braće
očekuje da rastu u spoznaji Riječi i da one koje Gos-
podin šalje kao pomoć ne treba obožavati. Dapače, oni
trebaju biti dio pronalaženja i podizanja onih koji bi
bili iz klase svetih. U međuvremenu, Gospodin će ih
razviti i usmjeriti ih u duhovnom rastu. Nijedno tijelo
ne može naslijediti Kraljevstvo Božje (1. Korinćanima
15:50). Mi, baš kao i braća u Pavlova vremena, mora-
mo skinuti tjelesni um i biti transformirani s umom
novog stvorenja koji je vođen isključivo Gospodinom i
njegovom riječju.
Vidimo duboku zabrinutost Pavla za tu braću. Čini
se da je ponos zaslijepio mnoge od njih s obzirom
na ključne temeljne principe i doktrine Evanđeoske
poruke. Umjesto toga, oni su se hvalili vlastitom
mudrošću i davali čast ljudima idolizirajući glasnike
koje im je Gospodin poslao u pomoć. Sada su tvrdili
da imaju moć i vlast nad Korintskom braću i umjesto
širenja Evanđeoske poruke, gomilali su je za poka-
zivanje njihovog prava da traže vlast. U njihovim je
očima bilo kao da je Kraljevstvo već počelo i oni su Priscila i Akvila pomažu Apolonu
vladali.
U 1. Korinćanima 4:5-8, Pavao usmjerava poruka Jedinstvo je nusproizvod onih koji rade za zajedničku
onima koji su zapravo vladali nad Crkvom u Korin- stvar. Ostajući laserski usredotočeni na naše zaduženje
tu. Prvo, on ih podsjeća da će kraljevstvo početi tek s za širenje Evanđelja i uzdizanje “domaćinstva vjere,”
povratkom Krista Isusa. “Zato ne sudite ništa prije vre- bit će jedinstvo i ne podjela (Galaćanima 6:10). Gos-
mena dok ne dođe Gospodin” (redak 5 RVIC). Zatim podin nije zadovoljan podjelama ili onima koji uzrokuju
ih je podsjetio kako je došlo do toga da su primili ovo iste i ne bismo trebali gospodariti nad svojom braćom ili
znanje. “A u ovome sam, braćo, dao za primjer sebe i smatrati neke veće od drugih (Matej 20:24-28; Luka
Apolona — poradi vas, da na nama naučite ne misliti 11:17; Psalmi 133:1). Sjetite se riječi apostola Pavla:
preko onoga što je pisano i da se zbog jednoga ne uzo- „Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov”
holjujete protiv drugoga. Jer tko tebe čini drukčijim? (1 Korinćanima 11:1). Kao što je glas s neba rekao,
Što li imaš što nisi primio? A ako si i primio, što se “Ovo je sin moj ljubljeni... slušajte ga” (Matej 17:5).
hvastaš kao da nisi primio?” (reci 6-7 Phillips). Bili su Zato slijedimo Krista i njega samo.
toliko zaslijepljeni da ih je Pavao morao podsjetiti da je — Jerry Wesol
divna poruka Evanđelja bila dar od Boga a ne njihov __________
vlastiti. “Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi (1) Napomena urednika: ovi su nazivi zamjenski za neimenovane
ljudima” (1. Korinćanima 7:23). Korinćane (1. Korinćanima 4:6).

