Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Svijet u kojem se ljubav zove

mržnja , a mržnja ljubav

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Sigurno se pitate od kud sve ovo? Od kud smisao ovog pisanja? Od kud ideja I mašta? Reći ću vam.
Jednom. Uskoro , vrlo brzo. Dobro me slušajte , načulite uši , budite mirni I prepustite se trenutku . Imam
vjere da je ovo prava knjiga za vas . Ako se ispostavi da ova knjiga ne ispunjava vaša očekivanja ne brinite
se , vrijeme će pokazati svoje . Vrijeme je da krenemo . To sam samo ja . Ja sam Aurora . Moja priča je
pomalo šokantna , ali vrijedi ju polušati . Prije bi rekla da je sve zbrda z dola , no ne žalim za svojim
životom . Ponosna sam što vam trenutno mogu prepričati svoje avanture . Zamislite da svaki dan može biti
avantura . Da svaki dan možete učiniti posebnim I da uživate u njemu . Kroz cijeli svoj život učila sam
kako postići taj osjećaj . Naša istinska moć je sreća , a ona dolazi kad otpustimo sve . Kad zažmirimo i u
dubini sebe osjetimo mir , tišinu i spokoj . Kad sami sebi kažemo „Hvala ti“ ili „Volim te“ . Jedna izrazito
cijenjena i učinkovita terapija koja zaista pomaže . U životu sam puno stvari prošla . Loših i dobrih .
Iskusila nevjerojatne stvari za svoju dob . Izrasla sam u jednu mudru i samostalnu ženu koja se borila za
svoja prava . Praktički sam ispisala povijest . U ovoj knjizi željela bih ispustiti svoju dušu , reći sve što mi
smeta i što podržavam . Željela bih izreći sva svoja mišljenja bezobzira slažu li se ljudi s njima ili ne .
Moja knjiga , moja pravila . Moja slova , riječi , rečenice . Sve je to iz moje glave , sva moja mašta , moji
osjećaji , moji snovi . Pokušat ću vas približiti stanju mira , blaženstva , sabranosti .

Pozdrav , ja sam Aurora . Odmah ću vam odgovoriti na vaše pitanje . Moje ime znači „crvenilo neba u
zoru“. Prema rimskoj mitologiji Aurora je bila božica zore . Obožavam svitanje . Takvu jutarnju
harmoniju treba proživjeti. Ali ne na način da se samo pojavite i da budete prisutni tijelom . Potrebno je taj
osjećaj doživiti , osjetiti . Dotaći se tog blaženstva . Priroda svakodnevno potvrđuje da je svaki izlazak
sunca uvijek okrunjen zalaskom sunca . Nemam ništa protiv zalaska , ali više simpatiziram zoru . Nije
zbog imena , sigurno . Priroda je priroda . „Što više promatram prirodu to više ostajem zapanjen i
zadivljen djelima Stvoriteljevim.“-mudro je rekao Louis Pasteur. Totalno se mogu složiti s ovim citatom .
Priroda je toliko velika , a mi toliko mali . Zastrašujuće je koliko priroda može utjecati na nas . Istinski
smo dokazali da se borimo protiv prirode . Ništa nam ne odgovara i sve želimo da nam klizi pod ruku .

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Obožavam taj naš način razmišljanja , toliko smo samouvjereni a ništa ne znamo . Još uvijek učimo .
Previše sam odlutala . Sigurni povratak na temu . U ovoj mojoj maloj avanturi ,mojoj maloj knjizi sve
ćemo započeti sa rođenjem . Rođenje je olupina broda . Sve započinje rođenjem .

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Bila sam siroče . Odrasla sam bez oca i majke . Ne sjećam se ničega što bi me povezalo s njima . Tek s
napunjena tri mjesec završila sam u sirotištu . To mjesto ne pamtim po sreći i veselju . Kao što sam rekla
roditelje nikada nisam poznavala , no u dubini sebe srce je to željelo iako okolnosti nisu dopuštale .
Vrijeme u sirotištu bilo je strahovito i nekako jezivo , nepodnošljivo. Nisam bila prihvaćena . Često su me
doživljavali kao propalicu ili kao spodobu . Kroz taj period života nije bilo lako prolaziti . Svo to vrijeme
provela sam u jednom osamljenom djelu sirotišta . Bilo je to mračno i hladno potkrovlje puno nekih
štetočina. Uvijek bi uz sebe imala neku knjigu . Obožavala sam knjige . „Knjiga je dar koji možeš otvoriti
opet i opet.“-Garrison Kellior . Vani pljušti kiša , oblaci bijesni , vjetar nikako da prestane i ja s knjigom u
naručju sjedim u kutu posve sama . Mogli biste pomisliti kao da sam na groblju . Bila su to lijepa
vremena . Vremena za odmorit dušu . Nisam imala prijatelja , uvijek bi mi se sprdali zbog mojeg izgleda .
Ne znam što im je toliko zasmetalo kod mene . Nisam se pravila da sam netko drugi , imala sam svoj
stvar , bila sam izuzetno pametna u svemu najbolja .

