UVOD

Da bismo shvatili funkcioniranje određene države moramo proučiti elemente koji sačinjavaju
vlast i način rada državnih organa, njihovu podjelu i nadležnost. Vlast služi kao element
upravljanja države i njena podjela ima veliku ulogu u izvršenju vlasti. Najveći organ vlasti u BiH
je Ustav koji je najviši pravni akt jedne države. Ustav determinira način upravljanja države i
postavlja osnovne elemente. Bosansko-hercegovaćka Vlast se dijeli na zakonodavnu, izvršnu i
sudsku. Međusobno funkcioniraju u zavisnosti jedna od druge osim sudske vlasti. U sljedećem
tekstu ću detaljno opisati način, funkcionisanje i izvršenje svake od vlasti ponaosob kroz koju ću
predstaviti način upravljanja BiH kao države kroz složeni sistem organa vlasti.

1
 1. TEORIJA PODJELE VLASTI

U feudalnoj apsolutnoj monarhiji sva vlast je koncentrisana u rukama monarha. Monarh je

nosilac zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. Ojačali građanski sloj zahtjeva ograničavanje takve
vlasti i učešće u njoj. Da bi se ostvarili ti ciljevi ističe se ustavni model podjele vlasti koji prema
definiciji glasi da svaka pojedina vlast ograničava drugu da se ni jedna ne bi pretvorila u tiraniju.
Drugi ključni razlog zbog kojeg se zahtjeva podjela vlasti sastoji se u zahtjevu za zaštitu sloboda
i prava pojedinaca. Jedino podjela vlasti omogućuje kontrolu i ograničavanje jedne vlasti od
druge.

Začetke ove teorije srećemo kod Džona Loka, a njenu potpuniju razradu dao je još početkom
XVIII vijeka Monteskije u svom poznatom djelu “O duhu zakona”. 1 Smatrajući da svako ko je
na vlasti bio to pojedinac ili kolektivno tjelo, sklon da tu vlast zloupotrijebi, zalagao se za
trodiobu vlasti tražeći da zakonodavnu vlast vrši parlament zajedno sa kraljem, izvršnu vlast da
vrši kralj a sudovi sudsku vlast, pri čemu narod treba da bira poslanike i sudije. Monteskije ipak
ne zagovara čisti model podjele vlasti insistirajući i na njihovoj saradnji.

Teorija podjele vlasti u svom čistom obliku zahtjeva da jednu granu vlasti vrši isključivo jedan
organ. Svaki takav organ mora neposredno biti biran, to znači da organ jedne vlasti ne može
proizilaziti, ne može biti biran ili imenovan od druge vlasti. Funkcionalna samostalnost znači da
se organ jedne vlasti ne može miješati u nadležnost druge vlasti.

1
K. Trnka, Ustavno pravo, Drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2006, str. 219

2
 2. USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

2.1. Pojam i nastanak ustava

Ustav je najviši pravni akt jedne države, kojim se uspostavlja unutrašnja organizacija, te
garantuju ljudske slobode i prava, propisuju struktura i ovlaštenja organa državne vlasti ali joj
zabranjuju da zadire u autonomnu sferu ljudskih prava.

Nastankom nove države ustav donosi poseban organ, u redovnim okolnostima ustav donosi
zakonodavna skupština (parlament) po specijalnom postupku a u izuzetnim prilikama donosi se
oktroisani ustav tj. nametnuti ustav (od strane šefa, monarha, predsjednik) parlamentu i
političkim strankama, kao izgovor “spašavanje države” s ciljem prekrivanja vlastite diktature.
Ustav se donosi kao uslov za nastanak pravne države, bez ustava nema mogućnosti organiziranja
pravne vlasti u određenoj državi.

2.2. Ustav Bosne i Hercegovine

Ustav BiH je sastavni dio Opće okvirnog sporazuma za mir u BiH i kao takav on pripada
kategoriji nametnutih (oktroisanih) ustava. Nije donešen od strane demoktarsko izabranog
ustavotvornog ili zakonodavnog tijela već je međunarodnim ugovorom nametnut.Parafiran je
21. novembra 1995 godine u američkom gradu Dejtonu a potpisan je u Parizu gdje je i stupio na
snagu 14. Decembra 1995 godine.Skupština koja je izabrana na prvim slobodnim višestranačkim
izborima održanih 1990 godine i koja predstavlja najviši državni organ, razmatrala je i u cjelosti
prihvatila Mirovni sporazum za BiH uključujući i Ustav BiH kao njegov sastavni dio.

U ustavnoj normi stoji (član I tačka 1): “Republika Bosna i Hercegovina čije će zvanično ime od
sada biti “Bosna i Hercegovina” će nastaviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu
kao država”. U tački 2 član I Ustava navodi se “ BiH je demokratska država, koja će
funkcionirati u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora”. Bosna i
Hercegovina svojim se ustavom imenuje drzavom , a to podrazumijeva da je suverena.

3
2.2.1.. Struktura ustava u Bosni i Hercegovini

Zbog državnopravne složenosti u Bosni i Hercegovini postoji 13 ustava: Ustav Bosne i

Hercegovine, dva entiteta (Federacije BiH i Republike Srpske) i unutar Federacije BiH postoje
ustavi 10 kantona.