Srpanj / Kolovoz 2022 9

 Izgradnja Hrama Božjeg
„Po milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudar graditelj postavih temelj, a drugi nadograđuje.
No neka svaki pazi kako nadograđuje” (1. Korinćanima 3:10).
U našem uvodnom retku,
apos­tol Pavao započinje raspravu
o važnoj odgovornosti koju im­
amo za duhovnu izgradnju el-
emenata kršćanskog karaktera ti-
jekom našeg zemaljskog životnog
puta. Nakon toga, on koristi meta-
­fore za opisivanje različitih građevinskih materijala koje
bi smo mogli koristiti i kako će njihovi različiti stupnjevi
snage i postojanosti izdržati potencijalno destruktivne
elemente.
Prije nego što to detaljnije ispitamo, dopustite nam
ukratko razmotriti neke druge važne odlomke Pavlova
prvog pisma braći u Korintu, gdje identificira aspe-
kte našeg odnosa s Bogom koji mora postojati da bi
se uspješno gradio naš karakter nalik Isusovom, našem
primjeru i uzoru.
Mudrost Božja — Usredotočena u Kristu
Da bi se pravilno bavili duhovnom izgradnjom,
prvo moramo shvatiti da je potrebna mudrost koja se
ne nalazi među svjetovno mudrima nego dolazi samo
od Boga. U 1. Korinćanima 1:18-31, Pavao daje niz
izjava u tom smjeru. On kaže: „Ta pisano je: Uništit
ću mudrost mudrih i umnost umnih odbaciti. Gdje je
mudrac? Gdje knjižnik? Gdje istraživač ovoga svijeta?
Zar Bog ne učini ludom mudrost ovoga svijeta?” (reci
19, 20).
Salamunov Hram
Srpanj / Kolovoz 2022
Pavao nastavlja, govoreći nam da nam se je Božja
mudrost očitovala kroz život i primjer Njegovog sina,
Krista Isusa. “a mi propovijedamo Krista raspetoga:
Židovima sablazan, a Grcima ludost, onima pak koji
su pozvani, i Židovima i Grcima, Krista — Božju silu
i Božju mudrost” (reci 23, 24).
Činjenica da se Božja mudrost uzima u obzir kao
ludost od strane svijeta to znači da se i oni koji prihvate
njegov poziv također smatraju uglavnom kao nemudri i
glupi u očima čovječanstva. “Ta gledajte, braćo, poziv
svoj: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo moćnih,
ni mnogo uglednih. Nego ludo svijeta izabra Bog da
posrami mudre; i slabo svijeta izabra Bog da posrami
jake” (reci 26, 27).
Neophodan Sveti Duh
Utjecaj Božjeg Svetoga Duha je neophodan za us-
pjeh u duhovnoj izgradnji. Apostol govori o tome u 1.
Korinćanima 2:6-16. Prvo, on kaže da mudrost koja
dolazi od Bog je “tajna,” skrivena od svijeta općenito
(reci 6, 7). Zatim Pavao identificira Sveti Duh kao
mehanizam po kojem smo sposobni razumjeti Božja
otajstva. “Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje i uho
ne ču i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima
koji ga ljube, a nama Bog otkri po Duhu svojemu. Jer
Duh sve proniče, čak i dubine Božje” (reci 9,10).
Pavao dalje navodi da smo primili Sveti Duh kako
bismo “spoznali stvari koje su nam darovane od Boga”
(redak 12). Zaključuje ističući da je mudrost koju pri-
mamo kroz moć i utjecaj Božjeg Duha Svetoga ono što
nam omogućuje da znamo, razumijemo i razvijamo u
sebi, “Kristov um” (redak 16).
Naš Poziv
Bog nas mora pozvati kako bi smo sudjelovali u
ovom projektu duhovne izgradnje. „Kako je svakoga
pozvao Gospodin — neka tako i živi ... Otkupninom
ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. Svatko u čemu
je pozvan, braćo, neka u tome ostane pred Bogom”
(1. Korinćanima 7:17, 23, 24).
Ovi reci, kao i okolni kontekst, jasno pokazuju da
naš poziv da budemo dio Božjeg duhovnog hrama
nema nikakve veze s našim zemaljskim statusom ili
položajem. Pavao kaže, mi smo “otkupninom kuplje-
ni,” otkupnom cijenom koju je osigurala dobrovoljna
10
Isusova žrtva (1. Timoteju 2:5, 6). Prema tome, mi
nismo naši vlastiti (1. Korinćanima 6:19, 20). Bili
smo pozvani od Boga i prihvaćanjem Njegovog poziva
i predajući se u potpunosti Njemu u posvećenju mi pri-
padamo Njemu i nikom drugom.
Činite Sve u Poniznosti — na Slavu Božju
Još jedna stvar koju treba imati na umu dok duhovno
gradimo je vitalna važnost poniznosti. Nema mjesta za
ponos dok težimo biti dio Božje građevine. Pavao kaže:
“Neka nitko ne traži svoje, nego svaki dobro drugoga”
(1. Korinćanima 10:24). Kasnije u ovom poglavlju on
dodaje: “Ne budite na spoticaj ni Židovima ni Grcima
ni crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam
ne tražeći svoju korist, nego korist mnogih, da bi se
spasili” (reci 32, 33).
Odgovarajuća poniznost pomaže držati fokus dalje
od sebe dok nastojimo duhovno graditi. Trudimo
se da zajedno kao Božji narod sagradimo Njegovu
građevinu. Ponos ili sebičnost navest će nas da gradimo
kako se nama sviđa i po svojoj i volji to će nas uskoro
odvući od Božjeg plana i namjere. Dakle, Pavao kaže:
„Što god činite, činite sve na slavu Božju” (redak 31).
Položen Temelj
Vraćajući se na 1. Korinćanima 3, ispitajmo de-
taljnije proces građenja u kojeg smo uključeni. U re-
cima 10 i 11, Apostol identificira kritični element bilo
Poniznost je ključna u izgradnji Božjeg duhovnog hrama.
Srpanj / Kolovoz 2022
koje građevine — njen temelj. Bez jakog i pravilno
postavljenog temelja, nijedna zgrada ne može izdržati
pritisak vjetra, oluja i drugih elemenata koji će prije ili
kasnije iskušati njenu snagu.
Pavao kaže: “Ja sam postavio temelj,” ali brz je
razjasniti je da temelj kojeg je položio “Isus Krist,” i
nitko drugi. Tijekom Isusove zemaljske službe, Petar
je ispravno identificirao Učitelja “Kristom, Sinom
živog Boga.” Isus je odgovorio rekavši Petru da na ovoj
“stijeni,” ili temeljnoj istini, “sagradit će svoju crkvu”
(Matej 16:16-18; Luka 6:48).
Isus je čvrst temelj svih naših napora za duhovnu
izgradnju. Prvo, samo preko njegove otkupne žrtve mi
imamo status pred Bogom i stoga imamo prednost biti
u takvom počasnom položaju. Drugo, u Kristu i njego-
voj službi vidimo krajnji primjer kako graditi duhovno,
i koristiti prave materijale. Apostoli Petar, Pavao i
Ivan govore o našoj potrebi da slijedimo, do najveće
moguće mjere, savršen Isusov primjer (1 Petrova 2:21;
Efežanima 5:2, Filipljanima 2:5, 1 Ivan 2:6).
Građevinski Materijali
Pavao identificira mnoge materijale koji bi mogli biti
korišteni prilikom podizanja ove zgrade. On navodi
da bi se „zlato, srebro, drago kamenje, drvo, sijeno,
slama,” svi mogli uzeti u obzir (1. Korinćanima 3:12).
Međutim, razmišljajući o takvom popisu, vidimo da su
neki od njih - zlato, srebro i drago kamenje — od ve-
like vrijednosti, neće izgorjeti i trajno će ostati kada su
ispravno korišteni za izgradnju na dobro postavljenim
temeljima. Ostali materijali — drvo, sijeno, slama —
jesu mnogo manje vrijednosti i lako ih se može oštetiti
ili čak potpuno uništiti čak i ako jesu pričvršćeni za
čvrst temelj.
Što predstavlja građevinski materijal kojeg je Pavao
identificirao? Odnosi se na kvalitete karaktera koji nas
identificiraju u očima Boga. Uzimajući ih obrnutim
redoslijedom, drvo, sijeno i slama dobro predstavljaju
sklonosti i teženje koje su prisutne u našem palom tijelu.
To uključuje takve karakterne osobine kao što su ido-
lopoklonstvo, ljutnja, gnjev, zloba, laž, svađa, mržnja i
zavist. Zlato, srebro i drago kamenje, s druge strane,
označavaju karakterne kvalitete ljubavi, blagosti, mira,
dobrote, milosrđa, ljubaznosti, poniznosti, krotkosti,
dugotrpljivosti i opraštanja (Galaćanima 5:19-23;
Kološanima 3:5‑9, 12‑14). Da bismo izgradili svoj
karakter u sličnost Kristu, moramo razviti karakteris-
tike predstavljene zlatom, srebrom i dragim kamenjem.
Naš duhovni graditeljski rad, kaže Pavao, biti će
testiran. On se “očituje” Bogu u svjetlo Njegovih
božanskih standarda. Testirajući nas, Nebeski će Otac
dopustiti “vatri” kušnji doći na nas (1. Korinćanima
11
Hram kako je obnovljen u Jeruzalemu u Herodovo vrijeme
3:13). Ako smo gradili neispravno na temelju Krista ili
s pogrešnim materijalima, nadgradnja našeg kršćanskog
života neće ostati. Umjesto toga, bit će spaljena i mi
ćemo pretrpjeti gubitak obećanja besmrtnosti (redak
15). Ako, međutim, gradimo zlatom, srebrom i dragim
kamenjem, naša duhovna zgrada će izdržati, pa čak
će biti i ojačana vatrenim kušnjama koje će na nas.
“Ostane li komu djelo što ga je nadogradio, primit će
plaću” (redak 14).
Božji Hram
Proširujući svoju lekciju, Pavao kaže: “Ne znate li
da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako
tko hram Božji upropašćuje, toga će upropastiti Bog
[u drugoj smrti]. Jer je svet hram Božji, a to ste vi” (1.
Korinćanima. 3:16, 17). Evo, apostol nas podsjeća na
to da je duhovna izgradnja u kojoj se trenutno nalazimo
gradnja “hrama Božjeg.” Mi smo sada ovaj hram sa
stajališta razvoja, dok se bavimo njegovim podizanjem
na čvrstom temelju Krista. Međutim, punina našeg
utvrđenja kao dijela Božjeg hrama još je budućnost,
kada će svi pojedini članovi ove simbolične nebeske
Srpanj / Kolovoz 2022
građevine vjerno dovršiti svoj zemaljski put (Otkrivenje
2:10).
Ovom razredu je dano obećanje: „Onoga koji
pobjeđuje učinit ću stupom u hramu Boga svojega... i
na nj ću napisati ime Boga svojega i ime grada Boga
svojega, novoga Jeruzalema, koji silazi s neba od Boga
mojega, i ime moje novo” (Otkrivenje 3:12). Nada da
će biti dio hrama Božjeg — njegovog prebivališta –
je zaista zapanjujuća i više nego što možemo pojmiti.
Međutim, kao što ovi reci sugeriraju, postoji još jedna
velika perspektiva vezana uz ovo. To je buduće djelo
Božjeg simboličkog svetog grada, „novog Jeruzalema,“
i njegovog hrama, koji će „sići dolje s neba.”
Ova veća perspektiva bit će blagoslov cijelom
čovječanstvu u Božjem kraljevstvu, kao što je kasnije
Ivan to prorekao ovim lijepim riječima: “I ja, Ivan, vi-
djeh sveti grad, novi Jeruzalem, gdje silazi s neba od
Boga, opremljen kao nevjesta ukrašena za muža svo-
jega. I čuh snažan glas s neba gdje govori: »Evo šatora
Božjeg s ljudima! I On će prebivati s njima, i oni će
biti puci njegovi, i sȃm Bog bit će s njima, Bog njihov”
(Otkrivenje 21:2, 3).
12
 Očistite Stari Kvasac
„Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruho-
vima čistoće i istine” (1. Korinćanima 5:8).
Korint je bio izazov. Ovo stra­-
teški smješteno trgovačko središte
bilo je a “slobodna” morska luka
i radnički grad drevnog pod­ri­
jetla, poznat po svojem niskom
moralu i razuzdanosti. Naziv
“Korinćanin” primijenjen na ženu
bila je uvreda. Pavao nam ne ostavlja nikakve sumnje u
stanje nekih iz Korinta koji su našli utočište u Kristu:
„Ili ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva
Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopok-
lonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni mužoljubi, i
tati, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici
neće baštiniti kraljevstva Božjega. To bijahu i neki od
vas; ali se opraste, ali se posvetiste, ali se opravdaste u
imenu Gospodina Isusa i u Duhu Boga našega” (1.
Korinćanima 6:9-11).
Dok je prefinjena Atena odbacila Pavla kao “br-
bljavca” ili onoga koji je pokupio i izgovorio dovoljno
lijepih riječi ali nije imao nimalo novosti za ponuditi,
čak i prije nego što ga čuje (Djela 17:18), bilo je to u
Korintu da je poruka Isusa Krista pronašla plodno tlo.
Korintska crkva je također plodno tlo za naše razma-
tranje borbe za svetost u nesvetom svijetu.
Nije iznenađujuće da se je mlada ekklezija iz Ko-
rinta morala suočiti s nekim praktičnim problemima
povezanima sa svetošću. Svetost nije samo privatna, in-
dividualna stvar, iako počinje tamo. Svaka se ekklezija
također mora boriti za kolektivnu svetost.
Danas, kao i u Korintu, „postoje razni stupnjevi
napretka među pojedinim članovima, i, kaže Pavao
(1. Solunjanima 5:14), neki su slaboumni, tješite ih;
neki su slabi, podržavajte ih; ali, premda bi trebali biti
strpljivi prema svima, upozoravajte neuredne (one koji
se udaljuju od pravog duha Kristovog). Nemojte zami-
jeniti neuredne za slabe, i tješiti ih, niti za slaboumne
i podržavati ih; nego strpljivo, brižno, upozorite
neuredne... ako ne posluša ... obilježite tog čovjeka i
nemojte se družiti s njim, da se postidi. ... Ipak nemojte
ga smatrati kao neprijatelja, nego ga opominjite kao
brata.’ Upozorava nas i na nemoralne i nepravedne
osobe, i one koji kvare (izvrću) Sveto Pismo, i tako
pretvaraju istinu Božju u laž. A sljedeći citati jasno po-
kazuju da je, prema apostolovoj procjeni, doktrinarna
neurednost među glavnima (2. Solunjanima 3:6-14;
Srpanj / Kolovoz 2022
1. Korinćanima 5:11; Efežanima 5:6-11; Rimljani-
ma 16:17; 2. Ivanova 9-11; Galaćanima 1:8,9; Titu
3:10). — Pretisak 1575
Rast prema svetosti može biti složen. Korint je
imao otvorene moralne rane kojima ecclesia kolektivno
nije obratila pažnju. Tolerirajući ove povrede protiv
božanskog standarda svetosti bili su osakaćeni kolek-
tivni napori ecclesie prema svetost. Izlažući neku vrstu
krivo shvaćenog pojma milosti i milosrđa, Korintska
ecclesia se je “uzoholila” zbog njihovog prihvaćanja
ovih otvorenih moralnih rana (1. Korinćanima 5:2).
Nisu tugovali, niti su željeli ukloniti i ispraviti nepoka-
jane prijestupnike. Za razvoj svetosti, Korintska eccle-
sia je odbacila Apostolove izričite upute: „Napisah
vam u poslanici da se ne družite s bludnicima,...ili s
lakomcima, ili s razbojnicima, ili s idolopoklonicima”
(1 Korinćanima 5:9,10). Dakle, postojala je pozadina
korespondencije koja je rezultirala onim što imamo
sačuvano kao Prva poslanica Korinćanima. To je samo
jedna od nekoliko poslanica razmijenjenih između Pav-
la i raznih članova te crkve.
Iznijet je zdravorazumski vodič za svako od naših
srca i za naše ekklesije: „Nije dobro vaše hvastan-
je! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa?
Očistite dakle stari kvasac” (1. Korinćanima 5:6,7).
Da, postoji milost i oproštenje u Kristu Isusu veći od
svih naših grijeha. Ali, „Što onda? Hoćemo li griješiti,
jer nismo pod Zakonom, nego pod milošću? Nipošto”
Trebamo biti oprani i posvećeni.
13
(Rimljanima 6:15 GNB). “Ne sudite li vi one koji su popularnost. Stoga ne bi sudili prema onome što bi
unutra?...Stoga uklonite opakoga između sebe samih” bila popularna odluka nego bi bili pravedniji. S druge
(1. Korinćanima 5:12,13). strane, neki mogu razmišljati da bi nas Gospodinov
duh ljubavi trebao usmjeri nas pokrivanje grijeha u sva-
Selektivno Slušanje Božjeg Savjeta kom trenutku: “A prije svega imajte žarku ljubav jedni
Netko bi mogao pomisliti da je osuđivanje posebna prema drugima, jer će ljubav pokriti mnoštvo grijeha”
milost Duha Svetoga. Naš Gospodin je ovako rekao (1 Petrova 4:8).
u vezi toga: “Ne sudite, da ne budete osuđeni! Jer Opet, ovdje nema proturječja. Pavao i Petar oboje
sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom žele ozdravljenje grešnika i okretanje grešnika na sve-
mjerite vama će se zauzvrat mjeriti” (Matej 7:1, 2). tost. Jakov je to jasno izrazio: “neka zna da će onaj
Osuđivanje općenito dolazi od pale ljudske prirode. koji odvrati grješnika od zabludjela puta njegova spasiti
Kako onda Pavao može reći: „niste li vrijedni suditi dušu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha” (Jakov 5:20).
sitnice? Zar ne znate da ćemo suditi anđele, a nekmoli Jedan od Pavlovih ciljeva u pisanju Druge
ono svagdanje?” (1. Korinćanima 6:2- 4). Ima li ovdje Korinćanima bio je uputiti ih dalje glede onoga koji
proturječja? je bio u grijehu, a kome je crkva presudila. “Dosta je
Osuditi drugoga za njegove grijehe je ono što protiv takvomu ona kazna od većine. Vi, naprotiv, takvomu
čega je Isus savjetovao. Ipak, ne suditi vrsti moralnih zato radije oprostite i utješite ga, da ga pretjerana
problema koji su upropastili Korintsku crkvu je također žalost nekako ne shrva” (2. Korinćanima 2:6,7). Ovo
pogrešno. Nema proturječja. Čovjek mora suditi grijes- je izrazito drugačije od ignoriranja grijeha. Praktični
ima, ali ne i grešniku. Sud pojedincima je u Gospodi- put do svetosti ne ostavlja grešnika u grijehu s ecclesi-
novim rukama (Ivan 5:22, 27). jom koja zatvara oči i to krivo označava kao “ljubav.”
Mi pojedinačno i zajedno trebamo razvijati svetost Mudrost i Ljubav u Savršenoj Ravnoteži
u prosuđivanju. Naše prosudbe moraju biti kroz leće
Dok bi mudrost i ljubav trebale biti u savršenoj
svetosti, balansirajuće ljubavi, mudrosti i pravde —
ravnoteži u borbi za svetost, moramo paziti da ne za-
prepuštajući svojstvo moći u sposobne ruke našeg nebe-
mijenimo znanje za mudrost. Pavao pojašnjava ovu
skog Otac za sada. Oni koji su sveti, i crkve koje su
razliku dok se bavi sa sporom oko hrane prinesene
svete imat će oporavak grešnika kao njihov cilj. Uspjeh
idolima. On obrazlaže da budući su idoli, osuđeni,
nije suđenje i osuđivanje grešnika (Ezekiel 33:11).
Uspjeh je eliminacija grijeha i pomirenje grešnika s
Bogom.
Priprema Za Buduće Djelo
Borba za svetost je vrlo praktična vježba u našem
razvoju kao sposobnih slugu Novog Saveza (2.
Korinćanima 3:6). Pavao to razrađuje u poslanici
Kološanima: „i po njemu, uspostavivši mir krvlju križa
njegova, sa sobom po njemu izmiriti sve, bilo ono na
zemlji ili ono na nebesima. A vas koji nekoć bijaste zlim
djelima otuđeni i u umu neprijatelji, sada izmiri u tijelu
puti njegove, kroza smrt, da vas preda se izvede svete i
bez mane i besprigovorne. Samo ako ostanete u vjeri,
utemeljeni i čvrsti i nepoljuljani od nade evanđelja koje
čuste, koje se propovijeda svakomu stvoru pod nebom,
a kojemu ja, Pavao, postadoh služnikom” (Kološanima
1:20-23).
Suočavanje s grijehom u ecclesiji možda i nije lako
ili popularno, ali svetost to ponekad zahtijeva. Vjero-
jatno, da bi to istaknuo, Pavao je s namjerom uputio
Korinćane da “sucima postave one koje se u crkvi
nimalo ne cijeni” (1. Korinćanima 6:4). Ovi “naj-
manje cijenjeni” oni vjerojatno nisu bili zabrinuti za Ljubav i Mudrost trebaju usmjeravati naš pravac postupanja