Svoj izgled nikad nisam propitkivala niti komentirala . Nije bitna ljepota izvana već ono što se krije iznutra
. Uzalud tebi lijepe cipele ako će se za par tjedana raspasti ili se oguliti . Bila sam poprilično sitno dijete ,
niska , krhka . Imala sam dugačku riđavu kosu koja se viorila na vjetru , lice posipano pjegicama i velike
ogromne , znatiželjnje plave oči. Što tu sad ne valja? U potpunosti sam bila zadovoljna sama sa sobom .
Izgleda da mi je bilo suđeno ostati u sirotištu i crnčiti po cijele dane te glumiti nečiju sluškinju. No unatoč
svemu zahvalna sam što imam krov nad glavom. Svaki put kad bi se ukazala prilika za nekim posvojenjem
uvijek bih se prva dobrovoljno javila . Iako se ta ideja činila kao najbolja opcija stvari su izmakle kontroli .
Najčešće sam odlazila kao uslužna pomoć ili kao druga desna ruka . Nikada to nije bila obitelj koja bi me
istinski željela . Bile su to velike obitelji , peteročlane , sedmeročlane i tako u nedogled . I uvijek je ista
priča , samohrana majka s gomilu male djece koja samo traže topal i srdačan zagrljaj . Spremala sam ,
čistila , kuhala , vodila brigu oko djece . I kad im više nije trebala pomoć vratili bi me natrag u sirotište .
Bio je to naporan , depresivan i očajan period . Svaki put ista priča , začarani krug koji se ne prestaje vrtiti.

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Sve dok jednog divnog i neobičnog dana nije netko pokucao na vrata . Pitate se zašto je neobičan dan?
Razlog je što nitko nikada ne posvaja djecu ranom zorom u subotu . Nama djeci vikendi su bili predviđeni
za spremanje i tu i tamo neko učenje , dok su ostali radni dani bili pravi radni dani . Svatko je imao svoj
mali posao koji je morao odraditi i izvršiti . Tako smo jedino mogli dobiti jelo i poštenu odjeću . Subota
je , sunce tek izlazi . Miris svježe rosne trave dospio je do moje sobe . Pjevanje ptica polagano je otvaralo
moje oči . Sunčeve zrake prolazile su kroz guste , teške , crne zastore . Obožavala sam subotu . Najdraži
dan u tjednu . Uvijek započinje skladom , osjećajem olakšanja . Jedini dan posvećen samo tebi . Možeš
raditi što te je volja bez prigovora , zahtjeva i obveza . Ubrzo nakon mog sanjarenja iz divnog trenutka
razbudio me je kreštavi , grleni , zvonki glas . Bio je to glas gospođe Tare . Moja odgajateljica koja se sve
ove godine brinula o meni . Blago rečeno nitko ju nije volio . Bila je neukusna , iritantna , pokvarena i vrlo
patetična osoba . Uvijek je pronašla način ili izliku da me kazni iako uopće nisam bila kriva . Bezobzira na
sve tu je bila kad nitko nije , poštujem ju iako ona mene i dan danas ne podnosi . Bila sam vrlo glasna ,
brbljava , slatkorječiva . Nitko nije trpio moje neprestano pričanje . Meni je trebala osoba s kojom ću
pričati i podijeliti svoje avanture i trenutke . Pošto nitko nije imao želje sa mnom pričati svaki put kad bih
došla u doticaj s ljudima , skoro uvijek bi napravila kontra efekt . Nisam kriva , samo sam to ja . Ja sam
Aurora . Žena koja je bila na vratim bila je moja jedina i posljednja mogućnost , nada , želja kako god to
hoćete nazvati . Gospođa Marija došla je u nadi da posvoji jedno dijete . Odmah iz istih stopa otrčala sam
niz stepenice do glavnog ulaza kako bih pobliže upoznala tu misterioznu ženu . Dragi Bože , bila je to ona .
Znala sam istog trenutka da je to prava osoba koja treba promijeniti moj život . Znala sam u dubini moje
duše . Imala sam vjere . Čuda zaista postoje. Doista , uistinu , očigledno , tražili su mene . Tražili su mene ,
ajme. Rekla sam vam , čuda zaista postoje . I ne , ovo nije bilo tipično posvajanje s mojim jednokratnim
trajanjem . Ovo je bilo za stvarno . Spakirala sam stvari , odlučno i jedva dočekano rekla zbogom ovom
jadnom mjestu i s veseljem i sretnim mislima s gospođom Marijom izašla kroz ona velika , debela vrata .
Promrmljala sam u sebi i obećala si da više nikada neću kročiti natrag u to sirotište . To je bila odluka koju
sam poštivala . Jednom zauvijek .

