Bezić Božanić, Nevenka. 2003. Čipka na odjeći 18. stoljeća u srednjoj Dalmaciji.

Čipka u
kulturi tekstila i odijevanja, Zbornik radova sa znanstveno-stručnoga skupa, Lepoglava: TZ
Grada Lepoglave, Grad Lepoglava, 9-15.

1. Na temelju kojih izvora N. Bezić Božanić istražuje čipku na odjeći 18. stoljeću na
području srednje Dalmacije?
- Koristi građu za istraživanje svakodnevnog života na hrvatskoj obali Jadrana, a to
su dijelom sačuvani bilježnički spisi iz vremena mletačke vladavine na tim
prostorima. Npr. predbračni ugovori, to je popis djevojačke opreme, pismeno ili
usmeno ugovoreni imetak koji djevojci daju roditelji.

2. Što je dota?
- Oprema koju je djevojka dobivala od roditelja prilikom udaje zove se dota. Bila je
žensko vlasništvo, ali pod upravom supruga, dok je udovica bez djece imala pravo
na svoju dotu donesenu u brak, ako bi se poslije preudala. Ako je umrla bez djece,
njena obitelj imala je pravo tražiti da im se vrati dota.

3. Koji odjevni predmeti su ukrašavani čipkama?

- Dijelovi donjeg rublja, posteljine, ručnici, stolnjaka i slično.

4. Koja se čipka izričito spominje u nekim dotama?

- Posebno se cijenila flamanska čipka što su ju donosili dubrovački trgovci iz
Flandrije i prodavali duž Jadrana.

5. Kome autorica pripisuje izradu čipaka koje se spominju u dotama 18. stoljeća u
Dalmaciji?
- Starije generacije djevojaka svoje znanje stjecale su u okruženju ženskih
samostana, zatvorene u četiri zida, a u drugoj polovici 18. stoljeća, gdjegod je bilo
moguće, odlazile su samo na nauk redovnicama, jer im je to bila jedina mogućnost
naobrazbe. Djevojke su svoje stečeno znanje koristile već zarana pripremajući
dotu. Svaka od njih trudila se da vlastitim rukama što bolje uresi svoje rublje i
haljine, posteljinu i ostalo fino kućansko rublje.

Mirković, Marija.2003. „Čipka na misnom ruhu u baroknoj likovnoj umjetnosti na

primjerima iz sjeverozapadne Hrvatske“. Čipka u kulturi tekstila i odijevanja, Zbornik radova
sa znanstveno-stručnoga skupa, Lepoglava: TZ Grada Lepoglave, Grad Lepoglava, 27- 41.

1. Na kojoj se liturgijskoj odjeći pojavljuju čipke kao ukras?

- Na roketi, odjeća koju po pravu mogu nositi biskupi i prelati. Takva platnena
košulja seže približno do koljena, a ima uske duge rukave. Orukavlje i rub rokete
bogato su urešeni čipkom koja je podstavljena svilom, a boja podstave usklađena
je s hijerarhijskim stupnjem onoga kojemu je namijenjena. Roketi je veoma slična
znatno kraća kota kratkih širokih rukava. Između ovih dvaju odjevnih predmeta
 stoji superpelicej, također lanena haljina koja seže poput rokete do koljena, ali ima
široke kratke rukave. Alba, bijela, duga tunika koja se navlači ispod misnice i
opasuje. Sve te košulje slično su obrubljivane čipkom, ali je i ona bivala sve
raskošnija što je onaj tko je nosio bio na višoj hijerarhijskoj ljestvici.

2. Raspoznaju li se uzorak i tehnika izrade čipaka na Rangerovim prikazima

svetaca? Tko je Ivan Krstitelj Ranger?
- Ivan Krstitelj Ranger je istaknuti hrvatski barokni slikar i raspoznaje se uzorak i
tehnika izrade čipaka na njegovim prikazima svetaca.

3. O čemu ovisi raznolik slikarev pristup u prikazu tekstila i ukrasa, odnosno

čipaka?
- Kvaliteta izrade slikane čipke ovisi općenito o umjetnikovom umijeću, ali
nerijetko i o smještaju i namijeni umjetnine.

4. Na kojoj slici je posvetio veću pozornost prikazu detalja i čipke, zašto?

- Ranger posebnu pozornost posvetio je obradi detalja, pa i čipke, na
reprezentativnoj oltarnoj slici sv. Augustina koja je bila promatračevu oku najbliža
dok se na minijuturnoj svečevoj reketi s korskih klupa tek sluti prozračnost njezine
čipke.

HRVATSKO ČIPKARSTVO – ODGOVORI 6

1. Kada je osnovan Muzej za umjetnost i obrt, s kojim ciljem i tko je bio prvi
ravnatelj?
- Zagrebački Muzej za umjetnost i obrt osnovan je 17. veljače 1880. godine. Začeci
razmišljanja o potrebi osnivanja zagrebačkog muzeja sežu u vrijeme Hrvatskog
narodnog preporoda, u prvoj polovici 19. stoljeća, kada se govorilo o potrebi
osnivanja „obrtničkog odsjeka“ u okviru tadašnjeg Narodnog muzeja. Ključnu
ulogu pri osnivanju muzeja imalo je Društvo umjetnosti, tadašnji predsjednik
društva bio je Izidor Kršnjavi, a ujedno postaje i prvi ravnatelj muzeja.

2. Navedi koja je temeljna svrha Muzeja?

- Glavna svrha muzeja bila je što potpunije prikazati razvoj domaćega i inozemnoga
obrta i umjetnosti te tako pomoći domaćim zanatlijama da na temelju izloženih
muzejskih primjeraka usavrše svoja znanja i vještine, ali ujedno i utjecati na
stvaranje i razvoj smisla za estetiku kod građanstva.