Srpanj / Kolovoz 2022 14

prazni i “ništa” iz božanske perspektive, što onda ako
se meso prineseno idolima kupuje po sniženoj cijeni na
tržnici? (1. Korinćanima 8:4-7). Ipak, dok “Sve mi je
dopušteno,” ali sve ne koristi; „Sve mi je dopušteno,”
ali neću da mnome išta vlada” (1. Korinćanima 6:12).
„A što se tiče mesa žrtvovana kumirima — znamo,
jer svi imamo znanje. Znanje uzoholjuje, a ljubav
izgrađuje” (1. Korinćanima 8:1 VB). Znanje koje
nije povezano s mudrošću, daje osjećaj sigurnosti koji
“uzoholjuje.” Mi vidjeti ovu sigurnost, kako kod ljudi
koji posjeduju točno znanje poput Pavla, mi to vidimo
tu izvjesnost i kod inače racionalnih ljudi koji su slabi i
u zabludi glede mesa.
Ljubav se druge strane “izgrađuje.” To traži odnos
koji se temelji na povjerenju. Pavao je bio spreman da
uopće ne jede meso zbog ove slabije braće: „Zato ako
jelo sablažnjava brata mojega, neću jesti mesa dovi-
jeka da brata svojega ne sablaznim” (1. Korinćanima
8:13). I još i to, slabija braća su u ovom slučaju imala
pravo glede idola. Svaki nagovještaj idolopoklonstva Božanska načela iz Svetog Pisma vodit će nas.
trebalo je izbjegavati.
Ali je li ovaj argument u odnosu na “znanje” rel- slanice. Znali su da Pavao ne želi vidjeti ih kako
evantan danas? Što bi moglo biti problem za jedan posrću. Ali oni su i točno znali što je Pavao mislio.
očiti apsurd kao što je vjerovanje u zemlju da je ravna Pavao ih opisuje kao “slabe” ili “nejake” tri puta (1.
ili neka druga zabluda ove vrste? Bi li Pavlov savjet bio Korinćanima 8:9-11). On u suštini kaže: “Ne shvaćate
primjenjiv ovdje? o čemu govorim.” Međutim, oni su još uvijek znali da
Da, željeli bismo zadržati odnos pun ljubavi. ih je Pavao volio.
Društveni stav danas bi sugerirao da kažemo: “Imate Dakle, u našim borbama za svetost i iznutra u sa-
pravo na svoje gledište, i poštujem ga, iako se ne mima sebi i unutar naših eklezija dok trčimo težimo
slažem.” Iako diplomatski, to sigurno ne bi rezultiralo za svetošću i ohrabrujmo naše bratstvo učiniti isto, da
bilo kojim pokretom prema jasnoći toga što je jasna svi dobijemo nagrada koja ne blijedi (1. Korinćanima
i nepobitna istina u pogledu “okrugle zemlje” koja 9:24-27). Ne zaboravimo da je djelo Gospodinovo, u
je “ni o što obješena” (Izaija 40:22, Job 26:7). Zar smislu da je za njegovu snagu s kojom smo opskrbljeni
suočavanje sa pogreškom nije pomoć u borbi za sve- obećano da će to ostvariti, i da onaj tko je započeo
tost? dobro djelo u nama je u stanju dovršiti ga; i on će to
Oni iz Korinta koji su se spotaknuli zbog mesa učiniti, ako mu dopustimo.
prinešenog idolima čuli su čitanje Pavlove prve po- — Richard Doctor

Srpanj / Kolovoz 2022 15

 Muževi i Žene u Crkvi
„A oženjenima zapovijedam — ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja ...
I muž, neka ne otpušta ženu”(1. Korinćanima 7:10,11).

1. Korinćanima 7:1-16 kao i na ženu. Takvim postupanjem možda se da dobro

Građani Grčke kulture pos­- svjedočanstvo drugome.
tali su izopačeni u svom pona­ 1. Korinćanima 7:25-40
šanju. Kao rezultat, apostol Pa­
vao je smatrao potrebnim dati Pavao je rekao da ne postoje muške ili ženske klasifi-
određene upute Korintskoj braći. kacije u Kristovom tijelu (Galaćanima 3:28). Stoga on
Koliko se je društvo srozalo vidi opominje i poučava da dok smo u tijelu, kao braća, mi
se u 1. Korinćanima 5:1 (ASV) gdje je brat, možda se moramo međusobno ophoditi u tom kontekstu. To je
beba u Kristu, imao spolne odnose sa svojom maćehom teško, budući da još uvijek živimo u sadašnjem tijelu od
(Reprint 2430‑1). Pavao skreće pažnju braći na to, mesa, koje je protivno duhu (Galaćanima 5:17).
rekavši da tako nešto „nije ni među poganima.” Ovo Pavlov savjet neoženjenima u recima 25-40 je njegov
ponašanje je također bilo zabranjeno prema Rimskom dobar savjet braći. On objašnjava da hitnost nečijeg
pravu. duhovnog razvoja potiče braću da ostanu samci kako bi
Trebalo je razjasniti za Novo Stvorenje pravilan od- tako mogli oduševljeno služiti Gospodinu nego u braku
nos između muškaraca i žena. Ovo nije bio novi razvoj (reci 32-34). Ali ako je netko bio oženjen, nije tre-
događaja. Nemoral između muškaraca i žena postojao bao tražiti odvajanje od njihovih supružnika. Nadalje,
je kroz vjekove. Stoga je bilo primjereno da apostol primjećuje da postoje nevolje u tjelesnim zajednicama
Pavao poučava braće u ovom pitanju. koje ne postoje kod samaca. Ipak, ako kršćanin se oženi
Pavao ih savjetuje glede načela morala, „neka svaki (“samo u Gospodinu” redak 39), oni nisu zgriješili, ali
muškarac ima svoju ženu, i neka svaka žena ima svog će se morati nositi s problemima koji se mogu razviti
muža” (1. Korinćanima 7:2). Isus je odobrio brak na kada su dvije osobe oženjene (reci 27, 28).
svadbenoj gozbi u Kani. Kasnije je on uputio svoje 1. Korinćanima 11:2-16
sljedbenike o pitanju razvoda kada su ga farizeji ispi-
tivali. Isus je rekao, „Niste li pročitali: Stvoritelj od Mnoge velike, uspješne korporacije imaju neku vrstu
početka muško i žensko stvori ih, te reče: Zbog toga organizacijske sheme uspostavljanja hijerarhije i kon-
će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu, trole unutar organizacije. Kršćanska crkva je slična sa
i bit će dvoje jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego hijerarhijom uspostavljenom u retku 3, “Ali hoću da
jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne ras- znate: svakom mužu glava je Krist, a glava ženi muž,
tavlja.” (Matej 19:4-6).
Pored načela Saveza Zakona, Pavao je imao Isusove
upute o razvodu. Nevjera je bila jedini pravi razlog da
se kršćanin razvede i ponovno oženi (Matej 19:9).
Nadalje savjetuje da se “supruga ne odvaja od muža”
i “muž ne otpušta svoju ženu” (1. Korinćanima 7:10,
11 RVIC).
U braku i muž i žena trebaju pridavati dužnu
pažnju potrebama jedni drugih (1. Korinćanima 7:5).
Pavao potiče one koji mogu, da drže celibat kao on, ali
to nije bila Božja zapovijed (1 Korinćanima 7:6,7).
Pavao izjavljuje da je bolje oženiti se nego ostati samac
i gorjeti “od strasti” (1. Korinćanima 7:9 NIV). Što
se tiče bračne zajednicu, on savjetuje (ne Gospodin)
da braća koja imaju partnera nevjernika koji je “zado-
voljan živjeti” s njima ostaju oženjeni umjesto da traže
razvod (redak 12). To se jednako odnosi i na muža Region Galacija, u crvenoj boji

