2.OTON PRVI I KRALJEVINA ITALIJA?

Prijestolonasljednik Oton je bio sin kralja Henrika I. i Matilde. O njegovoj mladosti nije nita poznato, ali je vjerojatno dobio vojniku izobrazbu. Oton prema predaji nije znao latinski i tek ga je kasnije nauio itati i pisati. Prva ratna iskustva Oton je stekao na istonoj granici Kraljevstva u borbi protiv slavenskih plemena. 930. Oton se vjenao s Edgithom, polusestrom anglosaskog kralja thelstana. Dolazak na vlast Nakon smrti svoga oca Henrika I. Otona su njemaki velikai izabrali za kralja. Pomazan je i okrunjen 7. kolovoza 936. u Aachenu. Oton je na krunidbi nosio franaku odjeu i time se svjesno pozvao na tradicijuKarla Velikog. Sukobi u Kraljevskoj porodici i Ustanci No jo i prije Otonove krunidbe dolo je do sukoba unutar kraljevske obitelji. Otonova majka Matilda htjela je naime da kralj postane njen mlai sin bavarski vojvoda Henrik, a ne Oton. Oton je stoga dao u vrijeme svoje krunidbe Henrika internirati, a majku je liio svakog utjecaja na dravne poslove. Neposredno nakon krunidbe dolo je do ustanka u Saskoj. Tamo su naime umrli mnogi znaajni velikai, a Oton je tada njihova imanja dao sebi vjernim velikaima. To je pogodilo one velikae koji su bili pouzdanici njegove majke. Zbog toga su se mnogi saski velikai odluili na vojni ustanak protiv kralja. Pridruili su im se i Otonov polubrat Thankmar, a kasnije i Otonov mlai brat Henrik. Nakon to je nekoliko puta vojniki pobijedio Henrika i dao ga zatvoriti, Oton se 941. izmirio s bratom kao i sa svojom majkom koja je podupirala Henrika protiv Otona. oton je morao guiti i ustanke drugih velikaa. Razlozi za te ustanke bio je Otonov stil vladanja. On je naime vojvodstva i plemika imanja smatrao kraljevskim domenama te ih je zauzimao i dijelio po volji nimalo ne potujui zahtjeve za nasljedstvom koje su postavljali lanovi obitelji umrlog velikaa kao niti plemiku hijerarhiju. U borbi protiv velikaa Oton se oslanjao na Crkvu iskoristivi njezin antagonizam prema teritorijalnoj vlasti njemakih vojvoda. Ve od poetka svoje vladavine on je, bez obzira na papu ili pretenzije vojvoda, svugdje postavljao biskupe po svojoj volji, tako da su njemakim biskupijama najee upravljali biskupi koji su svoj poloaj imali zahvaliti njemu, a mnogi od njih bili su lanovi njegove blie ili dalje obitelji. Jaanje biskupija, njihovo bogatstvo i neposredna podvrgnutost kralju omoguila je Otonu da iznutra oslabi jedinstvenost podruja njemakih nacionalnih vojvodstava (Saske, Frankonije, Bavarske, vapske i Lotaringije), a nakon sloma njihovih ustanaka da onemogui ili bar uspori njihovo ponovno osamostaljivanje. U Njemakoj je meutim dolo do novih pobuna protiv Otona. Njihovo ishodite bilo je suparnitvo izmeu Otonova najstarijega sina Liudolfa i Otonova mlaeg brata Henrika Bavarskog. Zbog toga je izbio izvanredno razoran graanski rat koji je potrajao vie od