Nazivi članova Ustava BiH su:

- Bosna i Hercegovina (član I )

- Ljudska prava i osnove slobode (član II)
- Nadležnost i odnosi između instituacija BiH (član III)
- Parlamentarna skupština (član IV)
- Predsjedništvo (član V)
- Ustavni sud (član VI)
- Centralna banka (član VII)
- Finansije (član VIII)
- Opće odredbe (član IX)
- Izmjene i dopune (član X)
- Prijelazne odredbe (član XI)
- Stupanje na snagu (član XII)

2.3. Ustav Federacije BiH

Ustav Federacije BiH nastao je prije Ustava Bosne i Hercegovine iz 1995 godine na sličan način
kao i Ustav BiH. U Vašingtonu je 24. Marta 1994 godine zaključen međunarodni sporazum koji
je pored ostalog sadržavao i nacrt Ustava Federacije BiH. Izabrana Skupština Republike BiH na
prvim višestranačkim izborima 1990 godine, transformisala se u Ustavotvornu skupštinu
Federacije BiH i 30. marta 1994 godine usvojila Ustav Federacije BiH kako je predloženo
Vašingtonskim sporazumom što je objavljeno u službenim novinama br. 1, 21. jula 1994 godine,
gdje je predstavljen u materijalnom smislu. Za vrijeme trajanja ratnih operacija Ustav Federacije
BiH uspostavljen je na teritoriju sa večinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom.

4
2.4. Ustav Republike Srpske
U januaru 1992 godine nastala je samoproglašena “Srpska Republika BiH”, kasnije se sama
preimenovala u “Republiku Srpsku”. Po svojoj formi i ustavnoj tehnici je pregledan i pristupačno
koncipiran. Ustav nema preambulu niti dodataka. Sastoji se od normativnog dijela podjeljenog
na odjeljke (ukupno 12 odjeljaka ) i amandmana.

2.5. Ustavi kantona

Ustavi kantona su najviši pravni akti kantona kao federalnih jedinica u sastavu Federacije BiH.
Ustavima kantona se uređuju organizacije i struktura vlasti u kantonima i općinama, oblici
lokalne samouprave te slobode i prava građana.Ustavi kantona spadaju u kategoriju srednje
veličine (od 50 do 100 članova),te je u njima primjenjena klasična ustavopravna tehnika, za
razliku od Ustava Unsko-Sanskog kantona koji slijedi ustavopravnu tehniku Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine.

Kantonalni ustavi imaju za cilj iskoristiti vrijednosti i potencijale regionalne autonomijen i

doprinjeti unapređenju nacionalnih odnosa imajući u vidu heterogenu nacionalnu strukturu
praktićno na svim dijelovima Federacije BiH.

Ustav BiH ima odredbu kojima se stavljaju sa strane sve ustavne i zakonske odredbe entiteta
ukoliko nisu u saglasnosti sa Ustavom BiH. Da bi se uskladili sa Ustavom BiH entiteti su u više
navrata amandmanima mijenjali svoje ustave ipak zbog brojnih pitanja nikada ih nisu u
potpunosti uskladili sa Ustavom BiH.

5
 3.PODJELA VLASTI U BiH

Da bi se vršile državne funkcije neophodno je ustanoviti državne organe. Ustav ali i zakoni
određuju koju od državnih fukcija će obavljati određeni državni organi. Određivanje državnih
organa je u uskoj vezi sa podjelom vlašću koja se vrši radi efikasnog funkcioniranja državne
vlasti. Podjela vlasti u Bosni i Hercegovini ustanovljena je na osnovu Ustava Bosne i
Hercegovine. Državne funkcije obavljaju određeni organi koji zajedno koordiniraju i čine jednu
cjelinu, a ta cjelina je državna vlast. Državna vlast oblikuje pravnu strukturu i funkcionisanje
pravne države. Bez državne vlasti nema države.

Državna vlast se djeli na:

 Zakonodavnu vlast - koja donosi zakone

 Izvršna vlast - koja donosi upravne akte
 Sudska vlast - koja donosi presude

3.1. Zakonodavna vlast

Zakonodavna vlast je u rukama dvodomne Parlamentarne skupštine, koja je ustanovljena

Ustavom Bosne i Hercegovine. Nosilac je ustavotvorne i zakonodavne vlasti. Svojim ustavnim
položajem, strukturom i nadležnostima Parlamentarne skupštine odražava karakter BiH kao
složene društvene i državne zajednice . Parlamentarna skupština BiH donosi zakone koji se
dostavljaju Domu naroda, tek ako ih usvoji i Dom naroda, zakon se smatra usvojenim,
predsjedavajući oba doma potpisuju zakon i time potvrđuju da je usvojen u skladu sa
predviđenim postpukom u istovjetnom tekstu. Usaglašeni tekst zakona objavljuje se u
“Službenom glasniku BiH” na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. 2 Pored donošenja
zakona, odobrava budžet i odlučuje o izvorima i iznosu prihoda za finansije institucija BiH i
međunarodnih obaveza BiH, potvrđuju imenovanje Predsjedavajućeg i članova Vijeća ministara,
daje saglasnost za ratifikaciju međunarodnih ugovora i odlučuje o drugim pitanjima neophodnim

2
K. Trnka, Ustavno pravo, Drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2006, str.290

6
za provođenje njenih ovlaštenja ili dodjeljenih sporazumom entiteta. Sve zakonodavne odluke
donose se usvajanjem u oba doma Parlamentarne skupštine BiH. Parlamentarna skupština

izražava principe narodne suverenosti, ravnopravnosti tri konstitutivna naroda i složenu državnu
strukturu, odnosno činjenicu da se BiH sastoji od dva entiteta. 3Sve do 2002. godine mandat
izabranih članova Parlamentarne skupštine BiH bio je dvije godine, nakon izbora te iste godine
biraju se i delegiraju na mandat od 4 godine. Sjedište Parlamentarne skupštine je u Sarajevu,
adresa Trg BiH br. 1.

