Sveučilište u Zadru

Odjel za povijest
Preddiplomski jednopredmetni studij povijesti

Grčka religija

Studentica: Ana Dramac Mentorica: izv. prof. dr. sc.

Anamarija Kurilić

Zadar, 2023.
Sadržaj

1. Uvod...................................................................... 1

2. Vjera u grčkom životu........................................... 2

2.1. Kult................................................................ 3

3. Svećenstvo.............................................................. 4

4. Običaji pokapanja................................................... 5

5. Rituali..................................................................... 6

5.1.Libacije............................................................. 7

5.2. Žrtvena praksa među sektama.......................... 7

6. Hramovi.................................................................. 8

7. Zaključak................................................................ 9

8. Popis literature......................................................... 10
 1. Uvod

Politeizam, kao vrlo važno obilježje grčkog naroda nameće pitanje o božanstvima, no to neće
biti fokus mog seminara. Rad će sadržavati odgovore na pitanja kao što su: kako je grčka
religija nastala, odnosno što je dovelo do toga da Grci vjeruju u više bogova, zatim kakav je
bio vjerski život, važnost kultova, kakav su položaj imali svećenici, rad će se baviti i pitanjem
običaja pokapanja, ritualima te hramovima. Sva pitanja odgovorena su uz pomoć adekvatne
literature.

Mnogoboštvo je rezultat nekolicine uzroka, koje ću navesti u daljnjem tekstu. Manji broj
olimpijskih božanstava, koji su dobili ime prema brdu Olimp, za kojeg se smatralo da je
stanište bogova. Antropomorfizam se ističe kao neizostavna stavka. On predstavlja ideju o
nadčovjeku, a s tim i ograničenost misticizma te naposljetku manjak organiziranog klera u
kaste o čemu će nešto više riječi biti u daljnjem radu. 1

1
F. Durando, 1997, 80.

1
 2. Vjera u grčkom životu

Iako su vjerski život preciznije vjersku tradiciju stari grčki filozofi podvrgnuli oštroj kritici,
Grci su kao i svi drugi narodi Starog vijeka bili prožeti osjećajem za sveto. 2 Karakteriziralo ih
je strahopoštovanje pred silom ili višim bićem koje se krilo u prirodi ili u čovjekovom
okruženju.3 U antici su ljudi vjerovali u veliki broj bliskih i skoro u cijelosti opipljivih
božanstava, o kojima su bile ovisne sreća ili nesreća običnih ljudi na ovom svijetu. 4 Cijeli
život naroda koji su živjeli u antici upravljao se prema učestalosti svetkovina obitelji, dema,
file i države.5 No, kao vrlo važan element vjerskog života nameće se molitva. Od molitve se
uglavnom sastojalo bogoslužje.6 Izricanje molitve vršilo se stojeći, ruke su bile ispružene
prema gore, odnosno prema nebu kada se molilo nebeskim bogovima, a ruke su bile spuštene
prema dolje, točnije prema tlu kada bi se ljudi molili Hadu ili drugim bogovima podzemlja. 7
Čovjek je izgovarajući riječi molitve zazivao boga ili božicu. 8 Kada se radilo o bilo kojoj vrsti
pogodbe molitelj bi se obraćao bogovima, zato što je kako bi bio nagrađen dobročinstvom ili
pomoći protiv neprijatelja morao prinijeti žrtvu.9 Za službene molitve nadležni bogovi bili su
Zeus i Atena.10 Molilo ih se za spas i dobro građana u Ateni, njihovih žena i njihove djece, ali
i za spas cijele zemlje.11 Nadalje, atenski vjerski kalendar ističe se također kao važno obilježje
vjerskog života. Reforma vjerskog kalendara na snagu je stupila za Peloponeskog rata. 12
Razlog uvođenja reforme bio je uklanjanje lunarnog mjeseca i solarne godine, te je zbog toga
redoslijed blagdana bio poremećen, što je izazvalo Aristofanovo izrugivanje u djelu “Oblaci”.
13
Odgovor na pitanje kako je izgledao atenski vjerski kalendar biti će odgovoren u nastavku.
U hekatombeonu je započinjala građanska i vjerska godina. 14On se na početku zvao Kronion,
koji se 12. dana istog mjeseca slavio. 15 Boedromion (rujan) obilježile su Eleuzinske misterije.
16
Pianopsion (listopad) obilježile su svetkovine u čast Apolonu (Pianopsije). 17Drugi mjeseci
2
R. Flaceliere, 1959, 205.
3
R. Flaceliere, 1959, 205.
4
R. Flaceliere, 1959, 206.
5
R. Flaceliere, 1959, 206.
6
R. Flaceliere, 1959, 208.
7
R. Flaceliere, 1959, 208.
8
R. Flaceliere, 1959, 208.
9
R. Flaceliere, 1959, 209.
10
R. Flaceliere, 1959, 209.
11
R. Flaceliere, 1959, 209.
12
R. Flaceliere, 1959, 212.
13
R. Flaceliere, 1959, 212.
14
R. Flaceliere, 1959, 212.
15
R. Flaceliere, 1959, 212.
16
R. Flaceliere, 1959, 213.
17
R. Flaceliere, 1959, 213.