Srpanj / Kolovoz 2022 16

a glava Kristu Bog.” Da to ilustrira Pavao koristi
grčki običaj (muškarci su imali otkrivene glave, a žene
pokrivene) da poduči lekciju o odnosu između Krista i
Crkve. On koristi predmet pokrivala za glavu kako bi
ilustrirao simbol poglavarstva. Brat Russell elaborira
ovo za nas:
„Neki su zaključili da budući Apostol spominje
žensku dugu kosu koja joj je po prirodi dana kao pokri-
valo, da on ne misli ništa više od toga; ali redak 6 jasno
pokazuje suprotno — da je mislio da žene ne bi trebale
pustiti samo da njihova kosa naraste dugačkom kako je
priroda predvidjela, nego da, osim toga, trebaju nositi
pokrivalo, za koje u retku 10 on izjavljuje da je znak ili
simbolično priznavanje podložnosti ili da je pod vlašću
muškarca; simboličko učenje da je cijela Crkva pod
Kristovim zakonom. Izvještaj retka 4 čini se iz prva
kao da je u sukobu sa zahtjevom da žene šute u ekkle-
sijama. Naša misao je da dok na općenitim Crkven-
im službama žena ne smije uzeti javni udio, ipak na
društvenim sastancima za molitvu i svjedočanstvo, a ne Svećenici koji nose kape
za doktrinarno podučavanje, ne bi moglo biti nikakvog
prigovora da sestre sudjeluju sa pokrivenim glavama. bilo obrazovnih u ustanovama za djevojčice niti bilo
Što se tiče te stvari ovjekovječivanja tipskog pok­ri­ kakvim privatnim učiteljima na domu] i nedostajalo im
vala njihovih glava od strane sestara, Apostol potiče je osnovno vladanje i bile su sklone ometati sastanke
na to, ali on ne kaže da je to božanska zap­o­vijed. Na- postavljajući beskorisna pitanja.”
protiv, on dodaje, „No ako netko misli biti svadljiv [u Apostol, da se nosi sa situacijom, poučio je sestre da
vezi tog predmeta], mi nemamo takvog običaja [jasan “šute u crkvama” (redak 34). Nastavljajući u retku 35,
zakon u Crkvi].” To se ne bi trebalo smatrati životno “ako hoće da nauče štogod, neka pitaju svoje muževe
važnim predmetom; iako bi svi koji žele činiti Gospodi- kod kuće.” Ova je naredba bila strogo za žene u Ko-
novu volju trebali biti specifični posebno u tom pogle- rintu i ne bi je trebalo koristiti da se ograniči sestre
du, kao i u drugim pogledima od tre­nutka kada raza- u izražavanju mišljenja na studiju grupe. Slika Krista
beru njegovu prikladnost kao simbola. Riječi, „zbog i Crkve je predočena sa pripremom ecclesia Braće i
anđela”, čini se da se odnose na odabrane starješine Sestara. “Mi, supružnici Kristovi, ne smijemo rasprav-
crkve, koji posebno predstavljaju Gos­po­dina, Glavu, u ljati ili poučavati u Crkvi, nego slušati glas naše Glave;
ekklesijama. (Otkr. 2:1)” 1 poslušati njegovu riječ” (Reprint 194:1, Q662:2).
Osim toga, u Tabernakulskom uređenju, pods­
većenici (koji predstavljaju Crkvu) nosili su “kape” Sažetak
(Izlazak 28:40, KJV) za koje brat Russell sugerira da Apostol je imao mnogo toga za poučiti o pravilnom
su “pokrivale njegovu glavu, da bi se pokazalo da on odnosu između muškaraca i žena u Crkvi. Što se tiče
nije glava svećenstva, već samo član Tijela. Bog je dao njegovog savjeta, Apostol je napisao: “Neka svatko
Isusa da bude glava nad svime u Crkvi, koja je njegovo bude posve uvjeren u svoje mišljenje” (Rimljanima
Tijelo (Efežanima 1:22, 23). Upravo iz tog razloga 14:5) kroz primjenu posvećenog razuma i poniznosti.
Pavao inzistira na tome da ženska glava treba biti Neka bi smo svi razmatrali ovdje predstavljene simbole
pokrivena kao pokazatelj da ona nije glava.” 2 i shvatili misao o poslušnosti uređenju našeg nebesk-
1. Korinćanima 14:34, 35 og Oca kako ga je on ustanovio u Crkvi svoga Sina.
Amen.
Tenor ovog odlomka je drugačiji u kontekstu od dru- — Michael Costelli
gih od strane Apostola. U Reprintu 1551, Brat Rus-
__________
sell citira prof. Beckera s obzirom na neke od žena koje
je Pavao susreo u Korintu. “Kad su korintski muškarci (1) Svezak 6, Novo Stvorenje, Studije Svetog Pisma, stranice
postali Kršćani, i ... doveli sa sobom svoje žene na 271, 272.
sastanke Crkve, žene su bile u velikom neznanju [nije (2) Tabernakulske Sjene, stranica 36.

Srpanj / Kolovoz 2022 17

 Stoga Svetkujmo
„Očistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto — kao što i jeste beskvasni. Jer je i pasha
naša, Krist, za nas žrtvovana” (1. Korinćanima 5:7).
Je li vam se učinilo čudnim da
se gornji tekst, kojeg koristimo
svake godine na našoj Spomen
-svečanosti, nalazi u istom kon-
tekstu sa “takvom bludnosti kak-
va se ni među poganima ne spo-
minje” (redak 1)? Pavao dodaje
u retku 8: “Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s
kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima
čistoće i istine.” Kako ovo možemo razumjeti?
Apostol Pavao ukazuje na antitipsku primjenu
“Krista naše Pashe.” On se bavi potrebom za čišćenjem
od „starog kvasca” — djela tijela poput bluda, zlobe,
zavisti. Pavao je želio da ta “djeca u Kristu” shvate
da je to volja Božja, “to jest vaše posvećenje” (1. Sol-
unjanima 4:3). Znanje i primjena pripisane zasluge
Isusa Krista omogućuje odvijanje procesa posvećenja.
Ali moramo se očistiti od starog kvasca grešnih postu-
paka da možemo pravilno uzimati simbole Spomen
svečanosti. Ne radimo to samo jednom godišnje u vri-
jeme Spomen svečanosti, nego tijekom cijele godine.
Imajmo ovaj um u sebi — um Isusov — proučiti
njegov primjer, a zatim „slijediti ga.” To nas izdvaja
od svijeta i njegovih grešnih praksi. Biblijsko razumi-
jevanje je osnažujuće gorivo za istiskivanje grešnih,
svjetovnih požuda i praksi. To zahtijeva svjestan, sva-
kodnevni napor pomnog pregleda svake misli, riječi i
djela u našim životima.
Očistite Kvasac
Kao i Korinćani ovdje, i braća kroz Evanđeosko
Doba, to je kolektiv trud da pomognemo jedni dru-
gima. To znači brinuti se za najbolje duhovne interese
svakog člana pojedinačno i tijela u cjelini. Svatko od
nas ima individualnu odgovornost za čišćenje kvasca
u našim srcima. Ali mi imamo i kolektivnu odgovor-
nost za dobrobit naše vlastite ekklezije. Moramo is-
pravno postupati u oči Gospodinovim ako postoje teški
prekršaji moralnosti u ecclesiji. Ostavljeni neriješeni,
oni bi kontaminirali cijelu ekleziju. “Zar ne znate da
malo kvasca sve tijesto ukvasa?” (redak 6)?
“Očistite se, vi koji nosite posude GOSPODNJE,” i
“slijedite ... svetost, bez koje nitko neće vidjeti Gospodi-
na” (Izaija 52:11, Hebrejima 12:14). Trebali bismo to
učiniti u najboljoj mogućoj mjeri — u „iskrenosti i u istini.”
Srpanj / Kolovoz 2022
Pavao napominje da ne možemo izbjeći bavljenje s
nemoralnim ljudima u svijetu. Međutim, to ne bi tre-
bao biti slučaj u našoj vlastitoj ekklesiji, pogotovo ako
su brat ili sestra zaručeni u nemoralu. Treba im pomoći
da prođu proces ispravljanja kojeg je opisao naš Gos-
podin u Mateju 18. Cilj je „spasiti grešnike od zablude
njihovih putova,” dovodeći ih natrag Kristu, i na kraju,
u puno zajedništvo ekklesije.
Apostol upozorava kršćane da izbjegavaju druženja
s onima koji imaju grešne postupke i neposvećeno
razmišljanje. Takvo druženje može biti vrlo neproduk-
tivno za naš krajnji cilj - učiniti “naš poziv i izbor sig-
urnim” (Psalmi 1:1).
U 1. Korinćanima 11 apostol nas još jednom
prisjeća na Spomen večeru. Ovdje Pavao govori o is-
pravnim i neispravnim postupcima u uređenju Crkve
i važnosti pravilnog vladanja u očima Božjim. On
upućuje braću na prihvatljive i neprihvatljive stavove,
prakse i žrtve kao kršćana. Neki očito ne razumiju ova
svojstva. Bilo je podjela u crkvi u Korintu (redak 18).
Neki su dolazili na večeru Gospodinovu mrzovoljni,
žedni i pijani kao da je to uobičajena večera. Pavao ih
kori u 1. Korinćanima 11:22. “Pa zar nemate kuća da
jedete i pijete? Ili crkvu Božju prezirete i postiđujete
one koji nemaju? Što da vam reknem? Da vas poh-
valim u tome? Ne hvalim vas.” Neki nisu prihvatili ovu
svečanu priliku sa ozbiljnosti traženog poštovanja.
Pasha u Egiptu
18