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Pri polasku iz sirotišta bila sam zadivljena prizorom . Žena koja me je držala za ruke bila je smirena ,
pribrana , simpatična žena , vedrog lica . Njezin osmjeh blistao je na suncu . Bila je to starija žena , ali vrlo
uzdignuta žena . Vidjelo se da ima obraza stati i pred kralja ako se treba boriti za sebe . Bila je spremna ići
čak i protiv zakona . Bila je učiteljica . Jedan od izrazito cjenjenih poslova ovog doba je nositi titulu
učitelja. Bila sam tako ponosna i sretna , počašćena hodati s tako uspješnom ženom . Na putu kući pričale
smo , naravno ja najviše , no nije joj to zasmetalo . Dapače svaki put bi mi uzvratila osmjeh i umirujući
pogled . Vožnja je trajala . Ne mogu vjerovati da idem svojoj kući . Koliko god to zvučalo nezamislivo i
nerealno imala sam vjere i ustrajno sam držala do svog sna . Jednog dana pronaći mir u svojoj duši . To je
bio moj san. Čini mi se da u svijetu ljudi više cijene i poštuju ljude koji mrze , a voljeti ne znaju . Još gore
što može biti jest da ne poštuju i sprdaju se s ljudima koji imaju ljubav u svom srcu . Kakav je to svijet?
Jednostavno nema logike . Nema smisla voljeti nekog , a zapravo ga mrziš . Koma , prava zapetljana
priča . Takav je svijet , no bojim se da će tako i ostati . Ljudi se ne mijenjaju , svaka čast pojedincima .
Najbolje mi je kad netko kaže daj mi još jednu šansu i promijenit ću se . Čovječe , misliš li da ti vjerujem .
Kad dopustiš nekom drugu šansu, kad nekom daš drugu šansu to ti je kao da gledaš isti film dva puta , a
znaš završetak . I tako u nedogled . Čemu to , čemu zabijanje glave u zid . Stigli smo . Stigli smo na
neočekivano mjesto . Bila je to farma. Mala farma s puno šume i prirode oko nje . U samom centru farme
nalazila se jedna simpatična , velika kuća . Trava je bila zelena , drveće i cvijeće je taman procvjetalo . Sve
je izgledalo baš kako treba . Emocije su me nadvladale , toliko sam bila sretna i uzbuđena da jednostavno
nisam mogla čekati ni sekunde više . Potrčala sam prema farmi , prošla i pronjuškala svaki kutak imanja .
Uživala sam u plodovima prirode . Pogled je bio prekrasan , borova šuma s jedne strane dok s druge strane
dominira fenomenalna , raskošna , neodoljiva livada s potokom . San snova . Sve je bilo kako je trebalo
biti . To je bilo to . I sad se sigurno pitate , kako to da je sve tako bajno i savršeno? Doista bilo je sve
savršeno . Nisam ni ja mogla vjerovati , kako biste tek vi . Najvažnije je živjeti u trenutku . Prošlost je iza
nas , daleko , a budućnost je ispred nas , isto daleko . Sadašnjost i ovaj trenutak je tu uz nas . Živimo ga na
najbolji način . Bitno je da u svemu nađemo mir . Onu zlatnu sredinu u kojoj ćemo uživati . Treba
probuditi dijete u sebi . Treba probuditi pravoga sebe koji leži duboko unutar nas . Treba probuditi ono što
smo nekada bili . Dijete koje nema predrasuda , svakojake stereotipe . Dijete koje se igra i uživa u trenutku
. Koje se ne brine za bolje sutra . Dijete koje voli , koje ne mrzi . Kada to osvijestimo uistinu ćemo biti
ispunjeni i sretni sami sa sobom . Teško je odmah shvatiti , s vremenom ako se doista potrudimo , naći
ćemo ono što smo tražili . Vjera je jedan od ključnih faktora koje moramo imati . Kad vjera ima svoj
smisao onda nam ništa ne može stati na put . Vjeruj , sanjaj , praštaj , misli prvo na sebe a onda na druge .
Živi život , raduj se , veseli se , pjevaj , pleši . Plači , da dobro ste čuli . Plakanje je najbolja stvar kod
rješavanja problema . Ne dopustite da vas netko gazi . Uzmite svoj stav . Borite se za sebe . Nitko tu nije za
vas . Sami ste , to je život . Život koji nas želi naučiti nečemu koji nas želi izgraditi u uspješne ljude koji će
jednoga dana donositi prave odluke . Zvuči komplicirano , ali uz malo volje i truda moći ćete doživjeti
prosvjetljenje . Uživati u svojem životu . Zapamtite kad god se nađete u nekoj situaciji u kojoj ne znate što
dalje napraviti , recite sami sebi „ ja to mogu“ , „biti će sve u redu“ . Pogledaj te se u zrcalo i sjetite se tko
ste i što ste . Ne zaboravite sebi reći „volim te“ . Jedna vrlo korisna vježba koju ja već duže vrijeme
prakticiram i koja mi je zbilja pomogla . Udahni i zadrži dah pet sekundi , onda ispuši taj zrak . Ponovi to
nekoliko puta i spreman si za nove borbe . Bez borbe nema ni napretka . Prizor je bio zadivljujući . Vjeruje
te li mi sad kad vam kažem da je u životu sve moguće? Treba samo znati naći vrijednost života . Moja
buduća skrbnica nije nikoga imala osim jedne male mačke koja je bila bijesna , uzrujana i blesava. Nisam
joj davala baš neke pažnje . Interijer kuće je bio vrlo topao , ugodan , nekako umirujuć . Prožimale su se
uvijek neke svijetle nijanse .