3. Koja muzejska zbirka je temeljna i zašto?

- Prema Statutu Muzeja za umjetnost i obrt prvu od šest temeljnih muzejskih zbirki
činili su tekstilni predmeti, što govori o važnosti koja se pridavala njihovu
 sakupljanju. Sakupljali su se radi svoje umjetničke vrijednosti i kvalitetne izrade
te su kao takvi trebali biti primjerom za buduće umjetnike i obrtnike.

4. Od koga je i kada otkupljena zbirka čipaka?

- Godine 1883. otkupljeno je pedesetak čipaka europske provenijencije iz zbirke
Jakoba Krautha iz Krefelda u Njemačkoj. To je bila prva cjelovita zbirka čipaka
otkupljena za Muzej.

5. Kako se zove prvi katalog zbirke tekstila i tko mu je autor?

- Katalog tekstilne zbirke zemalj. Umjetničko-obrtnog muzeja u Zagrebu, a autor je
Jelica Belović Bernadzikowska.
6. Zašto je važna Zlata Šufflay i njezin rad u MUO? Koja je i kakva je bila uloga
Vladimira Tkalčića u prikupljanju čipaka za MUO?
- Jedna od ključnih godina za zbirku čipkarstva bila je 1913. kada se 1. studenog u
Muzeju zapošljava Zlata Šufflay. Njezinim dolaskom započinje sustavno
prikupljanje lepoglavske čipke. U muzeju se bavila teoretskim i praktičnim radom.
Istraživala je i proučavala povijest čipkarstva, osobito lepoglavskoga, načinila je
niz nacrta za čipke i izradile čipke prema njima. Godine 1920. napisala je katalog
čipaka Muzeja za umjetnost i obrt O čipkama, s teoretskim uvodom u kojem
govori o razvoju čipke te o pojedinim tehnikama i vrstama.
- Vrijeme ravnateljstva Vladimira Tkalčića u Muzeju za umjetnost i obrt, od 1933.
do 1952. godine, bilo je „zlatno doba“ zbirke tekstila jer se tada za nju nabavlja
najviše predmeta. Za zbirku je tada nabavljeno sedamdesetak orijentalnih ćilima i
sagova te najbolji komadi lepoglavske i paške čipke. Zahvaljujući njegovu dobrom
poznavanju čipkarskih prilika u Lepoglavi i Pagu te prijateljstvu s organizatorima
čipkarstva, uspio je za Muzej otkupiti 20 paških čipaka izrađenih prema nacrtu
Franje Budaka i čipke lepoglavske čipkarske škole izrađene prema nacrtima
Danice Brossler.

7. Opiši na koji je način MUO povezan s Lepoglavom i njezinom baštinom?

- Danica Brossler je u Lepoglavi u razdoblju od 1931. do 1942. godine organizirala
raad čipkarica koji se temeljio na principima humanog rada. Na organizaciji tečaja,
kakvoći i dizajnu čipaka surađuje s Vladimirom Tkalčićem. Razvoj lepoglavskog
čipkarstva Tkalčić prati dvadesetih, intenzivno tridesetih godina. Upravo
zahvaljujući Tkalčićevim otkupima lepoglavske čipke, pojedinačnim ili u
grupama, nastala je zbirka lepoglavskog čipkarstva kroz koju se može pratiti i
razvoj čipkarstva u Lepoglavi. Krajem 1942. godine Tkalčić je otkupio veći dio
čipaka iz lepoglavske čipkarske škole, koja je uskoro nestala u vihoru rata, i rako
spasio znatan broj kvalitetnih lepoglavskih čipaka.

8. Čipke su u MUO prikupljane i istraživane u dvama razdobljima. Koja su to

razdoblja, tko su osobe koje se bave muzejskim politikama: prikupljanjem
čipaka, istraživanjem i prezentacijom čipkarstva, ali i razvojem kućne industrije
 čipkarstva: održavanjem i razvojem čipkarstva u Lepoglavi i u Pagu, te
trgovinom?
- Čipke su u Muzeju za umjetnost i obrt prikupljanje i istraživane u dvama
razdobljima. Prvo razdoblje označeno je imenima utemeljitelja Muzeja Ise
Kršnjavoga i prve muzealke Zlate Šufflay. Kršnjavi se ističe kao začetnika
prikupljanja čipaka, istraživanja čipkarstva i njegova podizanja uz pomoć školskih
programa ručnoga rada, a u okviru kućne industrije. Zlata Šufflay bila je vrsna
čipkarica, učiteljica i dizajnerica čipaka, etnografkinja, začetnica terenskih
istraživanja i ideje o muzealizaciji čipkarstva.
- Drugo razdoblje čipkarstva u Muzeju za umjetnost i obrt obilježeno je imenima
ravnatelja Vladimira Tkalčića i Danice Brossler, koji su surađujući skrbili o
čipkarstvu na svim razinama, posebice na razvoju čipkarstva kao ženskoga
organiziranog kućnog rukotvorstva, sa svim razvojnim socijalnim i ekonomskim
aspektima.

9. Koji se zahvati čišćenja mogu izvoditi na čipkama?

- Mehaničko čišćenje obuhvatilo je detaljno četkanje i usisavanje površinske
prljavštine, skidanje starih neadekvatnih prošiva. Mokro čišćenje obuhvatilo je
pranje u omekšanoj vodi uz upotrebu neutralnog deterdženta za lan i pamuk
(Depypon LS45), ispiranje do uklanjanja ostataka deterdženta u materijalu uz
stalnu provjeru kiselosti vode. Nakon ispiranja mokra je čipka položena na stakleni
stol na kojem se izravnavanjem i pažljivim istezanjem vraćaju prvobitni izgled i
dimenzije predmeta. Čipka je u tom položaju ostavljena kako bi se polako sušila
uz povremenu kontrolu stanja.