2
koji su se također isticali bili su: posejdon (prosinac), ganzelio (siječanj), antesterion,
elafebolion (ožujak) te Targelion i Skiroforion).

2. 1. Kult

Kao vrlo važan kult ističe se eleuzinski. Eleuzinska institucija bogoštovlja nepobitan je
element, jer ga je proslavila legenda prema kojoj je Demetrinu kći Aidonej odnio u
podzemlje, ali je ona izašla i bila je vraćena majci. Vladari su od Demetre naučili štovati
kult.18Četirima potomcima svećenika Demetra je povjerila uredbu u posjed koji je nasljedan. 19
Kult je stoga tajan, ali nije tajniji od dosta kultnih udruženja Grčke koja nisu bila otvorena za
sve pojedince.20 Eleuzinska svetkovina postala je bitnija kada je Atena postala središte u
životima grčkih naroda.21 Eleuzinije kao svetkovine panhelenizma određivao je svečano
objavljeni mir.22 Drugi važan kult bio je kult Dioniza. Grcima se kult boga Dioniza koji se
štuje za slavlja i prema legendi u kojoj se pojavila mahnita žena pojavio upravo u tom
obliku.23 Zapravo Grci su Dioniza zamišljali kao mahnitog boga. On je također nagovarao
ljude da mahnitaju.24 Kult se štovao u Trakiji. Kult prema svemu ovom odskače od drugih
kultova, a najsličniji je bio kultu kojeg su štovali Frigijci, a to je kult gorske majke Kibele. 25
Obilježja kulta bila su: glasna glazba, tutanj timpana te suzvučje. 26 Kult se održavao na
planinskim vrhovima.27

3. Svećenstvo
18
E. Rohde, 2020, 230.
19
E. Rohde, 2020, 231.
20
E. Rohde, 2020, 231.
21
E. Rohde, 2020, 231.
22
E. Rohde, 2020, 231.
23
E. Rohde, 2020, 278.
24
E. Rohde, 2020, 278.
25
E. Rohde, 2020, 280.
26
E. Rohde, 2020, 280.
27
E. Rohde, 2020, 280.

