Amenofis IV.

– faraon heretik

Eknaton bio je faraon 18. dinastije Egipta koji je vladao 17 godina. Ističe se po tome što je bio
prvi vladar koji je vjerovao u jednog boga, Atona, te po svojim umjetničkim inovacijama.
Vladavina Eknatona bila je turbulentna, a na kraju ga je naslijedio njegov vjerojatni sin
Tutankamon.

Rani život
Eknaton je rođen oko 1370. pr. Kr. kao Amenofis IV., sin faraona Amenofisa III i kraljice Tije.
Eknatonovo djetinjstvo nije dobro dokumentirano, ali zna se da je bio obrazovan u vjerskim
tekstovima i književnosti. Također je prolazio vojnu obuku, što je bilo uobičajeno za kraljevske
prinčeve tog vremena. Tijekom njegovog djetinjstva, Egipat je bio najbogatije i najmoćnije
kraljevstvo u drevnom svijetu. Najmoćnija skupina u to vrijeme bili su svećenici Amona,
smješteni u gradu Tebi. Novac i politički utjecaj kojeg je Amonov kult u Karnaku posjedovao
konkurirao je faraonima samima. Moguće je da je Amenofis IV. neko vrijeme vladao kao
suvladar sa svojim ocem Amenofisom III. Ova bi situacija omogućila Eknatonu da nauči više
o vladanju prije nego što preuzme ulogu faraona. Međutim, Amenofis III. neočekivano je umro
oko 1351. pr. Kr., a Amenofis IV. postao je faraon u dobi od otprilike 16 ili 17 godina.

Vjerska revolucija
Prve godine Amenofisa IV. bile su prilično tradicionalne. Nastavio je štovati boga Amona,
kako je bilo uobičajeno u Egiptu. Ostao je u glavnom gradu Tebi, vjerojatno u palači Malkata,
koju je izgradio njegov otac. Međutim, oko pete godine vladavine, Amenofis IV. počeo je
promovirati novog boga: Atona. Aton je bio predstavljen sunčanim diskom, a Amenofis IV.
tvrdio je da je Aton jedini pravi bog. Faraon se tada preimenovao u Eknaton ("sluga Atona")
kako bi pokazao svoju predanost ovom novom božanstvu. U isto vrijeme, Eknaton je zabranio
štovanje svih drugih bogova u Egiptu. Zatvorio je hramove drugih božanstava i uklonio njihove
slike s javnih mjesta. Ova vjerska revolucija bila je vrlo kontroverzna i nije dobro prihvaćena
među egipatskim narodom. Mnogi su osjećali da Eknaton izdaje tradicije njihove kulture.
Također je došlo do političkih nemira, jer su moćni svećenici Amona izgubili svoj utjecaj.
Eknaton je također premjestio glavni grad Egipta iz Tebe u novi grad koji je izgradio, nazvan
AkhetAton ("Horizont Atona") – na arapskom Amarna. Grad je bio izgrađen na dijelu Nila koji
nikada prije nije bio naseljen. Tamo su izgrađeni samo hramovi posvećeni Atoni. Plan grada
određivao je da svi Atonovi hramovi u gradu moraju gledati prema istoku, prema izlazećem
suncu i postavljeni su tako da osvjetljavaju vrata hramova.

Sukobi
Vladavina Eknatona obilježena je sukobima kako unutar Egipta, tako i izvan njegovih granica.
U domaćim poslovima suočio se s opozicijom moćnih svećenstava drugih bogova. Svećenici
Amona bili su posebno protivni Eknatonovoj vjerskoj revoluciji, ali morali su postati
svećenicima nove Atonove religije i zaboraviti svoje stare bogove. Eknaton se čini da je
usredotočio puno vremena i resursa na izgradnju svog novog glavnog grada umjesto na
proširenje svog carstva vojnim podvizima. Kao rezultat toga, Eknaton se čini da je također
narušio važne diplomatske odnose s prijateljskim kraljevima na Bliskom istoku. U nizu
pronađenih pisama u ruševinama AkhetAtona u Amarni, ovi kraljevi žale se na Eknatonovo
zanemarivanje i zahtjeve za zlatom i drugim darovima.