3.1.1. Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine

Parlamentarna Skupština BiH je vrhovno zakonodavno tijelo u Bosni i Hercegovini. Formirana

je nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, a funkcionira u skladu Ustava Bone I Hercegovine
(Aneksu IV-tog sporazuma) i podzakonskim aktima. Čine je dva doma: Zastupnički dom
Parlamentarne Skupštine BiH i Dom naroda Parlamentarne Skupštine BiH.

3.1.2. Domovi Parlamentarne skupštine

Najviši zakonodavni organ sastoji se od dva doma: Predstavnički dom i Dom naroda. Domovi
Parlamentarne skupštine vrše zakonodavnu, informativnu i kontrolnu aktvnost i reguliraju
unutrašnju organizaciju i način svog rada. Svaki dom ima predsjedavajučeg i dva zamjenika
(jedan Hrvat, jedan Srbin, jedan Bošnjak)

3.1.2.1. Zastupnički / Predstavnički dom

Predstavnički dom ima 42 člana koja se biraju glasanjem na osnovu stranačkih lista iz dva
biračka tijela s određenim brojem mjesta. Dvije trecine za teritorij Federaciju BiH tj. 28 mjesta i
jedna trećina za teritorij Republike Srpske tj. 14 mjesta, na mandat od dvije godine.

3.1.2.2. Dom naroda

Dom naroda ima ukupno 15 članova (5 Srba, 5 Bosnjaka, 5 Hrvata), koji se indirektno biraju u
Domu naroda Federalne i Narodne skupštine Republike Srpske, na dvogodišnji mandate.

3
Ibid., str. 288

7
Nominirane hrvatske odnosno bošnjačke delegate iz Federacije BiH biraju hrvatski odnosno
bošnjački delegate u Domu naroda Federacije BiH. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna
skupština republike srpske.

3.1.3. Parlament Federacije BiH

Federacija BiH ima deset kantona, svaki od tih kantona mora imati jednak broj delegate kako bi
se mogla osigurati ravnopravnost federalnih jedinica i njihov uticaj na odlučivanje u Federaciji.
Poslanike predsjedničkog doma Parlamentarne skupštine biraju svi građani sa područja cijele
Federacije, a u Domu naroda osim delegate sva tri konstutivna naroda zastupljeni i delegate
pripadnika ostalih naroda (s nešto užim ovlaštenjem). U drugom entitetu tj. u Republici Srpskoj
do amandmana iz 2002. godine u zakonodavnoj vlasti nisu bili predstavljeni interesi ni
Bošnjaka ni Hrvata, kao konstitutivnih naroda. Delegati se u Domu naroda biraju prema dva
kriterija: kombinacijom kantonalnog i nacionalnog predstavljanja.

3.1.4. Zakonodavna tijela kantona

Nosilac ustavotvorne i zakonodavne vlasti u okviru nadležnosti kantona je kantonalna skupština.

Kantonalna skupština je jednodomna. Ustav Federacije BiH ne određuje broj poslanika
kantonalne skupštine, ali zahtjeva da njena struktura odgovara nacionalnoj strukturi kantona.
Poslanici se biraju neposrednim izborima na mandate od 4 godine. Da bi se osigurala
ravnopravnost i konstitutivnost naroda, u kantonalnoj skupštini je osiguran postupak zaštite
vitalnog nacionalnog interesa. U tu svrhu u Kantonalnoj skupštini formira se klub delegate
konstitutivnog naroda pod uslovom da postoji najmanje jedan delegate odgovarajućeg
konstitutivnog naroda u sastavu kantonalne skupštine.

3.1.5. Narodna skupština Republike Srpske

Nosilac ustavotvorne i zakonodavne vlasti u okviru nadležnosti entiteta je Narodna skupština

Republike srpske. Skupština je jednodomna i sačinjavaju je 83 narodna poslanika izabrana na
izborima. Visoki predstavnik 2002. godine nametnuo je ustavne amandmane u kojima je
propisano da u sastavu Narodne skupštine moraju biti zastupljena najmanje po 4 poslanika iz
reda od sva tri konstitutivna naroda. Izabranim poslanicima mandate traje 4 godine.

8
3.2. Izvršna vlast

Izvešna vlast ili egzekutiva predstavljaju različiti državi organi koji provode Ustav, zakon,
druge propise i odluke koje donose institucije ustavotvorne, zakonodavne i sudske vlasti.
Izvršna vlast je samostalna u odnosu na zakonodavnu i sudsku vlast. Izvršna vlast bitno utice na
oblikovanje politike kao i na zakonodavna rješenja. Izvršnu vlast ostvaruju: 1.šef države, 2.
Vlada ili drugi odgovarajući organ (viječe ministara, izvršno vijeće) uključujući vojsku i policiju.