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

Izgledalo je, odnosno bilo je posve sigurno da je moj život počeo ići na bolje . Nakon nekoliko tjedana
privikavanja i učenja nekih osnovnih pravila bilo je vrijeme za školu . Prvi put krećem u školu .
Nestrpljivo čekam uzeti tablu u ruke , topli sendvič i krenuti na put . Nisam upoznala još nikoga , pa sam
morala ići sama . No nije me to zasmetalo , uživala sam u prirodnoj ljepoti. Škola je bila zanimljiva na prvi
pogled , za jednu seosku školu dobro je i izgledala . Ništa posebno , bijela građevina s malom okučnicom .
Više je podsjećala na crkvu . Bilo je puno djece , očekivala sam malo manji broj . I jedna i druga strana
učionice je dominirala . Kako god da uzmete tu rečenicu u obzir i protumačite ju iskreno ne znam ni ja što
sam htjela s njom postići. Htjela sam reći da je i muška i ženska strana obarala . Svi su bili sređeni ,
dotjerani , uredni , nekako ponosni . Pogledi su bili različiti. Sjela sam s prvom osobom koju sam pronašla.
Bila je to Lena. Najljepša cura ikad viđena na svijetu. Dolazila je iz profinjene plemićke obitelji. Nije bila
samo lijepa izvana već i iznutra. Prava iskrena , hrabra , osjećajna osoba . Činilo se da je glava ženske
grupe , pravi vođa . Ispostavilo se da je. Divnog li dana. Razred je sasvim u redu. Prihvatili su me kao