1. Kako najkraće možemo definirati čipkarstvo?

- Čipkarstvo je složeni proces izrade čipke. Taj proces obuhvaća pripremu, nabavu i
izbor materijala, koji je često ovisan o mjesnim uvjetima, potrebama i
mogućnostima.

2. Što muzej osigurava čipki?

- Najvažnija značajka muzeja je da on predmetima što smo ih sabrali u zbirke
omogućuje život u muzejskoj stvarnosti, koja je bitno različita od stvarnosti u
kojoj predmeti žive kad su sastavni dio života ili primarnog konteksta. Muzejska
stvarnost mijenja karakter i način života predmeta. On je zaštićen od uporabe i
predodređen svjedočiti o tome kako je i zašto nastao i što je prošao od nastanka do
dolaska u muzej. Muzej čipki osigurava socijalnu i fizičku zaštitu, ali i primjerenu
prezentaciju, a sakupljanjem i donacijama stvara zbirku kao organizam što raste i
dobiva niz odlika zajedničkih za predmete koji je čine.

3. Kako se čipka proučava u muzeju?

- Proučavanje u muzeju je dvojako. Na jednoj strani to bavljenje čipkom kao
rukotvorinom što je pretežito područje etnologije, povijesti umjetnosti ili kulturne
 povijesti, a na drugoj je strani istraživanje čipke kao muzejskog predmeta i
mogućeg izloška, čime se bavi muzeologija. Ova se dva istraživanja nadopunjuju i
produbljuju, pa kako raste naše znanje o predmetu, ali i složenost i vrijednost
zbirke, tako se javlja mogućnost uporabe čipke kao sredstva kojim prenosimo
poruke baštine sadašnjim i budućim naraštajima.

4. Navedi kako se može kretati tematski raspon ako je čipka temeljni sadržaj
izložbe?
- Ako je čipka temeljni sadržaj izložbe, tada se tematski raspon može kretati od
izrade i namjene, preko estetike oblikovanja, sve do njezine uporabe i raznolikosti
značenja, s time da se čipkarstvo može ugraditi u one dijelove izložbe u kojima se,
objašnjavajući proces nastanka čipke, tumači sama čipka.
5. Opiši tematski okvir ako je izložba usmjerena na čipkarstvo?
- Ako izložbu usmjeravamo prema čipkarstvu, tada će čipka poslužiti tek kao
ilustracija procesa svjedočeći o razvitku tehnologije, o ulozi čovjeka u nastanku
čipke, ali i o potrebama društva za njezinom proizvodnjom.

6. Što je izložba?
- Izložba je središnji oblik muzejske komunikacije, bez obzira što se u posljednje
vrijeme fenomen virtualnog muzeja pojavljuje kao izvrstan, ali ipak tek
nadomjestak klasičnoj izložbi. Izložba je neponovljiv čin odabira i tumačenja
određene teme posredstvom predmetnog svijeta te ima ograničeno trajanje i uvijek
se, kao i svaki drugi oblik komunikacije, događa u sadašnjosti.

7. Opiši što omogućuje muzejska izložba vezana uz prikupljanje čipke i čipkarstva.

- Cjelokupna muzejska djelatnost vezana uz prikupljanje i predstavljanje čipke i
čipkarstva otvara mogućnosti mnogostruke interpretacije i šire društvene koristi.
Njome se može promicati njegovanje tradicije i ispunjavanje slobodna vremena na
kvalitetniji način. Usmjerenom proizvodnjom i organiziranom prodajom može se
ostvariti određeni dobit. Kvalitetna izložba i raznolika zbivanja oko izložbe mogu
postati turistička atrakcija, dok mnogostruka interpretacija može privući mnogo
širi krug posjetitelja nego što to može učiniti čak i najkvalitetnija jednoslojna
interpretacija izložbenog materijala.

1. Kako Vjera Bonifačić opisuje svoj pristup istraživanju čipkarstva u Pagu?

- Koristi semiotički model koji pretpostavlja da se ljudske djelatnosti kao štp su
razne umjetnosti (književnost, arhitektura, glazba, pa tako i čipkarstvo) mogu
uspješno istraživati i tumačiti tek unutar društvenog konteksta u kojem su nastale i
u okviru prostora i vremena kojemu su pripadale.

2. Na koji način V. Bonifačić smatra da se može pristupiti povijesti čipkarstva?

- Povijest čipkarstva na našim prostorima ne može se razumjeti i vrednovati samo
po sačuvanim čipkama (njihovim stilskim obilježjima, tehnici izrade ili dizajnu)
 nego treba istražiti puno širi kontekst i uvjete unutar kojih se čipka proizvodila,
izmjenjivala, prodavala i koristila u bližoj i daljoj prošlosti.

3. Za kakav koncept zaštite se zalaže?

- Zalaže se za mnogo obuhvatniji koncept zaštite čipkarskog nasljeđa te da se takva
zaštita uklopi u suvremeni kontekst grada Paga, otoka Paga i šire jadranske regije
koja se prije svega bavi turističkom privredom. U tom kontekstu misli da se i
zaštita naslijeđa i budućnost čipkarstva može najuspješnije spojiti u okviru
muzejske zaštite i interpretacije koja će obogatiti i turiste i mjesno stanovništvo na
više načina. To uključuje čipkarske tečajeve, izložbeni prostor.

4. Na koji način promišlja muzej u Pagu?

- Na primjeru Paga, to bi trebao biti muzej koji bi se bavio svim prirodnim i
kulturnim nasljeđem toga otoka, pri čemu bi čipkarstvo svakako dobilo veliku
pažnju, ali isto tako i druge kulturne tradicije – od mjesne kuhinje do otočne
arhitekture. Uložiti u takav muzej ne znači više ulagati u mrtvi kapital.

