espi tomičić

Your Love
Is King
Multimedijalni institut
978-953-7372-57-6 espi tomičić
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne

Your Love
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001059940.

Zagreb, travanj 2020.

Espi Tomičić (1995.) je student dramaturgije na Akademiji dramske

umjetnosti u Zagrebu. Član feminističkog kolektiva fAKTIV i dečko s
kvarta.
Is King

Hvala mojim prijateljima i prijateljicama bez kojih ništa u životu ne bi

imalo smisla.

Hvala ekipi iz MaMe.

Hvala mojim profesorima i profesoricama s Odsjeka dramaturgije na

nesebičnom dijeljenju znanja, zajedničkom rušenju blokada, strpljenju
i bezuvjetnoj podršci.
— drama je napisana u siječnju, a prvi put javno izvedena
Hvala baki, Glupsu i Lupsu. u veljači 2020. u Zagrebačkome kazalištu mladih
 krevet je dovoljan da u njega stane dvoje ljudi
ona i još netko
jedan stol
dvije knjige
ona i još netko

nikog ne razumijem

I donio sam rječnik (njemačko hrvatski)

i dvije velike milke
čokolada za ručak večeru i usred noći
po tome sam se sjećao zajedničkog života

prije toga smo razmijenile 73 poruke

svaka riječ u novoj poruci
enter kao udah
73 više nego zadnjih deset godina
više nego ikad

5
propušten poziv bez da je poznajem
njemački broj ali mogu pisati o njoj
whatsapp poruka o onom što mi je rekla
zovem te da navijaš za mene u bolnici sam o nama
ubacila je i neku foru s dinamom i navijanjem kako sam je ponovno upoznao
tek su pretrage i snažno zatvorio oči
enter kao izdah pokušavam se sjetiti kad smo zadnji put
nisam nazvao spavale skupa
jer sam sebičan u krevet stane dvoje
jer sam htio da si pišemo
da imam uspomenu
da analiziram poslije neka režu što hoće
donio sam rječnik (njemačko hrvatski) rekla je
da pročitam nalaz a ja sam se sjetio svih tekstova koje sam čitao o
u krevet stane dvoje ženskoj reprezentaciji
gadim se sam sebi
ne mogu pisati iz njezine perspektive vlastita majka mi piše o svojoj bolesti
ne mogu znati što ona osjeća a ja razmišljam o literaturi
ne mogu napisati lik nje koja meni govori tko si ti da o tome pišeš
ne mogu stvoriti motivaciju na rivi u splitu
višeslojnost zabijen u neki ka∫ć u kojem su posložili
izgraditi neki karakter za ovaj tekst knjige kraj svakog stola
ne mogu napisati nju knjige koje su poprimile boju kave

6 7
jer ih nitko nikada nije otvorio banana
zamišljao sam kako uzimam čašu i bacam je u opisala mi je način serviranja u najsitniji
zid hipsterskog ka∫ća detalj
whatsapp poruka sve ono što osoba koja ne može jesti
magnetska operacija infuzija gore dole ct pa primjećuje
magnetska s punim želucem pa antibiotik jer i ona zna da tišina preko telefona ima
velika rana posebnu težinu
htio sam baciti čašu u zid neka režu što hoće
ali samo sam se javio na mobitel rekla je
najmirniji na svijetu nasmijala se
i pitao je jesi jela i kakva je hrana rekao sam
to mi je djelovalo logično njemačke su bolnice bolje od naših
jer se briga o drugome materijalizira kroz ne znam zašto
hranjenje nikad nisam bio u njemačkoj
kao da znam što voli o njihovim bolnicama ne znam ništa
osim čokolade ali htio sam da se osjeća sigurno
dvije velike milke rekao sam to a htio sam reći
za ručak večeru i usred noći bit će sve dobro
jedem puding imaju modernu opremu i bitno je da si
nabraja mi okuse odlučila ići u bolnicu
jagoda iako znam da nije
čokolada i da ju je brat prisilio
vanilija iako znam da je mjesecima znala što joj je

