Nebeski apat

- KRUGOVI -

Maja amarinac

Ako vas privue ovaj roman onda je on za vas.

Ne kao roman koji govori "istinu" ve kao vibracija
koja moe pomoi buenju vae istine.

2017.

jednostavnost.com

Copyright (c): Lunarta d.o.o.

 1
(Eireen)

"Ali ti nisi bila tu, nisi vidjela koliko je boljelo to to su im radili... i oni imaju
osjeaje!", njezin glas prepukao je u isprekidanim jecajima. Imala je samo pet
godina, ali bol koju je osjeala unutar sebe bila je jaa od njezina tijela. Mislila je da
e umrijeti zajedno s tim drveem koje je to jutro vidjela da rue.
Njezina mama samo je nijemo klimala glavom, pravei se zainteresiranom.
Eireen je osjeala njezinu neprisutnost, osjeala je da su joj misli daleko. Da nije tako
trenutno uznemirena mogla bi joj tono i proitati misli, ali trenutno sve to je ula
bila je kripa stabla koje pada te gomila lia koja juri za njim. Nije mogla nita
promijeniti, sa svojih pet godina mogla je samo ekati da joj tijelo naraste kako bi i
ona mogla djelovati na ovom planetu.
Znajui da joj je u ovom trenutku najbolje odustati, otrala je u svoju sobu
teatralno zalupivi vratima, ako nita drugo barem moe nekanjeno igrati ulogu koja
je za nju primjerena biti dijete koje se ljuti zbog stvari koje ne razumije kako bi to
obino okarakterizirala njezina mama.
Voljela je mamu. Nastojala ju je shvatiti i prihvatiti. Najveu zbunjenost
izazivalo je shvaanje da je svjesna svoje svjesnosti koja nije bila u skladu s njenim
godinama. U parku se znala igrati s drugom djecom i jo nikada nije srela dijete koje
to nije.. nekoga kao to je ona. Da je njeni svjetlosni prijatelji nisu svuda pratili i
govorili joj da je s njom sve u redu i da e sve biti puno lake kad naraste, nije sigurna
kako bi to sve izdrala.
Nije se svega jasno sjeala. Bilo je tu sjeanja na neke sekvence prolih ivota u
kojima je osjeala sebe. Ali bilo je tu i nekih sjeanja koja nije mogla povezati s ovim
Planetom, svijet je izgledao nekako drugaije. Sjeala se i svoje odluke dok je birala
ovaj ivot. Ali nije se u potpunosti mogla sjetiti razloga zato je odluila rasti s
otvorenim sjeanjem. Otkada se rodila, njena je svijest bila rastvorena.
Sjeala se vlastite patnje u tom malom tijelu koje su nosili uokolo, presvlaili te
razgovarali s njom kao da nije tamo, kao da ih nita ne razumije. Mislila je da e sve
biti lake kad pone govoriti prve reenice, "Mama, ja bih ila van", ali one nisu
mogle doarati sve ono to je eljela rei, sve osjeaje koje je eljela podijeliti.
Mislila je da e se stvari poeti razjanjavati kad malo naraste i proiri
vokabular.. ali nakon toga poela je shvaati svoju razliitost spram druge djece, a
zatim spoznala da se nigdje ne uklapa. Djeca su joj bila prenaporna, a odrasli
nedostupni. Njezini jedini istinski prijatelji i pratitelji nisu bili dio ovog svijeta i zato je
koristila svaki slobodan trenutak za razgovor s njima. inilo joj se ponekad da joj je to
jedini spas od potpunog ludila i gubitka sebe. Neko vrijeme molila je unutar sebe da
zaspe i da se nakon toga probudi bez sjeanja. Samo sa svjesnou ovog svijeta.. ali
to se nije dogaalo. Kako je rasla njezine misli bile su sve dublje, njezini osjeaji sve
proieniji.
Oko ljudi sve je vie i vie vidjela energije i sada se s pet godina morala jako
koncertirati na sebe da ne bi osjetila energiju osobe kad bi ju srela. Shvatila je da to
moe izluditi i izmijeati njezine misli u potpuni kaos pa se trudila razmiljati o nekim
banalnim stvarima dok bi razgovarala s ljudima. U protivnom vrlo lagano poela bi
osjeati njihovu energiju, kako se osjeaju, to se s njima trenutno dogaa, to se
nalazi u njihovoj dubini. Samo onda ne bi znala to bi radila s tim informacijama..
znala je da kao petogodinje dijete mora potivati neka pravila odraslih i bon tona
kako ih je ula da govore. Izmeu ostalog, da nije u redu nekome rei stvari koje on
zapravo ne eli znati, kao to je mogua bolest ili bolest koja je ve napredovala.. ili
strah zbog kojeg su paralizirani. Sve se to iitavalo iz njihova bia i znala je da su i
sami mogli pogledati u to, samo da su eljeli.
Taj dio jo joj nije bio jasan. Po njenom miljenju bilo bi logino da osoba puno
toga zna o sebi i da je sretna i zadovoljna to moe na tome onda raditi. Jer koliko je
ona znala, due se inkarniraju samo zbog novih iskustava, da savladaju svoje
strahove, blokade, da ih nadrastu te steknu nove uvide. Zbog toga je i ona
djelomino dola u ovaj ivot.
Ali bunilo ju je to to se sada nitko oko nje toga nije sjeao, a jo manje elio
imati posla sa svojim strahovima. Svi su se od toga skrivali te okretali glavu na drugu
stranu kao da e to nestati. A nije nestajalo, godinama je vidjela kod mnogih da je
situacija sve gora i gora. Kao kod susjede Mary s donjeg kata koja je prole godine
otila iz ovog ivota.
Godinama ju je sretala na hodniku i gledala kako njezina energija postaje sve
mutnija, kako se na nekim mjestima pretvara kao u neke crne rupe. Zbog toga je
njezino tijelo bilo u sve gorem i gorem stanju. Sve dok joj mama jedan dan nije rekla
da odjene svoju novu haljinicu jer idu na "ispraaj tete Mary". Na tom ispraaju svi su
bili u crnini, plakali i irili negativnu energiju, dok je Mary, sada ponovno svjesna
sebe ali bez tog fizikog tijela, toplinom i s puno svjetla tjeila sve oko sebe.
U prolazu joj se zahvalila to je bila tako dobra svaki put kada bi se srele i
obeala joj da e joj sve biti jasnije kad malo naraste, Eireen joj je rekla da joj to
govore i njezini svjetlosni prijatelji. Tada joj je Mary, sada drugaijeg izgleda, uputila
zagrljaj pun ljubavi.
Eireen se sjeala pomisli da ovakav topli zagrljaj i s tako puno ljubavi nije nikad
fiziki osjetila. Tada je ula svoje prijatelje koji su joj objasnili da ljudi nisu u stanju
tako voljeti jer su sputani svojim strahovima i ogranienim ulima koja ih sputavaju
potpunoj predanosti i sebi i drugima. Meusobno se prosuuju, ivei po pravilima
kako bi lake prolazili kroz ivot. Stoga takva razmjena ljubavi meu ljudima nije
"prikladna" osim ponekad za jako zaljubljene parove, a to Eireen nije esto viala.
Sjeala se i da je pitala susjedu Mary zato nije htjela znati za svoju energiju
koja je godinama propadala, zato nije eljela poduzeti neto. Mary joj je uputila
misao: "Nisam bila spremna". Tada joj je objasnila da je duama ponekad potrebno
nekoliko ak slinih ivota u kojima iskuavaju razne situacije kako bi onda doli do
djelovanja i nadilaenja odreenih problema. Mary se nije znala nositi sa samoom,
nikada se nije udavala i ostala je "stara cura" kako su je u njezinoj obitelji zvali. Svoju
tugu skrivala je iza stalnog osmjeha i gomile viceva s kojima je zabavljala sve oko
sebe, stoga nitko nikada nije mogao niti pomisliti kolike je noi provela u praznom
krevetu alei samu sebe.
U nekoliko navrata iskuavala je razne terapeute kojima je poskriveki odlazila
suoiti se sa svojom tugom i osjeajem bespomonosti, ali svaki put pri maloj
naznaci nekog dubljeg zarona u vlastite osjeaje, podigla bi oko sebe zid i vie se
nikad nije vraala. Nakon godina mijenjanja terapeuta, odluila se ponaati kao da to
ne postoji. Posljedica je bila prekid ovog ivota. Na razini due shvatila je da se ve
godinama vrti u krug, stoga si je stvorila bolest nadajui se da e joj to biti dovoljan
poriv ka pomaku. Nakon to njena osobnost niti na to nije reagirala, dua je napustila
ovaj ivot.
"Odmorit u se neko vrijeme.. nakon tekih ivotnih situacija ponekad
obnavljamo svoje bie." Mary joj je poslala jo tu misao posljednji put kad su se
srele. Eireen je nije vidjela ve dosta dugo te je smatrala da se moda Mary odluila
za novi ivot. Ili je jednostavno ovdje odradila sve to je trebala pa nije imala potrebe
vraati se.
Tako je Eireen hodala kroz svoj ivot brojei godine i s nadom da e odraslo
tijelo kao i sve povlastice samostalnosti koje ono donosi pustiti neki vei smisao u
njezin ivot.

"Gospoo Menhir, vaa ki je potpuno neprikladna za ovu kolu. Ovo danas to

je uinila potpuno je neoprostivo. Ja stvarno ne znam otkuda joj takve ideje, ali kola
ovo vie nee trpjeti. Jo danas podnijet u nastavnikom vijeu prijedlog za
premjetaj!", gospoica ealj kako su je uenici poskriveki zvali jer je svaki odmor
eljala svoju dugu kosu kako bi je ponovo skupila u punu tresla se na stolici dok se
njezina mama crvenila sve do korijena kose.
Eireen je znala da je ovaj put pretjerala, ali ta Stancy vie nije mogla
nekanjeno proi za sve to je inila drugima pa i njoj. aba koju je Eireen po putu
pronala bila je ve stara i slabo pokretna, na sebi je imala neku udnu krljut, ali
Eireen je znala da je zapravo potpuno bezopasna.
Taj dan, nakon to je Stancy pred cijelim razredom pobacala Eireenine knjige
po podu te teatralno razbila o zid glinenu figuricu koju je Eireen dan prije napravila
te donijela u kolu kao poklon razrednici, a samo zato to je iz nekog razloga bila
ljubomorna na nju, Eireen je odluila da joj netko mora dati lekciju.
Znala je jo od prije da se Stancy panino bojala aba, znala je i zato jer je
vidjela jednu scenu iz njezinog prolog ivota kada je umrla u rupi u polju gdje je
sluajno upala kao djeai. Nakon to je danima umirala od gladi i bolova zbog
slomljene noge, posljednje sate ivota provela je u potpunom gaenju prema gomili
aba koje su iz nekog neobjanjivog razloga ulazile i izlazile iz te rupe, te joj na taj
nain jo vie podizala osjeaj da njena smrt u toj rupi nema smisla jer da postoji
izlaz ali ga ona ne moe nai.
udne su ponekad posljednje misli pred smrt, razmiljala je Eireen, ali Stancy,
tada djeak Bob, posljednje u tom ivotu mislio je na abe i kako su zapravo one
krive za njegovu smrt, njegov ve tada pomraeni um skovao je osjeaj zavjere koje
su te abe stvorile prema njemu.
Eireen je znala koliko e aba u Stancyinoj torbi donijeti nemira, ali nije si
mogla pomoi u potrebi da joj pokae da ne moe terorizirati svakoga tko joj se zbog
neega ne svia. Stancy je u zadnje vrijeme ludila na veinu oko sebe, Eireen nije bila
pretjerano zabrinuta sve dok Stancy nije poela svakodnevno razbijati i unitavati
njene stvari, tada je Eireen outila osjeaje koje nikada nije u ovom ivotu, bijes koji
se mijeao s tugom te se sva iznerviranost oko ivota slila na Stancy koja je u tom
trenutku za Eireen bila poput abe, kriva za sve to joj se ikada desilo.
Trenutak nakon to je Stancy izletila iz razreda u plau i vritei kao da ju goni
opor lavova bio je trenutak kada je Eireen poalila, ali tada je bilo ve kasno.
Gospoica ealj, stara dama, usidjelica, potpuno frustirana svojim ivotom
ve je znala krivca te je Eireen zavrila u ovoj sobi, s njom i mamom koja je
izbezumljeno gledala u gospoicu ealj molei je za jo jednu priliku.

"Imala je ve gomilu prilika, svaki mjesec po jednu. Naa kola poznata je po

svojoj pravednosti i strogoi. Ne bi imali takvu reputaciju da smo djeci davali vie od
tri anse. Znali ste to dok ste ju upisivali i imala je prilike shvatiti da njezine
nepodoptine ovdje neemo trpjeti. Savjetujem vam da je upiete u klasinu dravnu
kolu i na taj nain joj omoguite da vidi koliko zla u ovom svijetu ima. Ako se pokaje
dok je jo mala, Bog e joj oprostiti. Ali djeca u ovoj dobi ve su na pragu svog
mladenakog ivota pa i Bog promisli o njima dok im sudi. Najbolje bi bilo da moli
svaku veer te svako jutro prije kole, ali ne kod nas, ne vie!" Gospoica ealj je
bila jednako crvena kao i njezina mama, njezine prodike o moralnosti i svemoguem
Bogu koji toliko voli kanjavati pratile su Eireen sve godine kolovanja.
U poetku je ak i pokuala objasniti Gospoici da ne postoje stvari o kojima
ona pria, ali nakon to je osjetila njezine strahove i vidjela neke prole ivote
shvatila je da Gospoica to ne bi prihvatila s oduevljenjem te je godinama sjedila na
njezinim satovima i zabavljala se priajui sa svojim svjetlosnim prijateljima, ponekad
se ak smijui u sebi na neke interpretacije kazne i zasluge koje je Gospoica tako
neumoljivo zastupala.

Mama je brzo hodala prema autu dok se Eireen vukla za njom pokuavajui
smisliti neko opravdanje za svoje postupke. U sebi je osjeala svoju ljutnju prema
cijelom svijetu iako je znala da joj nitko ni za to nije kriv. Ali uzrujavalo ju je ovo
odrastanje i da je bilo mogue preskoila bi sve te godina, nala se u odraslom tijelu,
obavila sve to treba i vratila se "doma". Za nju je ivot na ovom Planetu vrlo esto
bio igra koja je u pojedinim trenucima kao to je ovaj bila prenaporna.
"Mama, molim te, stani da ti objasnim!" Eireenino vitko tijelo, sada
petnaestogodinjakinje, gipko je dotralo do mame u nadi da e njezina mama
otpustiti svoju ljutnju i sasluati svoje dijete.
Ali to je ipak bilo previe i njezina oekivanja razbila su se kao val na obalu
nakon to je mama samo utke ula u auto. Znala je da su to trenuci kad je najbolje
povui se i pustiti mami da sama pronae put iz svog bijesa.
Vozile su se utke do kue i Eireen je gledala krajolik kraj kojeg su prolazili.
Njihov gradi bio je smjeten u umovitu kraju, vrijeme je esto bilo kiovito i
prohladno te je Eireen osjeala da joj uma pa ak i ovako u prolazu dok se vozi
autom alje podrku u obliku nekog smirujueg hlaenja. Na trenutak je vidjela bia
ume kako joj mau, ali onda su skrenule za ugao i ostao je samo osjeaj te poruka
koju su joj telepatski poslali: "Bit e sve u redu."
Koliko puta sam ve to ula, svi mi stalno to govore, a situacija postaje samo
jo kompliciranija. Njezine misli nisu bile nikom posebno upuene, ali je odmah
osjetila energetsko komeanje kraj sebe, njezini pomagai bili su voljni dati joj jo
jednu poruku nade iako je ona imala osjeaj da sve to kau ona ve zna. "Zna, ali
mi moemo ponoviti ako eli!", osjeaj njihovog veselja proao je njezinim biem.
Veinu vremena voljela je njihov humor, davao joj je osjeaj oputenosti, ali
trenutno je osjeala "ivotni umor", kako je ona to zvala, i sve to je eljela bilo je
izgubiti se u nekoj knjizi koju je trenutno itala te se na taj nain barem malo
odmoriti od ivota. Osjetila je nakon te pomisli da su je i oni pustili. Uvijek su bili tu,
njihove dimenzije vjeno su se preklapale, ali sada je osjetila vlastitu intimu te joj se
s olakanjem prepustila. Veer e provesti s knjigom, pomislila je, a sutra e ve biti
novi dan i mama e vjerojatno biti smirenija nego sada.

Jutro je dolo s jakim zrakama sunca te joj u sobu unijelo toplinu. Lijeno se
promekoljila u krevetu, pokuavajui se sjetiti noanjeg putovanja. Nije to bio san,
to je bilo neto kroz to je dobivala puno poruka, ali trenutak prije buenja veina
toga je nestala. "Poruke koje su bitne za tebe utisnule su se u tvoje bie, samo se
opusti i prepusti, djeluj u svakom trenutku iz sebe pa e osjeati koje su poruke bile,
po njima e djelovati.", njezino duhovno vodstvo ve je bilo spremno na akciju i
objanjavanje.
Jutros se puno bolje osjeala te im se proteui jo jednom zahvalila na
pomoi, a zatim ih polako zezala da oni ne mogu osjetiti ugodu buenja i rastezanja
pa da samim tim moda nisu kompetentni davati ikakve savjete o ovom svijetu.
Njihov mali dijalog zezanja nastavio se i dok je u kupaonici prala zube te je u kuhinju
na doruak dola potpuno razbuena i sretna.
Njezina mama ve je sjedila na jednom od kuhinjskih stolica, na licu je imala
podonjake koji su ukazivali na neprospavanu no dok su joj se ramena umorno
objesila. Njezina energija bila je pokazatelj napetosti i Eireen se na poetku morala
suzdrati da se ne nasmije tom dramskom nastupu. Nije njezina mama namjerno
ulazila u tu ulogu rtve, Eireen je osjeala to kao energiju donesenu iz prolih ivota,
ali svejedno nije mogla u potpunosti prihvatiti maminu dramu. "Zbog toga se ljudi ne
sjeaju svega toga, jer nitko ne bi mogao ozbiljno prihvatiti ovaj svoj ivot.", jo na
poetku su joj objasnili njezini prijatelji.
Uspjela je doi u dovoljnu koncentraciju kako bi sjela pokraj mame sa
skruenim izrazom na licu, za koji je znala da se od nje oekuje, te primiti alicu aja
meu ruke, puhati u njega pokazujui veliku krivnju i elju za iskupljenjem. Znala je
da je njezina mama prvenstveno puno voli i da e tih par poteza omekati njezinu
dramu.
"to emo sada Eireen, zna da kolu treba zavriti." Glas njezine mame
odavao je da je Eireen postigla to je eljela i da su sada spremne za normalan
razgovor.
"Znam mama, upisat e me u gradsku kolu i tamo u zavriti, bit e mi tamo
skroz ok." Nije eljela rei da e joj tamo biti vjerojatno super jer e se moi utopiti u
masi te nee imati gospoicu ealj da je prati po koli.
Primarium Hernest bila je elitna katolika kola i znala je da je njezina mama
morala povui velike veze da je tamo upie. Preko osam godina pohaala je
svakodnevno tu kolu i sve je bilo donekle dobro dok se nije promijenio ravnatelj, a
za njim i nekoliko profesora. Nova garnitura bila je pobonija od stare, stroa i
frustiranija svojim ivotima te je kola odjednom postroila svoje mjere.
Svi su roditelji morali upisati svoju djecu pod novim ugovorima u kojima je
izmeu ostalog stajalo da je svakom ueniku dozvoljeno napraviti tri nestaluka,
nakon toga vie nema pravo pohaati nastavu. Tako je Eireen sa abom i Stancy
ispucala svoju treu ansu. Prije toga je dva puta imala verbalnu raspravu sa
gospoicom ealj koja je ujedno bila i nova predsjednica uiteljskog odbora. Ona je
Eireenino obrazloenje da nitko nikada nikoga ne kanjava i da se raamo vlastitim
izborima okarakterizila kao "bogohuljenje" te joj zapisala dva kaznena boda. aba i
Stancy bili su trei i danas je bila djevojka bez kole.
"Ali ja sam samo eljela najbolje za tebe!" Drama njezine mame ula je u
plani dio i Eireen je potajno uzdahnula, nadala se da e taj dio moi preskoiti.
Poela je brojati ploice po kuhinji u ritmu pjesme koja joj se zadnjih dana vrtjela po
glavi, nakon toga je malo razmiljala o knjizi koju je upravo itala i njezina mama
polako se poela smirivati.
Eireen je ponovno zauzela stav pokajnika i njeno je primila za ruku. Mama je
imala tako mekane i tople ruke, osjetila je preko njezine koe energiju kako joj izbija
te sve strahove koji su joj se podigli. Znala je da joj je trenutno teko jer osjeaj
neuspjeha s kojim se trenutno nosila nije bio toliko vezan za Eireen i kolu koliko za
proli ivot.
Zbog bolesti koja je vladala njezinim tadanjim krajem izgubila je mua i troje
djece. Ostavi s dvoje najmlaih borila se sa ivotnim prilikama i neprilikama
nastojei ih prehraniti. Bolest se vratila nakon par godina i na kraju je ostala samo s
jednim sinom koji je poginuo par godina kasnije pod divljim konjem kojeg je
pokuavao ukrotiti. Umrla je jako stara, sama i bolesna, s osjeajem neuspjeha.. ta
energija prenijela se i u ovaj ivot te je otkad se Eireen rodila nastojala za njih dvije
stvoriti savren ivot po njezinim mjerilima.
Eireen oca nikad nije upoznala, mama ga nikad nije spominjala. Eireen nije
pretjerano eljela ispitivati jer je jo kao sasvim malena u jednoj viziji vidjela jednog
mukarca kako ju toplo gleda, grli i alje joj ljubav, znala je da joj je to tata, ali da ga
nema fiziki na svijetu. Nakon to je malo odrasla, u jednoj je viziji vidjela cijelu priu.
Mukarac i ena sreli su se u vlaku, ona je bila mlada i neiskusna, on usamljen.
Nakon to su nekoliko sati proveli zajedno u prii, rodila se ljubav, barem je njezina
mama to tako osjeala. Odgodila je svoje putovanje na par dana i provela s njim tri
nezaboravna dana, u tim noima zaeta je Eireen, sjeala se trenutka te spoznaje.
Nakon tri dana mukarac je nestao, bez pozdrava, bez ikakve ostavljene informacije o
sebi. Njezina mama bezuspjeno ga je traila i kod policije, bojei se da mu se neto
dogodilo, ali pokazalo se da joj je dao lane podatke i da takva osoba kakvom se on
predstavio ne postoji.
Tuga je bila golema te se njezina mama vratila u svoje rodno selo, da bi mjesec
dana kasnije ustanovila da je trudna. Nakon prvotnog oka i nevjerice spakirala je
svoje stvari i otila u jedan vei gradi kako bi svoje roditelje potedjela sramote u
selu. Tamo je ivjela sa svojom tetkom, starom enom koja se nikad nije udavala i
koja je bila neto slobodnijeg duha nego njezini roditelji. Prihvatila ju je kao ker i sve
dok nije umrla, Eireen i njezina mama dijelile su njezin nevelik stan.
Eireen ju je beskrajno voljela i tuga nakon njezine smrti bila je velika.
Mjesecima nakon to je otila iz ovog ivota, Banky, kako ju je Eireen odmalena zvala,
bila je uz nju, njezina dua s kojom je bila bliska i ivjela mnoge ivote tjeila ju je i
nastojala nasmijavati, ali Eireen se nakon njezina odlaska osjeala jos usamljenije i
pogubljenije te ju nekoliko mjeseci nita nije moglo utjeiti.
Dok je u toj viziji gledala priu svojih roditelja, mogla je osjetiti svoga oca kao
krutog, nesretnog i usamljenog ovjeka. U jednom trenutku vidjela je da je godinu
prije toga izgubio u nesrei enu i sina. Nakon to je proveo tri dana s njezinom
mamom, poeo je osjeati da mu se ponovo budi elja za ivotom, da ta ena ima
neto u sebi to bi mu moglo ak i osmijeh na lice dovesti. To ga je previe prepalo,
bojao se da mu se ne ponovi pria s gubitkom nakon kojeg je odluio da je sigurnije
vie nikad ne voljeti. U zoru etvrtoga dana pokupio se dok je njezina mama jo
spavala, te se iuljao na prvi vlak.
Tek par mjeseci nakon toga shvatio je da je pogrijeio, ali vie nije mogao nai
tu enu koja je u njemu pokrenula emocije. Dvije godine je pokuavao i traio, a onda
odustao. Par mjeseci kasnije u jednoj velikoj prometnoj nesrei gdje je sudjelovalo
puno automobila, otiao je iz ovog ivota. Nakon toga pokazao se maloj curici, keri
koju je tada prvi put vidio. Nekoliko mjeseci igrao se s njom promatrajui njenu
majku koju je napustio. Njegovo vraanje u svijest, njegovo buenje, trajalo je due
nego obino, bol koju je doivio u tom ivotu bila je preduboka da bi je on samo tako
lagano nadvladao.
Nakon prometne nesree doekali su ga izmeu ostalog i njegova ena i sin.
Sada je znao da su dobro te iako budan i svjestan svega, nije se mogao odvojiti od
aljenja to je otiao u zoru tog etvrtog dana. S Eireen je komunicirao telepatski,
ona ga je ispitivala razne stvari i stalno traila da joj pria prie. Bio je sretan to
barem na taj nain moe s njom biti u kontaktu. esto je bio i kraj njezine majke,
molei je za oprost i aljui joj ljubav. Bio je spreman napraviti bilo to za nju u ovom
trenutku, a stalna spoznaja da ona nije niti svjesna njegovog prisustva dovodila ga je
do oaja.
Puno truda i energetskog iscjeljivanja uloili su njegovi duhovni vodii i ostala
svjetlosna bia kako bi mu pomogla da se izvue iz te situacije. Nakon to je iscijelio
svoju bol, otpustio je u potpunosti inkarnaciju u kojoj je ivio te je sada samo
ponekad pratio svoju ker i njezinu majku dajui im podrku kad god je trebalo.
Eireen ga ve neko vrijeme nije osjetila, ali jutros ga je gledala preko svoje
alice aja i molila za pomo. Sjetila se trenutka kad je ona bila njegova mama u
jednom ivotu i kad ga je korila jer nije redovito prao lice. Bili su jako siromani i ona
je tada pokuavala barem na taj nain odravati prividan red, dvije tri majice koje je
imao prala je jednom tjedno, a od njega je zahtijevala da se redovito umiva i elja.
Sjetila se kako ga kori u kuhinji zbog tog neumivanja, a sada on nju tjei kao ker koju
nikad nije vidio, ali kao duu koju je beskrajno volio. Bila je to prava zavrzlama, sa
skrivenim osmjehom je pomislila, osjetila je i njega kako se smijulji.
"Eireen, ti si vjeiti optimist, nee tako u ivotu nita postii, rekla sam ti da je
ivot nepredvidiv i da nikome ne smije vjerovati. Ovo je bila najbolja kola i sada je
pitanje kakvo e biti tvoje daljnje kolovanje u onim ustanovama gdje je moral vrlo
upitan." Njezina mama bila je odgojena u katolikom duhu, u crkvu je ila redovito
od malih nogu, s Bogom je imala neki svoj poseban odnos; Eireen je znala da ona
razgovara sa svojim duhovnim vodstvom, ali joj to nije mogla objasniti.
Bila je to ena koja je smatrala da jedino poslunost, strogost i disciplina mogu
spasiti njezinu ker od sudbine koja je nju zadesila. Iako presretna zbog roenja
kerke koju je voljela vie od vlastita ivota, smatrala je da je ivot prema njoj bio
nepravedan, jer prvi put kada je zavoljela bio je i njezin posljednji. Nakon ta tri dana i
bijega mukarca kojeg je i dan danas osjeala uz sebe, iako ga je pokuavala izbaciti iz
glave, izgubila je u potpunosti povjerenje u ljude. eljela je to prenijeti na ker kako
bi je zatitila od svih takvih ivotnih gadarija, kako je ona to smatrala, te se jo vie
nervirala gledajui svoju ker kako nevino kroi kroz ivot.
Odmalena je znala da ima drugaije dijete i kad joj je Eireen prvi put rekla da
ona ima puno prijatelja oko sebe samo to ih ostali ne vide, otila je svom sveeniku
po savjet. On je rekao da su to djeja posla i da vrlo esto djeca imaju bujnu matu,
savjetovao ju je da ignorira sve to Eireen kae te da eka da je to proe; tada je
svoju ker zamolila da to ne govori pred drugima, a dalje utjela o toj temi.
Vrlo brzo Eireen je shvatila da njezina mama nee prihvatiti njezino
objanjenje, nadala se da e joj sve to lake moi objasniti kad malo naraste, no kako
je Eireen bila sve starija, tako je njezina mama u neprestanom strahu za nju bila sve
zatvorenija. Posjete sveeniku poveala je na dva puta tjedno, nadajui se da e u
crkvi nai skrivenu formulu kako da zatiti svoje dijete od ovog okrutnog svijeta.
Eireen je ekala dan kad e biti dovoljno zrela da sjedne pred mamu i pomogne joj
rijeiti te strahove, do tada joj je mogla biti samo potpora, kao to je to inila i sada
uz pomo svoga tate.
"Reci joj da e sutra otii sama do kole i malo se raspitati, da zna nekoliko
djevojica iz ulice koje idu u tu kolu i koje e ti moi pomoi da se prilagodi.", ula je
svog tatu kako joj prenosi misli. Bio je vrlo praktina dua, kako ga je ona
doivljavala, i esto joj je pomagao praktinim savjetima. Znala je da ono to on
predlae nije istina, barem ne onaj dio o prijateljicama iz ulice, ali svejedno je
servirala tu informaciju mami koja je s laganim olakanjem klimnula glavom.
Toliko energetske podrke sa svih strana utjecalo je na njezino smirenje i sada
je samo odsutno ispijala svoju jutarnju kavu. Danas je radila nonu i imala je cijeli
dan na raspolaganju, odluila ga je provesti u pospremanju kako bi barem malo
odagnala misli od cijele ove situacije. Popodne e otii i do sveenika, mislila je. Jo
samo kad ne bi toliko mislila na Eireenino oca, imala je osjeaj kao da je tu.
Dok je on stajao kraj nje i slao joj ljubav, ona ga je nastojala mrziti svim srcem,
za nju je to bio jedini lijek svih ovih godina koji joj je omoguavao da suzbije bol koja
bi rasla svakom pomisli na njega i razoaranje koje joj je donio. Nije eljela to
razoaranje i bol pustiti jer se bojala da e Bog pomisliti da je alosna to joj je dao
ker te je na neki straan nain uzeti od nje. Zbog toga je odluila da e mrziti njezina
oca, na taj nain ne uplie ker u svoju priu, priu koja ju je ve godinama pratila, o
mukarcu koji joj je uzeo srce, a podario blago. Iako je voljela to svoje blago vie od
svega na svijetu, nije mu mogla oprostiti izgubljeno srce.
On je stajao kraj nje osjeajui njezine misli, znao je sve to je doivjela u
prolim ivotima, u nekima je i on bio prisutan, a ipak nije mogao sjesti i sve joj to
objasniti. Niti on nije nita shvaao dok je bio prisutan u ovom ivotu. Nadao se
samo da e ona uspjeti savladati svoju mrnju prije nego to umre i na taj nain
otpustiti boli koje su bile skrivene u njezinu tijelu.
Njezina dua trebala je lekciju opratanja i otputanja te prihvaanja ljubavi i
vlastite snage. Nadao se da e joj kroz par godina Eireen vie moi pomoi u tome.
Sada je samo slao ljubav i jednoj i drugoj, osjeao je njihove tri due kako pleu
bezvremenski ples, ples ivota i postojanja, bio je sretan zbog toga.

3
(Marcus)

Odluio je proetati do terase, znao je da s nje vodi put u vrt, imao je potrebu
za mirom, tiinom, u sobi je bilo preglasno iako nitko nije previe glasno govorio; ali
on je imao osjeaj da se njihovi razgovori odbijaju od njega stvarajui u njemu
nelagodu.
Izaavi na terasu, Marcus se spustio stepenicama i krenuo etati vrtom. Bio je
to veliki vrt, pun raznog bilja, preteno egzotinog. Elisabeth i Edward, vlasnici toga
luksuznog zdanja, nisu tedjeli kad je ureenje njihovih posjeda bilo u pitanju. Osim
po njemu prevelikog stana u centru grada, ovo je bila druga nekretnina koju je imao
priliku posjetiti, znao je da ih posjeduju jo puno, sve naslijeeno s Edwardove
strane.
Elizabeth je poznavao jo od malih nogu, zajedno su se igrali u vrtiu, zajedno
kasnije natjeravali po koli, sve dok ona nije prije njega propupala u svoje
mladenake godine. Tada ga je odbacila, da bi ga nekoliko godina kasnije prihvatila
nazad, nakon to je i on stasao u mladia, ne dovoljno zgodnog po njezinu ukusu, ali
dovoljno privlanog da joj bude rame za plakanje.
Marcus je bespogovorno prihvatio ulogu, ludo zaljubljen u nju jo od prvog
dana kad mu je posudila svoj auti. Zajedno su vozili autie po tepihu na kojem je
bila iscrtana cesta, cijeli vrti bio je prekriven tim tepihom. Jasno se sjeao njezine
plave loknaste kose i osmjeha bez prednjih zubi, a kao i tada i danas je to bilo
najljepe stvorenje koje je ikada vidio. Samo to joj se nikad to nije usudio rei. Znao
je da bi to bila stvar preko koje ona ne bi mogla prijei, a sama pomisao da ju izgubi
bila je gora od sluanja njezinih alopojki za svakim zgodnim frajerom koji je uao, a
zatim izaao iz njezina ivota.
Nakon to je srela Edwarda, primio ga je osjeaj da e to biti mukarac koji e
je napokon dovoljno prihvatiti da bi je i oenio. Sa svim svojim ludostima i
hirovitostima otjerala bi svakog potencijalnog mladia, a kasnije i mukarca od sebe.
Edward je odrastao u vrlo staroj i imunoj obitelji, nemajui mogunost ivjeti
svoju ekscentrinost kraj vrlo strogog oca i vrlo konzervativne majke. Nakon to je
sreo Elizabeth, osjetio je da kraj nje njegova ekscentrinost nije nita vie do laganog
proljetnog povjetarca te je prvi put osjetio slobodu u svojoj svakodnevici.
Zajedniki izlasci vrlo brzo poeli su se pretvarati u zajedniki ivot, ispunjen
raznim ludostima koje su zajedno smiljali, a on financirao. Uvijek besprijekoran u
svojoj obitelji, imao je neogranien pristup obiteljskom raunu na kojem je dio
sredstva bio pohranjen za "obiteljske uitke" kako je to njegova mama imala obiaj
govoriti.
Obitelj je naratajima smatrala da je odmor i zabava ono to kasnije
omoguuje uspjenu poslovnost te sve dok njegovi rauni nisu imali sumnjivo mjesto
odakle dolaze, nitko ga nije pitao koliko novaca troi. Stoga su on i Elizabeth vrlo
esto odlazili na kratke i ekscentrine izlete na kojima su svojoj ludosti mogli dati
krila.
Nakon svadbe njegovi roditelji kupili su im ogromnu vilu, vrlo esto ih
posjeujui te podsjeajui da sada kad su ozakonili svoju vezu imaju obiteljsku
obavezu napraviti to kvalitetnije i brojnije potomke. Njegova mama nakon njegova
roenja vie nije uspjela ostati trudna te osim njega u tu staru obitelj nije donijela
nikog drugog. Stoga su njegovi roditelji smatrali da se ta greka mora ispraviti te da
e Elizabeth i Edward s puno djece omoguiti daljnje odravanje obiteljskog
bogatstva koje se prvenstveno odnosilo na posjedovanje nekoliko rudnika te jedne
uspjene eljeznike kompanije.
Godinu dana nakon njihova vjenanja, Elizabeth i Edward naslijedili su sve.
Njegovi roditelji poginuli su na jedrenju, njihova tijela kao niti tijela osoblja nikada
nisu bila pronaena, dok je olupina broda nasukana na jednu hrid tek nakon dva
mjeseca odala svoje postojanje.
Mjeseci iekivanja te zatim mjeseci zakonskih regulativa u prepisivanju cijelog
poveeg nasljedstva Edwardu, donijeli su teinu u njihov ivot, ali vrlo brzo nakon to
su shvatili da su sada potpuno slobodni, krenuli su ivjeti onakav ivot kakav su
prieljkivali. On je naao nekoliko sposobnih ljudi i njemu od povjerenja koje je
smjestio na najvie poloaje; njemu su jednom mjeseno trebali slati izvjetaje,
sastajati se s njim jednom u tri mjeseca. Sve dok je po izvjetajima vidio da obiteljsko
blago i dalje raste, nije imao potrebu uplitati se u njihov posao. On i Elizabeth ve su
etvrti put obili cijeli svijet te je ova zabava bila njihova dobrodolica koju su sami
sebi priredili. Masa ljudi njima poznatih i nepoznatih slila se na ovo imanje i zabava je
upravo bila na svom vrhuncu.
Marcus je etao po vrtu nastojei vratiti smirenje u svoje tijelo. Muilo ga je
to se ponovno tako "izgubio", smatrao je da je u zadnje vrijeme bio postigao neku
ravnoteu, ali ponovni susret s Elizabeth sve je u njemu izmijeao. Njezin zagrljaj,
miris, pogled uzburkali su u njemu sve ono to je posljednjih mjeseci briljivo slagao.
Ona nada koja ga je tolike godine hranila, a to je da e ona jednog dana ipak
biti njegova, nije mu dala da je ispusti iz vida. Pa ak i kad je u njen ivot uao
Edward, zgodan, bogat i armantan mukarac u kojeg se ona odmah zaljubila, a
osjeao je da je situacija i sada takva. ak i tada je njegova nada hranila usamljene
veeri kad joj je leei sam u krevetu priao prie o svemu onom to bi njih dvoje
mogli zajedno raditi, iako je ona tada mnoge te stvari upravo po svijetu radila s
Edwardom, kojeg je i on zavolio kao prijatelja.
U jednom unutarnjem bljesku shvatio je to radi i zakleo se da e to
promijeniti, da e se natjerati ivjeti pa makar i grijeio, ali do danas to se nije
dogodilo i njegov ivot samo je mirno plovio, iekujui njezine povratke i njezine
osmjehe. Znao je da osmjeh koji tada ima nije vezan za njega, ali volio se pretvarati
da se smije jer ga je toliko iekivala, radovala mu se i eljela ga.
"A tu si! Posvuda te traim.. ", prije nego je to povikala osjetio je njezinu
prisutnost, proparala mu je cijelo bie unosei u taman steeno smirenje nove valove
svih moguih osjeaja.
"Kuda si pobjegao, rekla sam da ti da je tu moja prijateljica za koju sam sigurna
da e ti se svidjeti. Pa ne moe vie ovako sam bauljati po svijetu, moramo te
poteno oeniti, a ona je sve ono to tebi treba!" Osjetio je pripitost u njezinu glasu i
miris alkohola. Sve ono to bi mu inae na drugim ljudima bilo degutantno, na njoj je
poprimalo potpuno drugaije znaenje. Osjeao se jadno zbog toga, ali nije si mogao
pomoi.
Okrenuo se prema njoj s najljepim osmjehom koji je u tom trenutku mogao
izvui iz sebe. Da nije bila pod utjecajem alkohola i adrenalina kojeg je osjeala svaki
put kad bi se vratili s putovanja, vidjela bi njegovu tugu i bol te ga moda i pitala
zato se tako osjea. Ali otkad ga je vratila u svoj ivot, doivljavala ga je samo kao
nekog tko njoj vida rane i slui za utjehu. One rijetke trenutke kad se i pitala kako je
on, vrlo brzo bi pretoila u misli da je on savren i da nikad nije upoznala nikoga tako
snanog i stabilnog.
Zbog toga ga je toliko i voljela te se kraj njega osjeala sigurno i zatieno. Da
je bio imalo zgodniji jo bi se u njega mogla i zaljubiti, ali ovako on jednostavno nije
bio dovoljno muko da bi mu dala ikakvu ansu. A otkad je srela Edwarda kraj kojeg
se osjeala vrlo slino, Marcus je u njezinu ivotu uao u drugi plan.
Znala je da to njemu nije po volji, ali kako je njezina mama uvijek govorila -
ivot ide i nee ekati, stoga zgrabi svaku priliku i nemoj aliti - taj moto ju je pratio
od malih nogu i ona jednostavno nije imala dovoljno vremena da ali za situacijama
kao to je njezin najbolji prijatelj i to to mu ne pridaje toliko pozornosti kao prije.
On je jednostavno morao shvatiti da je ona sada udana ena, da ima puno
posla s tim putovanjima i voenjem raznih imanja koja su posjedovali. A uostalom i
sam si je kriv to se kraj svih ena s kojima bi ga pokuala upoznati drao kao da je
metlu progutao, sve ono divno to je ona tim enama o njemu priala i ime ih je
mamila da ga upoznaju, a to je nju oduevljavalo, nije izlazilo na povrinu prilikom
tih sastanaka.
Iako je davno prije dala sebi asnu rije da se vie nee truditi nai mu enu,
nije mogla odoljeti tom porivu i svako toliko naila bi na neku koja bi po njezinu
miljenju za njega bila savrena. Nadala se da e jednog dana ipak stvari sjesti na
svoje mjesto i da e ona napokon moi prestati brinuti o njemu.
Preko Edwarda mu je omoguila stvarno dobar posao s kojim je Marcus bio
prezadovoljan. Za jedan roendan ona i Edward zajedno su mu poklonili predivan
mali stani. Nadala se da bi mu vei, s djejim sobama, mogli pokloniti za vjenanje,
a da bi se to vjenanje dogodilo, potrebna je ena koja nikako da se ukae. To ju je
ljutilo.
Zagrlila ga je i promrsila mu kosu, voljela je njegov miris koji ju je pratio skoro
cijeli ivot. Osjeaj doma ponovo se pojavio i ona je s radou ustanovila da joj je
ovog puta istinski drago to su se vratili. Ovo je bio njezin grad i osjeala se pomalo
umornom od estomjesenog putovanja, eljela je za promjenu biti doma i ne raditi
nita.
"Izaao sam malo na zrak, da se maknem od ljudi, ali vidim da se ljudi nee
maknuti od mene!" S ogromnim osmjehom i jo veim zagrljajem u kojem je uivao
svim svojim biem prihvatio je njezin dolazak.
"Ovaj put mislim da sam nala pravu, ona je jednostavno prekrasna!" Njegov
zanos i srea trajali su kratko jer ona se na njega ponovno bacila poput kakve make
na plijen, ne shvaajui koliko ga njezine rijei bole.
 "Elizabeth, molim te nemoj veeras, ne osjeam se dobro, evo sutra u te
nazvati, moemo otii do grada, na ruak i etnju i ako ba inzistira, upoznat u tu
savrenu enu. Ali danas stvarno na to nisam spreman, imao sam naporan tjedan i
sve to elim je malo mira i oputanja." Osjeao se jadno dok je to govorio, u sebi je
kipio od energije koju nikamo nije mogao premjestiti i da ona pristane u ovom
trenutku, s njom bi i do mjeseca mogao stii.
Pognula je nezadovoljno ramena i napravila tunu grimasu, ponovo mu je
promrsila kosu i poljubila ga u obraz "Ok, ljubavi, neu te muiti, ti se samo dobro
odmori, a onda te sutra oekujem ornog za zabavu.. i .. upoznavanje tvoje mogue
budue ene!", zahihotala je mazno na nain koju mu je bio izluuju i uz neke
plesne korake vratila se u kuu.
Ostao je ponovo sam, osjeajui se totalno pokislo, ak niti tugu nije mogao
prizvati, ona bi bila bolja od ovog osjeaja jada i beznaa. Nakon nekog vremena
osjetio je da mu je dosta, ne samo ovog trenutka ve te cijele prie. Moda je stvarno
vrijeme da se oslobodi, da si da mogunost upoznavanja nekih novih stvari za koje je
osjeao da bi mogle doi u ivot. Moda je stvarno dolo to vrijeme, disao je s tim
mislima doputajui vjetru da proe kroz njega.

4
(Mia)

Eireen je otvorila svoju kolsku torbu pregledavajui stvari, nije eljela svoj prvi
dan u koli zapoeti bilo ime to e privlaiti pozornost na nju. Knjige i biljenice bile
su na mjestu, pernica uredno sloena, stavila je unutra i tehniki pribor iako nije bio
na dananjem rasporedu te jednu malu praznu biljenicu za zabiljeke.
Poznavajui sebe, vjerojatno e dan provesti sama u zadnjoj klupi. Uzdahnula
je i hrabro krenula iz kue. Mama je rano izala ostavivi joj doruak i dugako pismo
u kojem je hrabri i podupire, ak ju je to i dirnulo dok je itala iako je ispod svega
napisanog mogla iitati samo njezin strah.
im je stala pred kolu, mogla je osjetiti drugaije vibracije nego u bivoj koli.
Tamo je sve bilo utogljeno i dosadno, katoliki raspored bio je do u detalje
isplaniran. Na dvoritu nije smjelo biti galame te su svi hodali u jednakim kolskim
uniformama koje su tom mjestu davale jo vei osjeaj dosade.
Danas je po prvi put u ivotu dola u kolu u trapericama i jednostavnoj majici,
sa "starkama" na nogama i torbom prebaenom preko ramena. Oko nje sve se
arenilo od razliite odjee, galame, mirisa udnog porijekla te muzike koju je
skupina desno od nje putala dok je dvoje plesalo ono to su svi nazivali rap. Sva
srea da njezina mama nije bila toliko kruta u odgoju pa je svojoj kerki omoguila
raunalo i pristup Internetu. Na taj nain Eireen se sada nije osjeala kao svemirac na
novom planetu ve kao svemirac koji se upoznao s prirunikom o novom planetu,
prije nego je sletio. Ponovno je hrabro uzdahnula i ula unutra, nastojala se uklopiti u
masu te hodati hodnikom kao da je tu otkad je izala iz pelena.
Ula je u razred koji je jo uvijek bio poluprazan, nije eljela ostati stajati pred
ploom ekajui nastavnika, ali niti sjesti nekom na mjesto, stoga je nesigurno
cupkala razmiljajui to da napravi.
"E! Stigla je nova!! Bok nova!! Ti si nova, jel da?! Deeeeki, stigla je novaaaa!",
s naranastom kosom, pjegama na nosu i aparatiem za zube te dugakih ruku i nogu
cupkao je oko nje i upirao prstom kao da je izlobeni primjerak. Razmiljajui kako je
upravo ovakve situacije eljela izbjei, stala je pogledom pretraivati u koju bi klupu
bilo najbolje sjesti.
"Joj daj ohladi i pusti curu na miru, zarazit e je svojom glupou ako joj se jo
malo priblii...", simpatina djevojka duge crne kose odgurnula ga je dok je on jo
uvijek skakao oko nje, uzela je za ruku i poela vui prema kraju razreda.
Eireen je odmah osjetila njezinu energiju kao blisku. Taj tren sve je postalo
puno lake, nije mogue da je upravo srela nekog poznatog i da je na krivom mjestu,
oito se sve zbivalo kako treba, tjeila se.
Djevojka je uzela njezinu torbu i bacila je na predzadnju klupu srednjeg reda,
dok je ona sjela u klupu iza nje te dignula noge na susjednu stolicu. "Mora se
odmah nauiti postaviti prema tom krelcu. Bez obzira u kakvu kolu do sada ila,
sigurna sam da nigdje nisi srela dosadnije i napornije stvorenje od njega! Ja sam Mia.
Hoe vaku?", pruila je prema Eireen rozi paketi te uputila neto poput osmjeha.
"Hvala neu. Ja sam Eireen, hvala ti na pomoi!" Eireen je sjela na svoje mjesto
okrenuvi se bono prema Mijii. Poela je osjeati neku udnu energiju po svom
biu, ali bila je previe pod adrenalinom trenutnih dogaaja da bi se dovoljno
opustila i osjetila to se dogaa.
"A odakle si?" Mia je oko sebe irila neki udni nasilni optimizam.
"Iz Primarium Hernesta, ali su me proli tjedan izbacili pa sam sada ovdje."
Eireen nije bila sigurna bi li trebala rei istinu. Ali ako je istina samo dio onog to je
osjetila, Mia e definitivno postati dio njenog ivota pa bolje da odmah krenu s
iskrenou.
Trenutak je vladala tiina nakon koje je Mia prasnula u takav zarazan smjeh da
se i Eireen poela smijati, "Izbacili su te iz Primarium Hernesta?!" Mia je naglaavala
svaku rije ponavljajui ono to joj je Eireen rekla.
"Iako nisam napravila nita posebno, ali nova uprava postroila je pravila i
mogu te sada izbaciti zbog sitnica..." Eireen je osjetila da lagano crveni prvenstveno
zato to je Mia svojim praskanjem u smijeh privukla pozornost jo nekih u razredu.
"E zna to, ve mi se svia! Trenutno si moj idol!" Mia je i dalje naglaavala
rijei bacajui na Eireen male papirnate loptice koje je trgala iz svoje biljenice.
Eireen je utjela nesigurna to bi trebala rei, nastojala je primiriti svoj adrenalin
dovoljno da osjeti energije oko sebe. U tom trenutku u sobu je uao profesor bacivi
veliki imenik na stol te otvorivi prozor.
"Mia, noge dolje, ve sam ti to sto puta rekao! Henry, baci vakau iz usta, Mia
ti isto! I dajte se smirite, danas me boli glava i ako se u sekundi ne utiate pisat ete
iznenadni test koji vam sada najavljujem!", profesor se derao vie nego to je to bilo
potrebno i Eireen je osjeala kako joj se tijelo koi na stolici, ovaj prvi kontakt nije
zamiljala ba tako.
"Bez brige, on ti je samo pas koji puno laje ali ne grize.", Mia se nagnula prema
njoj kako bi joj apnula, a nakon toga je glasnije nego je trebalo obavijestila
profesora o Eireeninom postojanju u razredu. Na trenutak je zblenuto gledao u nju, a
onda kao da se prisjetio.
"A da, da, ... kako sam zaboravio. Ti si ona nova.. da, da, da.... pa dobro, evo
vidim fino si se smjestila, nadam se da emo dobro suraivati i da nee upasti u loe
drutvo. Ui, budi dobra i pristojna pa emo se dobro slagati. Idi kasnije u referadu
da ti daju popis.. i to je to.. da, da, da... ako to jo treba pitaj svoje prijatelje iz
razreda ili mene kad me vidi.. eto.. fino.. sad smo se upoznali... da, da, da... U redu,
otvorite stranicu 54..." Nakon toga vie nitko na nju nije obraao pozornost i Eireen
je nastojala smiriti svoj adrenalin.
Ovakvo upoznavanje nije oekivala, u njezinoj prijanjoj koli u ovakvim
situacijama cijeli sat bi posvetili novom ueniku, upoznavajui se meusobno. Sada
se morala prisjetiti svih knjiga o odrastanju i filmova za mlade kako bi joj lake bilo
prihvatiti da je ovo zapravo neto to je normalno u stvarnom svijetu izvan stroge
katolike kole.
"Samo se ti opusti, za par dana osjeat e se tu kao fosil." Mia je aptala iza
nje suspreui smijeh. Eireen je lagano kimnula glavom bez okretanja zadubljujui se
u tekst. Znajui da je s gradivom ispred njih, u narednih se par mjeseci mogla opustiti
to se tie uenja. U njenoj staroj koli su zbog tempa koji nije podnosio
odugovlaenje i ljenarenje osim zadanih lekcija uvijek obraivali dodatne. Stoga se
neprimjetno izvalila u stolicu, pravei se da ita tekst te nastojei opustiti tijelo.
Osjetila je da se sada kad vie nije u centru panje adrenalin pomalo smiruje i ona
ponovo poinje osjeati i sebe i druge.
Zvono je zazvonilo vrlo poznatim zvukom ali nekako puno glasnijim, kao da je
oznaavalo neku opasnost a ne kraj sata, pomislila je. Buka koja se u taj tren podigla
bila je moda i deset puta jaa od onog na to je ona navikla, mete koji se stvorio
oko nje na trenutak joj je ponovo podigao adrenalin, pomislila je kako e joj trebati
vremena da se na ovo navikne.
"Pouri, idemo u novi razred, a prije toga bi mogle svratiti po sendvie u
kantinu, bolje ih je pokupiti za vrijeme ovog odmora jer su kasnije redovi." Mia je ve
kretala prema vratima i sada je Eireen potrala za njom.
"Zar ne postoji neki raspored i protokol kada se jede?" Eireen se sjetila dobro
organiziranog rasporeda svoje kole kada je bila prehrana u pitanju, ve je sada
mogla osjetiti da e joj nedostajati fina kuhinja kojom se ta kola oduvijek ponosila.
"Jesi ti luda, kakav protokol, pa nismo mi predsjednici... mislim da treba
zaboraviti sve to si do sada znala i prilagoditi se praumi, jer ovo ti je prauma draga
moja, samo najjai opstaju!" Dok je to vikala hodajui ispred Eireen, u prolazu je
pozdravljala poznate. inilo se da je poprilino popularna u koli, pomislila je Eireen.
Kantina je bila velika dvorana koja je na jednoj strani imala otvorenu kuhinju s
pultom na kojem su bili poredani ve pripremljeni pladnjevi i koare s unaprijed
spravljenim sendviima. Ostatak dvorane ispunjavali su stolovi i stolice koji su bili
toliko pohabani da su se na mnogima nazirale rupe dok su se oni dijelovi koji su bili
cijeli ponosili iscrtanim crteima. Eireen je takve prostorije do sada vidjela samo na
slikama. Energija je bila nabrijana i osjetila je kako joj trnci plaze uz kimu.
"Nikad nemoj jesti kuhano, ako nije bljutavo onda je preslano, ako nije
preslano onda je neprepoznatljivo. Eventualno salate, ali i to prvo dobro pogledaj. Ali
su zato sendvii odlini, tako da to uvijek moe klopati." Mia je u torbu utrpala dva
sendvia.
"Ogladnim od tolikih gluposti na satu!" opravdala je svoj postupak, a zatim je
isto dva strpala Eireen u ruke.
"Odmah si uzmi dva, toliko dozvoljavaju za ponijeti, jer ako kasnije ogladni
vie nee biti niega, vidjet e."
"Ok." Eireen je prouavala sendvie zamotane u prozirnu plastinu foliju, kruh
je bio mekani bijeli, iz njega je virila salama i sir te neto salate, a na jednom kraju
ugledala je dio paradajza. Nikad nije jela takve sendvie, njezina mama od malih
nogu trudila se hraniti ih vrlo zdravo, kako bi ona sama rekla, tako da bijeli kruh,
salama i takve stvari nikad nisu bile dio njihove kuhinje, a u koli je hrana bila uvijek
kuhana. Nekoliko puta je na tuim roendanima vidjela takve sendvie, ali dok se
ona premiljala bi li kojeg probala, svi su bili razgrabljeni. Stoga je sada osjetila glad
iako je obilno jela prije kole.
Moda ovo iskustvo i nee biti tako loe, pomislila je. Za to vrijeme Mia ju je
ve vukla dalje, ovo je bio kratak odmor i kantina je bila poluprazna, a morale su
stii, kako joj je Mia objasnila, na drugi kraj kole i to na sat na koji nikako nisu smjele
zakasniti.
"Na druge jo i moe, ali na ovaj nikada!", derala se dok je trala ispred nje.
Ule su u razred upravo dok se jedna starija gospoa pribliavala razredu. Bacile su
torbe ispod klupe, ponovno istog rasporeda kao i proli put te sjele. Tiina je u
razredu bila naglaena i Eireen se po prvi put danas osjeala kao da je ponovo u
staroj koli.
Gospoa Rozen bila je zapravo vrlo simpatina i draga ena, ali uiteljica starog
kova koja nije tolerirala brbljanje, nepristojnost ili kanjenje. Bila je pravedna u
ocjenjivanju i oko sebe je irila neki mir. Ali kao takvu oigledno ju je osjetila samo
Eireen jer bila je najomraenija u koli. Eireen je pomislila kako bi svatko od njih
moda trebao iskustvo njene kole i recimo gospoice ealj, kako bi nakon toga
mogao cijeniti ono to ima. Sa zadovoljstvom je poela pratiti nastavu osjeajui da
e barem u ovoj profesorici moi nai podrku ako e je trebati.
Pogledavi kroz prozor pomislila je na mamu, osjetila je njenu energiju i brigu.
Poslala joj je energiju ljubavi i podrke. Jo kao mala beba shvatila je da takva
energija njenoj mami donosi mir i oputanje, ak i kad su bile kilometrima daleko. A
nakon toga je osjetila tatu kako joj se smijeka, ve dugo nisu razgovarali i sad je
znala da joj je doao kao podrka.
Njezini svjetlosni prijatelji poslali su joj misli da je sve dobro i da se opusti, da
sada slijede nova iskustva u njenom ivotu i da je spremna na njih. Eireen se udobno
naslonila pratei predavanje gospoe Rozen, adrenalin je skoro potpuno nestao iz
njenog tijela i energija mira preplavila ju je. Ljubav je ono to je upravo osjetila.. i
osjeaj oputenosti kakav u staroj koli nikad nije imala.

Jutro je poelo kao i obino kada je telefon zazvonio. Punih usta doruka
Marcus je razmiljao bi li se javio, u ovo doba mogli su zvati samo radi nekih oglasnih
ponuda ili reklamnih ispitivanja, nije mu se dalo objanjavati da nema vremena za
razgovor. Pustit e sekretaricu da ispria svoje, tako je ipak lake. Nastavio je s
dorukom dok je njegova automatska sekretarica pozdravljala elei ugodan dan.
"Gospodine Marcus, zovem vas iz osnovne kole St. Hellen, ponovno se
otvorilo radno mjesto na koje ste aplicirali prije par mjeseci, idui tjedan od 10 do 12
doite na informativni razgovor ako ste zainteresirani. Takoer vas molim vau
potvrdu dolaska. Ugodan dan i ja vama elim!" Tiina je ostala nakon toga i Marcus je
kopao po svojim mentalnim biljekama.
Da, sjeao se da je u nekom napadu tuge i bezvoljnosti aplicirao na sve oglase
koji su se tada nali u novinama, a koji su imali ikakve veze s povijesti. Tu se nala i ta
kola koja je traila zamjenskog uitelja iz povijesti.
Nikad jo nigdje nije predavao, nikad nije ak niti govorio ispred puno ljudi i
tada mu se to inilo kao dobra motivacija da neto pomakne unutar sebe. Nakon to
su mu javili da su odustali od natjeaja, laknulo mu je. Valjda mi svemir neto
pokazuje sada ovim pozivom, razmiljao je. Kao povjesniar i arheolog nikad nita
nije gledao kao sluajnost.
Jo od malih nogu vjerovao je da sve u svijetu ima svoj razlog i da se iz povijesti
moe iitati sadanjost, zapravo da se iz povijesti moe iitati pojedini obrazac
ponavljanja, kao i u svaijem ivotu. I samo je bilo pitanje eli li osoba prekinuti taj
krug ponavljanja i otkriti u svom ivotu neto novo.
Ovaj poziv slutio je upravo na ponudu za otkrivanje neeg novog, a mogao bi
ga raditi i uz ovaj trenutni posao. Kao Edwardov blizak prijatelj, nije imao fiksno
radno vrijeme u jednom od njegovih poduzea gdje je vodio analize iskapanja
njegovih rudnika, puno posla obavljao je od kue, a putovanja na iskapalita
organizirao je sam, kad je za to bilo potrebe.
Predavati povijest u koli punoj mladei moglo bi mu u ivot donijeti neto novo, ako
nita drugo barem e znati kako je to govoriti pred puno ljudi.
Podigao je slualicu nazvavi u kolu te dogovorivi sastanak. Uzevi jaknu i
torbu, krenuo je van iz stana. Danas je bio jedan od onih dana kad je morao odraditi
sastanke na kojima je iznosio izvjetaje. Svi bi nakon pola sata zijevali i
nezainteresirano gledali u njega i projektor, ali to je bila obveza koja je morala biti
izvrena i on se za nju pripremao posljednja dva dana.

"Marcus! Ovdje smo!" Elizabethin glas odzvanjao je velikim vrtom i on je

krenuo prema najudaljenijem kraju iz kojeg je virio njezin eir velikog oboda.
Elizabeth se voljela igrati vrtlarice iako je samo za ovu kuu imala zaposleno desetak
osoba koje su brinule o imanju. Ali ona je ponekad otila u taj najudaljeniji dio gdje
gosti nisu zalazili i tamo se zabavljala biljkama.
Stigavi, Marcus je ugledao i Edwarda kako ita novine ispod drveta, zavaljen u
stolicu koja je svojim izgledom podsjeala na krug s rupom za sjedenje. Elizabeth je
voljela kupovati novodizajnirane stvari mladih ekscentrinih umjetnika koji su u
usponu - kako bi ona to objasnila. Vrlo esto te su stvari bile izuzetno rune, poput
ove stolice, ali kao i u mnogoemu, Edward joj nije proturjeio. Nije imalo niti smisla
jer bi onda ulazili u raspravu u kojoj bi on ponovno prvi odustao. To je rjeavao na
najjednostavniji nain, a to je klimanjem glave i koritenjem svih tih stvari. Ova
stolica, iako vrlo neukusna, bila je ugodna i on je sada maui Marucusu iz nje
zadovoljno cmoktao i namjetao se.
"Jesi ti vidio ovo udo prijatelju moj? To ti je tako runo, a tako ugodno da e
mi se uskoro poeti i sviati!", poslao je zrani poljubac Elizabeth te se ponovno
namjestio.
"to ja mogu kada ste vi toliko bez ukusa. Ovo je djelo jedne umjetnice za koju
e svijet tek uti, nemate pojma to vrijedi, a ponajmanje to je lijepo." Sve to izrekla
je uz neki smijeak koji je govorio da niti ona sama nije sigurna svia li joj se ova
stolica ili je vie bila impresionirana njezinom stvoriteljicom.
"Naravno draga, a ako se pokae da ta umjetnica ipak odlui ne postati slavna i
popularna, mi imamo dovoljno tavanskog prostora da ju tamo pohranimo.", rekao je
Edward hodajui do bave s hladnom vodom u koju je bila uronjena posuda s pivom i
limunadom.
"eli se opijati ili samo rashladiti?", Edward je upitno gledao Marcusa drei u
jednoj ruci pivo, a u drugoj boicu limunade.
"Samo rashladiti.", Marcus mu je priao te nakon prijateljskog zagrljaja uzeo
limunadu. To je bila nevjerojatno dobra limunada koju je njihova kuharica spremala i
pakirala u te boice. Menta i med pomijeani s limunom, limetom i izvorskom vodom
tvorili su boanstven okus. Jo tako rashlaena bila je neto emu se ne moe
odoljeti. Udobno se smjestio na prostirku koja je bila na podu i na kojoj je bila koara
s klopom. Osjeti glad te iz koare iskopa sendvi s tunjevinom. Takoer neto to je
njihova kuharica savreno radila.
"Pa dobro, to ima s tobom prijatelju?" Edward se ponovno vratio u svoju
okruglu stolicu namjetajui se u najugodniji poloaj.
"Prihvatio sam mjesto profesora. Samo je pola satnice pa mogu uz svoj posao i
to." Zagrizao je sendvi znajui da e narednih pet minuta sluati Elizabethine
prodike.
Tako je i bilo, ona je izrekla svo svoje nezadovoljstvo time kako on vodi svoj
previe obian ivot i kako na taj nain nee apsolutno nita postii. Te kako on
uope smatra da ga ona moe upoznati s nekom savrenom enom ako e se okolo
po kolama navlaiti s gomilom djece. Koja bi savrena ena eljela mua profesora?
Tom je izjavom zavrila svoj monolog nemajui uope potrebu uti ima li on
to rei o tome, ona je svoje rekla i sad je s opet zadovoljnim osmjehom na licu
prekapala po gredicama cvijea. Marcus je osjeao olakanje to ne mora obrazlagati
svoj ivot i to ga je pustila na miru zajedno s njegovim obinim ivotom.
"Ma super, ako si ti sretan i ja sam." Edward je uvijek za svakog imao
razumijevanje te nije imao nimalo potrebe mijeati se u tue ivote. Nikad se ni za
to nije morao muiti i toga je bio svjestan. Smatrao je da ima savren ivot te je
svima elio da pronau sebe. On je bio jedan od rijetkih bogatih ljudi koje snobizam
nije vodio kroz ivot.
I s tom je izjavom razgovor o njegovom buduem poslu zavrio, ostatak
vikenda mogli su provesti u oputenoj atmosferi.

Idue jutro poelo ja sasvim uobiajeno, Marcus je od ovog dana oekivao

oputanje u njihovu drutvu, zadovoljan da barem neko vrijeme moe provesti u
Elizabethinu drutvu, bez gomile ljudi oko nje.
Edward je rano ujutro otiao na ribarnicu, bila je to navika koju je volio, te se
ve sada sunao na terasi s pogledom daleko na puinu. Marcus pomisli kako mora
da je drugaiji ivot kad dane provodi kao Edward. Pridruio mu se na terasi
uzimajui u ruku tanjur s prepeencem, putrom i medom, osjeao se naspavano i
spremno za neku akciju. Pretpostavljao je da e krenuti na kratku plovidbu brodom
do zaljeva u kojem su se esto kupali.
"O vidim, svi ste na broju!" Elizabethin veseli glas prenuo ga je iz razmiljanja.
"Dobro jutro." Marcus je nastojao prikriti oduevljenje koje ga je proelo kada
ju je ugledao.
"Znai, spremni smo za akciju!" Uz taj povik Elizabeth je ve trala prema
bazenu i u sljedeem trenutku iza nje u zraku ostala je samo gomila kapljica,
putajui kroz sebe zrake sunca te tvorei mali vatromet.
"Kao i uvijek, spremna na akciju im izae iz kreveta.", uo je kako Edward
sada punih usta mrmlja nad novinama koje je uzeo prelistavati.
"Joj, takva je bila i kada smo bili mali. esto me nedjeljom ujutro dizala u cik
zore, moja mama bi ju uvijek sa zadovoljstvom pustila da me budi. Skakala bi po
meni i krevetu sve dok ne bih ustao, a onda bi mi izrecitirala cijeli plan koji je
osmislila taj dan za nas. I danas nekad imam jutarnje more od toga!" Marcus se
nadao da ovom zadnjom izjavom nije neto otkrio, osjetio je da mu se promijenila
boja glasa te da mu se licem prelilo crvenilo, ali Edward je bio previe zaposlen s
novinama i tostom da bi obraao panju na to.
Marcus se naslonio u svojoj fotelji gledajui u puinu, oslukujui u pozadini
ritmike udare koje je Elizabeth inila preplivavajui bazen. Nastojao je ne misliti o
njezinom golom i vitkom tijelu nego je misli usmjerio na ponedjeljak i sve ono to bi
mogao zatei u toj koli.

Eireen se lijeno protegnula i ustala iz kreveta, pred njom je bio cijeli vikend i
nije imala pojma to bi mogla raditi, osjeala je kako se lijenost uvlai u njeno bie i
jedino to bi za nju imalo smisla u ovom trenutku jest provesti vikend s knjigom i
spavajui. Meutim, to nije bilo mogue uz njezinu mamu, te je sada zurila kroz
prozor nastojei smisliti neku zanimaciju, u protivnom morat e s mamom u crkvu,
pa na probu zbora i nakon toga kod one ubitano dosadne susjede na ruak.
Otuirala se, obukla i sila na doruak. Kuhinjom se irio opojan miris palainki, kroz
prozor je ugledala mamu u vrtu i krenula prema njoj s palainkom u ruci.
"A budna si, dobro jutro! Ve sam mislila da u te morati buditi, deset je sati."
Njena mama bila je ranoranilac i openito osoba kojoj je trebalo jako malo sna.
"Budna sam, mama, od est otprilike, samo sam itala."
"Da, da, itala... aha... ", mama je prila i uz osmjeh zagrlila svoju ker.
"Kad bi se to jednom i desilo, ja bih morala imati spremnu kameru, poslije mi
ni ti sama ne bi vjerovala", kroz smijeh je skinula gumene izme i pospremila alat.
Eireen je osjetila kako je sada vrijeme da joj kae svoje planove, inae e morati
krenuti prema crkvi.
"Mama, ovaj vikend u provesti u prirodi. Odluila sam se danas popeti na
Rodney brdo, ponijet u dekicu i itati na Down livadi.", usput je nabacila svoj
smijeak nevinosti, znala je sve to e mama rei i to e ona rei, ali trebalo je to
odraditi.
"Sama ide? Zna koliko ne volim kada se sama skita po umi. Nikad ne zna
to..."
"Mama, danas je vikend, sve je i previe puno ljudi!", Eireen ju je prekinula s
dovoljno blage otrine u glasu kako bi naglasila svoju odlunost. Istina je bila da na
Rodney brdo nitko nije iao, a ta livada je uvijek bila prazna. Upravo kako je Eireen
voljela.
"Ok, ali ponesi rezervnu odjeu, najavili su moda kiu danas." Njena je mama
ve ulazila u kuu i Eireen je krenula za njom.
"Ok mama, budem, a ti se lijepo provedi na pjevanju!", uz zagrljaj, jo jednu
palainku i preskakanje stepenica Eireen je otrala u svoju sobu, nadajui se da e
ovaj vikend ipak dobiti to je i eljela: knjigu i spavanje, samou na livadi.