1. Na koji način se povezuje Etnografski muzej s poduzetništvom?

- U Etnografski muzej će se uvesti novi popratni sadržaji kao što su muzejska
trgovina u obnovljenom ulaznom dijelu ili ugostiteljski sadržaj smješten u prostoru
rekonstruirane terase. Za uvođenje popratnih sadržaja nužna je suradnja s
poduzetničkim sektorom. Muzej će se povezati sa subjektima maloga i srednjega
gospodarstva koji posluju u djelatnostima dizajna, djelatnostima izrade suvenira
baziranima na autentičnim tradicijskim predmetima te predmetima vezanim za
suvremenu supkulturu. Za stvaranje turističke ponude i oblikovanje novih
aranžmana, nužna je suradnja s Turističkom zajednicom, agencijama i turističkim
vodičima, hotelima i prijevoznicima kao i pružateljima ostalih pratećih usluga.

2. Na kojim točkama muzej predviđa stvaranje vlastitog prihoda?

- Predviđa se održivi model upravljanja spomenikom koji generira vlastiti prihod na
nekoliko ključnih točaka. Prva je baštinski resurs koji temeljimo na jedinstvenoj
arhitekturi, fantastičnim zbirkama materijalne kulture te prikazom najviše razine
nematerijalne kulturne baštine koja je upisna na UNESCO-ovu listu. Zatim slijede
proizvodi i usluge koji proizlaze iz partnerstva s gospodarskim subjektima i s
pomoću kojih Muzej direktno i indirektno povećava zapošljavanje u lokalnoj
sredini i regiji. U području inovacija i kroz suradnju sa znanstvenim ustanovama
osigurava se stalno uvođenje novih sadržaja i održivost razine atraktivnosti
spomenika, a na to se nadovezuje i suradnja s ICT sektorom čime se krug
proizvoda i usluga proteže i u virtualne sfere te tako maksimalno širi krug
korisnika. Snažna socijalna komponenta projekta postiže se povećanjem
dostupnosti i brigom za uključenost različitih osjetljivih skupina, onih kojima je
potrebna dodatna briga i pomoć.
3. U novim politikama i praksama EMZ se vidi u ulozi obrazovnog inkubatora –
navedite na koje načine.
- Hiperpovezani muzej preduvjet je i za dinamičan edukativan program te poticaj
oblicima e-učenja, stjecanja multitask kompetencija i sl. Sve to kroz poveznicu s
turizmom, ugostiteljstvom i smještajnim kapacitetima osigurava pametan rast
ustanove kroz postupno jačanje kompetencija i kvalitete usluga te stalne inovacije.
Muzej će se povezati sa subjektima maloga i srednjega gospodarstva koji posluju u
djelatnostima dizajna, djelatnostima izrade suvenira baziranih na autentičnim
tradicijskim predmetima te predmetima vezanima za suvremenu supkulturu. U
sklopu planiranoga inkubatora održat će se edukacija za male i srednje
poduzetnike. U sklopu inkubatora planira se program Posloži kockice za
„Kupujmo hrvatsko“. Stoliću prostri se naziv je programa edukacije namijenjen
promicanju hrvatske gastronomije i doprinosi rješavanju problema njezine
neprepoznatljivosti u Europi i svijetu. U skladu je s naporima koje hrvatske regije
čine kako bi zaštitile svoje autohtone proizvode i povećale im vrijednost na
stranom i domaćem tržištu.

4. Što se podrazumijeva pod „standardom obiteljski prijatelj“?

- Muzej će uvesti standard Obiteljski prijatelj koji promiče Grad Zagreb. Na taj
način će se posjetiteljima pružiti novi sadržaji, povećat će se broj posjetitelja i
utjecati na produljenje turističke sezone. Muzej se u projektu okreće i drugoj
važnoj ciljnoj skupini, a to su osobe starije generacije budući da trenutne razvojne
politike moraju uzeti u obzir činjenicu procesa tzv. aktivnoga starenja u kome
pripadnici treće životne dobi ostaju sve duže aktivni i predstavljaju značajne
potencijalne korisnike Muzeja. Stoga je projekt kroz razvoj programa s različitim
udrugama osmislio niz događanja i aktivnosti koji su prilagođeni toj skupini. Pri
tome se vodi računa o uspostavljanju međugeneracijskoga dijaloga i prijenosu
znanja na mlađe generacije. Standard Obiteljski prijatelj utjecat će i na produljenje
turističke sezone u samoj destinaciji jer ima vrlo malo muzejskih sadržaja koji se
nude za djecu i roditelje. Na taj način Etnografski muzej će postati pokretač
razvoja u muzejskom sektoru i platforma dobre prakse za druge muzeje.

