RAZVOJ HRVATSKE AKCENTUACIJE

 Naglasak je razlikovna jedinica (???), tj. sjecište prozodijskih osobina.

 Spoj je siline (naglašenost / nenaglašenost), intonacije (silaznost / uzlaznost) i duljine
(duljina / kračina).
 naglasak je lingvistička kategorija; to znači da mora imati svoju funkciju u vezi sa značenjem
 on je samo jedno od zvukovnih obilježja izraza koja pokazuju sadržaj
 kao što je fonem sjecište distinktivnih obilježja (npr. otvorenost - zatvorenost, palatalnost -
nepalatalnost…), tako je i naglasak sjecište prozodijskih distinktivnih osobina
 spoj je siline (naglašenost / nenaglašenost), intonacije (silaznost / uzlaznost) i duljine
(duljina / kračina), koji se (bar u europskim jezicima) ostvaruje na vokalu kao nositelju sloga
 to konkretno znači da ćemo, promijenimo li u hrvatskom jeziku u naglasnom sjecištu bilo koje
prozodijsko obilježje, promijeniti i značenje riječi
 tréšnja - trešnja (voće)
 grâd - grad
 pâs - pas (životinja)

 funkcija se naglaska često poistovjećivala s fonemom; to je zato što i fonemska i naglasna

izmjena nekoga slijeda fonema mogu imati iste posljedice
 npr. preoblika 3. osobe jd. prezenta u 3. osobu jd. aorista:
 (on) zakriči - zakriča ili
 prilàgodi – prilagodi

 ipak, postoje i razlike: inherentna obilježja fonema nalaze se u njemu samome, on je takav
kakav jest, pa se bez veze s okolinom može odrediti
 prozodijska obilježja nisu obilježja „sama po sebi”, nego se raspoznaju tek u okruženju, u
slogovnome lancu kojemu pripadaju, ona su nerazdvojni dio toga lanca kao cjeline, a ne
pojedinih njezinih dijelova
 u hrvatskome se standardnom jeziku riječ guščètina (aug. i pej. od guska) razlikuje od
puščètina (aug. i pej. od puška) jer je zamjena samo jedne jedinice uzrokovala promjenu
značenja riječi
 drukčija je opreka u riječima
 guščètina - guščetina (guščje meso)

 naglašeni i nenaglašeni slog -če- u objema riječima ničim se ne razlikuju na paradigmatskoj

osi
 razlika se među njima vidi tek u usporedbi s ostalim slogovima: guš-, ti-, -na
 tada se razabire da je slog -če- naglašen, a ostali nisu
 može se reći da prozodijska distinktivna obilježja stoje u kontrastu, tj. promatraju se na
sintagmatskoj osi
 može se reći da prozodijska distinktivna obilježja stoje u kontrastu, tj. promatraju se na
sintagmatskoj osi
 unatoč tim razlikama, postoji čvrsta veza između vokala i naglaska jer nema sloga, dakle
nositelja sloga, bez vokala
 u tom se smislu o formiranju akcentuacije može govoriti u vezi s formiranjem hrvatskog
vokalizma
 može se reći da prozodijska distinktivna obilježja stoje u kontrastu, tj. promatraju se na
sintagmatskoj osi
 unatoč tim razlikama, postoji čvrsta veza između vokala i naglaska jer nema sloga, dakle
nositelja sloga, bez vokala
 u tom se smislu o formiranju akcentuacije može govoriti u vezi s formiranjem hrvatskog
vokalizma
 Matatonija- promjena naglaska na istom slogu
 Metataksa- promjena mjesta naglaska

AKCENTUACIJA

 Stara akcentuacija – starohrvatski akcenatski sustav.

 Starija akcentuacija – ona u kojoj je došlo do bilo kojih akcenatskih promjena na istim starim
mjestima.
 Novija akcentuacija – ona u kojoj je došlo do bilo kakvog sustavnog pomicanja akcenatskog
mjesta.
 Nova akcentuacija – ona u kojoj je izvršeno potpuno pomicanje akcenatskog mjesta.
 formiranje se hrvatske akcentuacije može povezati s formiranjem hrvatskoga vokalizma jer su
u starohrvatskom vokalnom sustavu, a, ĕ, i, u, y, ę, ọ bili dugi, a a, o, e, ь, ъ kratki vokali
 dugi vokali sadrže dvije more, tj. dva su kratka vokala jednaka jednom dugom - ăă= ā.
 duge vokale silazne intonacije zovemo cirkumfleksima, a uzlazne akutima
 kod cirkumfleksa je silina (intenzitet) na prvom dijelu, tj. tonski je vrh na prvoj mori – áa (jer
s početnog se tonskog vrha može samo silaziti na drugu moru)
 kod akuta se ton može samo dizati da bi na drugoj mori dosegao svoj vrhunac – aá

Dugi vokali - ăă= ā

 Cirkumfleks - áa (rus. górod, dórogo, zóloto)
 Akut - aá (rus. koróva, voróna, kolóda, bolóto)