"Ok, predlaem planinu Rodney, tamo ve dugo nismo bili." Edward se punih
usta sendvia koji je maloprije dobio iz kuhinje obraao Marcusu i Elizabeth koji su
igrali brzu partiju aha.
 To je bila njihova omiljena igra koju su izmislili sa sedam godina. Svaka figura
imala je neko posebno znaenje koje su tada zapisali u jednu malu biljenicu, a igra
se sastojala od brzih poteza u minuti. Pobjednik je bio onaj koji je na odreeni nain
u dvadesetpet poteza preao cijelu tablu. Godinama su se znali prepirati o pravilima
koje su stvorili i koje su eljeli nadopuniti; nakon toga su odluili da e se drati
prvobitnih pravila te su igru razvili do majstorskih visina.
Edward pa ni nitko drugi nije im se mogao prikljuiti jer oni zapravo nisu
istinski znali nikome to objasniti. Neka nevjerojatna upornost i sjeanje na mnoge
poteze koje su odigrali pretvaralo je njihovu igru u minutnu ludost jednog i drugog i
krajnje zanimljivu predstavu gledateljima.
I jedan i drugi stali bi napeto kraj table i cijelu minutu mahnito skakali i
pomicali figure to je promatrau moglo izgledati kao potpuno besmisleno jurenje po
tabli s figurama. Pritom bi vikali rijei tipa "kormilo", "lupam", "ast", "pravac". Tako
se brzo sve odigravalo da se nisu mogli nervirati i bijesniti dok je igra trajala. Tek
nakon minutne partije kao ludi bi skakali jedan oko drugog prepriavajui poteze i
urlajui od smijeha.
"O da, da, da, .. i dalje sam kraljicaaaa... moete mi se pokloniti podanici
moji!", nakon pobjede Elizabeth je trijumfalno koraala oko njih dvojice pridravajui
rukama svoj zamiljeni veo. Marcus ju je gledao jo uvijek ubrzano diui od
skakanja, a u sebi je osjeao kako ona za njega i jest kraljica, nadao se da e jednog
dana to sve moi postaviti na mjesto i da svaki pogled na nju nee u njemu buditi
mjeavinu ljubavi i nelagode.
"Moe, planina je u redu to se mene tie.", Marcus se zavalio u fotelju kraj
Edwarda.
"Joj dobro, neu se niti poinjati prepirati jer vas je dvoje! Meni bi bilo drae
da idemo na jedrenje, ali u redu, moe ovaj put i planina.", Elizabeth je radila
grimase uvrijeenog djeteta.
"Ali samo ovaj put, podanici moji, i to zato to sam danas dareeeljivo
raspoloena!!" nastavila je u tonu zamiljene vladarice.
"Dobro, spremimo se i kreemo!", Edward je ve trao uz stepenice prema
sobi, spreman na akciju.
"Naemo se kod auta za dvadeset minuta!", dobacio je za kraj.
Marcus je krenuo prema svojoj sobi dok je Elizabeth otila na balkon, bilo je
uobiajeno da e ona kasniti barem deset minuta.

uma obasjana prvim suncem pruala je prizor pun osvjeenja. Bilo je vlano i
pomalo toplo, osjeaj svjeine ulazio je u nosnice i kupao lice, Eireen se tako dobro
nije osjeala danima. Hodajui po putu dodirivala je stabla. Svako drvo imalo je svoju
energiju, svoju priu i odmalena je razgovarala s njima. Osjeala je umu unutar sebe
i ako se igdje osjeala kao doma, to je bilo u prirodi.
Zaula je ukanje iza sebe i ugledala dvije vjeverice kako se natjeravaju po
liu. Ponekad, kad bi se spajala sa umom i meditirala, znale su joj prii sasvim blizu,
nekoliko puta ih je uspjela i podragati. To je bilo nakon nekih meditacija, kad bi
svijest proirila dovoljno da one osjete sigurnost kraj nje.
Podsjetile su je na jednu djevojicu, Elen, koja joj je znala dolaziti u snovima i
mislima. Dok je bila jo jako mala u snovima i vizijama vidjela je i osjetila da je to
curica iz jednog njenog prolog ivota. Bile su sestre, Elen je bila njena mlaa i jako
bolesna sestra, nije mogla hodati i ivjela je do svoje desete godine.
Eireen, tada imenom Sarah, voljela ju je vie od samog ivota, bila je starija pet
godina od nje i zamjenjivala joj je i mamu i tatu. Bili su jako siromani, njihov tata
radio je za vlasnika cijelog njihovog kraja i vrlo rijetko je dolazio kui, tek da im
donese hranu i novac i uzme istu odjeu. Mama je sluila u jednoj bogatoj obitelji i
svaku veer dolazila vrlo kasno. Iscrpljena pojela bi ono sto je Sarah skuhala za taj
dan te dala svojim kerkama poljupce za laku no. Ujutro je ne bi niti vidjele jer bi
kretala na posao ve u pola pet, pei je trebalo zaloiti prije nego se ta obitelj
probudi.
Njihovu pe loila je Sarah u sedam nakon to bi ustala. Tada bi se obukla,
pripremila doruak i pospremila njihovu skromnu kuicu. ivjeli su na malom imanju
u drvenoj kuici s limenim krovom, prozora poroznih i zakrpanih raznim dijelovima
lima, drva i grube tkanine.
Ljeta su bila ugodna, ali zime opasne zbog hladnoe, stoga je Sarah budila
svoju mlau sestru tek kad se uvjerila da se kuica dovoljno zagrijala i da ju moe
smjestiti kraj ognjita. Tada bi joj dala doruak, ieljala kosu te s puno ljubavi
priala prie, dok bi Elen zaneseno sluala. Sarah je bila njezin cijeli svijet, nije joj
samo zamjenjivala roditelje, ona je bila sve to je poznavala, jedina ljubazna osoba
osim mame i tate koje je rijetko viala.
Sarah je znala da je Elen teko bolesna i da nee dugo ivjeti. Njezino tijelo bilo
je krhko, koa joj je bila prozirna, a oi vodene, inilo se kao da je neki list koji se
polako sui jer je stigla jesen. Takva je bila od svog roenja, mislili su da nee ivjeti
niti godinu dana, doktor je ak predlagao da ju puste da umre u snu tako to je nee
pokriti niti nahraniti kako bi se izbjegla patnja. Drugim rijeima, kako ne bi bila na
troak svoje obitelji. Njezini roditelji pristojno su prihvatili savjet i onda se zgranuto
pogledali nakon to je doktor otiao. Bili su veliki vjernici i putanje nekog da umre
od gladi i hladnoe obeavalo je kartu za pakao.
Vremenom su zavoljeli i tu svoju drugu ker, moda najvie stoga to je svu
brigu oko nje preuzela Sarah pa nisu previe razmiljali nego su samo putali da dani i
godine idu. Nakon nekog vremena vie se nije niti spominjala mogunost da e Elen
umrijeti, bilo je previe svakodnevnog posla oko kojeg je trebalo brinuti.
Ali Sarah je znala, danima prije sestrine smrti osjeala je da se to sprema. Nije
eljela pred njom plakati, znala je da e za to imati dovoljno vremena . Strpljivo joj je
priala prie, ponavljajui ih nakon to se Elen polako poela gubiti u svojim mislima.
Jutro prije njenog odlaska sjedile su kraj ognjita i Elen joj je uputila svoj
posljednji dugi pogled. "Zna, ti si bila razlog zato sam se rodila. Sino sam
razgovarala s anelima i oni su mi rekli da ti je bila potrebna ljubav i zato sam dola
ja. Ali sad ve moe sama, sad si spremna ii dalje i voljeti.", nakon toga nasmijeila
joj se i zatvorila oi. Nekoliko minuta nakon toga je umrla.
Sarah je jo dugo sjedila pokraj nje drei je za ruku i pokuavajui shvatiti to
joj je to njezina sestrica upravo rekla. Nikada prije nije spominjala da razgovara s
anelima. Pomislila je kako vjerojatno aneli dou ljudima prije smrti. Ali zato su joj
onda rekli to za nju, kako je mogue da netko doe samo zbog drugoga i ljubavi,
znai li to da je i njezina sestra aneo?
Eireen se prenula iz te scene.. taj ivot je toliko puta vidjela i osjetila da je do
sada ve imala odgovor na to pitanje. Elen je bila njezina bliska dua s kojom se esto
susretala po svojim ivotima. Meusobno su si pomagale osjeati ljubav, suosjeanje
i prema drugima i prema sebi i njihove meusobne uloge uvijek su izazivale duboke
emocije i burne situacije.
U ovom ivotu jo je nije srela, nije se mogla sjetiti to se dogovorila za ovaj
ivot, a njezino duhovno vodstvo nije joj eljelo rei. Sama e otkriti kad bude
vrijeme, govorili su. Eireen ju je ekala, nadala se da e biti vrnjakinje i da e ovaj
put moi zajedno trati po umi. Ali do sada niti jedna djevojica koju je Eireen
upoznala nije imala Elenine oi, a znala je da e je tako prepoznati, da e kroz oi
vidjeti duu.
Krenula je dalje, eljela se uspeti do livade te pojesti jo koju palainku koju je
ponijela sa sobom, dan je bio topao i obeavao je puno sati ljenarenja i itanja.
Zadovoljno se uspinjala jo jednom u sebi zahvalna za prirodu na ovom planetu.

"Edwarde, ne mogu tako brzo hodati, zato uvijek moramo trati na vrh
planine??", Elizabeth je nezadovoljno hodala nekoliko metara iza njih, lupajui
tapovima u pod.
"Draga, mi uope ne trimo, vuemo se kao puevi. to sporije hoda to e ti
biti tee, rekao sam ti. A ti se danas specijalno vue i jo zanovijeta i sada si ve
umorna, a jo nismo niti stigli. Ti si se mentalno iscrpila i sada je i tvoje tijelo
uvjereno da je umorno. Hodamo tek pola sata.", Edward je strpljivo objanjavao
pogledavajui Marcusa koji se smjekao sebi u bradu. Elizabeth je bila ovakva od
roenja, a Edward je valjda bio jedina osoba koja je imala toliko strpljenja za nju.
"Nisam spora, nego ti tri, rekla sam ti. To to ti smatra normalnim
hodanjem za mene je utrka i nema nikakvog smisla...", malo smirenije je rekla.
Edward je svojim tonom uvijek uspijevao unijeti mir u njeno bie, a da toga nije bila
niti svjesna.
Nastavili su u tiini, uma je lagano utala na povjetarcu dok su ptice svojim
ritminim melodijama tom utanju bile divna nadopuna. Sunce se mjestimino
probijalo kroz kronje radei na podu matovite sjene. Marcus je osjeao kako
smirenje ulazi u svaku njegovu stanicu i kako se poinje preputati i spajati s
prirodom. Njegov um radio je konstantno po cijele dane, zbog nesretnih osjeaja
prema Elizabethi nije si previe niti doputao osjeati stoga je priroda bila jedino
mjesto gdje se iskreno preputao imajui dovoljno povjerenja da ga uma nee
povrijediti ni na koji nain.
Zadovoljno je hodao prvi, putajui Edwarda da s Elizabeth malo uspori. Nakon
nekog vremena poeo je nazirati livadu Down, dogovor je bio da e se na njoj
zaustaviti prije nego nastave dalje, odluio ih je tamo priekati.
Nekoliko metara prije nego to je trebao izai na istinu poeo je osjeati neku
udnu toplinu u podruju prsa dok mu je u sljepooicama poelo bubnjati. Pomislio
je kako nije niti brzo niti dugo hodao te krenuo prema livadi kako bi naao mjesto
gdje e sjesti. Nikad prije nije osjetio takve senzacije i sada je u umu traio
informacije o tome kako izgleda srani napadaj, smatrao je da sa svojih 23 godine ne
treba brinuti o tome, ali je isto tako itao da zbog stresnog naina ivota sve vie
mladih ljudi ima srane probleme. On nije imao neto previe stresan ivot, ali
trenutno je jako osjeao to pulsiranje, pritisak u oima i glavi te toplinu na podruju
grudi.
Hodajui prema livadi, osjetio je da je jo netko tu.. Njegove noge same su
nastavile dalje, osjeao se kao u nekom transu i prije nego to se snaao, stajao je i
gledao u mladu djevojku koja je oiju irom otvorenih zurila u njega.
"Bok", uo je sebe kako govori.
Tiina. Djevojka nije odgovarala, samo je nijemo i s nekim gotovo uasnutim
izrazom zurila u njega.
"Oprosti, je li ti dobro, jesi li se izgubila, treba ti pomo?", shvatio je da govori
gluposti i da je starija nego to mu se to na prvi pogled uinilo, ali njezino zurenje i
tiina pojaali su njegov osjeaj topline i pritiska u glavi.
"Mmmm... da... aha.. dobro sam.", u trenutku kad je progovorila, njegovim
tijelom kao da je prola munja i on je instinktivno sjeo na travu. Brzo je unula
pored njega poloivi mu dlan na rame. "Jesi dobro?", zabrinutost u njezinu glasu i
ton kojim je to izgovorila pokazivali su da vie nije u oku, sad se ona inila
pribranijom od njega.
"Jesam, jesam.. samo nekoliko zadnjih minuta imam neke udne senzacije koje
su se pojaale pa sam malo morao sjesti. Vidim, ti si bolje?", osjeao se kao neko
dijete kraj nje.
"Dobro sam. Oprosti to ti nisam odmah odgovorila, ali podsjetio si me na
nekog pa sam malo promatrala", Eireen je ve osjeala potpunu pribranost te je
smireno sjela pokraj njega u travu.
"Da.. i ti si meni nekako poznata, ali sam poprilino siguran da se nismo do
sada upoznali, jako pamtim lica."
"Ne, do sada nismo... ", Eireen je gledala prema umi osjeajui da nije sam i
da e im se uskoro pridruiti njegovi prijatelji.
 utjeli su. On je promatrao svoje tijelo nadajui se da e ti udni simptomi
uskoro prestati, a ona se nastojala pribrati i smiriti. Znala je da e Elen ponovno doi,
ali ni u jednom trenutku nije pomislila da e doi u mukom obliku i da se niega
nee sjeati.
Osjetila ga je prije nego to ga je vidjela, samo najednom Elenin lik poeo joj
se jasno prikazivati, osjeala je njezinu energiju, vidjela njezine oi, osjetila je ak i
njezin miris.. i dok je pokuavala shvatiti to se dogaa, na livadu je zakoraio on.
Znala je da je to ona im ga je ugledala, ta njezina energija nepogreivo se
osjeala iako je sada bila drugaije osobnosti. Nakon toga pomalo joj se zamrailo,
zavrtjelo i u tih nekoliko sekundi vidjela je nekoliko moguih budunosti koje njih
dvoje oekuje. Ni na jednu nije bila spremna i nastojala je svoje duhovno vodstvo
ispitati to bi ovo trebalo znaiti, to njih dvije, u ovom sluaju njih dvoje, u ovom
ivotu trebaju nauiti. ula je samo "vidjet e".

Prolo je skoro sat vremena kad su im se na livadi pridruili Edward i Elizabeth.

Ispostavilo se da je Elizabeth bila umornija nego to je to ona i sama mislila te su
svako malo zastajkivali i odmarali se.
U trenutku kad su stigli na livadu, Marcus i Eireen leali su jedno pored drugog
na travi gledajui u nebo. Iako se inilo da spavaju, i jednom i drugom glava je bila
puna misli. Eireen se trudila osjetiti ga to vie i shvatiti to bi sad trebala uiniti, ali
nita konstruktivno nije mogla dobiti. Dok je on i dalje nastojao smiriti svoje tijelo
pitajui se kako je samo udno da je u pustoj umi nabasao na tako neobinu
djevojku. Ovako leei na travi pored nje osjeao se jako oputeno, smireno i sigurno.
Bilo mu je nevjerojatno koliko se sigurno osjeao kraj nje i to je smatrao iznimno
udnim.
"O pa ti si naao drutvo, prijatelju moj!", Edwardov glas bio je kao i uvijek
prijateljski topao. Pridigavi se na lakat, Marcus se okrenuo prema njemu, a onda
pogledom traio Elizabeth. Bila je udaljena jo nekoliko metara, sa znatieljom koju je
u njoj pobudila Edwardova reenica pourila je prema njima.
"Da, da, .. upoznajte se. Edwarde, ovo je Eireen, Eireen ovo je Edward. A
uskoro e upoznati i Elizabeth.", Marcus je sjeo na travu pored Eireen koja je
ponovno imala onaj zbunjeni izgled kao i kad ju je prvi put vidio. Pomislio je kako joj
je moda neugodno ovako samu susretati strance usred ume pa joj treba vremena
da se privikne. Zapitao se koliko je stara, ali je odluio nita je ne ispitivati.
"O, tu sam, tu sam.. ja sam Elizabeth, drago mi je!", njezin zvonki i pretjerano
ljubazan ton obavio ih je sve i Eireen je samo nijemo klimnula glavom. Na njezinom
licu oitavala se nevjerica pomijeana sa okom. Nakon par sekundi kao da se
pribrala, "I meni je drago, ja sam Eireen." Udobnije se smjestila pored Marcusa dok
su Edward i Elizabeth sjedali pored njih na travu.
"Eireen, kako zanimljivo ime. Pa to sama radi u umi?", Edward je bio
ljubazan i njegov je ton zvuao pokroviteljski.
"Dola sam provesti dan u miru i samoi, s knjigom. Ovamo esto dolazim i
nema nikoga, ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put nekoga srela. A vi ste krenuli na
izlet?", Eireen je vratila svoju potpunu pribranost te se trudila to vie osjetiti njihove
energije.
Ovo je za nju bio dvostruki ok. Elizabeth i Edward bili su njihovi roditelji u tom
ivotu. Izuzetno siromani i zauzeti poslovima koji su njima i njihovoj djeci
omoguavali puko preivljavanje umrli su stari i istroeni, puni one vrste
nezadovoljstva koje niti ne poznaje sreu. Pomislila je kako je ovo moda ivot gdje
se njihove emocije silnog siromatva i preivljavanja iscjeljuju, inili su joj se sada
dosta sretni i zadovoljni sa ivotom.
Najvie od svih osjeala je Marcusa i stalno se morala suzdravati da ga ne izgrli i
izljubi i kae mu koliko joj je silno nedostajao. Bila je sigurna da bi ju gledao kao da je
luda. Stoga je odluila samo biti prisutna i priekati, to je i tako bila jedna od vanijih
lekcija u njezinu ivotu, nauiti se strpljenju.
"Da, krenuli smo na izlet. Ako eli, moe se s nama penjati do vrha. Na
povratku smo mislili ovdje napraviti piknik." Edward je kao i uvijek elio da se svi oko
njega osjeaju ugodno i dobro.
"Hvala, ali ostat u itati, moda vas doekam kad ete se vraati. Ili se moda
ponovno sretnemo neki drugi put.", iako je osjeala da se najradije vie nikad ne bi
odvojila od Marcusa, imala je potrebu za samoom kako bi pribrala misli.
"Ok, onda se moda vidimo i danas jo ponovno, bilo mi je drago to smo se
upoznali. Idemo ekipa, inae e nas uz ovo Elizabethino sporo hodanje i mrak
zatei!" Edward je pomagao Elizabeth da se digne dok je Marcus jo leao na zemlji.
"Krenite vi. I tako sam bri od vas, stii u vas!"
"Da, spora sam danas, stvarno ne znam to mi je.." Kako je Elizabeth to
izgovorila, tako je Eireen oko nje ugledala bljesak kakav je inae znala vidjeti u
trudnica. Znala je da je Elizabeth na samom poetku trudnoe koje jo nije svjesna.
Prolo je jo pola sata i oni su samo utjeli. I jedan i drugi snano su osjeali
prisutnost onog drugog. Kod Eireen to je vodilo prema nekom smirenju, kao da je
Elen ponovo tu, proivljavala je neki osjeaj oputanja i preputanja. Dok je Marcusu
ovo bilo pomalo traumatino. Leao je na travi pored djevojke o kojoj nije znao nita
osim imena i razmiljao je kako na svijetu ne postoji niti jedno drugo mjesto gdje bi
radije elio biti od ovoga. To ga je izbezumljivalo i inilo potpuno nesigurnim.
"Koliko ima godina?", Marcus je ostao u oku kad je uo da to pitanje izlazi iz
njegovih usta. Nekoliko trenutaka Eireen nije odgovarala i on je pomislio da je
zaspala.
"Za mjesec dana napunit u 17." Marcus je pokuavao shvatiti to mu ona to
govori. Mislio je da je mlaa, izgledala je kao da ima deset, a kraj nje se osjeao kao
kraj nekoga tko bi mogao brinuti o njemu. Sve mu je u glavi bilo ispremijeano i nije
znao to bi rekao. Samo je klimnuo glavom iako je znao da ona to ne moe vidjeti jer
je kao i on leala i mirila.
"A ti?", njezin je glas nakon nekoliko trenutaka prekinuo tiinu.
"Imam 23." Osjeao se staro dok je to izgovarao.
 Tiina se ponovno spustila meu njih i ponovno je prolo pola sata dok Marcus
nije prvi progovorio. "Ne znam to mi je. Znam da moram krenuti za njima, ali
jednostavno ne mogu ustati."
Eireen je razmiljala kako bi bilo da mu sve jednostavno kae, ali onda je ula
svoje duhovno vodstvo kako joj savjetuje da to ne uradi i da ga pusti da se sam nosi
sa svojim osjeajima. Stoga je ostala utjeti aljui mu energetsku podrku.
Prolo je jo desetak minuta dok Marcus nije smogao snage prvo sjesti, a onda
i ustati. Gledao je u Eireen koja je sada sjedila i razmiljao to da joj kae. Usta su mu
bila suha i srce mu je lupalo na neki udan nain. Da je starija, pomislio bi da se
zaljubio, ali ona je samo jo dijete. Stoga se nekako udno naklonio promrmljavi da
mu je bilo drago, nije niti priekao to e ona rei nego je krenuo za svojim
prijateljima, osjeao se kao neki nezreli bjegunac. Nadao se da nee biti tu kad se oni
vrate i da e sve ovo ostati samo u nekom njegovom sjeanju.
Eireen je osjetila sve to se zbivalo u njemu, gledala je za njim nadajui se da
mu u ponedjeljak nee biti prevelik ok kad doe u kolu na svoj prvi radni dan i
ugleda nju u razredu. Iako osim informacija kako se zovu i koliko su stari nisu nita
jedno drugom rekli, ona je dok su leali vidjela bljeskove moguih dogaaja.

Tu no Marcus je spavao isprekidano. Stalno mu je u um dolazila Eireen, ali je

drugaije izgledala. Jednom ju je vidio kao djevojicu neto stariju od njega, drugi put
kao mukarca odjevenog u neku opravu. Svaki je put prema njoj osjeao veliku
naklonost i ljubav. Kad bi se probudio okupan znojem, pomislio bi da je pogrijeio to
nije uzeo nikakvu drugu informaciju o njoj, jer pri povratku na livadu nje vie nije
bilo. Edward je samo prokomentirao kako je bilo udno sresti je samu na livadi.
Elizabeth je bila preumorna da bilo to kae, dok je Marcus sam sebe uvjeravao kako
je tako najbolje.
Nakon to se trei put probudio u vlastitu znoju, nije vie bio tako siguran i
jedan njegov dio bio je kao u nekoj panici od straha da je vie nikad nee nai.
Okrenuo se na drugu stranu pokuavajui ponovno zaspati, sutra se rano die i nije
elio svoj prvi kolski sat zapoeti potpuno rastresen. Trenutno je razmiljao i je li mu
predavanje u koli uope bilo potrebno. Ovako rastresen nije se mogao sjetiti zato je
to uope i htio.

Eireen takoer nije spavala, ali ne od rastresenosti ve od prevelike meditacije

tijekom vikenda. Kad je Marcus otiao s livade, ostala je jo pola sata, a onda krenula
prema kui, nije eljela riskirati da se prerano vrate i ponovno sretnu.
Ostatak dana kao i cijelu nedjelju provela je u meditaciji. Osjeala je da joj
slijedi lekcija izazovna za njezine emocije, stoga je cijeli vikend molila za energetske
tretmane i priala sa svojim svjetlosnim biima. Toliko energije razbudilo je njezino
fiziko tijelo i onemoguilo potrebu za spavanjem. Jutro je doekala u miru te je u
kolu krenula ranije nego obino. Znala je da e Marcus doivjeti ok kad doe u
kolu i htjela je biti to prisebnija kako bi mu slala energetsku podrku.
 7.

Mia se nala kraj nje im je sjela u klupu. Izgledala je potpuno raupano i

umorno, kao da je dola u kolu direktno s tuluma.
"Nee vjerovati, dolazim u kolu direktno s tuluma! Bilo je genijalno. To je
starija ekipa s kojom ve dvije godine znam izlaziti. Napili smo se i opustili, ostali smo
svi do maloprije. Idui put mora sa mnom!", nakon toga sjela je iza Eireen niti ne
oekujui od nje neki odgovor.
Eireen joj se samo nasmijeila i klimnula glavom. Ovo nije bio trenutak za
razgovor, Marcus je trebao ui svaki tren, osjeala je njegovo prisustvo u blizini. Kroz
par minuta vrata su se otvorila i kroz njih je proao ravnatelj kole, a za njim i
Marcus. Ravnatelj je slovio kao ovjek kojeg se treba bojati pa je u razredu nastao
momentalni mir.
Marcus je samo preletio pogledom po uionici te se potpuno nepribran
okrenuo prema prozoru. Eireen je osjeala da se pokuava fokusirati i da mu to u
ovom trenutku ne polazi najbolje za rukom. Slala mu je energiju promatrajui kako
obavija cijelo njegovo tijelo dajui mu smirenje. U tom trenutku on se okrenuo
direktno prema njoj. Prvi je tren gledao kroz nju, a nakon toga njegove oi rairile su
se u dvije loptice. Krenuo je neto rei ali u tom trenutku direktor je stavio dlan na
njegovo rame i on je uo samo kraj reenice "... stoga vam predstavljam profesora
Marcusa Pavlinyja."
Nastala je tiina. Direktor je gledao Marcusa, Marcus je i dalje irom rairenih
oiju gledao u Eireen koja mu je telepatski govorila "sve je u redu, samo poni
priati". Kao da ju je uo, prenuo se i za par sekundi zapoeo svoj uvjebani govor.
Izgovarao je reenice potpuno napamet, a pogledom je kruio po razredu kako bi
odao dojam da su pred njim svi jednaki. To je uvjebao prije nego to je doao i sada
mu je ta izvjebanost pomogla da nitko ne primijeti kako je upravo doivio dupli ok:
zato to ju je uope ugledao u razredu i, jo gore, jer ju je vrlo jasno uo u svojoj
glavi. Imao je osjeaj da mu jo uvijek odzvanja njezina reenica po glavi te da mu to
donosi nekakvo smirenje. Kad ju je pogledao, ona je neto zapisivala u svoju
biljenicu uope ne obraajui panju na njega.
Prvi sat proao je u miru, gradivo koje im je predavao bilo je vrlo lagano.
Tijekom sata njihovi pogledi par puta su se sreli i ona se svaki put neprimjetno
nasmijeila i klimnula glavom, on se zbog toga osjeao smireno i lagano te je
nastojao ne razmiljati o onome to je maloprije doivio. Nakon sata pozdravio ih je i
otiao u zbornicu. Do kraja dana odrao je jo tri sata razliitim razredima i sad se
vozio prema kui. Nije je vie vidio te se nastojao opustiti od svega.
Nije lud, znao je, niti je to umislio, vrlo jasno uo je njezin glas u svojoj glavi. To
je bilo popraeno i osjeajem vrlo jakog smirenja. Ali, kako je to mogue? Um mu je
radio kao lud, elio je doi kui, presvui se i popiti pivo. Vjerojatno e se sve na kraju
razjasniti, vjerojatno postoji neko logino objanjenje, mislio je. Smijat u se jednog
dana ovom, sada se samo moram dobro odmoriti. Moda mu je ipak umor donio
privienja.

Eireen je sjedila na svom krevetu raeljavajui kosu. Nastojala je svakim

potezom etke unijeti mir u svoje bie, ali energija koja se jutros podigla nakon to je
shvatila da ju je Marcus uo, donosila je njezinu tijelu neto poput strujanja i zujanja.
Uzbuenje je teklo svakom njenom stanicom i ona je samo nastojala smiriti svoje
bie. Svako malo u njen um vratila bi se njegova slika kako stoji pred razredom i kako
zadrava potpuno smireno dranje. Jedino je ona cijelo vrijeme osjeala u potpunosti
ono to on osjea i znala je da je u tom trenutku potpuno izbezumljen. Njezina
pojava u tom razredu bila bi mu dovoljna za uznemirenost, ali to to je uo njezin
glas, u njemu je izazvalo pravu buru. Nije oekivala da e je uti. Upuivala mu je
rijei smirenja kao to bi to esto radila sa svojom mamom ili s nekom osobom na
cesti za koju bi osjetila da joj treba mir.
Odmalena je znala da to djeluje, slala bi valove energije popraene s puno
ljubavi, a pri tom bi govorila da e sve biti u redu i da se samo usmjere na sebe i
svoje disanje. Nikad je do sada nitko svjesno nije uo, stoga je dananje saznanje da
je to mogue i za nju bila novost.
"Zato se toliko tome udi, pa ti s nama razgovara na isti nain?", njezino
duhovno vodstvo vrlo esto bi joj usmjeravalo misli kad bi smatralo da joj treba neko
shvaanje.
"Pa zato to ste vi energija i normalno mi je da s vama razgovaram na taj
nain.", ve dok je slala misaono tu reenicu, znala je sve to e joj dalje rei, ali bio
joj je potreban barem mali razgovor.
"Da, kao to zna, i ti si energija, kao i on. Stoga je i taj nain komunikacije
izmeu vas normalan."
"Da, znam. Samo sam se iznenadila. I sad ne znam to da mislim o svemu
tome. Izmijeali su mi se osjeaji prema Elen, osjeam i dalje zapis njene prisutnosti
u njemu. Ali on je potpuno drugaiji, on je netko nov. Ne poznajem ga. Sada mi je
profesor, a osjeam ljubav prema njemu. Moda sam jednostavno sve izmijeala.",
govorila je na glas. Nekad bi razgovarajui sa svojim duhovnim vodstvom ili nekim
drugim svjetlosnim biima, izgovarala reenice na glas. To joj je pomagalo u
razmiljanju.
Nita nisu odgovorili. Znala je i zato. U odgovoru bi se mogla nalaziti
informacija za koju bi se njezin um zakaio i onda nastojao izvui priu kako e se sve
to dalje odvijati.
"Zna i sama da prie nikuda ne vode. Budi tu, sada, ovdje i samo prati. Sve e
ti se pokazati." Njihove reenice uvijek su bile popraene smirenjem. Ve je osjeala
lagani umor od cijelog dana te se samo zavukla u krevet i ugasila svijetlo. Zamolila je
svoje duhovno vodstvo i sva svjetlosna bia koja su za njeno najvie dobro da joj
naprave energetski tretman. Trenutno je osjetila kako se energija po njenom tijelu
poela kovitlati i kako su se vibracije krenule mijenjati. eljela je proistiti sve to se
unutar nje energetski moe proistiti kako bi to jasnije mogla razmiljati. Kako ju
strahovi ne bi paralizirali i vodili u smjeru koji bi bio tei i za nju i za njega. Znala je i
osjeala i dalje kako se on osjea, strahovi su prekrili cijelo njegovo bie. Ne samo da
je privremeno izgubio vjeru u sebe i sve ono u to je vjerovao nego je osjeala i
njegove osjeaje. Iste one koje je osjetila i ona. I sad nije znao to bi s njima. Kao ni
ona.

"Ne mogu vjerovati da nakon godinu dana jo uvijek raspravljamo o tome bi li

mi objasnila stvari ili ne?!", Marcus je ve vikao i Eireen je osjeala da se blii
trenutak ponovnog prevrata u njihovu odnosu.
Ovih dana ak se bliila i godinjica njihova ponovnog susreta u ovom ivotu i
ba je razgovor o tome potaknuo njegov bijes. Vrlo esto bi joj govorio da se kraj nje
osjea kao dijete, a da je zapravo eli kao mukarac, meutim joj je i profesor. Tako bi
zavravao njegov monolog koji bi donio njezine ve poznate rijei, da ona to sve zna,
ali da mu ne moe objasniti te stvari i da bude strpljiv dok mu se samo ne pokae.
Prije godinu dana, nakon susreta na livadi nastavili su se susretati u razredu.
Prvih nekoliko mjeseci nisu bili nasamo i samo su pogledima, koje bi pod satom
ukrali, osjeali povezanost. Eireen je dola do vlastitog smirenja te je svaki sat
koristila kako bi mu slala energetsku podrku. Silno se trudila ne slati mu misli kako
ga ne bi dodatno zbunjivala.
Meutim, nekoliko puta ipak je prola neka misao, nakon to bi se ona
zaboravila. Zagledana u njega tijekom predavanja, sjetila bi se Elen. Osjeaj ljubavi
preplavio bi cijelo njezino tijelo i ona bi mu instinktivno poslala ljubav. Svaki put
trgnuo bi se okiran, crvenei se, aljui joj kriom poglede pune upitnika.
To bi je prenulo i ona bi se crvenei zagledala prema biljenici i tako ostala do
kraja sata. Najneugodniji trenutak bio je kad je on jasno uo njenu misao: "Volim te".
To ga je toliko zbunilo da je ostao stajati kao ukipljen, zagledan u prvu klupu. Prvih
nekoliko trenutaka u razredu je bila tiina koju je prekinuo netko s povikom: "Tko je
stisnuo pauzu na uitelja?"
Nakon toga smijeh i povici bili su dovoljno glasni da ga trgnu iz oka, ali ne
dovoljno poticajni da nastavi predavanje. Pokupio je stvari zadajui im usput to da
rade tijekom sata i izjurio iz razreda ne pogledavi je.
Eireen je sjedila potpuno izbezumljena. Shvatila je sve to se zbilo, ali nije bila
sigurna kako se osjea. Ta njezina poruka upuena Elen izazvala je pravi kaos u njemu
i ona je u tom trenutku osjetila privlanost koju on osjea prema njoj. Ali on nije
znao za njihovu prolost, on je znao samo za nju i to ga je totalno zbunjivalo.
Iako razlika u godinama izmeu njih nije bila velika, nikako si nije mogao
pomoi da spoji njezin lik i njezine godine, izgledala je tako mlado i nevino. Sve je to
ona proitala vrlo jasno u trenutku kad je izlazio iz razreda.
Osjetila je tada i njegov bijes prema njoj. Smatrao je da ona svojim postupcima
samo raspiruje vatru, samo to njemu nije bilo jasno to ona to zapravo radi i to ga je
dodatno muilo. Sve njegove ivotne postavke sruile su se otkad je nju upoznao i
osjeao se kao da pada u neke tamne dubine.
Onaj dan kad su ostali prvi put sami, donio im je svojevrsno olakanje. Susret
nije bio dogovoren, ali taj dan i jedan i drugi imali su silnu potrebu otii na brdo
Rodney i odmarati na livadi Down. On je doao prvi i im je sjeo u travu osjetio je da
e doi i ona. To je bilo prvi put da je vrlo jasno razlikovao svoju intuiciju od
uobiajenog brbljanja vlastitog uma. Pola sata nakon toga ona je sasvim mirno
doetala do njega, bacila svoj ruksak u travu i sjela.
Gledali su se deset minuta bez prestanka, vrijeme kao da je stalo stavljajui ih
u vremensku kapsulu. Sjedili su kao Marcus i Eireen, kao Sarah i Elen i kao mnotvo
drugih osobnosti koje su se susretale po prolim ivotima. Izmeu njih podigla se
golema energija, a istovremeno je mir poeo kolati njihovim tijelima.
Marcus se sjetio njihova prvog susreta i osjeaja sigurnosti koji ga je obuzimao
kraj nje. Sigurnost, mir i oputenost proeli su mu tijelo, a to mu je donijelo tako
veliko olakanje da su suze potekle njegovim licem. Isprva ih nije osjetio, a zatim ih je
samo pustio. Ovako odvojeni od svijeta i bez potrebe za skrivanjem, mogli su biti to
god su htjeli.
elio je zadrati taj trenutak, posegnuti za njom, zagrliti je i poljubiti, otkriti tko
je ona, to je to zapravo, ali se suzdrao. Jedan jo uvijek budan dio njega rekao mu
je da on zapravo nema pojma to se tu zbiva i da je jedina istina da sjedi s
maloljetnicom na pustoj livadi, da je on njezin profesor i da nikada prema nikome
nije imao takve osjeaje. I da ju ne poznaje. Osim onoga to je proitao u njezinom
kolskom kartonu, a to je bilo premalo podataka da bi opravdalo ljubavni postupak
koji je imao u glavi. Stoga se samo prenuo, prekriio ruke na prsima za svaki sluaj i
okrenuo glavu u stranu.
Za to vrijeme Eireen je pratila njegove misli i buru njegovih osjeaja. Nakon to
je okrenuo glavu, ona je spustila pogled prema travi. Njezina energija vrlo je burno
reagirala na njegove misli. Slika kako ju on ljubi i grli u njoj je upalila osjeaje koje u
ovom ivotu jo nije osjetila. Uzbuenost je stala kolati cijelim njezinim tijelom.
Zar je mogue da osjeaju jedno prema drugom takvu privlanost... ili je to
moda samo povezanost Sarah i Elen koju ne znaju prepoznati. U redu to je on ne
zna prepoznati, ali ona.. ona bi barem trebala moi raspoznavati svoje osjeaje, a
jedino to sada osjea jest snana privlanost prema ovom mukarcu kojeg u ovom
ivotu uope ne poznaje. I to takvu snanu privlanost da bi mogla rei kako su
osjeaji koji sada kolaju njezinim tijelom ista ljubav.
U tom trenutku on se ponovno okrenuo prema njoj i uputio joj takav pogled
da se uplaila kako je to upravo uo. Meutim, on joj se samo slabano nasmijeio.
Vidjela je umor na njegovu licu i tragove presuenih suza. Ne razmiljajui, privukla
se do njega i naslonila. On joj je prebacio ruku preko ramena, naslonio glavu na
njezinu i tako zagrljeni sjedili su skoro pola sata. Hladnoa i lagana ukoenost
primorali su ih da se pomaknu te su nevoljko ustali na noge i stali etati po livadi.
Drali su pristojnu udaljenost, kao da su se prenuli iz nekog sna.
"to god pomislim da bih ti rekao, nema smisla." Marcus je zadnju reenicu
jedva izgovorio. Osjetio je stezanje u vratu te poeo kaljati. Kao da je njegovo tijelo i
njegovo grlo odbijalo unitavati ovaj trenutak. Najradije bi do kraja ivota sjedio s
njom u zagrljaju.
Eireen je nastojala pribrati osjeaje, osjetiti njega i sebe, njemu poslati ljubav,
sebi smirenje kako bi mu mogla neto rei. Meutim, uz sav taj silni trud nije se
osjeala nita sabranije i u tom bi se trenutku mogla opisati jedino kao zaljubljenu
tinejdericu. Ona, koja je od roenja tono znala kako se osjea, imala sve unutar
sebe pod kontrolom, koja se sjeala mnogih svojih ivota, znala oitati ljudima
energije, razgovarati s prirodom. Ona se sada osjeala potpuno izgubljeno i jedino
to je eljela jest sjediti s njim u zagrljaju do kraja ivota.
"Da..", to je bilo jedino to je uspjela promucati. Tiina ih je ponovo poela
pratiti. Spontano su krenuli s proplanka prema vrhu brda, put je bio pust, ulo se
samo pjevanje ptica, um drvea. Bilo je podne i ugodna toplina obavijala je sve u
umi. Nakon nekog vremena put se dovoljno proirio te su prvo krenuli hodati jedan
kraj drugog dok se nisu toliko pribliili da su im se ruke same spojile. Udar struje
proao je njihovim tijelima, ali se nisu pustili, njihova trenutna privlanost bila je
toliko jaka da je nadvladavala zdrav razum i u jednom i u drugom.
Nastavak puta proli su drei se za ruke ak i kad su hodali jedan iza drugog.
Pustili su se samo na jednom mjestu gdje se trebalo popeti uz stijenu. Tu su si
meusobno pomagali da bi nakon toga nastavili jedan uz drugoga, drei se za ruke u
potpunoj tiini.
Vrh se sastojao od dvije stijene koje su stajale skoro pod pravim kutem te
meu sobom skrivale malu livadu, dovoljno veliku da primi i od vjetra zakloni
nekoliko ljudi. Trenutno nije bilo nikoga i oni su sada pomalo umorni od penjanja sjeli
naslonjeni na stijenu. Pred njima se pruao pogled kilometrima daleko, ali niti jedno
od njih to nije vidjelo. Bili su slijepi za stvarnost oko sebe, sav je njihov fokus poivao
na osjeanju onog drugog. Ponovno su sjedili zagrljeni i njihovim tijelima plovila je
skoro bolna napetost.
Nakon nekoliko trenutaka on se okrenuo prema njoj promatrajui joj lice.
Osjetila je njegov dah i potpuni strah paralizirao ju je da ga pogleda. Znala je da e
svaki korak koji sada naprave utjecati na njihov odnos i eljela je postii to veu
svjesnost. Ali ovako blizu njega, osjeajui njegovo tijelo kraj svojeg i njegov dah na
licu, nije bila u stanju uti niti svoje misli, a kamoli svoje duhovno vodstvo.
 Minute su prolazile i ona se napokon okrenula. Doekao ju je ponovno njegov
slabaan smijeak i oi pune suza.
"Mislim da ovoliko nisam plakao otkad sam se rodio...", njegov je glas
poprimio neto sigurniji ton. Blagost kojom joj se obraao unio je u nju neku
sigurnost da e sve biti u redu.
Nasmijeila mu se briui suze s njegova lica. Poljubio ju je u ruku, a zatim
njezin dlan stavio na svoje lice. Iz njegovih oiju izlazila je ista ljubav, osjetila je kako
se pustio i kako njegovo cijelo bie sada treperi od uzbuenja to je kraj nje. Kao da
je putajui neku unutarnju konicu samom sebi dao slobodu veu i od ovog
trenutka. Gledala je tako u njegove oi i tek nakon nekoliko trenutaka osjetila da i
ona plae. Prinio je ruku njezinu licu briui joj suze. Bila je tako topla i tako poznata,
imala je osjeaj da su u ovom obliku proveli ve cijeli ivot. Sve ovo bilo je potpuno
novo i uzbudljivo, a opet tako poznato.
Sjedili su tako nekoliko trenutaka, briui si meusobno suze i gledajui u oi.
Kao da kroz oi mogu vidjeti vlastite dubine, kao da njihove oi meusobno priaju
neku posebnu priu. U jednom trenutku njoj se uinilo da e je poljubiti. Osjetila je
kao da se to ve dogodilo, mogla je osjetiti energiju njegovih usana na svojima. I dok
se ona borila s tim bi li to sada trebali napraviti, ponovno je ula njegove misli i
njegovu vlastitu borbu sa "zdravim razumom" kako je on to zvao.
Trenutak je proao i oni su samo nastavili sjediti u zagrljaju. Eireen je osjeala
da je tako bolje, sve se dogodilo tako naglo da joj je trebalo vrijeme kako bi osjetila
to dalje, da osjeti sebe i svoju unutranjost. Stoga je ovaj put bila zahvalna
njegovom "zdravom razumu".
Sjedili su tako preko sat vremena kad ih je izdalo kruljenje u elucima.
"Gladna? Ja jesam!" On je poprimio jo vee smirenje i oputenost. U njegovu
polju mogla se jasno osjetiti energija preputanja. Kao da je taj "zdravi razum" jo
malo drao konicu dok je ostatak njegova bia potpuno bio preputen dogaajima
oko njega.
"Jesam. Imam sendvie sa sobom." Eireen je izvadila hranu iz ruksaka.
"Da, ja isto. Imam i neke kekse." Marcus je volio slatko i sa sobom je uvijek
nosio kekse, neku okoladicu ili spljoteni kola u salveti.
Rasprostrli su deku koju je ona imala u ruksaku i prepustili se uivanju u hrani.

Mjesecima nakon toga nalazili su se na livadi, provodei vrijeme u umi. Taj dio
planine rijetko je bio posjeen i nikad nikoga nisu sretali, kao da ih je uma skrivala
od pogleda dajui im utoite koje su toliko trebali. Svaki put njihov odnos doao bi
do grljenja, dranja za ruke i gledanja u oi. Suze nisu vie toliko tekle, esto su dugo
sjedili promatrajui jedno drugo, smijui se iz iste ljubavi i radosti.
Nikad nisu niti razgovarali o svom odnosu, on je sada bio postavljen na mjesto
koje je zadovoljavalo i jedno i drugo. Razgovarali su o temama koje su im bile
zajednike ili su jedno drugom dijelili nove informacije.
S vremenom je Marcus prestao doivljavati Eireen kao dijete. Vidio je enu u
koju je bio zaljubljen cijelim svojim biem. Takvo neto ni sebi nije priznao, ali
vjerovao je da je ovo samo poetak i da ih eka cijeli ivot. Poneke trenutke sumnje i
straha da e je izgubiti brzo bi i spretno potiskivao. elio je jedino biti kraj nje,
osjeati njezino tijelo, njezin dah, gledati u njezine oi, sluati njezin smijeh i biti
prisutan. Kraj nje nikad nije mislio na prolost, na druge ljude, na svakodnevicu.
Svijet kao da bi nestao, vrijeme stalo i on je bio potpuno prisutan u njihovu trenutku.

Marcus je i dalje ljutito hodao oko nje po livadi. Znala je iz iskustva da je

najbolje pustiti ga da se ohladi, nakon toga razgovor bi poprimio smireniji ton. Tako
je bilo i ovaj put. Smirio se, sjeo kraj nje te poeo jesti kekse koje mu je danas
donijela. Bili su njegovi najdrai i ona pomisli koliko mu slatki okus donosi smirenje.
Ona nije voljela niti jednu hranu previe. Voljela je razne okuse, ali mogla je biti i bez
hrane, jednostavno nije se toliko emotivno vezala za hranu kao on.
"Ok, shvaam, ne moe mi rei i to u potovati. Ali reci mi koliko zapravo ti
zna i shvaa? Je li tebi to jasno?" Bio je ve potpuno smiren i gledao ju je s puno
ljubavi. Spustila je glavu prema zemlji razmiljajui o pitanju. Nije bila sigurna kako
da mu odgovori, a da mu pritom ne otkrije previe.
"Nije mi jasno. Moda neto vie nego tebi jer jae osjetim energije. Ali ovo mi
je sve iznenaenje kao i tebi. Sve ono to sam moda mislila da e mi ivot donijeti,
sada je poprimilo neku drugu sliku." Nadala se da se nije previe odala.
Osjetila je kako on upravo razmilja je li ona sada razoarana jer nije dobila
ono to je eljela ili je sretna time to ima. Njegov je um uvijek sve logino i
racionalno morao objasniti.
"Ali zato moramo o tome govoriti? Rekla sam ti da stalno dobivam da se treba
prepustiti. Da smo znali da emo se sresti i da e biti ove okolnosti, moda bi prije
toga pobjegli!", krenula je u zadirkivanje nadajui se da e se maknuti s ove teme.
Uspjela je, on se prebacio blie njoj i igrao se njenom kosom, prouavajui joj
lice. Osjeala je gdje su mu misli i to joj je izazvalo crvenjenje. On je sve to shvatio i u
njemu su se mijeali osjeaji krivnje i udnje. Cijelo njegovo bie eljelo ju je upravo
sada. Bio je spreman umrijeti upravo sada za nju. Nikad nije imao ni priblino sline
osjeaje i svaki dan se iznova udio njihovoj jaini.
Smjestio se blie njoj zagrlivi je. Nadao se da e zagrljaj biti dovoljan da utai
svu tu bolnu enju. Ona se privila uz njega obraajui panju na svoje disanje. Ve je
jasno osjeala da nee moi jo dugo ovako. Njihova nerealizirana meusobna elja
postajala je prepreka u odnosu. Ponekad su se micali jedno od drugog kako bi se
ohladili. Imala je osjeaj da ve previe panje odlazi u tom smjeru.
Zadnjih dana puno je o tome razmiljala. Osjeala je svoju strast prema njemu,
osjeala je svojih 18 godina i zapravo vlastitu spremnost na jedan dublji odnos. Ali
strah od njegove reakcije stalno ju je sprjeavao da mu to pokae. Znala je koliko ga
mui taj njihov profesorsko - ueniki odnos.
Ona ga nije tako snano doivljavala kad je u njemu vidjela mnogo njoj tako
bliskih osobnosti. Njegova uloga uitelja bila je samo jedna u nizu etiketa i nju nije
muila. Njega je muila, on nije bio svjestan niti jednog njihovog odnosa osim ovog
sada kad je on stariji, profesor, i kad je voli kao enu, a eli je zatiti kao djevojicu.
Osjetila je njegovo disanje na svom vratu. Sad se ve primirilo, ali iz njegova
bia i dalje je isijavala velika enja. Sasvim je lagano okrenula lice prema njemu. On
je mirio, a ona ga je promatrala i osjeala. ela su im bila skoro priljubljena i usne
vrlo blizu. On je otvorio oi i pogledao je. Ovaj put nije niti pokuavala zaustaviti
misli, samo se prepustila i dopustila da njezinim tijelom i energijom slobodno tee
emocija potpune ljubavi i strasti.
Osjetila je kako je neki gr proao njegovim tijelom kada je to spoznao. Disanje
mu se ponovno ubrzalo, promatrao je njezine usne. esto je razmiljao o tome kako
bi bilo poljubiti je, a sad je tu, potpuno preputena, s puno ljubavi i strasti. Polagano
je gubio svaki osjeaj osim onog koliko ju silno eli.
Trenutak kad je spustio svoje usne na njezine, bio je trenutak nekog potpunog
raspada unutar njega. Sve je nestalo i on je samo osjeao njezinu blizinu, prisutnost,
njezin miris, okus.. Njezino tijelo polako se poelo okretati prema njemu predajui
se. Osjeao je njezinu elju i vie nita nije bilo vano, njegovo bie razlilo se
oblikujui potpunu ljubav kojom ju je okruio.
Spustili su se na deku nastavljajui se ljubiti, priljubljenih tijela. Njihove ruke
napokon su slobodne prelazile po tijelima i sada su gladno hranili svoje elje. Poneki
uzdah zvuao je kao dobro uvjebana melodija. Zrak je bio topao, ulo se utanje
kronji, pjev ptica te njihov osjeaj slobode i preputanja. Vie nije postojala niti
jedna barijera, svi su zidovi i prepreke pali i sada su potpuno preputeno i slobodno
uivali jedno u drugome.

Osjeala je svoj dlan u njegovom, bio je topao ali ipak hladniji nego njegov. Sve
vibracije koje su u ovom trenutku prolazile kroz njihove dlanove mogla bi saeti u
nazivnik - ljubav.
Leali su jedno pored drugog na livadi, svatko u svojim mislima, a opet prisutni
jedno za drugo. Prola su skoro tri mjeseca, i dalje su imali vezu koja ih je izluivala u
koli, a ispunjavala u slobodnim danima poput ovog.
"Odluio sam dati otkaz.", promrmljao joj je u vrat nakon to se okrenuo
prema njoj.
"Podravam te.", okrenula se prema njemu i dala mu pusu u nos.
"Ne ponaaj se prema meni kao prema djetetu!", njegov bijes u sekundi se
podigao. utjela je, osjeala, slala ljubav. Nakon nekoliko trenutaka on se ponovno
okrenuo na lea. Promatrala ga je.
"Samo te podravam, nita vie.", njezin ton postao je umiljat i ona mu se jo
vie pribliila priljubivi svoje tijelo uz njegovo. Njegov gr poeo je poputati, vidjela
je da mu smijeak osvaja kuteve usana.
Nastavili su utjeti, bio je vikend i ovo je bilo njihovo vrijeme. Dani su bili sve
topliji i proljee je bilo pred vratima. Okrenuo se ponovno prema njoj promatrajui
je.
 "Volio bih da jedan vikend provedemo negdje drugdje. Volio bih da moemo
otputovati, istraivati svijet. Volio bih da svaki...", naglo se prekinuo. Nije niti trebao
nastaviti, Eireen je osjetila ostatak reenice i njegovu elju da svaki dan provedu
zajedno.
Samo ga je strastveno poljubila te poslala podrku. Nadala se da e se u
jednom trenutku on moi dovoljno opustiti kako bi pustio vrijeme neka tee. Znala je
da e doi trenutak kada e im mnoge stvari biti jasnije. to god to bilo, sada je
eljela uivati. Obavila je ruke oko njega privlaei ga k sebi, njezino tijelo jasno je
slalo poruke i elje, kroz par trenutaka i njegovo je popratilo taj njihov ljubavni ples.

9
(Peter)

Sunce je polako prebacivalo svoje zrake na drugi dio planeta podravajui

sumrak u nastajanju kad je Peter zauo lave iz susjedova dvorita. Gari, crn i opasan,
uvijek spreman na napad, uvar dvorita koje je bilo toliko zaputeno da se od njega
mjestimice niti kua nije vidjela, lajao je na sve to se usudilo proi pored njegova
teritorija; sve to se kretalo bilo kakvom brzinom pokraj ograde koja je svojom
krhkou i potroenosti jo vie ulijevala strah svim prolaznicima.
Peter je znao na koga Gari u ovom trenutku laje te je brzo krenuo u prizemlje
kako bi postavio do kraja stol i iznio jelo, cijelom kuom irio se miris peenog mesa i
krumpira. Njegov otac Henry imao je puno osobina, ali ona koja je Peteru zadavala
najvie muke bila je njegova potreba za ritualima, ritmom, tonou. Bez obzira na
koliinu pripitosti, uvijek je bio mehaniki toan, odraujui ono to je morao, svoj
ivot.
Suivot Peterovih roditelja nije bio romantina pria, nita to bi prosjenom
promatrau dalo naslutiti kako to dvoje ljudi dijeli meusobnu naklonost. Njegova
mama Lily jo je na poetku odustala od slike idealnog braka o kojem je sanjala kao
mlada, poevi voditi ivot koji je izvana izgledao sasvim pristojno. Drala je sva etiri
ugla kue, bez nade da e se ikada ita promijeniti.
Za to vrijeme Henry je stvorio vrstu ovisnost o njoj, sve to je radio bilo je
kretanje po tokama koje je ona postavila, on je bio kao linija koja spaja te toke.
Ustajanje, oblaenje odjee koju je ona brino pripremila veer prije, doruak koji je
bio serviran pred njim tono u trenu kad bi se on pojavio u kuhinji i sjeo na svoj
stolac, posao na koji ga je ponekad znala otpratiti hodajui prema trnici, ruak
nakon posla, takoer serviran i topao tono u trenu kada bi on sjeo, novine, kava, sve
uredno servirano ispred televizora.
Zatim radni zadaci oko kue. Znao je koliko joj je vana ta njihova okunica, pa
iako nije bio oduevljen, smatrao je da toliko truda moe uloiti te je svakodnevno
sat vremena provodio u vrtu radei sve tono po uputama koje bi ona pisala po
utim papiriima, istrgnutim iz bloka koji se uvijek nalazio u hodniku pokraj telefona.
esto se pitao je li taj blok aroban, jer bez obzira koliko novih papiria dobivao,
njegova debljina na neki je nain uvijek bila ista.
Nakon toga bi se otuirao i presvukao u odjeu koja ga je ekala u kupaonici
uredno prebaena preko stolice, s mirisom lavande, omiljenim mirisom njegove
ene, koji se irio iz svakog kuta njihove kue. Zajedniko gledanje veernjeg
programa bio je ritual koji nisu propustili godinama, moda jednom ili dvaput kad je
njegova sestra zajedno sa suprugom i djecom dola u dvodnevni posjet, oduzimajui
njemu ono najvanije, red, neto to ga je smirivalo i davalo osjeaj da e sve biti
kako treba.
Sunana nedjelja kad je njegova ena poginula ostao mu je u magliastom
sjeanju. Prodirui kroz valove zaborava mogao se prisjetiti dvojice policajaca kako
stoje u njegovoj kuhinji i s tunim izrazom lica gledaju Petera koji se od straha primio
za njegovu desnu nogu. Tako su ostali stajati jo dva sata nakon to su policajci otili;
on u potpunoj izgubljenosti, paraliziran od straha da se suoi s tom informacijom i
Peter koji je sa svoje tri godine shvaao da je ovo trenutak koji e u potpunosti
promijeniti njegov dosadanji kratki ivot. Grevito se drao za tatinu nogu, pustio se
tek nakon to mu je otac obeao sladoled za koji je znao da stoji na najvioj polici
friidera, ba tog jutra mama ga je donijela iz trgovine s obeanjem da e ga jesti svi
zajedno nakon veere.
Tu je veer njegov otac, koji je do tada kroz ivot popio svega par aa vina i to
na nekim proslavama, otvorio svoju prvu bocu. Prizor prazne boce na stolu nakon
veere neto je to e ih pratiti svakodnevno. Jedna od Peterovih zadaa bila je da u
kui uvijek bude dovoljno vina, a nepotivanje iste bi moda bio najvei propust koji
je mogao napraviti.
Radei kao jedan od nadglednika u oblinjoj tvornici guma, Henry si nije
mogao dopustiti piti kroz dan, izuzev to je kriom s prijateljem po ai odlazio iza
tvornice u kotlovnicu koju je trebalo stalno nadzirati. Tamo su mogli popiti aicu
posebno za tu svrhu spremljenog vina, koja se nalazila skrivena iza jedne od
razvodnih kutija. To je bio njihov poseban ritual koji je Henryja smirivao dovoljno da
izdri doi do kue. Nakon veere iskapio bi svoju bocu i zadovoljno koliko je mogao u
tom trenutku, krenuo surfati po televiziji. Tada se Peter mogao povui u svoju sobu i
traiti utjehu u surfanju Internetom. To je bio njegov prozor u ivot, preko te veze
uio je sve ono to je smatrao da e mu trebati kad ode od kue u taj svijet koji mu se
inio velik i pun izazova, svega onog ega nije bilo u njihovom malom gradiu.
Jo samo godina i mogu krenuti!, mislio je slavei prolu zimu svoj
sedamnaesti roendan.
Taj dan ostao mu je u sjeanju i po nenadanom izljevu njenosti njegova oca
koji mu je ponosnog lica predao na poklon kovertu s dvije karte za vlak koji ih je
trebao odvesti na more, neto o emu je Peter sanjao ve godinama. Meutim sve je
ostalo samo na tim kartama, o moru je Peter i dalje samo sanjao. Dan prije puta
potaknut uzbuenjem nadolazee promjene, Henry je strusio u sebe dvije boce
kvalitetnog crnog vina; Peter ga je bezuspjeno budio idue jutro. Nakon toga,
nezadovoljstvo i osjeaj bezvrijednosti zaokupio je u tolikoj mjeri Henryjev um da se
iduih sedam dana praznika nije dizao iz kreveta, osim na veeru i veernje gledanje
televizije.
Peter taj dogaaj nije zamjerio svom ocu, previe ga je dirnula ta njegova
namjera da mu ispuni elju te je zaboravio da nisu otili - u njegovu sjeanju ti su
praznici ostali kao neto najbolje to mu se dogodilo u zadnjih par godina, osjeao je
taj trenutak kao neto to je pokazivalo da je sve mogue.
Susjedov pas Gari najavio je Henryjev dolazak te je Peter urno poeo vaditi
veeru iz penice. Bio je talent za kuhanje, osobina koju je naslijedio od mame, svaku
veer nastojao je pripremiti to zdravije jelo u skladu s onim to je njegov otac volio,
a toga je bilo zapravo jako malo. Puno puta u saftu s mesom nala se hrpa usitnjenog
povra koje njegov otac inae ne bi prinio ustima. Otac je esto hvalio njegove
umake ne shvaajui da su te pohvale, ponekad i automatski izreene, znaile Peteru
neto vie od potvrde njegova dobrog kulinarskog umijea: davale su mu osjeaj
bliskosti s ocem, neto za im je Peter eznuo svim svojim srcem.
Jednog dana netko e upucati tog glupog psa i onda e na ugavi susjed
dobiti infarkt i tako emo se rijeiti obojice..., mumljao je Henry kroz vrata.
Mogue., odgovorio je Peter dok je postavljao salatu na stol.
Danas je salata i nemoj se aliti, srijeda je.
Srijeda je bio dan kad je Henry dobrovoljno jeo salatu, obiaj koji je ostao i
nakon Lilyne smrti. To je bio kompromis koji je dogovorio s njom i koji je obnovio kad
je Peter sa sedam godina poeo pripremati svoja prva jela. elja za zdravom hranom
bila je jo jedna osobina koju je Peter naslijedio od majke, ime se osobito ponosio.
Eh, salata, jo jedna izmiljotina koju nam pokuavaju uvaliti. Kad bi ti znao
koliko sranja pojedemo na toj salati brzo bi se predomislio!, po tko zna koji put
komentirao je Henry vjeajui kaput na staru drvenu vjealicu u hodniku koja je
stajala odmah do komode za cipele na kojoj se nalazio telefon i uti pranjavi blok,
neto to se nije koristilo, ali je kao spomenik podsjealo na neke stare dane.
Zna da ova nije pricana, stoga sjedi i uivaj ili se barem pravi da uiva.
Peter je ve sjedio za stolom i grabio juhu u Henryjev tanjur kako bi se poela hladiti.
To sve radila je i njegova mama iako je Peter bio premali da bi se toga sjeao. Takve
sitnice bile su ono to je u Henryju budilo ljubav prema sinu, ali on bi ju svaki put
stresao sa sebe, ne elei vie osjeati nita; tako vie ne moe biti povrijeen. To je
bila njegova ivotna premisa otkad je Lily otila na neki drugi svijet i ostavila ga ovako
bespomonog i jadnog.
Kako je bilo u koli?, bilo je pitanje koje je Henry mehaniki svaki dan
postavljao.
Odlino, naravno., odgovorio je Peter kao i svaki dan.
A tebi na poslu?, ritualno je dobacio protupitanje.
Standardno., izrecitirao je Henry odgovor.
 Sada, kad su obavili i tu dunost, utke su jeli, svaki zaokupljen svojim mislima i
planovima. Henry razmiljajui to ono gleda srijedom naveer, a Peter prolazei u
glavi svu zadau, sjetio se jo jednog matematikog zadatka koji je preskoio, nakon
toga slobodan je zaploviti svijetom kroz icu u potrazi za nekim novi saznanjima.

Naavi se ponovno pred crvenim vratima, Peter je uzdahnuo, bez obzira

kojom stazom krenuo sva su vodile do tih masivnih drvenih vrata premazanih
crvenom bojom koja se na mjestima ljutila otkrivajui drvene godove; znao je to to
znai, mora proi kroz njih ukoliko eli izai odavde. Nekoliko je trenutaka disao
pokuavajui se smiriti, pomislivi je li to mogue u ovakvom trenutku i ovom stanju.
Lagano je pokrenuo ruku prema kvaki, a vrata su se poela sama otvarati. Ve
je shvatio da ovdje sve funkcionira po principu ti pomisli, ono se ostvari, ali se uz
svoje pokrete osjeao sigurnije, stoga tu naviku nije napustio. Iza vrata nije bilo
niega i on je to oekivao, sada je samo trebalo zakoraiti u to nita, prostor koji je
toliko bio ispunjen bijelim svjetlom da se na trenutke inilo da bi se mogao zabiti u to
nita. Lagano je pomaknuo desnu nogu odravajui i dalje ravnoteu na lijevoj, nakon
par sekundi prebacio je ravnoteu na desnu i korak se ispruio pred njim.
To je to, sad vie nema povratka., prepustio se energetskom protoku koji je
osjeao oko sebe.
Sljedei tren sjedio je u crvenoj fotelji na proplanku, dan je bio sunan, bez
ijednog oblaka na nebu, sunce je bilo visoko i davalo je dojam podneva. uo je
cvrkut ptica s okolnog drvea i topot nekih malih nogu koje brzo jure po granama.
injenica da mu se sva ula izotre nakon prolaska kroz ta vrata nije mu vie bila
strana, ali sada je imao osjeaj da se sve jo vie pojaalo, imao je osjeaj da uje
drvee kako die ili neto mumlja, nije bio siguran, svako drvo posebno.
Jo vrlo malo ti treba da se na ovo privikne., uo je poznate misli kroz svoje
tijelo, toplina se proirila i sada je osjeao potpuni mir. Ovakav nain komunikacije s
uiteljem donosio mu je smirenje. Sjeao se njegovih prvih objanjenja: "Telepatija
je najprirodniji oblik komunikacije. Njome se sluite ak i u ovoj dimenziji kad se
rodite, roditelji niti ne shvaaju koliko poruka primaju od svoje djece. Zatim djeca
ponu rasti i u svojoj prvoj godini shvate da to nije poznato odraslima te se ponu
zatvarati prilagoavajui se jeziku koji veina oko njih koristi. Nakon toga zaborave
da su ikada i komunicirala drugaije osim verbalno .
Polagano je usmjerio pogled u svog uitelja koji je sada stajao pred njim. Crne
duge kose, s bijelim kaputom do poda podsjeao ga je na vranu koja se krivo obukla.
Ali jedan pogled na njegove tople oi koje su svakim trenom mijenjale boju spojio ga
je s Izvorom i povukao potpuno u taj trenutak.
Ustao je iz fotelje i poeo etati proplankom. Livada je bila puna cvijea, neke
vrste je poznavao, druge prvi put vidio. Pomislio je u tom trenutku kako ni najvei
Zemaljski slikari ne bi bili u stanju naslikati i izmisliti sve te vrste koje su se svaki put
mijenjale.
Najvea prepreka ljudima za potpuno razumijevanje njihova je sklonost
prema pretpostavkama. Sami konstruiraju svoj svijet i onda se ude to su u njemu
nesretni, ne doputaju Izvoru da im da ono to trebaju, ono to je njihovo.,
Leonordove misli sada su ispunjavale cijelo njegovo bie, sa svakom rijeju dolazile
su slike, osjeaji. Vidio je Zemlju, njezine stanovnike, osjetio je njihove strahove i
razoaranosti, njihove projekcije i neostvarene zamisli - sve se to trenutno slilo u
njega.
Jueranji sukob tebe i tvog oca jo je jedna pretpostavka koju si konstruirao.,
nastavio je Leonord.
Ali to nije pretpostavka, sukob se dogodio., odvratio je Peter prolazei pritom
jo jednom to bolno iskustvo.
Dogodilo se, ali zbog pretpostavke. Ti si bio uvjeren da te otac napada samo
zato to je popio, a on se zbog razgovora o tvom moguem odlasku osjeao jo vie
izgubljen nego inae, to je u njemu probudilo nikad prevladanu bol zbog gubitka
tvoje majke. Nemoj zaboraviti da ljude vrlo esto pogone strahovi i prolost, vue ih
budunost, ali opet zbog elje za bijegom od prolosti i svega onog to ne ele
prihvatiti, potrebe za promjenom. Peter je osjeao kako uiteljeve rijei ispunjavaju
njegovo cijelo tijelo.
To nisu bile samo rijei uredno posloene u reenicu, to je bio cijeli film, cijeli
ivot koji se mogao odigrati u jednom trenutku. Kao da netko samo odjednom ulije u
njega znanje koje zatim postaje njegovo znanje, neto to je toliko stvarno kao da je
on to proivio.
Razgovarajui s Leonordom i primajui njegove misli, ponovo je proivio
jueranji sukob s ocem koji je za njega sada poprimio potpuno novo znaenje, vidio
je svu Henryjevu bol, svu patnju. Ponovno je vidio i dan kad je njegova mama
poginula, ali sada kroz Henryjeve strahove i neprihvaanja. Nakon smrti ene prije
petnaest godina, Henry je ostao zatoen u nekom svom svijetu koji nije dozvoljavao
emocije, nije dozvoljavao nita osim pukog preivljavanja svakog dana koji se nalazio
pred njim. Te bolne trenutke odlaska svoje ene Henry je sada ponovno prolazio,
nakon to je Peter doao s idejom odlaska nakon srednje kole.
Osjetivi njegovu bol, Peter je osjetio pretjeranost svoje jueranje reakcije,
izderao se na Henryja da ga gui i da je moda najbolje da ga odmah ubije. Bijes koji
je juer kolao njegovim tijelom i pekao svaku stanicu, sad se polako pretvarao u
ljubav prema ocu, poelio je biti kraj njega i zagrliti ga.
Tvoj otac ne bi dobio nita od tvoga aljenja. aljenje je samo igra koju ljudi
igraju i zbog koje se kasnije osjeaju korisno i vano. Potrebno je shvatiti situaciju,
pogledati je iz vie kutova, bez pristranosti, a zatim vidjeti koje odluke su najbolje za
oboje u tom trenutku. Nemoj ga aliti, voli ga i podravaj, bez osuivanja njega ivi
svoj ivot. Na taj nain podizat e svoju energiju i utjecati na njegovu. Moda njegov
um nee shvaati tvoje postupke, ali e njegovo bie osjeati tvoju ljubav i dobre
namjere, sve ostalo zatim je na njemu. Njegov je uitelj uvijek imao spremne
odgovore koji su dolazili prije nego to bi Peter i pomislio na pitanje. Nije mu se
mogao suprotstaviti, Leonordovi odgovori redovito su bili jednostavni i logini,
suprotstaviti se tome znailo bi govoriti iz svojih strahova, a to nije elio.
Zatvorivi oi prvo je sjeo, a zatim i legao na livadu. Osjeao je sunce kako ga
mazi po cijelom tijelu, toplina mu je godila u tom trenutku. Slao je ljubav ocu i
zahvaljivao se Leonordu u isto vrijeme. U trenucima kao to su ovi sve mu je bilo
jasno, no znao je da e ta jasnoa izblijediti povratkom u njegov svijet stoga je elio
upiti to vie te ljubavi, znanja, cijelo postojanje koje je ovdje tako jasno osjeao;
nadao se da e to vie toga ostati u njemu.
Sve prolazi kroz tebe, a ono to ti je potrebno u odreenom trenutku zadrava
se na povrini. Nema potrebe da nosi sa sobom previe toga kad si stalno spojen s
Izvorom. Osvijesti taj spoj i cijelo znanje postojanja bit e ti dostupno u svakom
trenutku., od poetka mu je govorio Leonord. Shvaao je njegove rijei, ali se
svejedno teko odupirao toj ljudskoj potrebi da sve zgrne i nosi sa sobom, strah od
gubitka dragocjenosti bio je utkan duboko u njega.
Trenutak zatim naao se u svojoj sobi, polako je ve prodirao mrak bacajui
sjene po krevetu, stvarajui mekani ugoaj. Bio je potpuno oputen i smiren, disao
ravnomjerno, srce je kucalo u svom ritmu i podsjealo ga da se vratio u svijet u kojem
ivi ve skoro osamnaest ljudskih godina. Protegnuo se zijevnuvi, nije bio umoran,
to je vie bio neki odraz oputenosti koji je volio i koji je bio kao neki lag na torti,
zavrna glazura dobro odraenog posla.
Jo jedan sastanak s Leonordom. Sjedio je i polako prolazio sve to mu je
uitelj poslao ovaj put, sve reenice, slike, osjeaje. Znao je da po uputama Leonorda
nita nee zapisivati i da e do sutra ovaj dogaaj biti samo jedno sjeanje, elio je
zapamtiti to vie moe. Zagledao se u obiteljsku fotografiju na svom stolu. Bila je
uokvirena u debeli stari drveni okvir koji je navodno pripadao jo njegovoj prabaki,
mama ga je uvala za neku posebnu priliku. Nakon njezine smrti, Peter je smatrao da
ima potpuno pravo uzeti ga iz najnie ladice njenog ormara i u njega umetnuti
fotografiju koja je bila snimljena vikend prije njene smrti.
On, obuen u kariranu zelenu koulju, s krem hlaicama i crvenim sandalicama
sjedi mami u krilu. Njezina smea, lagano kovrava kosa prelazi i preko njegovih
ramena, na njezinim ramenima poivaju Henryjeve ruke koji se poluozbiljno postavio
u uei stav iza nje. Svi se lagano osmjehuju, ali njezin osmijeh dominira, kao da im
se smije posljednji put prenosei poruku sve e biti dobro i kad ja odem.
Peter pogleda u svoj pomalo izgubljeni pogled na fotografiji i pomisli kako je ta
zbunjenost ostala i dalje. Samo to vie nije zbunjenost zbog onog to se nalazi oko
njega, to je potpuna zbunjenost sa svime to se nalazi i oko njega i u njemu i u
drugima. Istovremena zbunjenost i potpuno shvaanje, znao je da nikome ne bi
mogao objasniti taj osjeaj, bar ne na nain na koji ljudi komuniciraju.
Ustavi sa stolice protegnuo se jo jednom, vrijeme je da dovri veeru, Henry
samo to nije stigao. Odluio je suoiti se s njim, ali sa svim uiteljevim savjetima,
imao je osjeaj da e sve na kraju ispasti dobro. Taj njegov odlazak za njega je
oznaavao puno vie od promjene drave, kole, prijatelja... osjeao je da mnogo
toga eka na svoj poetak i da je stiglo vrijeme za polazak.
 Ponekad je znanje precijenjeno., znao je rei njegov stariji prijatelj kad bi ga
Peter poeo ispitivati o neemu to je upravo proitao u nekoj knjizi. Iako na neki
nain ovisan o Internetu, za njega su knjige i dalje bile prava poslastica, smatrao je da
je danas teko nai dobru knjigu, sve se odmah postavljalo na net i knjige su kod
mnogih polako padale u zaborav. Ali on je i dalje esto visio u jednoj maloj knjiari
blizu kole, jednim dijelom jer je ona jo uvijek u svojoj unutranjosti uvala neka
stara, ve od svijeta zaboravljena izdanja, a dijelom zbog Davida, tog starog dobrog
ovjeuljka koji je svojom blizinom Peteru donosio mir.
Nikad se Peter nije zapitao tko je taj mirni starac koji svojom pojavom ulijeva u
njega neto to je graniilo s blaenstvom, samo je znao da barem jednom u dva
dana mora otii tamo, kopati po knjigama i pritom iskoristiti svaki trenutak za
boravak kraj svog zemaljskog uitelja, kako ga je zvao.
To popodne bio je slobodan i vrlo brzo se nakon kole pojavio pred knjiarom,
osjetio je treptaj u srcu kad ga je ugledao zgrbljenog nad nekom knjigom iji je
sadraj vrlo pomno prouavao.
Ma zamisli samo ovo!, uo je povik im je nogom stupio kroz vrata.
Toliko sam dugo traio taj podatak i sad ga naem u ovoj prastaroj kuharici, a
onda se sjetim kako sam to zapravo prije i znao, ali zaboravio, valjda sam u ovu staru
glavu previe stvari tijekom godina natrpao, pa je sad poela putati!, i dalje je skoro
vikao dok je Peter skidao svoj kaput.
Sjea se da smo priali o tome tko je gradio piramide, ili jo bolje tko ih nije
gradio!, nastavio je David uputivi Peteru pogled preko svojih starih i ve podosta
iskrivljenih naoala.
Da, sjeam se i kako si gorljivo zagovarao teoriju da nitko jo nije otkrio
stvarnu istinu., skoro je proaptao Peter otpuhujui duge izdahe. Pokuavao je doi
do zraka, od kole je trao i sad ga je jo omamila toplina ove stare i dosta tamne
prostorije u kojoj se teko moglo kretati od gomile svakakvih knjiga.
Da, da, sjeam se ali to sad nema veze. Govorim o neem drugom.
Prouavajui te piramide, naletio sam na lanak koji govori o upotrebi starih premaza
kod artritisa. Zatim sam se sjetio da je jo moja prabaka govorila da neke trave ne
treba samo jesti nego i mirisati, gledati, osjeati, svi smo mislili da je luda. Ali sada
sam se sjetio, dobro, prvo proitao, a onda se i sjetio koja mi je trava pomogla prije
ve skoro trideset godina! Penjui se na stare drvene stepenice koje su vodile na
gornju galeriju i uvlaei se meu stare police s knjigama David je i dalje irio veliku
uzbuenost oko sebe.
Tamjan je ta trava!
Ti si vjerojatno svjestan kako nepovezano pria i kako te ja trenutno nita ne
razumijem.., vie sebi u bradu mumljao je Peter, pokuavajui to preciznije natoiti
aj u svoju alicu.
Ispred njega na stolu nalazio se drveni posluavnik ije su ruke jednom bile
metalne, a sada potpuno omotane pagom. Taj posluavnik je bio star preko pedeset
godina i gotovo je potpuno izgubio prvotni oblik. Krpan s metalnim dijelovima i vezan
pagama nalikovao je na neko kuno udovite, ali Davidu je to bio komad
namjetaja, kako je obiavao govoriti, kojeg se nije mogao odrei. Peter je
pokuavao poravnati svoju alicu kako bi u nju natoio aj koji je svojom aromom
podsjeao na umu.
No dobro, nije niti vano, naao sam to to sam traio i sad jo samo moram
doi do te biljke, moda se od nje moj artritis uplai i pobjegne!, reenica je
zavravala u gueem smijehu kojeg je David proizvodio. Kako bi sam za sebe rekao
bio je najbolji komiar u svojoj kui i najbolja mogua publika.
Dobro, sad ja tebi mogu rei novosti. Idem na tjedan dana u Irsku, negdje na
podruje Kerry, sa kolom, znajui reakciju koja slijedi Peter je polako i sa
zadovoljstvom izgovarao svaku rije.
Udarac popraen Davidovim jaukom govorio je Peteru da je reakcija ba
onakva kakvu je i oekivao.
Sa kolom!!!!!, Davidov glas ponekad je bio toliko glasan i dubok da bi Peteru
poelo zujati u glavi.
Ok, sve priaj, svaki detalj!, vikao je i dalje David vraajui se natrag za stol,
uzbueno toei sebi aj u alicu.
Pa nije nita posebno, maturalac moramo odraditi, nikako se nismo mogli
dogovoriti gdje, predloio sam, malo uljepao cijelu stvar. Nakon to je razrednik
shvatio da e na taj nain imati vie mira i da nas nee morati loviti po nekom
velegradu, prihvatio je moju ideju. I eto, to je to. Na maturalac idemo u Irsku.,
zadovoljno je u jednom dahu izgovorio Peter.
Ma koji si ti muljator!!! I to e sa svojim prijateljima kad doete tamo i kad
shvate da e umrijeti od dosade?? David je i dalje bio poprilino uzbuen.
Nita, nisu se mogli dogovoriti, ja sam predloio. Vjerojatno e uspjeti nai
ljepotu i tamo. Razrednik je obeao i jedan dan odlaska u neki grad. A uostalom, to je
ono to svakodnevno vide, ovako e okusiti aroliju u njenom punom obliku. Peter
se zadovoljno cmoknuvi zavalio u fotelju.
"Dobro, dobro, nemoj da ti slava udari u glavu, zbog nje su i najvei
propadali.", David je srkao svoj aj razmiljajui o novostima. Peter je znao da je
njegov zemaljski uitelj u pravu. Rijetki su bili trenuci kad je putao svom egu da se
razmae i ovo to je osjeao vie je bilo uzbuenje to e napokon otii tamo.
Promatrao je Davida osjeajui najednom bol zbog skoranjeg razdvajanja.
"Ima jo jedna novost, vanija od ovoga...", kaljucao je nastojei proistiti
glas.
"Vanija od ovog!?!?! O ho ho mladiu!!! Pa oistio sam svoje stare ui jutros i
sada sam spreman na tvoje melodije!!", David se zavalio u svoju fotelju i s najtoplijim
osmjehom na licu gledao u svoga mladog prijatelja. Peter je osjetio dodatnu bol i oi
su mu se napunile suzama. Nije elio da David to primijeti i zabrine se pa je kao iz
topa ispalio, "Tata je pristao!"
"Pristao? Na to?", sada se David nagnuo prema naprijed.
 "Na odlazak nakon srednje.. kad zavri kola planiram otii.. u Englesku ili
Irsku...", osjetio je kako mu glas drhti pod navalom osjeaja.
"Oooooo Peter, pa to su tako divne vijesti! Ja sam presretan zbog tebe!" David
je svojom maksimalnom brzinom ustajao iz fotelje. Priao je Peteru i snano ga
zagrlio. To je bio trenutak kad je Peter nezaustavljivo stao plakati. Vie nije bio
siguran zbog ega plae, emocije su ga jednostavno preplavile.
David je u sebi imao i previe mudrosti i ivotnog iskustva da ne bi shvatio
Peterovo emotivno stanje. Iako nii od Petera, vrsto ga je zagrlio i samo ga tapao
po leima. Tako su stajali neko vrijeme, dok se Peter nije poeo smirivati. Dok je
plakao, pomislio je i kako se ne sjea kad ga je od mamine smrti itko tako njeno i s
puno ljubavi zagrlio. Zapravo nije se mogao sjetiti je li ga od mamine smrti itko tako
njeno i s puno ljubavi zagrlio. Bio je zahvalan Davidu na potpori i na ovom trenutku
emotivne istoe. Sjeo je na kau kraj Davida te uzeo alicu u ruke.
"Emocije su veliki istai kad im to dozvolimo. Premalo se bavimo njima, a kad
se bavimo vrlo esto ih koristimo za oajavanje ili drame. Emocije su ponekad poput
kante vode koju treba isprazniti kako bi se nova voda mogla uliti. Stoga ovakav pla
ima ljekovita svojstva. Nemoj niti pokuavati razbijati svoju malu glavu time zato si
plakao. Budi sretan da jesi. Mnogima bi tako bilo lake." David je s puno topline ovo
sve izrekao, Peter je pomislio koliko ga David ponekad podsjea na uitelja Leonorda.
Naredno vrijeme sjedili su u tiini ispijajui aj. Vani se smrailo i David je
upalio malu lampicu pored njih. Iako je prolo skoro dva sata, nitko nije uao u
knjiaru. To je bilo uobiajeno. U susjedstvu je prije godinu dana iznikla nova i
moderna knjiara, stoga je u Davidovu zalazila samo probrana starosjedilaka ekipa
eljna knjiga koje e ih podsjeati na neka druga vremena. A takvih je bilo malo.
"Nedostajat e mi. Kako emo se druiti dok mene ne bude? A i pitanje je
hou li se vratiti. Toliko jako osjeam da bih tamo mogao ostati ivjeti da mi je to
sada ve postalo normalno u glavi. Ali to u bez tebe? Kako u bez tebe?" Peter je
osjetio da mu se skuplja slina u ustima i da bi mogao ponovno poeti plakati.
David je prvo utio. I njemu je bilo teko. Otkad mu je ena umrla prije 20
godina nauio se na svoju samou, a onda je u njegov ivot uetao Peter i donio mu
veselje i brige koje su ga odravale ivim. Osjeao je da se blii kraj njegovu
trenutnom ivotu, ali nije elio time optereivati Davida. "Pa zar nismo dogovorili da
e mi pomoi kupiti laptop? I instalirati ono preko ega moemo razgovarati? Jo u
ti i dosaditi svojom prisutnou tamo, vidjet e!"
"Znam, znam.. ali ti.. ova knjiara, miris knjiga.. to niti jedan program ne moe
nadoknaditi. Kad se smjestim, mogao bi mi doi u posjet. Siguran sam da e nam biti
odlino! Hoe? Moe?" Peter je u glavi ve vidio to bi njih dvojica sve mogli raditi i
to ga je ispunjavalo novim ushitom.
"Budemo razgovarali o tome, sada se nemoj vie optereivati sa mnom ve
razmiljaj to sve treba spremiti prije polaska. Kraj je godine, eka te maturalac i
prije toga zavrni ispiti. Ljeto e brzo proi i nastoj se organizirati prije odlaska."
David se trudio maknuti od te teme. Nije elio da Peter osjeti i njegovu tugu i neto
posumnja. Ostalo im je dva mjeseca druenja i elio je da ih provedu u dobrom
raspoloenju. Znao je to bi ga moglo ekati kad napusti ovo fiziko tijelo i znao je da
e onda u svakom sluaju doi Peteru u posjet. To ga je istovremeno i zabavljalo i
uasavalo. Jer to ako stvari nisu onakve kakvim je on mislio da jesu.
Iz tih misli prekinuo ga je Peterov glas: "Da, da, hou. Bez brige. Ima jo
dovoljno vremena da me zahvati panika od svega." Peter je potpuno vratio svoje
emocije u harmoniju i uzbuenje zbog svega to ga oekuje kolalo je njegovim
tijelom. Osjeao je da se sprema neto puno vee i to je budilo svaku njegovu
stanicu.
Ostali su tako sjediti jo dva sata. David je izvukao sve knjige o Irskoj pa su na
onaj starinski nain, prije ere Interneta, traili po njima zanimljivosti o podruju
Kerry. Bilo je zabavno i vrijeme je jednostavno preletjelo. U deset se Peter prenio iz
njihova putovanja shvativi da sutra ujutro mora u kolu. Pomogao je Davidu
pospremiti i zakljuati knjiaru te ga otpratio nekoliko blokova dalje do njegove kue.
Nakon toga polagano se odetao do kue. Susjedov pas Gary zalajao je nakon
ega je netko iz susjednih kua ispustio niz sonih psovki. Peter pomisli kako e mu
na neki nain nedostajati ovaj kvart, jedini koji je poznavao.