godinu dana. Zavrio je Otonovom pobjedom i dalekosenom preraspodjelom posjeda i dostojanstava na tetu Otonovih protivnika i u korist njegovih pristalica. Najistaknutije poloaje Oton je u jo veoj mjeri koncentrirao u rukama lanova svoje obitelji. Jo za trajanja graanskog rata Maari su obnovili provale u Njemaku. Iscrpljenost cijele zemlje nakon zavretka borbi omoguila im je nove nalete. Godine 954. oni su bili osobito strani. Idue godine 955. Maari su s jo jaim snagama provalili u Njemaku i poeli pustoiti veliki dio zemlje. Izuzetno velika opasnost od Maara navela je njemake velikae da velikim snagama priteknu u pomo kralju. Tako ojaana, Otonova vojska je 15. kolovoza 955. u bitci na Lekom polju (Lechfeld) juno od Augsburga gotovo potpuno unitila maarsku invazorsku vojsku. Otada maarske invazije u Srednju i Zapadnu Europu prestaju, a taj nomadsko-stoarski i ratniki narod prelazi na sjedilaki, agrarni nain ivota u Panonskoj nizini te uskoro prima i kranstvo. Poslije pobjede nad Maarima Oton je odluio zadati odluan udarac i Polapskim Slavenima (Slavenima naseljenima oko rijeke Labe). Ali dok je borba s Maarima bila obrambeni rat, rat protiv Slavena bio je osvajaki rat popraen nevienim razaranjima i okrutnostima njemake vojske. U osvojena slavenska podruja sistematski se naseljavaju njemaki kolonizatori. Upokoravanju slavenskoga stanovnitva imalo je pridonijeti i irenje kranstva. Jo od 937. jedan od centara za irenje kranstva u slavenske zemlje postao je Magdeburg na lijevoj obali rijeke Labe u kojem e Oton ubrzo osnovati nadbiskupiju. U vrijeme najeih maarskih provala u Njemaku (954. i 955.) Polapski su Slaveni pokuali zbaciti njemaku vlast novim ustankom, ali su Nijemci uz velike gubitke uspjeli uguiti ustanak nakon ega su izvrili krajnje okrutne pokolje. Ta zvjerstva onemoguila su nove oslobodilake pokrete Slavena za punih 25 godina. Vanjska politika Otonova vanjska politika poela je jo krunidbom u Aachenu. Aachen se naime nalazio u Lotaringiji na koju su polagali pravo francuski kraljevi. I Oton je predstavljajui se kao nasljednik Karla Velikog. Francuski kralj Luj IV. iskoristio je ustnak Otonova mlaeg brata Henrika i pokuao 940. osvojiti Lotaringiju, ali bezuspjeno. Tom neuspjehu nije toliko pridonijela Otonova vojnika snaga koliko injenica da je Lujev unutarnjopolitiki rival Hugo bio oenjen Otonovom sestrom Hedwigom. Oton se umijeao i u unutarnje prilike Zapadne Franake (Francuske) nastupajui kao posrednik u sukobima izmeu Luja IV. i Huga. Vie lanova francuske kraljevske obitelji bili su vie puta gosti na Otonovim dvorskim slavljima to je samo poveavalo njegov presti. Nakon smrti burgundskog kralja Rudolfa II. godine 937. doveo je Oton njegova maloljetnog sina Konrada na svoj dvor kako bi sprijeio da Burgundiju preuzme Hugo od Arlesa koji se odmah vjenao s Rudolfovom udovicom, a svoga sina Lotara zaruio s njegovom keri Adelheid. Nakon Hugove smrti 947. ili 948. pobrinuo se Oton da dijelovi

Hugova kraljevskog dobra u Provansi i na rijeci Rhni dobije Burgundija to je samo ojaalo njegove veze i utjecaj na tu zemlju. I u Bizantu su smatrali Otona najistaknutijim zapadnoeuropskim vladarom. Car Svi ti Otonovi vanjski i unutarnji uspjesi znatno su ojaali njegovu mo i ugled tako da je njegovo nastojanje da postane car steklo znatne izglede za uspjeh. Prilika za to dola je vrlo brzo. Naime, nakon smrti burgunskoga kralja Lotara godine 950. Berengar od Ivreje zatoio je njegovu udovicu Adelheid i sam se proglasio kraljem. Berengarovi protivnici te Adelheid, koja je uspjela pobjei u Njemaku, pozvali su na to u pomo Otona koji je tako 951. poao na svoj