5. Koji su programi, povezani uz nematerijalnu baštinu, navedeni kao posebni i

značajni u novoj koncepciji EMZ?
- Program Etnozvuk povezuje tradiciju glazbe svijeta koja je iznimno popularna i
omogućuje različita gostovanja glazbenika iz svijeta kao i naših etnoglazbenika,
ansambla LADO, povezivanje s Hrvatskom glazbenom mladeži (zajednički
nastupi mladih glazbenika iz različitih zemalja) te upoznavanje s drugim
kulturama kroz glazbene izričaje i sl. Predviđaju se tečajevi povezani uz tradicijske
plesove i glazbeni izričaj u suradnji s različitim izvođačima. Oblikuju se i antistres
programi temeljeni na zvuku i pokretu (terapija zvukom, plesne terapije). Učinci
 su povećanje broja posjetitelja, direktno zapošljavanje animatora i edukatora
(plesni i glazbeni pedagog, etnomuzikolog).
- Poseban program namijenjen je mladima kroz postav Dječji svijet. Dio stalnoga
postava posebno namijenjen djeci – muzejska igraonica i izložbeni program
namijenjen najmlađim posjetiteljima – u kojem će se nuditi mogućnost da djeca
provedu velik dio dana igrajući se tradicijskim i suvremenim igračkama i igrama iz
cijeloga svijeta kojima se potiče radoznalost i bolje razumijevanje svijeta oko sebe
(naglasak na multikulturalnosti, toleranciji i uvažavanju različitosti od najranije
dobi). Osim igranja, djeci se nudi i široka lepeza edukativnih programa vezanih uz
ostatak stalnoga postava (mali istraživači, mali tkalci, mali vrtlari, mali lončari),
kao i tematske proslave dječjih rođendana. Učinci, osim povećanja broja
posjetitelja, jesu i direktno zapošljavanje edukatora i animatora.
1. Definiraj pojmove: a) baština, b) kulturna baština i c) teška baština?
- Baština – metaproizvod koji se bazira na povijesnim fragmentima, baština kao takva ne
postoji, ona se stvara, oblikujući tako i svojevrstan simbolički kapital
- Kulturna baština - cjelokupni korpus materijalnih znakova – bilo umjetničkih ili
simboličkih – koji se prenose iz prošlosti u svakoj kulturi i, prema tome, cjelokupnom
čovječanstvu. Kao sastavni dio afirmacije i obogaćivanja kulturnog identiteta, kao
naslijeđa koje pripada cjelokupnom čovječanstvu, kulturna baština daje svakom
pojedinom mjestu svoje prepoznatljive osobine i čini skladište ljudskog iskustva.
Očuvanje i prezentacija kulturne baštine stoga su kamen temeljac bilo koje kulturne
politike
- Teška baština - pojam je kojim se označavaju baštinski fenomeni koji su u sukobu sa
službenim narativima i kulturnim politikama

2. Što je nematerijalna baština (nematerijalna kulturna baština) i kako ju možemo definirati?

- Prakse, reprezentacije, izrazi, znanja, vještine kao i instrumenti, predmeti, artefakti i
kulturni prostori koji su od zajednice, grupe, i u nekim slučajevima, pojedinci prepoznali
kao dio svoje kulturne baštine, ta nematerijalna baština prenosi se s generacije na
generaciju, neprestano rekreirana od strane zajednice i grupe kao odgovor na svoje
okruženje, njihovu interakciju s prirodom i njihovom poviješću te im pruža osjećaj
identiteta i kontinuiteta, promovirajući na taj način poštovanje kulturne raznolikosti i
ljudske kreativnosti.

3. Prema UNESCO-voj definiciji kulturna se baština vezuje uz dva fenomena. Koji su to?
- Vezuje se uz iskustvo i identitet.

4. Kojih je pet nematerijalnih dobara prvo upisano na nacionalnu listu?

- Umijeće izrade čipki Lepoglave, Hvara i Brača kao i još dva vezana uz čipkarstvo

5. Koji je cilj kategorizacije i upisa fenomena nematerijalnih kulturnih dobara u Registar?

- Cilj kategorizacije i upisa u Registar je evidentiranje onih dobara koja još uvijek imaju
mogućnost prenošenja na mlađe generacije, dobara koja su od osobitog značenja za
Republiku Hrvatsku, kao i dobara koja su manje prepoznatljiva ili, prema stručnoj ocjeni,
izvedbom manje kvalitetna, ali koja su lokalnoj zajednici iz određenog razloga vrlo
značajna.
6. Koje kategorije podataka treba popuniti na prijavnom obrascu za predlaganje upisa?
Navedi ih!
- Naziv dobra, Podaci o predlagatelju, Identifikacijski podaci o dobru, Prijedlog mjera
zaštite dobra, Ostale napomene, Prilozi

7. Na koji način Ministarstvo kulture Republike Hrvatske omoguće potpore i time dalje
prenošenje nematerijalne baštine?
- Mogućnošću prijavljivanja onih nematerijalnih kulturnih dobara koja su upisana u
Registar na javni poziv za programe u kulturi. Financijskom potporom omogućuje se
nositeljima nematerijalne baštine da stvore uvjete za njeno prenošenje, ali i da potaknu
lokalne vlasti i ostale subjekte na moralnu, etičku, savjetodavnu potporu, kao i ulaganje u
njeno očuvanje.

8. Pogledajte stranicu Ministarstva kulture RH, pronađite kategoriju Nematerijalna baština, te

navedite koliko je fenomena nematerijalne baštine do danas upisano na:
a) nacionalnu listu
- nematerijalna kulturna baština na listi preventivno zaštićenih dobara (200)
- nematerijalna kulturna baština na listi zaštićenih kulturnih dobara (200)
b) UNESCO-ve liste nematerijalne baštine (obratite pozornost na kategorije prema kojima
su upisani fenomeni)
- nematerijalna kulturna baština čovječanstva (15)
- nematerijalna kulturna baština kojoj je potrebna hitna zaštita (1)
- registar najboljih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine svijeta (1)