3.2.1. Predsjedništvo BiH

Funkciju kolektivnog šefa države i nosioca izvršne vlasti ima Predsjedništvo Bosne i
Hercegovine koje se sastoji od tri člana i to po jednog Sbina, Hrvata i Bošnjaka. Članovi
Predsjedništva se biraju direktnim izborima, dva predsjednika sa teritorije Federacije BiH jedan
predstavnik Bošnjaka i jedan predstavnik Hrvata, dok se predstavnik Srba bira s teritorija
Republike Srpske. Članovi Predsjedništva se biraju na mandat od 4 godine, dok se
Predsjedavajući Predsjedništva mijenja svakih osam mjeseci. Po svom sastavu i načinu
odlučivanja Predsjedništvo izražava i osigurava interese i ravnopravnost sva tri konstitutivna
naroda i oba entiteta. Članovi predsjedništva između sebe biraju predsjedavajućeg koji saziva
sjednice, potpisuje akte i stara se o izvršenju odluka Predsjedništva. Ustav u članu V pod
naslovom “Predsjedništvo” u cjelini uređuju organe izvršne vlasti. Članovi predsjedništva biraju
građani na neposrednim izborima, a Vjeće ministara proizilazi iz saradnje Predsjedništva i
Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine. Vijeće ministara je odgovorno parlamentarnoj
skupštini, ukoliko mu Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje, Vječe ministara je dužno da
podnese ostavku.

3.2.1.1. Predsjednici i potprijesednici FBiH

Institucija predsjednika Federacije kreirana je kao institucija šefa države u punom kapacitetu, pa
se jednako odnosi i na druge institucije u Federaciji. S obzirom da je ustavno uređenje Bosne i
Hercegovine drugacije od entitetskih ustava, bilo je nužno da se ustavi entiteta prilagode Ustavu
BiH. Tako je prvobitni tekst Federacije propisivao “Predsjednik Federacije je šef države” da bi
Amandmanom XI on bio izmjenjen i sad glasi “Predsjednik Federacije predstavlj i zastupa
Federaciju i šef je federalne izvršne vlasti”.Nakon usaglašavanja Ustava Republike Srpske sa

9
Ustavom BiH, analogna odredba glasi: “Republika predstavlja i njeno državno jedinstvo izražava
predsjednik Republike” (član 69. stav 3. izmjenjen Amandmanom). 4Provođenjem odluke o
konstitutivnosti sva tri naroda u Federaciji uvedena je i funkcija još jednog potpredsjednika
Federacije, ali je napušten princim njihovog jednogodišnjeg rotiranja na poziciji predsjednika
Federacije.

Predsjednika i potprjedsednike Federacije BiH bira parlament Federacije. S obzirom na to da

ova institucija izražava ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda u vrhu izvršne vlasti
Federacije, incijalnu ulogu u izboru imaju nacionalne delegacije u Domu naroda federalnog
Parlamenta. Predsjednik i potprjesednici Federacije biraju se na mandate od četiri godine. Prije
isteka ovog vremena, mandate svakog od njih moze prestati: ostavkom, smjenom ili trajnom
nemogučnošću da obavlja funkciju. Postupak smjenjivanja predsjednika ili potpredsjednika je
veoma složen i težak process. U postupak smjenjivanja uključeni su Parlament i Ustavni sud
Federacije. Parlament pokreće postupak dvotrećinskom većinom oba doma, a Sud donosi
konačnu odluku.

Predsjednik Federacije ima sljedeće nadležnosti:

• Šef je izvršne federalne vlasti

• Imenuje i može da smjenjuje Vladu federacije

• Predlaže sudije Ustavnog suda Federacije

• Odlučuje o raspuštanje jednog ili oba doma Parlamenta Federacije

• Potpisivanje međunarodnih sporazuma

• Davanje pomilovanja

• Poptisivanje odluka Parlamenta Federacije

• Pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije

Najznačajniji dio svojih nadležnosti predsjednik Federacije ostvaruje u saglasnosti sa oba

potpredsjednika.

3.2.1.2. Predsjednici i potpredsjednici Republike Srpske

4
K. Trnka, Ustavno pravo, Drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2006, str.314

10
Položaj predsjednika Republike Srpske bitno se razlikuje od položaja predsjednika Federacije
BiH. Može se svrstati u kategoriju “jakih predsjednika”, bira se neposredno od strane građana
kao i Narodna skupština. Predsjednika Republike Srpske mogu smjeniti samo građani koji su ga i
izabrali, a Narodnu skupštinu može raspustiti prjedsednik RS-a i raspisati prijevremene izbore.
Njegov mandate je četiri godine, kao i poslanika.

Predsjednik Republike Srpske ima sljedeće nadležnosti:

• Predstavljanje Republike Srpske

• Predlaganje predsjednika Vlade

• Predsjednika i sudija Ustavnog suda

• Proglašavanje zakona

• Dodjela odlikovanja i davanja pomilovanja

• Postavljanje šefova predstavništva RS-a u inostranstvu

• Predlaganje ambasadora BiH iz Republike Srpske

• Utvrđivanje postojanja vandrednih prilika I nalaganje mjera za njihovo otklanjanje

Sve nadležnosti predsjednik Republike Srpske obavlja samostalno. Predsjednik RS-a predstavlja
Republiku, Narodnoj skupštini predlaže candidate za predsjednika Vlade, predsjednika i sudije
Ustavnog suda RS-a, proglašava zakone i ima pravo zatražiti da Narodna skupština ponovo glasa
o prihvaćenom zakonu. Zbog nesaglasnosti s Ustavom BiH , ovlaštenja predsjednik RS-a u
oblasti odbrane i međunarodnih odnosa osporen je pred Ustavnim sudom BiH.