3
 Karakteristično obilježje svećenika i svećenica u antičkoj Grčkoj bilo je to što su predstavljali
posrednike između naroda i bogova.28 To se ogledalo u ritualima žrtvovanja, molitvama,
proročanstvima, pročišćavanjima.29 Sve ovo može se zaokružiti jednom riječju, a ta riječ je
bogoslužje.30 Svećenik ili svećenica bili su odgovorni za sve što je bilo vezano za bogove.
31
Svećenici i svećenice nisu morali biti stručnjaci kako za sve bogove tako i za božanske
stvari.32 Nisu postojala sjemeništa u svrhu osposobljavanja svećenika kao u današnje
vrijeme.33 Oni su dobivali znanje od prethodnih svećenika.34 U kućanstvima u kojima žene
nisu imale bitnu ulogu tadašnji svećenici bi ih doveli do funkcije građanskog vođe. 35 Usprkos
tomu što nije postojao profesionalni ceh svećenika određene kvalifikacije da bi se došlo do te
funkcije ipak su postojale.36 Prva stavka je državljanstvo grada - države, jer niti jedan metek
ili strana osoba nisu mogli imati ulogu svećenika. 37 Žene nisu mogle biti kvalificirane na
osnovu državljanstva, ali su mogle na osnovu obiteljskog podrijetla. 38 Druga bitna stvar bila je
učlanjenost u fratriju.39 Kao treća vrlo važna stvar nameću se čistoća duha i tijela. 40 Bitna
stavka za svećenike bila je ta da budu pri “zdravoj pameti” i da im savjest bude mirna. 41
Nikakvi skandali nisu smjeli obilježavati njihov život. 42 Također je i tjelesno pročišćavanje
kao i ritualno koje je povezano s higijenom bilo važno. 43 Nečistoća, spolni nemoral, korupcija
i ubojstva bili su rezultati kontakta s krvlju, sjemenom i leševima. 44 Malo je dokaza da su se
svećenici birali glasanjem.45 Uobičajenija metoda bila je razvrstavanjem ili ždrijebanjem. 46
Što se tiče dužnosti one su bile vjerske i administrativne prirode. 47 Jedna od bitnih dužnosti
bila je upozoravati narod na blagdane, a najvažnija prinošenje žrtava. 48 Na temelju ovih

28
R. I. Denova, 2019, 98.
29
R. I. Denova, 2019, 98.
30
R. I. Denova, 2019, 98.
31
R. I. Denova, 2019, 98.
32
R. I. Denova, 2019, 98.
33
R. I. Denova, 2019, 98.
34
R. I. Denova, 2019, 98.
35
R. I. Denova, 2019, 98.
36
R. I. Denova, 2019, 99.
37
R. I. Denova, 2019, 99.
38
R. I. Denova, 2019, 99.
39
R. I. Denova, 2019, 99.
40
R. I. Denova, 2019, 99.
41
R. I. Denova, 2019, 99.
42
R. I. Denova, 2019, 99.
43
R. I. Denova, 2019, 99.
44
R. I. Denova, 2019, 99.
45
R. I. Denova, 2019, 99.
46
R. I. Denova, 2019, 99.
47
R. I. Denova, 2019, 99.
48
R. I. Denova, 2019, 100.

4
činjenica moglo bi se zaključiti da su svećenici imali bitnu ulogu i bitan položaj. Uloga i
položaj nisu bili na pretjerano visokoj skali, ali zasigurno su obilježili antičku Grčku.

4. Običaji pokapanja

Dužnost pokapanja nije bila zanemariva, jer se ubrajala među najsvetije dužnosti. U slučaju
da netko pronađe tijelo i ne pokopa ga nije mogao izbjeći prokletstvo. Za Homerova vremena
mrtvaca bi se kupalo i pomazivalo pa ga se u platnene tkanine zavijalo i stavljalo na odar.
Glavu i odijelo žalosnici su posipali pepelom. Također su si čupali kosu i udarali se u prsa.
Poslije nekoliko dana u kojima se sve ovo, odnosno naricanje, ponavljalo pokojnika se spalilo
na lomači. S njim bi se spaljivalo i oruđe te životinja. Kosti su se pobirale, zato što se žeravica
vinom gasila, te su se oblagale pretilinom, zavijale u platno, spremale u posudu i naposljetku
sahranile. Svečanost pokapanja bi se završila gozbom i igrama u čast pokojnika. Ovakvi
običaji pokapanja zadržali su se i nakon Homerova Vremena. Tijelo pokojnika bi se kupalo i
pomazivalo bi ga se u platno koje je bilo zavijeno i okićeno vijencima te se takvo izlagalo u
peristilu koji se nalazio na odru. Uvijek se pazilo na to da noge mrtvaca budu okrenute strani
na kojoj je bio izlaz. Kod odra bi se okupila rodbina te bi oni naricali. Dok je mrtvac bio u
kući kuća i svatko tko bi u nju ušao nisu bili čisti. Zato bi se kod vrata držao mali kotao s
vodom u svrhu simboličkog očišćavanja. Rodbina i prijatelji mrtvaca donijeli bi vijence i
druge darove. Pokapanje bi se izvršavalo prije zalaska sunca. Ispred povorke su išli ljudi koji
su bili zaduženi za tužaljke. Ispred odra su išli muškarci koji su nosili tamno odijelo i kosa im
je bila odrezana, a iza odra su išle žene. Ljesovi za pokapanje bili su napravljeni od drveta, a
rjeđe od kamena.49 Kao prilozi stavljali su se vijenci, bočice za pomast i oruđe. Spaljivanje se
najviše vršilo pri pomoru.50