9. Pokušajte, držeći se kriterija, odabrati jedan fenomen iz vašeg mjesta, zavičaja ili šire s
područja Hrvatske, te navesti samo po natuknicama redoslijed kojim biste putem krenuli
prema upisu na nacionalnu listu sve do konačnog upisa
- Npr. posebno ukrašavanja pisanica koncem u Koprivničkim Bregima
Prvo mora postojati inicijativa o zaštiti tog nematerijalnog kulturnog dobra. Lokalna
zajednica koja je i nositelj tog dobra, prvo se treba obratiti nadležnom Konzervatorskom
odjelu i dobiti upute i preporuke kako prijavu napisati. Slijedi stručna ocjena da li to što
žele kandidirati uopće ima potencijala da bude proglašeno nematerijalnom kulturnom
baštinom. Ako se procjeni da treba ići na prijavu, tj. da će takvu prijavu nadležni
Konzervatorski odjel podržati, ispunjavaju se prijavni obrasci koji se dobiju u Službi za
pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu, kao dijelu Ministarstva kulture.
Služba zatim priprema prijavne obrasce s popratnom dokumentacijom za sjednicu
Povjerenstva za nematerijalnu baštinu. Dio tih materijala je i očitavanje, odnosno stručno
mišljenje nadležnog Konzervatorskog odjela o prijavi koja bi i trebala ići putem nadležnog
Konzervatorskog odjela. Često lokalna zajednica nematerijalnog dobra šalje izravno na
Ministarstvo kulture pa onda u pravilu iz Ministarstva kulture ide zahtjev za očitovanjem
konzervatora. Ako je zahtjev išao mimo Konzervatorskog odjela, onda su mogući zahtjevi
da prijavitelj samostalno ili uz pomoć Konzervatorskog odjela izvrši nadopunu prijave za
zaštite nematerijalnog kulturnog dobra.
10. Tko su dionici procesa zaštite i očuvanja nematerijalne baštine na nacionalnoj razini?
- Lokalna zajednica, konzervatorski odjel, Odsjek za nematerijalna kulturna dobra,
Povjerenstvo za nematerijalna kulturna dobra. Svi oni koji imaju udjela u procesu zaštite i
očuvanja nematerijalne baštine.
11. Kako ih grupiramo?
- Nositelji i prenositelji, sekundarni dionici procesa, tercijarni dionici

12. Koje su njihove domene djelovanja?

- Nose i prenose baštinu, imaju ulogu medijatora i facilitatora koji asistiraju u procesu
očuvanja, zadatak im je osigurati povoljne mehanizme za podržavanje i omogućavanje
procesa očuvanja.

13. Kako trebaju djelovati, odnosno koji su načini djelovanja pri zaštiti?
- Očuvanje fenomena nematerijalne kulture može se opisati kao kontinuiran organski i
suradnički proces svih triju grupa dionika, koji iznad svega poštuje primat nositelja i
prenositelja nematerijalnih kulturnih fenomena. Pri tome je važno ne upasti u zamku
segmentacije kulture i baštine, već razvijati svijest o potrebi integralnog pristupa
očuvanju kulturnih i baštinskih resursa, bilo da se radi o materijalnim (pokretnim ili
nepokretnim) ili nematerijalnim fenomenima.

14. Koji datum se obilježava kao međunarodni dan nematerijalne baštine i zašto?

- 17. listopada jer je na isti datum 2003. godine u Parizu prihvaćena UNESCO-ova
Konvencija za zaštitu nematerijalne kulturne baštine.

15. ICOM – što je ICOM (objasni kraticu) koja je uloga ICOM-a općenito (pronađi sam/sama
informaciju i navedi izvor)?
- Međunarodni savjet za muzeje (ICOM, eng.The International Council of Museums) je
međunarodna neprofitna organizacija posvećena očuvanju, unapređenju i komunikaciji
svjetske prirodne i kulturne baštine, materijalne i nematerijalne (http://www.icom-
croatia.hr/)

16. Uloga ministarstva kulture u zaštiti i očuvanju nematerijalne baštine?

- razmatra pitanja prosvjete, znanosti i kulture, te informacija od interesa za međunarodnu
suradnju Republike Hrvatske s UNESCO-om i daje o tomu mišljenja Vladi Republike Hrvatske -
razmatra i daje Vladi Republike Hrvatske mišljenja o akcijama i projektima UNESCO-a u
kojima sudjeluje Republika Hrvatska;
- daje Vladi Republike Hrvatske mišljenja o sastavu, prijedlozima i stajalištima izaslanstava
Republike Hrvatske na službenim skupovima tijela UNESCO-a i na skupovima što ih organizira
UNESCO;
- u okviru svoga područja rada sudjeluje u pripremi stajališta i razmatra pitanja u vezi sa
sklapanjem i izvršavanjem međunarodnih ugovora što ih potpisuje Republika Hrvatska, te o
tomu daje svoje mišljenje Vladi Republike Hrvatske i njezinim tijelima, na njihov zahtjev i
prema potrebi

17. Uloga struke u zaštiti i očuvanju nematerijalne kulturne baštine?

- Uglavnom daje mišljenje i održava izložbe, čuva i obrađuje podatke, predlaže, radi
projekte i izložbe, predavanja i radionice
BONIFAČIĆ, Vjera. „O polisistemskoj teoriji, folklorizmu i suvremenim pristupima
istraživanju tekstila“, Narodna umjetnost 34/2, 137-151.

1. Zašto je važno istraživati tekstil?

- Tekstil je dio materijalne kulture koju treba daleko više i dublje istraživati nego što
je bilo do sada i to stoga jer je kao kulturna tvorevina višeznačan i bogat pokazatelj
ljudske kulture i povijesti.

2. Što i kako bi trebalo istraživati tekstil?

- U istraživanjima tekstilni proizvodi se ne biraju i ne vrednuju po tome jesu li i do
koje mjere ručno ili industrijski izrađeni, već se promjene u tehnologiji izrade
tekstilnih sirovina, niti, tkanja, te načinu ukrašavanja, krojenja ili dizajna tekstilnih
proizvoda, istražuju kao dio povijesne dinamike tekstila na lokalnoj i na globalnoj
razini. Na pitanje kako istraživati ne može se dati konkretan i konačan odgovor jer
se znanstveni pristup po pravilu uvijek preispituje i više ili manje mijenja, ali ipak
nudi nove okvire i smjernice. Schneider predlaže da se tzv. Tradicijske tekstilne
umjetnosti prestanu istraživati kao neki izvanvremenski, iskonski, ili izvorni
kolektivni izraz određene skupine ili naroda već da se istražuju unutar
društvenopovijesnog konteksta u kojemu se tekstil proizvodio i upotrebljavao.