8 9
pričaš mi o dinamu i navijanju kako to razgovaraš s njom
a ja stojim s pivama i kikirikijem i snažno bolesna je
stišćem oči rodila te
pokušavam se sjetiti kad smo zadnji put budite uz nju
spavale skupa to su najteži trenuci
mrzim jezike borba tek počinje
i njemačku to nije samo ∫zička stvar
i bolnicu koja je kilometrima daleko sve prestaje
a ja bih da si tu u vinogradskoj to je informacija koja se teško prima
da skupa siđemo ispred zgrade budite uz nju
i pričamo o lošim aparatima
o tome kako je negdje drugdje bolje
i da se upoznamo u gradu u kojem smo skupa zamišljam kako te jede iznutra
postojale kako ti se organi raspadaju
u kojem sam noću lutao ulicama kako sam te grlio kao dijete
a ti doma stajala kraj telefona i kako ti je koža bila meka
u gradu u kojem si ti imala dijete to sam izmislio
a ja majku pušiš 40 godina
u krevet stane dvoje koža ti nikad nije bila meka
ne sjećam se kad sam te zadnji put zagrlio
ali zamišljam kako ti se tijelo raspada
ja uopće nisam siguran govoriš li mi istinu i znojim se
znam da to strašno zvuči strah me

10 11
čekaj uvijek radim paniku oko svega
ne nagli a to se već tolikim ljudima dogodilo
polako nije ništa strašno
uvijek sam imao tisuću pitanja
to te izluđivalo
kad si vozila 2000 kilometara javio sam se najmirnijim glasom na svijetu
u drugu državu a htio sam baciti čašu u zid
ocu u zatvor mama
nikad nisam mogao spavati jel tebi netko imao rak
tisuću pitanja pitao sam te
to te izluđivalo jer se doma nikad nije razgovaralo
73 whatsapp poruke rekla si da su te to i oni pitali tek nakon svega
enter udah baka je umrla od raka crijeva
ne ispituj tišina
čekaj raka crijeva?
ne znam ni ja još sve da
vidjet ćemo rekla si da
tumor je
trebaju vidjeti s plastičnim kirurgom
prestani strpi se a htjela si reći
enter izdah baka je imala rak
i lagali smo vas da je od slijepog crijeva koje je
puklo

12 13
da ne brinete i ne mislite o tome
nisam ništa rekao
baka ti je umrla od raka
odzvanjalo mi je u glavi
sjetio sam se svakog zaokruženog ne
svakog pristanka u procesu tranzicije
svakog formulara
meni nitko nikada nije imao rak
i zato se šutam testosteronom
i zato sam kod psihologinje siguran kad mi
kaže
to je često nasljedna bolest
a ti je nemaš u obitelji
za jednog hipohondra to je sretna vijest
strah me za mene
opsjednut sam opipavanjem grudi
pitao sam te
jel skidaju cijelu sisu
a htio sam pitati
mama
14
jel se proširilo
koliki je
htio sam čuti
vade samo taj dio
ali rekla si da ne znaš
i dodala
neka režu što hoće i nasmijala se
srećom ti imaš sise na baku
a ja ionako nosim jedinicu
zamišljao sam kako mi govoriš
šta ti uopće znaš o tome
i o kresu upaljača
na šestom katu bolnice u njemačkoj
osjećaja kad izađem sama na balkon za pušače
i kako sam se osjećala kad sam te nosila u
trbuhu
i kad smo te napravili 2000 kilometara daleko
u otvorenoj posjeti zatvora u nizozemskoj
šta ti uopće znaš o tome kako je meni
iz te svoje fotelje
i praznog worda
15
i što našu zajedničku tugu pretvaraš u ili ozdravljenju
materijal za pisanje jebote
što ti uopće znaš o tome
kad smo razmijenile 73 poruke preko
whatsappa jednom mi je jedna osoba pričala o svojem
73 više nego u zadnjih deset godina iskustvu
zamišljao sam kako mi sve to govoriš u kontekstu moje transrodnosti
ali ti se samo praviš da se ništa ne događa i skidanja grudi
i pričaš mi o hrani pričala mi je da razmišlja o tome
jer sam te to pitao iako nije trans
još sam se neki dan zgražao nad dramom neke jer su joj i baka i majka umrle od raka dojke
žene kako je iskrena
(cijenjene talijanske spisateljice) i hrabra
koja je pisala o migrantima pomislio sam
iz svoje fotelje razmišljao sam dugo o tim životima
minimalistički uređenog doma i o njoj koja to osjeća svaki dan
i evo mene strah za vlastiti život
vlastita majka mi ima rak razmišljao sam dugo
koji joj izjeda organe kako si govori
a ja pijem pivo udah
u drugoj državi polako
drugom gradu ne nagli
i pišem o skoroj smrti čekaj