Neki misle da je to gornja soba
Apostol Pavao podsjeća Korinćane na razlog za, i
na pravilan način za, obilježavanje smrti našeg Gospo-
dina. Ako netko dođe na ovu večeru s krivim stavom
srca, ili ne poštuje ono što znači, onda oni dolaze na nju
“nedostojno” i neispravno. Neki od tih ranih kršćana
su u neznanju dolazili na Spomen večeru i bilo bi im
u skladu s tim suđeno od Boga (Hebrejima 12:5-7).
Trebali su doći na ovu gozbu s razumijevanjem što su
slavili: spomen na Gospodinovi žrtvenu smrt i otkupnu
žrtvu koju je dao za život svijeta.
Pavao dalje navodi sekundarnu primjenu (1.
Korinćanima 10:16,17). Vjerom uzimamo pripisanu
zaslugu Isusove žrtve za naše opravdanje i postajemo
dio njegova tijela sa stajališta doktrine o žrtvi za grijeh
(Levitski zakonik 16:11, 14-15, Hebrejima 13:11-
13). Dok je Spomen večera prvenstveno o Isusu, On
poziva svoje Apostole i učenike Evanđeoskog doba na
zajedničko sudjelovanje u žrtvovanju sa njim, uzimajući
pripisanu zaslugu žrtve da postanemo stopljeni zajedno
s njim kao dio njegova tijela (Kološanima 1:24, Djela
apostolska 9:4, Hebrejima 2:11). 1. Korinćanima
10:17 (KJV) kaže: “Jer mi, mnogi, jedan smo kruh,
jedno tijelo. Ta svi smo dionici jednoga kruha.” 1
­Dakle, Pavao daje još više uvida u riječi našeg Učitelja
u 1. Korinćanima 11:23-25.
Večera našeg Gospodina i Duhovna Bolest
Neki od Korinćana bili su bolesni. Možda su izgubili
razumijevanje simbola, a njihov način života odražavao
je duhovnu letargiju. Drugi su bili u opasnosti da će u
Srpanj / Kolovoz 2022
potpunosti zaspati (Hebrejima 6:4-6)
i postajali su mrtvi za duhovne stvari.
Kako je to tužno. Stoga, ispitajte sebe
- vlastita srca, razumijevanja, i motive
— i napravite ispravke prije nego što
dođete na večeru Gospodinovu. Nemo-
jte biti bezbrižni o tome! “Budite sveti”
i u načinu i duhu u kojem dolazite (1.
Petrova 1:16).
U 1. Korinćanima 10:16,17 (Dia-
glott), Pavao govori o tome što znači
sudjelovati na Gospodinovoj večeri, os-
obito sa stajališta “zajedništva” članova
tijela. Apostolova nadahnuta poanta
je da prihvatimo svoje posvećenje oz-
biljno i da pažljivo proučavamo, ne
samo antitipske lekcije iz Izraelskog
iskustva nego naše vlastito pokoravanje
Isusovom modelu. Izraelci su pali u
obožavanje idola i racionalizirane tjelesne želje. Mrm-
ljali su, bludničili i „ustali plesati“ (1. Korinćanima
10:7-10 KJV ).
Idoli mogu biti više od kipova. Oni mogu biti sve
čemu kršćanin pridaje više pažnje nego našem Bogu i
našoj odgovornosti prema našim posvećenjima. Idoli su
neumjerene sklonosti prema stvarima kao što su: naši
domovi, poslovi, sport, hobiji, slavne osobe (čak i u
Crkvi! 1. Korinćanima 3:21-23), obitelji, vrijeme za
igru na kompjuteru, mobitelu, televizija itd.
Zajedničko sudjelovanje u krvi Kristovoj i kruhu ko-
jeg lomimo znači da se mi udubljujemo, bez obzira na
naše legitimne i ispravne obiteljske obveze, u obožavanje
i vrijeme za Boga i u uranjanje u Njegovu volju. Ovo
sudjelovanje zahtijeva izlijevanje naše “duše u smrt”
žrtvovanjem našeg vremena, talenata, utjecaja i sredstva
do stupnja progonstva, patnje i smrti. Hodajmo poniz-
no, vjerno, iskreno i sa fokusiranim posvećenjem našem
Bogu - bježeći od zemaljskih idola i grešnih postupaka.
Rastimo u ljubavi Kristovoj izgrađujući jedni druge u
našoj presvetoj vjeri i polažući naše živote za braću kao
što je naš Učitelj učinio za nas (1. Ivanova 3:14,16;
Ivan 10:7-18)!
Neka svaki od nas usvoji Isusov duh, riječi i primjer
Isusa, te slijedimo Pavla kao što je on slijedio Isusa i
činimo SVE na slavu Božju.
— Larry McClellan
__________
(1) RVIC Margina: „Ili, videći da postoji jedan kruh, mi, koji smo
mnogi, jedno smo tijelo:”
19
 Jednim Duhom...
„A o duhovnim darovima, braćo, ne bih htio da ste u neznanju” (1. Korinćanima 12:1).

Jedna vitalna tema o kojoj je
govorio apostol Pavao u Prvoj
Korinćanima bilo je djelo Duha
Svetoga u Crkvi. Ovaj rad je
bio ključan za osnivanje crkve u
početku Evanđeoskog Doba, i
pojedinačno i kolektivno. “Jer po
jednom smo Duhu svi mi kršteni u jedno tijelo, bilo
Židovi ili Pogani, bilo robovi ili slobodnjaci. I svi smo
napojeni jednim Duhom” (1. Korinćanima 12:13).
Prvo Djelo — Začeće Duhom
Božji Sveti Duh pomogao je Crkvi na dva važna
načina. Prvo, kroz začeće Svetim Duhom, embrij No-
vog Stvorenja je bio započeo u svakom vjerniku čije je
posvećenje bilo prihvaćeno od nebeskog Oca. Apos-
tol objašnjava: “Stoga, ako je tko u Kristu, novo je
stvorenje; staro je nestalo, gle, sve je novo nastalo” (2.
Korinćanima 5:17). Pavao u Efežanima 1:13 dodaje:
„U njega ste se i vi pouzdali, pošto ste čuli riječ istine,
evanđelje svoga spasenja, u njemu ste i, nakon što ste
povjerovali, zapečaćeni obećanim Duhom Svetim.”
Primanje Božjeg Svetog Duha je naznačilo da je
pojedinac bio duhovni sin Božji. “A zato što ste si-
novi, poslao je Bog u vaša srca Duha Sina svojega koji
viče: “Abba, Oče!’” (Galaćanima 4:6). “Sâm Duh
svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja”
(Rimljanima 8:16 KJV). Apostol Ivan je to potvrdio u
1. Ivanovoj 3:1, 2: “Gledajte kakvu nam je
ljubav Otac darovao, da se zovemo sinovima
Božjim. Zbog toga nas svijet ne poznaje jer
njega nije upoznao. Ljubljeni, sada smo si-
novi Božji i još se nije pokazalo što ćemo biti.
A znamo: kad se on pojavi, bit ćemo njemu
slični, jer ćemo ga vidjeti kao što jest.”
Posjedovanje Božjeg Svetog Duha kao
Novo Stvorenje je zalog ili predujam za
budućnost, duhovne nagrade koju je Bog
obećao (Rimljanima 2:7; 1. Petrova 1:3, 4;
2. Petrova 1:4). Duh Sveti „je zalog naše
baštine sve do otkupljenja stečenih, na hvalu
njegove slave” (Efežanima 1:14).
traciju: tijelo Kristovo. „Jer kao što je [ljudsko] tijelo
jedno, i ima mnogo udova, a svi udovi tog jednog tijela,
iako ih je mnogo, jedno su tijelo: tako je i Krist. Jer po
jednom smo Duhu svi mi kršteni u jedno [Kristovo]
tijelo, bilo Židovi ili Pogani, bilo robovi ili slobodn-
jaci. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer ni tijelo
nije jedan ud, nego mnogi” (1. Korinćanima 12:12-
14). Začećem Božjim Svetim Duhom čovjek postaje
član Kristova tijela. Pavao nastavlja: “Ali sada je Bog
udove, svakog pojedinog od njih, postavio na tijelu
kako je htio. A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo
tijelo? No sada postoje mnogi udovi, ali je jedno tijelo”
(1. Korinćanima 12:18-20).
Ovakav raspored tijela bio je Božja ideja. “Ali je
Bog sastavio tijelo i dao veću čast onome dijelu kojemu
to nedostaje, da ne bude razdora u tijelu, nego da se svi
udovi jednako brinu jedan za drugoga. I kad trpi jedan
ud, trpe zajedno svi udovi; ili kad je jedan ud poštovan,
svi se udovi raduju s njim. A vi ste tijelo Kristovo, a
zasebno udovi” (1. Korinćanima 12:24-27).
Udovi Kristovog Tijela
Začeće Duhom Svetim okupilo je Isusove sljedbe-
nike u jednu organizaciju — Kristovo tijelo. Budući
da ljudsko tijelo ima različite udove s različitim uloga-
ma, Pavao je objasnio da je to istina i s Kristovim
sljedbenicima. Korintska braća razvila su raskol i
podjele oko njihovih preferencija prema učiteljima (1.

Tijelo Kristovo
U 1. Korinćanima 12 Pavao identificira
Isusove sljedbenike koristeći daljnju ilus- Ruševine Korinta