3. Što je polisistemska teorija, kada je nastala, iz čega se razvila, kako poima

kulturu?
- Polisistemska teorija jedan je od modela kosnih za tako široko definiran okvir
suvremenih tekstilnih istraživanja. Razvila se unutar semiotičkih istraživanja
jezika i književnosti kao odgovor na specifična pitanja kako se semiotički sustavi
mijenjaju i zašto poprimaju određene oblike unutar šireg društvenopovijesnog
konteksta. Razvio ju je 1960-ih godina Itamar Even-Zohar sa suradnicima na Tel-
Avivskom sveučilištu u Izraelu. Definira sve kulture (europske i izvaneuropske,
elitne i neelitne) kao dinamične, funkcionalne, stratificirane, otvorene heterogene
sustave, samo djelomično autonomne, i koje se s vremenom mijenjaju.

4. Kako i što polisistemska teorija istražuje u kulturnim djelatnostima?

 - Even-Zohar je adaptirao Jakobsonovu shemu za totalnu semiotičku situaciju
kulturnih djelatnosti poput književnosti, filma, arhitekture, likovne umjetnosti, itd.
ili pak većih makrosustava kao što je kultura. Shema uključuje veće skupine
proizvođača, potrošača, te skup grupa koje tvore instituciju ili tržište tog sustava u
širem prostoru i dužem razdoblju, te koji ne komuniciraju izravno nego u
posrednom kontaktu. Različite međusobne ovisnosti faktora danih ovom shemom
dopuštaju funkcioniranje (poli)sustava, te određuje dinamiku sustava u određenom
vremenu i prostoru.

5. Primjena polisistemske teorije u istraživanjima tekstila. Prikaži na primjeru

čipkarstva (lepoglavskog, paškog – po odabiru), te pokušajte upisati u Evan –
Zoharovu shemu. Zatim pojasnite riječima (pri opisu pogledajte kako je to
napravila V. Bonifačić).
- Polisistemska teorija upućuje da pratimo: tko su bili proizvođači i potrošači
narodne umjetnosti, kako se mijenjala i koliko je bila složena institucija vezana uz
narodnu umjetnost, kako se mijenjao repertoar za proizvodnju i potrošnju
proizvoda, koje su se vrste proizvoda smatrale narodnom umjetnošću i konačno
kakve su se promjene događale u složenosti tržišta na kojem su se promicali
proizvodi narodne umjetnosti u danom prostoru i razdoblju.

1. CJELINA: JALBA

1.Opiši što je jalba, što se zna o njezinom postanku?