10.
(Ingrid, Katy)

Jutro je tek kretalo na svoje putovanje, u zraku se osjeala toplina, a dan jo

nije niti poeo. Eireen je leala u svojoj sobi razmiljajui o Marcusu. Nisu se vidjeli
dva tjedna, otiao je na slubeni put, a u koli nije radio ve par mjeseci. Koliko god
im je to donijelo olakanje, toliko im je smanjivalo mogunost susreta. Viali su se
jako rijetko, Marcus je i nakon godinu i pol smatrao da drutvo ne bi s oduevljenjem
prihvatilo njihovu vezu. Eireen je nedavno proslavila osamnaesti roendan, osjeala
je da niti to nije bilo dovoljno da ga smiri.
Lijeno se okrenula u krevetu znajui da e uskoro uslijediti Mijin poziv. Obeala
je otii s njom na neko obiteljsko okupljanje na koje je Mia pristala ii jedino ako
Eireen ide s njom. Mijina mama nazvala je Eireen te obeala da e joj vikend biti
izuzetno lijep. Okupljanje se odravalo na jednom starom posjedu Mijine tetke koja
je ivjela sama i jednom u nekoliko godina prireivala vikende na koje je bila pozvana
blia i daljnja rodbina. Veina njih druila se samo na tim vikendima te su s
vremenom svi rado stali dolaziti.
Njezin posjed nalazio se negdje na obalnom podruju Kerry, mjestu koje je
Eireen ionako uskoro eljela obii s Marcusom. Obeao joj je vikend jo prije par
mjeseci. Pomislila je kako e moda biti dobro da prije toga istrai teren. Nadala se
da e imati dovoljno vremena za vlastito istraivanje. Mia je znala biti naporna kada
bi joj bilo dosadno, a to je upravo ono to bi se moglo dogoditi i ovaj vikend.
Eireen se javila na mobitel nakon to je Mia zvala, zatim se obukla,
dorukovala na brzinu i mami ostavila poruku. Jo prije tjedan dana njezina mama
razgovarala je s Mijinom i nakon toga pola sata prepriavala taj razgovor. Bila je
fascinirana "kulturom te ene po kojoj je mogla zakljuiti da je cijela obitelj takva".
Stoga je s oduevljenjem pristala da Eireen ide s njima na vikend.

Eireen je sjedila s Mijom u zadnjem dijelu auta sluajui muziku koja se irila
oko njih. Bila je zahvalna na glazbenom ukusu Mijinih roditelja. Mia je naslonjena
spavala, ovo je ipak bilo prerano za nju. Gledajui kroz prozor Eireen je promatrala
izmjene krajolika. Kako su se pribliavali, osjeala je energetsku promjenu, kao da joj
se na podruju trbuha rastvara neka kugla. Nije bila sigurna je li joj ta senzacija
ugodna ili ne, poloila je dlanove na trbuh vizualizirajui bijelu svjetlost kako prodire
unutra i osnauje je.
Skrenuli su na jednu sporednu cestu i tada je gospoa Rosel najavila da se
pribliavaju, iako nikakvog posjeda nije bilo niti na vidiku. Tijekom sporije vonje
otvorili su prozore i auto je ispunio predivan miris mora, biljaka, divljine i slobode.
Osjeaj u Eireeninom trbuhu pojaao se i graniio s laganom boli. Nadala se da ovo
nee prijei u neki vei problem. Dolazila je na imanje puno nepoznatih ljudi i nije
eljela biti smetnja ve samo potpora. Kroz par minuta u daljini su vidjeli imanje,
postajalo je sve vee kako su se pribliavali i Eireen je mogla vidjeti da se zapravo radi
o malom zaseoku, desetak kuica bilo je razbacano tim krajem. Pretpostavila je da
oni idu prema krajnjoj desnoj, to je bilo najvee imanje i najblie opisu koji joj je
gospoa Rosel isprezentirala tijekom puta.
Mia se lijeno rastegnula kraj nje komentirajui kako su ve stigli, spavala je dva
zadnja sata. Vidno uzbuena gospoa Rosel poela je poskakivati na sjedalu govorei
kako osjea da e ovo biti jedan uzbudljiv vikend. Eireen je nastojala smiriti svoju
energiju, trbuh ju je i dalje bolio ali se uz to pojavila i neka nova senzacija, poela je
jasno osjeati energiju jedne muke osobe. Svaki put kada bi ju unutarnjim vidom
vidjela, energija u trbuhu pojaala se. Zapitala se nije li ovaj vikend bio iskreiran s jo
nekim razlogom. Zaustavili su se u dvoritu koje je prethodilo ulazu u imanje,
nekoliko auta ve je bilo sparkirano, a iz imanja je izlazila ena oko koje je Eireen
jasno vidjela svijetleu energiju. Nije se mogla sjetiti kad je zadnji put oko osobe
vidjela toliko energije.
Kad je izala iz auta, ta ena je ostala stajati gledajui u nju. Na trenutak kao da
je vrijeme stalo, zatim se ena pribrala te vrstim korakom krenula prema njoj. Eireen
je bila na rubu nesvjestice, nastojala je smiriti svoju energiju zovui svoje vodstvo.
Bila je zauena to uope nije imala predosjeaj da e se neto dogoditi i to u
ovom trenutku nije mogla proitati energiju te ene. Osjeala se kao da joj je netko
zavezao ruke.
"O, moja draga, ti si pretpostavljam Eireen, prijateljica moje Mie. Tako mi je
drago to si tu, dobrodola!", glas ene bio je melodian i smiruju. Eireen je poela
osjeati kako se smiruje i kako joj poputa i energetski gr u trbuhu, imala je na
trenutak osjeaj da ova ena ima ljekovit utjecaj na nju.
"I imam! Vidjet e! Ja sam Ingrid.", prila joj je i zagrlila ju. Eireen nije bila
sigurna je li prvi dio reenice ta ena rekla na glas ili je Eireen telepatski ula, ali i
jedno i drugo bilo je dovoljno udno. Dok ju je grlila, ena joj je apnula: "Ne brini se,
senzacije e proi, ovo nam je prvi susret pa zato tako burno reagira. Drago mi je to
se napokon sreemo. Kroz vikend bit e prilike za razgovor, sada samo nastoj uivati!"
Nakon toga jo joj je jednom na glas poeljela dobrodolicu te krenula prema Mii.
Eireen je ostala stajati jo par trenutaka. Nikad nije srela nekoga tko ima bilo
kakve sposobnosti sline njezinima. Od ovog vikenda nita nije oekivala i to je
najudnije, nije je pratio nikakav predosjeaj. Nije bila niti sigurna to uope osjea
prema toj eni. Istina je da su se senzacije smirile i da se osjeala ugodno kraj nje, ali
taj nedostatak informacija inio ju je nesigurnom. Krenula je za ostalima prema kui.
Unutranjost kue bila je drugaija od onog to je oekivala. Izvana je izgledala
tipino za taj kraj, nosila je onu starinsku oznaku koja se nije mijenjala puno godina
ve samo odravala. Iznutra je bila potpuno moderno i s ukusom ureena. Bila je
prilagoena potrebama ljudi i nije se nametala. Ve prvim korakom Eireen je osjetila
kao da joj i sama kua eli dobrodolicu. Zajedno s Miom i njezinom sestrinom Katy
dijelila je sobu u potkrovlju. Djevojaki ureenu sobu inila su tri kreveta, tri nona
ormaria, jedan veliki garderobni ormar i pogled koji se prostirao skroz do oceana.
To je bilo i prvi put da je na ovom putovanju ugledala ocean, inio joj se puno
udaljenijim nego to je to bilo ucrtano na mapi koju je sino prouavala. Od kue
prema oceanu sputala se blaga nizbrdica stoga je njihov dupli krovni prozor pruao
najbolji pogled u cijeloj kui.
Katy, neto mlaa od njih, tiho je sjedila na svom krevetu pogledavajui prema
Eireen .
"Katy! Odmah da razjasnimo..to to su te nametnuli nama u sobu ne znai i da
se ti moe nametnuti u nae drutvo. Eireen i ja imamo ionako ve zbukiran
raspored aktivnosti!" Mia se raspremila tako to je sve svoje stvari zajedno s koferom
gurnula pod krevet. Leala je na krevetu grickajui neku travku koju je usput
pokupila. Kosa joj je bila raupana, minka lagano razmazana i inilo se kao da bi
mogla prespavati cijeli vikend.
"Mia!! Kako moe!? Jooj.. oprosti Katy, Mia ponekad zna biti nemogua. Ja
sam Eireen i idem s Miom u razred. Drago mi je to si s nama u sobi i bit e mi drago
da provedemo neko vrijeme zajedno!" Eireen se osjeala bijesno na Miu, pitala se
to je uope i vee za nju, znala je biti tako gruba.
"Joj Eireen, daj ne seri molim te! Nemoj mi tu sada biti pristojna. Onda u ja
zbog toga morati ispatati!" Mia je sjedila na krevetu skidajui glomazne cipele.
"Mia! Ako ti eli biti sadist, budi. Ja ne spadam u taj opis i ne osjeam se tako,
stoga mene izuzmi s tog programa!" Eireen je rijetko kada bila zaista bijesna na Miu,
ali je od prvog dana blieg druenja s njom nauila da se na Mijinu grubost mora i
grubo postaviti, na taj je nain njihova komunikacija bila bez komplikacija.
 Mia je utei nabila slualice na ui, natrag legla i zatvorila oi. Eireen je znala
da na nju ne mora raunati barem naredna dva sata, vjerojatno dok ju gospoa Rosel
sama ne izvue iz kreveta.
Na neki nain to joj je i odgovaralo, eljela je malo istraiti to ju oekuje od
ovog susreta s Ingrid. Pozvala je Katy da joj se pridrui u upoznavanju posjeda.
Njezina energija bila je topla i ugodna i Eireen pomisli kako je sigurno jako draga.

Ruak se odravao u velikom dvoritu iza kue. Stolovi za kojima je sjedilo oko
60 osoba bili su rasporeeni po cijelom dvoritu, dok se u centralnom krunom dijelu
nalazio rotilj i neto poput anka za jelo. Gosti su sa svojim tanjurima dolazili do tog
anka i govorili svoje elje. Hrane je bilo u izobilju, raspoloenje je bilo veliko i
odasvuda su se mogli uti visoki povici, smijeh i dobra volja.
Dok je Mia odspavala svoju rundu, Eireen je uz Katyinu pomo upoznala vei
dio imanja. Usput se upoznavala s ljudima. Iako ona nije spadala u obitelj, to se
uope nije osjetilo. Svi oni tako su se rijetko viali da su svaki put kad bi se
upoznavala nagaali ija je ona ker ili unuka. Nakon nekog vremena prestala je
objanjavati svoje porijeklo i samo se smjekala. Sjela je s Miom, njezinim
roditeljima, bratom gospodina Rosela, njegovom enom i njihovo dvoje male djece.
Katy je otila sjesti za stol sa svojim roditeljima i sada su si povremenom slale
urotnike poglede. Mia je i dalje bila potpuno neraspoloena i pospana te je samo
prigovarala svemu to joj se nalo na putu. Eireen je bila zadivljena koliko strpljenja s
njom imaju njezini roditelji, ona sama uutkala bi je ve odavno. Ovako se samo
nastojala to vie odmaknuti od njezine energije i prigovora.
Katy joj je rekla da po tradiciji predveer svi zajedno idu na plau kraj oceana
gdje se pali velika lomaa. Mnogi iz obitelji su glazbenici pa ostaju do kasno u no
svirajui, pjevajui i pleui. Katy je priznala da je to moda najbolji dio cijelog
okupljanja. Ve sutra se svi polako oprataju jer oni iz udaljenijih krajeva kreu ve
ujutro. Eireen pomisli kako Mia uope ne cijeni sve ono to ima, Eireen je imala svoju
mamu i to je to to se tie obitelji.
"Dragi moji prisutni, mili i dragi!", Ingrid je svojim snanim i zvonkim glasom
nadjaavala amor cijelog dvorita. Polako su svi utihnuli i okrenuli se prema njoj.
"Sretna sam to ste ovdje. elim vam svima jo jednom dobrodolicu. Nadam
se da ste se svi udobno smjestili. Kao i inae oko 18 sati kreemo prema plai, elim
nam svima dobru zabavu. Neka druenje i slubeno pone!" Nakon njenog govora
prolomio se aplauz i oduevljeni usklici.
Eireen je promatrala Ingridinu energiju i uoila da je ona kao u valovima slala
svjetlost okupljenima. Svi su bili podrani u dobrom raspoloenju. Kad je pogledala
prema Mii, vidjela je da ta svjetlost uope nema utjecaja na nju i da Mia sjedi kao u
nekom tamnom energetskom jajetu, no ba kad je pomislila zato je to tako, ula je
svoje duhovno vodstvo: "Sve je stvar izbora. Nitko vam ne moe pomoi ako vi to ne
elite. Veina drugih ljudi ve podsvjesno osjea iscjeljujuu dobrobit ovih okupljanja,
zato svi i dolaze. Mia trenutno bira svoj mrak." Kad ih je eljela dalje pitati o tome,
kraj njihova se stola pojavila Ingrid oko koje su se i dalje irili valovi podrke.
"Eireen, bi li bila toliko ljubazna, molim te, da zajedno s Katy obavi za mene
neto? Nadam se da si pojela?"
"Da, da, jesam... Naravno, bit e mi zadovoljstvo!" Eireen je skoila sa svog
stolca sretna to e moi biti u drutvu s Ingrid, ve je imala sto pitanja.
Katy im se pridruila, krenule su prema najudaljenijem dijelu kue. Eireen je
ve znala da se tamo nalazi privatni Ingridin apartman. U tom dijelu posjeda ona je
boravila, dok je ostali dio vrlo esto iznajmljivala turistima.
Njezin apartman sastojao se od velike prozrane dnevne sobe u kojoj je stajao
i jedan veliki klavir. Iz te sobe moglo se izai na dvorite, udaljeno od onog glavnog u
kojem se trenutno odravalo okupljanje. I kroz zatvorene prozore mogle su uti
glasne povike i pjev aa.
To malo ali do zadnjeg milimetra ureeno dvorite u sebi je sadravalo malu
fontanu, veliko drvo ispod kojeg se nalazila klupa, sjenicu i jedan poploeni dio sa
stolom i stolicama. Kuhinja je bila svijetla, prozrana, s puno zainskog bilja u svakom
kutku.
Ingrid je otvorila i svoju spavau sobu iz koje se prostirao i pogled na veliku
kupaonicu. Sve je bilo jako svijetlo i prozrano, Eireen se osjeala tako ugodno da je
pomislila kako je ovo mjesto arobno i kako Ingrid mora biti sretna to ivi tu.
"I jesam, vjeruj mi.. i jesam. A sada sam jo sretnija to si i ti tu".
Eireen se prenula i preletjela sobom da vidi gdje je Katy.
"Ne brini, poslala sam je da se vrati po neto. eljela sam na trenutak biti s
tobom." Ingrid je sjela na veliki bijeli kau i rukom pozvala Eireen da sjedne pored
nje.
Eireen je ostala stajati.. njezine misli ispraznile su se, a naglas ju je pitala: "Ti
uje ba sve to ja mislim?".
"Samo kad to elim.", boja Ingridina glasa produbila se, a izraz lica bio je
nedokuiv. Eireen je stajala i gledala u nju. Da nije bilo njenog uma koji joj je stvarao
paniku od nepoznate i nenajavljene situacije osjeala bi u ovom trenutku samo
ugodu. Odluila je komunikaciju nastaviti telepatski, kad su to ve mogle.
"Slaem se. A s obzirom da nemamo puno vremena ovako emo i vie toga
iskomunicirati.", s njezinom porukom doao je ponovno onaj svjetlosni podravajui
val i Eireen je u umu vidjela sliku nekog predjela koji joj nije bio poznat. Ugledala je
ensku energiju u bijelom kako stoji pred velikom skupinom bia i alje im svjetlosnu
potporu.
"Vidi me na taj nain jer smo se tako ve druile, na ovim istim prostorima,
prije puno godina. Ali slika koju trenutno prima nije s ovog planeta. To je moja
sposobnost koja nadilazi ove prostore." Ingrid joj je poslala i ostatak slike te je Eireen
vrlo brzo poela dobivati osjeaj prepoznavanja.
Iako u ovom ivotu to prije nije vidjela, osjetila je i znala da gleda u svijet koji
joj je i te kako poznat. Vidjela je sebe u toj skupini bia koji stoje ispred te enske
energije i sada je u potpunosti mogla spoznati njihovu jednotu, ta energija i Ingrid
bile su isto bie. Ingrid je bila posljednja inkarnacija tog svjetlosnog bia.
Eireen je unutar sebe zajedno s prisjeanjem osjeala oputanje i ljubav prema
bliskom biu. Sjetila se da su mnoge ivote provele zajedno i da je njihov rad povezan
i na tim viim razinama.
Ingrid je sjala od zadovoljstva. Osjetila je da se Katy uskoro vraa i nabrzinu je
Eireen poslala emociju ljubavi i da se veselila njihovom ponovnom susretu, dala joj je
savjet i neka ostane u kontaktu s Katy.
"A to je s onom osobom koju vidim otkad smo se pribliili ovom mjestu. Nisam
ga jo ovdje srela." Eireen je takoer osjetila da se Katy pribliava sobi, sada je
njezinu energiju osjeala jo bliom, kao da je bila dio nekog njezinog svijeta kojeg
niti Eireen jo nije bila svjesna.
Ingrid je par trenutaka bila i u vanjskoj i u unutarnjoj tiini, Eireen je osjeala
da promatra tu osobu. Izraz lica bio joj je nedokuiv.
"Strpi se, sve e ti uskoro biti jasnije." Ingrid je ovo rekla na glas i njezin zvonki
i topli glas prenuo je Eireen ba kad je Katy ula u sobu. Bila je uspuhana, trala je
cijelim putem i cijelo joj je lice bilo obliveno sreom. Njezina energija bila je topla i
draga i Eireen je bila sretna to je imala prilike upoznati je. U tom trenutku do nje je
doao Ingridin unutarnji glas: "Tek e saznati koliko."

Tu veer Katy je nastojala zaspati, ali san nikako nije dolazio. Bila je previe
uzbuena i previe nervozna kako e to sutra zavriti. Povuena, tiha i mirna nikad
nije previe dolazila do izraaja. Ni s kim nije niti dijelila svoj unutarnji svijet. Nadala
se da e jednog dana, kad odraste, upoznati ljude slinije sebi i voditi neki zanimljiviji
ivot. Njezina obitelj i njezini prijatelji bili su toliko razliiti od nje; pomno je skrivala
svoj unutarnji svijet i sve ono to je mogla, osjeala, znala.
Ovaj vikend u nju je donosio nemir ve danima, mislila je da je razlog
jednostavno previe bunih ljudi na jednom mjestu. Znala je da e i ponovno biti u
sobi sa svojom sestrinom Miom koja ju je stalno maltretirala, ali trenutak kad je
ugledala Eireen umalo joj je donio nesvjesticu. Odjednom je toliko energije prolo
kroz njeno tijelo, toliko emocija, morala se suzdravati da ne skoi i zagrli je.
Prepoznala ju je, meutim Eireen nju nije, nije mogla shvatiti zbog ega. Bila je
zahvalna Ingrid to ih je na neki nain spojila. Iako nikad otvoreno nisu razgovarale o
tim stvarima, kraj Ingrid se uvijek osjeala kao ono to jest, bez maski, bez glume.
Bilo je dovoljno da razmijene poglede i da "popriaju".
Nikada joj se Ingrid u vezi toga nije obratila osim jednom kad je samo usput
rekla: "Budi strpljiva, sve se uvijek posloi i pokae.". Nakon toga Katy je
svakodnevno tu reenicu sebi ponavljala. U koli, dok su je druga djece zadirkivala ili
dok je skupljala knjige nakon to su ih bacili na pod. Za vrijeme povratka kui dok je
osjeala usamljenost. Doma dok je ruala i boravila sa svojom pretjerano glasnom i
pretjerano povrnom obitelji. Dok je naveer itala ili gledala u zvijezde. Stalno si je
to ponavljala, ali nita se do sada nije dogodilo. U trenutku kad je ugledala Eireen
znala je da je ta reenica stvarno istinita i da e se sve poeti rastvarati.
 Sanjala je. Ali ne kao obino, ovo je bilo poput nekog putovanja. Vidjela je
krajolike koje nije mogla prepoznati na Zemlji, a znala je da postoje. Bia koja su
tamo ivjela bila su drugaija nego na Zemlji, vie eterina, prozranija, svjesno
prisutna.
Meu njima vidjela je Eireen, Ingrid, sebe i jo nekoliko osoba za koje je tada
osjetila da e ih tek upoznati tu na Zemlji. Dok je bila tamo, sve joj je bilo jasno,
osjeala je svoje postojanje i lakou. Nakon buenja bilo joj je potrebno nekoliko
trenutaka da se ponovno spoji sa svim oko sebe pa i svojim tijelom. inilo joj se tako
teko, skueno. Um i razmiljanje tako spori i naporni. Kretanje oteano. Naspram
onog tijela, onog bivanja ovo je bilo poput oklopa.
Prisjetila se veine toga to je vidjela i osjetila, ali ne i svega. Meutim, i to je
bilo dovoljno da u sebi osjeti nadu kakvu nikad u ovom ivotu nije osjetila, neko
veselje i osjeaj sree proeli su njezino bie i ona se na doruak spustila lagana i
sretna.
"O, netko je dobro spavao", Ingrid ju je uz smijeak srela na hodniku. Iz njezina
se pogleda oitavalo prepoznavanje onog to je Katy vidjela tu no. Katy je zastala i
promatrala ju. Iako je Ingrid trenutno izgledala drugaije nego tamo, Katy je mogla
prepoznati njezinu energiju.
"O da, vrlo smo slini, iako smo zatrpani pod ovom osobnou koja jo
funkcionira pod svojim strahovima, egom i konstrukcijama. Bitno se toga osloboditi."
Ingrid ju je promatrala drugaije nego prije, vie se nije skrivala iza smjeka, na
njezinu licu mogla se proitati dubina neega to je Katy sada prepoznavala.
"Ali kako? Kako se toga rjeavamo?" Katyin glas bio je jo malo promukao od
spavanja.
"Pokazat e ti se. Za sada nastoj biti to vie svjesna u svakom trenutku. Budi
budan promatra sa strpljenjem. Budi ono to jesi, ve to je dovoljno." Ingrid ju je
zagrlila te pohitala prema kuhinji. Iz kuhinje je dopirala gomila glasova i Katy je ula
kako Ingrid, na njezin poznati nain ulazi i sve ih pozdravlja, buka se pojaala
ispremijeana sa smijehom. Ingrid je bila u elementu.
U tom trenutku Katy je osjetila da e se par minuta iza nje na stepenicama
pojaviti Eireen. To je bilo prvi put da joj se tako jasno pokazalo. Prvo osjeaj, a onda i
slika Eireen kako silazi po stepenicama. Sjela je odluivi je priekati.
Osjeala je svoje tijelo, bila prisutna onako kako joj je Ingrid savjetovala. Imala
je osjeaj kao da pojaano uje, osjea, kao da joj se maknula neka koprena koja ju je
odvajala prije od svijeta pa sada sve uje jasnije i bolje.
U tom trenutku zauli su se koraci iza nje i Eireen je stigla. Zastala je iza nje
promatrajui je sada drugaije nego juer, izrekavi samo jedno tiho "O!". Katy ju je
samo mirno gledala osjetivi Eireenino polagano prepoznavanje.
"Pa ti svijetli? to ti se desilo od juer? Nita od ovoga to sada vidim i
osjeam za tebe nisam juer osjetila!", Eireen je bila vidno uzbuena. Njezinim
tijelom kolali su razni osjeaji, osjetila ju je kao nekog koga jako dobro poznaje,
nekog s kim je prole ve razne ivote. Bila je potpuno iznenaena kako ju juer
uope nije prepoznala. Sada joj je bila potpuno jasna, kao da je netko maknuo
zavjesu s nje.
"Ja sam tebe prepoznala, ali vidjela sam da me ne vidi.", Katy je ustala, imala
je potrebu zagrliti Eireen, neto to je eljela otkad ju je juer ugledala. Eireen joj je
prila u zagrljaj. Stajale su tako razmjenjujui osjeaje i sjeanje.
Izmeu njih kao da je strujala pria, ne toliko telepatski svjesno, ve kao neka
nesvjesna razmjena sjeanja. Sve to podizalo je jednu veliku koliinu ljubavi i
oputanja.
Katy je spontano poslala Eireen sve ono to je noas vidjela. Osjeala je kako
se Eireen prvo zgrila od iznenaenja i kako se nakon toga poela oputati. "Ovo je
predivno, hvala ti!", Eireen je sada slala svjesno svoje misli i Katy je bila presretna to
se tako mogu uti. "Da, niti ja jo svjesno ni s kim nisam tako komunicirala. Ponekad
me Marcus uje, ne znam kako da to zaustavim jer se on vrlo esto ne zna nositi s
tim." Katy je dobila sliku Marcusa, prepoznala ga je kao jednu od osoba koje je noas
vidjela.
"Vidjela sam i njega noas.", odmakla je Eireen od sebe i promatrala je.
"Njega?!", Eireen je bila vidno iznenaena.
"Da, jasno ga prepoznajem. On se tek mora suoiti s mnogim stvarima. Pun je
strahova i blokada. Jutros mi je Ingrid rekla da moramo na tome raditi i da e mi se
pokazati kako. Za sada treba biti budan promatra sa strpljenjem, kako je ona to
objasnila." Katy se naslonila na zid zatvorenih oiju, u sebi je promatrala Marcusa.
"Zanimljivo. Obino tako jasno sve osjetim, a sada ispada da niti tebe niti njega
nisam prepoznala!" Eireen je i dalje bila potpuno zauena takvim razvojem stvari.

11.

Za to vrijeme Marcus je sjedio u najviem apartmanu hotela "Balziar" u Egiptu,

slijedei svoj pogled koji se gubio u daljini kod crte horizonta. Danima je ve sjedio u
sobi rjeavajui i popunjavajui papire. Za vrijeme ruka koji su mu servirali na terasi
njegova apartmana, davao si je prostor za sanjarenje i odmor. Osjeao je kao da mu
se mozak pregrijava i od brojeva, tablica i od sunca koje je nepodnoljivo peklo u
ovim krajevima. Koliko god esto dolazio, nikad se nije navikao na ovu klimu, svaki
put bi pomislio kako bi bio divno da njegova poslovna putovanja zavravaju recimo
na Aljaski.
U tom trenutku ulo se kucanje na vratima i njegova osobna posluga koja se
bespotrebno sastojala od etiri osobe ula je u sobu. Prva osoba stala je pred njega,
naklonila se i vrlo uslunim glasom pitala je li mu ruak odgovarao. Druga je
premjestila posue sa stola na kojem je ruao na kolica na kojima su i dovezli ruak.
Trea je dola s novim kolicima na kojima se nalazilo pet pladnjeva s pet razliitih
torti. Pokraj toga nalazila su se i tri bokala raznih rashlaenih pia. etvrta je neujno
prola cijelim apartmanom, pospremila krevet iako je bio ve pospremljen,
namjestila jastuke, ispraznila koaru u kojoj su bila dva mala papiria koja je prije
ruka bacio; to je bilo ve drugo pranjenje od jutros.
Nakon to je odabrao kola i rashlaeno pie od ananasa s listiima mente, svo
etvero poredalo se pored njega i pitalo ima li jo kakvih elja. Rekao im je da ne eli
da ga se ometa do naveer i da tanjure od kolaa i ostalo mogu pokupiti kad donesu
veeru. I da mu svakako ostave taj bokal soka na stolu. Ostali su stajati par trenutaka
ne znajui bi li trebalo pristati na takve "besmislene" zahtjeve, a onda su ipak uz
puno naklona i potovanja izali iz sobe.
Svi su oni imali direktivu da mladog gospodina Marcusa usluuju 24 sata
dnevno i nikako im nije bilo jasno zato on to ne eli. Trudili su se najbolje to su
mogli, ali su svejedno osjeali njegovu netrpeljivost.
Za to vrijeme Marcus je jedui kola na terasi razmiljao o besmislenosti tako
velikih hotela koji su imali jedan jedini zadatak, a to je razmaziti jo vie ionako
prebogate goste.
Ovaj hotel bio je u posjedu njegova prijatelja Edwarda koji ga je naslijedio
zajedno s rudnicima i ostatkom bogatstva. Nemajui vremena da svaku naslijeenu
stvar sreuje, samo ga je prepustio odboru koji je upravljao njegovom cijelom
imovinom.
Njegovi pokojni roditelji izuzetno su voljeli luksuz te su ovaj hotel uzdigli na
razinu s kojom se rijetko koji hotel u svijetu mogao nositi. Marcus je odsjeo u sobi u
kojoj su odsjedali samo lanovi obitelji te je i posluga bila posebna.
Sve to skupa bilo je potpuno bespotrebno, jedino to je smatrao dobrim je to
sva ta posluga ima stalan posao i dobru plau, pa ak i kad je soba prazna. Ono to je
volio kod Edwardovih pokojnih roditelja bio je njihov moral. Imali su na tisue ljudi
koji su radili pod okriljem njihovih rudnika, tvornica, hotela i ostalih sitnih poduzea i
svi su oni imali puno bolje radne uvjete od onih u konkurencije.
Uzdahnuo je jedui dalje kola i razmiljajui kako e, kad zavri s poslom,
imati dva dana slobodno prije dogovorenog leta. Moda bi ovaj put mogao otii do
piramida ili do muzeja. Njegova ljubav prema arheologiji i povijesti sada je bila neto
zatrpana papirima i proraunima, ali svejedno se trudio odvajati vrijeme da bi obiao
neko njemu privlano mjesto.

Kroz par dana posao se raistio bre od oekivanog i Marcus je imao tri puna
slobodna dana. Poetkom prvog dana nije bio siguran to bi, ali onda kao da ga je
neka nevidljiva i jaka sila poela zvati prema sjeveru grada, etvrti u kojoj nikad nije
bio i koja je bila poznata po arenim trgovinama punih raznih zaina, hrane, robe
koja je bila dopremljena iz udaljenih krajeva i koju su veinom ene runo izraivale.
To nije bio turistiki kvart i domai su ljudi obino savjetovali da se za etnju
iznajmi neki vodi. Marcus do ovog trenutka nije niti imao neke elje otii tamo, a
sada nije imao ivaca objanjavati svom osoblju kamo eli ii te ekati da mu nau
prikladnog vodia.
Bilo mu je dosta te ponizne ljubaznosti te je odluio sam otii tamo, smatrao je
da ima dovoljno iskustva s putovanjima i domaim ljudima te da e se snai proetati
po ulicama. Nakon toga moe do piramida ili neto slino pa se vratiti na ruak,
pomislio je jer i tako nee tamo imati to raditi vie od sat vremena.
S tim mislima stavio je eir na glavu, obukao laganu jaknu bez koje nije izlazio
van, sunce je previe prilo, te krenuo prema liftu. Na putu do lifta susreo je svoje
osoblje koje je obavijestio da e se vratiti do ruka koji mu mogu serviranog ostaviti
na terasi u dva sata.
Nakon izlaska iz hotela pozvao je taksi te vozau dao uputu. Ovaj se okrenuo
prema njemu i upitao ga hoe li se tamo susresti sa svojim vodiem. Nakon to ga je
Marcus obavijestio da nema vodia, voza ga je odbio odvesti tamo. Nakon kratkog
pregovaranja u kojem je Marcus sveano obeao da e unajmiti vodia im tamo
stignu, krenuli su. Cijelim putem voza nije prestajao priati Marcusu o kvartu u koji
ga je vozio i za koji se znalo da je opasan. "Ne za domae ljude, naravno, ve za
strance kao to ste i vi. Nemate pojma kakve se sve opasnosti tamo za vas mogu
kriti."
Marcus je samo kimao glavom putajui da mu se misli stapaju s pogledom.
Prolazili su pored toliko boja, zvukova, mirisa. Kairo je bio grad s puno vreve, buke,
mirisa i gomile. Pratio je pogledom sve kraj ega su prolazili, osjeajui se kao u
nekom transu.
Nakon to su stigli, voza mu je rekao da prieka u autu dok on nae
pouzdanog vodia. Za to vrijeme Marcus mu je na sjedalu ostavio novanicu od deset
dolara te se iskrao iz auta. Brzo je uletio u prvu uliicu i nastavio dalje. Znao je da ne
bi imalo smisla raspravljati s vozaem, a duboko u sebi osjeao je da eli biti sam.
Nije osjeao strah niti mu je intuicija davala ikakva upozorenja, stoga je smatrao da
e u narednih sat vremena ovdje biti sasvim siguran.

Nakon toga probudio se u maloj sobi s malim prozorom koji je bio otvoren i na
kojem se nalazila posuda sa zainima. Vrata sobe bila su otvorena i on je mogao uti
glasove i osjetiti mirise zbog kojih mu je eludac glasno zakruljio. Preko puta
njegova kreveta nalazila se polica s jednim od onih jednostavnih digitalnih satova koji
prikazuju vrijeme, datum i temperaturu. Temperatura je iznosila 39 stupnjeva, a
datum je bio udaljen tri dana od njegova zadnjeg sjeanja.
Brojevi su mu oduvijek ili odlino pa je u to bio siguran, ali sve od njegova
zadnjeg sjeanja kada je krenuo u etnju do sada bilo mu je mutno. Polagano je sjeo
u krevet osjeajui kako mu se die munina i kako mu se vrti u glavi. U tom trenutku
kroz vrata je provirio mali djeai te otkrivi da je budan uzbueno otrao.
Glasovi su na trenutak utihnuli, a zatim su se koraci poeli pribliavati sobi.
Uao je stariji ovjek dugake brade s tradiocionalnom kapom na glavi. Naklonio mu
se i na savrenom engleskom upitao kako je spavao.
 Marcus ga je promatrao osjeajui kako mu se smanjuje vrtoglavica i kako mu
prestaje biti zlo.
"Nisam siguran niti gdje sam, a kamoli da sam spavao i da li sam se naspavao."
Nije elio biti grub dok ne sazna okolnosti u kojima se nalazi, ali ipak se iz njegova
glasa itala nervoza.
"Bez brige, bez brige, sve e saznati na vrijeme. Ali prvo emo jesti. Moj unuk
e te otpratiti do kupaonice gdje se moe osvjeiti." U tom trenutku onaj isti
djeai uao je u sobu, doao do njegova kreveta, uhvatio ga za ruku te poeo vui
prema vratima.
Marcus je automatski krenuo za njim. U tijelu je osjeao lakou i pomisao na
osvjeenje vodila ga je do kupaonice. Bila je jednostavna kao i soba u kojoj se
probudio. U jednom kutu nalazila se kada kojoj je unutranjost bila ve toliko puta
lakirana da je postala grbava. Kraj kade nalazio se mali stoli s istim runicima od
grubog platna. Na rubu kade u jednoj drvenoj posudici stajao je sapun domae
proizvodnje. Djeai je pokazao na njega i runike te izaao iz kupaonice.
Marcus se umio razmiljajui o hotelu iz kojeg je dolazio. Iako je ova kupaonica
bila potpuna suprotnost onoj raskoi, u njoj se nekako osjeao puno ugodnije.
Osvjeio se i izaao iz kupaonice ispred koje ga je ekao onaj djeai. Ponovno
ga je primio za ruku te odveo do prostorije koja nije imala jedan zid nego samo bijelo
platno navuano preko neke metalne konstrukcije. Po tome je mogao zakljuiti da se
zapravo nalaze na terasi. Na sredini se nalazila debela prostirka, a oko nje puno
raznobojnih jastuia. Zidovi su bili bijele boje i samo na jednom nalazilo se nacrtano
neto poput neke velike mandale.
Nije bio siguran odakle, ali taj crte mu je bio dosta poznat. Sjeo je na jastui.
Osim starijeg gospodina kojeg je ve vidio, ula je i starija gospoa te dvije djevojke i
jedan mladi otprilike njegovih godina. Nitko ga nije pogledao, ponaali su se kao da
on ne postoji u sobi, svatko je sjeo na svoje mjesto i ostao u svojim mislima. U tom
trenutku u sobu su ule dvije ene donosei pune ruke posuda s hranom i sve to
stavile na debelu prostirku izmeu njih. Mirisi su bili intezivni i Marcus je ponovno
osjetio glad i kruljenje u elucu.
Stariji gospodin poeo je mrmljati rijei i svi su pognuli glave u molitvi. Marcus
je instiktivno pognuo glavu, sve skupa inilo mu se bajkovitim. Cijelo vrijeme
nastojao se prisjetiti bilo ega iz protekla tri dana, ali nita, ba nita se nije
pojavljivalo. U tom trenutku molitva je zavrila. "Slobodno se poslui, ti si gost i red
je da krene prvi.", stariji gospodin ga je gledao pogledom koji je u Marcusu budio
mir.
Nesiguran ime treba poeti, kruio je rukom preko zdjela. Iako su mu njihova
jela ve bila dosta poznata, sada nije mogao prepoznati niti jedno. Gospodin je
lagano klimnuo prema svojoj eni i ona je samo rukom pomaknula jednu zdjelu
prema Marcusu. U njoj su se nalazili punjeni paradajzi.
Marcus je zahvalno klimnuo glavom u njezinom smjeru i u ruku uzeo jedan
komad. Na tren je pogledavao gdje su tanjuri, gospoa je shvatila to on trai i samo
mu je pokretom ruke pokazala prema ustima. Komadi nisu bili veliki i sve se jelo
prstima, stavljajui direktno hranu u usta. Marcus je znao da mnogi domai ljudi tako
jedu, ali on je uvijek jeo u hotelima i restoranima.
Jeli su u tiini.. Marcus je nakon prvog komada shvatio da je uasno gladan i
sada je bre nego inae trpao raznu hranu u sebe. Kako i dalje nije ba najbolje
raspoznavao to jede, tako je na trenutke jeo slano, pa kiselo, pa slatko pa ljuto.
Ponekad bi mu se na licu jasno oitavala nelagoda, vidio je da se djevojke i mladi
meusobno pogledavaju suspreui se od smjeakanja. Njemu samom je na trenutke
bilo smjeno, ali i dalje nije znao je li gost ili zarobljenik. Unutar sebe nije osjeao da
mu se dogodilo neto loe ili da se trenuno zbiva neto loe. Odluio je posvetiti se
hrani i ne razmiljati previe o drugim stvarima. Svaki put kad bi pogledao starijeg
gospodina kroz njegovo cijelo tijelo proao bi mir. Do kraja jela osjeao se
preporoeno.
Nakon to su svi pojeli, one iste dvije ene koje su donijele jelo ule su
ponovno u prostoriju. Jedna je nosila bokal s vodom, a druga posudu i ubrus. Po redu
su obile svakoga, pa je tako i Marcus dobio odgovor na pitanje koje mu se vrzmalo
po glavi, u to e obrisati ruke.
Svi su poeli ustajati od stola osim starijeg gospodina koji je negdje iza sebe
izvukao lulu namjetajui se udobnije na jastuke. Dok su ostali izlazili, starija ena
rekla je neto gospodinu na to je on samo klimnuo mirno glavom. Nakon toga
okrenula se prema Marcusu, napravila neki nerazumljivi znak rukom po zraku, izrekla
neto to Marcus nije razumio te izala van.
"Oprosti mojoj eni. Jako je pobona. Nakon 40 godina braka shvatio sam da je
najbolje na sve njezine ludosti samo klimati glavom. Nju to ini sretnom, a meni
omoguava da se ne umaram raspravama." Marcus se utei lagano nasmijeio. U
nekoj drugoj prilici ve bi sto pitanja izlazilo iz njega, ali sada je osjeao energiju mira
kako kola njegovim biem. Znao je da e sve saznati, samo mora biti strpljiv.
"Moje ime je Ammon.", dok je to izgovarao lagano se naklonio to je Marcusu
bilo izuzetno simpatino.
"Moje ime je Marcus, ali nekako imam osjeaj da to znate."
"Da, znam, druimo se ve tri dana." Iako je ova reenica mogla zazvuati
smijeno, u njegovim rijeima nije bilo smijeha, a lice mu je poprimilo dubok izraz.
Marcus je odluio utjeti i ekati.
"Znam da eli odgovore. Ali ne mogu ti ih dati, oni e se pojavljivati u tebi
kroz naredni period. Proao si kroz svojevrsnu inicijaciju, put sjeanja. I ona e ti
davati odgovore kako ih bude trebao." Nakon toga nekoliko minuta bila je tiina i
Marcus je shvatio da Ammon nee priati dalje.
"Posljednje to ja znam je da sam krenuo u obilazak ovog kvarta. Uzeo sam sat
vremena za to. Tri dana nakon toga vi mi govorite da sam proao inicijaciju i da mi
nita ne moete rei?" Osjeao je laganu ljutnju u svom glasu koja se na neki udan
nain sukobljavala s mirom koji je osjeao unutar sebe. Kao da se njegov um i
njegovo cijelo bie sukobljavaju.
 "Da, upravo tako. Tvoj um eli znati odgovore jer bi to bilo normalno i prirodno
za njega. A tvoja unutarnja mudrost ti govori da pusti.
Marcus je gledao u njega irom otvorenih ustiju.
"Vi moete itati moje misli??"
"Ne, ja mogu itati tvoju energiju." Ammon se po prvi put lagano nasmijeio.
"Koja je razlika? Upravo ste odgovorili na ono o emu sam ja razmiljao."
Marcusov ton postao je pomirljviji, Ammon je nevjerojatno smirujue djelovao na
njega.
"I misli su energija. Sve o emu ti misli odraava se u tvojoj enegiji." Ammon
je povukao duboki dim iz lule. Aroma je ispunjavala cijelu prostoriju, nekako slatkasta
i gorkasta istovremeno.
Marcus je utio. Iako mu je sve ovo bilo okantno i osjetio je da bi njegov um
mogao knjigu napisati o svim pitanjima koja mu se pojavljuju na povrini, unutar
njega vladao je mir kakav moda nikad nije osjetio. Kao da je na pravom mjestu u
pravo vrijeme, samo si to nee priznati. utnja je ispunila sobu na neko vrijeme.
"A tu inicijaciju sam ja traio?", morao je dobiti neke odgovore. Sjetio se
Eireen i pomislio kako e joj uope rei gdje je bio i to je radio kad niti on sam ne
zna.
"Bez brige, ona e to sama shvatiti, proitat e iz tvoje energije. Ammon je
ponovno punio lulu.
"Eireen e to proitati iz moje energije.. ali ja ne bih trebao znati o emu se
radi?" Marcus nije bio siguran bi li se vie uope mogao ljutiti. to god da je bilo u toj
inicijaciji, djelovalo je potpuno oputajue. Samo na rubu misli osjetio je brigu kako
e osoblju i svima oko sebe objasniti gdje je bio prola tri dana. Tko zna, moda ga
trae okolo.
"Ne trae te. Nazvao si sam i rekao da te nee biti tri dana te produio svoj let.
Sutra popodne ti je let."
"Aha.", to je bilo sve to je mogao rei, kao da mu je sve to postajalo
normalno. Moda sam na nekim drogama, pomislio je. Moda je ovo sve samo
halucinacija.
Prenuo ga je Ammonov smijeh: "Moda. A moda si se samo probudio iz
tisuljetnog sna." Sad je bio red na Marcusu da se nasmije, meutim smijeh mu je
zamro jer se Ammon vie nije smijao nego ga je vrlo duboko gledao.
"Sve to bih ti sada mogao rei nahranilo bi samo tvoj um i proizvelo puno
pitanja, bespotrebno. To bi bilo isto kao da ti natrpam depove smeem i poaljem te
u etnju. Bit e ti tee hodati, mirisi e te ometati da vidi jasno oko sebe." Polagano
se pridigao na noge. Marcus je isto ustao.
"Bez brige, kad bude potrebno, sve e ti biti jasno. Nastoj to vie oslukivati
svoje osjeaje, sluati svoju intuiciju. Zapisuj svoje snove i kad bude vrijeme, srest
emo se opet."
U sobu je kao po nekom dogovoru uao onaj isti mali djeai. Marcus se
zapitao zato ga nije vidio za vrijeme jela. Pogledao je Ammona oekujui odgovor,
ali ovaj je samo klimnuo: "Baskar e te otpratiti do taksija koji te eka na uglu."
Baskar je doao primivi ga za ruku i Marcus je pomalo nevoljko krenuo za
njim. Na izlazu jo se jednom okrenuo prema Ammonu sjetivi se da ga nije pitao
kako e ga kontaktirati kad ga bude trebao, ali Ammon vie nije bio tu, oigledno je
izaao s druge strane van. Meutim, u tom trenutku u svojoj je glavi vrlo jasno uo
njegov glas: "Kad bude vrijeme, znat e."

12.

Eireen se probudila usred noi osjeajui Marcusa. Ve tri dana nije primila
njegov mail.. Nije bila zabrinuta jer je i dalje osjeala njegovu prisutnost na ovom
planetu, bio je dobro, zapravo inio joj se bolje nego to ga je ikada do sada osjeala.
Stoga joj je bilo jo manje jasno zato se ne javlja.
Sino kad je legla poslala mu je telepatski poruku da joj se javi, nadala se da e
uskoro primiti njegov mail. A sada ovaj san. Leala je pokuavajui se svega sjetiti. To
je bio jedan od onih snova kad je znala da je negdje bila, neto doivjela, samo to joj
je um zamagljivao sjeanje.
Bilo ih je vie, stajali su u krugu. Isprva nikoga nije razaznavala, a onda je
polako prepoznavala Ingrid, Katy, Marcusa.. zatim je osjetila ponovno onu osobu koju
je osjeala kad je bila kod Ingrid, ali je nije srela. inilo joj se da ih ima desetak iako
se broj osoba u krugu na neki udan nain mijenjao.
U tom trenutku Marcus je izaao u sredinu kruga, a kraj njega stvorio se jedan
stariji ovjek. Marcus je podigao ruke ispred sebe dok mu je taj ovjek kojem je u snu
znala ime, ali se sada nije mogla sjetiti, stavio dlan na elo. U tom su trenutku
Marcusove ruke poele svijetliti i oko njih se stvarala neka zelenkasta maglica.
Marcus je podrhtavao, tijelo mu se treslo kao pod laganim udarima struje i ona je
vidjela kako mu se srana akra otvara.
Kroz nju i ostale u krugu poele su probijati neke vrlo jake svjetlosne zrake koje
su se prvo uvijale oko svakog ponaosob, a onda spajale u jedinstvenu zraku koja je
oko Marcusa stvorila spiralu povezujui se s njegovom sranom akrom. Osjeala je
kako mu se radi iscjeljivanje i kako prvo njegova srana akra, a onda i cijelo tijelo
poprimaju neku lakou i protonost.
U tom trenu se probudila..
Osjeala je njegovo postojanje negdje na planetu i nadala se da e se uskoro
javiti ili vratiti, vie od svega eljela ga je zagrliti. Okrenula se na drugu stranu
odluivi se vratiti spavanju, trenutno joj se to inilo najboljom opcija s najmanje
briga. Nekoliko trenutaka nakon toga utonula je u san.
 Katy je sjedila za stolom piui u mislima Eireen pismo, nadala se da bi ju
Eireen mogla uti i javiti se. Nikad jo ni s kim nije komunicirala na ovaj nain,
meutim sad nije osjeala takvu povezanost meu njima kao kad su stajale jedna
kraj druge pa samim tim nije osjeala prolaznost misli niti mogunost telepatije.
Pitala se zbog ega je to tako, zbog ega im takav nain razgovora nije omoguen na
svakodnevnoj bazi.
Iz tih razmiljanja prekinula ju je zvonjava mobitela, na ekranu je pisalo
Eireennino ime.. Katy se zadovoljno osmjehnula i javila, "Hej!"
"Ti to mene zove ili sam umislila?", Eireennin glas zvuao je nekako pospano.
"Pa pisala sam ti u glavi pismo u nadi da e ga dobiti, ali nisam te osjeala
onako kao kad smo stajale jedna kraj druge pa nisam dobivala niti tvoje misli. Zato?
ula si me?"
"Nisam, ali sam najednom dobila snaan poriv da te nazovem i osjeaj da me
treba.", Eireen je ovu reenicu izrekla zijevajui i gutajui svaki drugi slog.
"Nisi se naspavala? Nije niti udo kada smo bile tako zaposlene noas.", Katy
se smijuljila. Na trenutak tiina je bila znaajna, a onda Eireennin glas, "Sjea se? Ja
se ne mogu dobro svega sjetiti.."
"Da, sjeam se svega. Takve stvari esto mi se nou zbivaju, ali obino ne
poznam ljude s kojima radim niti kojima se radi. Nekoliko puta sam i ja bila u sredini
kruga. Ba si sada razmiljam kako to da nisam odmah skuila da si i ti u tim
krugovima.", Katy vrlo uzbueno izbacivala rijei jednu za drugom. Eireen je utjela.
Nije bila sigurna to da uope misli o svim ovim zadnjim dogaajima. Na trenutke se
osjeala kao da ju je netko promukao i ostavio.
"E sada ujem to misli.. opet te osjeam na onaj nain kao kad smo stajale
jedna kraj druge. Ako sam dobro shvatila, ovo sve ti je novo?", Katy je malo smirila
svoj ton jer je osjetila laganu zbunjenost kod prijateljice.
"Pa ovo sve da.. donedavno nisam znala nikoga tko moe ono to ja mogu, a
sada znam i tebe i Ingrid.. ovo s Marcusom.. pa onda svi ti ljudi u krugu.. da, moglo bi
se rei da sam zbunjena. Nije mi jasno zato mi to sada nije sve jasno." Eireen se
osjeala kao da ima rupe u sjeanju koje pokuava popuniti zdravom logikom.
"Pa zna da te stvari nisu logine, pusti.. bude ti se sve posloilo. Ja sam sretna
to smo se sreli, ekala sam trenutak kada u poeti sretati ljude slinije sebi, mislim
da se to sada poinje dogaati.", u pozadini iza Katy uo se neki glas. "Oprosti,
moram ii, ve sam trebala sii na doruak. Nazvat u te kasnije ili kad ti ve bude
odgovaralo. I da, nemoj brinuti, Marcus je dobro, ono to mu se noas dogodilo
mislim da e biti presudno za njegovo otvaranje. Ok, javim ti se... puse." Katy se
pozdravila ostavljajui Eireen s njezinim mislima.
Do sada je bila sretna to moe uope ikakve stvari podijeliti s Marcusom.
Nikad kod njega nije osjetila skrivene mogunosti koje bi se sada trebale otvoriti.
Nevjerojatno jako ga je eljela to prije uti, vidjeti, zagrliti i osjetiti.. S tim mislima se
i ona spustila na doruak.
U kuhinji su je doekale palainke i majina poruka da je voli. Radila je od est i
Eireen je s ljubavlju razmiljala o njoj i njezinim nastojanjima da brine o svojoj keri
iako je od jutra do veeri radila. Sjela je jesti razmiljajui to e nakon toga. Zadae
je imala malo, bio je vikend, Marcusa nije bilo i ona se osjeala pomalo izgubljeno.
Nakon doruka uzela je knjigu i otila u vrt, odluivi itati i tako ubiti vrijeme do
njegovog javljanja.
Nakon otprilike pola sata ula je kucanje s prednje strane. Skoivi sa stolice
potrala je prema vratima razmiljajui je li to Marcus, sjetivi se ispred vrata da on
nikad ne dolazi i da je to onda moda potar.
Nakon to je otvorila, ostala je stajati kao ukopana. Ispred nje stajao je
sveenik iz crkve u koju je njezina mama redovito zalazila, a iza njega stajao je njezin
otac. Sveenik se nasmijeio svojim najusiljenijim smijekom: "O Eireen, draga moja,
tebe ve dugo nisam vidio!"
Eireen je osjetila gr u elucu i laganu jezu koja joj je prolazila po leima.
Nikada joj se nije svidio, ali nikada joj se prije nije niti tako obraao. Klimnula je
glavom bez mogunosti da neto kae, mozak joj je radio kao navijen.
Stajali su tako nekoliko trenutaka, a onda ju je sveenik pitao hoe li ga pustiti
unutra. U tom trenutku njezin otac pojaao je svoju energiju i vrlo jasno mahao
glavom da ga ne puta, unutar sebe ula je njegov glas: "Rijei ga se, ne putaj ga
unutra."
Razmiljala je to najbolje rei te izrekla: "Mama nije doma, radi od est."
"O duo, znam to, nisam doao tvojoj mami, doao sam malo popriati s tobom.
Tvoja mama kae kako ima jako puno obveza u koli i kako zbog toga ne stigne
previe doi u crkvu. Ali Bog je svuda i rekao mi je da te posjetim i da ti pomognem
rijeiti probleme s kojima se sada susree. Znam da ide u novu kolu, to je sigurno
jako traumatino, bitno je imati s nekim popriati.", njegov glas bio je umilan, ali oko
njega se irila neka tamna energija i Eireen je imala osjeaj kao da joj netko stie
ruke oko vrata i govori kako bi ga trebala pustiti unutra. U ovom ivotu jo nikad nije
osjetila takvu nelagodu i strah i to se jasno oitovalo na njezinu licu.
"O draga moja Eireen, pa zar se ti mene boji? Ja samo malo elim pomoi
tvom biu da nae ispravan put.", njegov je glas postajao pomalo nestrpljiv te se
poeo premjetati s noge na nogu. "Najbolje da uemo u kuu, neemo ovdje valjda
ostati i raspravljati.", rekavi to, krenuo je prema vratima.
U tom trenutku Eireen se izmakla te zakoraknula prema cesti ispustivi jedno
glasno "Ne!". Nije bila sigurna kako se to dogodilo, njezino tijelo, njezin um, sami su
reagirali. Ve je tolika panika tekla njezinim tijelom da se naoigled poela tresti...
Sveenik je purpurnog lica stajao na vratima. Osjetila je njegov bijes, ljutnju,
na trenutke kroz glavu su joj prole slike koje su bile njegove. Te slike sadravale su
pohotu, energije tako niske da joj se zavrtilo u glavi. Bijes i gnjev izlazio je iz svake
njegove pore. "Ti mala bestidnice, misli da sa mnom tako moe razgovarati. Ulazi
unutra." Ovo je bio njegov pokuaj da zastraivanjem dobije ono to je elio.
"Ako sada odete, neu rei mami da ste dolazili!", rekla je ono to joj je otac
rekao da kae. Slao joj je smirenje, osjeala je njegovu podrku.
 Stajali su tako nekoliko trenutaka gledajui se. Sveenik je udahnuo i izdahnuo
nastojei se pribrati. Ponovno je navukao na sebe ljubazan izgled, nadao se da jo
ima anse i da bi ju mogao privoljeti na neki miliji nain. "Draga moja, pa zato se ti
mene boji? Ta samo ti elim pomoi.." Napravio je korak prema njoj i Eireen se
ponovno ukoila, tako je jako osjeala njegovu seksualnu energiju da joj je ponovno
postajalo zlo.
"Ako ne otiete istog trena, poet u urlati. Jako dobro znam kako vi meni
elite pomoi. Takvu pomo ne trebam!" Stajala je ispred njega s nekom snagom koja
se unutar nje poela buditi.
Ostao je kao zakopan. Ispoetka je htio proturjeiti, ali neto je na njezinu licu
govorilo da to nema smisla. "Misli da su ti balavci s kojima se vuete okolo bolji od
Bojeg sluge. Kroz mene osjetila bi samog Boga, zar to nije najljepi poklon koji ti
netko moe dati?" Njegovo lice je bilo bezizraajno, Eireen je osjeala kako on to
stvarno misli.
Kroz nju su poele prolaziti slike za koje nije znala jesu li dio njegova sadanjeg
ivota ili nekog prolog. Vidjela je malog djeaka kako ulazi u prostoriju, starijeg
mukarca kako rastvara svoju halju. Nakon toga vidjela je tu scenu koja se ponavljala
godinama, sve dok taj mali djeak nije postao veliki. U sebi je nosio reenice koje mu
je taj mukarac govorio cijelo njegovo odrastanje.. i sada je znao kako e dalje iriti
Boga meu ljudima. Kako e im pomoi da ga osjete. Jedino to je on to elio proiri
meu enama. Smatrao je kako i njima netko to mora pokazati. Stoga je bio izuzetno
ljut jer ona to nije dopustila, a on je bio spreman pomoi.
Nakon ovih slika, ljutnja prema njemu se smanjila, ali Eireen je i dalje osjeala
gaenje i odbojnost.
"Ne trebate to raditi. Nisu to trebali niti vama raditi. To je nasilje nad enama."
Znala je da nema nikakvog smisla to govoriti jer njegova ludost prerasla je njega
samog i ovaj ivot nee moi iskoristiti da to zaustavi. Osjetila je kako bi se mogla
saaliti nad njim da nisu neke druge okolnosti i da joj svejedno nije jo uvijek zlo od
svega to je vidjela i osjetila.
On je nekoliko trenutaka samo stajao i utio. U svojoj glavi vrtio je mogunosti
kako bi ju jo mogao nagovoriti da ue unutra. Osjeao je veliki poriv da ju spoji s
Bogom. Ali znao je isto tako da mu esto to nije uspijevalo, pogotovo s mlaim
enama i curicama, imale su u sebi taj bunt. Odluio je odustati, barem za sada.
"Bit e ti ao!", s tim rijeima krenuo je prema ploniku, bez osvrtanja.
Eireen je sjela na stepenice pod navalom adrenalina. Njezin otac bio je kraj nje
i dalje joj aljui podrku. Sveenik je bio izuzetno krupan ovjek, njegova fizika
snaga vjerojatno bi mu omoguila da uini ono zbog ega je doao i Eireen je unutar
sebe osjeala ponovne navale straha. Ali i zahvalnost ocu.
"Nisi trebala ovo iskustvo, zato sam te doao upozoriti. Znam da ga ionako ne
bi pustila unutra, da bi osjetila tu njegovu ludost. Ali elio sam ti biti potpora.", njezin
otac stajao je ispred nje spremajui se na odlazak.
"Hvala ti tata!", bilo je jedino to je mogla izustiti u ovom trenutku.
 13

Marcus je sjedio i ekao svoj let. Vip ekaonica za koju je imao propusnicu bila
je zapravo mini grad koji je svojim bogatim i razmaenim klijentima nudio gotovo sve.
Sjedio je u prostoriji koja je bila natkrivena staklenom kupolom i bijelom
tendom koja je proputala taman toliko sunca da ne bude peen na ovim visokim
temperaturama. S drvenih lukova koji su se nadvirivali nad svaki stol bio je privren
drveni ventilator koji je davao dovoljno vjetra da se osoba za stolom osjea ugodno.
Nalazio se na vrhu zgrade s koje se pruao pogled na pistu, avione koji su slijetali i
uzlijetali i na gomilu pomonog osoblja koje je usluivalo te iste avione. Po njihovim
uznojenim licima i ponekad tekim pokretima znao je koliko je trenutno vrue.
Njegova izolacija na ovom mjestu od trenutnih vremenskih prilika
omoguavala mu je da bude u neto dubljem kontaktu sa sobom nego to bi to bilo
da se nalazio u klasinoj ekaonici s gomilom ljudi. Barem neto dobro od tih silnih
novaca, pomislio je.
U tom trenutku konobar mu je donio novu au svjee, rashlaene, cijeene
narane s listiima mente. Uzevi au u ruku sjetio se jueranjeg obroka kod
Ammona, jo uvijek je osjeao lagano peckanje po ustima. Svi oni silni zaini ostavili
su traga u njegovu tijelu, dok je ulazak Ammona u njegov ivot ostavio pukotinu koju
je bilo nemogue zatvoriti.
Nije se nikako niega mogao sjetiti, kao da nije postojao ta tri dana i da mu na
recepciji hotela nisu potvrdili njegovu odsutnost od tri dana, pomislio bi da je krivo
zapamtio vrijeme odlaska.
Tri dana. Za njegov analitiki um to je bilo ravno ludosti. I dalje je razmiljao je
li mogue da Ammon nije onakav kakvim se predstavlja i da je zapravo to bila neka
vrsta otmice. Ali na bilo kakve pokuaje njegova uma da ide u tom pravcu, intuicija bi
vrisnula do takve mjere da bi se um stiao i narednih par minuta utio.
Na neki udan nain osjeao je Ammonovu prisutnost i stalno je bio spreman
da u svojoj glavi ponovno uje njegov glas, ak je to i prieljkivao, ali od juer se nita
novo nije dogaalo.
Nakon to se vratio u hotel, odgovorio je na neke mailove, izmeu ostalog i na
panini Eireenin mail. Poslao je izvjetaje, otuirao se, veerao, naspavao i evo ga
sada gdje sjedi kao da se nita nije dogodilo. Kao da mu ne nedostaju tri dana
njegova ivota i kao da svojim uima ili kako god bi ve to mogao nazvati nije uo
Ammona u svojoj glavi.
Taj dio je moda i najvie umarao njegov um. Telepatija je bilo neto o emu je
sluao od Eireen, ak je i doivio to isto od nje. Ali s vremenom se uvjerio da su njih
dvoje toliko povezani da si jednostavno prenesu energiju, to mu je postalo neto
sasvim normalno. A sada ovo, neki nepoznat ovjek, za kojeg ve sada osjea kao da
ga pozna cijeli ivot, razgovarao je s njim telepatski kao da je to neto sasvim
normalno.
Iako je znao da e Eireen imati neke odgovore spremne za njega, nije bio
siguran bi li se tome veselio ili ne. Kao da se nalazi pred nekim vratima za koja nije
bio siguran eli li ih otvoriti, jer nakon toga vie nita nee biti isto, a on nije bio
siguran je li spreman na to ili ne. Iz zvunika se zauo poziv za njegov let. Konobar
mu je priao s raunom, predao mu je svoju vip karticu, zahvalio se, pokupio stvari i
krenuo. Ovo e biti jedan dugaak let, nadao se da e ga prespavati i da e nakon
toga biti barem malo pametniji ili svjesniji, bilo to od toga.