49
A. M. 1943, 55.
50
A. M. 1943, 56.

5
 5. Rituali

Skup radnji koje je vršio pojedinac ili članovi zajednice, odnosno ritual bio je česta pojava u
grčkoj religiji. Svakodnevni život građana strogo su regulirale sve vrste rituala. 51 Svaki dio
života građana prožimala je vjerska dimenzija. 52 To se vrlo lako da zaključiti iz činjenica koje
će u nastavku biti navedene. Kao najpoznatiji ritual žrtvovanja ističe se žrtvovanje životinja.
Dokaz za to je ulomak iz Homerova pjevanja u kojem je opisana žrtva dobrodošlice za
Odisejevog sina.53 Ovakva vrsta žrtvovanja uključivala je jednu ili više životinja. 54 Razlozi
žrtvovanja mogli su biti razni (vjenčanje sina ili kćeri, inicijacija pojedinca), a žrtvu je
prinosila glava obitelji.55 Ono što je vrlo važno napomenuti je to da su se žrtve poprilično
razlikovale prema statusu žrtvovatelja.56 Također različite žrtve su se prinosile za različite
bogove (krava za Atenu, svinja za Demetru).57 No kakva god da je situacija za žrtvu su se
koristile domaće životinje.58 U najskromniju vrstu ponude spadali su: ovce, koze, svinje, a u
prestižniju ponudu krave i volovi.59 Grci su također koristili termin za mesara kao trgovca. 60
Budući da su se životinje žrtvovale njima kako bi ih oni držali na štandovima. 61 Postoje dvije
vrste žrtvovanja, a to su: javne i privatne. Javno žrtvovanje odvijalo se povodom vjerskog
festivala. Kako bi se održalo privatno žrtvovanje životinja je morala biti čista. 62 Svećenik je
predvodio proces i izgovarao molitvu, a svi drugi stajali su oko životinje. 63 Svećenik bi
životinju škropio lustranom vodom, a tek nakon toga bi ju udario sjekirom u čelo. 64 Glava je
trebala biti okrenuta prema nebu, kako bi krv otišla gore. 65 Nakon toga uslijedilo je klanje, pa

51
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 27.
52
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 28.
53
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 31.
54
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 31.
55
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 30.
56
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 30.
57
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 30.
58
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 30.
59
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 30.
60
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 33.
61
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 33.
62
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 35.
63
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 35.
64
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 35.
65
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 35.

6
rasijecanje leša, a ostatak životinje izrezan je na trakice. 66 Jedan dio mesa bio je rezerviran za
bogove, iako su ga jeli i smrtnici. 67

5.1. Libacije

Libacije (izlijevanje) predstavljale su važno obilježje u ritualima žrtvovanja. 68 Izlijevanje se

može pojaviti kao autonomni ritual.69 Libacije su označavale početak obroka.70 Običaj
lijevanja bio je karakterističan za doručak. Takav ritual sastojao se od lijevanja tekućina.
Tekućina je bila mješavina vina i vode, a mogla je biti i mješavina vina i mlijeka te vina, vode
i meda.71 Ritual libacije uspostavljao je vezu između svijeta ljudi i opasnog svijeta. 72 Druga
vrsta libacije bila je izlijevanje bez vina.73 Poznati primjer je Elektrino izlijevanje vode na
grob.74