Prilikom izbora predsjednika na istoj listi se bira i potpredsjednik RS, koji nema nikakve
samostalne nadležnosti. Potpredsjednik pomaze predsjedniku u obavljanju njegovih poslova I to
samo onih koje mu povjeri predsjednik. Predsjednik RS imenuje Senat kao savjetodavno tjelo
najviših organa RS-a. Senat ima 55 članova koji se imenuju iz reda naučnih, kulturnih i javnih
radnika. Senat razmatra pitanja koja imaju politički, nacionalni, ekonomski i kulturni značaj i
institucijama RS-a daje mišljenje o pitanjima iz njihove nadležnosti. Predsjednik, potpredsjednik,
članovi Vlade i Senat uživaju imunitet kao i poslanici u Skupštini.

3.2.2. Vlada

11
Vlada je državni kolegijalni organ izvršne vlasti koji čine ministri koji su po pravilu pojedinog
ministarstva. U parlamentarnom sistemu vlada je nosioc ukupne izvršne vlasti, čiji opstanak
zavisi od stava parlamentarne većine. U sprotnom vlada stječe pravo da raspusti parlament čime
se uspostavlja ravnoteža između nosilaca zakonodavne i izvršne vlasti. Uloga šefa države dolazi
do izražaja prilikom sastavljanja vlade, on obično predlaže kandidata za predsjednika vlade.

Prema sastav, vlade mog biti:

• Poslaničke

• Neposlaničke

• Mješovite

U strukturi vlade najznačajniju ulogu ima predsjednik vlade koji se pojedinim sistemima naziva
i prvi ministar ili premijer.

3.2.2.1. Vijeće ministara BiH

Funkciju vlade prema Ustavu Bosne i Hercegovine vrši Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
Ustavne odredbe o Vijeću ministara prilično su malobrojne,te su funkcija, položaj, organizacija i
druga pitanja dodatno regulirani Zakonom o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. 5 Nakon
općih izbora u BiH koji su održani u oktobru 2002. godine, Visoki predstavnik međunarodne
zajednice donio je odluku o novom ustrojstvu Vijeća ministara BiH. Prema toj odluci Vijeće
ministara ima devet članova: predsjedavajući, dva zamjenika predsjedavajućeg koji su
istovremeno i ministri i šest drugih ministara. Mandat predsjedavajućeg i članova Vijeća
ministara je 4 godine. Svaki minister ima zamjenika, pored tog uvedena je i funkcija sekretara
ministarstva. Da se ne bi dešavalo da sve ove funkcije pripadnu predstavnicima samo jednog ili
dva naroda, raspodjela funkcija se vrši prema nacionalnom kriteriju. Predsjedništvo BiH imenuje
predsjednika Vijeća ministara, koji preuzima dužnost nakon što Predstavnički dom
Parlamentarne skupštine BiH potvrdi njegovo imenovanje.

U Ustavu se određuje da će “Vijeće ministara podnijeti ostavku ukoliko mu Parlamentarna

skupština izglasa nepovjerenje” (član V st. 4c Ustava). Predsjednik predlaže imena kandidata za
ministre, a Predstavnički dom ih imenuje.

5
Zakon o Vjeću ministara objavljen u „Službenom glasniku BiH“ br. 4/97.

12
Prema Zakonu o ministarstvu i drugim organima uprave, BiH ima devet ministarstava i to:

• Ministarstvo vanjskih poslova

• Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa

• Ministarstvo civilnih poslova

• Ministarstvo finansija i trezora

• Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice

• Ministarstvo pravde

• Ministarstvo komunikacija i prometa

• Ministarstvo sigurnosti

• Ministarstvo odbrane

Prilikom ostvaravanja svojih prava i dužnosti Vijeće ministara donosi uredbe, odluke, upustva,
zaključke i druge normativne akte. Zakon ne određuje u kojem slučaju se donose pojedini
normativnih akata.Vijeće ministara u principu, odlučuje konsenzusom “onih članova koji su
prisutni” (član 19 st. 1. Zakona), a da bi Vijeće moglo donositi odluke sastanku moraju biti
prisutna najmanje četiri člana Vijeća ministara od kojih najmanje jedan iz svakog od tri
konstitutivna naroda (član 17. Zakona). Ako se ne uspije postići konsenzus o spornom pitanju
zastražit će se stav Predsjedništva. Kada Vijeće ministra dobije odluku stav Predsjedništva , ono
donosi konačnu odluku u roku od 14 dana (član 19 st. 2. Zakona).

3.2.3. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine

Jedan od dva izvršna organa u Federaciji Bosne i Hercegovine pored Predsjednika Federacije je i
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Vlada Federacije sastoji se od premijera, koji je
predsjenik Vlade, zamjenika premijera i ministara, od kojih svaki ima zamjenika.Zamjenik ne
može biti iz istog konstitutivnog naroda kao minister čiji je zamjenik. Da bi se imenovala Vlada
Federacije BiH, predsjednik Federacije zajedno sa potpredsjednikom Federacije imenuju Vladu
Federacije nakon konsultacija sa premijerom, ili sa kandidatom za tu funkciju. Imenovanje
Vlade smatra se konačnim kada bude potvrđeno većinom glasova poslanika u Predstavničkom
domu Parlamenta Federacije. Predsjednik Federacije uz saglasnost sa potpredsjednikom
Federacije može smjeniti Vladu.