Ingrid je sjedila u svom vrtu nastojei se dovoljno umiriti kako bi se spojila sa

svojim biem. Neki to zovu meditacijom, njoj je to bio ritual koji je bio prirodniji od
veine drugih koje radi svaki dan, kao to je umivanje, pranje zubi, tuiranje. Ovo je
bilo neto to ju je dovodilo u najdublji kontakt sa samom sobom i omoguivalo joj
da se dovoljno pribere kako bi nastavila dan. Kao da je baterija koja se sama na sebe
puni kad na to obrati dovoljno pozornosti.
Od jutros dolazila joj je Eireen u misli. Isprva nije previe obraala panju, no
sad je ve osjeala zabrinutost. Dok je bila u vlastitoj tiini, nastojala je osjetiti i
dobiti odgovor zato osjea tu brigu, osjetila je neku tamnu energiju oko Eireen te
vidjela mogue opasnosti. Drala je u ruci telefon razmiljajui je li bolje nazvati Katy
i traiti Eireenin broj ili Miu. Odluila se za Katy iako bi ju radije zaobila, poznavajui
je znala je da e dobiti mnoga pitanja. Tako je i bilo, im se Katy javila osjetila je da
neto nije uredu.
"Ne, sve je u redu, samo ju elim malo uti." Ingrid je znala da loe lae.
Nekoliko trenutaka vladala je tiina. Osjetila je kako Katy nastoji osjetiti, a onda je
popustila.
"Ok, neu ispitivati iako jasno osjeam da se neto zbiva. Pogotovo nakon sna
prole noi. udi me samo to mi ne eli nita rei..." Katy je nastojala zadrati
pomirljiv ton, ali Ingrid je osjeala njezino razoaranje.
"Sve e saznati kad bude vrijeme. Jednostavno te ne elim sada optereivati
nekim stvarima, bilo bi to za tebe kontraproduktivno." Ingrid je nakon toga zapisala
Eireenin broj, zahvalila joj se te poklopila. Nekoliko trenutaka sjedila je u tiini,
smiljajui to e rei Eireen. Ako ju je Katy tako dobro proitala, znala je da e kod
Eireen to biti jo oitije.
im se Eireen javila, znala je da se neto ve i poelo zbivati. Eireen je nakon
prvih reenica uvoda kroz pla opisala jutronji susret sa sveenikom. Osjeala se
udno nakon toga, Marcus nije bio tu, nije eljela uznemiravati Katy, mama se jo nije
vratila s posla i poznati joj je glas na telefonu izmamio pla, kao da otputa jutronji
stres.
Ingrid je sluala njezinu priu zaklopljenih oiju, istovremeno je promatrala
energije i sve to se pri tom dogaalo. Jasno je vidjela tu tamnu energiju koja je na
taj nain pokuala doi do Eireen. Kraj nje je vidjela njezino duhovno vodstvo i
njezinog tatu, svi skupa tvorili su jaki tit i Eireen je ovaj put bila sigurna.
"Draga moja, ne brini, sve e biti u redu. Poelo je ranije nego sam to
oekivala, ali to ne znai da mi ne moemo ii dalje po planu." Ingrid je govorila
sladunjavo znajui kakvu e reakciju dobiti s druge strane.
"Nita ne razumijem, o emu ti pria?" Eireen je prestala plakati te se na neki
nain vie usredotoila na trenutak, to je i bio Ingridin cilj.
"Kao prvo, bitno je da ostane usredotoena na svoju snagu i sebe. Ovo je
samo poetak. Zatim je bitno da se naemo i malo popriamo, uskoro e se poeti
zbivati puno neobjanjivih stvari. Moda bi bilo najbolje da doe do mene na par
dana, znam da su poeli praznici." Ingrid je iz sebe poela slati energiju podrke,
snage, prisutnosti, osjeala je kako se spaja s vlastitim bitkom.
"Hm, nisam sigurna kako to izvesti, to da kaem mami kamo idem? A i Marcus
bi se trebao uskoro vratiti."
"Moe rei mami da ide k meni, da si me upoznala proli put i da sam ti rekla
da moe doi kad god poeli. Da sam stara, jadna i usamljena ena koja voli i treba
drutvo." Rekla je to tako nemonim glasom da se Eireen morala nasmijati.
Ako je itko bio daleko od tog opisa onda je to sigurno bila Ingrid.
"Ok, razgovarat u u s mamom i nazvati te naveer. Sutra bih mogla doi
autobusom." Eireen je unutar sebe osjeala da mora ii, jedan dio nje kao da je ve
putovao tamo. Osjeala je da je taj kraj zove. Ponovno je unutar sebe vidjela neiju
priliku. Osjetila je srce kako joj uzbueno tue.
"Ok, ujemo se onda naveer. Budi svoja, budi jaka, budi svjesna sebe!" Eireen
je ostala stajati sa slualicom u ruci, pokuavajui jo neto osjetiti, ali kako je Ingrid
poklopila, sve je nestalo.
Znala je da treba ii i znala je da e je mama pustiti. Priala je mami o Ingrid,
bila je oduevljena njome. Naravno, izostavila je sve dijelove koje mama ne bi
razumjela i zadrala se samo na predivnoj osobi, predivnoj kui i elji da ponovno
ode tamo.
Eireen je otila do laptopa te poela pisati Marcusu mail, no koliko god se
veselila to e se uskoro vidjeti, osjetila je da je ovo neto vanije, kao da je ovo
vano i za njega, samo nije razumjela zato.

Idue jutro njezin kofer bio je spreman, brzo je sila u prizemlje, taksi je ve
stajao pred kuom.
"Sigurno ne eli da idem s tobom do autobusa?", mama joj je pruila kutiju sa
sendviem, keksima i vodom.
"Ne mama, stvarno nema potrebe da se vozi simo tamo i jo jednom plaa
taksi." Eireen ju je brzo zagrlila, uzela kutiju zahvalivi se te otrala do taksija. Nakon
to su krenuli, mahnula je mami jo jednom osjeajui kako joj uzbuenje raste sa
svakim prijeenim kilometrom.
Put je trajao dva sata i bio je ugodan, autobus je bio poluprazan, bila je upaljena
lagana klima te je bilo dovoljno zraka. Krajolik je bio zanimljiv i skoro cijelo putovanje
Eireen je sa zanimanjem gledala kroz prozor. Nastojala se dovoljno opustiti,
prepustiti trenutku i osjeati sebe. Neko vrijeme osjeala je duboki mir, a onda se
ponovno sjetila jueranjeg dogaaja i hladni srsi proli su po njezinu vratu.
Nastojala je te slike izbaciti iz glave te se prepustiti prirodi oko sebe, osjeala je kao
da rukama odguruje neki nevidljivi zid koji se prijeti na nju uruiti.
Ingrid ju je doekala na stanici u bijelim lanenim hlaama, zelenoj tunici i
naranastom alu, bila je poput cvijeta koji je tu odluio izrasti. Eireen ju je
oduevljeno zagrlila. Uzele su torbu, sjele u auto te krenule prema imanju. Cijelim
putem Ingrid je priala o raznim stvarima vezanim za kraj. Bila je poput male
enciklopedije ovdanjih dogaaja, ljudi, mjesta. Eireen je sluala sa zanimanjem,
osjeajui da nije zbog toga ovdje, nije dola samo na odmor, ali je isto tako znala da
Ingrid nije trenutno spremna govoriti o tome. Stoga se nastojala to vie opustiti,
prepustiti.
Ingridine prie bile su zanimljve i Eireen je osjeala kako se sve vie i vie
udaljuje od svog ivota, od jueranjeg dogaaja i svih briga koje su je muile do
tada. Ingrid joj je sada izgledala poput neke arobnice koja ju je zaarala i umirila. U
tom trenutku imala je osjeaj da ju je Ingrid ula jer je usred neke prie o mjesnom
samostanu i ruevinama koje tamo stoje ve petsto godina, Ingrid zatitrao smjeak
na usnama. Eireen pomisli kako mora paziti to misli. Ingrid je ponovila smjeak te
nastavila priati.

14

Trenutak kad je Peter izaao iz autobusa, bio je trenutak kad se po prvi put u
njegovu umu stvorila slika te djevojke. Energetski udarac koji je proao njegovim
trbuhom i lagana vrtoglavica skoro su ga sruili na pod. Stajao je tako par trenutaka,
dok su njegovi razredni kolege prolazili oko njega pospano se budei i rasteui.
Nastojao je oslukivati hoe li uti svog uitelja, je li ovo neka poruka, ali vie
se nita nije zbivalo. Odluio je ostati budan za sve to se moe dogoditi te krenuo s
ostalima prema malom hotelu ispred kojeg su se sparkirali i u kojem e provesti
narednih tjedan dana.
Hotel je bio mali ali ugodno ureen, u sobi je bio s njih troje i ve sada je znao
da spavanje nee biti mogue, svi su bili toliko uzbueni da je energija punila sobu
poput manje elektrane. Dobili su slobodno ostatak popodneva, planirali su nai
trgovinu te se opiti na oblinjoj plai. Odbio ih je i rekao da e krenuti u etnju,
prozvali su ga luzerom.
Na pultu recepcije uzeo je kartu toga kraja te krenuo, odluio je slijediti intuiciju i
samo etati, kartu je uzeo za sluaj da se izgubi na povratku.
Dan je bio vrlo ugodan, bez oblaka, jedan od rijetkih za ovaj kraj, barem koliko
je on proitao u priruniku. Puhao je lagani povjetarac i njegove nosnice ispunio je
miris mora. Osjeao je kako mu se tijelo regenerira i kako energija poinje jae kolati
njegovim tijelom, pomislio je kako osjea i neko udno uzbuenje, vrlo slino kako se
znao osjeati pred neki test. Vjerojatno je od putovanja, nakon etnje bit e
oputeniji, pomislio je i krenuo desno od hotela, pratei neku pomalo zaraslu stazu.
Osjeao je da treba krenuti tim putem, u tom trenutku ponovno je dobio viziju
djevojke kao i energetski udarac u trbuh. Ovaj put vizija je donijela i osjeaj tuge,
suze su skoro krenule niz njegovo lice, postao je zbunjen. Osjeao je da se neto
dogaa, kao da se neto pribliava i kao da njegovo tijelo reagira na te podraaje dok
um nita ne razumije. Lagano je udahnuo, izdahnuo i krenuo stazom. Neki dio
njegove intuicije govorio mu je da je najbolje hodati i ne razmiljati previe.

To jutro Eireen se probudila s osjeajem nervoze i gra u trbuhu. I noas je

prisustvovala tom krugu, ovaj put u krug je ula njoj nepoznata osoba. Meutim,
tijekom irenja energije, osjetila je da je to osoba iji lik ve neko vrijeme vidi i
oekuje. Istovremeno je osjetila ljubav, prepoznavanje ali i beskrajnu tugu; to ju je
toliko pogodilo da se probudila i desetak minuta plakala. Nakon nekog vremena
uspjela je zaspati, ali snovi koje je nakon toga sanjala bili su puni nekog komara
kojeg se ujutro nije sjeala.
Nadala se da e za dorukom moi razgovarati s Ingrid te ju pitati za miljenje,
ali nakon to je sila u kuhinju zatekla je poruku u kojoj je Ingrid obavjetava da je
otila u nabavku i da ju ne eka s dorukom. Eireen je sjela, pojela komadi tosta s
demom, popila malo aja te se spremila za etnju. I dalje je osjeala veliku nervozu
te se nadala da e etnja djelovati relaksirajue.

U trenutku kad ju je ugledao, kroz njegovo cijelo tijelo proao je neki

energetski gr, poput udara struje. Ostao je stajati nepomino poput kamena,
disanje se zaustavilo, a usporedo je u sebi gledao viziju ene na nekoj litici koja se
netom nakon toga baca u more.
U tom trenutku i Eireen je ugledala njega. To je bio trenutak kad se vizija osobe
koju je vidjela u posljednje vrijeme i koja je noas bila u krugu manifestirala pred
njom. To je bio trenutak kad je njezino cijelo tijelo dolo u osjeaj smrznutosti i kad
joj je bol prola cijelim tijelom. Osjetila je suze kako klize niz njezino lice i ula je
vlastiti jauk.
Stajali su tako i gledali se, vizije su se nastavile. U njegovoj je ena s litice sada
prolazila kraj njega i smijeila mu se, osjeao je ljubav. Nakon toga ena je drala u
ruci dijete i ono je prualo ruke prema njemu. Zatim ponovno ta ena koja se baca s
litice.
U njezinoj viziji nalazio se mukarac koji je cijepao drva, zatim mukarac kojem
je pomagala izuti velike i teke izme, zatim mukarac koji ju grli i govori joj da je voli.
Nakon toga vie nita nije vidjela, samo je osjeala bol koja je parala svaki dio njezina
bia.
Prolo je nekoliko minuta od susreta. I jedno i drugo pokuavalo se sabrati,
nastojei maknuti misli i staviti se u trenutak, ali vizije su i dalje tekle, pojaavajui se
i remetei njihove misli.
"Ovo je udno.", Peter je prvi uspio progovoriti.
Eireen je samo klimnula glavom, nije bila sigurna bi li ita mogla izgovoriti,
nastojala je unutar sebe doi do smirenja i do kontakta sa svojim vodstvom, ali nita
se nije dogaalo.
Peter se pomaknuo nekoliko koraka prema njoj tako da su stajali vrlo blizu
jedno drugom. Energija koja je kolala izmeu njih bila je ista ljubav, bliskost, strast,
enja, sve to pojaavalo se iz trenutka u trenutak.
Eireen je zatvorila oi nastojei osjetiti o emu se radi, bol se smirila, ali vizije
tog mukarca i dalje su se redale. Ponovno je otvorila oi, Peter ju je promatrao,
njegove oi bile su oi tog mukarca, ali ljubav je bila dio prolosti. Sada je osjeala
samo bliskost.
"Mislim da smo naglo otvorili proli ivot.", glas joj je bio hrapav.
"Osjetio sam tvoj lik prije sat vremena, kada sam stigao ovamo.", Peter se
polako poeo smirivati.
"Ja tebe osjeam ve neko vrijeme, noas, kad si bio u krugu, osjetila sam bol
kao i sada kad sam te vidjela, to me probudilo.", Eireen se i dalje osjeala smeteno.
"Noas kada sam bio u krugu?!"
"Da.. oprosti.. malo sam nepovezana.. to je san.. zapravo nije.. zapravo niti
meni jo nije jasno to je. Ali da, tada sam te vidjela i osjetila tu bol." Eireen je
nastojala zadobiti smirenost u svom tijelu.
" Ovo je definitivno jako udno, ali vjerujem da e se razjasniti." Peter je
najvie bio smeten koliinom ljubavi koja se podigla unutar njega. Jo nikada nije
prema nekome tako neto osjeao, a niti je bio zaljubljen. Nije bio siguran koji su to
sve osjeaji koji ga sada proimaju, ali jasno je osjeao ljubav, bliskost i veliku elju da
je zagrli.
U tom trenutku Eireen je prila i zagrlila ga. Peter je ovio ruke oko nje i ljubav
koju je osjeao rasprsnula se poput praine uokolo njih, osjeao je kao da stoje u
nekom balonu. Izmeu njih prolazila je energija i kao da su razgovarali na nekoj
potpuno novoj razini koju niti telepatija nije mogla spoznati. Stajali su, putajui toj
energiji da ih grli, prolazile su minute, vrijeme je stalo.

Eireen se prva odmaknula, osjeala je da bi on mogao jo satima tako stajati ali

ona je trebala prostor za sebe. Sve ovo bilo je toliko ugodno koliko i pomalo
zastraujue, kao da se cijeli val energije slio na njih, mijeajui sve ono to su sada i
sve to su bili.
Dok su se grlili, vizije su tekle, ali su osjeaji pomalo dolazili na svoje mjesto.
On je bio njezina bliska dua, netko s kim je doivjela mnoge ivote, ali i netko s kim
je naglo prekinula jedan ivot. Sada su imali priliku to razrijeiti, samo jo nije znala
kako.
Ljubav koju je on osjeao, osjeala je i ona, samo po njegovoj energiji vidjela je
da joj se on preputa dok ju je ona unutar sebe jasno razabirala, tu nekadanju ljubav
kao sadanji osjeaj bliskosti.
"I dalje mi nita nije jasno, ali mogu ti rei da je ovo bio najdivniji zagrljaj koji
sam imao u ovom ivotu." Peter je sjajio kao novogodinja jelka. Osjeaj
zaljubljenosti polako je prelazio njegovim licem. Njegovo mlado tijelo u kratkom
vremenu doivjelo je toliko uzbuenja da se on nije mogao drugaije s time nositi
osim da se preputa i osjea.
Eireen je samo klimnula glavom i lagano se nasmijeila. Okrenula se prema
moru nastojei doi u neki mir, ponovno je osjeala sebe, svoj ivot, prisutnost svog
vodstva. Znala je da pitanja ne bi bila korisna, odgovori bi izostali i njihovo
objanjenje bilo bi prepusti se. ula ih je kako se smijulje. Barem se netko zabavlja,
pomislila je, i sama osjeajui neko veselje unutar sebe.
"Ta ena.. taj ivot.. to si bila ti.. Kako si ti mene vidjela?" Peter je sjeo na
kamen pored puta, noge je skupio ispred sebe gledajui daleko u puinu.
"Pa kao mukarca, onog kojeg si osjetio kao sebe." Eireen je osjetila neku
udnu nervozu. Osjeala je njegov potencijal, njegovu energiju, iritiralo ju je to se
ponaao kao neki zaljubljeni djeak.
"Ali to je bilo.. Sada je drugaije.", odluila je stvari odmah izrei, moda ga to
malo razbudi.
Prvo ju je udno pogledao, a onda se zacrvenio. utio je i dalje gledajui u
daljinu.
"Mislim.. osjeam tvoju energiju.. ne bih voljela da se razoara.. ali.. teko je
objasniti.. ali ja to sada ne osjeam. Tog mukarca osjeam.. i tu enu. I tu ljubav. Ali
sad tebe osjeam samo bliskim..", Eireen je nastojala nai pravi odgovor.
Dok je govorila, osjeala je promjene u njegovoj energiji, njegovu smetenost,
pa shvaanje o emu pria pa razoaranje. Nije ga eljela povrijediti, ali nije htjela da
se on prepusti nadanju. Ovakvi susreti iz prolosti poveu ljude bre nego inae,
znala je to i nagledala se takvih susreta oko sebe. Samo to su ljudi bili nesvjesni i
vrlo esto povodili su se za prvim osjeajima. Ona je sada osjeala i prve i druge i sve
osjeaje nakon toga i znala je da u ovom ivotu njihova pria ima neku drugu ulogu
od ljubavne. eljela je i njemu i sebi pritedjeti trud, muku i razoaranje. Bolje da se
na poetku razoara, kasnije e biti jo gore, pomislila je i nakon toga osjetila
odobravanja svog vodstva kao neki povjetarac.
"Ok, sve ok, nisam niti mislio da emo se odmah oeniti!" Peter je bio svjestan
da se ponaa kao malo dijete, sva njegova inae visoka doza pribranosti nestala je,
njegovim tijelom i dalje su prolazili osjeaji zaljubljenosti, sada pomijeani i s
osjeajem razoaranja.
"Znam da nisi. Ali osjeam i dalje tvoje osjeaje. Prepoznaje me kao nekog
bliskog, kao nekog koga si strasno volio i izgubio. Tvoje tijelo sada prepoznaje te
vibracije i jedino to tvoj um moe je stvoriti zaljubljenost i nadu. Potrebna ti je
svjesnost da ti pokae situaciju, da osjeti mene bez ogrtaa prolosti." Eireen je
prila i sjela kraj njega.
Stavila je ruku na njegovo rame i zatvorila oi. Slala mu je osjeaje koje sada
osjea i tu povezanost dua. Peter je zatvorio oi osjeajui njezinu ruku na svom
ramenu. Primao je ono to je ona slala, ali njegov um kao da je odbijao to prihvatiti.
Njegova svijest pokazivala mu je mogue slike njih dvoje iz ovog ivota, nisu bile
ljubavne, stajali su kraj neke knjige i razgovarali, a u sljedeoj slici stajali su zajedno u
krugu, znao je da nisu u ljubavi, znao je da se vole na drugaiji nain od ljubavnog.
Od onog naina koji je njegov um prieljkivao. Nije mu bilo jasno otkuda tako nagli
osjeaji, nikad prije nije volio, nikad bio zaljubljen.
"enja ne poznaje vrijeme, enja ostaje kao vibracija i prenosi se dalje. Osjeti
je, prihvati je, ali ne vei se za nju." Ovo je bilo prvi put da svog uitelja Leopolda uje
izvan meditacija i snova. Njegovo prisustvo u njemu je budilo mir, tijelo mu se poelo
oputati, osjetio je kako se i ta djevojka kraj njega oputa, kako osjea njegovo
oputanje. Kako meusobno osjeaju ono to drugi osjea. Poslao joj je ljubav i
razumijevanje, ljubav koja nadilazi ova tijela, ljubav bez zaljubljenosti. Uzvratila mu je
stiskom ruke i osmjehom koji je proao njegovim tijelom. Ponovno je dolazio do
svoje pribranosti i shvaanje to se upravo dogodilo preplavljivalo je njegovo bie.
"Bili smo jako povezani.", ree potpuno pribran.
"Da.. ", Eireen je gledala u vizije koje su se pojavljivale u njezinu umu.
"Ali ti si bila preslaba za njegovu smrt. Smrt naeg sina odvela je i tebe u
smrt... A mene u neku vrstu ludila. Nisam siguran kako sam umro...", Peter je
zatvorenih oiju pratio slike koje su mu se prikazivale.
"Umro si star, usamljen.. Nikad vie nisi ni s kim razgovarao osim sa mnom u
svojim mislima. Stoga su svi mislili da si lud. I ti si mislio. Ali zapravo, ja sam cijelo
vrijeme bila kraj tebe. Ti si stvarno razgovarao sa mnom. Naa pria nastavila se i
nakon moje smrti." Eireen je vidjela slike starca koji sjedi ispred svoje trone kuice i
gleda u more.
Osjetila je ponovno bol, nastojala je disati i otputati je.
"Da, teko sam prihvatio tvoju smrt, nisam te mogao preboljeti. Moja smrt
dola je polagano, presporo, svaki dan molio sam za nju, a ivio sam jo trideset
godina. Sad mogu osjetiti tu bol i patnju, poput muenja." Peter se lagano zgrio
osjeajui bol tog starca.
Eireen ga je zagrlila, sada kad je on izaao iz prvotne zaljubljenosti osjeala se
oputeno kraj njega. Kao da su cijeli ovaj svoj ivot proveli zajedno. Toliko se
oputeno nije osjeala niti kraj Marcusa.
Peter se pomaknuo i prebacio ruku preko njezinih ramena, poljubio ju je u
tjeme te naslonio glavu na nju. Suze su klizile niz njegovo lice, ali sada je jasno
osjeao cijelu priu. Zahvalnost to je kraj njega, osjeaj bliskosti i ljubav koja je
nadilazila ovaj prostor i vrijeme ispunili su njegovo srce i njegovo cijelo bie. Pomislio
je da nikad tako blisko nikoga nije osjeao u ovom ivotu.

Ingrid ju je doekala u vrtu, prekopavajui po cvijeu. Na sebi je imala tako

arenu pregau da je na prvi pogled izgledalo da u krilu dri cvijee. Nije se okrenula
nakon to je Eireen stala na dovratku, samo se lagano nasmijeila. "Vidim da si
otkrila tko je bila ta osoba koju si predosjeala." Njezin glas bio je ispunjen ljubavlju i
podrkom, Eireen je osjeala kao da joj kroz tijelo struji ugodan povjetarac, donosei
mir i oputenost.
"Da, bilo je intenzivno i pomalo zastraujue. Nikada nita slino nisam
doivjela. Niti mi sada nije skroz sve jasno. Ali smo do kraja razgovora doli do
zakljuka i do nekog smirenog prepoznavanja." Eireen je osjetila kako joj glas pomalo
drhti od sjeanja na Petera, iako je osjeala i znala da ta veza nije ljubavna u ovom
ivotu, teko se bilo odmaknuti od ljubavnih osjeaja iz prolosti.
"I meni je u poetku bilo teko. Bila sam jo u osnovnoj koli kad sam srela
svoju zadnju ljubav, on je bio potpuno zatvoren i ja sam mogla samo promatrati..
Kasnije sam se navikla na susrete s bliskim osobama i nauila sam vrlo brzo
prepoznati to susret donosi." Ingrid je ustala i sjela na stolicu, rukom je pokazala
Eireen da sjedne na stolicu do nje.
"Ne znam je li to dobro, ali pozvala sam ga da nas sutra posjeti, voljela bih da
se upoznate. Njega sam noas vidjela u krugu i sve skupa mi nije jo jasno, ali poziv
da doe doao je sam. Nadam se da je to u redu?" Eireen im je natoila limunadu i
lijeno se zavalila u stolicu. Osjetila je oputanje tijela, svi miii su joj vibrirali kao da
je cijeli dan trala uokolo.
"Vrlo brzo postat e ti sve puno jasnije, a onda e i jasnije iitavati svijet oko
sebe. Sve je oko nas zapisano, nekada je zapisana jedna linija, nekada vie
mogunosti, ali sve to moe iitati ako si prisutan u trenutku, ako ne doputa umu
da razmilja i logino stvara konstrukcije ve ako budno promatra svijet. Onda vidi
sve zapisano vrlo jasno, kao na ploi."
Ostale su sjediti svaka u svojim mislima, Eireen je pomislila na Marcusa i
mamu, poslala im je ljubav i podrku, trenutno je kroz njezino cijelo tijelo kolala
vibracija ljubavi i suze su same potekle niz njezino lice.

15

Marcus je uavi u stan bacio torbu i jaknu na pod te se ispruio na krevet,

zajedno s cipelama. Ve idui trenutak zapadao je u dubok san, njegovo tijelo zadnje
sate proivljavalo je veliki umor, kao da je zadnjih mjesec dana i sam radio u rudniku.
 Snovi su isprva bili mjeavina raznih stvari koje su mu se zbivale u zadnje
vrijeme. Nakon nekog vremena sve se poelo smirivati i ostao je samo doivljaj
povjetarca dok jedri kroz zrak.
Sjedio je na nekoj spravi koja je bila poput leteeg zmaja, imala je iroka bijela
krila, napravljena od neeg poput riinog papira. Konstrukcija na kojoj je sjedio bila je
od svijetlog laganog drveta. Oko njega sve je bilo plavo - bijelo i svakim trenutkom
njegovo cijelo bie bilo je sve oputenije i oputenije.
U jednom je trenutku shvatio da njegovo tijelo spava. Isprva je bilo okantno,
nakon toga zauujue, a onda nekako poznato, kao da je to prolazio ve tisuama
puta. Isprva je osjetio da kroz njegovo fiziko tijelo prolazi neka energija koja ga
obnavlja i regenerira. To je ujedno smirivalo njegov um koji kao da je i zapao u neki
umirujui san. Dok je njegova svijest bivala sve prisutnija i budnija. Mogao je sve
bolje razluiti razliku dok razmilja svojim umom, sve je bilo nekako plastino i kruto,
kao da stalno udara u neke ograde.. i trenuci kad osjea kroz viu svijest, sve je bilo
prozrano, samo je teklo, bez pitanja, s dubokim shvaanjem, znanjem.
Iako nikad prije nije svjesno koristio viu svijest, sad je jako dobro znao da je to
dio koji je postojao prije Marcusa i koji e postojati nakon njega. Mogao je Marcusa
osjetiti s puno ljubavi, kao tijelo i osobnost koju sada ivi, kao dio sebe koji je tu
privremeno ali e ostati zapisan u cjelokupnost njegova bia.
Sve te spoznaje inile su ga sretnim i pristupanim za samog sebe. Kao da si je
dozvolio biti ono to jest, odmoriti od zemaljskih okvira, doi do sebe slobodnog i
otvorenog za djelovanje.
I dalje je jedrio po prostoru koji mu je bio poznat, ali kojemu nije mogao
pronai ime. Iako je trenutno bio svjesno spojen sa svojom viom svijesti, njegovo
fiziko tijelo i um i dalje su postojali, bili ivi i drali ga u zemaljskim parametrima koji
su donosili zakljuke na temelju zemaljskih okvira. Stoga bi on prostor mogao nazvati
"nebo", iako je znao da u osnovi zemaljsko nebo i ovaj prostor imaju malo toga
zajednikog.
"Istina.. ali s vremenom e shvatiti da je malo bitno kako stvarima daje ime.
Ono to ini bit je osjeati, tada ti stvari priaju i bez potrebe za imenovanjem ti zna
gdje si i to se dogaa.", njegovim cijelim tijelom prole su telepatske misli njegova
uitelja.
Sada je znao tko je on, sada ga je osjeao, sada ga je u punini doivio. Trenutno
inkarniran kao Ammon, trenutno u tijelu mukarca s kojim je proveo tri dana kojih se
ne sjea.
Ljubav se proirila njegovim cijelim tijelom, istovremeno je osjeao i sebe i
prostor i uitelja, svaka njegova stanica kao da je pjevala i irila se. Osjeajui prostor,
dopustio je svojem viem umu da se proiri i spoji s tim "nebom". Krila i konstrukcija
nestali su i on je potpuno slobodno jedrio dalje sam. Njegovo tijelo bila je svjetlost,
njegova krila bila su sam zrak oko njega i on se proirivao sve vie i vie, osjeajui
kako se pretvara u ljubav.
To je bilo zadnje ega se njegov um sjeao nakon to se probudio. Leao je u
krevetu nastojei se prisjetiti svakog i najmanjeg detalja. Iako je znao da to nije bio
san, njegov um nastojao je racionalno posloiti sve kockice. Odluio je probati to
manje razmiljati i samo disati. Trenuci su prolazili i on je smirio disanje, osjeao je
olakanje u tijelu, osjeao je kako to olakanje ima neki daak one ljubavi s kojom se
spajao. Prolazili su trenuci i on je u sebi poeo osjeati emociju sree kakvu dugo nije
osjeao, onu neku djeju i razigranu, koja nema poetak ni kraj, koja nema razlog i
kojoj je jedina svrha bivanje.

Ingrid je stajala iznad Eireennog kreveta i promatrala je. Prije par minuta
poela ju je ogrtati energijom koja u sebi nosi ljubav, najjau vibraciju koja postoji.
Sada je taj okruglasto duguljasti energetski balon prekrivao cijelo Eireenino tijelo i
Ingrid je promatrala kako ga svaka njezina stanica upija. Eireen je imala teku no,
Ingrid je bila prisutna te je osjeala koliko Eireenina energija treba podrke i potpore.
Eireen se lijeno protegnula na krevetu i zatim otvorila oi. Ugledavi Ingrid
kako stoji kraj kreveta, isprva se trznula i okirano otvorila oi, a trenutak zatim samo
je tiho prokomentirala: "Znai ipak se sve dogodilo, nisam sanjala.."
"Nisi." Ingrid je jo nekoliko trenutaka slala energiju, nakon toga poljubila je
Eireen u elo i krenulo prema vratima, "Palainke su za doruak.."
Eireen je ostala leati, slike od prole noi ispunile su joj um. Kako je koja slika
dola, tako je njezin um imao pitanja; odluila je trenutno ih ignorirati. Ustala je,
otuirala se, obukla lanene bijele hlae i ljubiastu laganu majicu te krenula na
doruak. Miris palainki ispunjavao je cijelu kuu to ju je podsjealo na mamu.
Toliko se toga dogodilo u nekoliko dana da su joj njezina kua i mama izgledale
miljama daleko, iako je upravo sada mogla osjetiti njezinu energiju, strahove, brige.
Poslala joj je zagrljaj i energiju podrke, znala je da njezina mama jako dobro na to
reagira i da e joj to donijeti barem trenutno olakanje.

Uavi u kuhinju zatekla je Ingrid kako sjedi za stolom i jede palainke.

Drugom je rukom drala svijetloplavu alicu na kojoj je bio nacrtan tamnoplavi slon.
Okrenula se prema njoj i nasmijeila: "Dobro jutro ti elim, stvarno ti ta ljubiasta
jako lijepo stoji."
Eireen se nasmijeila, osjeala je blagodati Inrgridinog energetskog rada, kao i
njezinu sada verbalnu podrku. Odluila je prvo najesti se i razbuditi te nakon toga
razgovarati s Ingrid.
"Moe, razgovarat emo u etnji." Ingrid je taman zavrila s palainkom te
krenula u svoju radnu sobu. Gledajui za njom, Eireen je osjeala ljubav i zahvalnost.

etnju su zapoele po stazi koja je vodila od kue prema plai, sa sobom su

ponijele kupae kostime za sluaj da more nije prehladno. Eireen je razmiljala
odakle da pone, a onda je samo upitala: "Znai stvarno je? Sve to se noas
dogodilo bilo je stvarno?"
"Da, onoliko koliko si i ti stvarna.", Ingridin izraz lica postao je ozbiljan i dubok.
 "Koliko sam i ja stvarna?", Eireen nije bila sigurna u kojem smjeru bi krenula s
tim odgovorom.
"Dok smo u ljudskom tijelu, smatramo se stvarnima, kao i sve to vidimo i
dotaknemo oko nas.. Kad nisi inkarniran, sve to ti jesi, energija, sve oko tebe je
stvarno. Stoga, sve to se noas dogodilo jest stvarno, onoliko koliko ti moe
doivjeti u tom trenutku."
"Pa noas mi je to bilo jako stvarno, stvarnije nije moglo biti. Sada kad sam
budna svega se sjeam, ali..."
"Ali um ti postavlja pitanja..."
"Da, um postavlja pitanja i zbog toga sve to noanje vie nije tako stvarno.",
Eireen je osjeala neku energiju kako se uvija oko nje... bila je blaga, svijetla, vrlo
visoke vibracije. Kad se usmjerila da vidi o kojoj se energiji radi, osjetila je ta ista bia
od prole noi, bijela, visoka, sjajna, prepuna ljubavi. Osjetila je i svoje duhovno
vodstvo kako podrava taj cijeli proces. ula je i Ingrid kako se smijucka pokraj nje.
"Valjda su ti eljeli pokazati da su stvarni!" Ingrid se glasno nasmijala osjeajui
podrku oko njih.
Eireen je hodala i utjela, svakim trenutkom njezin um imao je sve manje i
manje pitanja, a njezina energija postajala je sve protonija, smirenija, svjetlija.
Nastavile su tako hodati plaom preputajui se trenutku.

Nakon to su stigle, rasprostrle su veliki runik na pijesak i sjele. Toplina ih je

obavijala dok je povjetarac nosio morsku pjenu po moru i osuene granice po plai.
Ingrid je sjela prva i onda potapala rukom kraj sebe, osjeala je da je vrijeme za
razgovor. Nakon to je Eireen sjela, Ingrid je poela govoriti.
"Znam da ti je teko bilo odrastati, tvoja svijest nije potpuno otvorena, a opet
preotvorena je za svakodnevicu gdje ljudi ive kao u snu." Ingridin glas postao je
dublji i na neki nain kao da je pjevuila pri govoru. Eireen je poela po tijelu osjeati
energiju i znala je da joj Ingrid govorom alje i odreeni kod koji je u njoj pokretao
energiju.
"Osjeam da ti trebam prenijeti dijelove.. a ti e onda sama spajati dalje sve
ono to u tebi treba biti spojeno." Ingrid je napravila stanku, zatvorila oi i lagano
disala.
Za to vrijeme Eireen je osjeala da vie nisu same. Oko njih okupilo se puno
svjetlosnih bia, neka je znala kao vlastito duhovno vodstvo, neke je prepoznala kao
svjetlosna bia povezana s Ingrid.. dok je zatvorenih oiju osjeala energije oko sebe i
Ingridinu energiju je osjeala kao ono svjetlosno bie enske energije koju je sluala
na skupu negdje daleko, izvan ovog planeta.
Osjeala je i kako se njezina energija pojaava i kako se oko njih poinje
uskovitlavati energija, kao neka spirala koja se sve vie i vie poinje vrtjeti oko njih.
U jednom trenutku kroz cijelo tijelo pojavila joj se ona ista jeza koju je osjeala kraj
sveenika neki dan i tada je izvan te spirale uoila neke tamne pojave koje joj se u
ovom trenutku ne mogu pribliiti, ali koje osjea kao prijetnju.
 Tada je telepatski ula Ingrid i razgovor se nastavio na taj nain. Svakom
poslanom reenicom Ingrid joj je slala i osjeaje i slike, tako je Eireen otkrivala da u
sebi nosi informacije koje kao da su se budile kako joj se Ingrid obraala.
Prvo je u svojoj viziji vidjela jednu veliku ravnicu, stajala je na neemu to je
izgledalo kao crvena pustinjska zemlja, ali osjeala je da to mjesto ne pripada ovom
planetu. Tlo je bilo mekano na povrini i neto poput pijeska lagano se raznosilo
uokolo. Prostor iznad tla bio je u odsjaju crvenila dok je neto poput neba sjalo
nekim bijeloplavim odsjajem.
U poetku oko sebe nije vidjela nikoga, ali nakon nekog vremena prema njoj su
sa svih strana poele prilaziti prilike. Ispoetka je vidjela samo obrise, poput ljudi koji
na sebi nose prebaene ogrtae. Njih oko dvadesetak pribliavalo se sa svih strana,
ali ona nije osjeala strah, neki mir zapoeo je ispunjavati njezino cijelo tijelo.
Nakon to su se pribliili, vidjela je da su to energetska bia i da su ogrtai
samo energija koja se iri oko njih, mogla je prepoznati njihov bijeli odsjaj ispod
crvenkastog odsjaja kojim ih je tlo obasjavalo.
Bie najblie njoj prilo joj je i sada je njegova energija poput svjetlosnih zmija
poela prilaziti njezinom isto tako energetskom tijelu. Tek u tom trenutku shvatila je
da je i ona samo energija i da sjaji bijelim svjetlom.
Tada je i iz njezinog energetskog tijela krenulo nekoliko svjetlosnih uvijajuih
linija koje su se na pola puta susrele sa svjetlou tog bia. U trenutku kad su se
spojile, kroz sebe je osjetila snaan bljesak, a nakon toga sve se zatamnilo.
Plutala je u prostoru bez svjetla, neto poput svemira bez zvijezda i kao da je
neki lagani povjetarac nosio njezinu svijest. Osjeala je da nije sama, ali nikoga pa ni
sebe nije mogla vidjeti, bila je samo svijest koja biva u ovom trenutku.
Kao da se vratila na poetak stvaranja.. neka praenergija obujmila je njezinu
svijest s puno ljubavi i topline. Dok se tako uukana u tu prasvijest, kako ju je
osjeala, putala i preputala se, oko nje stvarale su se pokretne slike.
Isprva su i slike bile tamne, a zatim su se stale pojaavati iscrtavajui simbole
koje je vidjela prvi put, ali koje je odmah mogla prepoznati, poput nekog
zaboravljenog jezika koji se sada ponovno pokazivao.
Simboli su priali priu prelijevajui se jedan u drugi, svaki je nosio sa sobom
drugaiju vibraciju i drugaiju boju. Neke od tih boja nisu postojale na planetu na
kojem je sada ivjela, ali ih je prepoznavala u svom zapisu.
Isprva su se simboli sasvim lagano izmjenjivali da bi se zatim poeli sve bre i
bre kretati, sve dok svojom brzinom nisu rastvorili prostor, zatim i nju, sve dok se
sasvim iznenada nije osvijestila na plai pored Ingrid.
Nekoliko trenutaka samo je nepomino leala, osjetila je da ju je Ingrid primila
za ruku i snano stisnula. "Sad ti je jasno zato se ovo nikome ne moe prepriati,
svatko e osjetiti na svoj nain." Ingridin glas bio je ponovno normalan, sunce je ve
skoro zalo i u zraku se osjetio hladni povjetarac.
Eireen je pomalo oamueno leala, a zatim sjela. Znala je da joj je sve jasno,
ali i da nita od toga ne moe prepriati niti sebi, a kamoli nekom drugom i zbog toga
se njezin um bunio odailjui informaciju da joj zapravo nita nije jasno.
"Znam, tako je bilo i meni na poetku. Prvo sam mislila da ludim, ali nakon
nekog vremena, a pogotovo nakon to su se stvari koje sam predosjeala poele
dogaati, shvatila sam da se samo trebam prepustiti." Ingrid je sjedila kraj Eireen
puno oputenije, kao da je obavila neki svoj zadatak i sad se moe prepustiti uivanju
na posljednjim zrakama sunca.
"Da, shvaam", Eireen je uspostavila potpuni osjeaj svoga tijela i disanja.
Razmiljala je u kojoj e mjeri ovo promijeniti njezin svijet.
"U potpunosti", Ingrid se okrenula gledajui je u oi. "Od sada sve to e raditi
pokazivat e ti neki dublji smisao. to e vie biti budna za stvari oko sebe, vie e
shvaati taj smisao i vie doputati da ti on pokazuje daljnje korake. I ono to je
najbitnije.. Od sada te jedino tvoja budnost moe sauvati od napada. Shvati da sve
ovo nema veze samo s tobom i tvojim ivotom ve da nas sve povezuje oku nevidljiva
mrea. Svi se mi moemo osjetiti u svakom trenutku, ali pomoi si moemo jedino
sami, vlastitom snagom koju osvijestimo.", na trenutak je zastala gledajui u more, a
zatim nastavila:
"Ta mrea ima vii smisao, puno vei od nas svih, svih onih koje si ve srela i
svih onih koje e tek sresti. Ta mrea ima zadatak podizanje svijesti na ovom Planetu
kako bi cijeli sustav lake preao na viu razinu. Sve to nejasno je naem ljudskom
umu, a potpuno jasno naoj svijesti. Stoga e sve to e od sada raditi imati dublji
znaaj i pruat e ti informacije jedino ako ti bude zadravala svoju svjesnu
svjesnost. Svaki korak pokazivat e ti sljedei.", ustala je s lealjke i pogledala u more.
"Ovaj je dogaaj ispisao novu stranicu. Susrela si se s Izvorom na nain koji je
tvoja svijest mogla podnijeti, na najbliu toku Izvora koju je tvoja svijest mogla
izdrati. Ispisala se nova stranica, napravilo se novo mjesto za dalje.. Sve to e dalje
raditi, pomagat e daljnjem ispisivanju stranica. Poput neke velike oku nevidljive
knjige. Svi mi moramo jedni drugima pomoi u otvaranju i dodiru s tim kodovima.
Oni su zapisani u nama i pomau nam probuditi uspavana znanja. Svaki put kad
netko poput tebe doe u dodir s njima, napie novu stranicu te oku nevidljive knjige,
koja zatim iri svijest uokolo. Na tebi je dalje da pomae drugima da dou do
kodova, kao to sam i ja tebi pomogla."
"Ali kako u znati to trebam raditi, iako je u meni sve potpuno jasno, moj um
nita ne razumije...", Eireen je ustala i zagledala se u more.
"Niti meni nita nije bilo jasno, onda sam poela s povjerenjem pratiti znakove
i voditi se za unutarnjim osjeajem.. Pa i ovo sada, nisam znala to e se dogoditi,
samo sam osjeala potrebu da se spojim sa svojim biem i govorim, sve dalje
odigralo se samo, poput nevidljivog plesa ije korake zna dok ih izvodi. ivi s
povjerenjem u sebe i put e ti se pokazati."
"A sada mislim da je vrijeme za veeru, i osjeam da emo na putu prema kui
susresti nekoga kome moe pomoi." Ingrid je stavila runik u torbu, a Eireen je
unutar sebe vidjela Petera, osjeala je njegovu prisutnost i bol.
 16

Peter se prevrtao po krevetu cijelu prolu no. Sada, popodne, svi njegovi
prijatelji svoje su slobodno vrijeme odluili provesti u opijanju na oblinjoj plai. On
se nadao da e tiinu u sobi iskoristiti za spavanje, ali san mu nije dolazio na oi.
Leao je i iznova vrtio sve scene od susreta s Eireen.
Njezino pojavljivanje u njegov je ivot unijelo nemir kakav nikada prije nije
osjeao, kao da je otvorila vrata neke sobe koju je on toliko dugo nastojao izbjei i
sada je sve ono to nije elio osjetiti poelo izlaziti van.
Godinama nije osjeao prisutnost due koja je ivjela ulogu njegove mame u
ovom ivotu, godinama je sva bolna djeja sjeanja nastojao potisnuti duboko u
svoje slojeve, nastojao ih je zanemariti, zaboraviti, praviti se da nikad nisu niti
postojali.
Sve to neumoljivo je prodiralo na povrinu prijetei da ga ugui i preplavi.
Osjeaj da se osoba koju je unutar sebe trebao sve ove godine odrastanja nalazi
negdje energetski blizu, a fiziki ne postoji. I osjeaj da mu druga bliska osoba koja se
nalazi u njegovoj blizini zapravo vie nije bliska tako kako bi on to trenutno htio,
uvlailo je potpuni kaos u njegovo bie.
ak niti njegov uitelj nije dolazio niti se pojavljivao, nastojao je ui u dovoljno
duboku i smirenu meditaciju, ali svaki put doao bi samo do crvenih vrata i onda
nervozno otvorio oi, nemir koji je kolao njegovim biem nije mu dozvoljavao da se
dovoljno prepusti.
Bio je na rubu oaja te je u nastojanju da zadri suze i pla ustao, obukao i
krenuo u etnju, nadao se da e mu svjeina zraka pomoi razbistriti um.

Dan je skoro u potpunosti prepustio mjesto veeri kad su se sreli na zavoju

puta. Ingrid ga je osjeala te je zastala nekoliko koraka iza Eireen. Znala je da bi ga i
Eireen osjetila da nije bila toliko zaokupljena mislima.
Peter je podigao glavu taman u trenutku kada je Eireen stala gledajui u njega.
Stajali su tako podiui jedno drugome bol. Eireen je osjeala da je bol koja prolazi
trenutno njezinim tijelom samo odbljesak njegove boli, ali isto tako je znala da ne bi
u toj mjeri osjeala njegovu bol da nije u sebi nosila vibraciju iz koje proizlazi bol.
To je bio trenutak kad se Peter potpuno slomio. Sjeo je na oblinji kamen, a
suze su samo klizile niz njegovo lice.
"Iscjeljujui njega iscijelit e i sebe." Eireen je unutar sebe ula kako joj Ingrid
govori.
"Ali ja ne znam iscjeljivati, kako da mu pomognem?", uzvratila joj je pitanjem.
"Budi ono to jesi, sve e se pokrenuti samo. ekat u vas s veerom." Nakon
poslanih misli Ingrid je samo prola kraj Eireen, zatim kraj Petera i krenula prema
kui. Znala je da je ovo trenutak kad Eireen mora za dobro i jednog i drugog pronai
svoju snagu i spojiti se s vlastitom mudrou.
Eireen je stajala jo nekoliko trenutaka, a zatim se zaputila prema Peteru.
Kamen je bio zapravo dio stijene koja se prostirala uokolo te je pronala udobno
mjesto odmah kraj njega. Sjela je i u tom trenutku osjetila energije kako se kovitlaju
oko njih. Osjetila je poriv da stavi dlan na njegovu sranu akru na leima.
U tom trenutku vidjela je da su okrueni Svjetlosnim biima, neke je
prepoznala, neke nije, i da im svi oni alju energiju iscjeljivanja. Iz njezina dlana
prolazila je energija njezine srane akre i vidjela je kako njegova i njezina energija
prvo pletu neto poput energetske pletenice, a nakon toga kako se ta nova ispletena
energija iri po njezinom i njegovom tijelu i donosi iscjeljenje.
Osjetila je kako se njegovo tijelo prvo ukoilo pod tom novom energijom, a
kako se zatim poeo oputati, ula je njegov izdah, a zatim je i kroz svoje tijelo
osjetila olakanje.
U sljedeem trenutku obadvoje se nalo u praznom prostoru, nita osim
potpune bjeline nije se prostiralo izmeu ni oko njih. Uokolo u velikom krugu stajalo
je na desetke Svjetlosnih bia iz ijih sranih akra su se slijevali snopovi svjetla. Ta
svjetla tvorila su neto poput svjetlosne kugle u kojoj su se njih dvoje nalazili.
Vidjela je kako se u tom svjetlu nalazi jako puno onih istih kodova koje je
maloprije vidjela u viziji s Ingrid. Svi ti kodovi ponovno su joj bili poznati, ali ih njezin
um nije mogao rastumaiti. Ispred nje stajao je Peter zatvorenih oiju, vidjela je kako
ti isti kodovi ulaze u njegovu sranu i estu akru i kako se rastvaraju po njegovom
cijelom tijelu.
U tom trenutku on je otvorio oi i njihovi pogledi prikovali su se jedan za drugi.
Unutar tog pogleda kroz osjeaje rastvarali su se oblici ivota gdje su ivjeli zajedno,
osim onog zadnjeg osjetili su da ih iz prolosti veu emocije i ljubavi i mrnje.
Nakon toga ostala je istina i svjesnost koja se nakon nekog vremena poela
pretvarati u neku novu viziju. Ta vizija prikazivala je krug od desetak osoba koje stoje
i meusobno razmjenjuju energiju. Eireen se sjetila da je takav isti krug vidjela
nekoliko puta po noi i da je Peter bio jedna od osoba u krugu. Sada mu je mentalno
poslala tu sliku, a on je njoj natrag poslao sliku Marcusa pitajui je li on njezina ljubav
trenutno.
Peterova energija bila je u tom trenutku osloboena starih vibracija i Eireen je
s njegove strane osjeala samo podrku. Vratila mu je natrag misao da je to njezina
ljubav trenutno, ali i da osjea da ga Peter pozna. Na to joj Peter nita nije odgovorio
i energija je samo nesmetano protjecala. U jednom trenutku i jedno i drugo osjetili
su da je ovo samo poetak i da e informacije dolaziti polako.
U trenutku kad se Eireen poela vraati natrag iz vizije, Peter je oko sebe
osjeao pojaane kodove koji su ispred njega ispisivali kao neku stranicu papira, a
nakon to je stranica zapisana, kodovi su zasjali i pretvorili se zajedno sa stranicom u
svjetlo. Izbaen iz vizije, Peter je zatekao Eireen kako ga promatra.
 "Ovo na kraju bilo je udno, neka stranica se ispisala, ti si ve otila...",
nastavio je razgovor udei se koliko je tee priati rijeima i glasom.
"Da, maloprije na plai i meni se ispisala ta stranica, tada sam prvi put vidjela
ove kodove. Osjeam da ih razumijem, ali ih umom ne mogu objasniti. Samo sam
sada osjeala kako me izbacuje van iz vizije i kako se ovo ispisivanje stranice tie
samo tebe. Nisam sigurna to da mislim o svemu ovome, nekako kao da se prebrzo
sve dogaa, a opet osjeam da je sve kako treba." Eireen je gledala prema moru, za
vrijeme njihove vizije no je u potpunosti preuzela zemaljsko prijestolje i mjesec je
iscrtavao nebo na povrini mora. Ostali su sjediti jo neko vrijeme, a onda je Eireen
poela osjeati hladnou.
"Ingrid, ona ena koja je bila sa mnom kad smo se sreli, rekla je da doemo na
veeru."
"Ok. Nisam samo siguran koliko jo dugo mogu izbivati.. znam da nam je veer
slobodna, eventualno mogu nazvati hotel i rei da u ostati." Peter nije pitao tko je
Ingrid, znao je da je zna, dok je prolazila kraj njega mentalno mu je uputila misao
"Sve e biti ok." Osjetio je podrku i ljubav s njezine strane i veselio se njezinom
drutvu. Napetost koju je imao zadnjih par sati popustila je tako da se ak i mame
mogao sjetiti bez boli. Ali samo sjetiti, nije jo bio spreman razgovarati s njom, to e
jo malo morati priekati.
Ustali su i krenuli prema Ingridinoj kui, instinktivno su se primili za ruke
osjeajui povezanost koja nije imala veze sa zemaljskom ljubavlju niti privlanosti
niti bilo kakvim prolim oblicima. To je bila povezanost koja je nadilazila ove
zemaljske razine, zemaljske uvjetovanosti. Povezanost bez vezanosti. Samo osjeaj
bliskosti.

Ingrid je sjedila u dvoritu lica okupanog u odbljesku svjetla iz kue. Izgledala

je poput nekog nebeskog bia, pomislila je Eireen kad su izali iz kue u dvorite. Kraj
nje u sjenici bio je serviran stol, uokolo su bile zapaljene svijee koje su leprale na
veernjem povjetarcu.
Peter je osjetio kako se svakim trenutkom sve vie i vie oputa i kako se ovako
oputeno moda nikad nije osjeao. Ingrid je izala i zagrlila ga, poeljela mu je
dobrodolicu i on je pomislio kako je ovo kao da se ponovno sreo sa svojom obitelji.
"Na neki nain i jesi, a sada sjednite i jedite, razgovarat emo nakon veere. I
Peter, ne brini, ula sam se s tvojim razrednikom i dogovorila da u te kasnije vratiti u
hotel, ja sam tvoja tetka koju si ti nekim udom zaboravio njemu spomenuti. Samo je
prokomentirao da ste vi mladi danas potpuno pogubljeni i da mu je drago da smo se
upoznali. Znam biti ponekad vrlo armantna!" Zadnje rijei bile su popraene
smijehom, imala je grleni smijeh koji je bio na trenutke izuzetno zarazan.
"Hvala vam." Peter je osjeao kako bi se trebao uditi ovoj neobinoj situaciji i
svemu to se oko njega zbiva, ali istovremeno je osjeao kao da tek sada postaje svoj
i na poznatom terenu, ta misao je tvorila jo osjeaja da bi se trebao uditi, ali onda
je odustao od svega i krenuo jesti.
 "Kad dozvoli svom umu da se malo odmori, bit e ti lake sve ovo osjetiti.",
Ingrid glas poprimio je dublji ton. Energija oko njih poela se mijenjati, neto poput
energetskih vrtloga koji su se irili od njih prema van. Eireen je unutar sebe osjetila
Marcusa i Katy, iako nisu bili pored njih, mogla je osjetiti prisutnost njihovih energija.
Uz njih osjeala je prisutnost jo nekih osoba za koje je znala da ih nije srela.
"Marcus i Katy e uskoro osjetiti knjigu stvaranja, kao to ste i vi danas. Na
svima nama je da im pomognemo, kao i ostalima koji e doi.", Ingrid je nastavila.
"Knjigu stvaranja?" Peter je zavrio s jelom i nastojao osjetiti energije oko
sebe.
"Da, iako ta knjiga, zapravo taj zapis, nema imena i moe ga se zvati kako god
elite. Ja ga zovem knjigom stvaranja jer otvara novo poglavlje ivota na Zemlji."
Ingrid se oslonila na stol ubacivi jednu maslinu u usta.
Nastala je tiina, svatko je bio zadubljen u svoje misli, svatko je osjeao
energije na svoj nain. Vrtlozi oko njih smirili su se tako da su vie obraali panju na
vjetar i zemaljske stvari oko njih. Prva je progovorila Eireen:
"Hoe li nam rei neto vie o toj knjizi, o tim zapisima?"
"Rei u vam samo neke dijelove kao poticaj da vidite i osjetite, da sami
doete do svoje snage.. i do svog sjeanja.."
"Sjeanja? Na to?" Peter je osjetio neka strujanja kroz svoje tijelo.
"Na sve ono ega se trebate sjetiti..", Ingrid se ponovno poela smijuljiti.
"I daj, ne budite tako ozbiljni. Ozbiljnost pojaava va um i onemoguuje vam
da osjetite svoju intuiciju, svoju energiju, ono tko ste.
"Misli ponovno se sjetiti svoje due, probuditi se dok smo inkarnirani?"
Eireen se sjetila koliko joj je kao maloj bilo teko to se sjeala puno toga, a sada
sjedi za stolom s drugim ljudima i slobodno razgovara o tim stvarima.
"Ne na taj nain. To je ono to e vam se ionako spontano zbivati, da se sjetite
tko ste, zato ste tu, to vaa dua eli nauiti kroz ove osobnosti. Ovo sjeanje ide
izvan toga, ide dalje od toga, ide u sami kod postojanja i preobrazbu koja se dogaa u
svim stvorenim prostorima pa i ovim. Stoga u periodima takvih preobrazba, due sa
sobom u inkarnaciju nose utkane kodove koje oslobaaju oslobaajui sebe. Kroz te
kodove ispisuju se stranice promjene koje zatim utjeu na promjenu vibracije u ovoj
dimenziji, na ovom planetu. Te kolektivne vibracije zatim pomau ljudima da
probude svoju uspavanu energiju i proire svoju svijest, otkriju sjeanja na to tko
su.", Ingrid je zastala da ispije au vode i da pusti da im se energija smiri dovoljno da
moe nastaviti dalje.
"Sustav svega to postoji stvara se svakim trenutkom postojanja. U njemu
nema loeg ili dobrog.. u njemu je samo stvaranje. Stoga stvaranje moe ii na razne
strane, moe ii u stvaranje svijesti, irenje ljubavi i svjetla. Ili.. nedostatak svijesti -
stvaranje nesvjesnosti, tame, boli patnje.", pustila je tiinu nekoliko trenutaka.
"Iz centra svega stvorenog, iz samog Izvora svega stvorenog ne postoji misao
koja kanjava i koja navija za neku stranu. Centar podrava sve jer stvarajui na bilo
koju stranu uvijek dolazimo do ravnotee, u ovom ili nekom sljedeem trenutku.
Nesvjesnost je samo prijelaz izmeu svijesti. Meutim, svi mi koji trenutno ivimo na
ovim prostorima obuhvaeni smo tim djelovanjima. Instinkt preivljavanja, samo u
razliitim oblicima, isti je svuda. Stoga bia koja postoje u ovim trenucima, bore se na
neki nain za svijest ili nesvijest, za svjetlo ili tamu.", ponovno je pustila trenutak
tiine promatrajui im energije. Vidjela je kako su ponovno podrani svjetlosnim
krugovima koji su se irili oko njih i omoguavali im da osjete i oslobaaju, sve ono
to je u njima, sve ono to treba biti osloboeno.
"Ta borba odvija se na nekoliko razina. Mi koji smo inkarnirani djelujemo na
ovoj razini, nastojei se dovoljno probuditi da bi se spojili s onim to jesmo dok
nismo inkarnirani. Nae buenje i osvjetavanje omoguuje svim Svjetlosnim biima
koja nisu inkarnirana da djeluju kroz nas. Stoga smo dolaskom ovamo u svoje bie
zapisali kodove, svatko je zapisao onoliko koliko je mogao. Svaki trenutak naeg
prisjeanja oslobaa kodove i zapisuje stranice knjige stvaranja. Kako se knjiga stvara
i zapisi oslobaaju, pomau dubljem spajanju energije i ove planete, da bi pomogli
ljudima da podignu svoju svijest, da stvaraju novu razinu svijesti na ovoj planeti."
Tiina je plovila oko njih, u grmlju je ukala neka mala ivotinjica, a vjetar je sa
sobom donosio um valova.
"Koliko nas ima? Mislim, nas koji smo donijeli kodove?", prvi je progovorio
Peter.
"Puno. Ali nee se svi probuditi, nee svi uspjeti osloboditi sjeanje.
"Zato ne?"
"Da bi se oslobodilo sjeanje, osim upornosti potrebno je i suoavanje sa
samim sobom, otputanje tekih pria koje nosimo iz prolosti, otputanje svega
onog to zarobljava um i radi nas zarobljenicima ove dimenzije."
"Znai susret Eireen i mene omoguio je osloboditi kodove?"
"Da. Ali samo zbog naina na koji ste se susreli.. naina na koji ste se
prepoznali i nadili stare prie, nadili vlastite strahove.. "
"Zato to prije nisam vidjela, zato mi moje vodstvo nita od toga prije nije
reklo?" Eireen je osjetila neku vrstu tuge, kao da je energija koja prolazi njezinim
tijelom oslobaala tugu.
"Zato to nisi bila spremna. Za oslobaanje kodova i rad na sebi potrebna je i
zemaljska zrelost, zemaljske situacije koje vas ine ranjivima i uplaenima.
A potreban je i susret s drugima, zbog toga se meusobno moemo privui na
najrazliitije naine. Kako bi jedni uz druge ojaali energiju i lake oslobodili stare
vibracije."
"Kako si ti onda dola do toga? Tko je tebi pomogao?"
"Nitko ljudski.. pomogli su mi vodii, Svjetlosna bia zaduena meni za pomo,
ona s kojima sam dogovorila tu pomo.. Ali moje vee buenje dolo je tek kasnije.
Nakon ivotnih iskustava koja su me primorala da se suoim sa sobom. Stoga su
mnogi od nas doli da se probude prvi, da prou kroz ivotne izazove kako bi
pomogli ostalima. Ali i mnogi od nas prvih nee se nikad probuditi, ivoti su nam
ponekad tako teki da padnemo u svoje najdublje mrakove i ostanemo u njima.. Zato
nas je dolo puno."
Ponovno je nastala tiina. Sjedili su i osjeali, toliko toga unutar njih probudilo
se i poelo micati, kao neka uspavana energija koja je uvijek bila tu, ali nevidljiva za
njih oslobaala je svoju potisnutu snagu koja je budila njihovu svijest i otkrivala
duu.

17

Marcus se probudio iz vrlo slinog sna, ponovno je letio, spajao se sa svjetlom,

postajao svjetlosna lopta, osjeao pored sebe mnoga svjetlosna bia, neke je znao
iako nije shvaao kako, neke je prvi put sretao. Sve to postajalo je zabavno i lako,
unosilo je neki mir. Jedva je ekao susret s Eireen.
Sino su se samo uli preko poruka, javila mu je da je kod neke Mijine tete i da
je odlazak bio vaan. Obeala je da e se vidjeti za dva dana i sad je jo jedan cijeli
dan bio pred njim koji je trebalo ispuniti.
Otuirao se, obukao svoju najugodniju trenirku, pojeo, spremio u ruksak flau
vode, sendvi i kekse te krenuo prema umi Howling u kojoj godinama nije bio. Bila
je udaljena sat vremena vonje, do vrha je trebalo dva sata hodanja i ovo je bilo
idealno vrijeme za odlazak tamo.
Jedan dio njega osjeao je uzbuenje, kao da ide na susret sa starim
prijateljima. Ve je dovoljno toga "udnog" doivio pa je prihvatio taj osjeaj.
Razmiljajui koga bi to putem mogao sresti, upalio je auto i krenuo.
Trebalo mu je neto vie da se probije kroz gradsku guvu, zatim da izae na
gradsku obilaznicu te da se prikljui na autoput. Dan je bio sunan, niti pretoplo, niti
prehladno, auti su u maniri lijenog dana klizili po cesti. Na trenutke imao je osjeaj
kao da ga preuzima san, kao da bi takvom lijenom vonjom mogao kliznuti u onaj
osjeaj letenja. Razmiljajui to bi se tada dogodilo s njegovim fizikim tijelom i
autom, sjeo je malo uspravnije, lagano otvorio prozor, upalio muziku te pojaao gas.
Nije imalo smisla zaspati na autoputu bez obzira na lijepe snove.
Prenula ga je telepatska misao njegova uitelja, kako je sada o njemu
razmiljao. Ammon se lagano nasmijao te mu poslao podrku, estitajui mu na
trezvenom razmiljanju. Dodirnuo si onu stranu i most izmeu ove i one poeo se
graditi. Lagano ga je prijei, jo lake se izgubiti na njemu. Neki izgube razum, drugi
izgube fiziko tijelo, kako si sada i sam zakljuio da je mogue. Stoga spoj ove i one
strane treba ii kroz potpunu budnost u fizikom tijelu koje sada ima. Kroz
potovanje tijela, potovanje osobnosti koja sada jest. uvaj svoje tijelo, brini o
njemu, pomogni mu da ti pomogne lake odraditi sve ono zbog ega si sada tu."
I tada je nestao, iskljuio se. Marcus je tono osjetio trenutak kad se Ammon
ukljuio i trenutak kad se iskljuio. Vozio je dalje razmiljajui o svemu tome. Mogao
bi se godinama uvjeravati da je to sve samo plod mate, ne bi uspio, ovo sve sada je
bilo toliko stvarno koliko i auto u kojem se vozio. Iako, pitanje je koliko je taj auto
stvaran, pomislio je Marcus.
Stigavi do podnoja, parkirao se na polupunom parkiralitu. Oigledno nee
biti sam na brdu, dan je bio predivan i barem dvadesetak auta ekalo je svoje
vlasnike koji su se ve zaputili prema vrhu. Marcus je uzeo svoj ruksak, bolje
zategnuo planinarske cipele te krenuo glavnom stazom. Sjeao se puta otprilike, ali
svuda je bilo dovoljno oznaka tako da gubljenje nije bilo mogue.
im je zaao u umu preplavio ga je osjeaj da ga netko promatra. Isprva
jezoviti osjeaj koji je iskopao strah u njemu, pretvorio se u neku toplinu koja se irila
njegovim tijelom. Iako ne znajui kako, osjetio je da ga ne promatra nikakva osoba,
da ga promatraju.. energije.. nije znao kako drugaije to objasniti.
U tom trenutku u sebi je zauo neki hihot i poziv na druenje. Prvo je pomislio
da je to ponovno Ammon.. ali glasovi, uo je jasno skupinu glasova, bili su potpuno
drugaiji energetski od Ammonove energije. Osjeao je kao da ga kakljaju
energijom i potiu da nastavi dalje.
Nastavio se penjati i nakon pola sata ugledao mali puti koji se odvajao od
glavnog, vidjelo se da na njemu dugo nije bilo nikoga, na prvi pogled bio je skoro
nevidljiv. On ga je primijetio samo zato jer mu je "umsko drutvo", kako ih je sada
poeo zvati, par metara prije putia dalo informaciju da e uskoro skrenuti desno.
uo ih je vrlo jasno, onako kako je prvi put uo Eireen ili nedavno Ammona.
Skrenuvi desno na puti, osjetio je kao da je probio neki energetski obru i
uao u neko sasvim novo podruje. Energija je bila gua, toplija, a opet svjeija.
utanje drvea, glasanje ptica smirilo se ili zaguilo dok je neki ton poeo dolaziti do
njegova uma. Nije bio siguran je li to ton koji uje uima ili unutar sebe, nije bio
siguran niti je li ikad prije uo takav ton, kao da Svemir pjeva.
Nakon par trenutaka, ton se poeo razdjeljivati na dva tona, jedan vii, jedan
nii, nakon toga na tri tona, na etiri... sve dok se nije razdijelio na toliko tonova da
Marcus vie nije bio siguran koliko ih ima, a opet su svi oni inili samo jedan ton,
bogat i potpuno iscjeljuju.
Imao je osjeaj da se njegovo cijelo fiziko tijelo natimava po tom tonu. Kao
da je on neki instrument koji se ugaa. Osjeao je svoje organe, kosti, krv, cijelo tijelo
kako poinju sve jae i jae vibrirati, kao da je potres unutar njega. Osjeaj je bio
oaravaju, oputaju i umu zastrauju.
U trenutku kad je pomislio da e se moda i rasprsnuti, sve je prestalo. Nestalo
je tona, nestalo je gustoe oko njega, opet je jasno uo utanje drvea, ptice, sitne
ivotinjice koje su prolazile kraj njega. I uo je svoje postojanje, nije mogao umu
objasniti kako to da uje svoje postojanje, ali jasno je uo da je i on odreeni ton koji
vibrira. Vibracijom koja je postojala i koja e postojati prije ovog fizikog tijela.
U trenutku dok se zapitao otkuda mu sve to to osjea, njegovim tijelom
proao je neki vjetar popraen izuzetno slatkim hihotanjem. Okrenuo se par puta
oko sebe, nastojao je primijetiti svoje "umsko drutvo".
"Na krivu stranu gleda", uo je unutar sebe. Okrenuo se ponovno, hihot se
nastavio "Ali ba stvarno i totalno na krivu stranu gleda." Hihot se pojaao kao i
vjetar u njemu, imao je osjeaj kao da ga netko kaklja, a on se okree s povezom na
oima. "E pa da, ima povez na oima, a nastoji vidjeti kroz njega, to je kriva
strana.
Zastao je te poeo smireno disati, zaklopio je oi, nastojei se umiriti i
promatrati unutar sebe, poeo je smirivati disanje i dovoditi se u centar.
"Sad otvori oi, a ostani prisutan u sebi.", uo je ponovno uputu. Otvorio je oi,
ostajui fokusiran na svoje disanje. Promatrao je oko sebe. Isprva je vidio umu,
nakon nekog vremena vidio je neku svjetlosnu maglicu oko sebe, zatim se ta maglica
poela formirati u oblike i ti oblici poeli su se kretati oko njega, poprimajui razne
siluete i forme. Neke od tih oblika vidio je jasnije, neke je vidio u bojama, ali ono to
je najjae bilo izraeno.. osjeao ih je. Svakog je posebno mogao osjetiti, sa svakim je
posebno mogao komunicirati, poruke su postale ozbiljnije i formalnije, komunikacija
je bila ispunjena s puno ljubavi i podrke.
"E pa estitam!", rekao je jedan oblik.
"Ovo je stvarno bilo brzo!", dodao je drugi oblik.
"Izuzetno sam sretan to se ponovno susreemo!", trei oblik.
"Dobro doao natrag!", etvrti oblik.
A nakon toga u svom umu poeo je dobivati slike. Vidio je predio koji nije
mogao prepoznati kao zemaljski krajolik. Osjetio je jako veliku povezanost s tim
krajolikom, puno svjetlosnih bia koja su tamo obitavala i jako veliki mir. Svi su bili
ispunjeni mirom, osjeajem ljubavi i irine.
Neto slino tome mogao je osjetiti i u energiji ume koja ga je okruivala kao i
u ovom umskom drutvu. Vidio je da su oni spojeni s tom energijom i da ive u
simbiozi s ovom umom. Osjetio je da su tu s razlogom, kako bi pomogli globalno
planetu i cijelom ovjeanstvu. Znao je i da zna zato je to tako, ali to trenutno nije
mogao jasno osjetiti u sebi.
Sve se vrlo brzo prikazalo i nestalo. Ostao je stajati promatrajui umu. Sve se
oko njega smirilo, umsko drutvo je prestalo slati poruke i on je osjeao svoje
disanje, impuls tijela i poveanu svjesnost. Bilo je nevjerojatno u koliko kratko
vremena se njegova svjesnost proirila, koliko mu je sada stvari postajalo jasno i
prisno, stvari za koje bi do prije par dana mislio da su nemogue.
Nastavio je hodati, vrlo polako, sve ono to je danas trebalo biti pokrenuto
pokrenulo se, jasno je osjeao mir unutar sebe kao i zahvalnost. Unutar sebe
zahvalio se svom umskom drutvu, a oni su ga zauzvrat energetski zagrlili s porukom
da nastoji to ee dolaziti. Pomislio je kako bi da se njega pita mogao ovamo i
preseliti, ponovno je zauo hihot nakon ega se i njegov osmijeh prelio licem.

Jutro je dolo sasvim tiho, probudivi Eireen svojim zrakama koje su se

provlaile kroz polusputene rolete. ula je zbor ptica pred prozorom, dok je udisala
svjei morski zrak koji je ispunjavao cijelu sobu. Sino je prozor ostavila malo
odkrinut; iako je more bilo predaleko da bi ula pjesmu valova, sam osjeaj da die
svjei noni zrak tako blizu moru donosio je poseban osjeaj smirenja pred spavanje.
Jueranji dan bio je poprilino ispunjen informacijama za koje je osjeala da trebaju
vrijeme da bi ih poela ivjeti u praksi, stoga je postavila jasnu namjeru da je
spremna naspavati se.
No je i bila takva, bez nonih izleta u druge dimenzije, bez buenja fizikog
tijela, osjeala se odmornom i spremnom za povratak. Dva dana koja je provela kod
Ingrid preletjela su punom brzinom i dojmovi su u njoj jo uvijek bili izuzetno ivi.
Leala je u krevetu oslukujui zvukove u kui. ula je lupanje sua u prizemlju,
osjetila je miris palainki i sasvim tiho moda neko pjevuenje, Ingrid je imala dubok i
zvuan glas, ali vrlo ugodan za sluanje.
Sjetila se Petera. Na samu pomisao o njemu, njezinim su tijelom proli
energetski trnci, vrlo brzo sjetila se svega to je prola uz njega u ovom kratkom
periodu, neka privrenost i ljubav sada su je vezali uz njega. Znala je da e ga jo
sasvim kratko vidjeti prije polaska, obeao je iskrasti se nakratko prije nego to ona
ode. Njegov razred ostaje jo nekoliko dana, a ona odlazi danas nakon ruka. Marcus
joj je poslao ve nekoliko poruka, osjetila je njegovo nestrpljenje da se sretnu i
osjeala je da e joj i on ispriati stvari koje e u njezin dosadanji, ionako pretrpan
unutranji svemir, donijeti jo pregrt novosti.
Duboko je nekoliko puta udahnula i izdahnula te ustala. Navukla je na sebe
traperice i dugu pamunu majicu te na brzinu oprala zube. Silazei u prizemlje disala
je osjeajui svoje tijelo, nadajui se postii to vee smirenje.
"Da, to s dahom moe donijeti fiziko smirenje. Uz to se jo treba spojiti sa
svojom energijom iz viih razina, to donese i smirenje daha. Samo stavi jasnu
namjeru i s vremenom e ti to postati kao disanje, nee niti znati drugaije
postojati." Ingridin glas doekao ju je ve u hodniku i dopratio do kuhinje, udruujui
se ulaskom u kuhinju s Ingrid i zagrljajem te osmjehom koji je istog trenutka
zaustavio pitanje koje je Eireen zapoela u svom umu.
"Da, da, ujem sve, znam sve, ali samo kad to elim, objanjavala sam ti juer.
A jutros sam to eljela, gledala sam energetski i tebe i Petera, zanimalo me je kako se
osjeate nakon svega to ste doivjeli juer." Ingrid je izvukla stolicu, doslovno
posjela Eireen na nju te pred nju stavila tanjur s brdom palainki.
Nakon toga sjela je nasuprot te s uivanjem poela dorukovati. Eireen je neko
vrijeme samo naslonjena promatrala, doputajui da joj se smiri ponovno
iznenaenje, da joj se umire pitanja koja su jo uvijek lagano uborila ispod povrine
njezina uma te da se spoji sa svojim viim energijama. Taj proces radila je cijeli svoj
ivot, ali se sada on unutar nje pomalo mijenjao, otkrivajui joj sve vie vlastitu
energiju kao i vlastite potencijale, donosei pritom smirenje koje je Ingrid maloprije
spominjala.
"Sjeam se kad sam na poetku nastojala shvatiti kako se to radi. Trudila sam
se i trudila ne bih li bila spojena sa sobom. Onda mi je u jednom trenutku bilo dosta,
prestala sam se truditi i tada se spoj dogodio. Uvidjela sam koliko me um smetao,
koliko mi je ego ovog tijela podizao barijere koje je um tada nastojao prevladati. Kad
sam odustala od koncepta kako bi to trebalo izgledati, jednostavno se dogodio
svjesniji spoj mog trenutnog fizikog tijela i energije koja jesam. Od tada se nisam
otpojila i od tada zapravo jo nisam svom umu objasnila kako se to dogaa. A on je
odustao od pitanja shvativi da su odgovori prejednostavni za njega i da ih on zbog
toga ne moe percipirati." Neto poput smijeha kroz vakanje zalogaja izalo je iz
Ingrid, malo se zagrcnula, popila vode te nastavila jesti.
"Shvaam, jo kao maloj nije mi bilo jasno zato svi oko mene nisu svjesno
spojeni sa sobom. Vidjela sam da veina ljudi misli da je samo fiziko tijelo, tada me
to jako udilo. Meni je to bilo tako prirodno. Ali sada, dok osjeam taj spoj, na dublji
nain shvaam koliko se to umom ne moe shvatiti, koliko je to nemogue nekome
objasniti." Eireen je progovorila maui svoje palainke. Glas joj je jo uvijek bio
pomalo promukao od spavanja i nakon svih tih telepatskih komunikacija osjeala je
koliko je tee komunicirati zemaljskim jezikom koji daje samo zvukove, dok se slike,
osjeaji i melodije otkrivaju samo onome tko se pomno preda sluanju sugovornika.
"Da, lake je telepatski, ali jo uvijek smo na Zemlji i moramo komunicirati na
ovaj nain. Stoga niti mi neemo uvijek komunicirati telepatski, bitno je znati ove
stvari iskomunicirati i jezikom, to e ti pomoi u prenoenju nekih znanja kad to bude
potrebno." Ingrid je zavrila sa svojim dorukom te ustala staviti tanjur u perilicu.
"Kad pojede idemo u etnju, postoji jo neto to elim s tobom podijeliti
prije nego krene kui. A i Petera emo susresti u toj etnju, on e uskoro krenuti."
Ingrid je izala iz kuhinje ostavljajui Eireen s palainkama i mislima.