16 17
a onda se to dogodilo tebi proširilo se
i ja sam te pitao kakva je hrana embolija na oba plućna
jer se briga za drugoga materijalizira kroz jetra
hranu ništa od operacije
jer sam zapravo htio da si u gradu u kojem čuj mislim da
smo skupa postojale čuj mislim da
u kojem sam ja imao majku duga pauza
a ti dijete ne znam
izdah produžit će joj život koliko mogu
šutim
jesi tu pita
poruka jesam
javi se žao mi je
jebote kažem mu žao mi je
šta se događa kao da nisi i moja majka
halo buraz kažem mu žao mi je
ej jer si njemu zaista to i bila
jel sve okej jer imate odnos kakav ja ne mogu ni zamisliti
plače
moj brat nikad ne plače
jel sve okej
nije di si ti
u splitu šta je bilo

18 19
htio sam mu reć da će sve bit okej nemaš pravo od sebe radit žrtvu
nisam mu to rekao rekao sam bratu da ga volim
mi to ne radimo nisam mu to rekao 10 godina
mi znamo da nikad nije okej jadan ja dok stojim na povjetarcu uz more i
čekam bus
jer je split strani grad
žao mi je jer mi je zlo
ponovim još jednom jer mi treba krevet
volim te buraz normabeli
zovi i moja kada
tu sam jer moram biti zreo i spakirati kofer
može? u busu sam osam sati zamišljao
negdje godinama postojite
negdje gdje nikad nisam bio
vraćam se za stol kao da se ništa nije dogodilo u tvojoj sobi vidim deku kojom si se pokrivala
plaćam kavu deku ispod koje sam toliko puta zavukao ruku
hodam uzeo daljinski i ugasio tv kad si bila već
ne znam gdje sam duboko u snu
napadaji panike a ja sam drogiran došao izvana
svakodnevna stvar deku koja je cijela iščikana jer si sto puta
ništa novo zaspala s cigaretom u ruci
ne radi dramu deku kojom sam prekrio usta kad sam
ponavljam si u glavi povraćao u sobi od droge

20 21
da budem tiši
da me ne čuješ
sjetim se da smo je imale kad smo skupa
živjele
svi smo je imali
brat
ti
i ja
ta deka je jedina poznata stvar koju mogu
povezati s tobom
ja te ne poznajem
ne znam čak ni koja ti je najdraža pjesma
otkad sam saznao da umireš
zovem te mama
mama
mama

22
 ingolstadt
javi kad uđeš u vlak
doći ću po tebe
stojim s ruksakom ispred pošte
palim cigaretu
popravljam kosu dok čekam
pokušavam izgledati ženstvenije
tri puta je vežem i raspuštam

II mislim o tome
kako ste tu imali čitav neki svijet
koji ja prvi put sada vidim
sad kad je možda kraj
nema visokih zgrada
i mi smo kao klinci živjeli u prizemlju
pokazuješ neku tvornicu pive
i školu
kažeš i da se neka zgrada izgradila ovu zimu
kao da sam stalno tu
kao da znam da je prije nije bilo
uvijek si imala lijepe kovrče
kažeš
nemoj se opet šišat
pomislim kako je raspuštena kosa bila dobra

25
odluka djeluje obiteljski
auto smrdi po cigaretama grad djeluje jako obiteljski
alkoholu parkiraš ispred kuće
i bolnici jel bi uzela ovu vreću samo
još uvijek pušiš govoriš i držiš se za desnu stranu prsnog koša
ne već 15 dana
aha to buraz puši
da mama
sjedi u autu dok sam ja u bolnici htio sam da me pozoveš u sobu i daš mi nešto
ne želi ući unutra narukvicu
zato su ove boce tu i smrdi salvetu
jutros sam bila na mini operaciji papirić s tvojim rukopisom
pod narkozom sam se dovezla doma privjesak
zašto nisi nekog zvala bilo što što ću čuvati do kraja života
pričaš mi kako tu svi voze bicikle
mislio sam da je to zato što ja obožavam bicikl
i uvijek tvrdim da ako ću se ikad seliti iz na ulazu u stan osjetim janjetinu
zagreba da to mora biti grad u kojem se može ja ne volim janjetinu
voziti bajk ali to sad zaista nije bitno
ali onda sam se sjetio da ti to ne možeš znati jer ne mogu jesti
i da kad smo još bili zajedno nisam imao jer u trbuhu osjećam bol
bicikl ne volim janjetinu
i samo kažem ali to sad zaista nije bitno