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

njihovu. Profesor mi se nikako nije svidio , nekako je mrzovoljan. Bio je to strašan čovjek. Brčine od uha
do uha. Nije mi privukao neku pozornost. Kao što sam rekla , društvo me prihvatilo. Izrazito su općinjeni
mojim smislom za humor i talentom za slovkanje. Također su iznenađeni da mogu svirati gitaru. Sve se
može kad se hoće. Živa istina. Lijepo mi je tu, sve je savršeno. Vrijeme sam provodila sa svojim
prijateljima. Marija i ja sve se bolje slažemo. Divota nas je gledati. Marija je također imala uzburkan život.
Sa samo petnaest godina izgubila je majku i brata te se sama morala brinuti oko kućanskih poslova ,
imanja i bolesnog oca. Naposljetku je i on preminuo. Dobro se drži kroz šta je sve prošla, svaka joj čast.
Ponosna sam na nju i na njezin čvrsti stav. Naše druženje je postajalo sve toplije , osjećajnije i sve veselije.
Zbližavale smo se i jedna od druge učile. Kad god je postojao neki problem uvijek smo jedna uz drugu
bile.

Svaki dan bio je ispunjen avanturama. U slučaju da se dogodila neka izvanredna situacija ili neki problem
uvijek bi zamišljala kako to ne bi bilo ili kako bi bilo da je drugačije. Više volim zamišljati nego pamtiti ili
živjeti stvaran trenutak. Bio je taj jedan dečko , uopće nije stvar zaljubljivanja. Nemojte na to misliti.
Koliko ja god izgledala i zvučala kao neki romantičar još uvijek nisam spremna i mislim da taj netko još
uvijek nije spreman za mene. Mislim da se boji. Šalu na stranu. Bio je taj jedan dečko. Izrazito neposlušan,
zločest, tupav i podrugljiv. Sve što je bilo dobro kod njega bilo je dobro samo zato što je bio takav. Mrzio
je , a njegova mržnja shvaćala se i podrazumijevala kao ljubav. Dok se moja ljubav koju sam pružala
drugima činila pre napuhano i smatrala kao mržnja. Katastrofa. Zašto se zamaram tuđim životom ako
imam svoj. Zašto takvog čovjeka uopće spominjem u svojoj knjizi u svojoj priči. Zove se Stjepan. Plav
dečko , mršav. Izrazito nabildan i visoke građe. Svoj dojam na prvi pogled je imao zagarantiran ,ali ono što
se krilo ispod tog glamura bilo je trulo. Nikakvo , isušeno i već korišteno. Ljudi ne shvaćaju da sami sebe
prave ludima ako misle da su ono što jesu. Mi još ništa ne znamo. Ljudi smo, kako bismo mi išta znali.
Kad je netko baš takav kao i Stjepan onda znaš da „fura“ onaj stil da bude svačija kopija. Većina dečkiju iz
razreda „fura“ taj način komunikacije i svega ostaloga. Ne obazirem i ne pridonosim pažnju njemu, ali
dečko me ne želi ostaviti na miru. Sprda se sa mnom i komentira sve što ikad izgovorim, napravim.
Jednom sam mu rekla da ne zamjenjuje moj karakter sa mojim stavom. Moj karakter je ono što ja jesam , a
moj stav ovisi o tome tko si ti. Od te rečenice sve se odjednom promijenilo. „Tko hoće taj nađe način, tko

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

ne želi nađe izgovor“. Ja sam riješila svoj problem. Lagano je. Moraš se samo zauzeti za sebe. Život je
tekao glatko. Ispunjavala sam svoje želje. Ostvarivala svoje ciljeve, polako kretala u drugi dio života.
Odrastanje. Vrijeme je bilo krenuti u onaj dio života gdje ćemo učiti na pogreškama i na tim pogreškama
ostvarivati nove uspjehe. Uskoro se bližio moj šesnaesti rođendan. Marija se potrudila i ispekla mi je
izvrsnu, prvoklasnu , briljantnu tortu. Savršeno ju je napravila. Ne mogu sama sebi priznati pa ću zato
vama priznati. Zaljubila sam se. Bio je to dečko po imenu Leonardo. Isprva se činio kao delikvent,
agresivac, psihopat , ali vrijeme je pokazalo svoje. Zanimljiva stvar je da smo nas dvoje bili izvrsni učenici
koji su se baš trudili da uspiju u životu. Još jedna stvar koja nam je bila zajednička je ta što smo obadvoje
iskusili patnju. Obadvoje smo gledali smrt u oči. Bili smo i još uvijek jesmo siročad. Kad je bio još
novorođenče majka mu je pri porođaju umrla, otac je nakon par godina od jada i samoće također preminuo.
On je bio drugačiji, on je bio svjetlo dana. On je bio moje prosvjetljenje. Bio je pažljiv, drag, brižan. Vrlo
pametna i inteligentna osoba. Također velikodušna osoba. Sve ono što sam mislila da će biti, bilo je tako.
Samo sam vjerovala. Rekla sebi „volim te“ , „hvala ti“ i dogodilo se čudo. Kažem vam čuda se događaju.
Samo pozitiva i sve će biti dobro. Budite ono što jeste. Ne predajte se. Vrijeme s njim brzo je prolazilo.
Svaki trenutak živili smo za život. Došlo je vrijeme odluka. Puno većih odluka, puno značajnijih i
zabavnijih odluka. Došlo je vrijeme kada se trebalo birati što ćemo dalje upisati. Prijemni ispiti zvonili su
na vrata, vrijeme je sve brže prolazilo i sve je bilo ubrzano. Iskreno nisam znala koji je najbolji odabir za
mene. Nisam se nigdje mogla pronaći. Još sam uvijek tražila sebe. Koliko god ja bila odlučna i staložena
žena nikako da izaberem pravi put. Nikako da odredim što je za mene najbolje, zgodno, perfektno. Trebalo
je vremena, trebalo je još malo vremena da u potpunosti odlučim što je za mene najbolje.