prvi vojni pohod na Italiju. Osvojivi bez problema Italsko kraljevstvo, Oton se vjenao s Adelheid (prva ena mu je u meuvremenu umrla) i preuzeo titulu kralja Italije. U kolovozu 961. Oton je poduzeo drugi vojni pohod na Italiju protiv Berengara od Ivreje. Gornju Italiju osvojio je bez borbi, a Berengar se povukao u svoje utvrde. U sijenju 962. Oton je s vojskom uao u Rim gdje ga je papa Ivan XII. 2. veljae okrunio za cara. S njim je kao suvladarica bila okrunjena i njegova ena Adelheid to je najvjerojatnije prva zabiljeena krunidba neke carice u Zapadnoj Europi. Otona se zato smatra pravim osnivaem Svetog Rimskog Carstva jer nijedan car prije njega nije bio iz njemake vladarske obitelji. Zato se i razdoblje njemake povijesti od 962. pa sve do kraja Svetog Rimskog Carstva 1806. zove razdobljem Prvog Carstva (Erstes Reich). Oton je kao car postao zatitnikom Crkve. Papinstvo je dapae palo u ovisnost o njemu. Oton je naime izdao ispravu prema kojoj je svaki izabrani papa morao dobiti njegovu potvrdu i nije smio bez njegove dozvole biti posveen. To se nije svidjelo papi Ivanu XII. koji je poeo intrigirati protiv cara tako da je sin Berengara od Ivreje Adalbert zauzeo Rim. Oton je odgovorio ponovnim zauzeem Rima te je dao svrgnuti Ivana XII. i za novoga papu izabrati Leona VIII. I Berengar je u meuvremenu kapituliarao pred Otonovom vojskom. Kad je Oton u sijenju 964. opet napustio Rim u njemu se pojavio svrgnuti papa Ivan XII. koji je dao da ga sinoda biskupa iz Rima i okolice ponovo postavi za papu te svrgne Leona VIII. Oton je ponovo umarirao u Rim i ponovo na papinski tron vratio Leona VIII. Osiguravi tako carsku krunu Oton se 965. vratio u Njemaku. Posljednje godine vladanja U Njemakoj je Oton organizirao vie reprezantativnih dvorskih proslava (Hoftage) kako bi pokazao sav sjaj svoje carske vlasti. 965. Oton je osnovao nadbiskupiju Magdeburg, ali za to mu je trebala papinska potvrda. Ali u Rimu je opet dolo do nemira jer je nasljednika umrlog Leona VIII. Ivana XIII. rimska opozicija protjerala iz Rima nato je on u pomo pozvao cara. Na Boi 966. Oton je opet doao u Rim, vratio Ivana XIII. na papinski tron i zajedno s njim kasnio ustanike. Papa je 967. potvrdio osnutak

nadbiskupije Magdeburg. Iste je godine car odredio svoga sina Otona II. za nasljednika. 968. - 970. Oton je vodio rat protiv Bizanta jer je Bizant polagao prava na junu Italiju iji su velikai priznali Otona za svoga vladara. Rat je zavrio primirjem i vjenanjem Otonova sina Otona II. s bizantskom princezom Theofano. Nakon svoga povratka iz Italije Oton je odrao sjajnu dvorsku proslavu u Quedlinburg na koju su doli poslanici iz gotovo cijelog tada poznatog svijeta. Oton I. umro je na vrhuncu moi 7. svibnja 973. Pokopan je u katedrali u Magdeburgu. Naslijedio ga je sin Oton II.. Znaaj Otona I Oton I. Veliki jedan je od najznaajnijih europskih i njemakih srednjovjekovnih vladara. On je i fiziki i duhovno bio veoma impozantna linost. Suvremeni kroniari prikazuju ga u svemu nalik na Karla Velikog, jer se i njegovim tjelesnim izgledom, sklonostima i naravi htjelo dokazati legalitet njegova carskog dostojanstva. U vrijeme Otona Velikog i njegovih nasljednika dolo je i do procvata kulture u Njemakoj (Otonska renesansa).