26 27
u kuhinji koja izgleda kao dnevni buraz peče
meso
a oko njega je sve puno nereda
i bude mi nekako drago
nekako poznato
jer se to nije promijenilo
jer smo uvijek mi prale suđe
nakon što smo jeli njegove specijalitete
zadnji put si htio udariti osobu za koju si
pretpostavio da je peder
zatvorio sam se u kupaonu za svoj rođendan i
plakao
htio sam da svi odu
a ti prvi
nikad mu se više neću javiti
ponavljao sam si naslonjen na vrata kupaonice

nespretni zagrljaj kažem

jebote koliko se nismo vidjeli ne znam točno
da šta ti je s glasom
kolko (jel to od testosterona)
ne znam točno lijepo vam je tu
masu kažem najvišim tonom koji mogu proizvesti
da

a znao sam
nismo se vidjeli točno tri godine igraš igricu na mobitelu
zadnji put si u stanu htio udariti mog kolegu mama jesi gladna
s faksa pa jesam
odgovaraš

28 29
jer me ne želiš pitati hranu pojela si jedva pola
jer gladuješ dok ne pitam i kinder pingvin cijeli
jer se sama voziš iz bolnice nakon operacije hoćeš slatko
onda si snažna da
jel ti treba nešto zadnjem grizu dodaješ
ne slatko nije dobro za rak
šta želiš znam
hoćeš tost ali
da ali
ne dižeš glavu
ni to se nije promijenilo
slikao sam mobitelom krevet nasuprot mog
i poplun na podu koji glumi ležaj
mama toliko sam dugo bježao dani kad smo nas troje spavali u istoj sobi
toliko sam se dugo sramio sebe i vas opet imam 11 godina
puno smo izlazili ispred kuće i taj poplun možda postane deka
jedan na jedan deka koju smo selili kad nismo imali gdje
nikad se nije razgovaralo za stolom slikao sam mobitelom ta dva dana sve što sam
i uvijek si netko nešto ima za reći bez da drugi vidio
znaju stvaram uspomene
jer su oca izrešetali kalašem
bez da sam imao išta
osim sjećanja

30 31
jedne košulje slikao sam sve
i novinskih članaka plahta
rječnik (njemačko hrvatski) preko nje
stolac na kojem je obješen bademantil
čitao sam iskaze djece roditelja kojima je injekcije protiv tromboze u hladnjaku
oduzeta sloboda policu s gazama
iz jednog istraživanja (nikad neću zaboraviti miris tkiva)
sva su samo htjela redovite odnose i susrete tulipane
smrt bliske osobe uzrokuje ptsp tulipane na dva mjesta u kuhinji
nasilna smrt najčešće to nije tvoj omiljeni cvijet
nije čak ni nalik rajskoj ptici
oni to ne mogu znati
slikao sam sve slikao sam sve
jer nisam smio na prepoznavanje tijela i spid na radijatoru koji je brat sušio da može
djeci nije preporučljivo ući bolje povući
a to je bio moj tata wc
njegovo tijelo šalicu iz koje piješ
i moj mekan trbuh za spavanje tvoje ruke
to je ipak bio moj tata tvoje ruke kraj bratovih
izrešetan kalašem tvoje ruke bilo gdje
i njegov probušeni trbuh ruke kojima si mi u djetinjstvu pipala čelo
a ja ne mogu nasloniti glavu koje su mjerile temperaturu