13
Ustav je nadležnost premijera, zamjenika premijera, ministara i zamjenika ministara posebno
specificirao i individualizirao. Tako je premijer nadležan za: provođenje politike i izvršenje
zakona federalne vlasti, uključujući osiguranje izvršenja odluka sudova u Federaciji, predlaganje,
smjenjivanje predsjednika Federacije u slučaju da on nije u mogućnosti trajno izvršavati svoje
ustavne obaveze… Zamjenik premijera nadležan je za: vršenje dužnosti ministra, pomaganje
premijeru u provođenju politike i izvršavanju zakona Federacije, obavljanje poslova premijera
ukoliko premijer nije u mogućnosti ili dok je mjesto premijera upražnjeno dok novi premijer ne
preuzme dužnost.

3.2.4. Vlada Republike Srpske

Vlada Republike Srpske je organ izvršne vlasti u tom entitetu Bosne i Hercegovine. U toj
funkciji Vlada predlaže zakone, druge propise i opće akte, predlaže plan razvoja, prostorni plan,
budžet i završni račun, osigurava provođenje i izvršavanje zakona, drugih propisa i općih akata,
donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršenje zakona i vrši druge “uobičajne” funkcije Vlade.
Vladu Republike Srpske sačinjvaju predsjednik, potpredsjednik, ministri. Vlada i članovi Vlade
odgovaraju Narodnoj skupštini. Ukoliko je predsjednik Vlade podnio ostavku,predsjednik
Republike predlaže kandidata za predsjednika Vlade. Vladu bira Narodna skupština.

3.3. Sudska vlast

Osnovna uloga sudske vlasti je da u ime države goni subjekte koji su povrijedili pravne norme, te
da rješavaju različite (imovinske, krivične, privredne, porodične, upravne...) pravne sporove
između pravnih subjekata i određuju kazne protiv prekršioca pravnih normi. 6 Kako bi sudska
vlast bila nezavisna i uspješno funkcionirala u obavljanju svojih poslova potrebno je poštivanje
osnovnih ustavnih načela o radu i organizaciji sudova, a to su: zakonitost, nezavisnost, sudijskog
imuniteta, stabilnost sudijske funkcije, javnosti suđenja. Prema Ustavu BiH, cjelokupna sudska
vlast se svodi na Ustavni sud BiH, u čijoj nadležnosti se nalaze i neki elementi koji bi asocirali
na specifičan spoj redovnog i ustavnog sudstva. 7 Ustavni sud BiH sastoji se od devet članova

6
N. Visković, Država i pravo, Studentska štamparija Univerziteta, Sarajevo 1996, str.165.
7
Član VI. Ustava Bosne i Hercegovine.

14
koji su istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu
bit će pet godina, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu
konsenzusa ostalih sudija.Sudije koje će biti imenovane nakon prvog saziva, služiće do navršenih
70 godina života, izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu
konsenzusa ostalih sudij.8 Prema Dejtonu, nije bilo suda opće nadležnosti za cijelu zemlju, koji
bi zapravo predstavljao klasičnu sudsku vlast. Prema tome Sud BiH uspostavljen je naknadno i
to pod pritiskom međunarodne zajednice. Parlament BiH usvojio je 3. jula 2002. godine Zakon o
Sudu BiH, kojeg je 12. novembra 2000. godine proglasio Visoki predstavnik u BiH. 9 Sud BiH je
osnovan radi obezbjeđivanja sudske zaštite u stvarima koje, u skladu sa Ustavom BiH, spadaju u
nadležnost BiH, kao što su borba protiv terorizma, ratni zločini, pitanja trgovine ljudima,
organizirani i privredni kriminal.10 Nadležnosti Suda BiH propisane su Zakonom o Sudu BiH, a
to su krivična, upravna i apelaciona nadležnost. Nakon što je uspostavljen Sud BiH, bilo je nužno
uspostaviti i tužilaštvo na državnom nivou. Parlament Bosne i Hercegovine je u oktobru 2003.
Godine usvojio Zakon o Tužilaštvu BiH, koji je donesen odlukom Visokog predstavnika u
avgustu 2002. godine. Tužilaštvo je nadležno za krivično procesuiranje počinilaca krivičnih djela
koja su propisana Krivičnim zakonom BiH.

Tužilaštvo djeluje samostalno kao poseban organ BiH. 11 Poslovi Tužilaštva vrše se u skladu sa
Ustavom i zakonima BiH a obavljaju ih glavni tužilac BiH, četiri zamjenika glavnog tužioca BiH
i određeni broj tužilaca BiH.12 U sklopu Tužilaštva osniva se Poseban odjel za ratne zločine i
Poseban odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju. 13 Tužilaštvo je nadležno
za istrage i gonjenje učinilaca krivičnih djela iz nadležnosti Suda BiH, za primanje zahtjeva za
međunarodnu pravnu pomoć, za slučajeve ekstradicije, uključujući i izručenja Tribunalu u Haagu

8
Član VI. Stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine
9
Podaci preuzeti sa službene web stranice Suda BiH: http://www.sudbih.gov.ba/, 30. Novembar 2011
10
Podaci preuzeti s stranice http://prf.unze.ba/v2/docs/anali/09%20Alijevic, 30. Novembar 2011
11
Član 2. Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, broj 24/02, 3/03, 37/03, 42/03,
9/04, 35/04, 61/04.
12
Član 3. stav 1. Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, broj 24/02, 3/03, 37/03,
42/03, 9/04, 35/04, 61/04.
13
Član 3. stav 3. Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, broj 24/02, 3/03, 37/03,
42/03, 9/04, 35/04, 61/04.

