Josip II

Teo Ivezić, 2.a

• Josef Benedikt August Johann Anton
Michael Adam rođen je u dvorcu
Schönbrunn koji se nalazi u Beču, 13.
ožujka 1741. a umro je isto tako u Beču,
20. veljače 1790.
• Rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i
češki kralj od 1780. do 1790. godine.
• Josip II. bio je sin Marije Terezije i njezin
suvladar od 1765., kada je preminuo
njegov otac Franjo Stjepan Lotarinški.
• Zapamćen je kao prosvijećeni apsolutist i
neuspješni reformator koji je pokušao
postići previše različitih stvari u vrlo
kratkom vremenu.
 • Bio je sin cara Franje Stjepana
Ukratko o životu Lotarinškog i kraljice Marije
Terezije, rođen u palači Schönbrunn
Josipa II. 13. ožujka 1741. godine. Nakon što
mu otac umire 1765., Josip II. kao
najstariji sin postaje njegov
nasljednik i car Svetog Rimskog
Carstva. Nakon majčine smrti 1780.
godine postaje ugarsko-hrvatski i
češki kralj do njegove smrti 1790.
godine. Premda je nekoliko
majčinih reformi inicirano s njegove
strane, znalo se da je njegova majka
glavna, tako da Josip kao suvladar
nije imao previše ovlasti i autoriteta.
•
Vladavina
• Po dolasku na vlast, 1780. godine, Josip II. je počeo s
brojnim i radikalnim reformama.
• Držao se načela prosvijećenog apsolutizma, provodeći
svoju vladavinu uz stav da vladar treba činiti dobro
narodu čak i kada to narod neće.
• Aktivno radio na germaniziranju nenjemačkih naroda u
Monarhiji.
• 1781. godine donosi Patent o vjerskoj toleranciji koji je,
po prvi puta, omogućio pravu slobodu vjerovanja
čime je dao puno veća prava svim nekatoličkim
vjerama osobito je time bio popravljen status židova.
• Iste godine donosi i patent o ukidanju kmetstva kojim
se u cijelom austrijskom djelu Monarhije ukida isto.
• Značajno smanjio cenzure u Monarhiji.
• Uvelike je oslabio moć i autoritet Crkve.
Neshvaćeni vladar
• Radi nestrpljenja i brzog provođenja podanici nisu prihvaćali reforme Josipa II. te
se njima zamjerio doslovce svakoj društvenoj klasi, pa i velikašima i
svećenstvu, o čijoj je potpori uvelike ovisio.
• Josip ulazi u Dubički rat, manji sukob Monarhije i Osmanlija. Josip II nije imao
previše uspjeha u tom ratu, zbog čega i jest potražio potporu plemstva, Mađara,
Crkve. No, naišao je ja odbijanje, odnosno na osvetu jer je svojim reformama
pogoršao unutardržavno stanje.
• Kada je uvidio da mu nitko ne želi pomoći, Josip II. je "kupio" pomoć obećavši
kako će povući sve svoje reforme što je na kraju i napravio.