PRASLAVENSKI NAGLASNI SUSTAV

 u praslavenskom su postojala tri naglaska:

 \ (kratki) - *nèbo, *òko, *plòtъ
 ∧ (cirkumfleks) - *gârdъ, *zâlto
 / (akut) *kárvā, *kálda
 opći razvoj u slavenskim jezicima nije pošao tendencijom učvršćivanja tih postojećih
kvantitativnih i intonacijskih opreka, već obrnuto - njihovim djelomičnim ili potpunim
ukidanjem
 već su u praslavenskom pokraćeni iskonski dugi vokali u posljednjem slogu
 u hrvatskom su jeziku ipak djelomično sačuvane kvantitativne opreke te se u hrvatskom
ukinuću kvantitativnih opreka i izvan posljednjeg sloga odupiru cirkumfleksi, tj. u hrvatskom
su se pokratili akuti: grâd, zlâto, kräva, vräna, kläda, bläto
 Inicijalni je slog mogao biti naglašen ili nenaglašen, dug ili kratak. Ako je bio dug i naglašen,
mogla se na njemu ostvarivati opreka po intonaciji, tj. bili su mogući početni cirkumfleksi i
početni akuti.
 Medijalni je slog mogao biti naglašen ili nenaglašen, dug ili kratak, No, u ovom su položaju
postojala ograničenja. Dugi naglašeni vokali bili su obavezno uzlazni. Nije se mogla ostvarivati
opreka po intonaciji. Kratki su slogovi bili uvijek nenaglašeni.
 Oksitonalni je slog mogao biti naglašen ili nenaglašen, dug ili kratak, ali ni na njemu nije
moglo biti opreke po intonaciji. Kao naglašen mogao je biti silazan ili kratak, a kao
nenaglašen dug ili kratak.

 na početnom su se slogu mogla ostvariti sva tri naglaska (*gârdъ, *kárvā, *òko)

 na unutarnjem je slogu mogao biti samo uzlazni naglasak (*govédo)

 na posljednjem su slogu mogli biti silazni ili kratki naglasci (*bobъ, kļūčļъ)

 ∧ (cirkumfleks) i \ (kratki) su bili rubni naglasci

 / (akut) se nije mogao ostvarivati na posljednjem slogu

STAROHRVATSKI NAGLASNI SUSTAV

 ∧ < ∩- *gârdъ > starohrv. grâdъ, *zâlto > starohrv. zlâto
 / > " *kárvā > starohrv. kräva, *kálda > starohrv. kläda
 \ > " *nèbo > starohrv. nëbo, *òko > starohrv. öko, *plòtъ > starohrv. plötъ

Porijeklo “ akcenta
 starohrvatski je " akcent dvojakog porijekla
(< / i \ )
 opreke koje su do tada postojale, održavale su se i dalje jer se sada razlika između
praslavenskoga / i \ preznakovila u kvantitetu vokala – pokraćeni se akut mogao realizirati
samo na iskonski dugim vokalima, a kratki samo na iskonski kratkim vokalima brätъ ~ öko
 s vremenom dolazi do uparivanja dugih i kratkih vokala, no praslavenski su se / i \ naglasci
različito distribuirali (primarna kračina u e, o, ь, ъ i sekundarna u a, ĕ, i, u, y, ę, ọ)
 Pomični i nepomični akcenatski tipovi
Jaki oblici
 osnovni, tzv. jaki oblici jesu:
 DAV jednine i NAV množine imenica ženskog i muškog roda
 N jednine imenica srednjeg roda
 3. l. jednine prezenta
 ^ i \ su bili pomični akcenti, a / nepomičan
 zato su jaki akcenti osnovnih (tzv. jakih) oblika u drugim oblicima (tzv. slabim) prelazili na
oksitonezu:

A jd. gárdъ, roko, nogo, bogъ 

N jd. gardъ, rokä, nogä, bogъ

3. l. jd. prezenta pletetъ, tresetъ  imperativ pletï, tresï

 u kombinaciji osnovnog oblika s prijedlogom akcenti ^ i \ pomicali su se zbog svoje rubnosti