18

Ingrid je stajala ispred kue zatvorenih oiju lagano diui kada je Eireen izala.
Vjetar je sasvim lagano donosio miris mora, u daljini se ulo kretavo glasanje
galebova.
Zajedno su krenule u tiini, ljunak pod njihovim nogama uskoro je zamijenjen
zemljanim putem, tu i tamo proaran izboenim kamenjem. Livada se suavala ispred
njih kako bi ih uvela u prolaz izmeu dvije stijene, nakon toga irio se pogled prema
moru i obzorju.
Krenule su prema plai. Ingrid je iz piknik koare vadila deku traei najbolje
mjesto.
"Rei u ti dijelove, a ti e sama vidjeti svoju priu u tome. Stoga kada zavrim
s priom, pokuaj prvo osjetiti sve to sam rekla, a nakon toga osjeti ima li stvarno
pitanja ili to samo tvoj um treba odgovore. Sjeti se da na neka pitanja nema
odgovora, ne onakvih kakve bi tvoj um elio. Neka pitanja osjeamo u sebi kao
potrebu za dokazivanjem. A sve to u ti sada rei nije dokazljivo na nain s kojim bi
tvoj um bio zadovoljan. Stoga je bitno da osjea u sebi stvari i da dozvoli da ti se
unutar tebe pokazuju odgovori." Ingrid je sjela na deku ostavivi dovoljno mjesta da
se i Eireen smjesti. Eireen je sjela kimajui glavom, dajui na taj nain potvrdu da je
spremna sluati.

"Davno prije nego smo se nas dvije rodile u ovim tijelima, zapravo davno
prije nego to su i nae due roene, rastvarala se energija stvaranja. U njenim
primarnim dijelovima sve je bilo jednako, sve je bilo proeto svjesnou postojanja,
ljubavlju samom. Nakon nekog vremena koje se na tim nivoima ne zove vrijeme ve
protjecanje stvaranja, to to je stvoreno rairilo se dovoljno da moe osjetiti svoju
oslabljenost na krajevima. Ta oslabljenost oslikavala se kroz dualnost vlastitog
postojanja, omoguujui sebi da se ogleda u vlastitoj slici. Vrlo brzo vlastita slika
poela se sama od sebe odbijati stvarajui rezonance postojanja u nekim
nesavrenostima te se slika u slici poela iskrivljavati. Na taj nain sve to postoji bilo
je prepoznato u dijelovima koje u sebi do tada nije prepoznavalo te se poelo iriti
kao vlastiti odbljesak. Svaki takav odbljesak stvarao je novi sloj nesavrenosti
dotadanje savrenosti te omoguavao irenje uzorka svega to postoji na jedan sada
potpuno novi nain.
Kako se to rastvaranje irilo dalje na njegovim krajevima dogaalo se sve vie
odbijanja te je uenje kroz odbljeske postalo neto to je izrodilo due, kako bi svojim
postojanjem omoguavale svemu to postoji irenje svjesnosti na suptilnije naine.
U tom vremenu koje nije bilo vrijeme poelo se sve to postoji sve vie rastvarati na
pojedinane oblike koji su sami sebe dalje uobliavali, samim svojim odbljescima na
krajevima svega to postoji.
Taj period poetak je neega to na um u ovim tijelima ne moe shvatiti, ali iz
ega mi dolazimo i emu se vraamo. Svaka dua dolazi iz vremena koje nije vrijeme i
vraa se u njega, kako bi svojim postojanjem omoguila daljnja iskustva i kako bi se
na kraju stopila natrag u sve to postoji. Nikad ne prestajemo biti dio toga, samo
neko vrijeme postajemo svjesniji sebe u tom pojedinanom dijelu.
Dok se nalazimo izvan ovih tijela nemamo ego kako ga ovdje osjeamo, stoga
uenje ide kroz svjesnost i ljubav. Ali sve to postoji stalno se iri i uvijek postoje neki
rubni dijelovi gdje su odbljesci tako jaki da dualnost postaje izuzetno gruba. Zemlja je
trenutno jedan od takvih rubnih dijelova i samim tim odlino mjesto za uenje novih
iskustava.
Sami se vraamo kako bi uili i napredovali i jednog dana se ponovno spojili u
sve to postoji, preputajui vlastitu svjesnost ljubavi. To je dugi period kada bi ga
promatrali iz ove nae perspektive, zapravo to je openito dugi period..
Svi mi koji smo doli, znali smo to nas eka ovdje i sada i znali smo da nije
svim biima u interesu promjena koja se ovdje dogaa. Oko nas postoje nai pratioci,
naa potpora, koja nam pomae u onom to jesmo i to radimo, a to je irenje
svijesti, oslobaanje.. Ali postoje i oni koji nam oteavaju put. Oni vrlo esto djeluju
kroz druge ljude, kroz situacije u kojima se moemo nai, direktno kad spavamo ili
kada su nam energije nefokusirane.
Njihov izazov je manjak svijesti koji ih dri zarobljenima u vlastitom mraku
postojanja. Vezani za ovaj rubni dio postojanja i njegovu dualnost oni su u panici i
strahu od promjene, stoga nitko tko pomae promjeni nije im po volji.
Budi u sebi, spajaj se na to vie razine postojanja i budi prisutna. Uvijek sluaj
svoju intuiciju i svoje vodstvo, kad nisi sigurna zastani i osjeti, ne donosi brzopleto
zakljuke.
Sad je period promjene rubnog podruja, to je prirodni proces koji se zbiva s
vremena na vrijeme: kad se sve to postoji jo vie rairi i kad se mijenjaju rubna
podruja. Ona dosadanja rubna postaju podruja viih vibracija, kako bi se odbljesak
novih rubnih podruja proirio dalje, dajui neke nove uvide samom postojanju.
Veina nas dola je pomoi toj promjeni, veina njih ne vidi svrhu te promjene,
nisu u stanju krenuti za njom i ne vide da smo svi dio veeg sustava.
Iako mi to vidimo, moramo se obraniti i pomoi toj promjeni, kako bi proces
bio to laki. Na taj nain pomoi emo i njima koju su se pogubili, nedajui im nau
snagu i samim tim omoguavajui im da se oslone na sebe, da se i oni promijene.
Sve to proces je koji mi neemo doivjeti samo u ovim tijelima u kojima se sada
nalazimo ve i u nekoliko buduih. Nasljee koje si ostavimo nakon ovog ivota
doekat e nas pri sljedeem roenju, omoguavajui nam bolji start." Ingrid je
polako usporavala priu pogledavajui Eireen koja je gledala prema moru. Eireen se
okrenula prema njoj i susrela s pogledom koji je govorio vie od rijei.
"I sjeti se, postoji samo jedan nain djelovanja, kroz ljubav.. to god da se
dogodi, uvijek se sjeti da si ljubav i da je ljubav centralna energija cjelokupnog
postojanja." Ingrid je klimala glavom kao da potvruje svoje rijei, pogled je ponovno
usmjerila prema moru.
Eireen je osjeala rijei koje su prolazile kroz nju, te rijei koje je sluala bile su
popraene irenjem energije znanja koja je budila njezine stanice, doputajui joj
osjeaj slobode, poput osloboenih mjehuria koji ure na povrinu. Taj osjeaj bio je
pomalo kakljiv i ona osjeti kako joj na lice dolazi smijeak, dok se oi istovremeno
pune suzama. Neko ganue prolazilo je cijelim njezinim tijelom, mekoa se uvlaila u
svaku njezinu poru. Snaga svega to je sada prolo kroz nju bila je toliko golema da je
njezino cijelo tijelo proivljavalo ekstazu, kao da je na tren izala iz ovog tijela i
ponovno se vratila, svjesna svega onog to je vidjela i osjetila dok nije bila u tijelu.
Okrenula se prema Ingrid koja ju je promatrala i samo klimnula, rijei su bile
bespotrebne, znala je da Ingrid osjea sve to ona sada prolazi. Nakon te misli Ingrid
se samo lagano nasmijeila te se nagnula zagrliti je, Eireen je uzvratila zagrljaj i sada
su tako sjedile razmjenjujui neto puno vie od topline i njenosti, razmjenjujui
sjeanja na samu bit postojanja.

Peter je, hodajui prema plai, nastojao smiriti svoj um koji je luaki radio
paniku u najloijem trenutku, kad se on spremao oprostiti od Eireen, za sada, i
shvatiti to bi dalje trebao. Um je stvarao poruke koje su ukazivale na strah od
njenog ponovnog gubitka.
Iako je vidio sve to se izmeu njih zbivalo, iako mu je ona jasno dala do znanja
da su u ovom ivotu samo prijatelji, njegov um je iznova i iznova stvarao slike zbog
kojih je njegovo srce bre kucalo, a emocije vodile prema zaljubljenosti.
Bio je iznenaen koliko se brzo mogue zaljubiti. Otkad je doivio emotivni ok
s mamom, nastojao je ivjeti smireno i pribrano, a koliko je on znao, zaljubljenost
naruava takav unutarnji sklad. I evo, ovo sada je smatrao dodatnom potvrdom. Nije
prolo niti 48 sati otkad je sreo Eireen, a ve je njegovo cijelo srce kucalo za nju.
I ne samo zbog onog to je vidio u prolom ivotu, ve zbog onog to je vidio sada.
Njezino cijelo bie svidjelo mu se vie od bilo koje osobe koju je upoznao. Iz
nje je zrailo sve ono to ga je privlailo i ujedno plailo i taj spoj donosio je potpunu
zaljubljenost.
Najgore od svega bilo je to to je on znao da e ona to sve iitati im stane
pred nju, Ingrid e vjerojatno iitati sve jo i lake, a on e se osjeati slabo i jadno.
Razmiljao je da ih moda nazove i izmisli da ga profesor ne pusti, ali je od te ideje
brzo odustao. Prvo, zato to bi odmah shvatile da izmilja, a drugo, jer bi Ingrid
nazvala profesora. Tako nije imao drugog izbora nego da ode, to je njegovom
trenutno jako zaljubljenom biu jednim dijelom i odgovaralo, bez obzira na svu muku
koja ga eka.

Prije nego je Peter stupio na plau, Eireen je osjetila njegovo prisustvo, toliko
snano ju je obgrlila njegova energija da je na trenutak ostala bez zraka. U tom
trenutku Ingrid je bila udaljena skupljajui kamenie. Eireen je nastojala disati i
povratiti mir, ali kako su trenuci prolazili i Peter se pribliavao, osjeala je njegovu
energiju sve jae i jae. Srce joj je brzo poelo tui i neka vruina prolazila je njezinim
cijelim tijelom. Do trenutka njegova pojavljivanja na plai, Eireen se osjeala potpuno
izbezumljeno.
"Jutro, nadam se da si se naspavala." Pribliavajui se, Peter je nastojao tu
reenicu izgovoriti to leernije. Ali ve prvi pogled na Eireen pokazao mu je da e
ovo biti sve samo ne lagan susret.
"to se dogaa?" Eireen je bila potpuno zajapurena u licu, izgledala je kao
netko tko se upravo vratio s tranja.
"Kako to misli?" Peter je i dalje nastojao smiriti glas koji ga je svakim
trenutkom sve vie izdavao.
Eireen je utjela i promatrala ga, na trenutak je zatvorila oi nastojei smiriti
disanje. Peter je postao jo vie nervozan te je pokupio par kamenia s poda
prebacujui ih sada iz ruke u ruku. Prolo je nekoliko trenutaka, Eireen je otvorila oi,
njezino disanje umirilo se, a crvenilo povuklo s lica. Promatrala je Petera, a zatim ga
zagrlila.
Isprva je njezina reakcija u njemu izazvala potpuni ok i nezaustavljivu buru
emocija koje su ga skoro sruile. Zatim joj je uzvratio zagrljaj, zatvorio oi i disao. Ako
je ovo njihov posljednji trenutak, pomislio je, nema nita protiv da ga ovako provedu.
Za to vrijeme Eireen mu je slala smirenje, isprva nije mogla proi od jaine
emocija koje su se irile nezaustavljivo oko njega, ali je nakon par trenutaka osjetila
da poputa taj emotivni oklop koji se i nad nju nadvio te je sada njezina umirujua
energija okruivala njihova tijela. Isprva samo energetski, a onda i telepatski slala mu
je smirenje, ljubav i osjeaje uzemljenja. Njegovo zgreno tijelo poelo se oputati i
preputati, malo po malo svi ti ustreptali osjeaji dolazili su u balans.
Nakon nekoliko minuta pustila ga je iz zagrljaja, ekajui da i on nju pusti. Kad
su se razdvojili, njegov pogled bio je taman i dubok, imala je osjeaj da gleda u
njegovu duu, njoj tako poznatu i blisku.
"Nemoj si to raditi, nemoj dozvoliti da te um toliko izbaci iz ravnotee. Pusti da
ti energije govore, da te vode u kojem god smjeru treba ii u tom trenutku." Eireen
je osjetila kako joj je glas dublji, "Nitko ne zna to budunost donosi, ali moemo
osjetiti sadanjost i omoguiti si najbolje poteze u ovom trenutku. Ako oni idu iz
uma, vrlo esto nam donose nevolju i zastoj, preoptereenje, kao tebi sada. Ako oni
idu iz osjeaja, donose blagost i smirenje." Osjetila je kako se on sve vie i vie
oputa i preputa trenutku.
"Trenutno smo samo prijatelji. Sigurna sam da e i ti tako osjetiti ako dopusti
samo svojoj intuiciji da ti govori. Svo ovo zaljubljivanje u koje si upao proizvod je
tvoga uma koji je vezan samo za ovo tijelo i koje ima svoje potrebe. To te toliko
iscrpilo da si potpuno ispao iz sebe. Tvoj dolazak osjetila sam tako da vie nisam
osjeala sebe nego tebe, toliko snano sam osjetila tvoju pogubljenost u tom
trenutku da sam mislila da u se sruiti, zato sam te zagrlila. Osjetila sam da nam
jedino tako mogu pomoi." Eireen je sjela na pijesak okrenuvi se prema moru. Peter
je sjeo kraj nje. Nekoliko trenutaka tiina je bila smirujua.
"Hvala ti.. da.. mogu osjetiti sve to si rekla. Mogu osjetiti koliko privrenosti
osjeam prema tebi i koliko je moj um iskoristio tu priliku za stvaranje prie koju niti
ja ne osjeam u ovom trenutku... iako, kako si i sama rekla, nitko ne zna to nam
budunost donosi..", pogledao ju je i zagrlio. Ovog puta to je bio prijateljski zagrljaj,
pun podrke i ljubavi. Naslonila je glavu na njegovo rame, s osjeajem nekog ponosa.
I za njega i za sebe.
"Obadvoje trebate biti ponosni. Brzina kojom usvajate buenje nevjerojatna
je, moram priznati. Ja sam u svakom sluaju izuzetno ponosna na oboje!" Ingrid im je
prila s desne strane, nosei pune ruke kamenia i malih koljki. Stavila je to pred
njih, rasporeujui u dvije hrpice.
"Moete ovo ponijeti sa sobom.. i kad vam bude teko, uzmite u ruke i spojite
se s mudrou ovog trenutka. Ovo vam nee biti posljednji izazov. Ja sada idem.
Eireen, tebi autobus kree za sat vremena, odvest u te do stanice kad se vrati. Ovo
je jo vrijeme za vas." Poljubila je svakog u vrh glave i krenula prema kui. Pjevuei,
kretala se laganim korakom, oko nje vjetar je nosio suho lie. Neka bezbrinost i
zadovoljstvo prosipalo se po putu iza nje.
 Sjedili su jo neko vrijeme u tiini i zagrljaju. Misli su im bile prazne, a due
povezane, trenutak slian vjenosti kad niti oblik postojanja, niti mjesto nisu bitni.
Nakon toga Peter je otpratio Eireen dio puta. Na mjestu gdje su se prvi put
sreli, stali su jo jednom u zagrljaj. Izmijenivi papirie s brojevima telefona i ostalim
podacima, bez rijei su se okrenuli svaki na svoju stranu. Ovo je bio trenutak koji se
nije mogao prekinuti, samim tim nije bilo potrebe za oprotajnim pozdravom.

19

Tu no Eireen je imala susret. Nakon to je dola kui, njezina mama koja je

bila vidno uzrujana zbog nekog problema s kolegicom na poslu uz obilnu veeru
obilno joj je ispriala sve detalje. Inae u ulozi pripovjedaa koji treba ispriati kako je
provela prole dane, sada se nala u ulozi sluaoca i moda ak savjetnika. Po prvi
put Eireenna mama sasluala je sve prijedloge moguih rjeenja te situacije. Eireen
je duboko u sebi osjeala koliko je mama povrijeena i samim tim nekoncentrirana
na nju, to joj je u ovom trenutku sasvim odgovaralo.
Spremivi se na spavanje, legla je u krevet i nazvala Marcusa. Stigla je kasno i
nije bilo mogue da izbjegne mamu i veeru te je susret s njim odgodila za sutra.
Marcus je bio umoran i na telefon je zvuao lijeno i pospano. Ukratko joj je
rekao da ono to joj ima za ispriati ne moe preko telefona, obasipao je telefonskim
poljupcima i zaelio laku no.
Leei u krevetu Eireen je prebirala po svim dogaajima proteklih dana.
Razmiljala je to bi od toga trebala ispriati Marcusu, njegova gledita bila su toliko
razliita od njezinih da nije bila sigurna to e ga uznemiriti, a to ne. U njoj se
probudila znatielja o onom to on njoj treba ispriati, osjeala ga je drugaijeg,
nekako otvorenijeg, svjesnijeg, pitala se to se njemu dogaalo od zadnjeg susreta.
Vrlo brzo je zaspala tonui u san koji ju je odveo na neku cvjetnu livadu punu
neobinog cvijea. Na livadi se prvo pojavila Ingrid, zatim Peter. Donijeli su sa sobom
sendvie i dekicu, ponovno su leali na plai gledajui u more. Jedan dio nje znao je
da sanja i da na neki nain otputa nakupljene energije.
U trenutku kad se eljela okrenuti prema Ingrid i neto je pitati, cijela slika kao
da se rasparala i nestala, a ona je ostala stajati u bjelini. Nita i nitko nije se
pojavljivao osim nekog glasa koji kao da je prolazio kroz nju.
"Izuzetno mi je drago ponovno te susresti.", glas je bio muki, dosta dubok i
jako ugodan. Njezino tijelo poelo se oputati i u tom trenutku bila je potpuno
svjesna da je ovo zapravo san, da se ona upravo probudila iz sna.. u san? Nije bila
sigurna to je ovo gdje se sada nalazi.
"Nije niti bitno. To je stvoreni prostor za komunikaciju, koji omoguuje
najmanje ometanje od strane uma i najlaku izmjenu informacija.", glas je ponovo
proao kroz nju.
U tom trenutku osjetila je kako joj se netko pribliava s njezine desne strane,
okrenuvi svoj fokus u tom smjeru i njezino tijelo se okrenulo u tu stranu. Prema njoj
iao je stariji ovjek, obuen poput ljudi s istoka, u neku tuniku, s turbanom na glavi,
dugom bradom i izuzetno dubokim i tamnim oima.
Na njegovom licu jedino to nije bilo tamno su bili njegovi bljetee bijeli zubi.
I osmijeh. Bio je potpuno razoruavaju i Eireen je osjetila kako se njezinim licem iri
osmijeh sam od sebe, dok njezinim tijelom prolazi toplina. Iako nije umom mogla
prepoznati tu osobu, znala je da se poznaju.
"Da, poznajemo se. Ali se u ovom obliju na planeti jo nismo sreli i zato me ne
moe prepoznati.", potpuno se pribliio, stao nasuprot njoj i promatrao je.
"Ja sam Ammon, barem me tako zovu u ovoj inkarnaciji."
Eireen je nastojala shvatiti odakle se poznaju, ime niti lik ovog ovjeka nisu joj
donosili neko sjeanje, ali cijelo njezino bie ga je prepoznavalo.
U tom trenutku Ammon se rasplinuo ostavljajui za sobom neto poput
energijskog oblaka punog praine. Eireen se nije uspjela sabrati, a ve je ta praina u
jednom trenutku poprimila lik koji je njoj bio itekako poznat. Odmah nakon toga
ponovno se stvorio Ammon, sada s jo veim osmjehom na licu.
Eireen je osjeala kako stoji pred njim potpuno ukoena. Njezin um jo je
procesuirao ono to je upravo vidio, ta preobrazba sama po sebi bila je udesna, a lik
koji se pojavio unutar toga ostavio ju je potpuno paraliziranu. To je bio lik njezinog
oca iz jednog od prolih ivota.
Cijela ta pria sada se odmotala u sjeanje unutar nje. Taj put rodila se isto kao
djevojica, njezina tadanja majka umrla je na porodu i otac je bio sve to joj je
ostalo. On je bio kotlopopravlja, ivjeli su u jednim poluimproviziranim kolima koja
su vukla dva stara konja.
Putovali su od mjesta do mjesta i zadravali se onoliko dugo koliko su ljudi
trebali njezina oca. On je radio od jutra do mraka, popravljajui kotlove i sve metalne
posude koje su mu ljudi donosili, a ona je svaki put, isprva skrivena iza kolica,
promatrala djecu koja bi se redovito oko njih skupila. Nakon nekog vremena
pridruila bi im se u igri i ba kada je stvorila neko prijateljstvo, njezin otac zavrio bi
s poslom i oni bi krenuli dalje.
Jedino su joj lutke koje je sama sebi napravila od ostataka nekih krpa i drvenih
letvica, bili njezini stalni prijatelji, njima je priala u sitne sate, prepriavajui
zamiljene zgode sa svojim zamiljenim prijateljima, koji su uvijek tu i nikad je ne
ostavljaju. Iako su ona i njezin otac bili ti koji su naputali ta mjesta, ona se uvijek
osjeala kao da nju ostavljaju, kao da nije dovoljno dobar i pouzdan prijatelj.
Na njezin deseti roendan otac ju je pozvao i vrlo ozbiljnim glasom rekao da
umire i da mu je preostalo vrlo malo vremena. Brinuo se to e biti s njom kad on
ode te je dogovorio da ju preda jednoj imunoj obitelji kao poslugu.
Cijelu no nastojala je uvjeriti oca da je to pogrena odluka, da ona eli ostati s
njim do kraja, da mu se nita nee dogoditi, a ako se i dogodi, da e se ona snai.
Otac je bio neumoljiv, govorio je vrlo malo, isprekidan i muen dubokim kaljem.
Tako su doekali jutro, umorni i iscrpljeni od razgovora i emocija koje su ih duboko
razdirale.
Otac je nastojao sauvati smirenost, ali ona je osjeala koliko ga boli ova
situacija. Znala je da on to radi za njezino dobro, da je uvjeren da e tako biti najbolje
te se na kraju odluila predati i oprostiti s njim na smiren nain.
Kua pred koju su se dovezli bila je ogromna, najvea koju je ona u svom
kratkom ivotu vidjela. Trebalo im je nekoliko minuta da se dovezu s poetnog ulaza
pred zgradu, da tamo brzo spreme kolica i konje sa strane i krenu prema zadnjem
dijelu gdje se nalazio ulaz za poslugu. Tada su odmah nauili da posluga nikada ne
ide tim prilaznim putem ve jednim zaobilaznim koji se nalazio dobro skriven iza
drvea i grmova.
Na vratima kuhinje doekala ih je izuzetno debela ali prijazna kuharica, iza nje
ula se buka i galama, lupanje posua i neije ratoborno vikanje. Okrenula je oima
prema njima te se naslonila na dovratak, vrtei krpu u jednoj ruci.
"Dobro, nemamo puno vremena. Uzmi svoje stvari, oprosti se i za mnom!" Sve
to izgovorila je otro, ali sa smijekom.
Sve nakon toga zbivalo se izuzetno brzo. Otac ju je vrsto ali kratko zagrlio, ona
nije stigla niti zaplakati, a otac je ve odlazio. Ta slika oeva odlaska urezala se
duboko u njezino bie i pratila ju cijeli taj ivot. Pobudila je ve donesene vibracije iz
prolih ivota u kojima je ostavljenost kao emocija bila neodraena i duboko
zapisana.
ivot koji je tamo provela bio je pun uspona i padova. Odrasla u toj kuhinji
druila se s povrem kojeg je trebalo guliti i rezati, s loncima koje je trebalo ribati i sa
starim makom koji je poput nje spavao lijeno na podu u kuhinji. Tu prvu godinu
spavala je na staroj slamarici kraj pei koja je stalno gorjela jer se vjeno neto
kuhalo. Iduu godinu dobila je mjesto za svoju slamaricu u maloj sobici koja je sluila
kao ostava za metle. Iako je njoj bilo bolje kraj pei, nije imala pravo glasa te se vrlo
brzo navikla.
Dane je provodila u kuhinji, tek predveer kada su sve dunosti bile gotove,
bilo joj je doputeno izai u stranje dvorite. Te prilike koristila je za etnje i hvatanje
bilo koje ivotinjice ili bube kako bi privremeno imala drutvo.
Za vrijeme jedne takve etnje, naletjela je na vlasnikova sina. Dvije godine
stariji od nje, obuen u sveano odijelo, utao je nezadovoljno kamenie. Nakon to
su se sreli, bez rijei su ostali stajati i gledati jedno u drugo. On potpuno opinjen
njome, ona u elji da nae prijatelja, ali svjesna da ovo prijateljstvo nee biti
dozvoljeno.
Idue dvije godine tajno su se sastajali kad god bi se pruila prilika. Dogovorili
su znakove koje su ostavljali na odreenim mjestima u hodniku pred kuhinjom,
mjestu gdje joj se on najvie mogao pribliiti. Ti znakovi govorili su je li sigurno da se
nau taj dan ili ne.
 Razmijenili su i svoj prvi poljubac, nesvjesni da je ovaj njihov susret samo
produetak dugakog braka u jednom od prolih ivota, u kojem su imali desetero
djece od kojih je pet preivjelo i u kojem su se zaklinjali na vjenu ljubav. Stvorivi
ovisnost jedno o drugom odluili su na razini dua da u iduem ivotu jedan drugom
budu dovoljno veliki pokreta emocija tuge i ostavljenosti kako bi se mogli susresti s
tim vibracijama i iskustvima koje ona donose.
Dan njihova rastanka, koji je uslijedio nakon to su otkriveni, bio je trauma
koju ni jedno nije raistilo u tom ivotu. Vrlo brzo nakon toga on je stupio u ranije
dogovoren brak u kojem je bio nesretan do kraja svog ivota. Nikada je nije prealio
niti zaboravio.
Nju su nakon njegove enidbe odveli iz kue, premjestivi je u jednu drugu
kuu gdje je ostala do kraja svog kratkog ivota. Radei u kuhinji i vrlo malo se
druei s ostalima, zvali su je Tiha Misa. Umrla je od upale plua prije svog 22
roendana. Nikada se vie nisu vidjeli. Do ivota kada su bili dvije sestre i kojeg se
Eireen u ovom ivotu sjeala.
Sada je tuga koju je osjeala prema njemu, izgubivi ga u tom ivotu kao
voljenu sestru, postala jo dublja. Mogla se sjetiti njihove velike ljubavi i dugog i
sretnog braka, zatim tog bolnog rastanka. Pa opet sastanka kroz sestru i njegovog
brzog odlaska kroz bolest.
U tom trenutku shvatila je zato su toliko privlani jedno drugom u ovom
ivotu i zato jedno drugom mogu toliko jako podii emocije. Imala je osjeaj kao da
je unutar sebe otvorila kutiju koja je dugo bila zatvorena i ije postojanje prije nije
niti dozvoljavala priznati. Nije bila sigurna hoe li se uope moi nositi sa silinom
emocija koje je osjeala da naviru iznutra.
"Upravo zbog toga to si sve ovo vidjela i prisjetila se, moi e se nositi s tim.
Sad nema potrebe za skrivanjem, dramom, znat e zbog ega se osjea tako kako
se osjea i moi e tretmanima i usmjerenou prema tome transformirati tu
vibraciju.", ponovno je postala svjesna Ammonove prisutnosti. Njegove misli
prolazile su kroz nju, ispunjavajui je osjeajem povjerenja.
"Odakle ti? Zato sada?", ovo su bile njezine prve misli upuene njemu.
"Zato to je dolo vrijeme.. i zato to e ti Marcus sutra priati o meni..", imala
je osjeaj da neto poput smijeha dolazi od njega.
"Pa, zabavno je, moram priznati. Ali i korisno.. Marcus se vrlo brzo otvorio i
iznenadit e se sutra kad ga sretne i saslua. Trenutno smo svi usko povezani i na
neki nain moja zadaa je da vam pomognem u ovom trenutku. S njim sam krenuo
na jedan nain, s tobom na drugi..." Ammon je polako poeo blijediti.
"ekaj, imam sto pitanja. Nije mi uope jasno to se dogaa!" Eireen je poela
osjeati neto poput panike u svom tijelu.
"Ne treba ti biti jasno, treba samo usmjeriti pozornost na ovo to si sada
vidjela, usmjeriti pozornost na oslobaanje tih energija.. bez brige.. i tako smo stalno
u kontaktu, sjetit e se..", i tada je nestao. Eireen je ostala stajati u tom bijelom
prostoru svjesna da ju samo odluka da se probudi dijeli od njezine sobe i buenja.
Pomislila je da bi mogla dobiti odgovore na neka pitanja ako jo malo ostane tu, ali
nita se vie nije zbivalo te je uputila svjesnu namjeru buenja.

Sljedei dan krenula je prema Marcusu, dogovorili su se nai u njegovu stanu

kako bi na miru o svemu razgovarali. Otvorio joj je vrata bos, u boksericama i majici,
raupane kose, s osmijehom od uha do uha. Nije se stigla niti pripremiti, a ve ju je
podizao u zrak vukui je u zagrljaj.
"O kako si mi nedostajala, bilo je to kao da se sto godina nismo vidjeli!"
Marcus je izgovarao te rijei kao glumac na pozornici, teatralno zabacivi glavu.
Nakon toga utisnuo joj je poljubac te spustio na pod.
Eireen nije mogla da se ne smije ovom doeku iako joj je srce uurbano lupalo.
Nije bila sigurna to e uti od njega, niti je odluila to da mu ispria, a to ne.
Odmah je primijetila njegovu veu nesputanost, bolji energijski protok i neku vrstu
samouvjerenosti. Odluila se prepustiti trenutku i dopustiti da se dogodi ono to se
treba dogoditi. Za poetak je odluila ne zamarati se vie tim pitanjima, povukla ju je
njegova ljubavnost te se sada ona njemu potpuno bacila u zagrljaj.
Gladni jedno drugog vrlo brzo su od zagrljaja preli na skidanje odjee i krevet.
U tom trenutku njihove osobnosti ostavile su za sobom sva sjeanja, sve susrete, sve
prole inkarnacije te se prepustile meusobnom uivanju. Njegova ljubav podupirala
je njezino oputanje, njezina pouda podizala je njegovu strast. Nakon nekog
vremena leali su potpuno oputeno jedan kraj drugog, promatrajui igru sjena na
stropu. Glad je prevladala i Marcus je naruio pizze. Sjeo je na krevet i zagledao se u
Eireen kao da je prvi put vidi.
"Ja ti ne mogu opisati koliko si ti lijepa i koliko je ovaj ivot lijep!" Njegov
trenutno promukao glas proao je kroz sobu poput tihog vjetra donosei Eireen
nemir u elucu. Tog trenutka ponovno joj se vratila slika onog djeaka kojeg je noas
vidjela, njegovog pogleda i osjeaja izmeu njih. Upravo tu vrstu emocije prema njoj
imao je i on, a ona mu se tada potpuno prepustila. Sad kad se u njoj probudila bol
zbog nerazrijeenih gubitaka, njegova je izjava poduprla strah.
Iako je znala da je sve to sada osjea plod vibracija koje su se pojavile u njoj,
nije mogla zaustaviti neki ledeni osjeaj koji je prolazio kroz njezino tijelo. Usmjerila
je disanje na osjeaj proputanja i u sebi zamolila energetski tretman, znala je da je
njezino duhovno vodstvo uvijek kraj nje, spremno pomoi.
"to ti je?" Marcus je njeno maknuo kosu s njenog lica natjeravi je da ga
gleda u oi. Nije mogla izdrati njegov pogled ve ga je zagrlila, tako su ostali neko
vrijeme priajui nesvjesno jedno drugom energetski.
Prekinulo ih je zvono, pizza je stigla i Marcus je ustao otvoriti. Eireen se za to
vrijeme ispruila na krevetu osjeaju svoje tijelo i energiju. Neka istovremena
mjeavina boli, tuge, sree i ushienja prolazila je kroz nju. Sjetila se noanje
spoznaje, da nije do sada niti eljela pogledati u te skrivene vibracije unutar sebe,
nije se bila spremna susresti s tolikom tugom. Odrastajui otvoreno prema
energijama, nije vidjela ono to joj je bilo pred nosom.
 Suze su klizile niz njezino lice, diui nastojala je osvijestiti to vie sve to se u
njoj probudilo, eljela se s tim susresti, eljela je to nauiti, posvijestiti, otpustiti.
Marcus se vratio s dva tanjura, stavio ih je na krevet izmeu njih i legao. Podboivi
se na lakat zagledao se u nju, nije nita govorio, samo ju je promatrao. Obrisao je
suze s njezina lica i blago joj se nasmijeio. Uzvratila mu je smijeak te poslala
poljubac.
"Moda je najbolje da pojedemo i krenemo u umu, nekako osjeam da e
nam uma pomoi rasteretiti se svih stvari koje nosimo u sebi, kroz hod emo
razgovarati, a moemo ponijeti i deku pa lei na livadu." Marcus je upitno pogledao
Eireen koja je samo potvrdno klimnula glavom te uzela komad pizze. Tek je sada
shvatila koliko je bila gladna. Tiina je ispunila sobu dok su jeli, svatko u svojim
emocijama i sa svojim mislima, istovremeno prisutni i daleki, na poetku putovanja
koje je pred njima.

uma ih je obgrlila svojom zelenou. im su kroili u poetni dio ume osjetili

su tiinu vanjskog svijeta i pjesmu koja je prolazila kroz njih. Marcus se okrenuo
prema Eireen kako bi joj rekao da je to jedna od stvari koje joj je elio ispriati, ali
ona je ve stajala zatvorenih oiju kao u transu. Nastavio je hodati puteljkom
omoguujui njoj da nae vlastiti ritam prepoznavanja stvari za koje je osjeao da ih
sada dotie. Nakon nekog vremena uo je njezino pribliavanje, hodala je stazicom
iza njega i lagano pjevuila.
"Toliko puta sam ve komunicirala sa umom, ali nikad na ovaj nain. Kao da se
neto novo u meni probudilo to prepoznaje neke sasvim nove razine!", ponovno je
zastala i udahnula punim pluima. Smijeak je proao njezinim licem, "A rekli su mi
da si ih i ti upoznao i da je to jedna od stvari koje mi eli ispriati."
Marcus se iznenaeno okrenuo gledajui u nju. "Ne mogu vjerovati da su mi
pokvarili iznenaenje!"Nije bio siguran je li stvarno uvrijeen ili okiran onim to je
upravo rekla.
Eireen se samo nasmijala i pogurnula ga da krenu dalje. Hodali su po stazici,
sluajui um vjetra kroz drvee i pjev ptica koje su veselo skakutale s grane na
granu. Istovremeno je kroz njih prolazila pjesma za koju su obadvoje osjeali da
dolazi od ume i njezine energije, ali iz nekih drugih slojeva, koji nisu fiziki. Samim
tim razlikovala se od pjeva ptica i ukanja drvea. Bila je tako duboko u njima da im
se inilo kao da su od nje sastavljeni.
Nakon otprilike pola sata doli su do jednog proplanka na ijem je krajnjem
dijelu probijalo sunce. "Savreno mjesto za deku i oputanje." Marcus je ve
rasprostirao deku na pod vadei pritom i kekse. Eireen se smjestila kraj njega, mirei
su doputali suncu da ih grije.
Osjetili su kako se oko njih skuplja energija i kako se polako poinju nalaziti u
jednom velikom energetskom krugu. Njihova energija vrlo brzo je reagirala na ovu
promjenu, poeli su osjeati fizike senzacije, trnce, toplinu i oputenost. Nakon toga
mir je poeo ulaziti u svaku njihovu stanicu te su obadvoje leei prepustili se.
 Isprva samo ih je i dalje proimala toplina i ugoda, ali nakon nekog vremena
kao da su se poeli odvajati od tijela, obadvoje su osjeali kao da njihov duh izlazi iz
tijela. Iako je Eireen sve to bilo poznatije, Marcus se u svemu tome vrlo brzo poeo
osjeati prirodno, kao da se unutar njega budi sjeanje na neto poznato.
U jednom trenutku obadvoje su se sa svojom svijeu nali u bijelom prostoru.
Pogledavali su se i telepatski razmjenjivali vrlo kratke misli podrke i pomalo smijeha.
Iako je ovo bila situacija u kojoj su osjeali da bi njihovi umovi imali puno toga za rei,
prirodnost koja ih je obuzimala zautjela je sva mogua pitanja. Bili su svjesni da su
dio neeg puno veeg i prepustili su se svemu to se trebalo dogoditi. Osjeaj da je
ovo stvarnije od njihovog fizikog tijela istovremeno je proao kroz njih, pogledali su
se unutarnjim vidom i poslali podrku i ljubav. U tom trenutku ispred njih pojavio se
isprva Ammon, a iza njega jo hrpa svjetlosnih silueta.
"Moda se sada sjeti gdje si bio ona tri dana?" Ammon se telepatski obraao
Marcusu tako da je i Eireen sluala konverzaciju i mogla sudjelovati.
Marcus isprva nita nije odgovorio, a nakon nekoliko trenutaka u njemu su se
poele redati slike ta tri dana: veliki krug svjetlosnih bia, u sredini on s jo
nekolicinom njih, sve puno ljubavi i podrke.
Upitno je pogledao Ammona. "Znai nisam nigdje bio ta tri dana, barem ne fiziki."
Marcus je osjeao da se iz neke dubine u njemu oslobaa sjeanje na energiju koju je
tada probudio unutar sebe.
"Da, nisi nigdje bio fiziki. Energetski si proveo tri dana u ovom bijelom
prostoru, s tobom je bilo jo trenutno inkarniranih ljudi, spremnih na buenje. Budio
si svoja uspavana znanja, dok je tvoje fiziko tijelo odmaralo, bez potrebe u tom
trenutku za vodom ili hranom, energija te hranila." Ammon je zvuao smireno i
zadovoljno.
"Kako bi tvoj um lake prihvatio te informacije, ekao se trenutak da bude
spreman. Tvoj susret sa umom i Eireenino prisustvo dovoljna su potpora da se u tebi
razbiju otpori koji bi se mogli pojaviti. Sada si dovoljno protoan i spreman na
promjenu." Ammon je pogledao prema Eireen.
"Vjerujem da si se sjetila svih naih komunikacija?"
Eireen je bila istovremeno i oduevljena i potpuno smirena.
"Da.. po noi, komuniciramo ve dugo po noi. Ali nisam bila spremna jo
svjesno prihvatiti tu komunikaciju.
"Ne, bila si spremna, samo nije bilo vrijeme. Ammon se odmaknuo u stranu
kako bi oni svoj fokus mogli prebaciti na bia iza njega. im su svoju panju usmjerili
na svjetlosna bia ispred sebe, osjetili su snano strujanje kroz tijelo, strujanje mira,
podrke, ljubavi, svjesnosti. Marcus je bez razmiljanja svojom energetskom rukom
krenuo prema Eireen, osjetio je neto poput dodira kad ga je ona primila za ruku.
Kao da ga je neka voda primila za ruku, osjeaj ugodan i oputajui.
Bia su samo stajala ispred njih i promatrala ih. Nakon nekog vremena prvi
oblik svjetlosti se odvojio i priao im. Kad je stao ispred njih, razdvojio se na dva
dijela. Jedan dio stao je nasuprot Marcusa, jedan nasuprot Eireen. U istom trenutku
stavili su svoje svjetlosne ruke na njihove srane akre. Energija podrke i iscjeljenja
stala je ulaziti u njihova energetska tijela oslobaajui nakupljene energije koje su
ostale kao posljedica gra, jada i boli. Istovremeno se kroz njihove gornje akre
provlaila energija svjesnosti koja im je pomagala da sve te svoje susrete prihvate
kao kolu, kao iskustvo koje ih je uilo i samim tim im omoguavalo da rastu i
razvijaju se.
Nakon nekog vremena energija se umirila i bia su poela svoje udaljavanje
tako da su nestajali iz njihova vidnog polja. Nakon toga Ammon je ponovno stao
ispred njih. ekao je njihova pitanja..
"I to sada?", prvi je misao poslao Marcus.
"Nita, sada dalje ivite i dopustite da vam se zbivaju sve one stvari koje se
trebaju dogoditi. Otpustite oekivanja, strah, neprisutnost. Okrenite se protonosti,
sluajte svoju intuiciju, budite otvoreni za neke sasvim nove stvari. Sjetite se da ste
trenutno ljubavnici koji ue neprealjene ljubavi. Da ste sestre koje se ponovno sreu,
da ste prijatelji, neprijatelji, da ste sve ono to se bili. Da ste due na putovanju i da
svako iskustvo ima svoju vrijednost. ivite sada i ovdje, u svojim tijelima i priznajte si
svaku emociju koju osjetite. Budite svoji u svakom trenutku. Sve dalje samo e se
pokazati." Tada je ispred njih napravio pokret kao da im alje neto poput blagoslova
te poeo blijediti.
Marcus i Eireen su ostali sami u tom bijelom prostoru. Pogledavi se dopustili
su svojim svijestima da i one polako krenu na put prema fizikim tijelima.
Sljedei trenutak leali su u potpunoj prisutnosti na deki, diui duboko i smireno.
Marcus je pomaknuo svoju fiziku ruku potraivi Eireeninu. Nakon to su se primili
za ruke ostali su leati, svjesni da bi rijei u ovom trenutku bile suvine.
Oko njih je energetski krug sada blijedio i oni su sve vie poeli osjeati prisutnost u
ovom danu, svoja tijela, pjev ptica, toplinu sunca i apat drvea.

20

Katy je sjela na krevet jo uvijek osjeajui kako joj se cijelo tijelo iznutra trese.
Ova no donijela je potpuno novi uvid i sada se nadala da e netko iz kruga rei da je
sve to ipak samo sanjala, da je to bio obian san, da nitko od njih nije vidio i doivio
to i ona.
Trgnula se na poruku, Eireen joj je napisala: "Jesi li dobro?". Uzela je mobitel u
ruke razmiljajui znai li to da se nita od toga nije dogodilo i da Eireen samo osjea
njezinu uznemirenost. U tom trenutku stigla je nova poruka od Eireen: "Voljela bih
popriati o ovom to se noas dogodilo, nazovi me kad e moi.
Katy se bacila natrag na krevet, sve nade su se ugasile, nastojala je smiriti
unutarnju drhtavicu. Kad bi se mogla teleportirati kod Eireen i pritom povesti sa
sobom sve iz kruga i jo uiniti da svi otiu s ovog Planeta, bila bi jo najsretnija.
Od djetinjstva se osjeala usamljeno i izolirano, ali ipak je nekako prihvaala cijeli
ovaj svijet i nadala se da e se s vremenom sve razbistriti. Sada kad se poelo bistriti,
nije bila sigurna svia li joj se to to polako spoznaje.
Zabacila je glavu, zatvorila oi i nastojala smiriti dah. U tom trenutku osjetila je
kraj sebe ensku poznatu energiju, onu koja ju je pratila jo od djetinjstva i ije ju je
prisustvo uvijek smirivalo. Kao mala vidjela je njezin obris, sjeala se da je mogla vrlo
jasno s njom komunicirati. Kako je rasla, sve ju je manje vidjela a sve vie osjeala,
ponekad samo kao prisutnost, ponekad kao pomo i podrku.
Noas se prvi put s njom susrela potpuno jasno. Noas je njena pomo bila
vrlo konkretna i Katy se stresla pri pomisli to bi se dogodilo da im toliko bia nije
dolo u pomo.
"Nije moglo biti drugaije. Mi smo svi uvijek tu, ali bilo bi vam preteko
obraati pozornost uvijek na sve koji su oko vas. Kad doe do ovakvih situacija, onda
se svi pokazuju i ukljuuju. Stoga ste sigurni, ali djelovanje je potrebno." Katy nikad
tako jasno nije tu ensku energiju ula kako joj se obraa. Usmjerila je unutarnju
panju prema njoj i ugledala njezin obris. ena u tridesetima, u laganoj proljetnoj
haljini, plave lagano frkave kose, s najdivnijim oima koje je Katy ikad vidjela.
"To je tvoj dojam o meni. Um u zemaljskom tijelu sastavlja sliku onoga to
tijelo energetski primi. Tvoj um najugodnije se osjea s ovom slikom, stoga me vidi
kao enu u toj proljetnoj haljini.
"Znai da izgleda drugaije? Zato ne mogu vidjeti kako stvarno izgleda?"
"Zato to tvoj um poznaje samo parametre ovog planeta, on sliku moe
sastaviti samo od onoga to mu je poznato. Stoga umu nije mogue vidjeti boje ili
oblike koji ne postoje oko njega. Ova dimenzija i ovaj planet kruti su, dimenzija iz
koje ja dolazim vibracijski je via i samim tim moj oblik je, kako bi tvoj um mogao to
opisati, rastoen. Kako je njemu to teko pojmiti i nema odakle sastaviti sliku s
takvim parametrima, onda prikae onako kako se ti najugodnije osjea."
"Znai li to da te ja nikako ne mogu vidjeti onako kako ti stvarno izgleda?"
"Moe.. ali to ovisi o tvojoj svijesti. to e biti svjesnija i koristiti viu razinu
svoje svijesti, to e vie gledati unutarnjim vidom, a manje e imati potrebu da ti
um prevodi ono to vidi i stvara slike. Stoga se opusti i prepusti, ono to vidi
najbolje je za tebe u tom trenutku. Budi samo otvorena i spremna da se sve moe
mijenjati."
Katy je leala, disanje joj je bilo oputeno. Doputala je osjeati ovaj trenutak i
tu ensku energiju koju je poznavala cijeli ivot. Jo kao mala dala joj je ime Day. Sad
joj je palo na pamet da je nikad zapravo nije pitala za ime. ula je njezin smijeh
unutar sebe.
"Imena su takoer razliita. Moje ime vibracija je koju je tvoj um jo dok si bila
mala preveo kao Day. Ja sam bila ta koja ti se predstavila. Day je sasvim u redu, meni
se svia!" Katy je osjetila njezin osmjeh unutar sebe. To je bio osjeaj kao da je sunce
iznenada pustilo jednu zraku u njezino tijelo, toplina i ugoda.
Jo nekoliko trenutaka leala je oputeno na krevetu, eljela je prvo dovesti
smirenje u svoje tijelo, a onda postaviti pitanja o proloj noi. Ali im joj je um stao
formulirati pitanja, osjetila je kako se njezino cijelo tijelo ponovno poinje tresti
iznutra. Tada joj je Day poela slati podrku, istu onu koju joj je slala prolu no.
Isprava lagano i blijedo, a zatim snano i jasno u nju i oko nje poele su ulaziti zlatne i
bijele niti koje su u sebi sadravale neto poput malih svjetlosnih spirala. Ta energija
prolazila je kroz njezino cijelo tijelo, obavijala se oko nje, ulazila u njezinu svaku
stanicu. Osjeala je da se svaka njezina stanica budi, rastee i poinje prisjeati svog
bitka.
Tada su joj kroz glavu poele prolaziti razne slike konjanika, livade, koplja..
zvukovi su se pojavili i ona se nala usred borbe. Najednom je sjedila na ogromnom
konju, oko nje se nalazio mete borbe, vrsto se primila za uzde da ne padne.
Izgledala ja isto kao i sada, bila je ista kao i sada, ali kao da je prenesena preko
prostora i vremena i stavljena u neku bitku koju promatra s konja.
U poetku je izgledala kao bitka koju je mogla vidjeti na filmovima,
srednjovjekovno doba, konji, konjanici, pjeaci, oklopi, koplja, puno krvi i urlanja.
Zatim se sve usporilo i stialo i ona je poela pratiti svjetlost koja se pojavila poput
zrake s neba i koja je poela obasjavati proplanak malo povien od mjesta na kojem
se borba odvijala. Tamo su stajala etiri konja s etiri osobe na svojim leima.
Svjetlost je obasjavala jednu enu u ranim dvadesetima. Kosu je imala
zavezanu poput pune, preko glave joj je bila zavezana zelena traka s grbom koji je
Katy bio poznat, ali se nije mogla sjetiti imena. Bijela haljina vie nije bila bijela ve
skoro potpuno prljava i poderana pri dnu. Desna ruka joj je bila krvava i podvezana
prljavom tamnom maramom. ena je imala potpuno smiren izraz lica dok su joj suze
samo klizile i ostavljale svjetlije tragove. Lice joj je bilo pranjavo i ispod lijevog oka
imala je veliku tamnu masnicu. Kraj nje su se nalazila trojica mukaraca, svaki u
sveanoj odori s drugaijim znakovljem po sebi.
Katy je promatrala taj prizor s osjeajem potpunog prepoznavanja. Znala je da
je ona ta ena, ali i dalje je bila samo promatra. Osjeala je njezine osjeaje potpune
nemoi, boli, tuge, gubitka. Osjeala je fiziku bol u desnoj ruci, bol u licu i bol u
preponama, sjetila se i odakle ta bol, slike nedavnog silovanja koje je ta ena
doivjela sada su joj stisnuli cijelo tijelo. Bila je zarobljena, maltretirana, prisiljena
gledati svoje posljednje vojnike i prijatelje kako ginu; uskoro e biti javno pogubljena
kao lekcija svima onima koji se usude suprostaviti vlasti.
eljela je pobjei iz te vizije, ali nije mogla, vizija se i dalje nastavljala i ona je u
sebi poela zvati Day i moliti je da joj pomogne odstraniti vizije. ula je samo:
"Gledaj dalje.
Borba se nastavila i sve vie vojnika koji su s prednje strane nosili veliki grb isti
kao ena na glavi, ginulo je. Smrt je bila posvuda oko nje, ali osim smrti poela je
osjeati jo neto, neku tamu koja je obavijala mnoge na ovom polju. Nastojala je
smiriti disanje kako bi bolje osjetila i vidjela i tada se otvorilo. Prola no spojila se s
ovim trenutkom i ona je jasno vidjela tamnu energiju kako prolazi uokolo i kroz ljude,
kako stie njihova energetska tijela, podie im nervozu, netrpeljivost, bijes i ljutnju.
Kako ljude pretvara u monstrume koji ne samo da ubijaju svog trenutnog neprijatelja
ve imaju potrebu unakaziti ga. Tama je ulazila u njihove umove, igrala se s njihovim
emocijama, preuzimala kontrolu nad njima.
Tada je podigla pogled prema eni i vidjela da i ta ena sve to vidi. Njezina bol
nije bila samo bol zbog gubitka ivota njezinih prijatelja i suboraca ve i zbog onog
to im se zbivalo, zbog tame koja se na njima iivljavala. Oko nje trenutno je zraila
jaka svjetlost i tama ju je samo mogla promatrati, nije mogla djelovati na nju, ali je
djelovala na sve ono to je njoj bilo vano. Slala je i svojim ljudima i ljudima protiv
kojih su se borili ljubav i svjetlost, ali znala je i tada, kao to se i Katy sada poela
prisjeati.. da svi imaju izbor i da nesvjesnost vrlo esto moe posluiti tami kao
orue.
U tom trenutku vizije je nestalo i Katy se nala u bijelom prostoru. Kraj nje je
bila Day i jo puno svjetlosnih bia vrlo slinih njoj. Vidjela je kako izgledaju, vidjela
je njihove energetske obrise, shvatila je zato ih njezin ljudski um ne moe opisati,
zato ih nakon vizije nee moi dozvati u sjeanje. Svi oni stajali su u krugu kraj nje i
slali joj potporu. Osjetila je da je ista kao i oni, osjetila je da je dio njih i da su oni ti
koje je od djetinjstva zazivala, da su oni ti koje je traila i kojima se eljela vratiti.
Shvatila je da ovakvo ispunjenje i bliskost nije mogue doivjeti na Zemlji i da se
tamo uvijek moe osjeati usamljeno. Osim ako si ne dozvoli povezivanje svog
trenutnog tijela sa svjesnou koje je ona.
Sve je to strujalo kao znanje i davalo joj toliko milosti i ljubavi da je njezino
cijelo bie svijetlilo i obasjavalo svu onu tugu i svu bol koje se prisjetila u viziji.
Tada se jedno bie odvojilo iz kruga i stalo pred nju. Iz njezinog sranog centra poela
se izdvajati svjetlost koja je poput spirale krenula prema tom biu. Iz sranog centra
tog bia koje je sada prepoznala kao trenutno neinkarniranog suputnika u mnogim
zemaljskim ivotima, krenula je ista takva spiralna svjetlost. Kada su se te dvije
spirale dodirnule, kroz nju su prostrujili radost i sjeanje. Prisjetila se svog prvog
svjesnog trenutka kao svjetlosti, svog svjetlosnog roenja koje je donijelo prvu
svijest. Prisjetila se koliko je bila ranjiva i titrava i koliko ju je ljubavi, panje i podrke
okruivalo.
Kako je bivala svjesnija, poela je uiti prepoznavanjem svega to ju je
okruivalo. Okruivale su je snane svijesti, svijesti koje su zraile mudrou i
toplinom, koje su u sebi nosile velike snage. Te svijesti su na raznim podrujima
uenja djelovale kao snaga. Mnogi drugi prostori koji su poput Zemlje mjesta gdje
svijesti ue, rastu i razvijaju se, bili su svjedokom tih snaga i te mudrosti.
Na Zemlji ta svijest inkarnirala se od samog poetka, sudjelujui u rastu i
razvoju mnogih velikih civilizacija te padu i raspadu istih. Osjetila je kako su ta bia
svuda prepoznata kao Svjetlosni Ratnici i kako njihova mudrost, osjeaj za pravdu i
velika snaga formiraju povjerenje mnogih te su zbog toga vrlo esto voe u raznim
prilikama. Osjetila je i sjetila se da im pripada..
 Tada se spirala izmeu njih pojaala i njoj su se stale prikazivati slike od prole
noi. Sjetila se kruga. Svi su bili povezani sranim akrama i u nekoj vrsti meditacije
koja je sluila za osnaivanje njihovih trenutnih inkarnacija i za prisjeanje svih
zadataka koje su ponijeli u ove ivote. Sjetila se kako je jednu od tih osoba unutar
kruga poela sve slabije osjeati i kako je njezinim biem prolazilo neko
podrhtavanje. Otvorila je oi i vidjela da se svi meusobno pogledavaju traei tko
proizvodi to drhtanje.
Tada ga je ugledala, nije ga jo upoznala u ovom ivotu, ali je njegovu duu
prepoznala iz prolosti. Peter, tako se zvao, savijao se i grio dok je tamna energija s
jednom tankom zrakom prolazila kroz njegovu sranu akru. U istom trenutku
nekoliko njih iz kruga poslalo je svjetlost prema Peteru i on je vrlo brzo vratio
kontrolu nad svojim tijelom. Meutim, tada je njihova panja popustila i ta tamna
energija zapoela je svoj spiralni krug oko njih.
Na trenutak vidjela je i osjetila bia koja alju tu tamnu energiju, na trenutak je
ula unutar sebe "Ponovno se sreemo.", na trenutak je osjetila strah i tada je tama
stala ulaziti u njezino tijelo i njezinu energiju. Vidjela je da se cijeli krug poinje
raspadati i da svi nastoje zadrati svoju pribranost i izbaciti te tamne zrake iz sebe.
Osjetila je kako su slabi zbog inkarnacija u kojima se trenutno nalaze, kako ne mogu
koristiti svoj puni potencijal niti se sjetiti svega onoga to jesu.
Zaula je Dayin glas koji joj je govorio: "Fokusiraj se na jednu toku u tvom
sranom centru. Osjeti kako die kroz nju i osjeti kako pritom svaki udah i izdah rade
sve vei prostor svjetlosti i mira u tebi." Posluala je upute, trebalo joj je par
trenutaka da stavi fokus u jednu toku, ali im je to uspjela, osjetila je kako smirenje
poinje kolati njezinim biem i kako zbog toga njezina svjetlost jaa, a zrake te tamne
energije bivaju istisnute iz njezina podruja. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da u
potpunosti zadobije kontrolu nad sobom.
Otvorila je oi i ugledala kako to isto rade svi u krugu. Bili su okrueni velikim
brojem svjetlosnih bia koja su im slala podrku. Neke od njih je poznavala kao svoje,
kao istu vrstu kao i ona, neka su joj bila nepoznata, ali sam pogled na njih pojaavao
je osjeaj ljubavi u njoj. Vrlo brzo krug se vratio u normalu, ponovno su se spojili sa
svojim sranim centrima i sada su isijavali svjetlost i ljubav najjae do sada. Osjetila je
kako si meusobno alju podrku i razumijevanje.
Zatim je kroz krug dola poruka od Petera. Objanjavao je da ga je susret s
Eireen emotivno iscrpio, da se nije dovoljno pribrao i da si je dozvolio konstrukcije,
da si je dozvolio da ga ego stavi u samosaaljenje. To je napravilo dovoljno prostora
za nesvjesnost unutar njega. Dovoljno da kroz tu nesvjesnost kao niu razinu
vibracije ta tamna energija proe.
Svi u krugu sada su mu slali podrku i ljubav. Znali su koliko su ranjivi u ovim
tijelima i koliko truda i svjesnosti treba da bi se odravali spojenima sa svjetlom. Iako
zatieni, bili su preputeni sebi, svojim zadacima i o njima samima ovisilo je koliko
e toga napraviti u ovom ivotu. injenica da je ovo bilo vrijeme veeg kolektivnog
pomaka, samo je oteavalo njihov zadatak, ali dolaskom ovamo bili su na to spremni
i znali su da ovakvi dogaaji samo jaaju njihov opstanak i spoj sa svjetlom.
Sjeanje na prolu no nestalo je i Katy je sada stajala u bijelom prostoru,
spojena i dalje sa svojim bliskim biem. Osjetila je zahvalnost za buenje i sjeanje.
Znala je da od ovog trenutka vie nee osjeati usamljenosti i nemo. Njezino bie
bilo je snano, vrlo esto prisutno u mnogim zemaljskim bitkama, vrlo esto prisutno
u mnogim borbama na drugim mjestima.
Sada je dolo vrijeme kada se svi zajedno podiu na viu razinu svijesti i borbe
u ovakvom obliku na ovim prostorima uskoro vie nee biti potrebne. Samo e
svjesnost, ljubav i svjetlost biti dovoljni za dalje. Svi ovi drugi, eljni tame, ostat e na
nekim drugim podrujima, igrajui i dalje svoje igre, doekujui neke nove svijesti i
transformirajui se u neke nove oblike. Spirala svjetlosti izmeu njih sada je polako
bljedila i svatko je povukao svoju energiju unutar sebe. Zahvalila se tom biu na
pomoi, svima se zahvalila na pomoi, svjesna da se ne treba opratati jer oni su
uvijek tu.
Tada je osjetila kako se iz nje oslobaa energija ispisana poput kodova. Bili su
joj istovremeno i poznati i nepoznati. Snane zrake svjetla oslobaale su se iz njenog
cijelog bia ispisujui ispred nje neto poput stranice svjetlosnog papira.
Nakon to je cijeli taj prostor ispisan, sve je nestalo i ona se nala u potpunoj
prisutnosti u svom fizikom tijelu. Panju je usmjerila na dah osjeajui Day kraj
sebe. Odluila je nazvati Eireen, osjeala je njezinu nestrpljivost.

"Koliko ti treba da me nazove, osjeam da si budna ve neko vrijeme, osjetila

sam i tvoj strah i tvoju promjenu.. to se dogaa?!", Eireen je reenicu izbacila u
jednom dahu im se javila na Katyn poziv. Do tada je ve neko vrijeme sjedila u
meditaciji i promatrala promjene.
Marcus je bio na nekom sastanku, ali joj je ujutro poslao poruku da je ovo
noas bilo vrlo udno. Dok se ona probudila i vidjela poruku, on je ve iskopao svoj
mobitel. Ingrid se javila na njezin poziv, ali sve to je rekla bilo je: "Smiri se, dii, idi u
meditaciju, zatrai tretman, sve je u redu. Razgovarat emo.", i poklopila.
Otad je prolo sat vremena i ona je poinjala osjeati mir unutar sebe, ali sada
kad je zazvonio mobitel na kojem je bilo ispisano Katyno ime, njezin se nemir
ponovno pojaao.
"Upravo tako, nemir ti se pojaao i to je nain na koji bilo koja od tih
nesvjesnih energija moe manipulirati nama, kao i tobom sada.", Katy je govorila vrlo
smirenim i dubokim glasom.
"Ooo! Aha, znai sad si i ti postala Ingrid?", Eireen je osjetila sarkazam i ljutnju
u svom glasu koja se raa iz nemoi, ali nije si mogla pomoi.
"Ne moe si pomoi ili ne eli?", Katy je znala da bi ovim pitanjem mogla jo
vie isprovocirati Eireen, ali to je bilo ono to je osjeala kroz svoju intuiciju, sve to
je govorila kao da je samo izlazilo iz nje, iz nekog mira koji je trenutno osjeala.
S druge strane nastala je utnja, Eireen je osjeala svoju ljutnju kako raste i
osjeaj bijesa koji bi sada Katy mogao tota izgovoriti, ali ipak je bila dovoljno
svjesna da se zaustavi i pone disati.
Nekoliko trenutaka utjele su i disale, Katy je slala Eireen podrku i ljubav,
osjeala je kako se njezina prijateljica smiruje i ponovno zadobiva kontrolu nad
sobom, svjesnost je opet kolala njezinim biem i njezina svijest irila se poput svjetla
uokolo. Sva ona tamna energija koja je do maloprije nastojala okruiti Eireen potiui
u njoj bijes, ustupala je mjesto svjesnosti i svjetlosti.
Nakon nekoliko trenutaka Eireen je samo tiho rekla: "Hvala." te poslala ljubav i
podrku Katy, a nakon nekog vremena i cijeloj grupi.
"To je nain na koji djeluju, kroz nesvjesnost, reakcije iz straha i ega, kad smo
najvie ranjivi i kada smo najvie u inatu da si pomognemo.", Katy je izgovarala ono
to su ve obadvije shvatile.
"Ali kako se onda ljudi koji su nesvjesni svega ovoga uope od toga mogu
obraniti?" Eireen je govorila tiho, nastojei zadrati ljubav unutar sebe, osjeajui da
bi, kad bi pustila um da gradi konstrukcije, ponovno osjetila ljutnju, ali ljutnju iz
nemoi. Znala je da je to jedna od njezinih lekcija iz ovog ivota koju je najvie
vibracijski povukla iz ivota u kojem je prvo odvojena od oca, a onda i od Marcusa,
putena da ivotari i mlada umre. Osjeaj nemoi i nemogunost kontrole samo su se
jo jae pojaali dok joj je Marcus kao sestra umro na rukama. Sada je jasno u sebi
osjeala taj zapis kao vibraciju koja bi mogla prouzroiti da postane histerina,
paranoina i preplaena.
Iako se u njoj javljalo znanje, iako joj je sve postajalo jasno, iako je osjeala mir,
ljubav, svjesnost, osjeala je i te vibracije i sada je unutar sebe doputala da se one
iscjeljuju samim tim to ih je ona postajala svjesna i priznavala.
Osjetila je sve u krugu kako zadobivaju neto snaniji osjeaj sebe. Shvatila je
da svako iscjeljenje osoba iz kruga potie iscjeljenje i u ostalima. U ovom krugu
postojale su barem dvije osobe koje je ona poznavala, a koje nisu gubile kontrolu nad
sobom, Ingrid i Ammon. Stoga je i njoj i Katy i svima drugima bilo puno lake spojiti
se sa sobom i smiriti buru unutar sebe. Osjetila je zahvalnost prema svima i podrku
koju si meusobno pruaju, ak i onda kad toga nisu svjesni.
"Nisam sigurna..", Katy je tiho odgovorila.
"to? to nisi sigurna?", Eireen se smela.
"Nisam sigurna koji je odgovor na tvoje pitanje.. kako si ljudi koji nisu ovoga
svjesni mogu uope pomoi. Vjerujem da e nam postati jasnije. Ali ja bih rekla da e
ljudi postajati sve svjesniji, to i jest poanta promjene i transformacije u kojoj se svi
nalazimo.. cijeli planet, cijela dimenzija. Svi imaju pomagae, samo je pitanje koliko
e tko dopustiti da njime vlada ego ili da shvati i osjeti unutar sebe.. vlastitu istinu."
Katy je osjeala kako je na tragu odgovoru, ali kako e s vremenom sve svima postati
puno jasnije.
"ula si se s Ingrid jutros?", Katy je i dalje bila na telefonu uronjena u vlastitu
svjesnost i razmiljanja.
"Da, rekla je da je sve u redu.. nita drugo zapravo nisam niti oekivala." Eireen
se malo i nasmijeila, napetost je popustila i sve je poelo sliiti na san.
 "Samo nije san, stvarno je i zbog toga treba cijelo vrijeme biti prisutan, cijelo
vrijeme dozvoljavati si mir i prisutnost!" Katy je osjeala kako se svakim trenutkom u
njoj budi sjeanje. "Ovo sada najtei je period za nas.. krenuli smo svjesno u zadatak,
a nismo jo budni, ali kad doemo do stadija na kojem su Ingrid i Ammon, bit e sve
puno lake.
"Nisam sigurna koliko je do toga mogue doi ukoliko nismo rijeili vlastite
vibracije, a ja znam da ja svoje jo nisam. Maloprije me toliko obuzeo osjeaj nemoi
i bijesa, sad se ne mogu vie spojiti s tim, ali tada je to bilo toliko jako da nisam
sigurna hou li ikada to nadii!" Eireen je osjetila kako joj se koa jei pod sjeanjem
na nedavne emocije.
"Da, ini se teko.. ali to je ono to smo izabrali. Maloprije, kad mi je pokazano
tko sam i odakle dolazim, sjetila sam se svojih izbora. Osjetila sam svoju snagu, toliko
predivnu i odmaknutu od ove zemaljske perspektive koja ju prepoznaje kroz
vladanje, ego, nametanje pravila drugima.", Katy je nastavila. "Ovaj je planet u svojoj
nedavnoj prolosti poznavao samo meusobnu borbu za prevlast, mo, vladanje, bez
obzira nad ime se vladalo. Svi mi bili smo dijelom toga i radili najbolje to smo
mogli.. Sad je vrijeme za promjene. Ona stranica koju osjeam da se i kroz tebe
ispisala samo je poetak stvaranja tog koda, sigurna sam da e generacije biti
potrebne da se kod toliko osnai da bi ga masa mogla osjetiti i provesti kroz sebe.
Tko zna, tada emo moda biti ve u nekoj novoj inkarnaciji."
"Nisam sigurna da e trebati tako dugo, nekako osjeam kao da bi se to brzo
moglo dogoditi." Eireen je nastojala spojiti se sa svojim trenutnim osjeajem, ali
pitanja u glavi ometala su je u tome.
"Vidjet emo, najbolje da se s tim ne zamaramo previe. Sada smo zajedno i
sigurna sam da e nam se sve s vremenom razjasniti." Katy je poela zijevati iako je
bilo rano jutro. Sve ono to se zbivalo prolu no i tijekom jutra donijelo je toliko
energetskog otputanja da je sad osjeala umor. "Vidjela sam noas da ste se ti i
Marcus spojili na jedan sasvim novi nain. Drago mi je zbog toga, on je smireniji. Iako
ga nisam jo srela u fizikom obliku, on je bio jedan od prvih ije sam lice
prepoznavala u krugu, prije nego smo se jo i nas dvije srele, tako da mi se ini da ga
poznam i u ovom ivotu ve godinama."
"Da, smireniji je, zadovoljniji.. nadam se da se smirio i od noas, sada je na
sastanku i nismo se jo uli." Eireen je isto poela osjeati umor.
"Ma bit e sve u redu.. sad nekako mogu osjetiti da je sve ok, ovo je lekcija
koja je svima bila jako vana, vidjet emo to nas dalje eka." Katy je poslala poljupce
Eireen koja je poljupce poslala natrag, ali se onda i neeg sjetila.
"ekaj, to sam te htjela jo na poetku pitati.. imam osjeaj da jo bolje moe
uti to mislim.."
"Kako to misli da mogu uti to misli?" Katy je bila zbunjena.
"Pa razgovarala si sa mnom kao to to Ingrid radi.. ja na neto pomislim ti daje
odgovor, kao da sam to rekla na glas.. a nisam..", Eireen se smijuckala.
"Hm.. nisam toga bila svjesna.. cijelo vrijeme razgovaram s tobom nastojei
biti spojena sa svojim viim dijelom, osjeati mir, govoriti iz vlastitog centra.. ako sam
ti odgovarala na tvoje misli onda je to bilo nesvjesno." Iako je njezin um imao
pitanja, Katy je na neki nain bilo jasno to se zbivalo. im je poela razgovarati s
Eireen, osjetila je da su je okruile tamne energije koristei njezinu trenutnu slabost i
nekoncentriranost na sebe. Tada se u njoj ukljuio njezin ratniki mod, snaga i znanje
kako zadrati stabilnost, kako reagirati. Govorila je iz svog centra, ono to joj je
dolazilo, bez previe razmiljanja. Na taj nain bila je u stanju razgovarati s Eireen
energetski, a ne samo umom.. mogla je iitati njezinu energiju, misli..
"Da, ok.. osjetila sam ovo to si mislila.. to je super.. openito je super to
ovako moemo razgovarati, to je tako veliko olakanje!" Eireen je zraila vedrinom i
optimizmom. Poslala je jo jednom poljupce Katy aljui joj i zagrljaje.
Eireen je jo neko vrijeme sjedila na krevetu razmiljajui o proteklim
dogaajima. Sjetila se sveenika i svog osjeaja straha te osjeaja njegove
izgubljenosti. Sve to sada je poprimalo neku potpuno novu sliku. Vjerovala je da e
joj uskoro sve postati puno jasnije. S tom milju spremila se za kolu, bila je u
zavrnoj godini, do kraja ju je ekalo manje od mjesec dana. Veselila se novom
poglavlju svog fizikog ivota i odlasku iz ove kole koja je bila dobra, ali ustanova kao
i sve ostale.