Nefertiti
Eknatonova supruga bila je Nefertiti, koja je igrala vrlo istaknutu ulogu u njegovoj vladavini.
Češće je prikazana uz svog supruga u službenoj umjetnosti nego bilo koja druga egipatska
kraljica prije nje. Na mnogo načina, bila je ravnopravna Eknatonu. Imala je titulu "Velike
kraljevske žene", a njezino se ime pojavljuje u hijeroglifima pokraj njegovog na javnim
spomenicima. Nefertiti je također imala autoritet u vjerskim pitanjima. Prikazana je kako
sudjeluje u vjerskim ritualima, poput prinošenja žrtava sunčevu disku Atoni. Čak je imala
vlastiti hram posvećen njezinu štovanju u AkhetAtonu.

Promjene u umjetnosti
Tijekom Eknatonove vladavine došlo je do značajne promjene u stilu egipatske umjetnosti.
Tradiconalne idealizirane slike kraljeva i bogova zamijenjene su realističnijim prikazima
svakodnevnog života. Ova promjena najuočljivija je u umjetnosti proizvedenoj u AkhetAtonu,
koja prikazuje kraljevsku obitelj mnogo prirodnijim stilom nego što je to bilo viđeno prije.
Novi stil umjetnosti možda je bio inspiriran Eknatonovim uvjerenjem da je Aton prisutan u
svemu, uključujući ljude. Sunčev disk Atona isticao se u umjetnosti iz tog vremena. Disk je
često bio prikazan s raširenim rukama, simbolizirajući zrake svjetlosti Atona.

Kraj vladavine i smrt

Okvirno u 12. godini svoje vladavine, zdravlje Eknatona je počelo opadati. U 17. godini
vladavine, otprilike oko 1335. pr. Kr., Eknaton je iznenada umro. Njegov uzrok smrti nije
poznat, ali mogao je biti prirodan ili posljedica atentata. Vjeruje se da je možda patio od
fizičkog deformiteta, što se odražava u prikazima njegovog tijela u umjetnosti iz tog razdoblja.
Eknatonova vjerska revolucija nije dugo trajala nakon njegove smrti. Do kraja njegove
vladavine, Eknaton je bio nepopularan i među egipatskim narodom i među vladajućom klasom.
Njegov sin Tutankamon vratio se štovanju Amona i ponovno otvorio hramove drugih bogova.
Čak je premjestio glavni grad natrag u Tebu. Vjerojatno je Tutankamon smatrao da mora
poništiti promjene svog oca kako bi povratio podršku naroda. Uostalom, vladavina Eknatona
bila je vrijeme velikih nemira i sukoba, kako unutar Egipta, tako i izvan njegovih granica.

Brisanje sjećanja na Eknatona

Drevni Egipćani uložili su napore da izbrišu sjećanje na Eknatona i njegovu vladavinu.
Njegovo ime uklonjeno je s javnih spomenika, a njegove slike uništene. Zapravo, faraona
Eknatona nisu poznavali u egipatskoj povijesti sve do 19. stoljeća, kada je Amarna ponovno
otkrivena. Grob Eknatona otkrio je Flinders Petrie 1907. godine, a grob Tutankamona iskopao
je Howard Carter 1922. godine. Otkriće njegovog groba, zajedno s mnogim umjetničkim
djelima i artefaktima pronađenima tamo, dalo nam je puniju sliku o ovom enigmatičnom liku.
Tijekom vremena, međutim, sjećanje na Eknatona je oživjelo. Sada ga se prepoznaje kao jednu
od najzanimljivijih ličnosti u egipatskoj povijesti. I dok je njegova vladavina bila kratkotrajna,
imala je trajan utjecaj na umjetnost i religiju u Egiptu. Njegovo nasljeđe i dalje fascinira ljude
diljem svijeta.