32 33
zvono
dva puta dnevno
medicinska sestra
injekcija protiv tromboze
zatvaram vrata od sobe
stanem ispred radijatora
samo da ne vidi spid
iako sam već odavno čist
ostale su mi te rutinske kretnje
i znanje o drogama
jer sam kao klinac dilao
jer smo se snalazili za život
jer sam povraćao u deku koju sada imaš
buraz da dođem
ha
da ti pomognem zamrznut ću godinu
stavit ću faks na pauzu
pa da
možeš biti sa mnom
pronaći ću ti posao
rješavat ćemo gudru skupa
34
drobit se
sve kao prije
kaže
bit će sve kao prije
sjetio sam se da to traje samo neko vrijeme
samo onoliko dugo dok te nešto ne okrene
dok mi nogama ne sjedneš na ruke
i počneš udarati
bez prestanka
a ja ne želim da prestaneš
jer kad zamahneš rukom osjetim povjetarac
povjetarac koji mi hladi puknutu arkadu
sjetio sam se koliko sam batina dobio od tebe
zbog jednih ukradenih bokserica
i da sam ljeti nosio dugi rukav
zbog toga što sam imao curu
zbog toga što jesam
dođi
kažeš
sve će biti kao prije
ali ja ne želim da je sve kao prije
šutim
35
oko mene ljudi znaju da nije sve kao prije i da i opet pomislim da sam lud
sam čist godinama jer nitko oko mene ne priča o tome
jer sam imao turističku turu
jedno skoro drogiranje
ulazim u sobu i desetak chit chatova u dva dana
spavaš a došao sam je vidjeti jer je brat rekao da misli
promatram te da će joj produžiti život
brat me zbunjeno gleda promatram ženu
šta ti radiš koja mi je majka
ništa koja mi je
aha dobro koja mi je
kaže koja je njegova majka
hoćemo do grada
ne
želim bit s mamom hej
ali spava rekao sam ti hej
znam ali tu sam da nju vidim a ti gledaš u mobitel i igraš igricu
i ispod glasa dodam zanima me ako
ko zna ako
prekida me ako želiš da dođem tu na nekoliko tjedana
prestani s tim mjeseci
uvijek si bila negativna da ti pomognem oko hrane
treba brijati pozitivno veša

36 37
ne dižeš pogled
ne treba
ali kad počnu kemo
znaš ima nuspojava
kažem
možda će ti se povraćati
ne
ne brini danas je to napredovalo
prekidaš me
onda si snažna
aha
(reci mi da me voliš)
dobro onda
ali javi mi može
da
ok

nije mi javila
to je bio posljednji razgovor
i zato ga toliko dobro pamtim

38
 novi ka∫ć
samo najbolje za mene
centar zagreba
bez dozvole ispisujem njihove živote
navike
osjećaje
od vlastite obitelji stvaram likove
je li moje ponašanje

III bezosjećajnost ili zrelost

zašto ne plačem
i ne govorim stvari koje mislim

u ka∫ću
ljudi tvojih godina ne izgledaju kao ti
ne izgledaju kao da je život bio okrutan
i kao da će uskoro umrijeti
oko mene u životu
ljudi imaju nježne ruke
kojima djeci mjere temperaturu
i ne stoje cijeli dan za šankom
ne prave djecu s kriminalcima

41
i nisu samohrane majke s psihičkim a sad si ne mogu pomoći
poremećajima koje nitko ne vidi ni vama
oko mene ljude zanima kako sam steže me u želucu jer znam da je sada kasno
i ne nude mi spid koji se suši na radijatoru
okružen sam ljudima
koji me pitaju jesam li dobro pitala me frendica kako je bilo
i kako ide liječenje nisam rekao ništa
a ja im ne mogu odgovoriti osim da možda odem tamo
jer ti o tome ne govoriš biti s njom
jer sam isti kao i vi kaže shvaćam
stvari držim u sebi ali ostavit ćeš cijeli svoj život
i vjerojatno bih se i ja sam odvezao iz bolnice faks
nakon operacije posao
onda sam snažan vezu
znam
kažem znam
više te ne mrzim sjetim se brata
nisam ni ljut spida u sobi na radijatoru
samo mi je žao dok u drugoj žena umire od raka
ne mogu vam pomoći sjetim se brata
ni sebi koji odlazi na posao
godinama sam stvarao novoga sebe i pita me ima li bijeloga na nosu
udaljavao se od svega što vi jeste neka provjerim za svaki slučaj

