Dr.

Enver Imamović

OPROŠTAJNO PISMO KRALJICE KATARINE

Bosanski vladari su po običaju svog vremena sa pratnjom boravili

sad u ovom sad u onom gradu, mada im je Bobovac bio stolni grad. Tako
se desilo da je nenadani prodor Turaka 1463. godine zatekao članove
dinastije raštrkane na raznim stranama Bosne. Kralj Stjepan Tomašević sa
stricem Radivojem zatekao se u Jajcu i tu je smaknut. Njegova žena
kraljica Mara, zatekla se u kupreškom gradu, kraljica Katarina udova kralja
Tomaša, na Kozogradu iznad Fojnice, dok su njezina djeca, princeza
Katarina i princ Sigismund bili u Zvečaju na Vrbasu itd.
Kraljica Katarina se s pratnjom uspjela izvući iz opkoljenog
Kozograda i spasiti se, dok su joj djeca bila zarobljena i odvedena u
Tursku. Majka ih nije nikada više vidjela. Sačuvani dokumenti svjedoče da
je kao izbjeglica do smrti živjela u Rimu. Ulagala velike napore da ih
povrati, ili barem sazna o njihovoj sudbini. Kada je čula da su primili islam
i da ih neće nikada vise vidjeti pala je u postelju, a malo potom je od tuge
umrla. Grob joj se nalazi u najstarijoj rimskoj crkvi Ara Coeli.

(Na promociji postera (stabla) “Bosanska dinastija Kotromanića”

koja je svojevremeno održane u Sarajevu, Tuzli i Mostaru, promotori su
bili: Muhamed Filipović, Mirko Pejanović i fra Luka Markešić. U
programu su učestvovali glumci: pokojna Nada Đurevska i Adnan
Hasković. Nada je čitala ovo oproštajno pismo, tako osječajno i tugaljivo
da su mnogi, slušajući je, pustili suzu.

(literarna obrada)

Kad smo se onomad rastali na Bobovcu, i kad sam vas uputila na

Zvečaj, s namjerom da vam se kasnije pridružim, ko je mogao pomisliti
da mi je Svevišnji odredio najcrnju sudbinu koja može zadesiti jednu
majku - da izgubi, i nikada više ne vidi svoju djecu. Saznavši za tužnu
vijest da ste u rukama strašnog dušmana, majka vam je od tuge i boli
pala u postelju, od čega se ni do danas nisam oporavila, i s time idem u
grob.
Mene je dušman zatekao u Kozogradu, u kojem ste oboje tako rado
boravili. O, kamo sreće da ste i ovaj put bili sa mnom, izbjegli biste
strašnu sudbinu u koju ste, ne svojom krivnjom upali. Majka vam je
 2

uspjela izmaći iz grada, i tako sam se spasila. Ali to me nije učinilo

nimalo sretnom - ta kako bih mogla bez vas! Kako da podnesem surovu
stvarnost da vas je majka izgubila.¸
Mila moja Katarina, mili moj Sigismunde, gdje ste mi sada, s kime
ste i kako vam je? U čijim ste rukama, kako je dušman postupio s vama,
je li vam nanio bol? Ko se brine o vama? Nedostaju li vam one priče s
kojima sam vas uspavljivala? Ko te Katarina umjesto mene privija na
grudi dok grmi, čega si se toliko plašila, kao i visoke kule na Bobovcu!
Katarina, djevojčice moja! Rasla si bez oca, a sad ćeš i bez majke.
Tako si mala a već toliko nesretna! Čije li grijehe ispastaš, jer ih nisi ih
mogla sama zaraditi s tako malo godina! Neka te Bog čuva, kojem se za
oboje vas molim i danju i noću!
Rasla si uz majku devet ljeta, nemoj me zaboraviti! Danas-sutra
ćeš i sama postati majka pa ćeš tada bolje shvatiti dubinu tuge tvoje
nesretne majke, što nas je nesmiljena sudbina za svagda razdvojila.
Kakav god ti bude životni put, podnesi sudbinu, jer je sve od Boga!
Onaj ko ti bude namijenjen za muža-gospodara, prihvati ga, povinuj se
sudbini! Nastoj da se po tvome držanju uvijek prepozna da si kraljevskog
roda, i ne zaboravi da si bosanska princeza!
A ti Sigismunde, momčiću moj, majčina radosti, podnesi hrabro
sve što nam se desilo, i svim tvojim Kotromanićima i čitavoj Bosni!
Trebao si naslijediti krunu tvoga oca i sjesti na djedovsko prijestolje, ali
sudbina ti je odredila drugačiji put. Rasteš daleko od svoje zemlje i svoje
nesretne majke. Učini sve da pokažes da si Kotromanić, kojima i po
Božijoj pravdi pripada čast i slava, ma gdje da su!
Majka ti Sigismunde stavlja na dušu dvije stvari: brini se umjesto
oca i majke za svoju sestricu! Oboje ste u tuđini, među stranim svijetom i
sad ste sve jedno drugome. Nemojte se zaboraviti! Kad god budete skupa,
podsjetite se na očinski dom, na dragu vam Bosnu i vrijeme kad smo na
Bobovcu bili svi na okupu i sretni , ne sluteći šta će nas snaći.
Druga stvar koju ti stavljam na dušu tiče se mene: ako ikada budeš
u prilici, vrati mi iz tuđine kosti i sahrani ih uz vašeg oca, a moga muža,
u grobnicu Kotromaniča na Bobovcu! Neka smo barem mrtvi na okupu!
Još nešto obadvome od majke: napuštajući zemlju uspjela sam
ponešto ponijeti što pripada uspomeni vaših roditelja. Tebi Sigismunde
ostavljam očev mač, bodež, mamuze i plašt, a tebi Katarina moj plašt i
krunski nakit koji sam dobila kad sam postala kraljica bosanska. Uz to,
za oboje imam još ponešto, a za vas je vrijedno utoliko što je iz očinskog
vam doma i Bosne, koja vas porodi. Sve ovo nabrojano sam pohranila u
papinsku riznicu u Rimu, s nalogom da vam se preda ako ikako to bude
moguće.
Ostajte mi zbogom draga djeco moja, ljubi vas i grli vaša tužna i
 3

nesretna majka, koja liježe u grob slomljena srca za vama i nesretnom

nam zemljom”

Historijski osvrt

Majka im je umrla a da je djeca, od kad su odvedena u Tursku, nisu

nikada više vidjeli. Sigismund je odrastao na sultanovom dvoru među
prinčevima. Po primanju islama dobio je ime Ishak. Suvremenici su
zabilježili da se isticao ostroumnošću i hrabrošću. Dosegao je visoke časti i
ugled. Za ženu je imao pripadnicu carskog roda. Jedno vrijeme je bio
sandžak-beg Karasija u Maloj Aziji. Manjkaju pobliži podaci o njegovom
životu, pa i o tome kako je završio život i gdje mu se nalazi mezar.
O princezi Katarini također manjkaju potpuniji podaci. Zna se da je
bila udata za visokog dostojanstvenika. Živjela je u umrla u Skoplju. Turbe
joj se nalazi na brežuljku Utjan Babi je porušeno u potresu 1963. godine.
Prije nekolio godina je obnovljeno. Posmrtnih ostaci kraljice Katarine
nalaze se najstarijoj crkvi Ara coeli u Rima. Mnogi Bošnjani koji posjete
Rim odu na njen grob i ostave cvijeće.

Natpis na nadgrobnoj ploči kraljice