Arpadovii

Arpadovii su ugarska dinastija. Vladali su Ugarsko-Hrvatskim kraljevstvom do 1301. Dinastija je dobila ime po vojvodi Arpadu (890 - 917). Pod vodstvom Arpada Ugri (Maari) su se spustili od Pruta, Dnjestra i Buga u Panonsku niziju. Nisu uspjeli da se probiju dalje na zapad, pa su se okrenuli prema jugu prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Kralj Koloman je uspio da zavlada kontinentalnom Hrvatskom 1102. i Dalmacijom 1107, nakon eka je donio Pacta Conventu.Arpadovii su esto imali sukobe sa hrvatskim plemstvom, ali i sa Bizantom i Venecijom. Sa Bizantom Arpadovii su ratovali zbog Bosne i Srijema. Sistemom darovnica Arpadovii iscrpili kraljevsku mo, tako da je vlast u zemlji prela u ruke krupnih velmoa. U Hrvatskoj se istiu knezovi Krki, Bribirski (ubii), Gusii, Babonii i drugi. Krajem 13. vijeka vladavina Arpadovia pretvorila se u rasulo. Smru posljednjeg Arpadovia Andrije III Mleanina 1301. zavrava se linija ove dinastije na ugarsko-hrvatskom prijestolju. Arpadovie na ugarskom prijestolju mijenjaju Anuvinci.

Gejza II.
Gejza II. (Tolna, 1130. - 31. svibnja 1162.), ugarsko-hrvatski kralj (1141. - 1162.), sin Bele II..Kralj Gejza II. je bio maloljetan, pa su umjesto njega vlast obnaali njegova majka Jelena i njen brat Belo, koji je bio hrvatski ban i ugarski palatin.Belo je uvrstio odnose sa Srbijom, a enidbenim vezama je nastojao poboljati odnose i s ruskim knezovima. Zbog toga je kralja Gejzu II. 1142. godine vjenao za Eufrozinu, ker kijevskog velikog kneza Mstislava, a svoju je ker 1150. udao za Eufrozininog brata kneza Vladimira Dorogobuki. Tako su ponovno uspostavljeni dobri odnosi s Rusijom narueni zbog Borisa Kolomanovia. Belo je ujedno smatrao da e na ovaj nain sprijeiti eventualnu pomo ruskih knezova Borisu.Vanjskopolitika situacija se ipak zakomplicirala promjenama vladara. U ekoj je 1140. umro knez Sobjeslav I., a nasljedio ga je knez Vladislav II.. Novi je knez bio estoki protivnik Ugarske, jer su Sobjeslavovi sinovi pobjegli na ugarski dvor, te su u proljee 1142. godine pokuali svrgnuti novog kneza, no nisu uspjeli.Pokvarili su se i dobri odnosi s Svetim Rimskim Carstvom. Kralj Konrad III. je razvrgao zaruke svog sina Henrika i Gejzine sestre Sofije, koja se nakon toga zaredila. Kralju se naime za pomo obratio Boris Kolomanovi nakon neuspjeha u Poljskoj, a on se elei proiriti svoju vlast na Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo rado odazvao. Boris je s plaenikom vojskom napao i 1146. zauzeo Poun, a ugarske ete su ga ubrzo vratile. Nijemci su iste godine prikupili veliku vojsku, ali im je ban Belo nanio tako teak poraz da vie nisu pomagali Borisu. Uz to je Gejza sklopio savez s carevim neprijateljem hercegom Welfom i poljskim knezom Vladislavom II., pa se Konrad nije imao vremena mijeati u ugarske prilike.Godine 1147. prolazila je kriarska vojska kroz Ugarsku. U Drugi kriarski rat su krenuli francuski kralj Luj VII. i njemaki kralj Konrad III,, koji je time elio poboljati svoj ugled. Boris je pokuao isposlovati da ga kriarska vojska dovede na vlast, a kada mu to nije uspjelo otiao je s kriarima u Carigrad. U Bizantu je isto tako dolo do promjene na tronu. Novi car Manuel I. Komnen ljubazno je primio Borisa i obeao mu pomo, no za trajanja kriarskog rata nita nije mogao uiniti. I on se kao i njegovi predhodnici odluio posluiti Borisom da proiri svoju dravu. Zbog toga je sklopio savez s Mletakom Republikom i s kraljem Konradom III. protiv Gejze II. Kralj Gejza je pak sklopio savez s Normanima, hercegom Welfom, neprijateljem Konradovim i srpskim velikim upanom Uroem II.

