900. i 800. g. pr. Kr.

na Apeninskom
poluotoku naselio se tajanstveni narod
nazvan Etruani.

Podruje njihovog naseljavanja nalazilo se

u modernoj Toskani i dijelu Umbrije.

Latini su ih zvali Etrusci ili Tusci, Grci su ih

zvali Tirenci, dok su sami sebe pak
nazivali Rasenna.

Postoje 3 teorije o njihovom porijeklu:

- mnogi smatraju da je Herodot u pravu kad
kae da su u Italiju migrirali iz Lidije i
Egejskog mora u 12. stoljeu pr.Kr.
- prema nekim kolama, oni su domorodni
narod Italije.
- po posljednjoj teoriji, Etruani su doli sa
sjevera u Italiju.

Etruanska kultura razvija se tijekom 8.

st. pr. Kr. U 6. st. pr. Kr. nala se na
vrhuncu.

Kako to biva ve svuda u svijetu nakon

to su doli do vrhunca razvoja, polako
poinje njezin pad tokom 5. i 4. st. pr. Kr.

Etrurija nije imala sredinje vlasti, to je

bila labava konfederacija gradova-drava.

Njihovi najznaajniji centri:

U to vrijeme Etruani postaju velika,

pomorska sila i osnivaju kolonije na obali
Korzike, Elbe, Sardinije, na Balearima, te
na obali panjolske.
Etruani zauzimaju Rim oko 616. g. pr.
Kr. pa su ak tri od sedam rimskih
kraljeva bili Etruani.
U 4. st. pr. Kr. na vrata im kucaju Gali koji
ih napadaju pa to koriste Rimljani. Oni
napadaju grad za gradom. Prvi pada grad
Veii 396. g. pr. Kr.

Snaga i bogatstvo Etruana poiva na

njihovom poznavanju eljeza.
Njihova umjetnost se sastoji od skulptura
u glini i metalu, grobnim freskama i
lonariji
Voljeli su ples, glazbu i utrke, a u Rim su
uveli bojna kola.
Etruanski sustav vjerovanja bio je
politeistiki.

Umjetnost Etruana bila je pod

utjecajem Grka i Istoka, emu svjedoe
mnogi spomenici etrurske civilizacije.

Zahvaljujui rudnom bogatstvu i svojoj

strunosti u obradi bronce i zlata u Etruriji
su bile uobiajene bronane skulpture.

Istie se portret Brutusa, te Orator.

Radovi u zlatu spadaju u najljepe u

Starom svijetu.
Imali su visoko razvijenu sepulkralnu
umjetnost.
Bili su poznati po svojoj crnoj bucchero
lonariji.
Na njihovim grobnim freskama prikazivale
su se scene iz dnevnog ivota kao banketi
i festivali.
One su striktno dvodimenzionalne i
ukraene motivima lia i cvijea.

Od arhitektonskih spomenika se malo sauvalo,

uglavnom gradska vrata i zidine (Perugia,
Volterra) i ostaci tzv. tuskanskih hramova.
Etrurski hram je na visokom postolju s
trodijelnom celom (ostaci hramova u Faleriji i
Orvietu).
Najznaajniji primjer ove kulture je sepulkralna
(grobna) arhitektura.
Najprije razvijaju grobnice krunog tipa, tzv.
Tumule iz 7. st. pr. Kr. Tumuli su podzemni kruni
grobovi izraeni od velikih komada kamena,
natkriveni lanom kupolom i pokriveni zemljom.

Kasnije se razvija tip grobnica isklesanih

u stijeni koje imaju centralnu prostoriju,
a do njih se dolazi dugakim hodnikom.
Hodnici su presvoeni redovima kamena
postavljenima tako da je svaki drugi vie
izbaen u prostor kako bi se oblikovala
dva unutarnja nagiba.
Poslije se grobne komore ugrauju u
stijene, katkad s arhitektonski izvedenom
fasadom (Orvieto).

Sarkofazi su sastavljani od sanduka na

kojima je obavezno leala ispruena
skulptura pokojnika.

Realistiku figuralnu i ornamentalnu

dekoraciju hramova radili su uglavnom
uterakoti, koju su esto oslikavali (glava
Hermesa iz Veija, mnogobrojni sarkofazi
istele).

Najbolja su ostvarenja etrurske

umjetnosti zidne slike u grobnim
komorama. Najstarije potjeu iz 6. st. pr.
Kr., a najznaajnije su one iz grobova
uTarkvinijiiChiusiju.
Stilski ove slike slijede grko slikarstvo,
ali su izraene etrurske
osobitosti:realizam, prirodnost u dranju
i pokretima likova te
prikazivanjekrajolika.

Tomislav Boto