JEDAN

ako tkogod ne bi pomislio da sam dijete preljuba zaeto na pogrenoj strani pokrivaa od pohotna seljakog soja i prodana u naukovanje u gladnoj godini, mogu rei da sam roena u plemenitoj kui i odgojena na samom Nonom dvoru, bez obzira na to koliko mi je dobra to donijelo. Teko mi je zamjerati svojim roditeljima, iako im zavidim na njihovoj naivnosti. Nitko im nije ak ni rekao kad sam se rodila da su me nadarili zlosretnim imenom. Phdre, tako su me nazvali, nijedno od njih svjesno da je to bilo hellensko ime i prokleto. Kad sam se rodila, usuujem se rei da su jo imali razloga za nadu. Moje oi, jedva otvorene, bile su jo neodreene boje, a izgled novoroeneta itka je stvar, mijenja se iz tjedna u tjedan. Plavi pramici mogu ustupiti mjesto ugljenocrnim kovrama, bljedilo roenja potamnjeti u rasko jantara, i tako dalje. Ali kad je moj niz poslijeradnih promjena zavrio, stvar je bila oigledna. Imala sam manu. Naravno, nije da mi je manjkalo ljepote, ak ni kao djetecu. Ja sam DAngeline, naposljetku, a jo otkad je Blaeni Elua stupio nogom na tlo nae lijepe zemlje i nazvao je svojim domom, svijet zna to znai biti DAngeline. Moje meke crte lica oponaale su majine, isklesane u minijaturnom savrenstvu. Moja koa, presvijetla za kanon kue Jasmina, bila je unato tome savreno prihvatljive nijanse bjelokosti. Moja kosa, koja je izrasla u ljupko obilje kovra, bila je boje samurovine-u-sjeni, koju u nekim kuama smatraju pravim zgoditkom. Moji udovi bijahu ravni i gipki, moje kosti udo njene snage.

16

Jacqueline Carey

Ne, problem je bio negdje drugdje. Nesumnjivo, to su bile moje oi; ak ne oba oka, nego samo jedno. Tako mala stvar da bi o njoj ovisila cijela jedna sudbina. Ne vie od trunka, mrljice, puke tokice boje. Da je bila bilo koje druge nijanse, moda, bila bi to druga pria. Moje oi, kada bi se smirile, poprimile bi onu boju koju pjesnici nazivaju garavom, dubokom i sjajnom tamom, poput umskog jezerca pod sjenom drevnih hrastova. Izvan Terre dAnge, moda, netko bi ih nazvao smeima, ali jezik koji se govori izvan granica nae zemlje alosna je tvorevina kada je rije o opisivanju ljepote. Garave, stoga, bogate i itkotamne; izuzev lijevog oka, gdje je u arenici koja je okruivala crnu zjenicu blistala mrljica boje. A blistala je crveno, i doista, crvena je siromana rije za boju kojom je sjala. Skrletnom je nazovite ili grimiznom crvenijom od pijetlovih resa ili glazirane jabuke u ustima peenke. Tako sam dola na ovaj svijet, sa zlosretnim imenom i kapljicom krvi utisnutom u pogled. Moja majka bila je Liliane de Souverain, milosnica kue Jasmina, a njezina je loza od davnina bila u Naamahinoj slubi. Moj je otac bio druga pria, jer je bio trei sin trgovakog princa te je, jao, pronicavost koja je njegova oca uzdigla na astan poloaj u Eluinu Gradu bila utroena na sjeme koje je proizvelo njegovu stariju brau. Jer za nas bi troje bilo bolje da su ga njegove strasti odvele na vrata neke druge kue Kukovina, moda, ije milosnike poduavaju financijskoj lukavosti. Ali Pierre Cantrel imao je slabu volju i jake strasti, pa kad mu se od novca prepunila vreica o pojasu, a od sjemena, i to do prsnua, ona meu nogama, pourio se u kuu Jasmina, indolentnu i senzualnu. A ondje je, naravno, izmeu oseke u svojem razumu i plime u svojim slabinama u nagodbi usput izgubio srce. Izvana moda tako ne izgleda, ali sloeni zakoni i pravila upravljaju Dvorom Nonog Cvijea, koje samo seljaci iz provincija ne zovu nikako drukije nego Nonim dvorom. Tako mora biti, jer mi udno, to to jo uvijek kaem ne sluimo samo samoj Naamahi, nego i velikim Kuama Parlamenta, potomcima Elue i njegovih Suputnika, a ponekad ak i samoj kraljevskoj kui. Doista, ee nego to kraljevska obitelj eli priznati, sluili smo njezinim sinovima i kerima. Neupueni kau da se milosnici uzgajaju poput stoke kako bi proizveli djecu koja bi se ubrajala u kanon odreene kue. Nije tako, ili barem nita vie nego to se dogovaraju drugi brakovi, iz politikih ili