5.2. Žrtvena praksa među sektama

Na periferiji života u gradu isticale su se različite sekte. 75 Pripadnici sekte prakticirali su

beskrvne žrtve.76 Najistaknutije sekte bile su Orfičari i Pitagorejci. 77 Prvi su se zalagali za
prinošenje meda i žitarica te za postupno isključenje iz građanskog života. 78 Kod Pitagorejaca
su postojale dvije tendencije.79 Jedna od tendencija bila je u cijelosti povući se iz političkog
života i odbaciti svo meso, prinoseći samo beskrvne žrtve. 80 To se apsolutno poklapa s
Orfičarima. Druga tendencija bila je suzdržavanje od jedenja mesa ovaca i goveda. 81Iz ovoga
se može zaključiti da su vodili život sličan današnjim vegeterijancima. Suprotno od ovog bila

66
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 35.
67
L. B. Zaidman, P. S. Pantel, 2015, 36.
68
L. B. Zaidman, 1992, 39.
69
L. B. Zaidman, 1992, 39.
70
L. B. Zaidman, 1992, 39.
71
L. B. Zaidman, 1992, 39.
72
L. B. Zaidman, 1992, 39.
73
L. B. Zaidman, 1992, 39.
74
L. B. Zaidman, 1992, 39.
75

L. B. Zaidman, 1992, 38.

76
L. B. Zaidman, 1992, 38.
77
L. B. Zaidman, 1992, 38.
78
L. B. Zaidman, 1992, 38.
79
L. B. Zaidman, 1992, 38.
80
L. B. Zaidman, 1992, 38.
81
L. B. Zaidman, 1992, 39.

7
je omofagija, zapravo jedenje sirovog mesa, što su prakticirali sljedbenici Dioniza. 82 Njihova
praksa bila je lov na divljač i komadanje žrtve.83

6. Hramovi

Hramovi, kao vrlo zgodan segment za spomenuti u religiji kod Grka predstavljaju kompleks
u kojem su se obredi obavljali ispred građevine. Njihova lokacija ovisila je o nekoliko
čimbenika u koje su bile uključeni: okolina, mit, funkcija i božansko iskustvo. 84 Vrhovi
planina bili su savršeno mjesto za hramove Zeusa i Apolona. 85 Veliki dio hramova bio je
izgrađen na lokaciji koja je bila povezana s mitom. 86 Vrlo često je to bilo mjesto na kojem su
bog ili božica izvršili podvig ili osnovali grad. 87 Žrtvenici su se nalazili ispred hrama te su
predstavljali središte djelatnosti kulta.88

82
L. B. Zaidman, 1992, 39.
83
L. B. Zaidman, 1992, 39.
84
R. I. Dennova, 2019, 97
85
R. I. Dennova, 2019, 97
86
R. I. Dennova, 2019, 97
87
R. I. Dennova, 2019, 97
88
R. I. Dennova, 2019, 97

8
 7. Zaključak

Sumirajući sve ove činjenice da se izvesti kristalno jasan zaključak, a to je da je grčka religija
iako ukorijenjena u drevnim vremenima ostavila itekakav dojam te ju današnji povjesničari,
arheolozi, i pripadnici drugih znanosti proučavaju s velikim zanimanjem, drugim riječima ona
je danas važan predmet istraživanja. Slična obilježja grčke religije mogu se uočiti i danas, na
primjer u islamskoj religiji također postoji ostatak mesa (kurban). Značaju grčke religije
pridonijeli su prvo i osnovno obilježje, a to je politeizam, obilježja vjerskog života,
svećenstvo, običaji pokapanja, rituali, libacije, žrtvovanje među sektama te hramovi.

9
Popis literature:
1. F. Durando, 1997, Drevna Grčka, mozaik knjiga, 1997.
2. Rebecca I. Denova, 2019, Greek and Roman religions, New York: River Street, Hoboken,
2019.
3. R. Flaceliere, 1959. Grčka u doba Perikla, Zagreb: Naprijed, 1959.
4. A. Musić, 1943, Nacrt Grčkih i rimskih starina, Zagreb: izdanje nakladnog odjela hrvatske
državne tiskare, 1943.
5. E. Rhode, 2020, Psihe, kult, duša i vjera u besmrtnost Grka, Zagreb: Mizantrop, 2020.
6. L. B. Zaidman, 1992, Religion in the Ancient Greek city, Cambridge: Cambridge
University Press. 1992.

10