Već mjesecima pokušavam (bezuspješno) zaobilaziti vijesti o zarazama i nesretnom virusu, testovima,

rukavicama, maskama, Stožerima, Capakima i raznim glupostima. Sada, vidim svi su se raspisali o apelu
glazbenika pod radnim nazivom: "Dajte nam da radimo!", pa su se našli neki krumpiraši soliti pamet i
krumpire, a onda su se opet ti isti glazbenici krenuli opravdavati. Neki da im nije mrska kuka i motika, a
drugi da je glazba njihov život.

Glupo je to! I jedno i drugo!

Glupo je da se cijela jedna djelatnost mora moliti kako bi mogla funkcionirati, a još je gluplje da ista ta
djelatnost mora nekome (bilo kome) objašnjavati zašto zapravo radi upravo taj posao koji radi.

Sigurna sam, jer sam bila prisutna, da nikome nije palo na pamet u ratno doba apelirati da nam daju da
pjevamo. Pjevali smo ono što je trebalo, i doprinosili koliko smo znali i mogli. Očito, svima je jasno da
ovo nije ratno stanje i bez obzira koliko se mediji trudili i trubili, svima je jasno da tu nekaj smrdi.
Jednako tako sam sigurna kao i Drele, da nikome nebi palo na pamet da ponudi kopanje krumpira
pokojnom Oliveru ili npr. Josipi ili Tomislavu Mužeku, ali isto tako sigurna sam da njihova imena nećete
vidjeti na niti jednom apelu.

Postoje tisuće zanimanja na planeti. Neka su ovakva, neka onakva. Svako zanimanje je i lijepo i teško,
ovisno o tome kako ga radite i koliko u njemu uživate. Stara Flamanska kaže: "Pronađi posao koji te
veseli i nećeš raditi niti dana u životu". Neki se toga čvrsto drže pa leže na kauću i gledaju TV cijele dane.
Oni su izabrali taj posao. Možda njih to ispunjava. Znam jednog takvog, ali neću sad.

Glazbenici su ljudi koji su se kao takvi rodili. Uglavnom su već kao djeca u glazbenim vrtićima (kao ja
npr.) skužili koji vjetar puše i prepustili se struji koja je ponekad maestral, a ponekad je bome i Senjska
bura. Tako, ako mislite da je lako biti glazbenik, ljuto se varate, ali ja vam sada neću ovdje o tome
lamentirati. Ima dosta tekstova o tome. Samo želim reći da kad bi svatko radio ono što ga ispunjava i
veseli i pri ćemu pridonosi cjelokupnoj zajednici, planeta bi sasvim drugaćije izgledala.

Uzmite npr. da ja sad npr. krenem kopati krumpire npr. Čisto sumnjam da bi bilo za ispeći pomfri za stol
broj 9 u uglu. Ili kad bi se npr. zaposlila kao kuharica u nekom restoranu. Nedo' vam Bog da tamo jedete,
garantirano otrovanje želuca. Ili npr. kad bi mi netko malouman dao da budem advokat nekome, jadna
mu majka ja bi odmah sve izblebetala i posvađala se sa sucem i cijelom porotom - još bi i ja završila u
pritvoru. Nisu svi za sve poslove. Pa i Mr.F. puno puta kaže kad se primim nekog posla, pa onda treba
dohvatiti nešto ili odfrknuti nešto: "daj odi tam' (već nekam) nije to za tebe" Zna čovjek. Bolje mu je da
napravi sam nego da poslije mora popravljati štetu koju sam napravila i na kraju sve sam obaviti.

Druga je stvar, čitam danas priću gospodina koji je radio kao scenski radnik i tehničar. Kaže gospodin da
ionako i nije baš bio nešto plaćen za taj estradni posao i da je uvijek radio još i u fušu, pa tako i sada radi
svašta nešto da prehrani sebe i obitelj. To je čovjek kršan i vješt i njemu svaka čast. A možda zna i kuhati.

Tak' da.... a možda je istina i ono kaj piše u FB grupi: Vratite nam Maju: Problem sa apelom Nine Badrić
je Nina Badrić" i njena slika u jakni KraDeZea. Nemam poima.

Nisu niti svi umjetnici - isti!

Update: dva dana kasnije šinjorina Badrić se naslikava na odmoru na Korčuli i kako onda neće navući
bijes javnog mnjijenja?!
11Damir Filipancic, Zlatica Vranjesevic and 9 others

6 Comments

Share