15
i drugim međunarodnim sudovima.14 Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH je samostalna i
nezavisna institucija BiH, osnovana Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH
2004. godine, čiji je osnovni mandat uspostavljanje i očuvanje nezavisnog, efikasnog i
odgovornog sudstva u BiH. Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH ujedno je i regulatorno tijelo
na nivou BiH, koje uspostavlja etičke i profesionalne standarde za pravosudnu profesionalnu
zajednicu. Vijeće djeluje nezavisno i uređuje mnoge od najvažnijih poslova pravosuđa. Vijeće je
osnovano kako bi se uklonili politički ili drugi utjecaji unutar pravosudnog sistema, i u isto
vrijeme osiguralo da suci i tužioci štite vladavinu prava za sve građane.15

3.3.1. Sudski sistem Federacije BiH

U BiH postoji samo jedan redovni sud koji spada u nadležnost Federacije – Vrhovni sud
Federacije. Jedinstven sistem sudske vlasti u Federaciji BiH temelji se na sljedećim principima: 16
 sudska vlast je samostalna i nezavisna
 sudovi osiguravaju jednak tretman svim strankama u sudskom postupku
 svi postupci pred sudom su javni, kao i presude.
Sudsku vlast u Federaciji BiH vrše Vrhovni sud Federacije BiH, kantonalni sudovi i općinski
sudovi. Sudovi su samostalni i nezavisni organi u odnosu na zakonodavnu i izvršnu vlast.

Vrhovni sud Federacije BiH je najviši žalbeni sud u Federaciji, čije je sjedište u Sarajevu. Vrhovi
17
sud Federacije BiH nadležan je da odlučuje: o redovnim pravnim lijekovima protiv odluka
kantonalnih sudova, ako je to zakonom određeno; o vanrednim pravnim lijekovima protiv
pravomoćnih odluka sudova kada je to zakonom određeno; o pravnim lijekovima protiv odluka
svojih vijeća, ako zakonom nije drugačije određeno. Vrhovni sud nadležan je da rješava sukobe
nadležnosti između kantonalnih i općinskih sudova sa područja različitih kantona u slučaju da
zakonom nije drugčije određeno te da obavlja druge poslove utvrđene zakonom, osim onih iz
14
Član 12. stav 1., 2. i 3. Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, broj 24/02, 3/03,
37/03, 42/03, 9/04, 35/04, 61/04.
15
A. Katica, B.Sertić i S. Ahatović-Lihić, Vodič kroz pravosuđe BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, april
2007, 3-4.
16
Član IV.C.2, 3. i 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH, broj 1/94,
13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05.
17
Član 29. stav 1. Zakona o sudovima Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH broj 38/05 i 22/06.

16
nadležnosti Ustavnog suda Federacije BiH. Vrhovni sud Federacije i kantonalni sudovi mogu
pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom Federacije BiH, odnosno Ustavnim sudom BiH u
skladu sa ustavom i odgovarajućim propisima koji uređuju postupak pred Ustavnim sudom.18
U kantonima Federacije BiH sudsku vlast vrše općinski i kantonalni sudovi.

Kantonalni sudovi se obrazuju za područje jednog kantona i imaju izvornu prvostepenu

nadležnost :19

 za krivična djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora viša od deset godina ili
kazna dugotrajnog zatvora;
 ako zakonom nije određena nadležnost drugog suda, da provode istragu,
u skladu sa zakonom, za krivična djela za koja je Sud BiH prenio
nadležnost na kantonalne sudove;
 da odlučuju u svim upravnim sporovima protiv konačnih upravnih akata kantonalne i
općinske vlasti

Kantonalni sudovi imaju i drugostepenu nadležnost, da odlučuju:20

 o žalbama protiv odluka općinskih sudova

 po žalbama izjavljenim na rješenja o prekršajima
 o drugim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima.

Općinski sud imaju prvostepenu nadležnost u svim krivičnim, građanskim, prekršajnim i

privrednim predmetima osim ako su ustavom i zakonom neke od tih nadležnosti prenesene na
druge sudove.21 Projekt Visokog sudskog i tužilačkog vijeća za reorganizaciju sudova za
prekršaje - uspješno je završen 2006. godine. Reforma se sastojala u usvajanju temeljnih zakona
18
Član 30. Zakona o sudovima Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH broj 38/05 i 22/06.
19
Član 28. stav 1. Zakona o sudovima Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH broj 38/05 i 22/06.
20
Član 28. stav 2. Zakona o sudovima Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH broj 38/05 i 22/06.
21
Član 27. Zakona o sudovima Federacije BiH, Službene novine Federacije BiH broj 38/05 i 22/06.