KUSHIELOVA STRIJELA

17

financijskih razloga. Mi se vjenavamo zbog estetike, istina; ali koliko se ja sjeam, nitko nikada nije bio prisiljen na vezu koja je njemu ili njoj bila mrska. Time bi se povrijedila pravila Blaenog Elue. Ipak, istina je da su moji roditelji bili lo par, pa kad je moj otac zaprosio majinu ruku, doajenka kue Jasmina bila je prinuena odbiti ga. Nije ni udo, jer je moja majka bila sazdana prema kalupu svoje kue, koe boje meda i kose boje ebanovine, golemih tamnih oiju poput crnih bisera. Moj otac je, jao, bio bljee puti, lanene kose i tamnomodrih oiju. Tko zna to bi mijeanje njihova sjemena proizvelo? Mene, dakako; dokazujui da je doajenka imala pravo. Ja to nikad nisam porekla. Budui da je nije mogao imati prema propisima Nonog dvora, moj je otac izbjegao s mojom majkom. Ona je bila slobodna to uiniti jer je dovrila svoj marque tjelokras u devetnaestoj godini. Snagom njegove zveketave kese i oeva blagoslova, te miraza koji je mojoj majci preostao nakon to je isplatila svoj tjelokras, izbjegli su i vjenali se. Sigurna sam, iako ih nikad nisam ula da su pitali otkad sam navrila samo etiri godine, da su oboje vjerovali kako e moja majka roditi savreno dijete, blago kue, te da e me doajenka primiti rairenih ruku. Odgajat e me i prigrliti, uiti da volim Blaenog Eluu i sluim Naamahu, a kad jednom dovrim svoj tjelokras, kua e dodijeliti desetinu mojim roditeljima. Sigurna sam da su u to vjerovali. Nedvojbeno je to bio ugodan san. Noni dvor nije nepravedno okrutan, i tijekom majine trudnoe kua Jasmina primila ju je natrag. Nije bilo novane pomoi iz blagajni za njezina neodobrenog mua, ali brak je bio priznat i toleriran jer su u njega stupili dolinim postupkom pred Eluinim seoskim sveenikom. U uobiajenom slijedu dogaaja, da su moj izgled i obeavajua priroda pripadali kanonu kue, bila bih ondje u potpunosti odgajana. Da sam udovoljivala kanonu neke druge kue kao to se umalo dogodilo njena doajenka platila bi jamstvo za moj odgoj do desete godine, kada bih bila slubeno usvojena u novo kuanstvo. U svakom sluaju, da je to odabrala, moja bi se majka pridruila milosnicama, a bila bi joj dodijeljena i mirovina od mojeg tjelokrasa. Budui da lisnica mojeg oca, ma kako bogata, nije bila naroito duboka, to bi bio put koji bi izabrali. Ali, jao, kad je postalo oito da je grimizni trunak u mojem oku trajno obiljeje, doajenka je povukla crtu. Imala sam manu. Meu svih Trinaest kua nije bilo nijedne iji je kanon doputao manjkavu robu te