42 43
gura mi glavu pred oči ti koja voziš nakon operacije
čujem kako mu u torbi zvecka votka ideš po brata da ne napravi neko sranje jer je
znam da je to teško zdrobljen popodne
ne krivim ga nakon što je skinuo s nekog lika jaknu jer mu
tko bi se mogao s tim nositi je bilo zima
ja ujutro otvaram pivu u krevetu a ujutro se pitao čija je
jer je neizdrživo u drugom gradu ja se sjetim
a on je tamo da ćeš možda uskoro umrijeti
on je tamo i prelistavam fotogra∫je
sjetim se svega toga tako sam vam nalik
ali kažem samo
znam
jer vas skrivam ne mogu to
jer me sram uvijek imam tu misao jako jako blizu
kaže shvaćam ali moraš misliti na sebe meni su tatu izrešetali
kažem znam sad puštam misao neka stoji
sjetim se kako me nisi htjela vidjeti godinama ali ta rečenica je uvijek spremna
kako sam te sreo u centru zagreba nakon što si rijetko sam kome to rekao
me napustila ponekad prođu godine
rekla si da ne stigneš na kavu najčešće ljudi znaju jer im netko kaže
ali svejedno mi tijelo počinje drhtati njemu su tatu izrešetali kalašem
želim biti tamo a sada
hrpa neopranog veša mama će umrijeti

44 45
mama će mi umrijeti nama se sve uvijek vrtilo oko mora
njemu će mama umrijeti polazak je uvijek bio rano ujutro
umrijet će da se ti naspavaš
kad se stvari izgovore nisi voljela noćnu vožnju
znači da je ozbiljno nisi voljela noć
meni će mama umrijeti podsjećala te na oca
to sam tek kasnije shvatio
jer su ga policajci noću tražili kod nas
smiri se iako godinama nije s nama živio
kažem si rekla bi
postoje gore stvari na svijetu idemo čim se probudim
zamisli kako je bratu pustite me da se naspavam
zamisli samo kako je to kad ti majka umre a nas dvoje smo te budili
majka koju viđaš jel sad krećemo
imate zajedničke teme kad
i zove te na mobitel hajmo
zamisli samo kako je to kad ti majka umre spremni smo
majka koja već prije nije bila mrtva znali smo da more znači vidjeti oca
prestani ako nije u zatvoru
nemaš pravo na to ili na putovanju (kako si ti zvala zatvor)
a onda samo snažno stisnem oči znali smo da ćemo ga vidjeti kad se otrijezni
sjetim se da ga neće biti nakon popodneva
zajedničkih ljetovanja ali cijelo jutro ćemo se skupa kupati

46 47
igrati picigin i držali dah
dubiti na glavi poslije bi uvijek išla rasprava o tome da smo
jel sad krećemo mokri od soli
pitali smo a auto je čist
jer smo znali da more znači obitelj poslije smo
igrali smo igru samo odrasli
tko prvi vidi more i prestali igrati igre
nakon svetog roka
zabili bi se uz prozore
i negdje u sebi znali da smo ga ugledali u isto dugo sam htio da me bezuvjetno voliš
vrijeme da me zoveš svaki dan
ali svaki si put morala presuditi u nečiju korist htio sam majku
jer igra onda ima smisla dugo sam od tebe bježao
malo češće u bratovu a sad ne znam što bih s tobom
muško je i stariji od mene i sebičan sam u samoći
ajmo prvo ostavit stvari
pokušala bi svaki put
iako znaš da nećeš uspjeti dugo sam htio da se okupimo na ručku
i moraš prvo doći do mula da me ispituješ o ocjenama i životu
istrčali bi odmah u more dugo sam htio majku
pazi da se ne posklizneš a sad ne znam što bih s tobom
već je bilo kasno uznemiruješ me
već smo rukom dodirivali valove ja ne volim janjetinu
ali to sad nije bitno
48 49
htio sam ti reći da sam prije zamišljao sjećam se poziva
kako bi bilo da te nema pitaš me gdje si
htio sam ti reći da sam prije često zamišljao evo pišem završne radove
kako bi bilo da te nema aha
a sad me toga strah dobro onda
iako mislila sam da si otišla u sarajevo
ne znam što bih s tobom kad si tu vidjela sam da je netko krvav
nisam
dodam
zamišljam kako ti otpada kosa ne brini
kako ti je pola glave već golo pride
i hvata me jeza pomislim u sebi
jer smo nekad bile bliske mislila si na sarajevo pride
jer smo nekad bile skoro bliske ali ne možeš to ni izgovoriti
jer zapravo nikad nismo bile bliske ne možeš izgovoriti to
ne znam ništa o tebi jer sam zbog toga otišao prije punoljetnosti iz
ne znam ni koja ti je najdraža pjesma obiteljskog doma
ne znam što bih s tobom kad si tu iako znaš da idem na prosvjede i prideove
još manje iako si pomislila da sam tamo
što bih sa sobom kad te ne bude iako mrziš pedere i lezbe
nazvala si

