Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici građeni od klesanog kamena u obliku ploča, sanduka, sanduka sa postoljem,

sljemenjaka, sljemenjaka sa postoljem, stuba ili krstače. Najčešće su nepravilnog oblika i na svojim plohama često imaju ukrase i

natpise i najviše su rasprostranjeni po srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Vezani za ”crkvu bosansku” i bogumilstvo mada to neki

osporavaju tvrdeći da su stećci izraz i običaj određenog historijskog vremena u Bosni i Hercegovini, te da pripadaju svim njenim

stanovnicima jer su se ispod njih sahranjivali i pravoslavci i katolici.

zapis iz 1094 godine

Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s`

inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.

Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.

Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo

sebe moze najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.

1167

A se lezi Didodrag Gojak,na svojini,na plemenitoj u Zahumlju.

Zasto me mati rodi?

Jer,ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova,vislje vjetra no dobrih rijeci,vislje praznine no ljubavi,vislje lazi no istine,vislje

uzimanja no davanja.

Jer,dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom,notci nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.

Zasto me mati ti rodi?

Da budnem zedan,da budnem gladan,umoran,tujzan,....i da me ti vode napojis,sirom i hljebom nahranis,cistom posteljom

odmoris,osmijehom razveselis.

O mati,sve bi to bilo isto,a potpuno drugatcije,da to hotce da uradi Kosara.Al` ona to netce.Hotce,al` drugomu.A ja hotcu samo nju.

I zbog toga zgiboh.Al`,mati,nije to bilo zalud.Jer,kad ona budne i stara i ruzna i zla,i kad se za njom,mati,nitko ne budne okretao,a

onaj njen Juroje je iz kutce istjera,i kad ne budne imala ni gdje ni kud,tad ce se mene mlada sjetiti,mene i moje ljubavi.

Al` ja tad,mati,iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo glidati.

Zbog tog zmreh majko mlad.Al` zbog toga budutceg trena,vridlo me i rodit.

Ti putnice,koji moju patnju sada znas,ne privali mi biljega,a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo stavio.

1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume.

1174
A sej je kam od Trtise.

Zivjeh mirno,Boga molec i zla ne mislec.

Ovden,gdi mi je kam,ubi me grom.

Zasto Boze?

Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobijem.

1174 godne po Gospodu nasem.

Mnogo je nepoznanica u vezi sa ovim nadgrobnim spomenicima.

Sigurno je jedno. Propadaju vekovima, i ubrzano.

Sve manje ljudi ih čita. Sve manje ljudi za njih zna.

A meni se cini da vecu proslavu života nisam videla.

Mak je znao.

Stecak je za mene ono sto nije za druge, ono sto na njem i u njemu nisu drugi umijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i rijec,

jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i zivot, jest proslost, ali jeste i

buducnost.

Mak Dizdar

Mnogo je smrti oko mene (i oko svih vas, znam)

ovih dana.
Meni smeta što smo zaboravili da živimo.

Makar i posle smrti.

S PODIGNUTOM RUKOM

S podignutom rukom do beskraja neba

Znamenjima veljim oko sebe velim

Sva nasušna slova spletena od greba

Što me zaustavi u kretanju bonom

Bol da pojaca na putu

Ka onom

Stani

Velim suncu

Što tjeme mi przi

Velim zemlji cvrsto što me drzi

Velim danu što opet odlazi

Velim zmiji drevnoj što okolo plazi

Velim

Pametaru

Što gori i plamti

Kad pohodom cestim ka rukama mojim

Još uvijek me misli i uvijek se pamti

Velim

A ništa

Ne zastaje

Okolo mene je sve isto

I jednako u kretanju svome

Ne okrece se za sobom Tece i jednako traje

(U stvari svi rade svoj jadan

I uzaludan posao)

I rijec

Recena u pustinji ovoj

Nemušta i nijema gubi se i nestaje

Samo je moj krik

Cvrst kao ovaj moj kamen Postojan i stalan

Mak Dizdar