18

Jacqueline Carey

vrste. Kua Jasmina odbila je platiti za moje kolovanje i uzdravanje, a ako je moja mati eljela ostati, morala nas je obje hraniti sluenjem, a ne poduavanjem. Iako je imao maloto drugo, moj je otac imao svoje strasti, a ponos je bio jedna od njih. Uzeo je moju majku za enu, a njezina je sluba pripadala samo njemu i vie se nije mogla poloiti pred Naamahin oltar. Izmolio je od svojeg oca upraviteljstvo nad karavanom koja je trebala trgovati putujui u Caerdicci Unitas te poveo moju majku i mene, dvogodinjakinju, u potragu za sreom. Mislim da nije iznenaujue, to je nakon duga i naporna putovanja tijekom kojeg je podjednako pregovarao i s drumskim razbojnicima i s plaenicima a izmeu njih i nije bilo velike razlike otkad je Tiberium pao, a sigurnost na cestama bila izgubljena trgovao s gubitkom. Caerdicci vie ne vladaju carstvom, ali su promuurni trgovci. Tako se zgodilo da nas je sudba sustigla dvije godine poslije, umorne od puta i gotovo bez prebite pare. Sjeam se vrlo malo toga, naravno. No najbolje se sjeam ceste, njezinih mirisa i boja, i jednog plaenika koji je na sebe preuzeo uvanje moje male osobe. Bio je skaldski uroenik, sjevernjak, krupniji od vola i runiji od grijeha. Voljela sam ga vui za brkove, koji su visjeli s obiju strana njegovih usta; od toga se smijeio, a ja sam se smijala. Uspio mi je objasniti s pomou langue doca2 i rjeitih gestikulacija da je imao enu i ker moje dobi, koje mu nedostaju. Kad su se plaenici i karavana rastali, nedostajao mi je, i to jo mjesecima poslije. to se mojih roditelja tie, sjeam se samo da su esto bili zajedno i vrlo zaljubljeni, ne imajui ba mnogo vremena i obzira prema meni. Na cesti je moj otac imao pune ruke posla, titei krepost svoje nevjeste. Kad se jednom vidjelo da je moja majka nosila Naamahin marque, ponude su pristizale svaki dan, neke ak iznijete na vrku otrice. Ali on je titio njezinu krepost od svih, osim od samoga sebe. Kad smo se vratili u Grad, njezin se trbuh poeo poveavati. Moj je otac, neobeshrabren, imao obraza moliti svojeg oca za jo jednu priliku, nazvavi put predugim, karavanu loe opremljenom, a sebe naivnim u metodama trgovine. Taj se put zakleo da e biti drugaije, ali moj djed, trgovaki princ, povukao je svoju crtu. Dat e drugu priliku mojim roditeljima, to oni zauzvrat moraju jamiti vlastitim novcem.
2 Skup srednjovjekovnih provincijskih dijalekata.

KUSHIELOVA STRIJELA

19

to su drugo mogli? Nita, pretpostavljam. Izuzev majinih vjetina, koje joj moj otac nije doputao prodavati, bila sam im jedini imetak. Da budemo poteni, ustuknuli bi od uasa na pomisao da me prodaju u sluniko ropstvo na otvorenoj trnici. Dolo bi do toga, bez obzira na sve, ali dvojim da je ijedno od njih bilo sposobno gledati tako daleko u budunost. Umjesto toga, moja je majka, koju naposljetku zbog toga moram blagoslivljati, prikupila svu svoju hrabrost i zamolila za audijenciju kod doajenke kue Cereusa3. Od Trinaest kua, Nonocvatui Cereus jest i oduvijek je bio Prva kua. Osnovao ju je Enediel Vintesoir prije otprilike est stotina godina, a iz nje je izrastao sam Noni dvor. Od vremena Vintesoira bilo je uobiajeno da doajenka kue Cereusa predstavlja Noni dvor s mjestom na Gradskom sudu; tvrdi se takoer da je mnoga doajenka te kue bila povlatena kraljevim povjerenjem. Moda je istina; iz onog to sam nauila, to je svakako mogue. U doba njezina osnivaa, kua Cereusa sluila je samo Naamahi i Eluinim potomcima. Otada je posao cvjetao, i dok je dvor napredovao, njena je klijentela postala zamjetno burujska, emu je i moj otac posvjedoio. Ali prema svim priama, doajenka kue Cereusa uvijek je bila utjecajna osoba. Kao to je svima poznato, ljepota je najdojmljivija kad hladna ruka Smrti lebdi nad njom, prijetei da je uniti. Na takvoj krhkoj prolaznosti utemeljena je slava kue Cereusa. Jo se na doajenki mogao vidjeti onaj sablasni odjek ljepote koja je cvjetala na njezinu vrhuncu, kao to preani cvijet zadrava svoj oblik, loman i krhak, iako je izgubio esenciju. U uobiajenom razvoju stvari, kad ljepota mine, cvijet pogne glavu na peteljci i usahne. Katkada, meutim, kad latice klonu, unutar njih otkrije se kostur od prekaljena elika. Takva je bila i Miriam Bouscevre, doajenka kue Cereusa. Tanka i njena poput pergamenta bila je njezina koa, a kosa bijela od starosti, ali oi, ah! Sjedila je nepomino na svojoj stolici, uspravna poput sedamnaestogodinjakinje, a oi joj bijahu poput svrdla, sive kao elik. Sjeam se da sam stajala na dvoritu na mramornim ploama, drei majinu ruku dok je ona zamuckujui iznosila svoju nepriliku: doae prave ljubavi, bijeg i udaju, presudu njezine doajenke, neuspjeh karavane i pogodba s mojim djedom. Sjeam se kako je o mojem ocu i dalje zborila s ljubavlju i divljenjem, uvjerena da e mu idua zarada,
3 Kaktus koji cvjeta nou, Cactacea.