50 51
mama ne mogu opet prolaziti to mislila si da ti nitko nema rak
htio sam ti reći da ne mogu a sad je rizično
i pitati te zašto nisi otišla doktoru testosteron je rizičan
htio sam te pitati i zato sam kod psihologinje siguran kad mi
što ti je i zašto si to napravila kaže
i znaš li da smo se raspali nakon što su oca to je često nasljedna bolest
izrešetali a ti je nemaš u obitelji
htio sam ti reći da te mrzim za jednog hipohondra to je sretna vijest
i da ne možeš to učiniti opipavam grudi
a ti imaš jedinicu
neka režu što hoće smiješ se
mama ne mogu opet prolaziti to strah me za mene
govorim sam sebi kao što me svaki dan strah da mene netko ne
svaki pubertet jedna smrt ubije
da kako sam sebičan
to je valjda tako mama ne mogu opet prolaziti to
više nisi ženstvena
uzimaš testosteron
kako ti to glas zvuči htio sam te pitati
u tranziciji si zašto te zanima jesam li i ja u sarajevu
transrodna si i što jedem za ručak
sve ste to pomislili htio sam te pitati
zaokružila si ne na svakom formularu znaš li koliko sam toga pojeo ovih godina

52 53
i na koliko sam prideova bio
koliko sam puta skupljao novac za hranu po
kući
koliko sam puta skoro dobio batina zbog toga
što jesam
ovih godina u kojima te nije bilo
mama ne mogu se sad praviti da je ovo
normalno
i da se čujemo svaki dan
mama oprosti
oprosti mi što sam ti stran
i što osjećam gnjev
u trbuhu me grči
strah me
strah me da ću postati opet onaj klinac
kojem nije stalo do vlastita života
koji lupa vratima jer se skida s droge
i ne može se s tim nositi
moj je tata volio jesenjina
moj je tata volio jesenjina
i mnoge druge opasne stvari
54
moja je mama voljela ono što je stigla
moja je mama voljela ono što je stigla (pjesmu
Sade — Your Love Is King)
i možda mene
toliko sam dugo bježao od vas
ti si napustila mene
ponavljao sam si godinama u glavi
sram me je samoga sebe
sram me je vas
toga što niste obrazovani
što je otac kriminalac
a brat je završio samo osnovnu školu
bilo me sram sve ove godine
pokušavao sam se snaći u svijetu o kojemu
ništa ne znam
i duboko zakopavao sve što me podsjećalo na
vas
ti si napustila mene
ali tek nakon što sam ja pobjegao od vas
55
strah me zatrpala si to novinama
mogao sam ovo spriječiti papirima
ali tad nisam znao i drugim smećem
mama nisam znao kad sam lupao vratima mama nisam mogao ništa onda
sobe a sad mi je sve jasno
nisam znao ništa o psihologiji
nisam znao ništa o ničemu izvan ulice
mama nisam znao da ljudi u depresiji ne nisi ti odgovoran
pospremaju stan zaslužila je samoću
mogao sam spriječiti da umreš odzvanja mi u glavi
a ja sam postao opsjednut čistoćom roditelji su odgovorni za djecu
i mrzio način na koji živiš snažno stisnem oči
nisam tad znao da si tužna i vidim kako nestaješ
i da ne možeš više snažno stisnem oči
s posla doma i pitam se
sa suda u zatvorski posjet tko je za koga prije umro
nisam znao da ne možeš drugačije ubila si me jako davno
da nisi sama to htjela jako jako davno
nisam znao ništa odavno si me napustila
i ne mogu to promijeniti davno prije nego što sam pobjegao
ali sad se sjećam kako si nestajala zapravo
snažno stisnem oči i vidim nisam ja pobjegao
kako je nestalo sve što sam znao o nama ja sam se snašao

