KOŠARICA MAME MARGARITE

Na kraju godine svi imamo košaricu uspomena u duši.

Ona sadrži ono što smo doživjeli, bogatu godinu punu ugodnih sjećanja, ali i neočekivanih
događaja.
Godinu u kojoj nije nedostajalo iznenađenja.

Dragi prijatelji don Bosca i njegove karizme,

na izmaku 2023. godine učinilo mi se zanimljivim iskoristiti simboliku košarice koju Mama
Margarita uvijek nosi na ruci. Čak je i na plakatu nove pobudnice njen prepoznatljivi znak
košarica koja joj visi s ruke. Svi smo navikli vidjeti Mamu Margaritu ovakvu. Bez košarice,
rupca na glavi i sirotinjske seljačke haljine ne bi nam se činila kao ona.
Košarica je izrađena od pruća pletenog s velikom pažnjom. U njoj je nosila robicu za svoje
unuke, mirisne svježe ispečene štruce i čisto mirisno rublje.
Ali 3. studenoga 1846., kako don Bosco pripovijeda u Uspomenama iz oratorija, kad su on i
njegova majka sišli iz Becchija u Torino kako bi prihvatili napuštene mlade iz grada, Mama
Margarita napunila ju je svojom vjenčanom nošnjom, pažljivo složenom, i nekoliko svežanja
lavande u sredini. Na dnu, dobro skriveno ispod tkanine, sakrila je svoje malo blago:
baršunasti paketić s dva prstena i zlatnim privjeskom.
S ovih nekoliko dobara uspjeli su zadovoljiti osnovne potrebe Oratorija. Mama Margarita
imala je srce veliko kao sva brda u okolici Astija; posteljina je počela nestajati pretvarajući
se u košulje i donje rublje za dječake. Zanimljiva je sudbina vjenčanice koja je postala prvi
oltarnik na oltaru kapele Pinardi, a potom i plahta za oboljelog od kolere.
Ali košarica nije bila prazna, sadržavala je miris svega lijepog i dobrog u njenom životu.

Škrinja sretnih uspomena

Na kraju godine svi bismo trebali imati ovakvu košaricu, koja nam visi na umu i srcu.
Košaricu kao škrinju sretnih uspomena. Trebamo ju ispuniti divljenjem plesa života koji je
brzo prošao: osobe koje su nam činile dobro, događaji milosti, susreti koji su nam povratili
dah i hrabrost, sigurnosti, nade i ispod svega dragocjeno zlato Božje prisutnosti.
U svojoj košarici našao sam mnogo toga za što mogu zahvaliti Gospodinu Ž ivota, našem
dobrom Bogu i Ocu. Naravno, kao što se događa u životu svake osobe, uključujući i vas koji
čitate, nije sve što doživimo u godini dana proizvelo radost. Ima i boli, teškoća, zahtjeva,
gubitaka, ali sve se to, življeno u vjeri, rasvjetljuje na dragocjen način.
U svojoj košarici nalazim mnoge napore – kako osobne, tako i onih koji mi pomažu u
animiranju i upravljanju Družbom – koji su poslužili za život, toliko života: uspjeli smo
pomoći mnogim ljudima, brojnoj djeci i mladima diljem salezijanskog svijeta, ohrabrujući
moju braću i salezijansku obitelj da nastave put salezijanske vjernosti. Košarica je puna
mnogih donacija od brojnih ljudi diljem svijeta, u 135 nacija i u tisućama djela cijele
Salezijanske obitelji u svijetu.
U mojoj ovogodišnjoj košarici je posjet don Boscovog nasljednika centru za maloljetne
(stari zatvor Generala koji je don Bosco posjećivao s don Cafassom), iz kojeg sam se kući
vratio teška srca i pun boli što sam se tamo našao s tim mladima (za koje se nadam da će
uskoro prebroditi ovu situaciju), ali s radošću što znam da će uspjeti. Pozdrav mladića koji
me upitao: „Kad se vraćaš?“ utisnut mi je u sjećanje. Vraćam se brzo.
U mojoj košarici nalazi se radost mnogih putovanja tijekom godine – ovaj put opet na pet
kontinenata, jer sam se vratio u Australiju. Mogao bih napisati brojne stranice o svim
putovanjima. Spomenut ću samo svoj posjet Peruu, dva puta u veljači: na visoravni
Huancayo, s njegovom hladnoćom i brdima i susretom s više od tisuću mladih, na 2500
metara nadmorske visine; te ogromna vrućina „grada vječne topline“ (kako sami vole reći),
Piure, gdje sam pronašao pobožnost prema Mariji Pomoćnici koja me ganula.
Moja košarica sadrži radost što sam bio u gradu Viedma, u Argentini, pet mjeseci nakon
kanonizacije salezijanskog brata svetog Artemidea Zattija i što sam ponovno prošao staze
kojima je on putovao i živio tamo gdje je živio i učinio da svetost bude stvarnost
svakodnevnog života.
Moja košarica, duboko u mom srcu, ove godine sadrži najdublje iskustvo koje ljudsko biće
može imati. Iskustvo gubitka majke, pogotovo kada je otac već otišao u raj. Zaista osjećate
da je „pupčana vrpca“ koja vas je držala ne samo prije nego ste došli na svijet, već cijeli
život, definitivno prerezana. Ali i to sam doživio, uz milost Gospodnju, kao gubitak, naravno,
ali pun smisla, pun nade i s neizmjernom zahvalnošću Gospodaru života za dug i lijep život i
mog oca i majke. Kako ne zahvaliti Gospodinu za ovo.
Moja ovogodišnja košarica sadrži neizmjernu radost dragocjenih dana provedenih u
Lisabonu povodom Svjetskog dana mladih. Više od milijun mladih ljudi dalo je dragocjeno
svjedočanstvo humanosti i humanizma, sposobnosti življenja u skladu, prijateljstvu i miru
iako su vrlo različiti i dolaze sa svih strana svijeta. Kakvu sjajnu lekciju nas uče.
I na kraju, moja ovogodišnja košarica sadrži duboki čin vjere i poslušnosti. Bez sumnje,
Sveti Otac je to učinio s vjerom kad me imenovao kardinalom Svete Rimske Crkve. I svakako
da sam s vjerom, i sa sigurnošću da naš Bog prati život svakoga od nas na jedinstven način
koji samo On zna, prihvatio ovaj plan i ovu poslušnost. Dakako sa zahvalnošću i obećanjem
vjernosti i odanosti Kristovom namjesniku, kako nam se izjavljuje kada primamo
kardinalski prsten. Samo se u vjeri može ovako nešto dostojno živjeti.

Kao što vidite, dragi prijatelji, moja je košarica puna. Siguran sam da je tako i u životu
svakog od vas. Ovo je veliki Božji dar života.
Ž elim vam blagoslovljeno vrijeme kroz ovaj mjesec. I nadam se da, dok iščekujete dolazak
Isusa Krista, nastavljate raditi kao Salezijanska obitelj kako biste osigurali da naš svijet
bude pročišćen od mržnje i nesloge i ispunjen kršćanskim duhom, da svi uvijek možemo
živjeti u miru jedni s drugima.
Don Angel