Rat s Bizantom Dok je car Manuel ratovao protiv Normana, pobunili su se Srbi protiv bizantske vlasti, a pomo su dobili i iz Ugarske. Godine 1150. potukao je car udruenu srpsko-ugarsku vojsku na rijeci Tari i uguio srpski ustanak. Idue godine je provalio u Ugarsku, zauzeo Zemun i opustoio Srijem, a kako je izostala pomo Konrada III, koji je iste te godine umro, sklopio je s kraljem Gejzom mir. Novi njemaki car Fridrik I. Barbarossa nastavio je politiku svojih prethodnika, pa je produio savez s carem Manuelom.No uto su se zakomplicirali odnosi unutar same dinastije. Kralj Gejza je naime za suvladara uzeo sina Stjepana, a time je uvrijedio svoju brau. Do tada nije bilo odreeno da li kralja nasljeuje najstariji lan dinastije po naelu seniorata ili najstariji sin po naelu primogeniture. Zbog toga je nezadovoljni Gejzin brat Stjepan pobjegao u Carigrad, pa je sad car Manuel imao dva pretendenta. Ubrzo je u Bizant pobjegao i drugi kraljev brat Ladislav.To je razgnjevilo Gejzu, pa se poeo spremati za rat. Popravio je odnose s ekom, pa je ak dobio i vojnu pomo. Postigao je tajni dogovor s carevim roakom Andronikom Komnenom, koji je tada zapovjedao pograninim utvrdama prema Ugarskoj. Andronik je obeao Gejzi predati Beograd, Ni i Branievo, a on bi mu za uzvrat pomogao da svrgne Manuela. Gejza je iskoristio bizantsko-normanski rat, te je s bosanskim banom Boriem provalio u Carstvo i doao do Branieva, ali se ubrzo razoarao. Car je saznao za Andronikovu izdaju i bacio ga u tamnicu, a kada je kralj doznao da stie velika bizantska vojska poeo se povlaiti. Bizantska vojska je napala ugarsku vojsku i pretrpjela teak poraz pri emu je poginuo i Boris Kolomanovi. Idue 1156. godine oba vladara su sklopila mir na pet godina. Sava i Dunav su i dalje ostale granice, aSrbija pod bizantskom vlau.Car Manuel je tada predlagao Fridriku Barbarossi navalni savez protiv Hrvatske i Ugarske, ali je to Barbarossa odbio jer je ratovao u Italiji. Fridrik je sklopio savez s Ugarskom, a Geza mu je poslao potrebnu vojnu pomo. Tako se raspao bizantsko-njemaki savez, a odnosi izmeu oba carstva su jako zahladili.Kralj Gejza je potvrdio Kolomanove privilegije Splitu i Trogiru, te ih je jo znatno i proirio elei tako privui Zadar i otoke pod mletakom vlau. Mletakim zalaganjem je papa Zadar uzvisio na ast nadbisdkupije, ali je ubrzo podredio mletakom patrijarhu u Gradu to je izazvalo veliko nezadovoljstvo u gradu.Gejza je iz braka s kneginjom Eufrozinom ostavio tri sina Stjepana, Belu i Gejzu.Kralj Geza II. je umro 31. svibnja 1162., a nasljedio ga je sin Stjepan III.

Stjepan III
Stjepan III. (ma. III. Istvan) (1147. - 4. oujka 1172.), hrvatsko - ugarski kralj (1162. i 1163. - 1172.) iz dinastije Arpadovia.Stjepan III. imao je tek 15 godina kada je naslijedio krunu. Vlast su mu htjeli preoteti njegovi strievi Stjepan i Ladislav, koji su smatrali da tron treba nasljediti najstariji lan dinastije Arpadovia po naelu seniorata. Mladi je kralj na vlast doao po naelu primogeniture, tj. naelu da vladara nasljeuje najstariji sin. Kako pitanje nasljea nije bilo rijeeno, zahtjevi strieva su naili na odjek u Hrvatskoj i Ugarskoj. Drava se podijelila na bizantsku stranku, koja je podravala strieve i zapadnjaku, koja je podupirala mladog kralja Stjepana III. Uz to je kao njihov zatitnik istupio bizantski car Manuel I. Komnen, na ijem su dvoru obojica nali utoite. im je primio vijest o smrti kralja Gejze II. odmah je s velikom vojskom i kraljevim strievima krenuo na Ugarsku. Bizantska stranka je sve vie jaala, pa je mladi kralj Stjepan III. pobjegao uAustriju.Car je elio da novi kralj postane mlai Gejzin brat, Stjepan, jer je bio oenjen carevom roakinjom, no ugarsko i hrvatsko plemstvo se bojalo da on zbog toga ne postane carev vazal. Zato su, pozivajui se na naelo seniorata, za kralja izabrali starijeg Gejzinog brata Ladislava, a Stjepana su priznali za