21

Mia je trala prema koli razmiljajui to e ovaj put izmisliti kako bi opravdala
izostanak. Ve ih je imala puno, kraj godine je blizu i nije eljela da joj zovu roditelje,
onda bi morala objanjavati sve one neprijavljene jedinice.
U trenutku ulaska u razred ve je znala na koji e nain djelovati. Vrlo pomno
je zauzela pozu nevinaca, zatreptala oima i isprsila se. Tek prije minutu sjetila se da
je profa iz biologije bolesna i da je na zamjeni jedan jako mladi i zgodni tip koji se
toliko loe snalazio u ulozi profesora da se svaki put crvenio kada ga je ona
poskriveki zavodniki pogledavala.
Tako je bilo i ovaj put, njezin ulazak prekinuo je njegovo izlaganje, trenutak
kasnije njezina poza prouzroila je njegovo crvenjenje. Kako bi izbjegao privlaenje
pozornosti, samo je podigao ruku i pokazao joj prema klupi, s tim je sve bilo rijeeno,
sat se mogao nastaviti dalje.
Mia se teatralno spustila u klupu, jo jednom zatreptala oima prema njemu te
se naslonila leima na stolicu pribliivi se tako Eireen koja je sjedila iza nje.
"Nemogua si.. izluuje ga.. srea po njega da idemo uskoro iz kole!" Eireen
je glumila ljutnju iako ju je cijela ta predstava zabavljala. U posljednje vrijeme
primjeivala je promjene na Mii, neku zrelost i mudrost koju je ona koristila kako bi
sve stvari preokrenula u svoju korist. Ali i jo neto.. samo Eireen nije bila sigurna to.
Neki poznati osjeaj znao bi se provui kroz nju dok bi promatrala Miu kako izvodi
neku glupost, kao ovaj njezin ulazak na sat. Ali svaki put kad bi Eireen pokuala
energetski vidjeti to se deava ili dobiti neku poruku, sve bi iezlo.
"Njegov problem. Moj problem je to u sa sobom i svojim ivotom openito.
Nemam vremena jo se baviti njime. Ako nita drugo, barem mu podiem
samopouzdanje s tim koketiranjem, tono kuim da on ne shvaa to se dogaa i
misli da sam ja stvarno zaluena njime.. jadnik, oigledno ga cure nisu previe u koli
salijetale. To je pomalo patetino, rekla bih.." Mia je govorila toliko poluglasno da se
nekoliko njih okrenulo prema njoj. Okrenula je oima prema njima pokazujui koliko
se naspram svih njih osjea superiorno. "Joj da samo to prije ovo zavri da se
moemo rijeiti i ovih razrednih mokljana. Kad ih vidim ovako pogubljene u
pubertetu, zlo mi doe."
"Mia daj se smiri i prati malo to pria, uskoro e ispit, a koliko ja znam nisi
nita uila." Eireen je osjetila kako Mia ulazi u stanje koje njoj nije bilo simpatino,
zapravo ivciralo ju je. Nevjerojatno koliko je Mia imala razliitih faza i koliko su samo
neke od njih njoj bile privlane, a ostale odbojne.
Namjestila se ugodnije na stolici te odluila nastaviti sluati predavanje, na taj nain i
prekinuti Mijino samosaalijevanje.

Eireen je nakon kole krenula k Marcusu. Znala je da e kasniti pa je kupila

namirnice i odluila skuhati jednostavan obrok. Doavi do lifta, odmah kraj ulaza
poela je osjeati kako joj se uz kraljenicu podie jeza. Zastala je s rukom na kvaki
pokuavajui osjetiti to se zbiva, ekajui hoe li se pojaviti njezin otac ili e joj
netko od vodia dati kakav savjet. Nita se nije dogodilo, nitko nita nije govorio, jeza
je polako prolazila. Osjeala je strah kako ui u pozadini i samo eka da ga ona
pozove, no odluila je nastaviti dalje. S liftom se uspela na trei kat te ula u
Marcusov stan pomno zakljuavi iza sebe. Iako je jeza prola, neki osjeaj poput
laganog oslobaanja adrenalina nije nestajao.
Odluila je napraviti kratku meditaciju i zatraiti tretman, imala je dovoljno
vremena, a nije eljela kuhati u ovakvom stanju. Nedavno je na Internetu itala jednu
raspravu o tome kako raspoloenje u kojem kuhamo utjee na skuhano. inilo joj se
loginim da bi njezin nemir mogao zavriti u njihovom obroku.
Ispruila se na Marcusov iroki krevet i zatraila tretman. Istog trenutka
osjetila je kako su se energije oko nje uskovitlale i kako se jeza ponovno rastee kroz
njezinu kraljenicu. Usmjerila je pozornost na disanje te odluila pratiti to se zbiva.
Isprva je osjetila pozornost svjetlosnih bia s kojima radi, nakon toga osjetila je
da se oko njih nalazi jo neka vrsta bia koje isprva nije prepoznala, ali onda ih se
sjetila od prole noi. Disanje joj se ubrzalo, sjetila se i razgovora s Katy. Usmjerila je
pozornost na svoje disanje i zamiljala kako sa svakim udahom puni svoje tijelo sa sve
veim svjetlom, kako svijetli i dozvoljava svjesnosti da je ispuni. Kroz nekoliko
trenutaka nestala je prisutnost tih drugih bia i ona je ostala okruena poznatim
energijama svjetla. Priekala je jo neko vrijeme da se uvjeri kako se sve smirilo, a
onda uputila pitanje svom vodstvu: "to se dogaa?"
"Nita to se i prije nije dogaalo, samo ti sada obraa pozornost na to.."
"Znai i prije sam s njima dolazila u susret?"
"Svi vi dolazite u susret s njima svakim trenutkom provedenim u nesvjesnosti.
To je dio ove Zemaljske igre.. Ali oni vam ne mogu nita to vi sebi kao potencijal
niste ve predodredili."
"to to znai?"
"To znai da dolaskom u ovaj ivot odreujete svoje mogue potencijale. One
koji su vie razine vibracije podrava svjetlo, kao ovaj razgovor razumijevanja i
okretanja prema sebi. Oni potencijali koji vode u nesvjesno podrani su od strane
nesvjesnog i niih razina energija. Oni se hrane tim emocijama, a vi proivljavate
iskustva za koja ste smatrali da bi vam mogla trebati.
Ukoliko poveanjem svijesti doete do vie razine tada hodate po putu koji je
okruen svijetlom, tada irite svijetlo oko sebe ali i dalje svaki va trenutak u kojem
se deava pad vae svijesti spaja vas s tim energijama".
"Ali to sam ja to sada napravila da su se pojavili?"
"Nisi nita napravila. Pojavila si se se pred liftom, u energetskom prostoru nie
razine vibracije koji se stvorio svaom dvaju susjeda netom prije tvog dolaska. Oni su
se razili, ali njihovi bijesovi i netrpeljivost ostali su u prostoru. Ulaskom u njega
osjetila si te energije jo uvijek nabijene strau, ali i niskom razinom svijesti. Ostala
si stajati i promatrati osjeaj jeze koji se pojavio unutar tebe, na trenutak pustila
strah.. Dovoljno da privue pozornost na sebe.
Odlaskom u tretman i irenjem svijesti i svjetla uzdigla si svoju vibraciju i vie nisi bila
dostina za te energije."
"Znai da bi mi stalno trebali biti prisutni sa svakom svojom misli i svakim
svojim osjeajem?! To zvui izuzetno naporno, ako ne i nemogue.."
"Zvui naporno i nemogue dok se trudi to napraviti, kad postane svoja
svijest, kad u svakom trenutku bude prepoznala sebe, onda to postaje vrlo
jednostavno, vrlo ugodno i vrlo korisno.
Tada je svaki tvoj korak svjestan korak, a svjestan korak vodi na najbolji mogui put
za tebe u tom trenutku, a takav put vodi do vrlo korisnih trenutaka ispunjenih
lakoom. To je ivot i uenje kroz lakou i prisutnost."
"Uh, zvui super.. ali iz ove pozicije i kad se sjetim straha koji sam imala, imam
osjeaj da jo sto godina neu do toga doi.."
"im stane na put koji vodi tom shvaanju, napravila si pola posla. im
pone obraati pozornost na stvari koje se oko tebe zbivaju, im pone
prepoznavati to se dogaa, tvoje iskustvo vodi te u tom smjeru. To nije teko, ali
zahtijeva upornost, strpljenje i stalnu prisutnost.."
"Oh, samo to.. " Eireen je poslala lagani unutarnji smijeh.
"Da, samo to!" Smijeh je osjeala oko sebe.. kako ju grli i kaklja na neki nain.
Osjetila je lakou kako sada prolazi njezinim tijelom i vie se nije mogla spojiti
sa strahom koji je nedavno doivjela. Nadala se da je neto nauila iz ove lekcije i da
ju nee tako skoro ponavljati.
"To se tvoj ego nada.. jer ovu situaciju vidi kao lou, napornu i opasnu.. Tvoja
energija zna da ui stoga svaku ovakvu situaciju pozdravlja.
Osjeti zahvalnost na ovakvim situacijama i jo e se bre kretati prema svjesnosti."
Eireen je ostala leati podiui zahvalnost za ovu situaciju, za kontakt sa svojim
vodstvom, za cijeli svoj ivot. Zatim joj je dolo da poalje podrku cijelom svom
"nonom krugu".. osjetila je sve njihove energije iako je znala da mnoge u ovom
ivotu nee niti susresti.
U tom trenutku bljesak jedne djevojke izrazito naranaste kose proao je
njezinim umom. Znala je da je dio kruga, ve je prije osjeala njezinu energiju, ali ju
nikada nije vidjela. Moda e je uskoro sresti?
S tim mislima ustala je i krenula pripravljati obrok, Marcus e uskoro stii, a ona je
ponovno imala puno toga za ispriati.

22
(Helen)

Helen je zabacila glavu dok joj je duga naranasta kosa zavijorila zrakom
presijavajui se na suncu. Znala je da to mrze sve njezine prijateljice, ali nije mogla
odoljeti ovakvoj savrenoj prilici; sunce se polako uzdizalo pojaavajui svoj sjaj koji
je samo jo vie naglaavao arku boju njene kose.
Ako nita drugo, majka priroda podarila mi je taj busen na glavi, boje koju
rijetko tko ima, barem neto., pomislila je dok je pogledavala uokolo tko je gledao
njenu malu predstavu.
Nije bilo puno znatieljnih glava okrenutih prema njoj i u trenutku se
ozlovoljila. Ta njena mala igra donosila joj je barem privremeno samopouzdanje koje
je inae bjealo od nje poput nekog ukletog neprijatelja.
Skupila je rukama kosu i zavezala je u rep, nije podnosila vruine, danas se
osjeala kao da ih je sve zajedno netko ubacio u veliku penicu. Moda se to sunce
pobunilo i odluilo nas skuhati! Misli joj je prekinuo otar zviduk, George ih je zvao
da se okupe puui u veliku zvidaljku.
Terenska nastava, neto to je najvie voljela sada joj je izgledala kao muenje.
Trebali su otii u umu Former, jedno od njenih najdraih mjesta, ali u zadnji tren
autobus je otkazao poslunost, a fakultet nije elio uzimati neku drugu agenciju,
stoga se sve svelo na odlazak u Akademski povrtnjak, kako su ga od milja nazvali.
Sad e cijeli dan provesti sluajui ono to je ve znala napamet, koje biljke rastu u
ovom podneblju i koliko je pametno i dobro uzgajati ih iza kue.
George se uvijek trudio svim lekcijama dati neko korisno znaenje koje e
studentima posluiti kroz ivot; polovica je zaboravljala njegove savjete odmah
nakon satova, veina nije niti radila zabiljeke ili je pisala po papiriima koji su odmah
nakon toga zavravali u smeu. On je tako dobivao dojam da se neto pametno
dogaa i zbog toga ih nikad nije muio testovima, bilo je dovoljno pokazati barem
mali interes da bi se dobila prolazna ocjena.
Ja vam prenosim vrlo mudro i staro znanje, na vama je hoete li ga primiti i
koristiti ili ne., obiavao je govoriti. Zbog toga je on bio jedini profesor na fakultetu
kojeg je cijenila i s kojim je esto znala proetati i popriati.
George je bio fasciniran njezinim znanjem i sigurnou kojom je iznosila nekad
neprovjerene podatke. Sada je manje nego na poetku bio iznenaen injenicom da
je sve te podatke dobivala u snu. Nakon to joj je nekoliko puta na nastavnim
kampiranjima prije spavanja izrecitirao pitanje koje ga je zanimalo i nakon to je ona
ujutro sve veselo zapisala i zatim mu predala, povjerovao je u tu njezinu zanimljivu
sposobnost.
Nikad se nije previe trudio shvatiti na koji nain ona to radi, uvidjevi da se tu
radi o neem prevelikom za njega, zadovoljio se time to se nalazio kraj nepresunog
izvora znanja koje ga je zanimalo.
Nekoliko puta su pokuali doi do neke druge vrste odgovora, ali bezuspjeno,
tada nita ne bi sanjala, probudila bi se ujutro kao da noi nije niti bilo. Znanje je
dolazilo samo ako je bilo vezano za biljni svijet.
Sa svoje 22 godine Helen je bila svjesna svijeta oko sebe, neprilagoena svojoj
vrsti kako je obiavala za sebe misliti, kretala se kroz ivot po nekoj putanji koja nije
uvijek bila u skladu s drutvenim pravilima.
Kao crna ovca obitelji, odrasla uz troje starije brae nauila se boriti za svoja
prava, vjeito u sukobu s nekim odmalena je roditeljima zadavala brige. Nakon prvih
deset godina njenog ivota, odustali su od klasinih metoda odgoja te pustivi da se
sama snalazi, omoguili joj razvoj samostalnosti i sigurnosti.
Ono jedino to joj je davalo manjak samopouzdanja bio je njezin izgled. S puno
pjegica po licu i bez naglaenih enskih atributa, smatrala je sebe neprivlanom.
Jedino je ta naranasta griva dolijevala snagu njenom samopouzdanju i to tek nakon
to je dobila velik broj komplimenata na raun onoga to bi svaka ena voljela imati.
ak niti veliki broj mladia sklonih njezinom drutvu nije ju mogao natjerati da
promijeni miljenje. Prema vlastitim kriterijima, nije se ubrajala u ono to je smatrala
lijepim.
Snovi koji su krenuli jo dok je bila mala za nju nisu bili nita posebno sve dok
nije shvatila da se to ne dogaa svima. Kao mala voljela je ii spavati, voljela je ii u
drugi dom, kako je obiavala govoriti. Roditelji nisu shvaali to govori sve dok im nije
poela davati informacije neprimjerene njenom uzrastu.
Znala bi za vrijeme doruka poeti s priom kako je biljka ivanjsko cvijee"
pogodna za sadnju u vrtu zbog svojih ljekovitih svojstava za bubrege.
Nakon to su se roditelji uvjerili da ona te informacije stvarno sanja, zabranili su joj
da o tome pria, njihov katoliki odgoj ulijevao im je previe straha, nisu eljeli da
zajednica pomisli kako je na njih baeno neko prokletstvo.
Helen je prvo bila razoarana, a onda je pomirena tom injenicom svako jutro
ispred prozora obavjetavala ptiice na oblinjim granama to je novo saznala tu no.
Kako su godine prolazile, ona se sve vie zatvarala prema tome. S vremenom su se
snovi prorijedili i sad je samo ponekad dobivala informacije o biljkama i to najvie
kad bi ju profesor George zamolio za neku informaciju. Iz potovanja prema njemu
postavila bi unutar sebe namjeru da doe do informacije.. ponekad bi dola,
ponekad ne.
Sve vie i vie mogla je osjetiti ljude. Lane uloge koje su ljudi navlaili na sebe
kako bi prikrili svoje nedostatke za nju su postale prepreke u iskrenoj komunikaciji.
Oni su za nju bili lutajui glumci, a ona za njih udakinja, netko s kim je bolje ne
komunicirati ako ba nije potrebno.
Sve to je njoj bilo prihvatljivo i normalno za veinu je bilo strano i moda
zastraujue, zato je nakon nekog vremena nauila da mnoge stvari ne treba govoriti
na glas; ponekad bi posljedice bile prevelike. Nauila je da smijeei se i klimajui te
odobravajui ljudima oko sebe ponekad proe bolje nego izraavanjem vlastitog
stajalita.

Sljedee noi sve se ponovilo. Eireen je bila svjesna da se nalazi u krugu i da se

nalaze u dubokoj meditaciji. U jednom trenutku osjetila je kao i prvi put neki pokret
kroz krug koji je u nju unio nemir. Otvorila je oi i vidjela djevojku naranaste kose
kako se savija i gri. U tom trenutku osjetila je kako ona zajedno s ostalima reagira
spontano otvarajui svoju energiju prema toj djevojci, aljui joj ljubav i potporu.
Energija koju su poeli svi istovremeno slati, prelijevala se u svim bojama koje
je ona poznavala i nekima za koje je znala da nisu dio zemaljskog svijeta. Ta njihova
energija raznih boja pretvarala se u bijelu svjetlost oko djevojke te ju umatala u
svjetlosno polje koje je djevojci davalo dovoljnu zatitu da se sabere i prikupi snagu.
Sve to trajalo je manje od minute i djevojka je sada stajala uspravno,
zatvorenih oiju, irei ljubav i snagu oko sebe. Sve se smirilo bre nego to je to
Eireenin um uope mogao i popratiti.
U tom trenutku shvatila je da koristi nekoliko procesa s kojima razmilja. Jedan
je dolazio od njezinog ljudskog uma koji je u ovo sve gledao s udom i koji se zapravo
u svemu jako teko snalazio. Osjetila je da e se ujutro veine toga um nastojati ne
sjeati, nastojat e sve to potisnuti u dio u kojem posprema teke, tune, strane ili
nerazumljive stvari, kako bi se obranio i preivio.
Drugi dio je dolazio od njenog dijela koji je bio prije ove inkarnacije i koji e biti
nakon. Mogla je osjetiti razliku unutar sebe u te dvije struje razmiljanja. Koliko god
ovaj njezin zemaljski um bio potpuno izbezumljen svim tim i svime openito to
njemu nije bilo logino, toliko je tom svjetlosnom umu, kako ga je ona sada prozvala,
sve bilo jasno. Ne samo da mu je sve bilo jasno ve je i njegov nain razmiljanja
stvarao kreaciju i manifestiranje. Znao je to e biti sekundu prije nego bi se to zbilo.
Shvatila je da ona kao i drugi ljudi taj um nesvjesno koristi ve godinama. Svaki
put kad koristi intuiciju, svaki put kada joj se dogodi neka udesno neobina okolnost
koja joj olaka neku situaciju ona je zapravo prepozna tim svjetlosnim umom
dobivajui od njega odmah i najbolje rjeenje. Ta spoznaja otvarala je osjeaj ljubavi i
oputenosti unutar nje. Kao da je momentalno shvatila da je uvijek zatiena, da su
rjeenja uvijek tu, da je ona manifestator i kreator. Ne samo shvatila ve to i
potpuno osjetila u sebi.
Nakon toga krenula je u buenje i osjetila kako se njezina svijest ponovno
spaja s fizikim tijelom dozvoljavajui na neki nain da ju fiziko tijelo usie u sebe.
Trenutak prije nego to e se to dogoditi, kraj nje se stvorila Ingrid aljui joj ljubav i
podrku. Tada se probudila.

Helen je leei potrbuke na krevetu razmiljala o djevojci koju je juer

upoznala. Mia je na nju ostavila dubok dojam, a to nije neto uobiajeno. Zapravo
nije bila sigurna je li joj se Mia svidjela, ali je bila sigurna da negdje u njoj vidi sebe
kao u ogledalu.
Isprva je osjetila samo iziritiranost, Mia je na tulum, koji je praktiki zavravao,
uletjela kao da osvaja zemlju. Buna, pripita ali sigurna na nogama, zarobila je panju
svakoga u prostoriji. Nakon to su prvih par minuta sluali njezin nerazumljiv
monolog okrenuli su se na svoju stranu i nastavili priati. ula je curu pokraj sebe
kako komentira prijateljici: "I evo je.. Mia.. u svom stilu..". U tom komentaru osjeala
se ak neka naklonost.
Ali Helen je nije osjeala. Odmah je osjetila kako se Mia osjea, usamljeno,
tuno, pogubljeno i kako s ovakvim nastupom privlai panju. Tada ju nije vidjela kao
ogledalo. Osjetila je samo njezinu nesvjesnost, to ju je iziritiralo.
U trenutku kad je tulum doao do svog kraja, a Helen se taman pitala to joj je
trebao ovaj izlazak, okreui se prema izlazu susrela se s Miom, koja je stajala i
otvoreno ju promatrala.
"Zna, ti ima najluu kosu koju sam u ivotu vidjela!", Mija je jo malo frfljala
iako je pijanost skoro potpuno nestala, umor ju je savladao.
"ula sam to ve.", Helen se trudila biti ljubazna, Mia joj je stala na put, svi su
sporo milili prema vratima.
"Da, malo je.. luuudaaaa...", Mia se s tim komentarom poela okretati od nje
kada je Helen uoila dublje njezinu energiju. Kao da je oko nje neto zabljesnulo i
pokazalo Miu, onu koja se skrivala od svijeta.
"Zato se skriva?", te rijei samo su izletjele iz Helen.
Mia se napola okrenula, pitavi preko ramena: "to?"
Helen je razmiljala zato je to pitala, ali sad kad je ve izletjelo odluila je
nastaviti dalje, hodala je iza nje stubitem, svi su se polako pomicali prema izlaznim
vratima.
"Pitam zato se skriva.. od svijeta.. od ljudi?"
Helen je osjetila kako je s tim rijeima potpuno nesvjesno poslala Mii energiju
koja se sudarila s Mijinom aurom. Mia se na tren ukoila, napola okrenula prema
Helen, izgledalo je kao da bljesak njezine svjesnosti izlazi na povrinu. Odmah zatim
sve je nestalo, Mia se samo naglaeno sarkastino nasmijala uz komentar: "Ne znam
tko je lui, tvoja kosa ili ti." Trenutak zatim nestala je kroz vrata u mrak. Dok se Helen
izvukla nakon nje na cestu, vie je nije bilo.

Osim Mie muile su je i druge stvari. Helen je bila sigurna da se neto zbiva po
noi, samo nije bila sigurna to. To ju je strailo jer ju je ostavljalo potpuno bez
kontrole. Postajalo je sve intenzivnije, u zadnje vrijeme esto se budila u znoju, s
neim poput vriska na ustima. Kada bi se probudila, osjeala bi jo neko vrijeme
stezanje u prsima, kao da ju je neka teka ruka stegnula u podruju prsa. Tada bi
nastojala disati, vizualizirati oko i u sebi svjetlo i sve bi poelo poputati. Nakon tih
epizoda osjeala se iscrpljeno ali teko joj je bilo ponovno zaspati, kao da je neki
adrenalin kolao njom. Preko dana osjeala se dobro, znala je da se moe zatiti, ali
noi su postajale sve tee i razmiljala je kako bi bilo dobro da moda uope ne mora
spavati.
Prola no je bila posebno teka, probudila se na isti nain i prvo je pomislila
na Miu. Nije bila sigurna na koji je nain ta djevojka s time povezana, ali je osjeala
da je sve noas bilo jo tee zbog sinonjeg susreta s njom.
Razmiljajui o njoj sada, mogla je osjetiti neku tamu.. ali i tugu, tako da su joj
suze potekle niz lice i bol poela strujati njezinim tijelom. Helen se naglo digla,
tresui tijelo i nastojei se pribrati. Nita od toga nije joj se svidjelo i nije imala
namjeru provesti dan u tim emocijama.
Brzo je prila prozoru gledajui u vrt, cvijee, drvo koje se malo nakosilo pod
prozorom. Osjeala je te biljke nastojei takav mir pronai u sebi. Iako je negdje
duboko u sebi bila svjesna da upravo stvari sprema pod tepih, nije si mogla pomoi
djelovati drugaije. Strahovi koje je mogla u svojoj dubini osjetiti, inili su joj se
prestranima da bi im se pribliila.

23

Marcus je proao kroz vrata s nekim udnim izrazom lica, Eireen nije bila
sigurna je li zabrinut ili umoran. Samo je promrmljao da mora doi k sebi i izvalio se
na krevet. Otila je u kuhinju zavriti jelo te mu oslobodila prostor. Spontano joj je
dolo da mu alje energetsku potporu, tek nakon par minuta osjetila je da to radi. To
slanje prualo je i njoj osjeaj topline i ugode.
"Umrla je.", njegov glas prekinuo je tiinu i Eireen je poskoila.
"Tko?", Eireen se okrenula prema njemu s paprikom u ruci.
"Moja baka, ona koja me odgojila. Mama mi je jutros javila. Osjeam kao da je
djeli mene umro. Znam da je bila stara i da je imala lijep ivot, ali zadnjih godina
jako rijetko sam ju viao.. trebao sam vie...", stajao je na kuhinjskim vratima dok su
mu suze klizile niz lice.
Eireen je dola do njega te ga zagrlila, stajali su u tiini dok su njegovo tijelo
protresali jecaji. Nakon par minuta obrisao je rukavom oi te krenuo prema pei.
"I to to moja ljepotica kuha danas?", njegov glas bio je vii nego obino.
Eireen je stajala i promatrala ga, osjeala je kako se oputa i kako se oko njih vrtloe
energije. Kako nije dobio odgovor, okrenuo se prema njoj te ugledao njezin prazan
pogled. Taman kad ju je elio upitati to se dogaa, i sam je osjetio energije.
Prvo se kraj njega stvorila pojava Ammona, to je djelovalo smirujue te ga
spontano natjerala da ue vie u sebe, da osjeti sebe u tom trenutku. Zatim je uo
unutar sebe neto poput smijeha. Isprva sasvim slabo i daleko, a onda sve blie i
jae. Kako bi se skoncentrirao, zatvorio je oi. Tada ju je ugledao, vrlo jasno, stajala je
ispred njega i smijala se onim svojim ptijim smijehom, kako je on to volio zvati.
Isprva nije bio siguran to se zbiva, a kad mu je postalo jasno da ovo nije
njegova mata i da je to ona, cijelim tijelom prola mu je jeza i sto pitanja. Negdje
pored sebe uo je Ammona: "Opusti se, prepusti se.."
Nastojao je disati i smiriti se, uvjeren da e ona nestati kad se pribere. Ali nije.
Umjesto da nestane pretvorila se u svjetlosno bie koje njegov um nije prepoznavao
ali je znao da ju poznaje. Predivna ena duge kose i najljubaznijeg osmjeha kojeg je
ikada vidio sada je stajala i gledala u njega.
Suze su ponovno krenule njegovim licem, osjetio je slabost u tijelu te sjeo na
pod, naslonivi se na ormari iza sebe. Ponovno je uo Ammona kako mu daje uputu
da se prepusti i da samo die.
U tom trenutku otvorio je oi, jedan dio njega bio je umoran i zbunjen i elio je
da to sve nestane. Ali nije. Sad je vidio neto poput dva sloja. Jedan je bio kuhinja u
kojoj je stajala Eireen i dalje oslonjena na vrata, ali s nekim dalekim pogledom. Drugi
sloj je bio energetski i u njemu je i dalje stajala ona ena.
Smjekala se, osjetio je da mu alje ljubav. Gledao je u nju kao hipnotiziran,
osjeao je kao da se njegova energija budi, kao da se njegova svijest proiruje.
Najednom je imao osjeaj da je vei od svog tijela, zatim kuhinje i zatim se rasplinuo
u kiu siunih svjetlosnih kapljica. Ali u svemu tome bio je prisutan i svjestan.
Zatim je sve to stalo i on se naao ponovno u kuhinji gledajui i dalje u dva
sloja. ena ispred njega bila je netko koga je sada prepoznavao. Njegov um tvorio je
sliku ene u srednjim godinama, ali on je znao da je to samo slika.
"Znam tko si, drago mi je da te vidim, drago mi je da smo i ovaj ivot proveli
zajedno, hvala ti za sve.", te su misli iz njega samo tekle, njegov um ih nije reirao,
osjeao je kako ulazi u stanje oputanja i preputanja istovremeno osjeajui podrku
i Ammona i Eireen.
"I meni je drago. Tako smo se dogovorili, tako je bilo. Sad je vrijeme da te
napustim. Ali bit u tu kad god e me trebati, sjeti se da su vrijeme i mjesto dio ove
dimenzije.", s tim rijeima poslala mu je veliku koliinu ljubavi i podrke koja je
proela njegovo tijelo te mu natjerala smijeak na lice, a onda je nestala.
Sjedio je jo neko vrijeme preputen tim osjeajima, a zatim pogledao prema
Eireen. Ona je stajala kraj pei i rezala papriku u zraku iznad lonca. Osjeao je koliko
je smirena.
"Jesam, na taj nain razgovaram sa svojim tatom otkad sam se rodila!",
okrenula se prema njemu i nasmijala. "Osjetila sam tvoje misli pa ti odgovorila. Sada
znam kako to Ingrid radi. Ali za to treba biti potpuno preputen i oputen. Ovo je
bila prava prilika za to. Zanimljivo.."
Ustao je, stao joj iza lea te ju zagrlio: "Volim te". "I ja tebe.", Eireen je dalje
rezala papriku sa smijekom na licu.

24

Eireen je promatrala Miju, danas je bila neobino tiha, energija joj je bila kruta
i stinuta, kao da se brani od neega. Zvono je zazvonilo, jedno od posljednjih s
obzirom da je kolska godina zavravala kroz par dana, njihova posljednja godina u
ovoj koli.
Mia je ve bila na izlazu iz uionice kada ju je Eireen sustigla. Povukavi je za
rukav nastojala je zazvuati to veselije: "Idemo do parka?" Mia je nastavila hodati
ne odgovarajui. "Imam jo jedan sendvi koji moemo podijeliti, a ponijela sam od
kue kekse.. okoladne!" Eireen u tom trenutku nije mogla smisliti nita pametnije.
Mia je jo malo hodala, a onda zastala. "Moe.. i tako u doma crknuti od muke. Ako
ti se slua moje jadanje samo daj."
Tipino u Mijinom stilu pomislila je Eireen, jedan dio nje radio bi sve samo ne
sjedio s Mijom u parku i sluao njezine jadikovke, ali onaj drugi dio, dublji, on je
intuitivno govorio kroz nju i zbog toga je njezino cijelo bie osjealo da je to sada
izuzetno potrebno.
Stigavi u park nale su dvije klupe spojene jedna do druge. Netko ih je koristio
za neki piknik i odlaganje stvari ne vrativi ih u prvobitni poloaj. Sluile su za sve one
koji su u parku traili krevet ili neto slino tome. Sjele su na jednu klupu, a noge
ispruile preko druge, podijelivi sendvi vakale su u tiini. Nakon sendvia na red su
doli keksi i voda.
"Onda? to te mui?", Eireen je nastojala postii leerni, oputeni ton,
nastojala je i opustiti to vie svoju energiju kako bi potaknula Miju da pria.
Istovremeno je usmjerila svoju pozornost ne samo na ono to e Mia eventualno
rei, ve i na njezinu energiju.
U njezinom unutranjem vidu pojavilo se Mijino energetsko polje u kojem je
vidjela nakupine tamne energije, poput razasutih tamnih oblaia. Osjetila je Mijin
uzdah i oklijevanje da pone priati.
"Mislit e da sam luda." Mia je to izgovorila na neki grgoljiv nain, kao da su
joj usta puna vode. Eireen je nastojala svoju panju usmjeriti na sve ono to Mia
trenutno nije izgovorila. Osjeala je kako se Mijinim biem podie strah koji joj stie
energiju. Nastojala je da se u njenom glasu ne osjea to to vidi.
"Sumnjam.. nasluala sam se toliko gluposti u ivotu da ne znam to bi mi trebala
rei da tako neto pomislim." Eireen je nastojala zadrati leeran ton iako je poela
osjeati neke udne energije oko njih. Pozvala je svoje duhovno vodstvo pa se na
tren energija smirila, ali se oko Mije poela zgunjavati.
"Napadaju me.. ne znam to da radim!", to je bio trenutak kad je iz Mije
provalio pla. Eireen je osjetila kako se tamna energija skuplja oko Mije, zaobilazei
Eireen koja je trenutno bila pod zatitom, nastojala je to svjesnije pojaati svoju
energiju kako bi podigla snagu, ali ostati dovoljno otvorena da promatra to se
dogaa s Miom.
Iako je ve slutila to se dogaa, nastojala je da se u njenom tonu nita ne
osjeti: "Napadaju te? Tko te napada?!"
"Ne znam Eireen, ili ja sama sebe sa svojom ludom glavom ili neka bia koja
vidim oko sebe. Znam da e misliti da sam luda, ali ja vie ne znam to da radim!"
Eireen je osjeala kako se Mijina energija sve vie i vie uruava. Stala je jecati, cijelo
tijelo treslo joj se kao u groznici. Eireen ju je eljela zagrliti, ali je vrlo jasno od svog
vodstva ula da to ne radi nego da nastoji proiti svoju energiju i slati Miji potporu.
Zatvorila je na trenutak oi, osjetila je kako se njezino polje iri, jako jaa i kako
to potie Mijino polje da se pone obnavljati. Vidjela je negdje u pozadini Mijino
duhovno vodstvo kako joj alje podrku. U trenutku kad je pomislila zato joj ne
pomau, osjetila je odgovor: Mia ih nesvjesno odbija, svojom preputenou
vlastitom mraku ne dozvoljava si izlazak iz tog iskustva mraka. Osjetila je da Mijina
elja za mrakom ide iz potrebe za samokanjavanjem.
U trenutku dolaska te informacije, svojim unutarnjim vidom vidjela je sliku
nekog trga prije nekoliko stotina godina, nije mogla ocijeniti vrijeme u tom trenutku.
Trg je bio pun ljudi koji su urlali i dizali prijetei ake u vis. Njihov bijes bio je okrenut
prema podignutom podiju na kojoj su poele gorjeti dvije lomae. Na njima su bile
ene, jednu je osjetila kao Mijinu prolu inkarnaciju, a drugu.. osjeala je da je
poznaje.. u tom trenutku dola joj je slika ene iz nonog kruga, djevojke naranaste
kose. Nakon toga osjetila je samo njihov vrisak i bol, zatim je vizija nestala.
U tom trenutku Mia se poela smirivati, njezina je energija postala dovoljno
jaka te je zajedno s Eireennom energijom tvorila vrlo vrsto energetsko polje koje je
udaljilo te tamne energije. Sada se i Mijino duhovno vodstvo pribliilo nastojei joj
poslati to vie podrke, osjeala je kako joj alju potporu kako bi proirila svijest.
"to si radila?!" Mijin glas bio je promukao dok se okretala prema Eireen.
"Kako to misli?", znala je to je Mia pita ali nije bila sigurna to da joj
odgovori. U tom trenutku kroz sebe je ula uputu svog duhovnog vodstva: Istinu.
Nekoliko trenutaka vladala je tiina ispunjena pjevom ptica i umom oblinjeg
drveta. Svojim dugim i povijenim granama dodirivalo je pod, kao da umae svoje
grane u neki umak ispod sebe, pomislila je Eireen.
"Pomogla sam ti da pojaa svoju energiju kako bi se te tamne energije
odmakle od tebe." Eireen nije bila sigurna je li ovo bio najbolji nain da se pone
objanjenje, ali kad se ve sve ovako posloilo, odluila je neka odgovori samo
prolaze kroz nju.
Mia je nekoliko trenutaka utjela. "Znai ono to vidim je istina? I ti ih vidi?"
"Da."
"Tko su oni?" Mia je polako postajala sve ivahnija i Eireen je osjeala kako joj
se um budi i kako bi znatielja mogla prevaliti njezinu svjesnost.
"Probaj samo disati i osjeati. Ako e ovim razgovorom dopustiti svojoj
znatielji da se hrani, nee imati puno koristi od toga jer ovo o emu sada priamo
ne moe se shvatiti umom. Moe se osjetiti, kad se spoji sa svojom svijeu, kad
dopusti svojoj intuiciji i shvaanju da te preuzme." Eireen je nastojala i dalje iriti
svoju energiju kako bi pomogla Miji u irenju vlastite. Mia je ponovno utjela, Eireen
je osjeala u njoj borbu uma i svijesti. U jednom trenutku svijest je ipak prevladala i
Mijina energija oslobodila se pritiska te poela protonije cirkulirati.
"Ok, osjeam, doputam si, reci mi sad.", Mijin glas bio je dublji.
"Oni su ono to bismo mogli nazvati druga strana novia. Tama koja slui
svjetlu da se razvije. Znam da to sada moe zvuati udno, s vremenom e ti sve
postati jasno. Oni nisu loi, a svjetlo dobro, sve to dio je sustava koji smo mi
dolaskom ovamo izabrali kao kolu." Eireen je nastojala priati iz svoje dubine pratei
pritom Mijinu energiju koja je jaala i smanjivala se kako bi se Mijin um na trenutke
ukljuio s pitanjima.
"Ok, imala bih sada stotinu pitanja.. tko je kamo doao, itd. .. ali nekako
osjeam da e mi rei da sada ne trebam pitati." Mia se napola okrenula prema
Eireen s nekim udnim smijekom na licu.
"Upravo tako! Bez brige, sve e ti se objasniti, ali idemo korak po korak. Tvoj
um je jak i bitno je da te u cijelom tom procesu on ne povue." Eireen je zautjela na
trenutak pa nastavila: "Kad smo se upoznale nisam te prepoznala, sad te polako
prepoznajem kao ono to jesi izvan ove osobnosti. Tvoja razina stisnutosti i
zatvorenost koju si ivjela od roenja jako su izolirali tvoju energiju. Za poetak bitno
je da proisti svoj sistem i dopusti si biti snaga koja jesi."
"Ok, nije mi ba jasno ali sluam dalje.", Mia se i dalje neobino smjekala,
nastojei tako zatomiti nelagodu koju je na trenutke osjeala.
"Probaj par dana raditi ovo to u ti sada rei, nakon toga emo razgovarati
dalje, bit e ti lake sve shvatiti. Samo osjeaj kako kroz tebe prolazi jedna svjetlosna
energija, ulazi kroz vrh tvoje glave, prolazi kroz tvoje cijelo tijelo i izlazi dolje na
stopala. Pri tom u sebi zadravaj namjeru da ta svjetlosna energija poput nekog
potoka koji tee kroz tebe isti sve nakupine teine i straha... A ako se pojave te
tamne energije onda osim tog potoka zamiljaj da si lampa koja svijetli i oko sebe iri
svjetlo. Probaj to raditi par dana, moe?", Eireen je osjeala kako se sve oko njih
polako poinje smirivati.
Mia je utjela par trenutaka, a onda samo izrekla: Moe. Okrenula se prema
Eireen, pogledala ju pogledom koji je bio istovremeno i aljiv i dubok te izrekla:
Hvala ti.
Nakon toga ostale su sjediti na klupi jo neko vrijeme, keksi su bili slasni, vjetar
ugodan, ptice su radile pozadinsku glazbu, bilo je vrijeme otputanja i preputanja.

Helen je sjedila u kuhinji, bilo je rano ujutro, prerano za bilo to, inilo joj se.
Sjedila je gledajui u svoj tost, kao da bi on u nekom trenutku mogao progovoriti i
dati joj odgovore.
Osjeala je usamljenost, kao da se na ovom planetu nalazi potpuno sama iako
je vrlo jasno, moda i prejasno, osjeala prisutnost ljudi oko sebe. udjela je za
odgovorima, za smislom, za neim to bi je pomaklo iz ove barutine u kojoj se
osjeala kao utopljenik koji se lagano utapa ve danima.
Noi su postale naporne, dani bezbojni, gubila je smisao u svakodnevici. Molila
se unutar sebe za pomo, promatrala biljke, gledala ivotinje.. ali nita se nije
dogaalo. Nikakva informacija, nita, intuicija je utjela ba kao i sve energije oko
nje.
Posljednje to je osjetila bila je ona djevojka Mia, nakon toga kao da je njezin cijeli
ivot stao, kao da je progutala veliki zalogaj koji joj sada stoji u grlu, prijetei da e je
uguiti.
U tom trenutku bljesak sjeanja od prole noi proao je njezinim tijelom.
Neka djevojka, njoj i poznata i nepoznata kao da je stajala pred njom neto joj
govorei. U tom trenutku imala je osjeaj da joj je sve jasno, ali sada se nimalo nije
mogla sjetiti to joj je govorila. Samo se vrlo jasno sjeala njezina lica, tako poznatog
i nepoznatog istovremeno.
Sjeanje je nestalo i ona je nastavila gledati u tost. Moda da ga pojede i
krene, moda e izlazak iz kue pomoi pokretanju.. s tom namjerom pojela je na
brzinu ostatak doruka, obukla se i krenula u etnju. Nije imala osjeaj kuda, kao da
se njezino fiziko tijelo samo pokrenulo, kao da njezino fiziko tijelo zna kuda treba
ii. Moda mi intuicija ipak neto govori. Odluila je samo etati i pustiti tijelu da
hoda kuda god eli. Dan je bio sunan, bila je nedjelja, nije i tako imala nita
pametnije za raditi.

Eireen je u kuhinji pronala maminu poruku. Uz standardne pozdrave i izljeve

ljubavi molila ju je da otie do crkve i preuzme papire od zbora koje je trebala
naveer za probu.
Prije nekoliko tjedana njezina mama promijenila je posao i sad je radila u
smjenama. Ispoetka to ju je jo vie umaralo ali sada je Eireen osjeala kao da ju ta
nova situacija tjera na neku budnost, inilo joj se kao da se mama osjea ivlje. Ali
kao posljedica tih smjena Eireen je u zadnje vrijeme dobivala neke zadatke koje je za
nju trebala odraditi. Meutim niti jedan od njih nije imao veze s crkvom.. do sada..
osjeala je kako se jeza podie njezinim tijelom i instinktivno je pozvala svog tatu.
Osjetila je njegovu prisutnost i samo ula "Sve je u redu, nee ga sresti."
Ta informacija donijela je trenutno olakanje i njezino tijelo poelo se oputati. Na
brzinu se obukla i krenula, razmiljajui kako e nakon toga nazvati Marcusa te kako
bi mogli kasnije do ume.
Tog trenutka stigla je Ingridina poruka na mobitel: "Budi prisutna, taj susret je
vaan za tebe!". Gledajui u poruku razmiljala je zato je Ingrid nije nazvala, ali vrlo
jasan unutarnji osjeaj samo ju je primorao da napie "Ok".
Dan je bio vedar, sunce je sjalo, ali nije uspijevalo zagrijati okoli jer je zrak i
dalje bio prohladan. Taman ugodno za etnju, pomislila je Eireen odluivi do crkve
krenuti pjeke. Trebalo joj je oko pola sata, taman da se smiri, da se prepusti i opusti
i da bude spremna za taj susret. Usmjerila je pozornost na dah, nastojei dovesti mir
u svoje bie.
Meutim, sa svakim daljnjim korakom i dahom osjeala je kako se u nju uvlai
nemir, kako ju sasvim lagano poinje hvatati neto poput drhtavice te kako se na
ovom prohladnom danu poinje znojiti. U trenutku kad je njezin um poeo stvarati
paniku da moda nije dobro ula tatu i da joj moda ipak slijedi susret s onim
sveenikom, kroz njezin um prola je slika ene s lomae, one iste koju je vidjela
nou, za koju je znala da je pozna i za koju se nadala da e je sresti. Njezino se tijelo
ve toliko treslo da joj je bilo teko hodati. Odluila je pronai prvu klupu i smiriti se.

Skrenuvi u park, krenula je u potragu za klupom. I tada ju je vidjela. S lea,

samo kosu, poput vatre naranastu u trenutku dok je sunce prolazilo kroz nju. Znala
je tko je ona, sve se odvrtjelo u njezinom unutranjem polju, imala je osjeaj da e
svaki tren njezino fiziko tijelo popustiti pod tim naletima energije i da e se sruiti
na pod. Zastala je na trenutak nastojei se smiriti dovoljno da stigne do nje. Stajala je
i disala, promatrajui pritom tu kosu.
Tada se Helen okrenula, pogledi su im se sreli i to je bilo posljednje ega se Eireen
sjeala.
Trenutak kada se probudila iz nesvijesti bio je trenutak potpune blokiranosti,
nije se mogla sjetiti niega, niti zato je u parku, niti kuda je krenula, niti to se
dogodilo. Gledala je u oi te djevojke, oi plave poput neba iza nje, oi pune suza i
topline, radosti i ljubavi.
Gledajui u te oi poela se prisjeati.. krenula je u crkvu, poela se tresti..
vidjela je.. to je vidjela.. sve joj se vratilo. Vidjela je.. Tijelo joj se ponovno poelo
tresti, osjeala je kao da ponovno proivljava taj ok i kao da je to trenutak koji joj je
previe, koji bi je ponovno mogao dovesti do nesvijesti. Zatvorila je oi nastojei se
disanjem dovesti do smirenja.
Osjeala je kako se oko njih kovitlaju energije, ula je u sebi svoju molbu za
pomo, ula je svoj vapaj koji je dolazio iz prolosti.. prolosti koje se ona nije eljela
prisjeati, a sada ju je obavijala u svojoj punoj snazi. Kao da je promatra svog tijela
osjeala je i promatrala kako kroz nju prolaze trzaji od plaa, kako iz nje probija bol..
kako ovo tijelo kanalizira bol jednog drugog tijela, jednog tijela koje nosi kao
sjeanje, kao ostavtinu. Jednog vremena, nasilnog i tunog. Jednog trenutka toliko
bolnog da je bio potisnut u dubinu vlastitog vremena i prostora. Do sada. Do ovog
trenutka kad vie nita nije moglo sakriti tu bol, kad je ona sama postala sebi svrha,
kad se ta svrha pretvorila u potrebu za razrjeenjem, otputanjem, prepoznavanjem,
transformacijom, ljubavi.
Osjeala je kako se u njoj zbiva neto poput borbe jednog dijela koji je elio to
vidjeti, koji se elio s tim susresti, koji je elio to transformirati i otpustiti. I drugog
koji je pod svaku cijenu elio da to i dalje bude zakopano. I bilo je.. sve do sada.. sve
dok se ona nije pojavila.. tako slina kao tada, skoro ista, a razliita.
Eireen je ponovno otvorila oi i nala se pred tim pogledom, dvije plave kugle, vrlo
sline kao tada gledale su je i dalje, kao da znaju to proivljava. Znaju li?

Helen je kleala drei djevojinu glavu u krilu. Gledala je u to lice kojeg se

maloprije sjetila, lice koje joj je noas prenosilo neku poruku. Trenutak prije nego se
djevojka sruila, Helen se okrenula, gledala ju je kako pada na pod i nadala se da e
to proi bez ozljeda. Maramicom je pritiskala lijevu stranu njezine glave gdje je
nastala povrna ranica iz koje je lagano curila krv, ostavljajui mrlju na Heleninoj
majici.
U njoj su se rojila pitanja, njezino tijelo grilo se u nekim udnim naletima
energije, kao da se neto unutar nje budi. Na trenutak je zatvorila oi i tada se pred
njom pojavila slika Mije, onog njezinog pogleda koji joj je uputila prije nego se
okrenula i odjurila. to se dogaa? Nastojala je smiriti um, dovesti se disanjem u
ravnoteu, uti unutarnji glas, bilo to to bi joj pomoglo u ovom trenutku.
Osjeala je kako se djevojka poela smirivati, njezino tijelo jo samo na
trenutak protresali su trzaji, ali disanje se smirilo. Pitala se nije li djevojka dobila
potres mozga? Moda je lupila glavom, moda bi trebala nazvati hitnu! U tom
trenutku njezinim biem proletjela je misao: "Sve je u redu, samo se opusti i
prepusti."
Ve dugo nije dobivala tako direktne poruke, ve danima nije mogla osjetiti
sebe. Osjeaj olakanja nastupio je ve i time to je ponovno osjetila da nije sama, da
su tu, da je okruena i zatiena.

Eireen je osjetila kako joj se disanje smirilo i kako je spremna ustati. Jedan dio
nje jo uvijek je odugovlaio ne elei dalje gledati, ali sada je ipak vei dio njezinog
bia bio budan i spreman susresti se sa svime.
Polagano se pridigla i sjela te zagledala u oblinje drvo, osjeala je kako ju ona
promatra, razmiljala je sjea li se i ona. Okrenula se i zagledala u njezine oi.
Ponovno je osjetila ljubav, ponovno su krenule suze. Obadvije su sjedile, gledale se,
putajui suzama da klize.
"Ne znam sjea li se?" Eireen je ula kako ta reenica izlazi iz nje. Nekoliko
trenutaka djevojka nita nije odgovorila, zatim je rekla: "Nisam sigurna, nisam
sigurna to se zbiva.
Eireen je uzdahnula.
"Ali znam da smo se prepoznale iz neke prolosti." Helen je gledala u nju
pogledom koji je ispitivao.
"Da.. iz prolosti.. i ne tako davne." Eireen se natjerala na smijeak.
"Ti se sjea.. vidjela si? Zato si se sruila?" Helen je postavljajui ta pitanja
imala osjeaj da dio nje ne eli uti odgovor.
"Da." Eireen je nastojala osjetiti energije, osjetiti to bi sad trebala initi.
Odluila je reagirati iz trenutka, onako kako e osjeati.
Nastupila je tiina. Obadvije su bile svjesne teine te prolosti i obje su u sebi
imale dio koji nije elio da se to pokae, koji je elio da prolost bude zakopana
zajedno s tijelima koja su tada ostala.
"Moda da sjednemo na klupu.. ili odemo na aj.. moda da pustimo da se ovo
malo slegne?" Helen je osjetila kako se polako poinje sabirati i kako je ovo moda
trenutak da toj djevojci bude podrka.
"Helen. Moje ime je Helen".
"Eireen", smijeak se razlio njezinim lice, ak se i slino zvala.
Helen joj je pomogla ustati te oistiti sa sebe prainu, granice i suho lie.
Krenule su jedna uz drugu, laganim hodom po puteljku. Svaka je nastojala smiriti
energije, spojiti se sa sobom. Svaka je osjeala energije ove druge, znale su da je ovo
trenutak koji e u njihove ivote unijeti neto to su obje skrivale duboko u svojim
dubinama.
Nakon par minuta ugledale su kafi u sredini parka, stolovi su bili rasporeeni
meu drveem, svaki na malom drvenom podiju. Po drveu su visjeli lampioni i male
lampice, bio je dan te nita nije bilo upaljeno ali je prizor i sada bio oaravaju.
"Otvorio se proli tjedan, esto sam ovdje, posluuju dobru toplu okoladu."
Helen je zadovoljno cmoknula ustima.
"Jo nisam bila tu, izgleda jako slatko, idemo nai neki stol gdje emo imati
najvie privatnosti." Eireen je pomislila kako je udno to su sada naile na ovaj kafi.
esto je tuda prolazila, ali nikad nita slino ovdje nije postojalo. Pomislila je kako e
se Marcus odueviti ovim mjestom. I kako e njih dvoje ponovno imati o emu
razgovarati.

Sjele su i naruile, zatim nastavile bivati u tiini, promatrajui drvee. Osim njih
nije bilo skoro nikoga, bilo je jutro, nedjelja i ljudi su tek milili iz svojih kreveta.
Prolazile su minute, tiina meu njima bila je opipljiva, kao da su razgovarale
na jednom drugom nivou. Eireen je znala da e morati izrei, znala je da e morati
uti, znala je kakvu joj je poruku Ingrid poslala. Ovaj susret moe iskopati bol koju je
ona tako duboko pospremila da se s njom uope do sada nije bavila. Jedan dio
njezina bia nadao se da nee niti morati.
Iako to nije mogue, jedna od prvih lekcija njezina duhovnog vodstva govorila
je ba o tome.. kako sa sobom donesemo najtee emocije.. kako bi ih savladali,
otpustili, iscijelili.
Pitala se je li mogue taj trenutak doekati spreman, je li mogue biti spreman
na ponovno susretanje s boli koja moe ubiti svojom jainom. U tom trenutku Helen
ju je prenula iz misli.
"Osjeam bol. Ne znam to se zbiva, ne znam odakle te poznajem.. nekako
mislim da ti zna vie. Ali svakim trenutkom osjeam sve veu bol koja se die unutar
mene i voljela bi da ponemo razgovarati!" Helenin glas bio je promukao, dok su se
oi punile suzama. Eireen ju je instinktivno primila za ruku. Gledajui je u oi,
razmiljala je kako krenuti.
"Ve neko vrijeme osjeam promjene. Toliko se toga dogodilo u zadnje
vrijeme, toliko sam susreta imala, ali niti jedan mi nije izazvao toliku bol kao ovaj na.
Iskreno ne znam otkud da ponem, moda najbolje da priamo i pustimo da se sve
odvrti na najbolji mogui nain. Moda da si dozvolimo slobodu, tako sada osjeam."
Eireen se naslonila na stolicu nastojei smireno disati. Helen je samo klimnula.
"Svaku no skupljamo se u krugovima. U jednom krugu nalazimo se i nas dvije,
ve neko vrijeme osjeam da emo se sresti. Samo nisam znala da imamo i tako
bolnu zajedniku prolost." Eireen je osjeala u kojoj mjeri ovo moe zvuati
nerazumljivo.
"Krugovima?", Helen je nastojala osjetiti. "Mislim da si mi noas neto
govorila, sjetila sam se toga jutros.. krugova se ne sjeam. Ali zadnje vrijeme noi su
mi postale komar.
"Da, ne sjeam se niti ja svega, malo pomalo putam da mi se spoje puzzle.. a
to se tie komara koje osjea.. to je od energetskih napada. Zbog neosloboene
boli unutar sebe nisi u stanju u potpunosti kontrolirati svoju energiju te si podlona
energetskim napadima. Toga se sjeam iz jedne od prolih noi, napad je iao ba
kroz tebe.. u tom trenutku ti si bila najslabija karika.
"Nisam sigurna da razumijem o emu pria." Helen je osjeala kako joj se
tijelo poinje griti od straha.
"Opusti se, dii. Sve razumije, samo doputa strahu da se iri i slabi te. Probaj
osjeati ono to u ti rei, nemoj analizirati, samo osjeaj. Pritom u sebi zatrai
zatitu, a ti sama osjeaj da svijetli." Eireen ju je ponovno primila za ruku. Helen je
ponovno samo klimnula glavom.
Eireen je neko vrijeme samo utjela, a zatim poela govoriti: "Otkad sam se
rodila, imam svijest o tome tko sam i zato sam ovdje.. barem sam tako mislila do
nedavno. Zatim sam srela neke nove osobe, neke s ove strane, neke s druge strane i
polako mi se poelo pokazivati da ne znam sve, da postoji puno zamrenija slika od
one koju sam ja do sada vidjela." Eireen je neko vrijeme utjela, zatim nastavila.
"Nemam osjeaj da bih ti sada sve trebala objanjavati, osjeam da e sama
shvatiti, ali ti mogu ispriati taj na proli ivot koji sam sada vidjela, iz kojeg nosimo
tu bol.. ". Helen ju je samo pogledala u oi i kimnula glavom.
"Kad sam prvi put srela Miu...", Eireen je zastala jer se Helen naglo uspravila,
ok koji je vidjela na njezinu licu pokazao joj je da se Helen upravo sjetila. Helen se
zgrila i zaplakala, osjeala je kako bol prolazi njezinim licem, osjetila je vritanje u
svojoj glavi i trzaje tijela. Eireen je stala iza nje i zagrlila je, slala joj je podrku i ljubav.
Nakon par minuta, Helen se smirila, a Eireen je ponovno sjela na stolicu. Nakon
nekoliko trenutaka, Helen je progovorila.
"Nisam sigurna da sam se potpuno sjetila, ali u trenutku kad si izgovorila ime
Mia, vratila sam se u na jedini i nedavni susret u ovom ivotu, a zatim u na
posljednji susret u tom ivotu. Sjetila sam se da sam toga dana na lomai proklela u
sebi to sam je ikad srela. To je bila moda i moja posljednja misao. TO nije bila
mrnja prema njoj, to je bio prezir prema svijetu.. ", Helen je gledala u jednu toku
dok su se kroz njezin unutranji vid redale scene.
"Tada nisi mogla nita bolje, bol kroz koju si prolazila bila je prejaka", Eireen je
u svom unutranjem polju gledala te dvije ene kako gore. Jedna od njih bila je
Helen, njezina tadanja ker, a druga je bila Mia, Helenina tada najbolja prijateljica.
Tadanja Mijina inkarnacija umrla je toga dana na lomai u luakom smijehu.
Jo dok su je vezali vritala je i vrijeala, a kad je vatra poela gorjeti, njezin smijeh
irio se kroz masu.. vikala je da ih sve proklinje.. da e okusiti njezin bijes, da nee
imati mira od nje dokle god su ivi. Da e zaaliti dan kada su ih zapalili. Svjetina se
jako uznemirila, pogotovo nakon to se njezin smijeh uo i kad joj je cijelo tijelo bilo
u plamenu.
Godinama kasnije to je bila pria koju vie nitko nije smio priati, smatralo se
da e onom tko na glas spomene ime tadanje Mijine inkarnacije ona odmah odnijeti
ivot sa sobom u pakao. Njezin lik ostao je godinama legenda i pria o kojoj se nije
prialo.
Eireen se sada potpuno vratilo sjeanje na taj ivot. Udala se vrlo mlada, za
jednog starijeg i imunijeg susjeda. Roditelji su joj bili siromani i taj brak dogovoren
je im se ona rodila. U zamjenu, oni su od tog ovjeka dobili dvije njive koje su smjeli
obraivati i koristiti dokle god su ivi.
Umrli su nekoliko godina nakon njezine udaje. Ona je ostala s muem i dvoje
djece. Sin koji se prvi rodio doivio je pet godina. Jednog dana, na putu prema
trgovini pregazila su ga jurea zaprena kola, na mjestu je ostao mrtav.
Njezina ker, koja je tada imala tek par mjeseci postala je centar njezina
svemira. Vie nije ostajala trudna, koliko god se njezin mu trudio to postii. Duboko
u sebi osjeala je zahvalnost za to. Ti trenuci "raenja djece" bili su njezina najvea
neugoda. Ostatak dana prolazio je u miru i ona je bila zahvalna na svojoj keri i
muevoj trgovini koja im je omoguavala lagodniji ivot od prosjeka. Kad je njezina
ki dovoljno odrasla, nauili su je itati i pisati. Radili su u trgovini i mirno ivjeli.
Sve dok se jednog dana u njihovoj trgovini nije pojavila Mijina tadanja
inkarnacija. Divlja djevojka, bez odgoja i obitelji, buntovna i prosta. Dolazila je sve
ee i ee, s raznim zahtjevima. eljela je kupiti razne biljke, njihove pripravke,
raspitivala se o knjigama. Sve ee i ee tadanja Eireen nailazila je kako tadanje
Helen i Mia razgovaraju i smiju se, osjeale su se ugodno u meusobnom drutvu.
Dan kad su redarstvenici uli u trgovinu traei njezinu ker, bio je dan kad je
Eireen kroz svoje kosti osjetila sve to e se dogoditi. A zbilo se u par dana. Tadanje
Mia i Helen optuene su za vjetiarenje, osuene na lomau i spaljene, sve u tri
dana.
Eireen je ponovno proivljavala bol.. onu bol dok je stajala na tom trgu, sluala
svjetinu kako se dere, sluala Mijino divljanje i posljednji put razmijenila pogled sa
svojom keri. Tada se sruila, srce joj je od boli otkazalo, to je bila trauma koju je
toliko duboko zakopala da je od tada jo dva puta ivjela bez da je sebi omoguila
susret s tom boli i njezino nadivljavanje. Sve do ovog ivota, do ovog trenutka.

Tu no Mia se prvi put pokazala u njihovu krugu. Izgledala je potpuno

izgubljeno, kao da niti na jednoj razini nije sigurna to tamo radi. Kad je ju Eireen
pogledala i osjetila, vidjela je kako se iz podruja njezine srane akre razlijeva zelena
energija, kao da se njezina akra topila. Na trenutke je osjeala njezinu nemo, bijes,
krivnju, osjeaj izoliranosti.
Instinktivno joj je poela slati ljubav, poput valova od nje su krenule bijele
energije omotavajui Mijino tijelo. Mia se prvo poela trzati, a zatim je fokus
skrenula na Eireen. Isprva kao da je nije prepoznala niti u tom obliku, a zatim je
traak razumijevanja proao njezinim biem. U trenutku potpunog prepoznavanja
Eireen, njezinim tijelom razlili su se grevi, poput energetskog plaa. Njezino
energetsko tijelo poelo se tresi i Eireen se prestraila da je neto krivo napravila.
Zatim je ula Ingridin glas kako govori neka samo promatra. Nakon nekoliko
trenutaka Mijino tijelo se smirilo i sad je, fokusa usmjerena na sebe, izgledala kao da
je utonula u neku vrstu sna.
"Sad je pusti, ovo je bio najvaniji trenutak, spajanja.. trebat e joj neko
vrijeme da se odlui za sljedei korak..", Ingridine rijei prole su Eireeninim umom te
i u njoj donijele smirenje i oputanje.
To je bilo zadnje ega se sjeala ujutro. Tada je krug poeo svoje djelovanje,
krenuli su s energetskim radom kao svake noi, ali ona se kao i svaki put niega nije
sjeala. Neki dan pitala je na telefon Ingrid zato se sjea kruga i nekih detalja, zato
je sve svjesnija u tom krugu, ali kad ponu s energetskim radom, ona se niega ne
sjea. Odgovor je bio u stilu Ingrid: "Zato to nisi jo spremna. Tako je sigurnije."

25

Eireen nije ula Katy nekoliko dana. Vrijeme je proletjelo i sad je sa alicom
aja u ruci krenula prema fotelji birajui njen broj. Kad se javila, Eireen je osjetila kraj
nje neiju prisutnost. Dok se Katyn glas probijao do nje izgovarajui njeno ime,
Eireen je upravo doivljavala jednu od udnijih konverzacija. Ako bi se ita u zadnje
vrijeme i moglo initi udnim, razmiljala je.
Kad je shvatila da kraj Katy osjea prisutnost, ta prisutnost joj se obratila.
Unutar sebe ula je melodian enski glas kako ju moli da Katy obrati pozornost na
nju. Eireen je pitala tko je to. Odgovor je bio: "Njezina potpora, njezino duhovno
vodstvo." Trenutak kasnije ve se Eireen probijala s milju zato Katy ne zna za
vodstvo, zar to ne bi bilo prirodno kada je ve otvorena prema komunikaciji. ula je:
"Ovo je nova situacija."
"Eireen, nemoj me brinuti, to se dogaa?!" Katy je moleivo poluvikala na
telefon.
"Tu sam, tu sam, sve je ok..", Eireen je osjetila kako joj je glas promukao,
razmiljala je kako joj je potrebno vie sna i odmora.
"to se zbiva?" Katy se primirila, ali Eireen je kod nje osjetila nemir koji nije bio
povezan s ovim razgovorom.
"Pa moda da ti meni kae to se zbiva? Osjetila sam tvoj nemir, a i maloprije
sam dobila poruku za tebe." Eireen je nastojala postii leeran ton. Katy je utjela.
"uti?" Eireen nije bila sigurna to se sada dogaa s Katy.
"Pa ekam poruku.", u Katyinu se tonu ula suzdranost.
"Aha, ok.. pa kad si se javila, osjetila sam neiju prisutnost. Onda mi se
obratila.. enska energija.. i zamolila da ti skrenem pozornost na nju. Pitala sam tko
je, rekla je da je tvoje duhovno vodstvo, neko novo.." Eireen je nastojala sve to rei
to oputenije jer je svakom sekundom osjeala kako se Katyina energija sve vie
stee.
Katy je utjela. Eireen je odluila priekati njezinu reakciju i tako je prolo
nekoliko minuta. Nakon to je Eireen odluila ipak neto rei, ula je mrcanje s
druge strane linije.
"Katy, to se dogaa?"
"Nita, sve je ok.. to osjeam zadnjih par dana.. nisam zapravo sigurna to
osjeam. Ne znam je li tuga ili srea, ali esto mi teku suze. Kako si ovo rekla, osjetila
sam ponovno, vjerujem da je sve povezano s tim.. Sad promatram i osjeam tu
ensku energiju kraj sebe.. ali osjeam i jedan svoj dio koji ne eli s njom imati posla."
Nakon to je ovo izgovorila Katy je briznula u pla.
Eireen je osjetila njezinu bol koja je sad izala na povrinu te joj je poslala
energetsku potporu. Prolazile su minute za vrijeme kojih je Katy plakala, a Eireen
nastojala osjetiti to se zbiva. Ona enska energija pokazivala se u jasnijem obliku,
okruivala je Katy i slala joj potporu. Eireen je osjetila da je to energija visoke razine,
istovremeno jako spojena s planetom. Nije joj se vie obraala i Eireen je strpljivo
ekala da se Katy isplae i pribere.
Nakon nekoliko minuta uo se Katyin glas. "Evo me, sorry.."
"Ma sve je ok, zato sorry, pa drago mi je da sam sudjelovala u ovom tvom
kreativnom procesu." Eireen je i dalje nastojala opustiti atmosferu.
"Zato kreativnom?"
"Hm.. nemam pojma, iskreno, tako mi je dolo da kaem."
 "Ok.. sada sam se smirila, ovo je bila prava bura, osjeam se kao da je tornado
proao kroz mene." Katy je zvuala smirenije.
"Ona enska energija je stajala oko tebe dajui ti potporu, jesi li osjetila?"
Katy je ponovno nekoliko trenutaka utjela. "Jesam".
"Katy.. to se dogaa, to osjea.. zato otpor?"
"Ne znam.. osjeam tu energiju.. osjeam je ba kao kreativnost, zato sam te
pitala zato si ono rekla. Ali im si dopustim to osjetiti, kroz mene proe velika bol
koja svoj centar ima na podruju trbuha.. kao da me probije no na tom mjestu. Od
toga se sva skvrim i jedino to tada elim je ne osjeati..
"Shvaam... ok, moda bi trebalo malo u to pogledati, oigledno nosi neki
zapis, neku traumu...", Eireen se govorei to sjetila svoje traume od juer. To je bila
jedna od stvari koje je eljela podijeliti s Katy, ali sad je osjeala da prvo njoj mora
pomoi doi do njene traume.
"Znam, to i ja osjeam.. i inae mi je lagano pogledati u bilo koju moju bol. Ali
ovo kao da je drugaije, kao da u tome postoji teret koji je preteak za mene."
"Katy.. zna da nitko od nas ne uzima teret s kojim se ne moe nositi. Zna da
dolazimo rjeavati ona iskustva koja su nam potrebna. Ti to moe, samo je ovo
moda vea trauma od onih koje si do sada susretala. Samo pusti, prepusti se,
pokuaj to manje umom to shvatiti, probaj se spojiti s tim osjeajem boli. Moda ne
mora nita vidjeti, moda je dovoljno da si dopusti osjeaje.. ", Eireen je osjeala
kako se Katyina energija smiruje.
"Eireen.." Katy je zaustila pitati ju kako je i tako malo skrenuti temu, ali u tom
trenutku u nju se slila velika koliina energije i osjetila je kao da poinje plutati.
Negdje u pozadini ula je Eireenin glas koji joj govori da se prepusti, ali glas je bivao
sve tii i dalji.
Nekoliko trenutaka promatrala je energije oko sebe, boje su se prelijevale
jedna u drugu, neke nije mogla prepoznati..ali je duboko u sebi osjeala povezanost s
njima. Njezino tijelo kao da se istovremeno rastapalo i transformiralo u te boje.
Osjeala je sebe kao prostranstvo koje samo sebe promatra.
Poela je osjeati da nije sama, oko nje okupljala su se svjetlosna bia koja je
ona poznavala, ali ih se nije sjeala. Njezin um ih je samo promatrao, a njezina dua
im se radovala. Osjeala je kako njezinim cijelim tijelom prolaze trnci veselja.
Stali su pred nju i iz njihovog sranog centra krenule su svjetlosne zrake. Pogledala je
prema sebi i vidjela da i iz njezinog sranog centra kreu takve zrake.. njezin um
pomislio je otkuda joj to, ali istovremeno s tom milju njoj je bilo sve jasno, samo
neobjanjivo njezinu umu.
Promatrala je kako se njezine zrake spajaju s njihovima poput vrtloga dima u
boji. Boje su se prelijevale i stapale, a njezinim cijelim biem prolazila je radost i
veselje.
U jednom trenutku neto poput trzaja prolo je kroz donji dio njezina tijela.
Kada je pogledala prema dolje, vidjela je na podruju svoje druge akre i cijele
zdjelice veliku tamnu energiju kako se oblikuje u kuglu. Dok je razmiljala bi li ju
trebalo biti strah, a nita nije osjeala, vidjela je kako svojim energetskim rukama
posee za tom kuglom, uzima je u ruke te predaje igri svjetlosti izmeu njih. U tom
trenutku osjetila je olakanje kroz cijelo tijelo, kao da se neto to ona nije niti znala
da posjeduje oslobodilo i trenutno donijelo olakanje.
Pogledala je prema njima i u tom trenutku vidjela kako se oko njih poinju
stvarati neki znakovi. Isprva blijedi i polovini spajali su se meusobno tvorei
znakove koji su sada svijetlili. Promatrala je tu igru ispred sebe i znala da joj je sve
jasno, ali da i dalje ne prepoznaje. U tom trenutku ti znakovi su strelovito krenuli
prema njoj ulazei joj u sranu akru, osjeala je kako se svaka njezina stanica budi i
transformira, kao da je i ona postala jedan veliki znak koji s njima ini cjelinu.
Osjeala je nekoliko trenutaka tu promjenu sve dok se sve nije poelo smirivati.
Kad je tim biima htjela poslati misao da joj objasne to se dogaa, sve je
nestalo i ona je samo postala svjesna svog kreveta, telefona kojeg jo uvijek dri u
ruci i Eireenine tihe prisutnosti s druge strane.
"Eireen.. ovo je bilo ludo.. ", osjeala ja kako njezinim tijelom podrhtava neki
mali smijeh.
"Da, je.. koliko sam mogla osjetiti i vidjeti dobro si se provela!", i Eireen je kroz
sebe osjeala smijeh koji je donosio oputanje. "Oigledno se neto zbiva.. Zvala me
jutros Ingrid i predloila da se okupimo kod nje za vikend. Trebala bi povesti i
Marcusa, a ona je pozvala Petera. Nisam sigurna kako e to izgledati.. ali uz sve ove
ludosti oko nas, ne moe biti udnije.. zar ne?!" Eireen nije bila sigurna pita li Katty ili
sebe.
"Da, vjerojatno ne moe!" Katty je ula sebe kako hihoe.
"Pozvat u i Helen, o njoj sam ti eljela priati, ali to sada moe i priekati.
Sigurna sam da Ingrid i tako zna ve za nju.. a da.. i Mia e biti tamo." Eireen je znala
koja e biti Kattyna reakcija.
"Mia?!" Katy je to izrekla nekim visokim tonom i Eireen je u tom trenutku
osjetila njezin strah, na tren vratile su joj se slike prolosti. U tom trenutku znala je
da je Katy na neki nain s tim povezana, samo jo nije znala na koji.
"Da, Mia.. o tome sam ti isto eljela priati.. Ne brini, sve je ok.. otpetljavamo
svi zajednike prolosti. To nam je potrebno da bi ili dalje, da bi se dogaale ovakve
stvari kao tebi maloprije. Sve je ok.. Vidimo se za vikend, ujemo prije.." Eireen je
osjeala neku veu sigurnost. Sve je u redu, osjetila je kako sama sebi govori. Sve e
biti ok.

Marcus se lijeno izleavao po krevetu, bilo je jo rano, vikend je zapoinjao.