- Jalba je kapica, dio nekadašnje ženske nošnje i tehnika pletenja, primijenjenoj za izradu
specifične ukrasne tkanine. Na području sjeverozapadnog Pokuplja naziv jalba odnosi se na
kapicu, poculicu, pokrivalo za glavu udatih žena. Među najstarije primjerke pletenja jalbe
ubrajaju se kapice iz egipatskih grobnih nalaza, od kojih su neki stari i do 4000 godina. Način
njihove izrade razriješen je tek 1896. godine na osnovu tehnike izrade sličnih kapica u
Ukrajini. Pretpostavlja se da je tehnika pletenja jalbe prenesena iz Egipta u Grčku. S ostalog
područja europskog kontinenta najstarije potvrde o poznavanju jalbe nalazimo među grobnim
nalazima iz brončanog doba u Danskoj. U razdoblju od 15. do 17. st. taj je način rada, bio vrlo
popularan i među višim slojevima građanstva na području zapadne i centralne Europe.
Pretpostavlja se da su Slaveni i poznavanje tehnike pletenja jalbe, kao jednu od vještina
tekstilnog rukotvorstva, ponijeli iz svoje pradomovine i ponegdje je i u novoj sredini zadržali
gotovo do naših dana.
2.Koji se nazivi u stručnoj literaturi koriste za ovu tehniku, koji u njemačkoj i norveškoj
literaturi?
- Egipatsko ili koptsko tkanje, švedski naziv „spranging“, njemački i norveški „Sprang“,
njemački „Spitzengeflecht“ i tehnika „Flechttehnik“.
2. Gdje se jalba radila u Europi, a gdje u Hrvatskoj (nabroji lokalitete)?
- Na području zapadne i centralne Europe, Njemačka, Belgija, centralna Slovenija,
Čehoslovačka, na području Skandinavskih zemalja, Mađarska, Rumunjska, Nizozemska,
Švedska. Na području SR Hrvatske poznavanje i upotreba tehnike pletenja jalbe u prošlom
stoljeću zabilježena je u nekoliko lokaliteta. To su sela Retfala i Laslovo kod Osijeka,
Virovitica, Marija Bistrica, Rude kod Samobora, na području Pokuplja sela Svetice kod
Karlovca, Polje i Trg kod Ozlja.
3. Kada prestaje izrada jalbe u Hrvatskoj i koja ju tehnika zamjenjuje?
- U godinama iza I. svjetskog rata, vjerojatno pod utjecajem osnivanja seoskih škola, žene
upoznaju tehniku kukičanja, pa se i kapice jalbe izrađuju pletenjem na kukicu.
4. Koji se pribor koristi za izradu jalbe u Trgu kraj Ozlja?
- Okvir za pletenje, tzv. lucenj ili lucen, imao je u selu Trg specifičan oblik kakav koliko do
sada znamo nije nigdje drugdje zabilježen. Napravljen je od ljeskove grane savijene u obliku
luka i usađene u dužu pravokutnu daščicu. Z izradu kapica upotrebljava se deblja bijela,
industrijski predena, pamučna pređa. Za sabijanje prepleta upotrebljavalo se 4-8 daščica koje
su se kod rada učvršćivale uz donju stranu prepleta.
5. Što je jalba u Trgu kraj Ozlja? Kakvog je oblika bilo žensko oglavlje na koje se
stavljala jalba?
- Kapicu jalbu imala je pravo nositi samo udata žena. Kosu je splela u dvije pletenice, koje bi
se polagale preko tjemena tako da su krajevi suprotnih pletenica dolazili u visini očiju. Preko
njih se polagala i vezala jalba. Preko jalbe žena je prilikom izlaska iz kuće vezala maramu.
Cijelo je oglavlje imalo specifičan oblik bikornusa. U godinama iza I. svjetskog rata oblik
rogova postojao je sve veći zahvaljujući upotrebi posebnog predloška zvanog „rogi“
izrađenog od kartona i presvučenog tkaninom.
6. Kakvi se motivi dobivaju tehnikom pletenja jalbe?
- Kao glavni i jedini motiv ukrasa na svim je primjercima kapica prisutan oblik romba. Javlja
se u gustim zbijenim paralelnim nizovima, ili su površina svakog rombića i međuprostor
ispunjeni većim ili manjim šupljikama.
7. Na području Slovenije, u dvjema crkvama nalaze se prikazi izrade jalbe. Koje su to
crkve, kada su freske nastale i koji je njihov tematski sadržaj?
- Crkva sv. Marije u Crngrobu i Crkva sv. Primoža kod Kamnika. Zidna slika s prikaozom
Svete Nedjelje u Crkvi sv. Marije u Crngrobu datira se u razdoblje između 1460. do 1470.
godine i predstavlja jedan od razvojnih vrhova ove teme. Autor je vjerojatno osoba iz kruga
Janeza Ljubljanskog. Ovaj rad je važan zbog prikaza 47 prizora iz svakodnevnog života
kasnog srednjeg vijeka, među kojima je i scena u kojoj vidimo napravu sličnu našem lucenu.
Drugi likovni predložak na kojem se također javlja sprava koja u svojoj osnovi podsjeća na
lucen je zidna slika iz Ciklusa Bogorodice u Crkvi sv. Primožda kod Kamnika nastala oko
1504. godine. Jedan od prikaza prikazuje djetinjstvo Bogorodice, kako tka zastor za hram.
8. Na temelju čega je slovenski povjesničar umjetnosti Emilijan Cevc reintrepretirao
scenu na zidnoj slici u Crngrobu?
- Slovenski povjesničar umjetnosti Emilijan Cevc govori da na zidnoj slici u Crngrobu nije
prikazana naprava za tkanje, nego alat za nekakvo pletenje. Ova promjena mišljenja je izravna
posljedica filma o jalbi iz 1956. godine na savjetovanju istočno-alpskih etnologa u Ljubljani.
Film je snimio Milovan Gavazzi u Trgu kod Ozlja. Shvatio je da sprava koju su Stele i on
definirali kao tkalački stan nije ništa drugo do složenija verzija lucena kakav je prikazan u
Gavazzijevu filmu.
9. Usporedi sva tri pročitana teksta i na pola kartice napiši osvrt na sadržajne sličnosti i
razlike.
- Najstariji tekst Gabrić Paule Jalba u selu Trg kod Ozlja govori nam o terminološkim
problemima oko korištenja izraza za pletenje jalbe. U tekstu se iznosi kraća povijest postanka
jalbe te se više koncentrira na detalje izrade jalbe i način korištenja jalbe u svakodnevnom
životu. Navodi dva primjera, starica koje u ono vrijeme znaju izvorno pletenje jalbe. Detaljno
opisuje proces izrade i alat. U tekstu Nerine Eckhel nailazimo na nešto malo širu povijest,
također opisani proces izrade jalbe praćen s fotografijama. Obje autorice upozoravaju na
zaborav tehnike pletenje jalbe. Autor Alen Hajba referira se na tekst prethodne autorice,
Nerine Eckhel, ali dodaje notu povijesti umjetnosti. Govori o zidni oslicima koji su dokaz
izrade jalbe u kasnom srednjem vijeku i polemici slovenskih povjesničara umjetnosti o jednoj
zidnoj fresci.

2. CJELINA: AGAVA

1. Što je agava i za što se koriste njezina vlakna?

- Agava je mesnata suptropska biljka iz koje se izvlače vlakna od kojih se onda rade
niti za izradu čipke. Na Hvaru se koristila za izradu užadi.

2. Koje se tehnike koriste za izradu čipke od agavinih niti?

- Čipke se izrađuju u tri različite vrste. Jedna je da se iglicom na kartonu izbode

osnovni uzorak i potom se iglom šiva čipka. Druga vrsta je da se iglom izradi mala
sredina zvana tenerifa, a uokolo isplete mrežica i na njoj ispuni uzorak
provlačenjem niti, tzv. mreškanje. Treća vrsta zvana antika.

3. Gdje se i danas njeguje tradicija izrade čipke od agavinih niti?

- Danas tu čipku rade koludrice hrvatskog benediktinskog samostana.

4. Kada je započela izrada čipke od agavinih niti u Hvaru?

- Kada su se i zašto benediktinke počele baviti tom vrstom čipkarstva, odgovora koji
bi se temeljili na pisanim izvorima, nema. Ostaje predaja po kojoj su se benediktinke
počele baviti izradom agavinih čipki prije otprilike 130 godina.

5. Koji je najstariji predmet izrađen od agavinih niti u Hvaru i gdje se čuva?

- U samostanskom muzeju postoje tek rijetki stariji uzroci agivinih čipki, Isusova
košuljica, i to bez navedene godine nastanka ili imena redovnice koje su ih izradile.
6. Koja je etnografkinja/istraživačica poč. 20. stoljeća našla čipku od agave u Hvaru
i upozorila javnost na taj fenomen?
- Jelica Belović-Bernadzikowska