Srpanj / Kolovoz 2022 20


Pavao liječi u Listri
Korinćanima 1:11-13; 3:1-7). Pavao implicira da je
među braćom bilo podjela na temelju njihovog položaja
u tijelu Kristovom. “Ako bi noga rekla: “Zato što nisam
ruka, nisam od tijela,” zar stoga nije od tijela? Ako bi
i uho reklo: “Zato što nisam oko, nisam od tijela,” zar
stoga nije od tijela? Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje
bi bio sluh? Kad bi sve bio sluh, gdje bi bio njuh?” (1
Korinćanima 12:15-17).
Pavlova formulacija riječi sugerira da su neka braća
- možda Grci, robovi i žene - mogli osjetiti da je njihov
položaj u tijelu bio toliko mali ili nebitan da nisu bili
ravnopravni članovi. To je bio pogrešan zaključak. “Ali
sada je Bog udove, svakog pojedinog od njih, postavio
na tijelu kako je htio” (1 Korinćanima 12:18). Svaki
član je bio postavljen u Kristovom tijelu upravo tamo
gdje ih je Bog želio, kako za njihov individualni rast
tako i za opće dobro (1. Korinćanima 12:7).
Zatim, u 1. Korinćanima 12:21-24, Pavao gleda na
situaciju s druge strane. Možda su istaknutiji od braće
- Židovi, slobodni i muškarci — zauzimali prezirne
poglede na druge. “I oko ne može reći ruci: “Ne tre-
bam te”, ili opet glava nogama: “Ne trebam vas.’” Bog
je organizirao tijelo kako bi najbolje iskoristio talente,
iskustva i položaj svakoga od njih za njihovu dobrobit i
dobrobit cijelog tijela.
Pavao nastavlja: „Naprotiv, puno su više potrebni
oni udovi tijela koji se čine slabijima. A oni udovi tijela
za koje mislimo da su manje časni, njima poklanjamo
veću čast. I naši nepristojni dijelovi imaju više pristo-
jnosti, a naši pristojni dijelovi nemaju tu potrebu. Ali je
Bog sastavio tijelo i dao veću čast onome dijelu kojemu
to nedostaje, da ne bude razdora u tijelu, nego da se svi
Srpanj / Kolovoz 2022
udovi jednako brinu jedan za drugoga” (1. Korinćanima
12:22-25). Moramo imati istu brigu za sučlanove
tijela bez obzira na njihov ili naš položaj u tijelu.
Zatim, apostol identificira ove različite uloge i
pozicije točnije. “I neke je Bog postavio u crkvi: prvo
apostole, drugo proroke, treće učitelje; zatim čudesa,
onda darove ozdravljanja, pomoći, upravljanja, različite
jezike. Jesu li svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi
učitelji? Jesu li svi čudotvorci? Imaju li svi darove oz-
dravljanja? Govore li svi jezike? Tumače li ih svi?” (1.
Korinćanima 12:28-30).
Drugo Djelo — Darovi Duha
Dok objašnjava različite pozicije u koje je Božji Duh
stavio braću, Pavao opisuje drugo djelo Duha Sveto-
ga u ranoj crkvi, darove Duha. “A svakome se daje
očitovanje Duha na korist. Jer jednome se po Duhu daje
riječ mudrosti; a drugome riječ znanja po istom Duhu;
a drugome vjera po istom Duhu; a drugome darovi oz-
dravljanja po istom Duhu; a drugome činjenje čudesa;
a drugome prorokovanje; a drugome raspoznavanje
duhova; a drugome različite vrste jezika; a drugome
tumačenje jezika” (1. Korinćanima 12:7-10).
Brat Russell objašnjava u Reprintu 5224: “Ti su
darovi bili naširoko distribuirani u ranoj Crkvi, i bili
su čudesni. Neki koji je primio dar Duha govorio je
jedan jezik a neki drugi, kojih su imali prethodno bez
znanja; neki su imali dar tumačenje stranih jezika koje
su drugi govorili; neki su primili dar ozdravljenja; a
neki su imali moć činiti druga čuda.
“Ovi su darovi imali trostruku svrhu: (1) Oni su
dokazali Božju naklonost i da je to došlo kroz Krista, i
stoga je to dokazivalo da je on bio uzašao, i da je cijelo
njegovo djelo otkupljenja bilo zadovoljavajuće za Oca.
(2) Bili su dokazi javnosti da je Bog bio s tim ljudima.
To bi navelo ljubitelje Boga kako bi istražili poruku
koju su čuli. (3) To su bila uvjerenja samim učenicima
da slijede pravi put, i da ih je Bog blagoslovio i vodi ih.
“Sva ta iskustva, neophodna za uspostavu rane
Crkve, došla su u vrijeme kada je takva manifestacija
bila najpotrebnija. Prva Crkva nije mogla hodati po
vjeri kao i mi. Trebala im je pomoć viđenja, u mjeri u
kojoj je to bilo odobreno; jer oni nisu imali Novi Zav-
jet. Nisu imali upute od Boga osim onih koji su došli
ovim kanalima.
“Kad bi se okupili, jedan bi progovorio na
nepoznatom jeziku. Drugi bi ustao u drugom dijelu
publike, i sa snagom koja nije bila njegova dao bi
tumačenje stranog jezika kojim se služio govornik u
‘jezicima’. To je svakog dana okupljalo braću, osobito
prvoga dana u tjednu. Oni su željeli imati zajedništvo i
21
pouku; i na taj način su ga dobili, Bog ih je vodio u po-
gledu poruka dostavljenim im u nepoznatim jezicima i
tumačenjima.”
Ti su darovi 1 pomogli u opskrbi braće s Evanđeoskom
porukom dok se Novi Zavjet zapisivao. Dalo je ranoj
crkvi razumijevanje koje je trebala da se razvije u Kris-
tovu sliku i da hoda u Božjoj volji (Rimljanima 8:29).
Ti su darovi završili unutar kratkog vremena nakon
smrti apostola jer su bili predani samo vjernicima kroz
polaganje ruku apostola (Pretisak 2742, Djela 8:12-
20).
Željeti Bolje Darove
Međutim, činilo se da postoji problem među Ko-
rintskom braćom glede dara govorenja na različitim
jezicima. 1. Korinćanima 14:1-33 sugerira da braća
s ovim darom nisu ga uvijek koristila za izgraditi tijelo.
Govorili bi u jezicima kada nitko nije bio prisutan da
bi protumačio dovodeći do zbrke, a ne izgradnje tijela
(reci 2, 4, 6‑9, 11‑13, 14, 16, 17, 22‑23, 33). Oni su Pavao, duhovni savjetnik Korinćanima
“govorili u zrak” (redak 9) i možda pokušavali privući
pažnju na sebe i njihov dar. Pavao je potaknuo braću,
mo mogli upoznati ono što nam je od Boga darovano”
“budući da ste revni za duhovnim darovima, tražite
(1. Korinćanima 2:12). Neka nas Božji Duh nastavlja
kako biste se njima odlikovali za izgradnju crkve!” (re-
voditi putevima istine i pravednosti i pomagati nam da
dak 12). „Jer je veći onaj koji prorokuje [govori pod
rastemo u Kršćansku zrelost.
nadahnućem Duha] nego onaj koji govori jezike, osim — Ernie Kuenzli
ako to protumači, da bi se izgrađivala crkva” (redak __________
5). Dok je dar jezika preminuo, princip koji je Pavao
naglasio još uvijek ostaje. “Neka sve bude na izgrad- (1) Napomena urednika: Alternativno, spomenuti darovi u 1.
Korinćanima 12 možda nisu čudesni darovi. Oni mogu biti kako
nju” (redak 26). mi kažemo dijete je nadareno, tj. sposobno učiti jezik ili fizičke
Kao što je napisao apostol Pavao, djelo Svetog vještine.
Duha je bilo od vitalnog značaja za uspostavu rane Grčka riječ je karizma (iz koje dolazi engleska riječ “grace”). Ra-
crkve. Jednako je bitno za dovršetak crkve na kraju nije se ta riječ koristila u 7:7, “svatko ima svoj dar od Boga”, koji
Evanđeoskog Doba. Dok su darovi Duha završili, je u skladu sa “sposobnošću.” Tri puta riječ je korištena za liječenje
Božji Duh sveti nas je začeo kao Nova Stvorenja u u ovom poglavlju, 12:9, 28, 30. U retku 4, “postoje različitosti
darova.” Redak 31 kaže tamo su “veći darovi” od ovih. U 14:18
Kristu, identificirao nas kao sinove Božje, stavio nas u Pavao kaže: “Ja govorim u jezicima više od svih vas.” Zašto? Jer
Kristovo tijelo, prosvijetlio nas s obzirom na duhovno naučio je više jezika (čak i ako ne i “barbarski”). Dakle, ako dođe
istine i vodi nas prema Božjoj volji. “A mi nismo primi- strani Kršćanin, onda postoji potreba za “tumačenjem jezika”
li duha ovog svijeta, nego Duha koji je od Boga, da bis- (14:10).