na početak akcenatske cjeline: A jd. gârdъ – pöd gardъ, rôko – pödъ roko, nögo – pöd nogo,
bögъ – pödъ bogъ
 pomak je tih akcenata bio dvosmjeran: u slabim položajima progresivan, a u akcenatskim
cjelinama jakih oblika regresivan
 no, u oba se slučaja realizirao pri pomaku kratki akcent
 kod / akcenta je bilo obrnuto jer se zbog svoje medijalnosti mogao ostvarivati u riječima kao
govedo ili u akcenatskim cjelinama kao podъ rybo, ali je zbog svoje nepomičnosti tu i ostao: A
jd. rybo, bratъ  N jd. ryba, bratъ.
 prozodijski su odnosi ostali isti i nakon prvog rasterećenja starohrvatskoga vokalizma: y > i, ọ
> u, ę > e
 novi su se vokali i, u poistovjetili sa starim vokalima i, u, no novi se vokal e (< ę) poistovjetio
fonetski s iskonskim e, ali je supersegmentna razlika ostala (oba su vokala pripadala ili
iskonski dugim vokalima ili pokraćenim akutima, dakle sekundarno kratkim vokalima)
 ranija opreka *govédo ~ *mêso promijenila se u opreku govëdo ~ mêso, a iz toga slijedi da je
dobivena nova opreka ě ~ ē
 prozodijska je odlika novih e-vokala ostala i dalje ista, tj. novo se kratko e ponašalo i dalje kao
pokraćeni akut, a dugo e kao cirkumfleks (*govédo govëdo  podъ govëdo prema *nëbo 
nëbo  pödъ nebo : *mêso mêso ü meso : *gârdъ  grâdъ  ü gradъ.

Promjene nastale gubitkom poluglasa

 gubitak poluglasa jedna je od najdalekosežnijih pojava u starohrvatskom jeziku pa je tako
izazvao i značajne poremećaje u starohrvatskoj akcentuaciji.
 poluglasi se ne reduciraju odjednom
 ako su bili naglašeni, najprije gube silinu, osobito kada su bili na kraju riječi
 silina se s ultime prenosila za jednu moru prema početku riječi, tj. na penultimu
 penultima je pak mogla biti kratka ili duga: N jd. plotъ ili klučъ
 kada je penultima u starohrvatskom jeziku bila kratka, akcent se s krajnjih poluglasa
jednostavno prenio na nju (pravac je, dakle, bio regresivan):
 taj je pomak imao znatne posljedice u morfologiji
 metataksom N jd. plotъ > plötъ, tj. N jd potokъ > potök izjednačio se N jd. i A jd., a to je
izazvalo pomak i u ostalim padežima: prema novom NA jd. plötъ – potökъ dobiven je G jd.
plöta – potöka, I jd. plötomъ– potökomъ
 u imenica tipa bobъ koje su već i prije metatakse imale Njd. = A jd. pomak se ograničio na ta
dva padeža: NA jd. böbъ, ali G jd. bobä, I jd. bobömъ
 tako i u glagola jako 3. l. jd. prezenta beretъ > berëtъ, ali je slabi imperativ ostao berï
 na taj su način stvorena dva osnovna akcenatska tipa:
 nepomičan: plötъ – potökъ

plöta – potöka

 pomičan: böbъ – konöpъ

bobä – konopä

 pomičnom tipu pripada i N jd nogä – ženä prema G mn. nögъ – žënъ.

 akcenatski je pomak s krajnjih poluglasa na dugu penultimu u biti isti kao i pomak na kratku,
ali je drukčiji rezultat – dobiven je novi dugi akcent sa silinom na drugoj mori (praslavenski
akut ~)
 riječ je o metataksi za samo jednu moru, ali je dugi vokal dvomoran: kralъ = kraalъ > kraalъ =
kralъ
 isto je i u primjerima G mn. travъ > travъ, vinъ > vinъ; 3. l. jd. prezenta letitъ > letitъ
 no, u primjerima gdje je na kraju riječi bio neki drugi vokal ne dolazi do prijelaza naglaska. N
jd. trava, vino, 1. i 2. l. mn. prezenta letimo – letite
 prijelaz siline sa završnih poluglasa te njihov gubitak izazivaju promjene i u akcentuaciji
 umjesto tri praslavenska akcenta (^ / \) u starohrvatskom se jeziku pojavljuju tri akcenta (^ "
~)
 premda je na tom razvojnom stupnju različit i inventar naglasaka i njihova raspodjela, ipak
starohrvatska akcentuacija nastavlja praslavensko stanje jer u velikoj mjeri čuva ranije
odnose, iako preznakovljene
 za razliku od toga distribucija više nije praslavenska jer u starohrvatskom svi slogovi mogu biti
naglašeni i nenaglašeni, dugi i kratki, na svima se može ostvarivati i opreka po intonaciji i
opreka po kvantiteti
 osim toga, starohrvatski su akcenti izgubili značajke rubnosti
 starohrvatski će akcenti dobiti prijenosnu funkciju kasnije, tek u novijem i novom
akcenatskom sustavu
Pojavnost praslavenskog akuta
 Novi akcenatski prijelazi
 prijelazom akuta u dugosilazni, silaznost je počela akcentuaciji davati osnovni intonacijski ton
 početak je naglašenoga vokala težio biti intonacijski visok, pa je slog ispred akcenta postajao
samo zalet za tu visinu
 na predakcenatskoj se kračini razvio kratkouzlazni akcent (\), a na predakcenatskoj duljini
dugouzlazni akcent (/)
 novim su pomicanjem dobivena dva nova akcenta (\ /) koja uz dva stara (" ^) predstavljaju
osnovni akcenatski inventar standardnog jezika