Vrijeme je prolazilo, mojim odlukama nema kraja. Sve moje ideje nisu imale smisla. Razgovarala sam s
Marijom o cijeloj situaciji. Poručila mi je da slijedim svoje snove. Ali problem je bio što ja nisam znala što
ja očekujem od sebe. Znala sam da tražim mir, ljubav i sreću. Sve sam to pronašla, ali nigdje nisam
spomenula niti zapisala što želim biti u životu. Srce me je vodilo jedino ideji da saznam tko su i što su bili
moji roditelji. Znala sam da će to uzburkati vode, ali osjetila sam da je vrijeme za taj postupak. Nisam
znala točno gdje trebam tražiti niti koga upitati za informacije. Samo sam znala da se moram vratiti u onaj
pakao iz kojeg sam jedva izašla. Upitala sam sama sebe zašto si to radim. Zašto idem ravno u zamku. Zašto
od sebe pravim naivnu i nepromišljenu osobu. Bio je to jedini način kako da doznam, saznam, otkrijem
pravu istinu o sebi, svojoj obitelji. Odlučila sam to napraviti. Prekršila sam svoje obećanje i krenula u još
jednu ludu i ne promišljenu avanturu. Marija me je u svemu podržavala. Bila mi je velika potpora, utjeha,
moja desna ruka. Leonardo je već tad upisao fakultet i uputio se tamo, tamo daleko. Bez brige nisam
doživila tragičnu romansu. Još smo uvijek u kontaktu i s vremena na vrijeme od njega dobijem pokoje
ljubavno pismo. Jednom mi je napisao toliko pisama da ih je sročio u jedno veliko prozno djelo. Pravo
umijeće. Njemu je sasvim, podosta u redu. Snašao se i ide mu odlično. Upisao je medicinu i sa osmjehom
na licu to radi. Jako sam ponosna na njega. Još jedna moja kategorija je ispunjena. Obećao mi je da nakon
što završi svoje poslove da će s prvim brodom doći i provesti cijeli svoj život sa mnom. Imali nečeg
ljepšeg? Ljubav je pronađena, mir je pronađen, sreća je uvijek bila tu. Ne dostaje mi samo još jedna etapa
koju upravo rješavam. Teška srca s Lenom putujem prema sirotištu. Ne mogu zamisliti sebe kako ponovno
kročim u taj zagađeni, okrutni i očajni dio moje prošlosti. Ponekad mislim, odnosno sigurna sam da to
nikada neće pobjeći od mene. Uvijek će biti negdje skriveno u dubini mene, dubini moga srca. Jedini tko
može to prekriti, sakriti i zamaskirati sam samo ja. Ja sam vladar svojeg života. Ja sam pisac svoje knjige.
Put do tamo bio je uznemirujući, ali uz podršku svoje drage prijateljice uspjela sam nekako ponovo zaviriti
u svoje prošle dane. Kad smo došli tamo, s mukom sam pokucala. Još uvijek su tamo bili svi oni. Svi oni
koji su mi se sprdali i od mene radili budalu. Svi oni koji su mislili da nikada neću uspjeti. Još je uvijek
onako blijeda i podmukla gospođa Tara stajala je na vratima. Kao da me je očekivala. U sirotištu nismo
ništa pronašli korisno. S tugom i suzom u oku vratili smo se kući. S mirnom dušom zaspala sam, znajući