Pristao je provesti s Eireen vikend kod te ene iako je on za njih imao neke druge
planove. Nije bio siguran to ih tono eka, osjetio je neku vrstu nelagode kod Eireen
dok mu je govorila za vikend i ljude koji e biti tamo. Ali rekla je da je to za njih bitno,
da je povezano sa svim ovim promjenama.
Noas je ponovno razgovarao s Ammonom. Sad su redovito vodili none
razgovore. Ammon ga je upuivao u naine kako e se dovoljno smiriti da osjeti sebe,
svoje osjeaje, da prepozna svoje reakcije te osjeti druge ljude. Ujutro bi se svega
sjeao, sve zapisao, ali bi mu kroz dan bilo teko to sve primijeniti. Kad bi se i sjetio
da bi trebao napraviti neku vjebu ili na neto usmjeriti pozornost, osjetio je da mu
se ne da. Svaku iduu no Ammon bi ga podsjetio na te njegove trenutke.
Kad ga je pitao kako zna svaki njegov potez, Ammon mu je odgovorio da to
proita iz njega dok komuniciraju. Nije bio siguran svia li mu se to, ali je bio
zahvalan za uiteljevu pomo.
Kad je zazvonio telefon, u umu mu se pojavila slika Elizabeth. S njom i
Edwardom vie nije bio u tako bliskom kontaktu kao prije. Poslovi koje je vodio za
Edwardovu kompaniju ili su dobro, a kako sam Edward nije bio ukljuen u poslove
kompanije, nisu se sretali.
S Elizabeth je zahladio odnose nakon to je zapoeo vezu s Eireen. Ona tu vezu
nije odobravala, stalno mu prigovarajui da mora nai odraslu i zrelu osobu s kojom
e zapoeti stvaranje obitelji, a ne curicu kojoj bi mogao biti otac. Iako je i ona sama
znala da preuveliava nekoliko godina razlike izmeu Eireen i njega, nije se mogla
dovoljno smiriti kako bi prihvatila da vie nije najvanija osoba u njegovu ivotu.
Iz nje je svakodnevno izlazila ljubomora koju nije mogla sprijeiti niti njezina
trudnoa. Nakon nekoliko zajednikih druenja na kojima je Elisabeth svaki put
napravila scenu, Marcus je odluio to prekinuti. Jedan dan pozvao je na veeru
Elisabeth i Edwarda te im objasnio da je Eireen trenutno za njega najvanija osoba na
svijetu, da mora stvoriti svoj ivot izvan njihove sjene i da je najbolje da se neko
vrijeme ne viaju. Ako bi bilo potrebno, bio je spreman dati otkaz.
Elisabeth je samo utjela, poput povrijeenog djeteta gledala je u stranu, ne
progovorivi do kraja veeri niti jednu rije. Edward je rekao da Marcusov odlazak ne
dolazi u obzir i da ne trebaju mijeati poslovne i privatne odnose. Nakon toga do
kraja veeri njih dvoje priali su o situaciji na terenu. To je bila prilika da Edward iz
prve ruke sazna to se uope deava s kompanijom koja je njegova, a s kojom on ne
osjea povezanost.
Edward mu je javio kada se rodila mala Lily, poslao je veliki buket cvijea i
najavio svoj dolazak. Dobio je poruku od Elisabeth da se ne treba truditi dolaziti.
Tada je odustao, shvatio je da je ona i dalje sebi centar svemira i da vie nema
namjeru troiti svoju energiju i emocije na nju. Otada se par puta uo samo s
Edwardom.
Podiui slualicu, osjeao je da e uti njezin glas prije nego je zvonko rekla
"Hej!". Ispoetka je ostao utjeti, pokuavajui osjetiti kako se osjea. Tijelom mu je
lagano prolazila drhtavica, u um su mu se vratile neke slike iz prolosti, godine boli
zbog njezina odbijanja. Ali to sve osjeao je kao neke valove sjeanja. U ovom je
trenutku, kad makne ta sjeanja, prema njoj osjeao samo bliskost starog
prijateljstva i nita vie. To shvaanje donijelo mu je trenutno raspoloenje pa je i on
uzvratio s jednim zvonkim "Hej!".
Elizabeth je utjela nekoliko trenutaka, osjetio je kako guta slinu i nastoji se
sabrati. "Drago mi je uti te nakon tako dugo vremena."
 "I meni.", osjetio je to kao istinu.
"Pa.. ovaj.. htjela sam uti kako si.. noas sam te sanjala." Elizabetin glas bio je
isprekidan. "Oprosti, Lily mi je u krilu i pokuava dohvatiti telefon." Marcus je uo
Liliyn takni glasi "Hou.. hou.."
"Oh, ini mi se ista mama.. nepopustljiva."
"Joj, grozan si, ona je gora od mene, sto puta. Ja sam aneo naspram nje!",
Marcus je uo smijeh u Elizabetinu glasu dok je to govorila, ali je istovemeno osjetio
da dio nje to stvarno misli. Nita se nije promijenilo, pomislio je.. i dalje smatra da je
najbolja na svijetu.
"Sigurno je ve velika."
"Pa.. da.. veliki gnjavator, rekla bih.", iza Elizabeth uo se sve prodorniji Lilyn
glas. "Sorry, neu moi razgovarati, moram je ii zabaviti s neim. Htjela sam te samo
uti i pitati eli li.. odnosno, elite li doi jedan dan na veeru.. bilo bi lijepo da se
vidimo." U glasu joj se ula nelagoda koju je nastojala suzbiti.
"Dobro, moe. Ovaj vikend ne moemo, ali idui.. javim se." Marcus nije bio
siguran svia li mu se ta ideja, ali je znao da odbijanje ove prilike nije bilo ono ime
bi njegov uitelj bio zadovoljan. Stalno mu je govorio: to ti ivot servira prihvati i
dopusti vidjeti razlog. Uvijek postoji razlog.
"Super, ujemo se.." Elizabeth je poklopila prije kraja reenice dok se u
pozadini ulo Lilyno vritanje. Marcus se lagano nasmijao razmiljajui kako bi se ta
situacija gdje jedno razmaeno dijete dobije drugo jo razmaenije mogla lako
shvatiti iz Ammonove pozicije. Ogledalo koje ti pomae da vidi sebe, ako to eli.
Prilika da se razvije, ako to eli.

26
(Vikend..)

Vjetri koji je na trenutke donosio hladnou, pojavljivao se na mahove, bez

nekog reda, postiui da svi prisutni budu jo vie budni, kao da ekaju njegov
povratak.
Peter je stajao na suprotnom kraju dvorita pravei se da razgledava neke
upove. Otkad je doao i upoznao Marcusa te ponovno sreo Eireen, srce mu je
lupetalo, a dah postajao sve plii. Osjeao je kao da ga hvata napad panike, nadao se
da e obraanjem panje na sitnice po dvoritu smiriti svoje tijelo dovoljno da se
vrati u bilo kakvu komunikaciju.
Otkad ga je Ingrid obavijestila o vikendu, znao je da e mu biti teko. Prvih par
puta nakon to je nazvala, nalazio je razne razloge zato nee moi doi. Ali onaj dan
kada je otvorio njezinu potu i unutra pronaao avionsku kartu te sliku preanog
cvijea koja je visila u njezinoj kuhinji kad je zadnji put bio i koju je pohvalio kao
lijepu.. tog trenutka je znao da taj vikend nee moi izbjei.
Kad je uao u dvorite, osjetio je Eireen prije nego ju je ugledao. Njegovim
cijelim tijelom poela je strujati energija, nije bio siguran osjea li ushit, tugu, radost
ili oduevljenje. Tada je pokraj nje ugledao Marcusa. Znao je da je to on zbog silovite
mrnje koja se podigla unutar njega. Znao je da ga ve dugo mrzi, da je ovo prilika za
prihvaanje i razrjeavanje. Samo nije znao kako. Sada je i dalje gledao upove,
osjeao mrnju, zbunjenost, ljubomoru i oaj. Osjeao je da su to sve odjeci prolosti
i da bi se trebao prepustiti samo sadanjosti kako bi sve to nadiao.. ali u ovom
trenutku nije mogao smiriti niti svoj dah niti podivljalo srce, a kamoli svoje osjeaje.
Netko mu je stavio ruku na rame, obavio ga je snaan miris cvjetnog parfema
te melodian glas.
"Ja sam Mia, nemoj stajati tako sam i usamljen...", njezin glas bio je neto
poput pjevanja, tono onog tona koji je upotrebljavala kad je na tulumima zavodila
potencijalne rtve, kako bi sama to voljela kasnije objasniti.
Peter je osjeao kao da se neka nevidljiva ribarska mrea plete oko njega
polako ga steui. U tom trenutku osjetio je i njezinu prisutnost.
"Mia, smiri se. Ovo nije tulum i zavaanje nije razlog zato si dola na ovaj
vikend.", Eireen je osjetila ljubomoru i posesivnost u svom glasu, nadala se da to
nee i Peter primijetiti. Ali ve idui trenutak pogled koji je razmijenila s njim i neko
olakanje u njemu pokazalo joj je da je on vrlo jasno sve to osjetio.
"Joj Eireen, vikend nije niti poeo, a ti si ve tako naporno dosadna!", Mia je
teatralno okreui oima krenula prema drugom dijelu dvorita. Eireen je gledala za
njom razmiljajui o svim Mijinim stanjima i mogunostima kako bi joj se pomoglo da
se smiri i samo osjeti sebe.
"Hej", u tim mislima prekinuo ju je Peter.
"Hej", Eireen se okrenula prema njemu. Pogledi su im se sreli i sada su tako
stajali utke, promatrajui se. Energija se oko njih kovitlala sve vie i vie. Znali su da
moraju prestati ali kao da ih je neki nevidljivi magnet zalijepio za taj trenutak.
"Oigledno vam se moram pridruiti inae e ovaj vikend krenuti naopako prije
nego svi sjednemo i za stol", im je Ingrid stigla i progovorila energije su se smirile.
Stala je i na trenutak ih promotrila.
"Morate se nauiti kontrolirati. Vaa povezanost je jaka i svjea i ako ne elite
da vas ta povezanost kontrolira, morate nauiti ostati prisebni i u trenutku." Svakom
je uputila jo jedan duboki pogled te se okrenula i odetala prema ostalima.
Peter i Eireen ostali su stajati osjeajui se poput dva mala djeteta koja su dobila
prijekor od roditelja. Meutim, uinak je postignut, energije su se smirile i oni su
sada naslonjeni na kamenu ogradu promatrali ostale.
"To je znai tvoj ovoivotni odabranik?" Peter si nije mogao pomoi ne ubaciti
neto sarkazma u svoj glas.
"Pa teko je rei da je ovoivotni.. s obzirom da u ovom dobu ljudi ipak
mijenjaju partnere. Ali trenutni je.. ", Eireen je znala koliko mu je teko. udila se to
tu teinu osjea i u sebi.
 "Pa dobro, valjda je najgore prolo. Ako sam preivio uope to sam ga vidio,
valjda u preivjeti i druenje s njim." Peter je osjeao gorinu u svom glasu. Koliko
god u sebi govorio da to nije potrebno, kad bi progovorio reenice su se ispunjavale
gorinom i sarkazmom.
"Hm, ne bih rekla da nas je Ingrid okupila zbog druenja. Vjerojatno e nam
sve ovo tek postati jasno." Njezin je glas prekinut gromoglasnim pozivom na veeru.
Katy je stojei na dovratku u ruci drala neki prastari megafon, smijeh ju je hvatao pa
je poziv bio dosta nerazumljiv. Ali glad svih prisutnih jasnije je govorila od samog
poziva, svi su se istog trenutka uputili prema kuhinji.
Za potrebe veih druenja Ingrid je obino unajmljivala osoblje iz oblinjeg
restorana. Ovaj put unajmila je kuhara i konobara. Kuhinja je izgledala raskono,
ureeno, a jelo na stolu primamljivo i ukusno dekorirano. Ingrid je sjela za elo stola,
pokazujui svima da se smjeste uokolo kako ele.

Za stolom ih je sjedilo sedmero Ingrid, Eireen, Marcus, Peter, Mia, Helen i

Katy. Svi su osjeali neku vrstu nelagode, ali i glad te su zduno navalili na jelo.
Neko vrijeme tiinu u kuhinji naruavao je samo zveket posua i um vjetra
izvana. Svakim trenutkom prostorija se punila sve veom napetou. Ingrid ih je
promatrala svakog ponaosob, kako ne ele pogledati jedni druge, kako su glave zabili
u tanjur.
"Svaku no se druite, ovo je sada samo druenje i na fizikom planu." Njezin
je glas prekinuo trenutak poput neke trube koja poziva na pozor. Upravo tako svi su i
reagirali, istog trenutka uspravljajui se u stolicama, pogledavajui prema Ingrid,
vaui jo punih usta hrane. Prelazila je po njima svojim otrim pogledom koji je bio
sainjen od mekoe i ljubavi, kombinacije koja ih je sve natjerala da se priberu.
Prvi je krenuo progovoriti Marcus, osjeao se pozvanim neto rei jer ipak je
bio stariji po godinama, iako je ve shvatio da ovdje godine ne znae puno.
"U pravu si, ne znae, one oznaavaju samo starost ovih fizikih tijela." Ingrid
se nonalantno naslonila na stolicu. Marcus ju je gledao razgoraenih oiju, njegovim
umom vrludala je gomila pitanja, ali sva ona vrlo brzo su se stiala kad je poeo
osjeati prisutnost Ammona. Upravo u tom trenutku Ingrid se nasmijala: "Da, da, pa
tu je od poetka, ali si ga ti tek sad primijetio!"
Eireen se okrenula prema Marcusu koji je gledao u tanjur. Izraz na njegovom
licu bio je mjeavina ganua i olakanja, bez gledanja samo je pruio ruku prema njoj
traei njezinu. Ona mu je pruila ruku kriom pogledavajui prema Peteru, on je i
dalje gledao prema Ingrid.
"Ok, sada ste se dovoljno umirili da ponete osjeati. elim da svi zatvorite oi.
Mislila sam da emo prvo u miru veerati, ali toliko ste poeli griti energije da je
prvo potrebno upoznavanje." Te zadnje rijei bile su popraene nekom vrstom
smijuljenja. "Samo pratite nekoliko trenutaka svoj dah."
Svi su se udobnije naslonili na stolice, Marcus je pustio Eireeninu ruku i
usmjerio se na sebe. Eireen je nastojala prestati osjeati Petera i njegovu bol. Prije
nego je zatvorila oi, vidjela je njegov pogled prema njihovim rukama. Nastojala je
svoj dah usmjeriti na sebe nastojei osjetiti kako se ona osjea. A osjeala se kao da
joj struja poinje kolati tijelom. Isprva je mislila da je to povezano s nemirom, ali
onda je shvatila da se neto energetski vrti oko njih.
Oko njih stvorio se energetski krug, dovoljno velik da svi stanu u njega i da oko
njih jo ostane prostora. U tom prostoru poela su se pojavljivati svjetlosna bia koja
je Eireen prvo povezala s trenutkom u kojem je vidjela i primila kodove, a zatim s
noima. U njoj kao da se poelo buditi sjeanje na noi, na krugove u kojima stoje.
Sve njih vidjela je u zajednikom krugu. Bile su prisutne jo neke osobe za koje nije
bila sigurna da e ih sresti u ovom ivotu.
Osjetila je kako se energija oko njih sve vie kovitla i kako sada svi unutranjim
vidom pogledavaju jedni druge, kao da se vide prvi put, ali i i prepoznaju. Osjetila je
da se Helen poinje tresti pa joj je poela slati energetsku podrku.
U tom trenutku poela je osjeati prisutnost Ammona, osjetila je kako on i
Ingrid odravaju njih u krugu i kako se trude pokazati im sve njih u energetskom
izdanju. Ljubav i zahvalnost prostrujali su njezinim tijelom i tog trenutka sve je stalo,
nestalo, krug se rasprio, oni su i dalje sjedili u kuhinji.
Nije eljela odmah otvoriti oi, osjetila je kako je ovaj krug svatko doivio na
svoj nain i kako e arolija ljubavi koju osjea nestati pod brigama kad otvori oi.
Prvo je ugledala Petera, promatrao ju je na nain koji joj je bio nedokuiv.
Njegov pogled prekinula je Ingrid: "Nadam se da ste barem malo osjetili jedni druge i
da su se strasti barem malo primirile. Druimo se skoro svaku no, stoga, otvorite se
jedni prema drugima. Sve nerazrijeene stvari prolosti saznat ete, ali ako dozvolite
da one ponu upravljati vaim odnosima preuzet e vas ego i neete osjeati lekcije
koje jedni drugima dajete."
U kuhinji je vladala tiina, negdje iz stranjeg dijela ulo se zveketanje lonaca i
to ih je osvijestilo da je prolo tek par minuta i da ih uskoro eka konobar s novim
jelima.
"Nastavimo jesti! Dok jedete, pokuajte s ljubavlju osjeati sebe i jedni druge,
nastojte omekati jedni prema drugima. Kasnije emo ui u meditaciju i rad, probajte
sad isprazniti svoje glave, svoje prie i samo se otvoriti jedni za druge." Ingrid je
zavrila reenicu s energijom koja nije ostavljala prostor ni za to drugo osim
otvaranja upravo na onaj nain koji je sugerirala.
Svi su usmjerili pogled prema svojim tanjurima koji su se izmjenjivali sa
sljedeim jelom pod vjetom rukom konobara, usmjeravajui se na svoju energiju.
Osjeali su jedni druge, na trenutke to je bio ugodan osjeaj koji ih je otvarao prema
meusobnom prepoznavaju, na trenutke u njima se javljala sumnja, strah,
neodobravanje i elja za bijegom.
Ostatak veere proao je u tiini, energija se smirila, opustila, svi su vie
osjeali sebe te je Ingrid zakljuila da je poelo sasvim dobro. Unutar sebe
razmijenila je komentar s Ammonom koji je u ovom trenutku bio najvie zabrinut za
Petera. Ingrid je vie bila povezana s Peterom i Ammonu je nastojala iz svoje
energetske pozicije pokazati koliku unutarnju snagu ima Peter.
"Ima, slaem se, ali je u njemu isto tako i velika mrnja. Zna i sama koliko
dugo se sukob izmeu njega i Marcusa protee. Znam da su odluili u ovom ivotu to
razrijeiti, ali brine me njegova svakodnevica. Stalno je okruen brigama, ne doputa
si dovoljno vremena osjetiti sebe, nema vodstvo, previe je sam." Ingrid je u sebi
sasluala Ammona.. i ona je na trenutke osjeala zabrinutost. Ve nekoliko puta se u
nonim krugovima dogodilo da Peter ispadne van zbog svoje nepovezanosti i mrnje
koja se podizala u njemu. Znala je da mora neto poduzeti u vezi toga. Poslala je
Ammonu misao da namjerava Peteru predloiti da se doseli k njoj i da mu plati
kolovanje, na taj nain bio bi u boljoj mogunosti kontakta sa sobom. Ammon se
sloio s njezinom idejom te energetski za sada povukao. Njihova konverzacija trajala
je desetak sekundi, toliko je bilo dovoljno da telepatski izmjene poruke.

Nakon veere dogovorili su sat vremena odmora prije nastavka druenja. Idui
prema sobama Ingrid ih je rasporeivala lijevo i desno, kua je bila velika i imala je
preko deset manjih gostinjskih soba.
Doavi pred sobu prema kojoj je uputila Marcusa, zaustavila je Eireen rukom
"Tebe sam posebno smjestila, tako je bolje za sada. I ovako je situacija dovoljno
napeta. Ne dopustivi da oni ita kau, povela je Eireen do sljedee sobe te otvorila
vrata. Eireen se okrenula zahvalno je pogledavi; tek u tom trenutku shvatila je koliko
bi joj bilo teko sada spavati u istoj sobi s Marcusom dok se Peter nalazi u blizini. Dok
je ulazila u sobu, vidjela je krajikom oka kako Peter stoji na vratima svoje sobe i
promatra cijelu situaciju. I dalje nije mogla odgonetnuti njegovu energiju.
Uavi u sobu prvo se stropotala na krevet. Soba je bila mala i ugodna,
gledala je na prednji dio kue i usku asfaltiranu cesticu koja je prolazila ispred. Cijelo
selo na ijem kraju se nalazilo ovo imanje bilo je vrlo malo, a cesta je nakon tog sela
zavravala na plai pa je promet bio izuzetno rijedak. Negdje u daljini ula je
galebove, a um vjetra podsjetio ju je da ih tek eka druenje. U njoj su se osjeaji
smjenjivali velikom brzinom. Osjeala je jedan dio sebe kako eli pokupiti svoje stvari
i pobjei od svega ovog. Ali onaj veinski dio, svjesniji dio, znao je da bijega nema jer
doi e no i htjeli ili ne svi e ponovno stajati u krugu.
Iz misli prekinulo ju je kucanje. Osjetila je Marcusa, oekivala je da e doi i
nervoza joj je stegnula eludac. Pustivi ga u sobu, sjela je natrag na krevet.
"Eireen, ovo je ludo. Prebrzo mi se dogaaju stvari. Tek sam shvatio neke
sitnice, a ve se otvara toliko toga da imam osjeaj da e mi mozak uskuhati. A
Petera bih zadavio da mogu!" Ove zadnje rijei istisnuo je uz neki cvrkut.
Eireen je osjeala kako joj se jeza die uz kraljenicu, nije bila sigurna je li ovo s
Peterom vezano za to to je Marcus osjetio njihovu prolost ili to je primijetio
Peterovu nametljivost prema Eireen.
U nedostatku neeg pametnog to bi joj sada moglo pasti na um, sjela je do
njega i zagrlila ga. Uzvratio joj je zagrljaj, sjedili su tako nekoliko minuta usklaujui
energije. Ako su to usklaivanje prije radili spontano, sada su ga radili vrlo svjesno,
osjeali su se kao dva instrumenta koja se pripremaju na zajedniko sviranje i sada
utimavaju svoje note kako bi se to skladnije nadopunjivali.
Marcus je poeo prvi: "Dok smo sjedili dolje, u toj energiji vidio sam samo dio.
Vidio sam Petera kao mukarca mlaeg od mene. Stajao je ispred mene s maem i
spremali smo se u borbu. Mrnja koja je isijavala iz njega bila je ogromna. Nisam
dalje nita vidio, ali mislim da sam u toj borbi umro." Njegove rijei zvuale su
promuklo, duboko i teko. "Kada smo otvorili oi vidio sam kako te gleda i shvatio da
si u to umijeana i ti. Tek tada mi se vratilo kako sam se osjeao kad sam ga upoznao
i tek tada sam shvatio zato te cijelo vrijeme tako udno gleda. On je potpuno lud za
tobom, a taj mi dio nije jasan. Sve to toliko me izluuje da bih ga zadavio. Nastojim
iriti ljubav, ali nisam siguran koliko ljubavi ima izmeu nas dvojice."
Eireen je nastojala smiriti svoju energiju kako bi osjetila to rei kad ju je
pretekao Ammon. Stajao je ispred njih vrlo jasno pokazujui se njihovim unutarnjim
pogledima. Po Marcusovoj reakciji osjetila je da ga vide istovremeno. Zatvorili su oi
nastojei se opustiti, kao i proli put, odmah su se nali u bijelom prostoru ispred
Ammona. Bio je ozbiljan promatrajui ih. Iz njegove srane akre irila se svjetlosna
kugla koja je iz sebe isijavala zrake. Te zrake irile su se na sve strane, isijavajui kroz
njega, prolazei kroz njih te otvarajui u njima energetska polja koja su se u ovom
trenutku stisnula. Njihova energija potpomognuta Ammonovom podizala je svoju
vibraciju te se njihova svijest proirila dovoljno da su osjeali mir i ljubav.
"Ego je taj koji vas dri zarobljenima. On smatra da netko mora biti u pravu,
trai krivca, trai pravdu, rasporeuje ljude na razliite strane tvorei sukobe."
Ammonove reenice prolazile su kroz njih, sa sobom su donosile razumijevanje.
"Ovo je ivotni trenutak kad moete birati. Hoe li vama upravljati ego ili vaa
svijest. Sve to ete u narednom periodu vidjeti i doivjeti, budit e vae emocije.
Prihvatite ih ali ne dozvolite da one upravljaju vama. One su tu da ih vi nadiete, a
ne ponovno ivite." Trenutak tiine bio je popraen nekim visokim tonovima koji kao
da su jo vie otvarali njihovu energiju. "Imate puno pomoi. Kad vam je teko,
zatraite ju, svi smo tu jedni za druge, ne morate birati strane.
U tom trenutku poslao im je jo jae energiju koja je njihovu jo vie otvorila te
nestao. Otvorili su oi sjedei i dalje na istom krevetu, ali osjeajui se drugaije.
Svaki od njih osjeao je u sebi kako moe ovo sada prihvatiti i iskoristiti ili odbaciti.
Osjeali su kao da se u njima dogaa borba. To je bila borba ega koji je imao
pitanja, koji je elio raspravljati i donositi odluke, odabrati strane i svijesti koja je
samo tiho i snano kolala njihovim biima. Trenuci su prolazili i oni su borei se sa
sobom i nastojei unutar sebe zadrati svijest, osjeali jedno drugo.
Prva je progovorila Eireen: "Nakon ovog vie se nema to za rei. Ovo je
stvarno teko, ali i mogue. Voljela bih ivjeti ovaj stupanj slobode pa sam spremna
za njega se i potruditi. Marcus nita nije odgovorio osim to ju je zagrlio. Sve je bilo
reeno, sad je ispred njih stajao put koji je zahtijevao svijest i prisutnost.
 Peter je leao na krevetu nastojei se smiriti. Duboko u sebi osjeao je da je
sve to sada osjea naslijee njegovih prolih inkarnacija, ali njegov ego divljao je
traei pravdu. Nije se mogao odagnati osjeaju da neto tu nije kako treba, nije se
mogao uvjeriti da bi trebao gledati Eireen i Marcusa, a ne biti pored nje. Nije mogao
shvatiti zato bi trebao odustati od nje. U tom trenutku prekinulo ga je naglo kucanje
na vratima i Ingridin ulazak. Unosei sa sobom miris kuhinje pomijean sa svjeinom
cvjetnog parfema ula je vrlo prodorno, zatvorivi vrata za sobom.
Smjestivi se u fotelju ispred kreveta pogledala ga je kao da ga eli rastvoriti:
"Nitko ne kae da treba odustati od nje. Ona nije niti tvoj trofej niti tvoja kazna, ona
je netko tko ti moe pomoi u otputanju tvoje boli. Sve to e kasnije biti, otvoreno
je i podlono promjenama, ali ako ne prihvati trenutak takav kakav je, ego i um
toliko e ti zatvoriti energiju da e osjeati samo osvetu, a to si ve proao." Njezin
glas bio je dubok, smiren i melodian, kao da pjeva uspavanku.
Kad je ula, Peter je skoio s kreveta, nakon to se smjestila u fotelju vratio se
na krevet te sjeo naslonivi se na hrpu jastuka koji su se prelijevali po uzglavlju.
Nakon to ju je sasluao, nekoliko trenutaka je utio. "Uvijek slua to drugi
misle? I uvijek ovako upada drugima u sobu?", znao je da je i dalje sarkastian ali
sad je bio ljut, osjeao je da mu se naruava privatnost, imao je osjeaj da bi od svog
tog jada mogao poeti plakati.
"Upravo pla je neto to ti treba", Ingrid je nastavila kao da on nita nije
rekao.
"Ne, ne sluam uvijek to svi misle, pa poludjela bih. Osjetim trenutak prije da
se otvara prostor izmeu osobe i mene i da je potrebno da ujem. Nakon toga
iskomentiram ako osjetim energetski da je potrebno. Vrlo esto na taj nain doemo
do puno dubljeg urona nego to bi da bespotrebno okoliamo kroz reenice. Ali
naravno, to radim samo s vama, zamisli kako bi me gledali u trgovini!" Zadnje rijei
popratila je smijuljenjem iako joj je glas i dalje zadrao ozbiljan ton.
"Nisam mislila da u morati na ovaj nain djelovati, meutim kritine situacije
zahtijevaju brzo djelovanje. Zato sam ovdje, zato sam ovako ula da ti privuem
pozornost, da me lake saslua kad ti dam ponudu.
"Ponudu?" Peter je osjeao da e sljedee to e uti biti kljuno. Imao je
osjeaj kao da mu se energija ve rastvara prema tome, kao da se neko svjetlo pali u
njegovoj utrobi. Pogledao je prema Ingrid koja ga je prodorno promatrala. Ovaj put
nije mu trebala nita odgovoriti, znao je da zna to mu se zbiva. Usmjerio je
pozornost na disanje, odluio je ozbiljno sasluati tu ponudu.
"Dakle.. Moda ti ne mogu u potpunosti objasniti zato je to sada vano.. ali
vano je da se doseli k meni, da tu nastavi kolovanje. Sve e ti biti plaeno."
Ingrid je izrekavi tu reenicu okrenula glavu zagledavi se kroz prozor, eljela mu je
dati dovoljno privatnosti nakon prvog oka.
Peter je prvih par trenutaka samo sjedio i osjeao svoju energiju. Znao je da je
uo ponudu, ali nije ju mogao u glavi razumjeti. Samo je shvaao da mu energija
divlja, kao da se neko snano svjetlo probija iz njegove utrobe. Nakon nekoliko
trenutaka, nakon to je njegov um ponovio ponudu, osjetio je sukob. Um je rekao ne,
svjetlost je vikala da. Osjetio je to kao borbu unutar sebe.
Ingrid se rastegnula na stolici te ustala, obiavi krevet njeno je poloila ruku
na njegovu glavu. "Ja bih ti mogla po godinama moda prije biti baka nego mama, ali
po svijesti jednaki smo. Prije nekoliko ivota uao si u kovitlac mrnje, ega i osvete.
Ovo je ivot s kojim eli zavriti taj rat unutar sebe, to je upravo ono to sada osjea
u sebi. Ratovi prvo kreu iz nas.. to svjetlo koje sad osjea tvoja je svijest koja se
probija. Probaj disati i putati ju da raste i razvija. Osjetit e nakon toga kako ova
ponuda nije nova, kako je ve prije dogovorena kao mogunost."
Krenula je prema vratima ne okrenuvi se, znala je da mu treba dati prostora,
osjeala je kako je ovo trenutak u kojem e on izabrati, sve nakon toga bit e puno
lake.

27

Nebo je bilo posuto zvijezdama, a mjesec tek u porastu. Kroz vrt protezala se
stazica po kojoj su gorjele okrugle svjetiljke, izgledalo je kao da je netko posuo
svijetlee bombone po travnjaku, njihov sjaj bio je topao i nudio dobrodolicu.
Pod okriljem neba stolice su bile posloene u krug, izmeu njih nalazili su se maleni
stolii s aama i raznim napitcima. Na svakom se nalazila jedna jako mala svijea,
tek toliko da oznai ae, a ne remeti zvijezde.
Polako su se okupljali u tiini, svatko sa svojim mislima i osjeajima. Prvi su
stigli Eireen i Marcus, sjeli su svatko na svoju stolicu, nastojei smiriti disanje. Za
njima je stigla Helen, uputivi Eireen jedan moleiv pogled. Eireen ju je zagrlila.
Stajale su tako dok su se po Heleninom licu slijevale suze. "Sve je u redu, vidjet e,
osjetit e, samo dopusti otputati." Eireen je govorei to Helen osjeala da je to
poruka za sve. U njoj je bilo toliko nakupljenih emocija da ju je boljelo u prsima.
Mia je stigla neto manje teatralno nego inae, ali Eireen je osjeala kako se
trudi biti dobro. Nakon to su se pogledale, Eireen joj je pokazala neka die, to kao
da je u Miji pokrenulo energiju te se vrlo brzo smirila na svojoj stolici. I dalje joj je
bilo pomalo neugodno i neobino vidjeti Marcusa u nekoj sasvim novoj ulozi, a kako
je on mirio i disao i ona je vrlo brzo zaboravila da joj je neko vrijeme on bio profesor.
Katy je dola sasvim tiho kliznuvi na svoju stolicu, za njom je dola Ingrid
pjevuei neku pjesmu. Nakon to su se smjestili, nastala je tiina, svatko je mirio i
disao. Eireen je pogledavala prema preostaloj praznoj stolici, u njoj se poeo javljati
val panike. Nije bila sigurna je li mogue da je Peter otiao i to bi ona trebala
napraviti u tom sluaju. Upravo u tom trenutku on se pojavio te tiho sjeo na stolicu,
niti jednom je ne pogledavi. Neko vrijeme je gledala prema njemu, a onda zatvorila
oi i poela disati. Bila je sigurna da e uskoro saznati to god da se dogodilo.
"Svi smo tu, napojeni i siti i spremni na rad nadam se!" Ingridin glas s
prizvukom aljivog tona proparao je noni zrak. Nitko se nije niti pomaknuo, svi su
mirili i disali.
Oko njih energija je ponovno krenula u svoje komeanje. Bili su u krugu i pod
kupolom, ispod njihovih nogu sputale su se zrake svjetla u zemlju. Svjetlosna bia
stala su oko njih, a Ammon se stvorio u sredini. Svi su unutarnjim vidom promatrali
njegovu prisutnost.
Iz njegove srane akre krenula je svjetlost u krug pomaui njihovim
energijama da se otvore. Eireen je osjetila kako kroz nju kola ljubav i kako se
preputa krugu. Imala je osjeaj da bi mogla potpuno nestati, kao kod spavanja; u
tom trenutku ula je glas Ammona kroz sebe. "Ovaj put ne elimo da se ne sjeate.
Ovo su vjebe prisutnosti u svijesti koje e vam omoguiti da se polako ponete
prisjeati onoga to radite. Ne preputajte se potpunom oputanju jer ete zaspati na
stolicama." Njegov glas odjekivao je Eireennim biem te donosio budnost. Pogledala
je sada oko sebe, vie osjetila te vidjela kako se i drugi razbuuju i pogledavaju
meusobno unutarnjim pogledom.
Nasuprot sebe vidjela je Petera kako je unutarnjim vidom sada promatra s
ljubavlju. Njegov pogled kao da je prolazio kroz nju i ona je poela osjeati toplinu.
Poela je propadati u sebi, padajui kao kroz tunel. Negdje u pozadini ula je
ponovno Ammonov glas da trebaju ostati prisutni, ali bio je sve udaljeniji a ona sve
budnija, ali u nekom drugom obliku.
Naavi se na livadi stajala je promatrajui. Nije bila sigurna promatra li iz
nekog tijela ili je samo svijest. U tom trenutku kraj nje u brzom galopu prola je
skupina mukaraca na konjima, nisu je ni pogledali.. bila je samo svijest.
Gledajui za njima pomislila je kuda idu te se tog trenutka nala u nekom kamenom
zdanju. Isprva nije shvatila da se kraj nje netko nalazi, gledala je oko sebe; kameni
zidovi, prozori s reetkama, leaj sa strane i mala stolica. Tog trenutka netko se
pokrenuo i ona se susrela s mladom djevojkom. Promatrala je tu djevojku ne
mogavi shvatiti to joj je na njoj udno. Udubivi se sve vie i vie u promatranje
najednom je shvatila - djevojka joj je vrlo slina. Taj trenutak donio je neto poput
udarca u njenoj utrobi; to je bila ona, to je bila neka od njezinih inkarnacija.
Tada se zaulo kucanje na vratima, djevojka je preplaeno odskoila. U sobu je
ula starija ena, hroma na jednu nogu, nosei zdjelu iz koje se puilo. "Milostiva,
potrebno je da jedete. Samo to nisu stigli, neete preivjeti put ovako mravi."
Starica je zraila brigom i ljubavlju.
"Pusti me, rekla sam ti da jedino to elim je umrijeti." Tek tada je Eireen
primijetila pretjeranu mravost djevojke, njezinu blijedu put i slabost.
Starica se pokunjeno povukla negodujui sebi u bradu, a djevojka se bacila na
krevet glasno ridajui. Eireen se nala u drugoj prostoriji im se upitala to se zbiva.
Bila je velika, raskono ureena. Tiina koja je u njoj vladala bila je naruena jedino
glodanjem kosti velikog psa. Sjedio je pored nogu ovjeka koji je iz velike stolice
promatrao visoki prozor. ovjek je bio visok i snaan, prosijede brade i kose. Lice mu
je bilo smrknuto, oi mrane.
U tom trenutku u prostoriju je banuo drugi mukarac. "Ovdje su gospodaru, da
vam dovedem konja?" Prvi ovjek samo je klimnuo te ustavi iz stolice krenuo prema
vratima. Eireen je u tom trenutku osjetila i vidjela dogaaje poput filma u glavi.
Taj mukarac bio je njezin mu. Zakljuao ju je u onu prostoriju nakon to se
pokuala ubiti. Volio ju je svim srcem i bio joj je spreman pruiti sve. Ali na njihovu se
vjenanju pojavio sin vladara ovog podruja kojem je ona odmah zapela za oko.
Vidjevi tu Peterovu inkarnaciju njezinim tijelom proli su srsi jeze.. Taj sin bio je
okrutan, razmaen, bogat, lijep i poznat po tome da dobije sve to eli, milom ili
silom. Nakon to ju nije odmah uspio odvesti sa sobom jer se sva garda njezina mua
zatitniki postavila, otiao je pod prijetnjom da to nije gotovo. Njegov otac, u
nemogunosti da se odupre sinovim prijetnjama smatrao je da je naao najbolje
rjeenje, a to je dvoboj.
Njezin mu iako vojnik cijeli svoj ivot bio je duplo stariji od vladareva sina
poznatog po svojoj okretnosti. Nakon to ga je pitala ima li anse da izgubi, njezin
novi mu iskreno joj je rekao da su anse velike. Tu veer pokuala se baciti kroz
prozor. Nakon to su je u zadnji tren zaustavili, zakljuali su je u prostoriju s
reetkama. Tada je prestala jesti, od tada je prolo tjedan dana. Sad je sjedila gore
znajui da e uskoro postati roba osvojena poput trofeja.
Eireen se ponovno nala kraj nje, ali sada su se vozile u kolima. Dvoboj je bio
gotov, tijelo njezina mua ostalo je leati na travi, a ona je promatrala kako se
njegova energija omotava oko njezine inkarnacije pokuavajui je zatiti i utjeiti.
Znala je jo od malena da mnoge due imaju problem otpustiti tijelo i ivot iz
kojeg su otile, a sad je vidjela da se to dogodilo i njemu. Nije mogla djelovati, mogla
je samo promatrati, to je bilo neto to se ve dogodilo. U tom trenutku prepoznala
je sadanjeg Marcusa i polako poela shvaati otkuda njih troje vuku priu.
Taj ivot za nju zavrio je na porodu prvog djeteta. Ubrzo nakon to ju je
dovukao na svoje veliko imanje, arogantan mladi zahtijevao je ponitenje njezinog
prolog braka te novi brak s njim. U prvih mjesec dana kroz koje je on nastojao biti
dobar i divan prema njoj, dogodilo se zaee. Nakon to je doktor rekao da je
potrebno strogo mirovanje i nakon to ona i dalje uporno nije s njim eljela
razgovarati, on se okrenuo drugim enama i drugim zanimacijama.
Nakon to je na porodu umrla, ostavila ga je sa sinom kojeg je do smrti
oboavao. Nikada vie nije imao toliku fascinaciju s drugom enom, ona je i u
njegovim mislima ostala nedostina za njega do njegova posljednjeg daha. Sve do
idueg zajednikog ivota kojeg su proveli zajedno izgubivi dijete.

Eireen se naglo vratila u krug, osjetila je kao da se ponovno spaja sa svojom

energijom, kao da je potpuno otila iz svog postojanja promatrajui prole dogaaje.
Tada je ula Ammona: "Da, otila si, zbog snage grupe i prodorne energije. Zato je
potrebno da se usmjeri na ovdje i sada i ostane prisutna". U njegovom glasu nije
bilo prijekora ali je Eireen osjetila neto poput malog srama, kao da je kriom uletjela
u sobu ugledavi stvari koje moda nije trebala. "Nije loe to si vidjela, bilo bi moda
lake da si malo priekala, ali i ovako e se sve posloiti" Ingrid joj je uputila misao
poslavi pritom i neto poput energetskog zagrljaja.
Usmjerivi se na disanje, Eireen je nastojala osjetiti ostale. Iako drugaije nego
po noi, barem od onog dijela kojeg se sjeala, ovo je bilo poprilino slino. Sjedili su
na stolicama, budnih fizikih tijela, ali i s budnosti iznutra koja ih je rastvarala u
vlastitoj svijesti omoguavajui im da budu prisutni i otvoreni jedni za druge i
trenutak. Nije vie eljela promatrati ostale u strahu da ju svijest ponovno ne povue
u neku prolost te je svoju panju usmjerila na disanje, osjeajui samo prisutnost
ostalih.
U tom trenutku osjetila je toplu, ugodnu i pulsirajuu energiju kako ulazi kroz
donji dio kime u njezino tijelo. Nije se trebala okrenuti da bi vidjela to se dogaa.
Usmjeravanjem panje ve isti trenutak vidjela je vrlo svjesno jedno od svjetlosnih
bia s kojima su radili kako joj pomou velikog energetskog kruga iscjeljuje tijelo.
Osjeala je da se radi o iscjeljivanju i podizanju njezine vibracije kako bi lake mogla
osjetiti i vidjeti energije. Poslala je zahvalnost prema tom biu osjeajui kako se to
upravo dogaa svima u krugu. Njihova energija mekanila je i rastapala se kako bi se
ponovno presloila i posloila na jedan puno vri nain. Imala je osjeaj kao da su
sastavljeni od kockica koje se sada preslaguju kako bi izgradili svoje snane kue,
tijela u ovoj dimenziji. Pustila je osjeati ugodu kroz svoje energetsko i fiziko tijelo,
osjetila je smirivanje svog disanja, osjeaj kao da uope i ne die te kao da se nalazi u
besteinskom stanju.
U tom trenutku iz njihovih sranih akri krenule su zrake svjetla tvorei u
sredini jednu veliku svjetlosnu kuglu. Njihov sadanji krug sastojao se od njih osam;
pojavio se i Ammon, spajajui se sa svojom svjetlosnom zrakom na kuglu u sredini.
Eireen je obratila pozornost na Svjetlosna bia iza njih u elji da vidi to rade.
Iznenadila se kad je vidjela i osjetila da su oni svi meusobno povezani, svatko od
njih bio je zaseban, ali i cjelina, njihova energija svakim trenutkom postajala je sve
snanija, sve dok u jednom trenutku njihova svjetlost nije bila toliko snana da Eireen
ak i svojim unutarnjim vidom nije vidjela nita osim snanog energetskog kruga oko
njih koji je toliko svijetlio da su izgledali kao jedan.
Okrenula je panju ponovno na svjetlosnu kuglu izmeu njih te primijetila da
je i ona osnaila, svi su bili u dubokom kontaktu sa svijesti, usmjereni na taj spoj.
Odluivi da e svoju panju ponovno usmjeriti samo na sebe usmjerila se na spoj s
kuglom. Tada ju je ponovno izbacilo sa svijesti ali ovaj put ne u prolost njezinih
inkarnacija ve u neku sasvim drugu dimenziju.
Ispoetka je imala osjeaj da se nalazi u svemiru, da lebdi i da se oko nje nita
ne dogaa. Nakon nekoliko trenutaka u njoj se pojavio osjeaj da je netko promatra.
Kako se osjeaj pojaavao tako je ona bivala sve svjesnija tog trenutka i prostora u
kojem se nalazi. U jednom trenutku kao da je otvorila svoje fizike oi, ali prizor koji
je vidjela nije bilo dvorite u kojem su sjedili ve tamnoplava prostorija u kojoj su
zidovi bili lebdei, kao da su napravljeni od energetskih plahti. Po njima su se
prelijevala svjetla koja su za sobom ostavljala trag, izgledalo je kao da puno zvijezda
istovremeno pada u raznim smjerovima ostavljajui svjetlosni trag za sobom.
Iz promatranja tih zvijezda prenuo ju je glas koji je istovremeno ula unutar
sebe, ali i fiziki u toj sobi, ako bi se uope ita od ovoga moglo nazvati fizikim,
pomislila je.
"Nije fiziki kao na Zemlji, ali je fiziki na jedan drugi nain, tebi sada
nerazumljiv." Glas je dolazio iza nje, ali je odzvanjao odbijajui se od tih energetskih
zidova.
Eireen se lagano okrenula, jedan dio nje kao da je oekivao koga e ugledati.
Ispred nje stajala je enska energija koju je Eireenin pomalo zbunjeni um vidio kao
enu duge kose, velikih oiju, ogrnutu neim poput dugake pelerine. Njezina
energija bila je toliko jaka da je Eireenin um vrlo brzo prestao analizirati, a njezina
cijela energija pozdravila je tu ensku energiju kao poznatu i voljenu. Njihova tijela
pruala su jedno prema drugom energetske zrake koje je Eireen osjetila kao zagrljaj.
Iako je njezin um prestao priati, prestao analizirati ona je znala da joj je poznato sve
to ovdje i sada vidi i osjea, da je to sve dio nje.
"Zato sam ovdje?" Eireen je osjetila kako alje tu misao kao pitanje, ali ono se
istovremeno odbijalo od energije zidova i mogla ga je uti i izvan sebe. U trenutku
dok se u njoj jo formiralo pitanje kako je to mogue, odgovor ene ispred nje ula je
i u sebi i fiziki u tom prostoru. "Ovo je neto poput prevoditelja na Zemlji,
omoguuje lake irenje svijesti, prisjeanje kroz laku komunikaciju kad ste ovdje."
Razgovor se nastavio na nain koji je bio jo bri od onog to je Eireen do tada
poznavala kao telepatiju, inilo joj se kao da se nalazi u prostoru u kojem je netko
stisnuo tipku za ubrzanje, sve se zbivalo njezinu umu prebrzo, a nevjerojatno
smireno i sporo njezinoj svijesti.
"Kad smo ovdje?!"
"Da, kad se vraate prisjeanju.. to se obino dogaa nou, ali sad ste u vjebi
irenja svijesti i ovo prisjeanje se dogaa dok je tvoje tijelo budno. Energija grupe ti
pomae u tome.
"Znai ti zna to se sada zbiva?"
"Dio mene je isto tamo, moe me osjetiti kao jedno od Svjetlosnih bia koja
vas okruuju.
"Znam da znam, ali kao da jedan dio mene zaustavlja moje shvaanje." Eireen
je osjetila kako se polako poinje topiti iz tog prostora i kako se ta energija s kojom je
silno eljela ostati, polako udaljava. "Ovo je samo trenutak prepoznavanja, odbljesak
irenja tvoje svijesti, ne treba ostati tu, treba se vratiti i nastaviti dalje, sve e ti
polako postajati jasnije.
Tako je snano svojom svijeu uletjela u tijelo da je ispala iz osjeaja kruga
otvarajui svoje fizike oi. Disanje joj je bilo ubrzano te je pomalo smeteno
promatrala druge, svi su jo sjedili zatvorenih oiju polagano se mekoljei, osjetila je
da e uskoro svi otvoriti oi. Opet je svoju pozornost vratila na disanje nastojei se
umiriti.

28

"Ovo je bila luuudnica!! Jo da mi netko objasni to se ovdje jebeno sad

dogaalo?!?!?!" Mijin glas zvuao je kao da ju je netko spojio na pojaalo koje kri,
glas joj se mijenjao iz visokog u nisko; dojam koji je odavala bio je potpuni stres.
"Mia!" Ingrid nije trebala povisiti glas, njezin ton bio je toliko autoritativan da
se Mia samo smirila na stolici. "Obrati pozornost na disanje i pokuaj se smiriti. Ovo
sada reakcija je tvoga uma i ako si dopusti tu reakciju, nee osjetiti prodor svijesti
koji si upravo imala. Osjeti kako se tvoja svijest iri.. nema potrebe za strahom niti
panikom, pusti um i ego neka se odmore malo." Ingridin glas postao je melodian,
poput uspavanke te se Mia odmah smirila, tijelo joj se poelo oputati te je neto
poput srameljivog osmjeha prolo njezinim licem.
Svi su sjedili u tiini, u daljini se uo um mora dok su cvrci svirali svoju
pjesmu. Marcus je gledao u pod ponovno samo pruivi Eireen ruku. Ona je primila
njegovu ruku istovremeno pogledavajui prema Peteru koji je sjedio i dalje
zatvorenih oiju. Kako je osjetila Marcusovu ruku, njezinim tijelom krenula je bol te
je u sekundi nekontrolirano briznula u pla. Marcus je ustao zagrliti je dok mu je ona
pokuavala kroz jecaje objasniti da je dobro i da je ovo pla ganua, osjeala je kao
da se neki veliki teret skida s njezinih lea. unuo je do nje pa su se privili u neki
udan zagrljaj.
Iza sebe uli su Ingrid: "Dosta je bilo za danas, idite svi na spavanje i nastojte
ne misliti, samo pustite da vam se u energetskim tijelima slegne sve ono to ste
doivjeli. Ne sudite, budite promatrai, to sve su proli dogaaji koje ste doli
iscijeliti.. dozvolite svojoj svijesti da bude to vie prisutna. Ujutro emo razgovarati,
a noas se druiti, ali i dalje se toga neete previe sjeati. Idemo polako..", njezin
glas gubio se kako se udaljavala prema kui, njezina energija vrlo jasno je odavala
dojam da je vrijeme za odmor.
Za njom su kao po naredbi krenule Helen, Mia i Katy. Umorne, poluzbunjene i
same su imale osjeaj da jedino to sada ele jest krenuti na spavanje. Iako je i to
spavanje sada poprimilo neki sasvim novi ton.. ali kako je Ingrid rekla da se nee
sjeati, sve su tri pomislile kako je moda bolje samo zaspati.
Peter je i dalje sjedio zatvorenih oiju, a kroz nekoliko trenutaka Marcus i
Eireen pustili su se iz zagrljaja. Eireen je promatrala Petera te dobivi elju da ga
zagrli, automatski je ustala krenuvi prema njemu.
"Niti ne pomiljaj!" Glas mu je bio dubok i prodoran. Otvorio je oi i bijesno
gledao prema Eireen koja je stajala u oku.
 "to ti je?" Osjetila je kako se u njoj ponovno raa pla i kako Marcus ustaje iz
stolice. Pomislila je kako ih je Ingrid mogla ovako ostaviti, a onda je poela osjeati
prisutnost Ammona. Po Marcusovu vraanju na stolicu i oputanju tijela shvatila je
da ga i on osjea. "Vrijeme je kad se morate prikloniti unutarnjoj mudrosti, a maknuti
ego sa strane. Peter treba asistenciju, previe ga je savladala stara energija i Eireen,
ti si trenutno jedina osoba koja moe doprijeti do njega. Vrijeme je da mu pomogne
da se oslobodi okova i ljubavi i mrnje."
Ammon nije rekao nita vie, ali i Marcus i Eireen su shvatili potpuno znaenje
njegovih rijei. Marcus je bez rijei ustao i krenuo prema kui dok ga je Peter bijesno
promatrao. Eireen je polako prila stolici do njega te sjela, pogledavajui u svoje ruke
slala je Ammonu mentalno pitanje kako da pone. "Budi ljubav", bilo je sve to je
rekao prije nego je osjetila da se udaljio.
Ispoetka se njezinim tijelom poeo iriti strah, osjeala je kao da je ovo
zadatak koji je prevelik za nju, a i pitala se zato ona to mora raditi, ali im je kroz nju
prolo to pitanje osjetila je veliku povezanost s Peterom te se trenutak zatim pojavila
elja za asistencijom. Znala je da mu ne moe pomoi nego samo biti prisutna ako si
sam bude elio pomoi.
Pribliivi stolicu blie njegovoj, pruila mu je ruku. On je okrenuo pogled
prema njezinoj ruci ne pomaknuvi se. Ona je vratila ruku na krilo, nastojala je
osjeati svoje disanje, smiriti svoju energiju te pustiti osjeaj ljubavi da kola njezinim
tijelom.
"Zato prvo to nismo vidjeli? Zato kad smo se sreli nismo vidjeli koliko se
moemo mrziti nego smo upali u onu suludu ljubav?! Zato?!" Glas mu je bio
mjeavina bijesa i nemoi. Suze su krenule niz njegovo lice, a tijelo se borilo s
nekontroliranim drhtajima. Eireen je utjela.
"A toliko te volim..", njegov glas je pukao i sada su jecaji i velika tuga provalili
kroz njegovo tijelo. Eireen ga je privukla u zagrljaj, nije pruao otpor, njegove ruke
zagrlile su njezino tijelo kao da je to posljednje to e ikada napraviti. Jecaji, tuga,
bol, pla izlazili su iz njega tvorei oko njih energiju mira i otputanja. Eireen je
osjetila koliko podrke i zatite imaju oko sebe iako Ammon nije bio prisutan.
Minute su prolazile i Peterovo se tijelo smirivalo, jecaji su postali rjei, a stisak
njegovih ruku popustio je grenje oko Eireenina tijela. Cijelo to vrijeme ona je
nastojala biti ljubav, nije ga eljela voljeti, osjetila je da samo treba biti, prisutna, u
ljubavi, potpuno otvorena za sve ono to se treba dogoditi. Duboko u sebi osjeala je
njegovu prisutnost kao dio sebe, duboko u sebi osjetila je da su povezani na nain
koji nadilazi ova ljudska iskustva.
Ispustivi je iz zagrljaja naslonio se na stolicu te neko vrijeme utke gledao u
pod. Kad ju je pogledao, imala je osjeaj da mu je pogled stariji za nekoliko
desetljea, kao da je gleda potpuno druga osoba, neka njoj jako poznata.
"Vidio sam toliko toga, mislim da mi se donekle sve i pomijealo. ak i u ovom
plau vidio sam neke scene koje su nae, mislim da smo ivjeli jako puno ivota u
kojima smo se i mrzili i voljeli. Osjeam te kao dio sebe." Glas mu je bio dubok i
smiren.
Eireen je osjetila kako se u dubini njezina tijela javljaju drhtaji, nesigurna treba
li zadrati mir ili dopustiti i sebi osjeaje, ponavljala je u sebi budi ljubav, budi ljubav.
Okrenuvi pogled prema njemu eljela mu je to rei, ali nita nije izlazilo iz nje,
osjetila je kao da joj je tijelo paralizirano i kao da e svaki trenutak ponovno odvojiti
svoju svijest te otii u onu sobu.
Negdje na rubovima svoje svijesti osjetila je kako joj ona enska energija govori
da ostane prisutna u svom fizikom tijelu i to joj je pomoglo da polako pone
ponovno osjeati tijelo i sebe. Shvatila je da se gledaju u oi i da su im se energije
uskovitlale u jednu veliku energetsku kuglu.
Intuicija joj je govorila da se moraju energetski razdvojiti da bi shvatili to
dalje. Poela je povlaiti energiju u sebe te njemu kratko rekla: "Probaj osjetiti svoju
energiju, vidjet e kako klizi prema meni, probaj ju osjetiti, vratiti u sebe, osjeti
samo sebe." Vidjela je kako se na njezine rijei trgnuo, ali i zatvorio oi i krenuo
vraati svoju energiju. Nakon nekoliko minuta ponovno su sjedili jedan kraj drugog,
svjesni jedan drugog, ali obuzdanih energija.
"Mislim da nam je ovo prva lekcija", progovorila je Eireenne kroz neki lagani
smijeh. Osjeala je svojevrsno olakanje. Peter je utio, otvorivi oi gledao je u pod.
Nakon par trenutaka Eireen je progovorila: "Nemam sve odgovore, ali znam da
moramo biti ljubav, duboko negdje ona je ta koja nas toliko u ivotima spaja i
razdvaja. Magnetski nas privlai pa smo zbog toga prvo vidjeli taj ivot..", sada se
udobnije smjestila na stolicu. "Nisam sigurna to si sve vidio sada, to u vjebi, ali
probaj osjetiti da su to sve prie kroz koje smo uili."
"Zato sada ne uimo?" Peterov glas ponovno se stiao.
"Kako to misli?" Eireen je ostala zbunjena.
"Zato sada nismo zajedno, ja osjeam da bih elio biti s tobom, osjeam i
tvoju ljubav prema meni, zato sada.. zato te moram gledati s njim, to bih trebao iz
tog sranja uiti?" Ponovno ga je poeo obuzimati bijes.
Eireen je osjetila kako se gubi, kako joj energija slabi te je u sebi zvala Ammona
koji se nije pojavljivao. Osjetila je da su okrueni pa se poela obraati svom
duhovnom vodstvu, obraala se i onoj enskoj energiji.. umjesto odgovora osjetila je
kako se energije oko njih pojaavaju i kako negdje duboko u svojoj utrobi osjea
odgovor ponovno kao budi ljubav.
Pitala se to bi sad trebala uiniti i u trenutku tog pitanja svojim unutranjim
vidom vidjela je neki potpuno drugaiji svijet. Vidjela je jedno polje na kojem se
nalazilo neto poput velikog kamena, ali prozirno plavo, kao veliki kristal. Na njemu
su sjedile dvije figure za koje je osjetila da su njih dvoje. Srani centri bili su im
povezani nitima, oi sklopljene, ruke isprepletene.
Njenim biem prola je melodija koju nikad do tada nije ula, na jeziku koji
nikada prije nije ula, ali ga je mogla osjetiti. Ta dva bia pjevala su neto poput
zakletve, mantre - jedno za drugo, zajedno, tu, sada, zauvijek, dok ne nauimo
prolaznost. U tom trenutku slike je nestalo i ona je osjetila kako joj je lice ispunjeno
suzama. Okrenuvi se prema Peteru vidjela je da ju promatra. Ispriala mu je to je
vidjela, samo je utke sasluao. Opet je nastala tiina.
"Na trenutke mi je sve jasno, tu sliku s tim biima vidio sam i ja jo u vjebi,
nevjerojatno me rastuila. Sada, kad si je ti prepriala, osjetio sam je kao istinu
unutar sebe, kao razlog borbe onog dijela mene koji bi umro za tebe i onog dijela
mene koji shvaa da treba izrasti u snagu i samostalnost.. ali zar nije to zadaa svih
nas?" Peterov je glas ponovno zraio mirom.
"Da, je.. barem to mi je moje vodstvo od malena jo pokazivalo." Eireen je
gledala prema zvijezdama razmiljajui gdje se nalazi taj svijet kada ja zaula svoje
vodstvo: "Nije tu." Znala je da ne treba dalje nita pitati, ve puno puta rekli su joj da
njezinu umu te stvari ne mogu biti jasne.
Naslonila se dublje na stolicu promatrajui zvijezde i osjeajui dah, nadala se
da su odradili sve to su trebali za sada jer je njezinim tijelom strujao veliki umor.
Nakon nekoliko trenutaka Peter je ustao sa stolice pruivi joj ruku. Eireen je
prihvatila njegov zagrljaj, stajali su tako dugo se grlei. U tom trenutku njihove
energije nisu tvorile krug, bile su zasebne, a ipak prisutne jedna za drugu, osjeali su
u svojim dubinama da je upravo to odnos kakav sada trebaju imati iako moda nee
tako skoro shvatiti razlog. U tom trenutku Ammon se obratio Eireen: "Odlino."
Na povratku prema kui drali su se neko vrijeme za ruke. Doavi pred ulaz
okrenuli su se jedan prema drugom te stali promatrati. Prvi je progovorio Peter: "Sad
u te pozdraviti u nadi da e no biti jo pametnija i da u se sutra probuditi
smireniji. Dok smo se maloprije grlili, osjetio sam tu prolaznost i nevezanost, ali
trenutak poslije osjetio sam ludu enju prema tebi. Spreman sam shvatiti, prihvatiti,
ali sada u ti zaeljeti laku no" Poljubio ju je u elo. Eireen ga je snano zagrlila, u
tiini mahnuvi zaputila se prema sobi.

29

Sljedee jutro Eireen se osjeala mamurno. Noi se mutno sjeala, glava joj je
bila teka, a osjeaj u tijelu kao da je upravo izala iz neke mjealice. Rukom je prela
po krevetu jo pomalo sneno u potrazi za Marcusom, znajui u dubini da nije tu.
Razbudivi se, sjetila se da niti ne dijeli sobu s njim, a tada joj je kroz um prola
slika Petera i Marcusa na plai u razgovoru. Ta slika u njoj je izazvala znatielju,
osjeala je kako se noas dogodilo neko razrjeavanje kojeg se nije sjeala pa je brzo
ustala kako bi se spremila za doruak.
Nakon tuiranja i oblaenja izala je iz sobe i skoro se sudarila s Helen.
Rasputene i neukrotive naranaste kose bila je blijeda u licu te se samo bacila
Eireen u zagrljaj promrmljavi: "Kako mi je drago da te vidim!" Eireen joj je uzvratila
zagrljaj osjeajui pomalo krivnju u sebi; toliko je bila zaokupljena Peterom i
Marcusom i tim odnosima da je potpuno zaboravila ostale. Pomisli kako je ovo
moda trenutak da svoju panju usmjeri na njih. Njeno je odvojila Helen iz zagrljaja:
"Idemo na doruak?"
Poele su se sputati niz stepenice kada se ulo zatvaranje jo nekih vrata,
ubrzo su iza sebe ule bat koraka, a onda i vidjela Mijinu pojavu jo smeuranu od
spavanja, poluobuenu i nervoznu. Sudarivi se skoro s njima, zastala je u svom trku
te ih pogledala strijeljajui svojim tamnim oima: "Dobro jutro.. valjda.." Zatim se
progurala kraj njih trei prema kuhinji.
Helen je duboko uzdahnula: "Izluuje me.. i po noi i po danu i u prolosti i
sada.. ba me izluuje.." Uz taj komentar samo se lagano krenula gegati prema
kuhinji. Eireen je utjela odluivi prvo izvidjeti cijelu situaciju. S tim mislima ula je u
kuhinju gdje je ih doekala nasmijana Ingrid, na sredini stola jedna jako visoka hrpa
palainki, uokolo rasporeene teglice s raznim namazima, Katy koja je grabila
sljedeu palainku i Mia koja je istovremeno nastojala palainku i namazati i pojesti.
Ingrid im je klimnula glavom i pozvala da se poslue.
Nakon prve palainke Eireen nije mogla izdrati te je najnevinijim glasom
upitala je li netko vidio Marcusa i Petera. Ingrid je poela odgovarati jo dok pitanje
nije zavrilo: "Otili su proetati plaom. U tom trenutku Mia se skoro zagrcnula s
golemom koliinom palainki koje je pokuavala provakati te istovremeno neto
promumljala. Svi su se okrenuli prema njoj, ekajui da ponovi. Nakon par trenutaka
savladavanja zalogaja rekla je jo promuklim glasom: "Nadam se da se nee
poubijati!?", a zatim prasnula u smijeh.
Iako je to isto bila prva pomisao koja je prola kroz Eireen nakon to je ula
informaciju, upitno je pogledavala prema Mii oekujui objanjenje. Mia je savakala
novi zalogaj, a zatim se napadno zablenula prema Eireen: "to?! to me tako gleda?
Nakon to sam noas veinu uspjela pohvatati, s razlogom se to pitam. Uostalom, mi
smo svi ludi, ja ne znam kako mi mislimo to sve odraditi do kraja, ali meni je ve sada
dosta. Bio mi je super ivot, ovo sada mi ga pretvara u pakao!" Glas joj je iz
promuklosti odlazio u neke udne visoke tonove, kao da ulazi u histeriju.
"Mia, smiri se, dii, polako jedi i pusti da se razbudi, da ti se energija smiri.
Spoji se polako sa sobom i svijesti. Ovo su ponovno ispadi tvog ega i nastojanja da
pobjegne od svega. Ali ti ovo sve moe, ne bi inae vidjela, ne bi bila tu. Budi
smirena, samo si dopusti biti ti, dopusti si opustiti se.. " Ingridin glas ponovno je u
Mijinu energiju i tijelo donio instantno smirenje. U par trenutaka disanje joj se
smirilo i ona se mireki naslonila na stolicu. Energija joj se smirila i pulsirala bijelim
svjetlom.
Eireen je sve to u udu promatrala, stvari su se tako brzo odvijale da je imala
osjeaj da gubi konce. Kako je to pomislila, osjetila je prisutnost Ammona i sjetila se
dijela noi.
Noas su imali najvee ometanje do sada. Dok su bili spojeni, svatko u miru sa
sobom, u krug im je uletjela njima strana energija koja je poput kamenia koji
padne u vodu poela stvarati koncentrine krugove. Na njihove srane akre pojaao
se pritisak i krug se polako poeo raspadati. Eireen se sada sjeala samo dijelova..
Ammona kako ulazi u centar kruga i oko sebe iri bijelo svjetlo, nekih
Svjetlosnih bia oko njih s kojima su do tada radili kako pojaavaju svoje svjetlo,
zatim nekih energija koje kao da su prelijetale ispred njezinih oiju.. dalje je sve bilo
mutno. Osjetila je Ammonovu prisutnost te njegovu poruku da proba prestati misliti
o dogaajima i drugima i samo osjeti sebe. Posluala ga je te se isto kao i Mia
naslonila na stolicu.

Peter je sjedio na pijesku gledajui u Marcusa koji je hodao po pliaku bacajui

kamenie. Prolo je pola sata otkako je stigao na plau, a jo nisu niti rije
progovorili. Kad je ustao, zatekao je ceduljicu ubaenu ispod vrata, pisalo je samo:
"Na plai sam, ako eli razgovarati." Nije bilo potpisa, ali Peter je znao od koga je
im je ugledao bijeli papiri na tamnom podu.
Spremio se to je bre mogao i krenuo na plau. Na izlazu susreo se s Ingrid
koja mu je samo klimnula glavom, osjeao je njezinu podrku kroz cijelo tijelo.
Pozdravio ju je neim poput osmjeha te otrao. Stigavi, zatekao je Marcusa u ovoj
istoj poziciji.
Sve to se dogodilo prolu no pomoglo mu je da shvati svojim cijelim biem
kako bijes koji ga mui nema veze samo s Eireen. Pitao se zapravo ima li uope veze s
njom ili je ona bila samo neki posrednik, neki triger, koji je u njemu bio u stanju
potaknuti ljubav, a onda i bijes.
Pogledavajui prema Marcusu, u njemu je poeo rasti osjeaj ljubavi. Njegov
um promatrao je osjeaje koji su kolali njegovim tijelom govorei mu da je potpuno
poludio. U tom stanju proveo je posljednjih pola sata i u trenutku dok se Marcus
okrenuo i krenuo prema njemu, Peter je bio na rubu da ustane i zagrli ga, ali ipak se
suzdrao, ne znajui ni sam zato.
Marcus je polagano sjeo blizu njega, ali opet na dovoljnoj udaljenosti za laku
komunikaciju. Promatrajui malo ocean, pa Petera, nekoliko je puta pokuao
bezuspjeno zapoeti razgovor kad je iz Petera provalilo: "Volim te."
Tiina je obuhvatila oboje, Peter je osjetio kako se poinje tresti i kako se nalazi
na rubu suza, pomislio je kako vjerojatno stvarno ludi. Marcus je nastojei se izvui
od prvotnog oka, pogledao prema Peteru. Trenutak kada su im se spojili pogledi
izazvao je u Peteru veliku provalu emocija, tijelo mu se treslo dok su kroz njega
prolazili valovi jecaja. Marcus je ustao i sjeo do njega, instinktivno ga zagrlivi. Sjedili
su tako u tiini dok je Peter osjeao kako se iz njega izlijeva tuga jo od onog dana
kad ga je mama napustila, tako je on osjeao njezinu smrt.
Dok je osjeao Marcusa kraj sebe nije mogao u sebi vidjeti sliku njegovog lika
ve je osjeao oinsku prisutnost; toliko ga je sada to emotivno uzdrmalo da je
shvatio da nema nikakvog smisla pokuavati se smiriti, jedan dio njega bio je svjestan
da je ovo to se sada zbiva moda najbolje to mu se ikad desilo. Osjetio je kao da ga
Marcus obavija mirom te se samo pustio putevima plaa i jecaja.
 Prolazile su minute i Peter se polako smirivao, sunce je bilo sve vie na nebu i
toplina se provlaila izmeu njih. Marcus je imao osjeaj da sjede ovako ve danima,
jednom dijelu njega bilo je toliko ugodno da mu je bilo ao kada je osjetio da se
Peter, smirivi se, polagano izvlai iz njegova zagrljaja.
Marcus se okrenuo prema njemu, gledao ga je neki sasvim novi Peter. Iz njega
vie nije isijavala mrnja ve ljubav, moda najvea koju je Marcus u ovom ivotu od
ikoga do tada osjetio. Peter je vrlo smireno samo gledao u njega. Dok su minute
prolazile, Marcus je osjetio da se njegovim licem izlijevaju suze. Ali to nisu bile suze
bola ve olakanja.
Peter je progovorio: "Kada sam noas, vidjevi neke nae druge prie shvatio
to mi se zbiva, isprva sam te ponovno mrzio. Ali onda sam se naao pred sobom. Ne
sobom kakav sam sada, ve pred sobom kakav sam kad nisam inkarniran.. nikad mi
se nita slino nije dogodilo." Zastavi na trenutak i pogledavi prema oceanu,
nastavio je. "Taj ja samo me gledao, bilo je neeg udotvorno mirnog u njemu. Neko
vrijeme smo se promatrali, nisam svjestan zapravo koliko je vremena prolo, ali sam
najednom osjetio kao da se neki kamen koji se nalazio u mojim grudima topi. Tada su
mi sve kockice sjele na mjesto.. taj drugi ja je nestao, ja sam ponovno bio u krugu i
po prvi put sam te mogao pogledati s ljubavlju i zahvalnou."
Ponovno zastavi okrenuo se prema Marcusu. "Ali kad sam se probudio sve to
ispoetka inilo mi se kao san i moj bijes ponovno me poeo preuzimati. Sve dok
nisam stigao na plau.. promatrajui te tako dugo, ponovno sam osjeao kao da se
taj kamen topi, osjetio sam ljubav prema tebi."
Zastavi stavio je ruku na Marcusovo rame stisnuvi ga vrsto. "Hvala ti na svim
ulogama i svoj pomoi. Ne znam je li ovo samo trenutak koji e proi, ali.. ne znam,
ovo je lijepo.. ovaj trenutak je lijep." Osjetio je kako ga ponovno stee u grlu. Vratio
je ruke u krilo. "Ovo je moda prvi put da sam mogao osjetiti bol zbog gubitka mame,
osjetio sam te kao oca i na taj nain dobio osjeaj sigurnosti koju nikada prije nisam
imao".
Marcus je gledao prema oceanu prisjeajui se noi. "Ne sjeam se svega. Ali
spojio sam se s jednim naim prolim ivotom. Bio sam ti najgori otac na svijetu,
tukao sam te i maltretirao od malena. Pobjegao si od kue ve s deset godina, nikad
te vie nisam vidio. U starosti pred smrt mrzio sam se zbog toga. Vidio sam da sam
umro s gorinom. Nakon toga smo se sreli u onom ivotu za koji sam osjetio da si ga
vidio, kada si me mrzio i ubio i oteo Eireen. Vidio sam jo neke situacije ali ih se ne
sjeam. Ali zanimljivo je bilo to te ja nikada nisam mrzio, cijelo to vrijeme volio sam
te. U jednom trenutku, kad sam pomislio zato je to tako, dobio sam od nekoga
odgovor, ne sjeam se od koga, da to nije bila moja lekcija, ja sam uz tebe trebao
nauiti oprostiti sebi i nakon tog ivota u kojem si me kao mali ostavio, u meni je
ostao tako veliki strah od boli za tobom da kasnije, to god se dogaalo nije moglo
biti tako jako da me povue mrnja prema tebi.. zanimljivo je sve to.. ali i bolno.
Peter je utio, osjeao je kako se njegovo cijelo bie oputa, kao da stoljea
tereta padaju s njega, kao da je napokon dobio dozvolu da ne treba biti bijesan, da
ne treba mrziti. "Da, moja je lekcija bila savladati mrnju. Sada osjeam da smo kao
due toliko povezani da si ti bio u stanju pobuditi u meni i osjeaj ljubavi, ali i mrnje.
To je ono to esto kau, da su ljubav i mrnja dvije strane istog novia. Moja lekcija
je bila to shvatiti i odustati od mrnje, djelovati kroz ljubav." Glas mu se pretvorio u
apat.
Nastavio je gledati prema oceanu sjetivi se najednom Eireen, osjetio je
njezinu prisutnost u kui, kako je budna i kako razmilja o njima, kako se brine iako
nastoji biti sa sobom i disati. Od osjeaja njezine prisutnosti njegovi osjeaji
uskomeali su se. Shvativi da je ovo trenutak kad treba biti potpuno iskren,
izgovorio je: "Ali i nju volim, cijelim svojim biem. Ona mi daje lekciju kako voljeti bez
vezanosti, bez gubitka sebe.
Marcus je neko vrijeme utio. "Znam. Shvatio sam noas kolika je vaa
povezanost i ljubav. Ali sam isto tako vidio upravo ovo to si sada rekao. Teko e mi
biti dalje je voljeti na isti nain znajui koliko te to boli, ali duboko u sebi shvaam da
je mora otpustiti i da je ovo trenutak koji je koristan za sve."
"Da, znam, niti ne elim da je prestane voljeti.. ne elim niti da ona tebe
prestane voljeti, ti joj daje mir.. ja to mogu, sada ve osjeam lakou. Osjeam da su
to sve samo slike mog ega, nadanja mog uma. Osjeam da e rastom moje svijesti
rasti i shvaanje zato su stvari takve kakve jesu.", pogledavi prema Marcusu
nekontroliranim osmjehom nadodao je: "A sada si i ti tu i ja sam sretan.. volim vas
oboje.