prijestolonasljednika. No kralj Ladislav II. je nakon estomjesene vladavine umro, pa je na vlast 1163. doao Stjepan IV.. Ubrzo je zbog njegove loe vladavine poeo rasti otpor, pa je u pomo pozvao bizantsku vojsku. Otpor je uguen, pa se Stjepan IV. poeo osjeati sigurnim, te se zahvalio caru na pomoi. No stranka njegova neaka Stjepana III. je ponovno ojaala. U bitki kod Stolnog Biograda 1163. pretrpio je Stjepan IV teak poraz i bio zarobljen, ali ga je njegov neak pustio na slobodu. Tako se na vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj ponovno vratio Stjepan III.Car Manuel je prihvatio takvo stanje i sklopio mir s Ugarskom. Mladi kralj je morao predati caru Srijem, svog mlaeg brata Belu na odgoj u Bizant, te Belinu batinu tj. Dalmaciju i Hrvatsku juno od Velebita. Bela je doao u Carigrad, a car mu je promijenio ime u Aleksije, zaruio ga sa svojom keri Marijom, te ga je odluio imenovati svojim nasljednikom, jer u to doba jo nije imao sina. Rat s Bizantom Stjepan III. meutim nije predao Belinu batinu, ve je 1163. godine otiao u Dalmaciju i Hrvatsku, gdje je potvrdio privilegije dalmatinskim gradovima, a moda se i krunio za hrvatskog kralja. im je to saznao, car Manuel je zaratio s kraljem Stjepanom III. Ubrzo je sklopljen mir, koji je kratko trajao. Godine 1165. je Stjepan IV. izazvao novi rat u kojem je ugarski kralj Stjepan III zauzeo bizantski Srijem, te opsjeo Zemun u kojem je umro Stjepan IV.Car je smrt Stjepana IV iskoristio kao povod za novi rat. Na elu jednog dijela vojske provalio je u Srijem i zauzeo ga sa Zemunom. Drugi dio vojske pod Ivanom Dukom je zauzeo Dalmaciju, Hrvatsku i Bosnu.Ugarski kralj Stjepan III. je sklopio mir, jer mu je trebao predah. Dogovorio je savez s Mletakom Republikom. Kralj je 1166. pokrenuo novi rat, a ugarska je vojska porazila bizantsku vojsku i zarobila njena zapovjednika Nikefora Halupu. Car Manuel je tada elei jednom za svagda okonati rat prikupio jaku vojsku, a za vojskovou je imenovao Aleksija Kontostefana. U bitki kod Zemuna ugarska vojska je pretrpjela teak poraz. Time je Bizant zavladao Srijemom, Bosnom, Hrvatskom juno do Krke, te Dalmacijom osim mletakog Zadra i otoka. Tako su zavrili ratovi s Bizantom.Kralj je mir iskoristio da ojaa svoju vlast. Zbog ratova i borbi za vlast, kraljevska je vlast jako oslabila. Vladari su se brzo izmjenjivali, a da pridobiju pristae dijelili su im posjede, povlastice i bogate darove. Zbog toga je pao kraljev ugled i prihodi, a plemstvo je nastojalo to jae skuiti kraljevu vlast. Kralj je glavni oslonac u borbama za prijestolje pronaao u crkvi, a i sada mu je trebala pomo u borbi protiv plemstva. Stoga se odrekao svog prava imenovanja biskupa i opata.Vjenao se za Agnezu, ki austrijskog markgrofa Henrika II. Jasomirgotta, ali nisu imali djece.Kralj Stjepan III. je iznenada umro 4. oujka 1172., a naslijedio ga je brat Bela III.

Bela III.
Bela III. (o. 1148. - 1196.), hrvatsko - ugarski kralj (1172. - 1196.) iz dinastije Arpadovi.Bela je bio sin kralja Gejze II. i mlai brat kralja Stjepana III.Stjepan III se odmah po stupanju na tron morao boriti za vlast sa svojim strievima Ladislavom i Stjepanom, koji su ga uz pomo bizantskog cara Manuela I. Komenena uspjeli svrgnuti. Nakon kratkotrajne vladavine Ladislava II., zavladao je Stjepan IV..Zbog njegove loe vladavine i voenja probizantske politike u zemlji je ubrzo izbilo veliko nezadovoljstvo, pa je stranka njegova neaka Stjepana III. ponovno ojaala. U bitki kod Stolnog Biograda 19. lipnja 1163. pobjedio ga je i zarobio neak, ime je zavrila njegova vladavina u Hrvatskoj i Ugarskoj. Kralj Stjepan III. se ponovno vratio na vlast, a Stjepana IV. je pustio na slobodu na nagovor ostrogonskog nadbiskupa Luke.Car Manuel je uvidio da je Stjepana III. priznala cijela drava, te da ne moe vratiti na vlast Stjepana IV. Zato je