Srpanj / Kolovoz 2022 22

 Mnogo Izvrsniji Put Ljubavi
„Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga; jer ljubav je od Boga, i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i
poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer Bog je ljubav”(1. Ivanova 4:7,8)
Kršćani općenito znaju da
je 1 Korinćanima 13 “poglav-
lje o ljubavi” u Bibliji, baš kao
što znaju da nam Ivan 3:16
govori da je Božja ljubav prema
čovječanstvu bila tako velika da
je dao svog jedinog Sina da umre
da nas sve otkupi.
Odnos između ova dva odlomka je važan. Pavao,
u svom pismu Korinćanima, opisuje mnoge aspekte
ljubavi po ponašanja ili radnje koje ona izaziva. Ivan
opisuje najveću demonstraciju ljubavi koju znamo —
Bog žrtvuje život svoga jedinoga Sina, a Isus dragovolj-
no polaže svoj život kao žrtvu za otkupljenje svih ljudi.
U određenom smislu, Božje djelovanje bilo je
neizbježno jer nam Ivan kaže da “ljubav dolazi od
Boga” i “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:7,8). Sama
suština Boga ga je potaknula da spasi čovječanstvo od
grijeha i smrti. “Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema
nama tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro
za nas” (Rimljanima 5:8).
Ono što smo opisali kroz svjedočanstvo Svetog Pis-
ma je “božanska ljubav” - ljubav Božja, ljubav koja
dolazi od Boga, ljubav koja je bit Njegove prirode i
karakter. To je ono što apostol Pavao pokušava opisati
i pomaže nam razumjeti u 1. Korinćanima 13. Na-
kon rasprave o darovima svetog Duha u 12. poglavlju,
zaključuje i vodi u 13. poglavlje izjavom: “Ali vi čeznite
za najboljim darovima! A ja ću vam pokazati još iz-
vrsniji put” (1. Korinćanima 12:31).
Agape
Na izvornom jeziku Novog Zavjeta, sve riječi za
“ljubav” u dosad citiranim Biblijskim recima su Grčka
riječ agape (ili glagolski oblik, agapao). Također, svaki
put kada nalazimo riječ “ljubav” u 1 Korinćanima 13,
to je grčka riječ agape. Što je agape ljubav?
Dok je agape božanska ljubav, Božja ljubav ona je
također uobičajena riječ za ljubav u Novom Zavjetu.
Pojavljuje se 257 puta. Sljedeća riječ koja je najviše
uobičajena a koje se prevodi “ljubav” je phileo (nježna
naklonost) pronađena 54 puta i philadelphia (ljubav
prema našoj braći) viđena 7 puta.
Često korištena definicija agape je da to je bezuv-
jetna ljubav — ljubav koja nije motivirana bilo kakvim
Srpanj / Kolovoz 2022
vlastitim interesom. Ne postoje “ako” i “tada” pove-
zani s ovom vrstom ljubavi, kao što je: “Ako ćeš ti to
učiniti za mene, onda ću te ja voljeti.” Agape je ljubav
koja ne postavlja zahtjeve prema onome tko je voljen
da bi bio primatelj takve ljubavi. To je ljubav koja ne
očekuje ništa zauzvrat. To je ljubav čak i za one koje
bismo mogli smatrati neprijateljima. Isus se osvrnuo
na ove točke kada je rekao: “Jer ako ljubite one koji
vas ljube, kakva li vam je hvala? Jer i grešnici ljube
one koji njih ljube ... Nego, ljubite neprijatelje svoje, i
činite dobro, i pozajmljujte ne nadajući se ničemu, pa
će vam biti velika nagrada, i bit ćete djeca Svevišnjega.
Jer je on dobrostiv prema nezahvalnima i zlima” (Luka
6:32, 35).
Druga definicija agapea temelji se na ljubavi
temeljenoj na istovjetnostima. Na primjer, mogli bis-
mo pomisliti ili reći: „Ti si bližnje ljudsko biće (kao
ja), zato te volim.” Ili: „Ti si stvorenje od Boga, sto-
ga te volim jer volim i pazim sve što je moj Stvoritelj
napravio.” Ili, „Ti si suputnik na Uskom putu koji vodi
u život; dakle, ja ću te cijeniti i učiniti sve što mogu da
te ohrabrim i pomognem ti.” Ova koncepcija agapea
sugerira da postoji određena dužnost ljubavi i brige
koju mi dugujemo jedni drugima zbog zajedničke kara-
kteristike između nas. Stoga, neki Biblijski priručnici
objašnjavaju agape kao ljubav na temelju principa.
Ovdje su definicije iz tri izvora.
Ljubav i dobrota spajaju obitelj.
23
 ● „Agape je spontana ljubav, bez obzira na ‘pra-
va.’” To je ljubav koja se temelji “na principu” (The
Companion Bible, E.W. Bullinger, urednik).
● Agape se “općenito pretpostavlja da znači moral-
na dobra volja koja proizlazi iz poštovanja, načela ili
dužnosti, a ne privlačnosti ili šarma...voljeti nezaslužne,
usprkos razočarenju i odbijanju ... Ipak agape ima
više veze s moralnim načelom nego sa sklonošću ili
naklonošću, to nikada ne znači hladna religiozna ljuba-
znost iskazana samo iz dužnosti, kako Biblijski prim-
jeri... dokazuju” (Baker Enciklopedija Biblije, Walter
A. Elwell, urednik).
● Vine’s Expository Dictionary of New Testament
Words sadrži predivno temeljitu raspravu o ljubavi
agape: “Agape i agapao koriste se u NZ (a) za opi-
sivanje stava Boga prema njegovu Sinu, (Ivan 17:26);
ljudskoj rasi, općenito (Ivan 3:16, Rimljanima 5:8), i
onima koji vjeruju u Gospodina Isusa Krista osobito
(Ivan 14:21); (b) da prenese Njegovu volju Njegovoj
djeci u vezi s njihovim stavom jednih prema drugima
(Ivan 13:34), i prema svi ljudima (1. Solunjanima
3:12, 1. Korinćanima 16:14, 2. Petrova 1:7); (c) da Ljubite jedni druge ...
izrazi bit Božje naravi, (1. Ivanova 4:8).
“Ljubav se može spoznati samo iz djela na koja naše obitelji, bračnog drua, suradnici i braća, govoreći
potiče. Božja ljubav se vidi u Njegovom daru Sina, stvari ili ponašati se na načine koji nas mogu iznena-
(1. Ivanova 4:9, 10). Ali očito to nije ljubav iz samo- diti ili iritirati. Ljubav bi nas trebala usmjeravati da
zadovoljstva, ili naklonosti, to jest nije bila izvučena iz budemo strpljivi i da prihvaćamo te razlike.
nikakve izvrsnosti u svom predmetu (Rimljanima 5:8). Kada su te razlike ili iritacije pritisak našem strpljen-
Bilo je to pokazivanje božanske volje u namjernom iz- ju i osjećamo da moramo nešto reći, ljubav bi nas tre-
boru, napravljenom bez pripisivog uzroka osim onoga bala spriječiti da govorimo oštro. Dakle, ljubav je ljuba-
koji leži u naravi samoga Boga (usp. Ponovljeni zakon zna u svom izrazu.
7:7, 8). Ljubav nije ljubomorna. Ne zavidi što drugi imaju
“Ljubav je imala svoj savršeni izraz među ljudima u ili uživaju. Agape ljubav u svojoj srži traži i čini ono
... Isusu Kristu (2. Korinćanima 5:14, Efežanima 2:4, što je dobro za i blagoslovit će druge, čak i na osobni
3:19, 5:2), kršćanska ljubav je plod njegova Duha u trošak ili gubitak. U pružanju otkupnine, i Bog i Isus su
kršćaninu (Galaćanima 5:22). to pokazali. Ljubomora i zavist su suprotni od agape.
“Kršćanska ljubav... usmjerena prema braći, ili pre- Trebali bismo biti oprezni da uočiti bilo kakvu sklonost
ma ljudima općenito, nije impuls od osjećaja, ne ide da budemo zavidni na odnose, posjede ili mogućnosti
uvijek od prirodne sklonosti, niti se troši samo na one drugih.
kojima je neka srodnost otkrivena. Ljubav traži dobro- Ljubav se ne hvali i nije arogantna. Ljubav bi nas
bit svih (Rimljanima 15:2) i nikome ne čini zlo (Rim- trebala spriječiti da se razmećemo sa posebnim djelima
ljanima 13:8-10); ljubav traži priliku da učini dobro koja smo učinili ili uspjesima koje imamo. Ponekad je
za ‘sve ljude, a posebno za one koji su ukućani vjere’ to vrlo teško učiniti kada ste učinili nešto posebno za
(Galaćanima 6:10). Vidjeti dalje 1. Korinćanima 13 i drugu osobu ili imate osobni uspjeh, a drugo čini se da
Kološanima 3:12-14” (naglasak dodan). osoba to ne primjećuje ili ne cijeni.
1. Korinćanima 13 je izvanredno temeljit opis Ljubav nije neuljudna. Nije nepristojna. Ljubav nas
agape ljubavi kojeg je dao Apostol Pavao — kako se usmjerava da djelujemo i govorimo primjereno i raz-
očituje kroz radnje, izdržljivost strpljivost, toleranciju i borito u svim situacijama, bez obzira na djela ili riječi
suzdržanost. drugih.
On kaže, prvo, da je ljubav strpljiva. Svi smo jedin- Ljubav nije sebična. Tako je lako u našim stresnim
stveno različiti pa čak i oni koji su nam bliski, poput životima da prvo razmišljamo o tome “što mi treba.”