56 57
nisi ti sebičan kad je otac sjedao u kut restorana
znala je da bez nje imaš veće šanse uvijek je imao svoje mjesto
sam i malu torbicu prepunu metaka
bez njih birao je poziciju s koje vidi sve
to ti je bila jedina šansa nisam mogao ništa
ponavljam si a sad radim istu stvar
uvijek imam svoje mjesto
pregled nad situacijom
odavno si nestala
snažno stisnem oči
i vidim kako sam ti stran nisam mogao ništa
mjerim kad si plakala i otišla
važem bilo ti je previše nas djece
nikad me nisi voljela i stajanja na nogama
gadilo ti se to što si rodila nisam mogao ništa
htio sam te pitati znaš li koliko sam puta a sad radim istu stvar
skoro dobio batine zbog toga što jesam osamim se
nije te bilo briga što nosim dugi rukav ljeti i samo odlazim
zbog jednih ukradenih bokserica ja nikad ne odlazim
i zbog toga što jesam ja o odlasku razmišljam
nisi ti sebičan odlazak je jedina šansa
odzvanja mi u glavi tebi
nisam mogao ništa drugima

58 59
odlazak je sloboda krevet je dovoljan da u njega stane dvoje ljudi
odlazak znači živjeti bez srama ona i još netko
ja nikad ne odlazim jedan stol
dvije knjige
ona i još netko
i što ja znam o tome dok pišem ovo kraj mora mama ja znam da to mjesto nije za mene
u malom mjestu kraj trogira ja znam da se više ne poznajemo
što ja znam o tome ona i još netko
kako je očima gledati osobu koja u tebe puca enter kao udah
iz kalašnjikova 73 poruke
što ja znam o tome 73 više nego zadnjih deset godina
kako je čuti na stranom jeziku da ćeš umrijeti enter kao izdah
i da se tu više ne može ništa ti si nas napustila
tko sam ja ako ne pišem
i kako sam ako ne pišem
to je bio moj tata kemoterapija
i njegov mekani trbuh na koji sam naslanjao ovo je moja kemoterapija
glavu osjećam kako mi se raspadaju organi
to je bila moja mama vaš otrov u meni
i njezine ruke kojima mi je pipala čelo i kad ga preživim
zdravo tkivo

60 61
mama morao sam roditeljske sastanke
jer ti nikad to neću reći socijalnu
jer me strah plakati informacije
jer se bojim da više nikada onda neću prestati policijske postaje
jer sam isti kao i vi after partije
udah nespavanje prije jutarnje smjene
snažno stisnem oči boli me
i opet smo mali jer znam što sam ti učinio
snažno stisnem oči izdah
i opet idemo na more
izdah
sjedim uz more mama
i opet smo svi ovdje posvetio sam ti tekst
udah jer i ti znaš da tišina ima posebnu težinu
sjećanja nam nitko ne može uzeti jer nam je tišina već jednom uništila život
strah me jer i ti znaš da se više ne stignemo upoznati
grči me u trbuhu mama naučila si me da iskoristim šansu
sjetim se kako si stavljala umorne noge u lavor šansa je ovo što činim
pušila jednu za drugom uz tv pišem o tebi
htjela si zaspati uz njega jer si me ti naučila
jer te smirivao da se tome naučim sam
jer nisi mogla čuti vlastite misli udah
uličice se tope s gradom zdravo tkivo
a ja se sjetim svega što sam ti priredio izdah
62 63
AUTOR: Espi Tomičić
NASLOV: Your Love Is King

IZDAVAČ:
Multimedijalni institut
Preradovićeva 18
HR-10000 Zagreb
telefon: +385[0]14856400
e-mail: mi2@mi2.hr
url: www.mi2.hr

BIBLIOTEKA: mamina mala biblioteka

UREDNICI: Tomislav Medak & Petar Milat

OBLIKOVANJE: Dejan Dragosavac Ruta

PISMA: TEFF Lexicon [Barm de Does]
PAPIRI: Munken Print Cream 115 gr, Curious Matter Adiron Blue 270 gr.
TISAK: Tiskara Zelina
NAKLADA: 500

Zagreb, travanj 2020.

Publikacija je objavljena u okviru projekta “Vektori kolektivne

imaginacije”, suradničkog projekta Berliner Gazette, Glänta,
Kontrapunkta, kuda.org, Kulturtregera i Multimedijalnog instituta,
a su∫nancirana sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa.
Cjelokupan projekt je ∫nanciran podrškom programa Kreativna Europa
Europske unije, kao i podrškom Ministarstva kulture Republike
Hrvatske, Ureda za udruge Vlade RH i Grada Zagreba.