Stjepana III. priznao za kralja i ponudio mu sklapanje mira pod uvjetom da mu preda Srijem, svog mlaeg brata Belu na odgoj u Bizant, te Belinu batinu tj. Dalmaciju i Hrvatsku juno od Velebita. Bela je doao uCarigrad, a car mu je promijenio ime u Aleksije, zaruio ga sa svojom keri Marijom, te ga imenovao svojim nasljednikom, jer u to doba jo nije imao sina. Stjepan III. je odbio predati traene teritorije, izbio je rat, koji se uz prekide vodio do 1167. godine, a zavrio se pobjedom Bizanta. Bizant je zavladao Srijemom, Bosnom, Hrvatskom juno do Krke, te Dalmacijom osim mletakog Zadra i otoka.Dana 10. rujna 1169. rodio se bizantskom caru sin Aleksije. Car je odmah raskinuo zaruke hercega Bele i svoje keri Marije, te ga 1172. vjenao antiohijskom kneginjom Anom Chatillon, polusestrom njegove supruge Marije Antiohijske. Oduzeo mu je poloaj bizantskog prijestolonasljednika, ali mu je zato odredio hrvatsko - ugarsku krunu. Bela je na bizantskom dvoru primio odlinu naobrazbu, upoznao je bizantske institucije i vjetu bizantsku diplomaciju.Na vijest o iznenadnoj smrti kralja Stjepana III., 4. oujka 1172., Hrvatska i Ugarska su se po pitanju nasljedstva vlasti podijelile na dvije stranke. Kraljica majka Eufrozina i nadbiskup Luka zalagali su se da vlast nasljedi herceg Gejza, Belin mlai brat, jer je on bio odgojen u Ugarskoj. im je car Manuel doznao za smrt Stjepana III., uputio se s vojskom i Belom u Ugarsku. Belina stranka je odnijela prevagu, pa je on postao hrvatsko - ugarski kralj. Da bi pridobio crkvu, Bela III se odrekao pravoslavne vjere, koju je prihvatio u Carigradu i preao na katolianstvo.No njegov brat herceg Gejza nije htio odustati, pa se stalno bunio elei svrgnuti Belu. Zbog toga ga je kralj bacio u tamnicu, odakle je uspio pobjei u Austriju i zatraio pomo od austrijskog markgrofa Henrika II. Jasomirgotta, iji se sin Leopold 1174. godine vjenao za njegovu sestru Jelenu. No Bela je uz pomo ekog kneza Sobjeslava II. provalio u Austriju, a herceg Gejza je zarobljen i zatoen u tamnici do 1189. godine. Gejzine pristae je otro kaznio, a ak je i majku Eufrozinu poslao u progonstvo u Carigrad. Da bi sprijeio borbe za vlast, 1182. godine je za svog nasljednika odredio najstarijeg sina Emerika. Tako je i u Hrvatskoj i Ugarskoj prihvaeno da se tron nasljeuje po naelu primogeniture, tj. da vlast ide najstarijem vladarevom sinu.Dana 24. rujna 1180. umro je bizantski car Manuel I. Komnen, a nasljedio ga je 10-godinji sin Aleksije II. Komnen. Namjesnitvo je preuzela njegova majka Marija Antiohijska. Zbog jaanja oporbe potraila je pomo svog roaka i ustupila mu bizantsku Dalmaciju, Bosnu, Srijem i Hrvatsku juno od Krke. Saznavi za carevu smrt, kralj je bez otpora preuzeo vlast u svojoj batini, a njegovu vlast priznao je i mletaki Zadar, te neki dalmatinski otoci.Oslabljena Mletaka Republika je ve 1181. godine objavila rat kralju Beli. Mleani su deset godina ratovali za Zadar, ali nisu nita postigli, pa je dud Henrik Dandolo sklopio primirje, koje se produljivalo, a bez da je sklopljen mir. 1182. pritekao je Bela bizantskoj carici Mariji u pomo. Sklopio je savez sa Srbima, koji su se osamostalili nakon smrti cara Manuela i napao Bizant. Kralj je zauzeo neke pogranine gradove, ali je ubrzo primio vijest da su i carica i njen sin mladi car Aleksije II. ubijeni. Kada je 1185. godine na vlast doao bizantski car Izak II. Angel poboljali su se odnosi izmeu obje drave. Car Izak II. se odrekao prava na Hrvatsku, Dalmaciju i Ugarsku, te se zaruio kraljevom kerkom Margaretom, a Bela mu je predao u miraz osvojene gradove. Od tog trenutka hrvatsko - ugarski kraljevi su eljeli zamjeniti Bizant, te uspostaviti svoju vlast na Balkanu. Zbog toga su se dotad dobri odnosi sa Srbima i Bugarima pogorali.Godine 1194. predao je kralj Bela svom sinu Emeriku na upravu Hrvatsku i Dalmaciju, a tom je prigodom Emerik krunjem i za hrvatskog kralja. O vladanju Emerikovom slabo se zna. Ve nakon dvije godine odrekao se te dunosti i vratio u Ugarsku.Bela se umjeao i u prilike u Galiciji u kojoj se vie pretendenata borilo za vlast. Bela je pokorio Galiciju, te je dao na upravu sinu Andriji. No ubrzo je uz