20

Jacqueline Carey

idue putovanje, donijeti bogatstvo. Sjeam se kako je navodila, glasom smionim i drhtavim, godine svoje slube, opomenu Blaenog Elue: Ljubi kako eli. I sjeam se, naposljetku, kako je vrelo njezina glasa presuilo, a doajenka pomaknula ruku. Nije ju podigla, ne posve, tek nekoliko prstiju, moda, krcatih prstenjem. Dovedi dijete ovamo. I tako smo prile njezinu stolcu, moja mati uzdrhtala, a ja neobino neustraiva, kao to djeca esto znaju biti u najneprikladnijim trenucima. Doajenka je podigla moju bradu jednim prstenjem krcatim prstom i promotrila moje lice. Je li traak neega, neka nesigurnost, preletjela njezinim licem kad joj je pogled pao na grimizni trunak u mojem lijevom oku? ak i sada nisam sigurna; a ako i jest, brzo je minulo. Povukla je ruku i na moju majku svrnula pogled, strog i ustrajan. Jehan je govorila istinu, ree ona. Dijete je neprikladno da slui Trinaest kua. Ali naoita je, pa ako bude odgajana na Dvoru, mogla bi postii znatnu jamevinu. U znak priznanja za tvoje godine slube, dat u ti sljedeu ponudu. Doajenka je izrekla cijenu, a ja sam mogla osjetiti kako je majka pokraj mene zadrhtala od uzbuenja. Bila je to njezina dra, to drhtanje. Blagoslovljena gospo poela je moja mati. Motrei je poput sokola, stara doajenka presjekla ju je gestom. To su uvjeti, izrekla je nemilosrdnim glasom. Nikome nee o tome govoriti. Kada pronae dom, bit e to izvan Grada. to se drugih tie, dijete koje e donijeti na svijet za etiri mjeseca bit e ti prvo. Ne elimo da se govori kako kua Cereusa prua utoite kurvinu neeljenom plodu. Na to sam ula majin tihi uzdah zaprepatenja i posvjedoila da su se stariine oi suzile od zadovoljstva. To sam, dakle, ja, pomislila je moja djetinja malenkost, neeljeni kurvin plod. To nije Glas moje majke je zadrhtao. To je moja ponuda. Stari je glas bio bezduan. Prodat e me ovoj okrutnoj starici, pomislila sam i osjetila ushit straha. ak i tada, ne znajui, prepoznala sam ga kao takva. Odgojit emo dijete kao jedno od naih, dok ne navri desetu. Kakvu god sposobnost pokae, mi emo je njegovati. Njezina jamevina izazvat e potovanje. Eto, toliko ti nudim, Liliane. Moe li joj ti ponuditi isto? Majka je stajala s mojom rukom u svojoj i spustila pogled na moje uzdignuto lice. To je moja posljednja uspomena na nju, na one velike,

KUSHIELOVA STRIJELA

21

tamne, svjetlucave oi koje su istraivale, istraivale moje, da bi se naposljetku zaustavile na lijevom. Kroz nae spojene ruke osjetila sam drhtaj koji je potisnula. Uzmite je onda. Ispustivi moju ruku, silovito me odgurnula. Posrnula sam naprijed te udarila o doajenkinu stolicu. Ona se odmaknula samo kako bi njeno povukla svileno ue zvonca. Zvuk nalik na srebrne praporce odjekne u daljini, a milosnica nenametljivo klizne iza diskretnog zaslona i pokupi me bez po muke, odvlaei me za ruku. Okrenula sam glavu da posljednji put pogledam majku, ali njezino lice bijae okrenuto, a ramena se tresla od bezvunih suza. Sunce koje se probijalo kroz visoke prozore i bacalo zeleno nijansirane sjene kroz cvijee, blistalo je modrim pramenovima na crnoj rijeci njezine kose. Doi, umirujue je izustila milosnica, a njezin je glas bio svje i itak poput tekue vode. Dok me vodila, podigla sam k njoj pogled pun povjerenja. Bila je dijete kue Cereusa, blijeda i profinjena. Stupila sam u drugaiji svijet. Je li onda ikakvo udo to sam postala to to jesam? Delaunay ostaje pri tvrdnji da mi je to oduvijek bila sudbina, i moda ima pravo, ali za jedno znam da je istina: kad me Ljubav odbacila, Okrutnost se nada mnom saalila.