Srpanj / Kolovoz 2022 24

Ali ako ljubav kontrolira naše srce, ona će usmjeravati
da prvo pazimo na interese drugih.
Ljubav se ne naljuti lako. Ljubav neće pretpostav-
iti da povremeno neugodno raspoloženje ili komentar
drugog je osobni napad ili kritika. S ljubavlju pod pot-
punom kontrolom, takve prigode se neće pretvoriti u
rasprave ili oštre razmjene.
Ljubav ne vodi evidenciju o nepravdama koje dru-
gi rade. Neće “pisati izvještaj.” Ljubav će oprostiti
pretrpljenu nepravdu i odbaciti iskušenje da to kasnije
iznosi.
Ljubav ne uživa u zlu, nego se raduje s istinom.
Ljubav nas sprječava da likujemo nad tuđim greškama,
propustima ili nesrećama. Ljubav nas podsjeća: “I ja
imam mana,” zpažaj dobro u drugima i raduj se tome.
Ljubav podnosi sve. Podnijeti će nesporazume i
boli koji se javljaju se u bilo kojem ili svakom odnosu.
Pokrit će te stvari u nadi da će rješenje za probleme
mogu pronaći, barem na kraju. Važno je da nikada ne
dopustite svom srcu postati otvrdnuto prema drugome.
Ljubav uvijek vjeruje. Ona uzima izjave i djela dru-
gih po izvanjskoj vrijednosti. Ne čita skrivene motive u
onome što drugi govore ili čine.
Nada ljubavi nikada ne blijedi. Uvijek se nada
najboljemu. Nada iz ljubavi u pozitivan ishod ili
Srpanj / Kolovoz 2022
rješavanje problema nastavlja se čak i kada su dokazi
za to oskudni.
Ljubav uvijek ustraje. Ljubav može nadživjeti svaku
moguću poteškoću.
Pavlova konačna izjava o ljubavi je da je ona nikad
ne prestaje. Baš kao što Božja riječ nikada ne izostaje
da ostvari ono što želi (Izaija 55:11), agape, koji dolazi
od Boga, nikada ne prestaje. Božja ljubav nadmašuje
svojevolju ljudskog roda. Njegova ljubav uspjet će spa-
siti čovječanstvo s ruba potpunog neuspjeha.
„I mi smo upoznali i povjerovali u ljubav koju Bog
ima prema nama. Bog je ljubav i tko prebiva u ljubavi,
u Bogu prebiva, i Bog u njemu...Mi ljubimo njega jer
je on najprije ljubio nas” (1. Ivanova 4:16,19).
Pavao završava svoj opis agape objašnjavajući da
će drugi elementi Božjeg ophođenja s ljudima, kao što
su proročanstva i duhovni darovi, proći jer su služili
Njegovim namjerama u prošlim vremenima i razdo-
bljima. Tri važna elementa nastavljaju se – vjera, nadu
i ljubav. Agape je najveća od njih.
„Novu vam zapovijed dajem da ljubite jedan drugo-
ga; kao što sam ja ljubio vas, da i vi ljubite jedan drugo-
ga. Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako imate
ljubavi jedan za drugoga” (Ivan 13:34,35).
— Tom Gilbert
25
 Sada je Krist Uskrsnuo
„Kako neki među vama govore da nema uskrsnuća od mrtvih?” (1. Korinćanima 15:12).
1. Korinćanima 15. pog­
lavlje označeno je kao poglavlje
“Uskrsnuća.” Ovdje, Apostol Pa­-
vao iznosi niz lekcija koje pružaju
najopsežnije ispitivanj doktrine
uskrsnuća koja se nalazi u Sve-
tom Pismu.
Apostol Pavao počinje izjavom kako je kritično vje-
rovanje u uskrsnuće za razumijevanje Evanđelja. Ako
ne vjerujemo u uskrsnuće, onda apostol tvrdi da je naša
vjera uzalud! (redak 14). Zašto bi Pavao dao takvu
dramatičnu izjavu?
Tijekom ove rane faze crkve, neki su počeli dovoditi u
pitanje uskrsnuće. Ova greška se možda uvukla iz učenja
saduceja koji nisu vjerovali u uskrsnuće. Ovo je bila tako
opasna pogreška da je Pavao potrošio značajan dio svog
prvog pisma Korinćanima otkrivajući koliko je važno bilo
shvaćanje uskrsnuća.
U početnim i završnim recima 1. Korinćanima 15,
Pavao identificira svoju publiku kao “braća.” Kad god
vidimo ovaj opis, posebnu pažnju trebamo obratiti na
lekcije koje slijede. Pavlova opomena je jednako važna
braći danas kao što je to bilo onima u ranoj crkvi. Apos-
tol čak identificira uskrsnuće kao doktrinu u Hebrejima
6:2, “nauk o krštenjima, i polaganju ruku, i uskrsnuću od
mrtvih, i vječnome sudu.”
Pavao nas podsjeća da je Isus bio razapet, mrtav i
pokopan. Trećeg dana je ustao iz mrtvih. Zatim, Pavao
navodi mnoga Kristova pojavljivanja nakon njegovog
uskrsnuća. 1. Korinćanima 15:5-8 glasi; “i da ga je vi-
dio Kefa, zatim dvanaestorica. Poslije toga vidjelo ga je
odjednom više od pet stotina braće, od kojih je većina
ostala do ovog trenutka, a neki su usnuli. Nakon toga
vidio ga je Jakov, zatim svi apostoli. A na kraju svega, vi-
dio sam ga i ja, kao nedonošče.” Uskrsli se Krist ukazao
pred više od pet stotina ljudi pod različitim okolnostima
tijekom razdoblja od četrdeset dana.
Stoga Pavao iznosi uvjerljive dokaze da je Krist
uskrsnuo! Utvrdivši to, objasnio je da će biti šira primjena
uskrsnuća. On je predstavio svoju logiku i pozitivno u
negativnim i pozitivnim termnima kako bi dokazao svoju
tvrdnju iz obje perspektive.
Pavao zaključuje u retku 22: „Jer kao u Adamu svi
umiru, tako će u Kristu svi postati živi.” Dakle, uskrsnuće
će uključivati sve koji su ikada živjeli! Pavao otkriva odnos
između uskrsnuća i otkupnine. Na taj način on nastavlja
Srpanj / Kolovoz 2022
graditi slučaj pokazujući da je uskrsnuće ključno za razu-
mijevanje Evanđelja spasenja.
Zatim, apostol Pavao iznosi pojedinosti o redoslijedu
uskrsnuća. U 1 Korinćanima 15:23,24 (RVIC) čitamo:
“Ali svaki u svom vlastitom redu: Krist prvine; nakon
toga oni koji su Kristovi o njegovoj prisutnosti. Zatim
dolazi kraj, kad preda kraljevstvo Bogu, Ocu; kad ukine
svaku vlast i svaki autoritet i moć.” Dok je Krist prvi
bio uskrsnuli u prvom uskrsnuću, „oni koji su Kristovi o
njegovu dolasku” (Strongov G3952. (( paruzija grčkim
slovima )) ili paruzija) su također uključeni. Ovo je refer-
enca na uskrsnuće Kristovih sljedbenika kratko nakon što
se nevidljivo vratio 1874.
U 1. Korinćanima 15:51,52 (RVIC), apostol ot-
kriva; „Evo, govorim vam otajstvo; Svi ćemo zaspati, ali
nećemo se svi promijeniti, U trenutku, u treptaju oka.”
Sveci koji su umrli prije Gospodinovog povratka zaspali i
spavali u smrti do povratka našeg Gospodina. Međutim,
nakon Gospodinova povratka, sveci kada svi zaspu ili
umru budu promijenjeni ili uskrsnuti u trenutku ili trep-
taju oka. Ne spavaju u smrti. Ovo ostaje misterij skriven
od svijeta i razumiju ga samo oni sa spoznajom istine.
Kada posljednji član crkve otiđe s onu stranu zastora,
djelo prvog uskrsnuća će biti potpuno. Prekrasno je kako
Pavao popunjava ove važne pojedinosti o Božjeg slavnog
plana!
Ubrzo nakon što je crkva dovršena, Božje kraljevst-
vo će biti potpuno uspostavljeno. Onda će početi opće
uskrsnuće opisano u Ivanu 5:28,29 (Dretar). “Nek sve
ovo vas više ne iznenađuje! Dolazi čas kad će svi oni koji
počivaju u grobovima čuti njegov glas, i oni koji budu
činili dobro izići će iz njih na uskrsnuće koje vodi u
život; oni koji budu vršili zlo, za uskrsnuće koje vodi na
suđenje.” Dobra vijest o kraljevstvu biti će otkrivena cije-
lom čovječanstvu i oni će imati priliku učiti se pravednosti
pod idealnim uvjetima.
Apostol nastavlja u 1. Korinćanima 15: “Tada dol-
azi svršetak, kad će predati kraljevstvo Bogu i Ocu, kad
26
će zbaciti svako poglavarstvo, svaku vlast i silu. Jer on
mora kraljevati, dok ne položi sve neprijatelje pod svoje
noge. Posljednji neprijatelj koji će biti uništen je smrt. Jer
je sve podložio pod njegove noge. A kad kaže: “Sve mu
je podloženo,” očito je, sve osim onoga koji mu je sve
podložio. A kad mu sve bude podloženo, tada će se i sâm
Sin podložiti onomu koji je njemu sve podložio, da Bog
bude sve u svemu” (1 Korinćanima 15:24-28).
Svi koji su ikada živjeli imat će uskrsnuće i imati
će priliku učiti se pravednosti u savršenim uvjetima na
usavršenoj zemlji. Oni koji su vjerni u njihovoj poslušnosti
Bogu dobiti će trajan život. Kada je posljednja osoba
podignuta, tada će djelo uskrsnuća završiti. Nakon
konačnog suda, čak će i Adamova smrt biti uništena i sve
će stvorenje biti vraćeno Bogu.
Ovaj narativ ilustrira kako je uskrsnuće vitalni dio
Božjeg master plana. Ne čudi se da je apostol Pavao
naglasio važnost jasnog razumijevanja toga ranoj crkvi.
Istina, bez ovog razumijevanja vjera nam je zbunjena i
uzaludna! (1. Korinćanima 15:14,17).
Vidimo kako apostol Pavao gradi sloj po sloj u svo-
joj pripovijesti o uskrsnuću. Zatim naglašava važnost
za Kršćane da su kršteni u Kristovu smrt. Samo kroz
potpuno posvećenje Kristu se može sudjelovati u prvom
uskrsnuću. To je potvrđeno u izjavi; “Ali sada, Krist
je uskrsnuo od mrtvih i postao prvina onih koji su us-
nuli” (1 Korinćanima 15:20). Nastavljajući u retku 21,
„Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i
uskrsnuće od mrtvih.” U konačnici, svima kojima će biti
darovan vječni život u dobima koja dolaze moraju postići
savršenstvo karaktera.
Pavlovi pozitivni i negativni argumenti nastavljaju
sve do 32. retka. On nastavlja popunjavati detalje do-
bre vijesti koja je ilustrirana u doktrinama koje otkriva.
Ponekad svoje argumente iznosi u pozitivnom smislu i
drugi put svoje misli dokazuje argumentima i kontra ar-
gumentima. Njegovi argumenti naglašavaju važnost biti
jasan u “Istini” i ne dopuštajući da se pogreška uvuče.
Srpanj / Kolovoz 2022
Moramo biti na straži budući da smo i mi u naše vrijeme
bombardirani s pogrešnim mislima na svim frontama. Mi
se moramo čvrsto držati istine, cijele istine i ničega osim
istine.
U 1. Korinćanima 15:33,34, apostol Pavao daje stro-
go upozorenje: “Ne zavaravajte se: “Zli razgovori kvare
dobre navike.” Probudite se za pravednost i ne griješite
jer neki nemaju spoznaju Boga. Govorim to na vašu sra-
motu.” Ovo je dvostruko upozorenje. Prvo, postoje oni
koji bi pokvarili čistoću istine s kvascem. Ne razumiju mu-
drost Božju. Pavao aludira na one koji su uveli pogrešni
koncept da nije bilo uskrsnuća. Upozorava braću da
budu oprezni glede ovih ljudi. Drugo, on opominje braću
da se posvete i ostanu budni glede pravednosti i stoga
ostanu čisti! Ove lekcije su još hitnije u danima u kojima
mi živimo!
Nastavljajući u 1. Korinćanima 15:35, Pavao pruža
dodatni uvid u uskrsnuće iz mrtvih. Postoje dva pitanja
koja su postavljena: (1) Kako mrtvi ustaju? (2) S kojim
su tijelom podignuti? Pavao odgovara na prvo pitanje
predstavljanjem slike sjemena. Sjeme žitarice mora prvo
umrijeti da bi donijelo novi život. Uvjereni smo da će Bog
donijeti novi život. Ali Pavao ne pruža daljnje pojedinosti
u svom narativu.
Primjer zrna također daje odgovor na drugo pitanje.
Sjeme koje ide u zemlju proizvodi novi život baš kao i
biljka koja ga je proizvela. Pa zašto je Pavao dodao izjavu
da „Bog mu daje tijelo kako mu je drago?”
Počevši od 1. Korinćanima 15:39, apostol uvodi kon-
cept različitih vrsta tijela (ljudi, zvijeri, ribe, ptice). U
retku 40, Pavao proširuje opseg na zemaljska i nebeska
tijela. Zašto? U 45. retku mi čitamo; “Tako je i zapisa-
no: “Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša,” posljednji
Adam postao je duh koji oživljuje.” To potvrđuje da iako
je Isus je umro kao tjelesan čovjek, uskrsnuo je u duhovnoj
prirodi. O ovoj činjenici svjedoče i njegova pojavljivanja u
različitim oblicima (kao vrtlar, putnik, sa svojim ranama
od raspeća) nakon što je uskrsnuo.
Pavao zatim otkriva u recima 49 i 50 da će biti i dru-
gih koji će sudjelovati u prvom uskrsnuću. “I kao što smo
nosili lik zemljanoga, nosit ćemo i lik nebeskoga. A ovo,
braćo, kažem da meso i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo
Božje; niti raspadljivost baštiniti neraspadljivost.” Pavao
otkriva dva važna obilježja prvog uskrsnuća. Prvo, oni
koji su podignuti u njemu, umiru u tijelu i rađaju se od
duha. Drugo, umrijet će u smrtnim tijelima, ali će biti po-
dignuti u besmrtnost. 1. Korinćanima 15:53 otkriva ovo:
“Jer se ovo raspadljivo mora zaodjenuti neraspadljivošću
i ovo smrtno mora se zaodjenuti besmrtnošću.” Oni
koji imaju udio u prvom uskrsnuću primit će besmrtna,
duhovna tijela.
27
 Dok ispitujemo Pavlov govor, mi smo impresionirani
temeljnim poukama Istine prikazanima u njegovoj lekciji.
To pokazuje da su doktrine Istine lijepa i skladna cje-
lina. Ali vidimo ovu ljepotu samo ako ostanemo čisti od
kvasca pogreške i grijeha. Čuvajući našu vjeru slobodnom
od pogreške je kritični element održavanja “vjere koja je
jednom bila predana svetima” (Juda 3).
Pavao završava lijepim riječima koje se nalaze u 1.
Srpanj / Kolovoz 2022
Korinćanima 15:55, 57-58. “Smrti, gdje je tvoj žalac?
Grobe, gdje ti je pobjeda?”... Ali hvala Bogu koji nam
daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu! Zato,
braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebivi, uvijek
obilujte u djelu Gospodinovu pošto znate da trud vaš
nije uzaludan u Gospodinu.” Naša nada je da će svi koji
čvrsto drže radosnu vijest o uskrsnuću ostati stajati čvrsto
do kraja i da im vjera neće biti uzaludna.
— Robert Goodman
28