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .
 Svijet u kojem se ljubav zove mržnja , a mržnja ljubav

da više ne moramo tražiti. Jesam li ja u tom trenutku odustala? Naravno da nisam. To me je samo još više
ojačala. Marija je sljedeće jutro imala ideju napisati pismo obližnjoj crkvi kako bi dodatno provjerila
informacije. Jako sam joj zahvalna što se od malena, od praktički samog mog početka življenja, bila tu za
mene. Pismo je stiglo s najljepšim vijestima ikada. Pisalo je kako su pronađeni dokumenti o mojoj obitelji.
Brže bolje nas dvije, kako smo se uvijek zajedno borile, krenule tamo, tamo daleko. Iza sedam gora, sedam
mora i sedam planina stigli smo. Totalno meni nepoznato mjesto, ali bio je to trenutak istine. Čekala sam
to jako dugo i ne želim ništa trenutno zamišljati, iako ja to obožavam. Prepustila sam se sudbini i vremenu.
U pismu je pisalo kako su moji roditelji bili izrazito naučeni ljudi. Bili su odlični roditelji, prave osobe.
Ljudi od srca. Umrli su zbog gubitka imovine te nisu bili u mogućnosti brinuti se za same sebe i za mene.
Studeni ih je stigao i oni su preminuli. Moja majka bila je učiteljica, a otac…a otac je bio otac. On je svima
uskako kad im je god trebalo. Bio je svima desna ruka. Istina je boljela, ali mi je duša bila na mjestu , a
srce je kucalo najjače što je ikada moglo. Marija i ja istinski smo bile sretne. Sad sam napokon znala što
me čeka u životu. Nastavit ću ono što sam i započela. Studirati ću učiteljski fakultet baš kao moja majka i
moja Marija. Sada sam napokon ispunila sve etape moga života. Ljubav, mir, sreću i put. Pronašla sam sve
ono što je bilo potrebno da me izgradi u pozitivnu i uvijek veselu osobu. Osobu bez predrasuda i kritičkog
mišljenja. Svijet se mijenjao, ja sam se mijenjala, ali moj duh nije. On je ostao isti. Moje unutarnje dijete
koje sam nekada bila, ostalo je još uvijek ono dijete s puno ljubavi i dobrote. Slijedila sam svoje snove.
Nikad nisam odustajala i nikad nisam sumnjala u sebe. Uvijek sam dala sto posto i vjerovala. Voljela sebe
kao što sam i druge voljela. Naučila živjeti život odraslih, a u istu ruku biti istinski što ja jesam. Ja sam
Aurora. Ti si netko drugi, ali svejedno možeš naći ljubav, mir, sreću i put iako nisi ja. Ne moraš biti ja da
bi imao sve ovo. Ti možeš biti ti kako bi ostvario sve on što ti srce želi. Obećaj mi da bezobzira na sve,
ostat ćeš ustrajna i nepobjediva osoba. Osoba koja ne dopušta da netko gazi po njoj. Osoba koja ima ponos
koja ima čvrsti stav. Bori se za sebe, i nakon pada ustani. Leti, proleti, odleti. Nauči, predaj to nekome
drugom. Živi život jer jedan je samo i zato ga dobro iskoristi. Pametno biraj. I zapamti, svijet u kojem se
ljubav zove mržnja, a mržnja ljubav ne postoji. To je samo sve tvoje sjećanje iz prošlosti ili od tvojih
predaka. Kako bi izbrisao ta sjećanja moraš znati sebe voljeti, sebi zahvaliti i reći „hvala ti“ i u dubini sebe
željeti istinsko otpuštanje osjećaja. Svaki trenutak je novi početak. Ne postoji kraj. Postoji samo novi život,
nova prilika.

Zamisli svoj život kao jednu knjigu , ne dovršenu knjigu koja čeka tebe da ju ispišeš . Potrudi se da ta knjiga ima smisla . Napiši ju i ispuni
ju ljubavlju i srećom . Ne dopusti da neko pljuje po tvojoj knjizi ili da ju gazi . Živi svoj san , zapiši ga , ostvari ga .