Nakon to se Mia smirila, ostatak doruka protekao je u tiini. Pojevi, Katty se

povukla u etnju, za njom je krenula Helen dok su Mia i Eireen ostale sjediti za
stolom, svaka u svojim mislima. U jednom trenutku Mia se naglo okrenula prema
Eireen zagrlivi je, toliko silovito da su skoro zajedno pale sa stolice.
Ingrid se jo prije povukla pa sada nitko nije svjedoio tom naglom Mijinom
ispadu. Nakon to su povratile ravnoteu, ostale su u zagrljaju par minuta, toplina se
poela razvijati izmeu njihovih tijela kao posljedica podizanja energije. Mia je
poela aptati u Eireenin vrat: "Oprosti mi.. znam da je to bilo iskustvo, ali oprosti
mi.. noas sam osjetila tvoju bol, nisam znala kako se nositi s tim pa sam te skoro od
muke zadavila jutros kada sam te vidjela. Osjeam se na trenutke kao neki bijesni
pas, a na trenutke osjeam mir u koji bi mogla zauvijek utonuti. Ne znam ludim li, ali
ako ti ovo sada ne kaem, bojim se da u se raspuknuti!" Kako je govorila, tako su
njezinim tijelom prolazili drhtaji.
Eireen je samo utjela i sluala, jo uvijek u brizi za Marcusa i Petera nije se
mogla ispoetka niti sjetiti o emu to Mia pria dok joj unutranjim vidom nije prola
slika lomaa, tada je osjetila kako joj se utroba stie.
"Mia, sve je ok, moemo razgovarati, ali ti si prvenstveno mora dopustiti
smirenje. Sjea se onog u parku, kada si ti smirila energiju tada su se i te tamne
energije povukle. Tvoji ispadi raznih emocija samo su posljedica tvog nemira.. a njega
vue jo iz davnine, ak i puno prije tog ivota o kojem sada priamo", Eireen je
lagano udaljila Miju od sebe gledajui je u oi, Mijin pogled kruio je po prostoriji:
"Eireen, mislim da u poludjeti.
Eireen ju je jo vre primila natjeravi je da ju pogleda: "Nee poludjeti, tvoj
ego, te energije.. svi se igraju s tobom. Idemo zajedno disati, probaj osjetiti sebe i
mene kako diemo zajedno, osjeti kako svijetlimo i irimo ljubav oko sebe."
Naslonile su se svaka na stolicu, ali je Mia primaknula svoju stolicu blie Eireen
te ju primila za ruku. Poele su disati nastojei se smiriti. Eireen je u sebi zatraila
zatitu i pozvala energetska bia s kojima rade, osjetila je kako se oko njih stvara
svjetlosni krug i kako se Mia poinje oputati.
U tom trenutku pomislila je kako bi joj mogla dati jo uputu da proba osjetiti
svoju svijest, ali ve se nala u bijelom prostoru, jedan dio nje pomislio je kako se ovo
poelo dogaati sve bre i bre i kako ona vie nije sigurna ima li kontrolu nad tim.
Okrenula se oko sebe osjeajui da je Mia isto tu negdje. Ugledala ju je malo
dalje kako se okree zbunjeno oko sebe. Samo pomislivi da eli biti kraj nje, Eireen
se stvorila ispred Mije. Jedan dio nje bio je zbunjen, drugom je bilo sve jasno; Eireen
je osjetila tu unutarnju Mijinu borbu.
"Sve je ok, nastavi samo disati, sve je dobro..", Eireen joj je mentalno poslala
tu reenicu i Mijina se energija poela oputati. Tako su stajale jedna ispred druge i
dalje smirujui energije. Prolazili su trenuci i Mia se potpuno opustila. Svjesno je
unutarnjim vidom promatrala Eireen koja je upala u neto poput transa. Iz nje se
irila svjetlost koja je obavijala obadvije, Mia se prepustila toj svjetlosti, osjetivi kako
se duboko u njoj njezin nemir jo uvijek bori na trenutke.
U tom stanju zatekli su ih Marcus i Peter uavi u kuhinju. Njih dvije sjedile su
u potpunom miru na stolici, disanje im je bilo ravnomjerno i izgledalo je kao da
spavaju. Bez rijei su se povukli iz kuhinje, ovo su bili trenuci kad je svima bilo sve
jasno ali i kada nitko nije zapravo shvaao to im se dogaa.

30

Ostatak dana do ruka proao je u miru, Ingrid ih je sve poslala u svoje sobe na
odmor, napomenuvi im da nastoje samo disati, odmarati i ne razmiljati, da dopuste
svojoj intuiciji da se otvori i pokae im neke odgovore. U kui je vladala tiina koju su
prekidale ptice u oblinjem drveu. Njihov pjev pretvarao se u poneko jae glasanje,
kao da raspravljaju, a zatim bi pjesma ponovno krenula.
Ruak je bio dogovoren za tri sata i tono u minutu svi su sjedili okupljeni oko
stola. U ovom trenutku iako smireni od odmora i tek zavrenih meditacija, osjeali su
se zbunjeno. Svatko je u sebi nosio priu, svatko u sebi pitanja, a jedni druge su
gledali kao da nisu sigurni tko su.
 Ingrid je krenula s rukom, koji je posluen na ponovno vrlo elegantan nain,
namjerno ne gledajui nikoga od njih. Nastojala ih je zainteresirati za razgovor o
cvijeu u vrtu, o plai, mjetanima, selu.. svaki put kad bi zapoela novu temu, netko
od njih pristojno bi neto prokomentirao i ponovno zautio. Onda je zautjela i ona.
Znala je da e biti teko, ali sad se po prvi put u njoj javila sumnja, moda su
ipak prebrzo poeli. Tada je osjetila Ammona pokraj sebe: "Zna da nitko od nas
ovdje ne odluuje o tome. Krenuli smo ovako jer se stvari dogaaju. Ne dozvoli da te
sada vlastiti um i ego zarobe." Njegov ton imao je pomalo strogu kvalitetu, neku
vrstu hladnoe koja razbuuje. Ingrid je samo fiziki klimnula glavom, slagala se s tim
ali je isto tako znala da ne osjea to bi se sljedee trebalo dogoditi. "Pusti neka nam
se pokae, zna da nema smisla raditi planove, krenulo je i to je jedino bitno." Nakon
toga Ammon se povukao.
Nakon ruka Ingrid ih je pozvala u dvorite na kavu, aj i kolae. Uokolo su ve
bile postavljene lealjke te je svatko naao svoje mjesto, dovoljno daleko jedni od
drugih ipak su bili u krugu te su mogli uti svaki komentar, vidjeti svaki pogled koji su
jedni drugima upuivali.
Nakon to su se smjestili Ingrid je uzela tibetansko zvono u ruke te jednom
pozvonila. Njegov zvuk udaljavao se u koncentrinim krugovima od njih. Redom ih je
pogledala i na taj nain u potpunosti privukla njihovu panju.
"Ovo to u vam rei meni je izazovno jednako kao i vama. Znala sam da se
moramo okupiti, znala sam otprilike to e se zbivati, ali nitko mi nije dao detaljne
upute i nisam znala kako e to izgledati uivo kad se ponete energetski otvarati", na
trenutak je zastala kao da daje rijeima prostora da dou do svojih sluatelja. "Molim
vas da samo sluate i osjeate, ali isto tako da ne upadate u neke druge prostore",
okrznula je Eireen posebnim pogledom. "Budite prisutni tu, diite, osjeajte svoje
fiziko tijelo i sjetite se.. ega god se trebate sjetiti u ovom trenutku."
Zatim je zatvorila oi i usmjerila fokus na disanje. Osjetila je kako se oko nje
pokree vrtlog energije koji se iri na cijeli krug. Unutranjim vidom vidjela je kako se
energije svih prisutnih poinju oputati i kako se svi povezuju sa svojim sranim
akrama. Otvorila je oi te ih nastavila gledati. Ptice su pojaale svoj pjev i njihova se
energija proela s energetskim krugom u kojem su se svi nalazili. Svjetlosna bia s
kojima rade rasporedila su se oko njih jaajui svojom prisutnou energiju kruga i
tvorei energetski tit.
"Prije puno godina sanjala sam jedan san. U njemu sam vidjela krugove
sainjene od ljudi kako se nalaze preko cijelog planeta. Ali u zraku, kao da levitiraju u
zraku.. iz tih krugova sputale su se zrake svjetla direktno u centar planeta. Ta snaga
pomagala je zatim planetu u promjeni vibracije koja se zatim irila na ljude, ivotinje,
biljni svijet. San se naglo prekinuo i tada nisam dobila odgovor to e biti dalje." Na
trenutak je zastala.
"Bio mi je zanimljiv, ali sam ga brzo i zaboravila. Sve do noi kad se nisam
probudila u tom krugu. Bilo je i zastraujue i prekrasno u isto vrijeme." Napravila je
pauzu kao da prebire po sjeanju na taj trenutak. "Kraj mene se tada stvorio Ammon,
znam da ga neki od vas ve poznaju.. slao mi je energetsku podrku te pomogao da
se smirim."
"To se poelo dogaati skoro svaku no. Vie se nisam bojala ve sam
promatrala. Po noi promatrala, a po danu se prisjeala. Ispoetka je to prisjeanje
bilo kao neko mutno sjeanje koje proe umom, kao trenutak kad se neega sjetite
pa istog trena i zaboravite. Ali zatim su sjeanja postala jaa, ea i snanija,
popraena ponekad snanim energetskim trzajima koji bi protresli moje fiziko tijelo.
Nakon nekog vremena sve mi se otvorilo.. barem na onaj nain kako je to moj um
mogao i moe doivjeti."
"Vidjela sam tko sam. Znam da ovo sada moe zvuati udno, nakon to ste se
moda zbunili svim tim vaim prolim slikama u zadnje vrijeme, jo davno i ja sam
primala takve informacije o sebi. Ali ovaj put vidjela sam tko sam kad nisam u ovom
tijelu.. kad nisam ni u jednom fizikom tijelu na zemlji. Trebalo mi je neko vrijeme da
moj um prihvati stvari koje vidim."
"I danas ne mogu objasniti neke stvari kroz svoj um, kao to niti vi neete
moi. Kako izgledaju druge dimenzije, svjetovi, kako izgledaju predjeli iz kojih
dolazimo, druga bia.. sve to su pitanja na koja va um nikad nee dobiti odgovor.
Kad bih vidjela neki predio, neko bie, kad bih doivjela neto izvan ovog fizikog
tijela, sve bi mi bilo jasno.. kada bi se ponovno osvijestila u fizikom tijelu moj um je
stvarao tisuu pitanja jer mu nije bilo jasno kako da informacije koje osjeti u vibraciji
rasporedi na ove geografske duine i irine, na ovo vrijeme i prostor. U nedostatku
boljega, moj um je stvarao slike koje su ponekad izgledale kao mata. Dok sam
promatrala to moj um pokazuje, znala sam da je to najbolja mogua slika koju ovim
umom mogu iskreirati, a opet da nije niti priblino slina stvarnosti koju sam vidjela,
ako bi se to tako moglo rei."
"Nakon nekog vremena uz rad sa svjetlosnim biima shvatila sam da je
najbolje da ne razmiljam o onome to vidim. Svaki put bi mi rekli ti zna to je
sada bilo, ti to osjea u sebi, nema potrebe da to analizira umom, samo pusti..
kako e putati bit e ti jasnije.
Ustala je sa stolice kako bi se rastegnula, otila je do stola i natoila si novu
alicu aja. Polagano ju ispijajui ekala je da posljednje rijei stignu do energije
njezinih sluatelja. Na trenutak zatvorivi oi promatrala ih je unutranjim vidom,
njihove energije bile su potpuno smirene. Iako su je neki promatrali, a neki mirili i
sluali, svi su unutar sebe osjeali ono to im je govorila. Okrenula se i sjela natrag na
stolicu. Nekoliko trenutaka samo diui, nastavila je.
"Tako su prolazile godine. Po noi bi sve svjesnije svjedoila krugovima, po
danu sve jasnije osjeala promjene. Bila sam eljna upoznati nekoga tko to isto moe,
meutim moji dani bili su ispunjeni uglavnom samoom." Zastala je na trenutak kao
da ju je jedna bolna uspomena zadrala.
"Znam da veina ne zna nita o mom ivotu. Ne mogu ga sada detaljno
ispriati ali samo kratko bih vam rekla da sam veinu ivota provela ovdje. Razlog
tome je rana smrt mojih roditelja u automobilskoj nesrei. Ostala sam sa sestrama i
braom, bilo nas je etvero i svi smo se brinuli jedni o drugima. Kao najstarija i
punoljetna u tom trenutku mogla sam preuzeti odgovornost za mlae i za
pozamano nasljedstvo koje je ostalo nakon odlaska roditelja. Baka koja je ivjela s
nama pomogla mi je, prenosei mi svoju mudrost i smirenost.
Nakon to su svi odrasli i krenuli dalje sa svojim ivotima, ostala sam na imanju
brinui se o ve uhodanim poslovima", zastala je gledajui u nebo, slike njezine
prolosti jasno su joj protjecale pred oima.
"Na kraju sam uz pomo starog obiteljskog odvjetnika napravila ulaganja koja
do danas donose veliki priljev novca.. stoga bi se moglo rei da nikad nisam radila.
Posvetila sam se svojim hobijima, a kad mi se sve ovo to vam sada priam poelo
zbivati, veliku veinu svojih dana provodila sam u meditacijama, prirodi te otvaranju
prema tome.
Ponovno se zagledala u nebo. "ekala sam vas", nasmijala se. "A sada, eto,
nisam sigurna to zapravo trebamo dalje initi. Maloprije mi je Ammon rekao da se
prepustim i da e se sve samo pokazati. Stoga sam odluila ovo ispriati, osjetila sam
u dubini svoga bia da je to potrebno izrei." Naslonila se promatrajui ih.
Peter je sjedio zatvorenih oiju, dah mu je bio potpuno smiren. Unutar sebe
osjeao je prisutnost svih te ljubav koja se od njega iri prema svima. Razmiljao je
unutar sebe kako je zanimljivo tako brzo prijei iz bijesa u ljubav. Nadao se da to nije
privremeno, a onda je unutar sebe uo glas svog uitelja, "Nije privremeno, ali i je.
Svakim posvjetavanjem jedan sloj tih vibracija se otpusti, a onda se energije
ponovno pokrenu dok ne naie na novu situaciju koja ti pokae te stare osjeaje..
osjeaje ljutnje kod tebe. Sve dok ne transformira do kraja te vibracije".
Peter je osjetio kako se veseli sve vie kada bi uo njegov glas. Svih ovih dana
kao da mu je branio pristup, osjetio bi da on neto pria, a onda kao da bi izmeu
njih stavio veliki zid. Sada kada su se bjesovi u njemu stiali on je osjetio ljubav
prema tom uitelju koji mu ve toliko godina pomae, osjeao je kao da mu se mora
ispriati zbog svog ponaanja. "Ne mora se meni ispriavati, samo zbog sebe probaj
mentalno zapamtiti to radi kada si ljut. Kada te uhvati sljedei put ljutnja moda se
tvoj ego malo lake smiri kada e si i mentalno to moi ponoviti, prisjetiti se..".
Peter je osjeao kako se na njegovom licu razlijeva osmjeh, osjeao je toplinu u tijelu.
Sada je otvorio oi promatrajui ostale, Hana i Mia sjedile su zatvorenih oiju,
Eireen je gledala prema Ingrid dok ju joj se suze slijevale niz lice. Marcus je gledao
prema travi, kao da pokuava dokuiti to se sve u njoj trenutno nalazi dok je Katy
gledala prema njemu.
Nasmijeio joj se, uzvratila je osmjeh. Osjetio je u tom trenutku kao da je neki
topli val proao njegovim tijelom, noge su mu omekanile kao da su od putra. Katy se
blago zacrvenila i zatvorila oi. U jednom djeliu sekunde njegovim unutranjim
umom prola je slika koja ga je zbunila.. njih dvoje eu nekim veim gradom drei
se za ruke.
Prvo je pomislio da je i s njom imao vezu nekada prije, a onda se njegov um
pitao koji je to tako moderni i veliki grad postojao prije. Ponovno je osjetio val, na
trenutak shvativi to bi to moglo biti, a tada je potpuno zbunjen i on zatvorio oi.
Ovo je preludo pomislio je, ovo je preludo, prebrzo. "Samo smiri svoj um sada.
Kada ste fiziki zajedno jako podignete energiju, to e biti sve jae i jae. Zato se
ovako u skupini neete esto sastajati. Sada samo ne dopusti svom umu da donosi
zakljuke", njegov uitelj sada se javio melodinim glasom unosei mir u Petera.
Poeo je svjesnije disati i dalje drei zatvorene oi. U tom trenutku Ingrid je
ponovno progovorila.
"Moda je sada vrijeme za jednu zajedniku meditaciju, ako bi to tako mogli
nazvati. Sutra se razilazimo i potrebno je to bolje iskoristiti vrijeme", zastala je
udobnije se namjestivi na stolici. "Moemo i tu pa poslije u zajedniku etnju,
vrijeme je predivno danas".
Svi su se namjestili u udobnije poloaje na svojim stolicama zatvarajui oi.
Ubrzo su poeli osjeati vrlo jasan energetski krug oko njih koji se svakim trenutkom
pojaavao. uli su Ingridine upute da se usmjere na svoj dah, da osjeaju sebe i jedni
druge i na taj nain omogue da krug bude snaan.
Mia je disala osjeajui sebe pa druge, na trenutke imala je osjeaj potpunog
mira unutar sebe koji bi se zatim gubio dok bi njezin um spopadao bijes. Iako je
duboko u sebi osjeala da je ovo upravo mjesto gdje treba biti, jedan dio nje je elio
biti sa svojim drutvom, plesati i ludovati. Taj dio se pitao to njoj to treba. Taj dio je
budio na trenutke tako veliki nemir i bijes u njoj da je imala osjeaj da e iz koe
iskoiti.
Prenuo ju je ponovno Ingridin glas. Govorila im je da odravajui i dalje snaan
krug izmeu sebe obrate pozornost na energije oko njih. Mia je usmjerila svoju
pozornost pokuavajui neto osjeati. Nedavno je tek poela primjeivati te stvari i
jedan veliki dio nje se pitao kako se to uope radi. Ponovno je poela osjeati nemir
u sebi, ponovno pitanje to to njoj treba. S lijeve strane osjetila je Eireen, kako joj
alje podrku i mir. Na trenutak to je pomoglo, smirila je ponovno taj nemirni dio
sebe i nastojala promatrati energije.
Nain na koji je ona vidjela energije bio je poput slike s vodenim bojama. Sve
se razlijevalo, boje su bile tako udne da neke uope nije mogla prepoznati iz ivota.
Ali te boje, ti oblici.. sve je bilo ivo. Kretalo se poput vjetra, na trenutke se
transformirajui u neke svjetlosne oblike koji su se razlijevali uokolo. Sve to u nju je
unosilo mir.

Disala je, promatrala, a zatim ula glas unutar sebe: "Probaj osjetiti svoju
zdjelicu.. osjeti ju." Glas je bio melodian, poput pjesme probijao se kroz Miu. Na
trenutak se prenula, a onda je ispred sebe ugledala jedno bie sainjeno od tog
vjetra i svjetla, predivno plavo zelene boje. Imala je osjeaj da joj se smijei. Osjetila
je da glas dolazi od tog bia i ula je svoje pitanje koje se samo u njoj stvorilo: "Ne
znam kako.. kako da osjetim zdjelicu. Na trenutak je pomislila da bie misli na neku
alicu ili zdjelicu za juhu, ali istog trenutka osjetila je da je to pitanje samo pokuaj
bijega i njezinom zdjelicom i djelomino nogama poela se pruati toplina.
 "Ovaj dio osjeti, samo dii usmjeravajui svoju panju na taj dio." Mia je
osjetila kako je to bie dodirnulo to njezino podruje tijela i kako je toplina krenula
kao da joj tijelo govori: pogledaj me, osjeti me.
Nastojala je raditi po uputi. Disala je osjeajui to podruje. Ispoetka se nita
nije zbivalo osim to je ona uivala u toj toplini, kao da se to podruje otapa. Nakon
nekog vremena osjetila je da joj je lice mokro od suza. Odjednom vie nije bila tu ve
u jednoj tamnoj sobi.
Nespremna, samo je disala i promatrala, sva ona toplina je nestala i ona je
imala osjeaj da se njezino tijelo stie od nekog uasa. U tom trenutku vrata sobe su
se otvorila, svjetlost je banula unutra i na trenutak je zaslijepila. Osjetila je kako je
neka velika ruka prima poput maia i iznosi van.
Smrad te osobe bio je nesnosan i ona je instinktivno nastojala ne disati.
Trenutak zatim osjetila je da leti poput nekog pera i tada je shvatila da joj je tijelo
malo, djeje i da slijee na neku prostirku. Glavom je lupila o zid i sve je postalo
mutno.
Ona ruka koja ju je iznijela van dobila je i ostatak tijela. Vrlo veliko i smrdljivo
tijelo nadvilo se nad nju. Osjetila je kako piki od straha i kako zatim na njezino lice
slijee jedan jaki amar. Ono veliko tijelo neto se deralo, a zatim je osjetila kako joj
skida hlae.
Sve nakon toga postalo je mutno i tamno i ona se ponovno nala u krugu,
ispred onog predivnog vjetra, koje ju je sada obuhvatilo te ju njeno ljuljalo i neto
pjevalo. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se pribere, a zatim je osjetila kako joj
tijelo protresa estoki pla.
Jedan dio nje osjeao je kao da umire, kao da je upravo dola u doticaj s
otrovom koji se sada nezaustavljivo iri njezinim tijelom pratei je na neki drugi
svijet. Njezin um odbijao je bilo to uti, bijes se irio njezinim tijelom, a njega je
okruivala bol koju je bilo nemogue rastvoriti. Osjetila je kako plae, kako bijesni,
kako joj se tijelo gri i kako na trenutke gubi kontrolu.
Strah od onog to joj se dogaa bio je tako velik da je na trenutke dozvolio
uti: "Pusti.. samo pusti.. potrebno je da to pusti..", netko je govorio, a ona je znala
da je to istina. Samo to jedan dio nje nije to elio pustiti. Jedan dio nje se elio
vratiti u onu sobu i ubiti onu ruku, ubiti tijelo te ruke, ubiti sve.. Osjetila je straan
poriv za ubijanjem, osjetila je neto poput ludila u sebi.
Ponovno se probio melodian glas: "Osjeaj taj poriv, proi kroz njega, iza
njega je svjetlo.." Podrana u svojoj namjeri dopustila je sebi uron u to ludilo. Na
trenutak ponovno nije bila tu ve je padala kroz tamni tunel sainjen od svjetla. Sve
je bilo tamno, ali je svijetlilo, neto to ponovno njezinom umu nije bilo jasno.
Padajui osjeala je kako se pokuava uhvatiti za taj bijes, za tu mrnju koja je
kolala njome, ali kao da to sve polako poinje blijediti, kao da taj tunel nekako upija
te njene osjeaje. Nije bila sigurna koliko dugo pada, ali taj je pad postajao sve
ugodniji. Osjeaji su bili tu, ali sve bljei.
Na trenutak ugledala je tunel kako i dalje svijetli, ali i rastvara se. Osjetila je
kako to svjetlo rastvara i njezino tijelo i kako mir ulazi u svaku stanicu njezina bia.
Kao da je od svjetla, kao da je ona samo svjetlo.
U trenutku kada se razletjela na milijardu svjetlosnih tokica nala se ponovno
u krugu, ali potpuno svjesna i budna. Vidjela je da su svi i dalje spojeni, da se svi
meusobno podravaju, ali su usmjereni na sebe i da ispred nje i dalje stoji ono bie.
Bilo je to isto bie, ali sada vie ne od vjetra ve vie poput osobe, mogla je razaznati
oblik koji je sada sliio vie ljudskom.
Bie se smijeilo isijavajui ljubav. Mia je promatrala oi te unutar njih
prepoznala jednu njoj poznatu ensku energiju. Vraala su joj se sjeanja na
djetinjstvo, vrlo rano djetinjstvo i na enu koja se esto igrala s njom. Znale su se tako
dobro zabavljati da je Mia bila nesretna kad je morala na spavanje. Znala je da ne
smije nikome rei za tu enu jer je njezini roditelji ne vide. Vrlo je esto njezina
mama stajala pokraj nje, prolazila kroz nju i Miji je to bilo beskrajno smijeno,
zajedno su se smijale i uivale.
Sada je ta ena poprimila oblik kakav je ona tada poznavala. Njezino srce
uzbueno je poskoilo od veselja, osjetila je kako joj ruke kreu prema toj eni i kako
joj ta ena uzvraa zagrljaj. Stajale su tako dugo, njihove energije ispreplitale su se i
Mia je osjeala kako njezinom zdjelicom, nogama, cijelim tijelom kola iscjeljenje,
toplina, ljubav.

Energetski krug oko njih drao ih je na okupu, davao zatitu i svakom

omoguavao da doivi ono to mu je potrebno za taj trenutak. Helen je cijelo vrijeme
samo promatrala druge. Osjeala je strah u prsima i nije imala hrabrosti susresti se s
njim. ula je neke poruke, ali se na njih ogluila, samo je promatrala energije drugih.
U trenutku kada je Mia doivljavala svoje otputanje traume, Helen je poela
osjeati trnce po cijelom tijelu. Ispoetka je nastojala ne obraati panju na to, ali
onda su trnci preli u valove energije i tada joj je cijelo tijelo poelo bridjeti i skoro
pei. Razmiljajui koliko je to nelagodno, nastojala se smiriti disanjem.
I dalje je ula da joj netko neto govori ali njezin otpor bio je toliki da se to
pretvaralo u neke umove. vrsto je odluila ostati prisebna, smatrajui i da to to je
sada ovdje i radi ove stvari sasvim dovoljno.
Trenutak kada je njenim umom proletjela slika bio je toliko brz da niti njezin
otpor tu nije mogao nita. Slika je sainjavala djeli neke scene u kojoj je ona vidjela
sebe kako odlazi dok neko dijete plae za njom. Znala je da je to njezino dijete, ali se
tada nije niti okrenula, skupljala je svu hrabrost da ode.
Scena se prekinula, osjeala je teinu u grudima poput velikog kamena. Jedan
dio nje osjeao je da bi trebala neto s tim napraviti, ali njezina tvrdoglavost bila je
jaa. Ostala je tako sjediti nadajui se da e Ingrid uskoro prekinuti ovu meditaciju ili
to god se dogaalo.
Upravo u tom trenutku osjetila je ljubav koja je dola direktno od Mije, nije
bila sigurna kako to osjea, ali u toj ljubavi osjetila je Mijinu energiju. Tada je poela
plakati, njezina obrana vie nije mogla izdrati i ona se poela rasipati u drhtajima
plaa. Dok joj se cijelo tijelo treslo osjetila je kao da je Mia grli, znala je da nije fiziki
tu, ali ju je njezina cijela energija obavijala.
U jednom trenutku ona scena se vratila, vidjela je to dijete kao Miju koja je
trala za njom i molila je da se vrati, a ona je samo jurila, bez okretanja, znajui da
nee moi otii ako se okrene.
Scena je nestala, a ona se poela smirivati. Onaj gr u prsima bio je samo tupa
bol. Njezin otpor ponovno se javio i ona je bila svjesna da je dopustila samo
djelomino toj boli da izae. Pomislila je kako je i to bilo previe.
Sjedila je tako dalje, vie ne osjeajui Mijinu energiju, samo usmjerena na
disanje. Nadala se da e sve ovo uskoro zavriti. Tada je ula kako Ingrid polako
poinje davati upute da osvijeste sada svoje fiziko tijelo. Krug se poeo rastvarati i
oni su polako postajali svjesni samo svojih fizikih tijela i prostora oko njih.

31

Sunce je bilo u zalasku, svjei zrak kruio je oko stolica, drvea, donosei daak
mora. Cvri su pojaali svoj ton, dok je tiina zvuala kao da govori neku svoju priu.
Svi su sjedili, promatrajui jedni druge i prostor oko sebe.
Nakon nekog vremena svi su poeli promatrati Miju, ona je sjedila u nekom
miru koji je isijavao iz nje dok joj je lice jo uvijek bilo mokro od suza. Nove suze
krenule su uz smijeak, suze olakanja, te ih je sve sretno promatrala.
Eireen je ustala i prila joj, Mia je ustala te su jedna drugu zagrlile. Stajale su
tako neko vrijeme, a onda se Eireen vratila na mjesto. Ve je bio polumrak koji je sve
oko njih omotavao u neku magiju.
"Ovo je bilo jako korisno, dovoljno smo bili usklaeni da odravamo krug
snanim. To je omoguilo nekima od nas stvarno snana otputanja." Ingridin glas je
prekinuo tiinu. Okrenula se prema Mii koja joj se smijeila.
"Da, ovo je bilo korisno. Osjeam se poput druge osobe, osjeam se slobodno.
Nisam zapravo niti sigurna to se tono dogodilo." Mijin glas bio je pomalo hrapav od
plaa.
"Oslobodila si energetski vor koji te drao u ljutnji i ponekad dovodio u neko
stanje ludila. Ovo s im si se susrela jedan je davni ivot, bio je izuzetno stresan i
traumatian za tebe, nikad se nisi od njega oporavila. Svaki put kada bi se ponovno
inkarnirala, te vibracije vodile su te u neke teke situacije ili ludilo. Nekoliko ivota je
prolo od tada. Sada si odvezala taj vor, bit e potrebno jo neko vrijeme da se sve
zacijeli, ali sada si spremna krenuti dalje." Ingridin glas bio je dubok i melodian.
Svi su utjeli. Prvi je progovorio Marcus: "Samo na trenutak vidio sam te, Mia,
kako se gri, osjetio sam kako ti spontano aljem potporu, osjetio sam to od cijele
grupe. Ali onda me povukao osjeaj da neto nije uredu s Helen, taj dio osjeam jo i
sada. Iako, moram se odmah ispriati da meni jo uvijek nije sve jasno."
"Nije ti jasno ili te je strah priznati da ti je jasnije nego to misli?", ubacila se
Ingrid. Marcus je pogledao prema njoj, pogledavi zatim prema zemlji, utio je par
trenutaka, a zatim tiho rekao: "Ne znam. Moda si u pravu. Mislim da mi je potrebno
vrijeme. Donedavno nita od ovoga za mene nije postojalo." Njegov je glas bio poput
apta.
"Tako to ide, buenja i otvaranja idu iznenada. Ba zato to to nije neto to
trebamo nauiti nego neto ega se trebamo prisjetiti. Tada nas jedino na um moe
sprijeiti u tome da nam prisjeanje i shvaanje postane prirodno." Ingrid se
naslonila udobnije na stolici.
"Da, vjerujem da je tako. Dok govori osjeam kako se oputam jo vie. Hvala
ti!", njegov glas poprimio je normalan ton. Ingrid je samo klimnula glavom.
Cijelo to vrijeme Helen je samo utjela, osjeala je kako se njezino tijelo sasvim
lagano trese, gledajui u pod nastojala se smiriti.
"Nije mogue da se smiri. Potrebno je da si dopusti otputanje." Ingridin glas
bio je dubok i pomalo otar, ali u njemu se osjeala podrka. Helen je i dalje utjela,
ali kako su se svi okrenuli prema njoj, njezino tijelo poelo se jo vie tresti.
Zatvorila je oi. Osjetila je kako joj svi ponovno alju potporu, sve to postalo joj
je nepodnoljivo te je skoila sa stolice i odjurila prema kui, ula je kako iza nje
nastaje komeanje i Ingridin glas koji govori da je puste.
Otrala je na gornji kat, uletjela u svoju sobu i bacila se na krevet. Sklupala se
u poloaj fetusa i na sebe navukla poplun i sve deke koje je nala na krevetu, sve vie
i vie imajui potrebu da se njezino cijelo tijelo prestane tresti i da se ugrije. Tako su
prolazile minute i ona se polako poela smirivati, osjeajui olakanje zbog toga.
U glavi je ponavljala imena najdraih biljaka i u svoj um prizivala njihov oblik. Slike
cvijea izmjenjivale su se sa slikama drvea, povra, njezin um se ispunio slikama
zelenila koje je obloilo zidove iza kojih je osjeala strah. Prolo je tako pola sata i ona
se napokon poela osjeati svojom. Tada je od iscrpljenosti zaspala.
Sanjala je neku liticu na kojoj stoji s Ingrid. Gledale su u daljinu, a onda je
Ingrid progovorila. "Tada je isto tvojim postupcima upravljao strah. Bilo te je previe
strah suoiti se, bilo te je strah da te ne povrijedi, bilo te je strah za sebe. Toliko da si
ju ostavila. Bol koja je kasnije nastupila zbog te odluke prati te jo uvijek. Ako
dopusti strahu da ponovno upravlja tobom nee se rijeiti te boli. Lake je ivjeti
bez te boli nego je tako duboko pospremiti u sebe. Dopusti si sjetiti se, sve je ok."
Ingrid se okrenula prema njoj, a njezino lice promijenilo se u lice Mije koja joj
se smijeila. Zatim se Mijino lice transformiralo u lice onog djeteta i ona je osjetila
kako plae u snu. Taj pla ju je probudio i sada je sjedila na krevetu u mraku sobe
doputajui da joj se suze slijevaju niz lice.
Pogledavai na sat vidjela je da je kasno u no. Svi su ve sigurno otili spavati
te je odluila iskrasti se u kuhinju i uzeti neto za jelo. Svjeina noi potaknula ju je da
na svoju odjeu jo navue kuni ogrta koji je visio na vratima. Tiho je izala iz sobe
te krenula po stepenicama dolje u kuhinju.

Uavi u kuhinju stala je na nekoliko trenutaka da joj se oi priviknu na

polutamu, mjesec je bio skoro pun, obasjavao je ulatene radne povrine
umotavajui stolice i stol u magine plateve. Na stolu je jo uvijek gorjela svijea
obasjavajui Mijino smireno lice, sjedila je oputeno zatvorenih oiju.
Helen se ukoila vidjevi je, razmiljajui je li mogue da je Mia nije ula. U
tom trenutku Mia je otvorila oi i uputila joj blagi smijeak.
"Toliko uzbuenja, nije bilo anse da zaspim, glad me potjerala u kuhinju,
oekivala sam da e jo netko doi." Ustavi krenula je prema friideru. "Ostalo je jo
od veere, spremili smo za tebe, sjedni, donijet u ti", a zatim se okrenula prema
Helen koja je jo uvijek ukoeno stajala na vratima.
"Nisam sigurna to ti se dogodilo, nadam se da si se malo smirila. .ali mogu ti
rei da pakao koji sam ja prola danas u krugu definitivno osjeam kao teret za koji
sam sretna da sam dotakla i osjeam djelomino otpustila. Stoga, ako misli da ti
mogu pomoi, samo reci." Okrenula se natrag prema velikom friideru traei hranu.
"A tu je, naravno, sve struno umotano i zamotano, nije loe Ingrid s tom
poslugom.. mislim da bih se mogla naviknuti!" Zadnje rijei bile su popraene
smijuljenjem.
Vratila se do stola nosei keramiku zdjelu s poklopcem, a zatim se vratila po
tanjur. "Evo, to je to, jako je fino, ako eli mogu podgrijati ali ini mi se da e
hladnije biti jo bolje.. a i itala sam da nije ba zdravo previe podgrijavati hranu."
Uz tu zadnju tvrdnju sruila se natrag na stolicu pogledavajui prema Helen: "Nadam
se da me uje i da ne mjeseari, stoji tamo kao kip?!"
Helen je jo neko vrijeme tako stajala, a onda se sporo pokrenula prema stolu.
Osjeala je tijelo kao umrtvljeno i sada je razmiljala da je to moda od gladi. Sjela je
te posegnula za povrem i tjesteninom, sve se nalazilo u umaku od vrhnja i nekih
zaina, znala je da njezin um duboko u podlozi zna po mirisu koji su to zaini, ali u
ovom trenutku sve se vie osjeala paralizirano.
Natjerala se uzeti nekoliko zalogaja, ali bilo joj je sve tee vakati, vilica joj se
koila i cijelo tijelo joj je protresao neki strah. Prestavi jesti, naslonila se na stolicu i
zagledala u Miju koja se igrala sa svijeom ispred nje. Osjetila je kako joj suze klize niz
lice te ula sebe kako govori: "Oprosti to sam te ostavila.."
U poetku Mia se nije niti pomaknula, Helen se ponadala da Mia nije ula, a
zatim je Mia pogledala u nju sa shvaanjem i s nekim pomalo histerinim smijanjem
rekla: "A ti oprosti to su te spalili zbog mene.
Prostoriju je ispunila tiina, njih dvije sjedile su tako gledajui jedna u drugu.
Mia je prva zatvorila oi, Helen je i dalje gledala prema njoj, a zatim ponovno ula
kako neki glas dopire iz nje.
Osjetivi se potpuno slabom njezin otpor je popustio i ona je dopustila tom
glasu da se probije. "Osjeti..osjeti sve to se u tebi nakupilo. To su samo iskustva. Vi
ste samo u igri iskustva. Osjeti.. " Glas je bio melodian, inilo joj se da je oputa.
Nakon te reenice oko nje se uskovitlala energija u spiralnim krugovima koji su se
spajali i dizali u vis.
Zatvorenih oiju promatrala je te boje, neke od njih nikad nije vidjela, ali ih je
na neki nain poznavala. Zatim se ispred njenog unutranjeg vida stvorila jedna
svjetlosna kugla, isprva kruei oko nje zaustavila se u razini njezine glave. Iz te kugle
poele su izlaziti nebesko plave zrake svjetla koje su ulazile u njezinu glavu, osjetila je
kako se momentalno oputa. Disanje joj se usporilo i sada je osjeala sve veu i veu
lakou u tijelu. Odluila je pustiti se, vie nije imala snage za borbu, a ovo sada inilo
joj se kao olakanje. Pomislila je kako je ovo moda smrt koja e je spasiti od sve te
boli i cijelog ivota.
Sljedeeg trena nala se u nekom prostoru koji je izgledao poput sobe, plavih
zidova i nekih krueih mali zvijezda uokolo. Ona je stajala na sredini, taj prostor oko
nje inio se poput zidova, ali ona se nikada u svom ivotu nije osjetila tako slobodno i
prostrano. Razmiljajui gdje se nalazi, osjetila je kao da se njezina vibracija
poveava, kao da poinje vibrirati. Slike su se pojavile po tim zidovima.
Ispoetka izgledale su blijedo i neprepoznatljivo.. ula je u pozadini zvukove.
Tada su se slike poele izotravati izmjenjujui se tako brzo da nita nije uspjela
prepoznati. Tada su se zaustavile na sceni zbog koje se cijelo Helenino tijelo ukoilo.
Scena je pokazivala dijete koje tri za njom i plae. Gledala je u to kao
hipnotizirana. U sebi je ula svoj glas koji kao da moli za smrt. Nije mogla okrenuti
glavu od te slike, nije se mogla pokrenuti, smrt joj se sada inila kao izlaz.
Onaj glas ponovno se melodino pojavio: "Ovo je trenutak tvog najveeg straha,
tada te taj paralizirajui strah odveo od nje.. probaj to osjetiti." Glas je bio popraen
svjetlom, ponovno ona nebesko plava svjetla koja su se sada omotavala oko nje.
Oputanje je krenulo od nogu, kao da su se poele smirivati, a zatim se osjeaj
oputanja podizao kroz cijelo tijelo prema glavi. Osjeala je kao da se otapa. "Vidi,
nije tako strano.. samo si dopusti dalje.." Glas je bio jai i melodiniji, podupirui je s
plavim svjetlom.
Kad je opustila cijelo tijelo, osjetila je kako plae, ali to nije bio neki obian
pla, to je bilo neko bolno zavijanje koje je dolazilo iz njezine utrobe. ivotinjski urlik
koji je proparao njezino cijelo bie i nakon kojeg je u njoj ostala samo tiina.
Sve je stalo, ona je i dalje lebdjela u tom prostoru, okruena tim plavim
energijama potpore, scena ispred nje je nestala. Nesigurna koliko je vremena prolo,
uivala je u tom trenutku, ta bol koju je cijeli ivot potpuno nesvjesno vukla sa
sobom sada je nestala i ona je pomalo poela osjeati neto poput olakanja.
Uivajui u tom trenutku, sve vie i vie je osjeala svoje fiziko tijelo, sve dok nije
poela osjeati i stolicu, a zatim se potpuno svjesno nala sjedei za stolom u kuhinji
ispred Mije koja ju je promatrala.
"Ovo je bio urlik vrijedan panje, ali ipak mislim da nisi nikoga probudila, uo
se na neki sasvim drugaiji nain.. ne fiziki.. ali ja sam ga ula unutar sebe." Mia se
smijeila. "ini mi se da e sada doi do svog mira.
Helen je jo zbunjena od svega gledala u Miju. "Misli da je sve ovo to vidimo
istina?"
"Ne znam je li istina, moj um ima tisuu upitnika", Mia je na trenutak zastala.
"Ali nekako ima smisla jer donosi svima rastereenje i otputanje.. onda valjda ima
smisla.
Helen se poela osjeati prisutno i smireno. Pogledavi prema Miji osjetila je
po prvi put samo ljubav. "Ako je to istina i ako bih sada mogla to nekako posloiti,
ispada da sam te ja ostavila kao malo dijete, zbog ega si ti prola pakao. Nakon toga
ti si me na neki nain odvela na lomau sa sobom. Bol zbog toga to sam te ostavila
pospremila sam tako duboko u sebi da je nisam osjeala, ali sam zato ljutnju zbog
lomae, osjeaj nepravednosti, osjetila prvi put kada sam te vidjela. Naravno, tada
nisam znala zbog ega je to, ali nevjerojatno si me ivcirala!" Helenin glas bio je tih
ali siguran.
"Kako se sada osjea kada me vidi?" Mia se blago nasmijeila.
"Sretno!" Helen kao da je samu sebe iznenadila tim odgovorom. Zastavi na
trenutak da promisli i osjeti ponovila je, "Sretno! To je stvarno ispravan odgovor.
Nekako osjeam samo povezanost s tobom.
Mia je nekoliko trenutaka utjela, kao da kopa po sebi za odgovorom, a zatim
oputenim i pomalo veselim glasom izgovorila, "Da, ja se isto tako osjeam. Sretno!"
Sjedile su tako gledajui jedna u drugu.
"Vjerujem da e nam s vremenom postati jasnije, ali uskoro e svanuti i svi e
se probuditi i biti spremni za akciju, mislim da je vrijeme za spavanje." Mia je
polagano poela ustajati od stola zijevajui. Helen je samo klimnula glavom.
Mia je stigla do nje i s lea ju brzo zagrlila, "Laku no" te krenula iz kuhinje.
Helen je ostala jo neko vrijeme sjedei u kuhinji, od toliko energije nije bila sigurna
da e zaspati, a i eljela je jo neko vrijeme ostati u ovom miru.

32

Jutro je zapoelo jednim od najljepih izlazaka sunca u zadnje vrijeme, sudei

po Ingridinim rijeima. Toplina se uvlailala u kuu i njezine trenutne stanare
pomaui im da smirenije spreme svoje torbe i zapute se na doruak.
Svatko u svojim mislima spustili su se u vrt gdje je onaj isti konobar uz pomo
kuhara servirao velianstven obrok. Tiina je ponovno vladala meu njima. Toliko
bliski, a toliko udaljeni bili su uglavnom zbunjeni. Povratak u svakodnevicu koji ih je
danas oekivao unosio je u njih tjeskobu. Kako se vratiti nakon svega, to uope
napraviti sa svojim ivotom sada, emu sve ovo slui, bila su samo neka od pitanja
koja su ih muila.
Upustivi se s uitkom u doruak na trenutak su tiinu zahvalno zamijenili
mljackanjem i hvaljenjem jela, kuhara, konobara, kue i Ingrid kao domaice.
Ona je ih sve samo promatrala, zahvalivi se na pokojem komplimentu, nasmijeivi
se na osmjeh, ali vraajui se natrag u tiinu. Njezino disanje bilo je ravnomjerno, a
energija se postupno poveavala.
Do kraja obroka svi su to poeli primjeivati i kod sebe, dah im se smirio,
energija poveala i sada su osjeali kao da titraju na stolicama. Ponovno je nastao
muk, pogledavali su jedni druge bez rijei, osjeajui da im se svima sada isto
dogaa.
"Jedno od osnovnih pravila koje bi bilo dobro uvesti u svakodnevicu je
prestati se iuavati!" Ingrid se, zavrivi doruak, naslonila na stolicu pogledavajui
ih po redu. "To iuavanje i pitanja koja onda slijede zatvaraju vas i usporavaju. Zar
niste do sada ve mogli shvatiti da um ovo ne moe shvatiti?", zastala je kao da
oekuje odgovor. Svi su utjeli.
"Ni ja ne znam sve odgovore, ali ih sluam kako dolaze. im osjetim da se
neto dogaa, oko mene, u meni, u vama, samo se smirim i osjeam, oslukujem,
bez oekivanja.", na trenutak je zastala. "A onda kad vidim i osjetim, kad odgovori
ponu dolaziti, ne pitam se, ne preispitujem, samo putam da mi shvaanje ojaa i
da mi donese mir. Smirenost je jedan od nain kako ete se zatiti, a to je ujedno i
tema jutronjeg druenja, prije nego se raziete."
Konobar koji se pojavio u tom trenutku donio je pauzu koju su svi iskoristili
kako bi na trenutak osjetili to su upravo uli. Mia je poela nervozno lupkati nogom,
Helen koja je sjedila do nje stavila joj je dlan na ruku, Mia se poela smirivati i nakon
par trenutaka polunervozno, ali zahvalno pogledala prema Helen.
To nije promaklo Eireen koja je osjetila zadovoljstvo s oiglednim razrjeenjem
izmeu njih. Dok je sluala Ingrid umom joj je proletjela slika onog sveenika, osjetila
je kako joj se kraljenicom poinje uspinjati jeza. Trenutak zatim stol je bio osloboen
sua, na njemu je ostalo samo cvijee, isti mali tanjurii, kolai, vrua kava, aj i
alice.
Eireen se pitala koliko dugo je bila u svojim mislima kad nije primijetila kako se
ovo dogodilo, kakav je to konobar koji sam u par minuta sve to napravi. Moda je i on
neko svjetlosno bie, uz smijeh je nastavila razmiljanje koje je Ingrid prekinula:
"Naravno da je!"
Svi su je u udu pogledali, jedino je Eireen znala na to se to odnosilo. "Samo
sam se alila", protisnula je tiho.
"To je dobro, dala si mi dobar uvod da krenem s onim to vam trebam rei!"
Ingrid se zvonko nasmijala. "Eireen je pomislila kako je ovaj konobar moda neko
svjetlosno bie kad tako magino izmjenjuje stvari na stolu.. moj komentar odnosio
se na njezino razmiljanje." Na trenutak je zastala kako bi svi upili to je upravo rekla.
"Svi smo mi svjetlosna bia, svi potjeemo iz istog izvora. Samo smo po putu
krenuli na razne strane u potrazi za iskustvima, za raznim zadacima; nekada su zadaci
potpuno zemaljske prirode, nekada se odnose na spajanje s viim razinama, ovisno
kakva nam iskustva trebaju i to smo u prolosti prolazili. Takoer neki su u ovom
trenutku i dalje na strani svjetla, a neki su u protutei svjetlu te u iskustvima tame.
Znajte da je jako lagano upasti u tamu, to se dogodilo svima. Svaka naa reakcija
bijesa, ega i samosaaljenja, svaka destruktivna situacija u nekom ivotu vrlo lako nas
je mogla dovesti do nesvjesnosti koja ne poznaje ljubav, stvaranje, kreaciju, koja ne
podrava ivot ve voli razaranje i unitenje, koja ivi kroz bijes i mrnju." Zastavi,
sve ih je redom pogledala.
"Ali isto tako svako nae takvo iskustvo dovelo nas je natrag do svjetla i irenja
svijesti. Kako emo savladati neto ako se prvo u to ne umoimo. Zato potujte svaki
oblik ivota na koji naiete jer svaki je na svom putovanju."
Energija oko njih poela se stvarati u krug, osjetili su kako su okrueni sada ve
poznatim svjetlosnim biima i kako krug jaa. Eireen je zatvorila oi, ali ispred njih
samo je vidjela onog sveenika, jeza se ponovno poela dizati njezinim tijelom.
ula je Ingridin glas: "Eireen reci nam to se trenutno dogaa..", to je bila vie
konstatacija nego pitanje. Pokuavajui pronai kako poeti, Eireen je na poetku
pomalo zamuckivala: "Paaa.. dogaa se.. vidim.. mislim osjetim, vidim, ne znam...",
trenutak tiine, "Vidim pred sobom sveenika koji me pokuao nedavno napasti,
osjetim jezu kroz cijelo tijelo." Glas joj je pomalo drhtao.
"Odlino. Reci nam to osjea prema njemu?" Ingrid je zvuala zadovoljno, ali
vrlo smireno. Zamislivi se, Eireen je izjavila: "Odbojnost.. i strah.
"Samo to?" Ingridin glas postao je dublji.
Shvativi da je ovo neka lekcija, Eireen je nastojala smiriti disanje. Svi su sjedili
zatvorenih oiju i promatrali energije. Oko njih nalazio se krug svjetlosnih bia i
energija je bila snana. Osjetila se zatita, ali Eireenin strah unosio je neku vrstu
komeanja i radio neto poput rupa u tom krugu.
Kroz njih se polagano uvlaila neka energija od koje su svi osjeali laganu jezu.
Instinktivno su se usmjerili na disanje aljui cijelom krugu, a posebno Eireen,
potporu. Njezina energija bila je poput nekog elektriciteta, na trenutke smirena, na
trenutke kao pod naponom.
"Osjeam saaljenje za njega, osjeam bol koju nosi u sebi." Eireen je osjetila
sada bol i u svojoj sranoj akri, imala je osjeaj kao da se iz njezinih grudi isisava
zrak.
"Odlino, osjeaj i dalje." Ingridin glas bio je vrlo dubok i smiruju. Dok je
govorila, imali su osjeaj da svojim glasom nekako usporava vrijeme. Znali su da je to
samo njihov osjeaj smirenja koji ona izaziva vibracijom glasa.
Potaknuta, Eireen si je dopustila osjeati dublje. Sveenikova energija nalazila
se jasno ispred nje, ali na trenutak kao da je blijedila. Nastojei ne gledati u njega,
usmjerila je panju na pritisak u grudima koji je jaao.
"Osjeam njegov strah koji je nekako pomijean s mojim", zastala je na
trenutak. "U tom trenutku jo vie mi ga je ao.. ali onda osjetim kako se moj um ljuti
na njega i zamjera mu za sve to radi, tada vie ne osjetim saaljenje ve bijes.",
ponovno zastavi nastavila je,
"Kad se natjeram ponovno samo osjeati vie nemam ljutnju nego empatiju.
Mislim da mu je jako teko. Nakon to je to izgovorila, energija ispred nje bljesnula
je i vie nije vidjela njegov oblik ve samo tamni krug koji kao da je pulsirao.
Toliko se iznenadila da je ak i na glas poviknula unijevi u cijeli krug nemir i
strujanje energije. Tiina je bila izmeu njih. U centru se pojavio i Ammon obraajui
im se unutranjim glasom: "Ostanite smireni i samo diite, osjeajte sebe, svoju
energiju, osjeajte svoju snagu." Njegov glas bio je tako vibracijski ugoen da je u
cijeli krug odmah unio smirenje.
Nitko u krugu nije shvaao to je Eireen prestrailo, ali nisu otvarali oi,
posluali su Ammonove upute i kroz nekoliko je trenutaka Eireen ponovno smireno
disala. Promatrala je onaj pulsirajui krug ispred sebe, imala je osjeaj da joj se
obraa. Pokuala je uti to joj govori, ali su do nje dolazili samo neki nerazumljivi
dijelovi koje je ona vie vidjela poput nekih simbola nego ula.
Osjetivi kako joj svi alju potporu odvaila se ui jo dublje u sebe, osjetila je
kako joj treba sav njezin mir da uje poruku ovog kruga. Prolazili su trenuci i ti
zvukovi dolazili su sve jasnije i jasnije. Eireen je oslukivala, disala, smirivala se, a
onda u jednom trenutku izletjela je na neko njoj potpuno nepoznato podruje.
Energije su bile snane i ona se osjeala kao u nekom uraganu. Sve se snano
vrtjelo oko nje, onaj crni pulsirajui krug i dalje je pred njom lebdio, a boje su se oko
njih izmjenjivale iz tamne u svijetle unosei ponovno nemir u nju. Jedan dio nje bio
je spreman sve ovo prekinuti i vratiti se ponovno u spoj s fizikim tijelom, ali drugi
dio je znao da je ovo prilika za neko razrjeavanje.
Osjeajui da i dalje ima potporu, odvaila se ponovno nai svoj mir, smiriti
disanje te pokuati uti to joj taj krug govori. Nakon nekoliko trenutaka, krug se
poeo rastvarati i mijenjati oblike. Prvo se izduio pa se proirio dok na kraju nije
poprimio ljudsko oblije.
Tijelo je bilo tamno, poput crne rupe u svemiru, pomislila je Eireen, dok su oi
bile privlano zelene. Sada su je te oi promatrale, kao da joj prodiru u duu. ula je
rijei unutar sebe: "Poznam te u duu.. poznam te bolje nego ti sebe poznaje.
Rijei kao da su prodirale kroz nju, kao da su joj rastvarale utrobu. Osjetila je
unutar sebe kako to ne smije dopustiti te se sjetila jedne energetske vjebe. Iako
gubei snagu svakim trenutkom, uspjela je vizualizirati u svojoj utrobi svijetleu kuglu
koja se irila svakim njenim udahom sve dok u jednom trenutku nije poela cijela
svijetlili. Bie se malo udaljilo od nje, osjetila je kako joj energija ponovno jaa.
Neko vrijeme nita se nije zbivalo, to bie kao da ju je promatralo, Eireen je
odluila samo svijetliti. Nakon nekoliko trenutaka u sebi je ula smijeh, pokuavalo je
prodrijeti u nju, ali ona je svakim trenutkom svijetlila sve vie i vie. Borba izmeu
vibracije smijeha i njenog svjetla pokazala joj je da je na dobrom putu te je sada
uloila svu svoju snagu da postane jako svijetla, da zasvijetli najjae to moe, a onda
se sve prekinulo.
Sjedila je u krugu, bie i sve energije koje su ga okruivale nestale su, kao da
se nita od ovog nije dogodilo. ula je ptiice kako pjevaju, osjetila toplinu sunca na
koi, vjetar koji je mazi i ostale u krugu kako vrijedno odravaju energiju, nasmijala se
na glas. Neki su uzvratili smijanjem, energija se postupno poela smanjivati sve dok
nisu ostali samo oni, sjedei, pogledavajui se i uivajui u toplini sunca.
"Jedna lagana etnja do plae dobro e nam doi da provjetrimo i sebe i
energije, te protegnemo noge. Na plai emo priati o ovome." Ingridin glas bio je
poput cvrkuta ptica. Skaui ustro na noge, pljesnula je rukama kao da eli probuditi
sve uspavane glave.
Nasmijavi se njezinom malom performansu svi su se podizali sa stolica te
krenuli za njom. Vjetar i sunce pratili su ih na tom putu. Pribliavajui se plai osjetili
su sve jai miris biljaka kako se proima s mirisom mora koje je osvjeavajue
donosilo miris vjetra i soli. Nebo je bilo bez oblaka, kao da eka da se po njemu ispie
neka pjesma.

33

Helen je gledala u daljinu, osjeala je prisutnost ostalih ali to je sada bio neki
pozadinski efekt. Intenzivnije je osjeala vlastitu prisutnost, moda po prvi put u
ivotu.. u ovom ivotu, ispravila se.
Ta prisutnost oitovala se poput ugodne teine u tijelu, koja sve njezine
dijelove dri na okupu, ne doputajui joj da se raspadne. Negdje u dubini osjeala je
smirenje emocija, prihvaanje sebe kakva jest. Nije bila jo sigurna kakva je, ali je
znala da se prihvaa.
Suze su kliznule njezinim licem, olakanje, ganue, preputanje. Neki dio nje
kao da se rasplinuo, onaj dio koji je uvijek unutar sebe osjeala poput utega, poput
konopa s kojim je sputana za neko mjesto tuge i boli.
Prenulo ju je Katyno pribliavanje, sjela je pored nje zagrlivi je. Izmeu njih
strujala je toplina, ali i snaga. Helen se nastojala sjetiti kad se pored neke enske
osobe tako ugodno osjeala. Jedino ega se mogla sjetiti je bol i strah od povrede.
Sjedila je kraj Katy i osjeala ljubav, prema njoj, prema sebi, prema ivotu.
"Zna da e se i to mijenjati s vremenom, neki dani bolji, neki loiji.. to mi ve
neko vrijeme Ingrid govori kada god je vidim", Katy se vragolasto nasmijeila nakon
to ju je Helen upitno pogledala. "Ne mogu ba kao Ingrid uti sve to netko drugi
misli, ali mogu sve vie osjeati ono o emu netko misli, tako sam sada osjetila tebe..
pa rekoh da se malo i ja poigram iznenaenjima." Katy se ispruila na pijesak
pogleda uprtog u nebo.
"Ali da, ono to sam sada rekla vano je. Znam koliko si to moramo stalno
ponavljati, to je neto to si ja esto moram rei. Osjetim kako mi neki dan postane
teak i pomislim si pa gdje je sva ona svjesnost koju sam osjeala", na trenutak je
zastala pogledavi prema grupi nedaleko od njih.
 "Tako e biti i sada. Jedan dio mene elio bi da je ovo za stalno, da svi ovdje
ivimo i da su nam svi odgovori stalno prisutni. A onda shvatim koliko je to
nemogue i koliko bi bilo nesvrhovito.. i onda znam da e mi moda ve sutra kada se
probudim u svom krevetu biti teko."
Helen je legla kraj nje, uhvativi je za ruku: "Da, bit e nam teko ali sad smo
tu, sada znamo jedni za druge. Vjerujem da mi se onakve boli i ljutnje vie ne mogu
vraati." Osjeala je kako joj njezin vlastiti glas u ovom trenutku prua neko smirenje.
Katy ju je samo stisnula za ruku i tiho rekla: "Vidjet emo."

Za to vrijeme grupa se ratrkala po plai, neki se rasteui, neki trei, neki

moei noge u prohladnom moru. Ingrid je nakon desetak minuta ispustila neto
poput zviduka, a onda je poela hihotati nakon to je vidjela njihove zbunjene
poglede. "Da, da, znam da ne zvui dobro ali ako viknem idemo se okupiti zvuat e
jo gore, a i boljet e me grlo nakon toga. Ovo zvidanje vjebala sam jo kao mala,
uvijek sam bila slaba u tome, ali s vremenom sam se navikla da ipak proizvedem
dovoljno glasan zvuk da me se uje." Smijui se, sjela je na pijesak.
Svi su se polako poeli pribliavati i sjedati u neto poput kruga. Neki su legli,
neki sjeli, ali su svi redom zatvorili oi, sad su ve shvatili koliko im je smirenja
potrebno da bi se povezali.
Tiina ih je obavila, uo se samo ritmian um valova te kretanje galebova u
daljini. Nakon nekoliko minuta Ingrid je zapoela neto poput pjesme. Tijelo joj se u
laganom ritmu njihalo, dok je iz nje izlazila melodija sainjena od zvukova i
prekinutih slova. Kao da poinje rije i onda ju naglo prekida i nastavlja sa zvukom.
Proizvodei vibraciju koja je u svima poela izazivati prvo osjeaj jeze, trnjenja cijelog
tijela, a zatim pulsirajuu svjetlost iznad oiju.
Ingrid je pojaala i ubrzala svoje pjevanje, oko njih se stvorio energetski krug i
u njemu je sad bilo puno vie svjetlosnih bia nego inae, krug je izgledao kao da je
dupli, pomislio je Peter u tom trenutku. Osjeao je ostale kako se oputaju ali
istovremeno i zatiuju. Osjeao je da se to dogaa i s njim, ali nije bio siguran
sudjeluje li u tome svjesno ili je to neto to se zbiva samo od sebe.
Osjetio je Ammonovu prisutnost, sad su ga ve svi poznavali iako zapravo nita
o njemu ne bi mogli rei. Stajao je s njima u krugu jaajui ga svojom prisutnou.
U sredini se poela stvarati jedna svjetlosna kugla velika skoro kao cijeli krug. Njezina
unutranjost zraila je mekoom i davala svima osjeaj jo vee oputenosti, ali
njezina vanjska ljuska izgledala je poput ogledala.
Isprva su vidjeli sebe i pomalo odraze drugih, a zatim su se ti odrazi poeli
pretapati u likove. Peter je gledao u odraz onog starca kojeg je vidio kod prvog
susreta s Eireen. Taj starac elio je umrijeti nakon to je izgubio enu i dijete i smrt
mu se nije smilovala, pustila ga je jo dugo u tom ivotu na miru. Tako je on tada to
osjeao, tada je tako razmiljao, proklinjui smrt to nije milostiva prema njemu.
Sada je promatrao tog starca osjetivi kako iz njegove srane akre izlazi neto
poput svjetla prema sranoj akri tog starca. U trenutku kad je osjetio spajanje,
njegovim cijelim tijelom prola je bol, osjeaj patnje, straha, gubitka. Ostavi bez
daha, nastojao je smiriti emocije, ali kako ih je on nastojao smiriti, tako je sve vie i
vie odlazio u oaj, elei pobjei od toga.
"Smiri se, dii, prihvati..", nije bio u stanju prepoznati tko mu alje te rijei ali
one su na njega djelovale smirujue. Osjetio je kako se pomie s ruba panike i kako
ponovno poinje vladati svojim tijelom. Negdje sa strane osjetio je neki tamni
pomak, poput neke tamne sjene, kako se odmie od njega. Nastavio je disati
promatrajui svoje emocije, znao je da su to emocije iz tog ivota, one koje nikad nije
isprocesuirao i koje su ga sada zatekle svojom silovitou.
Jedna bijela svjetlosna zraka prola je njegovim cijelim tijelom, primijetio je da
se krug koji su stvorili pojaao, svi su bili u fazi iscjeljenja i na trenutak je odahnuo,
osjeajui kako je najgore prolo.
Negdje kraj njega Eireen je osjetila njegovo olakanje, njezinim tijelom prola
je emocija ljubavi prema njemu, prema svemu onom to su bili. Jedan njezin dio
osjeao se osloboen i to joj je donijelo osmjeh na lice.
Sljedeih nekoliko minuta sjedili su uronjeni u vlastita prihvaanja i iscjeljenja,
a tada je Ingrid ponovno poela pjevati. Ovaj put to je bila drugaija, smirenija
melodija koja se sastojala od rijei koje su bile nerazumljive njihovim umovima, ali
smislene njihovoj energiji. Rijei su govorile o hrabrosti i postojanju, preputanju i
ljubavi, putovanju i smirenju, o krugu ivota.

Nakon to su otvorili oi, pogledavali su se meusobno. Od toliko puno slika u

kratkom vremenu nisu bili sigurni tko su si oni meusobno, to trebaju raditi.
"To se um i ego poigravaju s vama, pitanja su to na koja nema odgovora."
Ingrid se sada premjetala u udobniji poloaj za sjedenje.
"Mi smo svi koji jesmo, kakvi jesmo, skup svega to smo bili, to smo izvan
ovog planeta i to emo biti. Sve to smo sada vidjeli, svako nae svjedoenje o
vlastitim odrazima tu je da nam pomogne da osjetimo vlastite mrakove, prepreke i
izazove. Nemojte se vezati za te slike, pustite neka vam govore kroz vau intuiciju,
neka vam kau kroz osjeaj zato ste to vidjeli, zato vam je to potrebno. Nekad je to
zbog shvaanja da bi se neto zatim otpustilo, nekada ste bili ve spremni otpustiti,
ali vam je bio potreban poticaj. Samo ne dozvolite umu da analizira, od toga neete
imati nikakve koristi", njezin glas stiao se na um vala, kao da je pustila da zadnje
rijei val ispria.
Peter je pomislio o onoj tamnoj sjeni, a zatim pogledao prema Ingrid, znao je
da ga je ula.
Nekoliko trenutaka je utjela, kao da je negdje daleko, a onda je podigla
pogled prema njemu. "Da, ula sam te.. ima li osjeaj to bi to moglo biti?"
Peter je ostao zateen, ali je ponovno zatvorio oi nastojei izbaciti misli iz glave.
Trenutak prije nego je elio rei da ne zna, pred njim se kao u nekom filmu
pojavila ponovno ta scena, vidio je sebe kako se spaja sa svojom prolom
inkarnacijom, kako se tuga podie na povrinu i kako se onda neka tamna sjena
sputa preko njega. Ispoetka je bila prozirnosiva, a zatim je brzo postajala tamnija.
Za to vrijeme vidio je sebe kako se gri u boli. Sve se dogaalo jako brzo, jedno
svjetlosno bie iz njihova vanjskog kruga poslalo mu je onu poruku da se opusti, s
njom je ila i svjetlost koja je na trenutak odlijepila tu tamnu sjenu od njega.
Dovoljno da se on sabere i pojaa svoju svijest, dovoljno da se ta tamna sjena vie ne
moe zalijepiti, da ode i da on pone osjeati olakanje. Sve to odvrtjelo mu se u par
sekundi unutranjim vidom, zajedno sa shvaanjem. Ponovno je otvorio oi te
ispriao to je vidio. Eireen ga je pogledavala.
"U jednom trenutku vidjela sam to se s tobom dogaa. Zapravo, sad mi je
jasno da sam to vidjela, onda sam samo to znala i nisam se pitala kako to znam",
Eireen glas bio je pomalo promukao. "Ali onda sam osjetila veliko olakanje.. i sada
osjeam kao da je neto palo sa mene."
"Ali kako se onda zatiti?", pitao je Marcus, njegova kosa bila je raupana od
stalnog prolaenja rukom ali njegovo lice odavalo je neku dubinu mira koje prije nije
bilo.
"Uvijek ste pod zatitom, ali najvea zatita ste vi sami. to e vaa svjesnost
biti vea, to ete bolje znati to se u pojedinoj situaciji dogaa. Tada je i vanjska
asistencija samo pomo, vi sami buenjem i jaanjem miete te stvari s vas,
olakavajui si postojanje", rekla je kruei pogledom, elei da osjete.
"Ali kako u znati da mi se to poelo dogaati, to zapravo to.. ta tamna sjena..
to radi?" Peter je osjeao u sebi borbu uma i unutarnjeg shvaanja.
"Hrani se emocijama, pojaavajui ih.. Sve ono to si osjeao bilo je stvarno,
bilo je tvoje, ali nepotrebno dramatino i jako. Ponekad nema potrebe da prolazi
kroz istu bol, dovoljno je da je osjeti, shvati. Nakon to je prizna i posvijesti
moe je otpustiti. Sve puno due traje ukoliko ta tamna energija ostane zakaena za
tebe." Ingrid je zastala na trenutak.
"Svaki put kad osjetite da se neto unutar vas dogaa, umirite se, dopustite
umu da zauti i podiite svijest. Ukljuite u taj rad svoje svjetlosne pomagae i budite
snani. Vrlo brzo osjetit ete razliku kad je vaa patnja bespotrebno pojaana i nauit
ete to odmaknuti od sebe. Ta tamna energija ne moe se zakaiti na svijest i
svjetlost, tada otpada.
"Je li to isto to i ona tama koju sam ja srela?" Eireen je osjetila samo laganu
natruhu jeze unutar sebe, brzo se spojila sa svojim svjetlom.
"Ne, ima toga puno.. razliito.. nama nejasno i nepoznato. Za sada sve to nije
ljubav i svjetlo maknite od sebe tako da na bilo koji nain pojaate svoju vibraciju,
spajajui se sa svjetlom.. s vremenom e se razjasniti. Za sada je dovoljno da ste toga
svjesni." Ingrid se okrenula prema moru doputajui im da osjete odgovor unutar
sebe. Osjeajui da im ne moe prenijeti, moe im samo pomoi da se pokrenu,
pronalazei svoj put.
Sjedei i dalje u krugu osjeali su kako im energije jaaju, kako se svijest iri.
Svatko je na svoj nain osjeao unutarnje znanje, polagano su se poeli privikavati da
znanje koje osjeaju unutar sebe ne mora i ponekad ne moe biti opipljivo umom.
 Pribliavalo se podne koje je svojom toplinom poskidalo njihove dempere.
Sada su skoro svi stajali u pliaku smijui se poput djece. Jednim djelom tako su se i
osjeali, kao ponovno roeni.
"Znate da je ovo samo dio puta, nemojte sada stavljati tako silovite formulacije
u svoju glavu kako sutra ne bi bili razoarani." Ingridin glas ispreplitao se s malim
valovima koji su pijesak ljuljali oko njihovih nogu. Svi su lagano klimali glavom.
"Umijee je plivati u struji ivota, doputajui joj istovremeno da se pokae i
ponese vas, a znajui kako se opustiti i prepustiti, osjetiti vjeru da se ne grite kad je
tee ili ne ispadate iz sebe od radosti kada je veselo.. takve situacije vas ranjavaju
prije ili kasnije." Njezin glas bio je dubok ali oputen, svi su osjeali kao da se njezine
rijei duboko isprepliu s njima.
"Svaki trenutak prepoznajte kao vaan, ne dopustite da vam um govori da je
neto bolje ili lake.. te lakoe ne bi bilo da prije toga nije bilo teine. Vjerujte
valovima vlastitog ivota, prepustite im se s povjerenjem." Proao je trenutak tiine
koji je omoguio da svatko na svoj nain osjeti posljednje rijei.
"To je moda najvanija lekcija koju svatko od nas mora nauiti.. ", dala im je
do znanja da je gotovo, na neki nain ih raspustivi. Svi su osjetili taj trenutak, kao da
su se unutar sebe pomalo zaljuljali, a onda smirili na vlastitim nogama. Neki smijeak
prolazio im je licima, trenutak smirene radosti.

Vrijeme ruka dolo je brzo, svi su bili uzbueni zbog razilaenja, a Mia na rubu
panike. Helen i Katy nastojali su je smiriti iako se cijelom grupom na trenutke irio
neki mini strah to e se dalje dogaati kad ostanu sami.
"I to e se dogaati?!", Ingrid je prekinula njihovo avrljanje.
Svi su pogledavali jedni prema drugima. Eireen je nastojala nai mir unutar
sebe, osjetiti odgovor. "Ne moemo to znati", osjetila je kako taj odgovor dolazi iz
nje. "Ali moemo se truditi ostati smireni, pa sve to bude, znat emo rijeiti.
Osjeala se kao da odgovara u koli te se na trenutak nasmijeila Marcusu. On je
shvatio njezin pogled pa kroz smijeh dobacio: "Odlino kolegice!" Svi su se nasmijali
te nastavili priati.
Ingrid je utjela i promatrala ih, osjeala je kako i njezinim tijelom pomalo
struji tuga zbog rastanka. Ovi dani unijeli su toliko ivosti u ovu veliku kuu. Iako je
esto prireivala zabave, ovo je bilo potpuno drugaije, ovo je bilo poput susreta s
obitelji u nekoj stranoj zemlji. Osjetila je prisutnost Ammona i pitala ga kako se on
osjea. "Ja sam i tako samo sjena sada kod vas!" S tom izjavom stiglo je neto poput
smijeha.
Na trenutak je utio, a onda joj se ponovno obratio: "Stvari e se mijenjati, to
zna i sama. Usredotoi se na korak po korak, kao prvo potrebno je Petera dovesti
ovamo, ve tada bit e ti zabavnije. Ingrid je lagano klimnula glavom. Osjeala je
kako je ovo tek poetak jednog velikog putovanja za kojeg su se svi ve dugo
spremali. Svakodnevica e im donijeti razne izazove, ali njihova snaga i spoj init e ih
svakim danom sve jaima i jaima.
S tim mislima osjetila je kako se svjesno spaja s viim razinama postojanja. U
jednom trenutku kao da je promatrala Zemlju odozgora, vidjela je njezine energetske
niti, osjetila njezinu cirkulaciju, njezino pulsiranje. Cijeli planet bio je omotan
razliitim energetskim strukturama, neke su irile svijetlo, neke su u sebe usisavale
energije. Kroz to sve vidjela je i stvaranje novih struktura, svakim trenutkom vibracija
oko planeta poveavala se i osnaivala.
Sljedei trenutak promatrala je njihov krug, vidjela je i sebe u njemu. Osjetila
je kako kroz sve njih i njihovu povezanost struji izuzetno snana energija koja se
zatim spaja s energijom planete, sudjelujui u podizanju razine svijesti.
Na trenutak je osjetila kako unutarnjim perifernim vidom vidi jo neto, im je
to osjetila nala se pomaknuta neto dalje promatrajui neki drugaiji krug, u tom
krugu nikoga nije poznavala, ali osjetila je njihovu povezanost i ljubav. Zatim je
osjetila ponovno pomak te se nala u trenutku formiranja jo jednog kruga. Dok je
razmiljala to se dogaa, njezina se svijest udaljila i ona je vidjela stvaranje sve vie i
vie takvih krugova. Poeli su okruivati planetu i podizati njezinu vibraciju, osjetila je
kako ju ispunjava ljubav.
Tada se kraj nje naao Ammon. "Rekao sam ti da e nam se pokazati.. ovo je
tek poetak." Ingrid ga je promatrala te se zatim ponovno okrenula prema
krugovima. "Ovo je budunost?" Osjetila je kako se to pitanje stvara unutar nje, a
zatim se pretvara u tvrdnju nakon to je osjetila to kao istinu. "Da, ja isto osjeam da
je ovo budunost.. koja se ve poinje dogaati." Ammon se poeo udaljavati,
pozdravila ga je unutar sebe.
Otvorila je oi shvativi da je sve ovo trajalo manje od pola minute, nitko nije
primjetio da se na trenutak udaljila. Promatrala je kako govore, kako se smiju, dodaju
hranu, dodiruju se pogledima. Osjetila je ljubav meu njima, podrku, osjetila je
stvaranje. Znala je da su krenuli na putovanje.

jednostavnost.com

Copyright (c): Lunarta d.o.o.