17
o prekršajima, reorganizaciji postojećeg sistema sudova za prekršaje, procesu imenovanja sudaca
koji će biti kompetentni da odlučuju u prekršajnim predmetima, razvoju novog sistema pasivnog
izvršenja naplate novčanih kazni i obučavanju sudija, kao i različitih institucija i organa u
implementaciji novih entitetskih zakona o prekršajima. 22 Umjesto prekršajnih sudova osnivaju se
prekršajna odjeljenja u svakom općinskom i osnovnom sudu, koja mogu poslove iz svoje
nadležnosti obavljati i izvan sjedišta općinskog i osnovnog suda. U Federaciji BiH na
kantonalnom nivou djeluje deset kantonalnih sudova sa sjedištem u Bihaću, Odžaku, Tuzli,
Zenici, Goraždu, Novom Travniku, Mostaru, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu. Na nivou
Federacije BiH djeluje i 28 općinskih sudova.23

3.3.2. Sudski sistem Republike Srpske

Prema Ustavu RS-a iz 1992. godine, Vrhovni sud Republike je najviši sud u Republici koji
obezbjeđuje jedinstvenu primjenu zakona. Sudovi, prema Ustavu Republike Srpske, štite ljudska
prava i slobode, utvrđena prava i interese pravnih subjekata i zakonitost, kao proklamirane
društvene vrijednosti.24 Sudsku vlast u Republici Srpskoj vrše Vrhovni sud RS-a, okružni sudovi
i općinski sudovi. Sudovi su samostalni i nezavisni od zakonodavne i izvršne vlasti. Vrhovni sud
je najviši sud u Republici Srpskoj, čije je sjedište u Banjoj Luci.
Vrhovni sud je nadležan: 25

 da odlučuje o redovnim pravnim lijekovima protiv odluka okružnih sudova ako je to

zakonom određeno;
 da odlučuje o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka sudova i sudova
za prekršaje kada je to zakonom određeno;

22
Podaci preuzeti: Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, Godišnji izvještaj za 2006. godinu, 61-66.
23
Općinski sud u Bihaću, Velikoj Kladuši, Cazinu, Sanskom Mostu, Bosanskoj Krupi, Orašju, Gračanici,
Živinicama,
Kalesiji, Tuzli, Gradačcu, Kaknju, Tešnju, Žepču, Zavidovićima, Zenici, Visokom, Goraždu, Travniku,
Kiseljaku, Bugojnu, Čapljini, Konjicu, Mostaru, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Sarajevu i Livnu. Preuzeto: A.
Katica, B.Sertić i S. Ahatović-Lihić, Vodič kroz pravosuđe BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, april
2007, 3-4.
24
B. Marić, „Reforma sudske vlasti u RS-u“, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu 2002, Vol.50, No. 1-2, 158
(176).
25
Član 28. Zakona o sudovima Republike Srpske, Službeni glasnik RS-a broj 111/04, 109/05, 37/06 i 17/08.

18
  da odlučuje o pravnim lijekovima protiv odluka svojih vijeća ako zakonom nije drugačije
određeno;
 da rješava sukobe nadležnosti između sudova ako zakonom nije drugačije određeno;
 da odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti s jednog suda na drugi sud kada je to
određeno zakonom
 da obavlja druge poslove određene zakonom.

Okružni sudovi osnivaju se za područje dva ili više osnovnih sudova.26 Osnovni sudovi osnivaju
se za područje jedne ili više općina.27 Za razliku od Federacije BiH, Javno tužilaštvo i
advokatura u Republici Srpskoj su ustavne kategorije. Javno tužilaštvo je definirano kao
samostalan državni organ koji goni učinioce krivičnih i drugih djela kažnjivih po zakonu, i ulaže
pravna sredstva za zaštitu zakonitosti. 28 Advokatura je samostalna i nezavisna djelatnost koja
pruža pravnu pomoć. U Republici Srpskoj djeluje pet okružnih sudova i 19 osnovnih sudova. 29
Sjedište okružnih sudova je u Banjoj Luci, Bijeljini, Doboju, Trebinju i Istočnom Sarajevu.

ZAKLJUČAK

Da bi se vršile državne funkcije neophodno je ustanoviti državne organe. Ustav ali i zakoni
određuju koju od državnih fukcija će obavljati određeni državni organi. Ustav je najviši pravni
akt jedne države a zakoni dovode do sprovođenja same vlasti. U funkcioniranju državne vlasti
BiH postoji jasna podjela vlasti sa određenim funkcijama koji determinišu vlast. Ono što
možemo zaključiti iz priloženog teksta jeste da je vlast u BiH složena i kao takva služi očuvanju

26
Član 17. Zakona o sudovima Republike Srpske, Službeni glasnik RS-a broj 111/04, 109/05, 37/06 i 17/08.
27
Član 16. Zakona o sudovima Republike Srpske, Službeni glasnik RS-a broj 111/04, 109/05, 37/06 i
17/08.
28
Član 128. stav. 1. Ustava Republike Srpske, Službeni glasnik Republike Srpske broj 3/92, 6/92, 8/92, 15/92
i 19/92.
29
Osnovni sudovi se nalaze u slijedećim gradovima: Banja Luka, Prnjavor, Mrkonjić-Grad, Bosanski Novi,
Prijedor, Bosanska Gradiška, Kotor-Varoš, Srebrenica, Zvornik, Bijeljina, Derventa, Doboj, Teslić, Modriča,
Foča, Trebinje, Višegrad, Vlasenica i Sokolac. Preuzeto: A. Katica, B.Sertić i S. Ahatović-Lihić, Vodič kroz
pravosuđe BiH, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, april 2007, 3-4.

19
mira i sklada čitave države. Svi elementi koji sačinjavaju državnu vlast imaju različite funkcije
različite nadležnosti a zajedno čine jedan složeni sistem.

20