pomo Poljske izbio ustanak, pa se kralj odrekao vlasti u Galiciji.U to je vrijeme Ugarskom prolazila kriarska vojska, koja je krenula u Trei kriarski rat. Kralj je 1189. godine ljubazno primio njemako rimskog cara Fridrika I. Barbarossu, a ak se bavio milju da se i sam pridrui pohodu. Meutim prilike na Balkanu i rat s Venecijom su ga odvratile od te ideje. No pred smrt je obvezao svog mlaeg sina Andriju da mu prisegne da e poi u kriarski pohod, te mu je u tu svrhu ostavio veliku svotu kako bi prikupio jaku vojsku.Za Belina vladanja poela je feudalizacija hrvatskog i slavonskog plemstva, pa poinju jaati velikaki rodovi Kaii, Babonii u Slavoniji, knezovi Krki, knezovi Cetinski i knezovi Krbavski.Bela je proveo brojne reforme da pobolja prilike u dravi. Preuzeo je bizantski krunidbeni ceremonijal, te tono odredio kako se treba vriti. Po bizantskom uzoru uveo je strogi red u financije, podizao metalurgiju i solane, a proirio je i palatinovo pravo sudovanja, te utemeljio Palatinski sud. Otvorio je granice doseljenicima, koji su naseljavali nenastanjene krajeve, a kralj im je omoguio da se slobodno sele, raspolau slobodno imovinom, te da biraju svog suca, kojeg je oslobodio podreenosti upanu. Trgovce je oslobodio od maltarine i tridestnice. Bela je dokrajio seniorat kao nasljedno naelo, te uveo primogenituru, a dokinuo je i obiaj da kraljev brat dobija na upravu Hrvatsku kao herceg. Poloaj hercega namjenio je prijestolonasjedniku prije stupanja na vlast. Poloaj hrvatskog hercega je jo vie istakao posebnost i autonomnost Hrvatske u sklopu zajednike drave.Kralj Bela III. enio se dva puta. Prva supruga antiohijska kneginja Ana Chatillon rodila mu je sinove Emerika i Andriju, a druga supruga Margareta, kerka francuskog kralja Luja VII. sinove Salomona i Stjepana.Kralj Bela III. umro je 23. travnja 1196. godine, a nasljedio ga je sin Emerik.

Stjepan IV
Hrvatsko - ugarski kralj , vladao (1163).Kralj Stjepan IV. je bio sin kralja Bele II. Slijepog i Jelene, keri srpskog velikog upana Uroa I. Nakon smrti oca vlast je naslijedio Stjepanov najstariji brat Gejza II.. Kralj Gejza je za svog suvladara uzeo najstarijeg sina Stjepana. Kako se nije znalo tono da li vlast naslijeuje najstariji lan dinatije ili kraljev najstariji sin, unutar same dinastije je dolo do sukoba. Stjepan i njegov stariji brat Ladislav su se smatrali zakinutima, pa su pobjegli u Carigrad i zatraili pomo bizantskog cara Manuela I. Komnena. Stjepan se u Bizantu vjenao za carevu roakinju Mariju.1162. godine umro je iznenada kralj Gejza II., a nasljedio ga je najstariji sin 15godinji Stjepan III.. im je to saznao bizantski je car s velikom vojskom i pretendentima pohrlio u Ugarsku. Drava se podijelila na bizantsku stranku, koja je podravala strieve i zapadnjaku, koja je podupirala mladog kralja Stjepana III. Bizantska stranka je sve vie jaala, pa je mladi kralj Stjepan III. pobjegao u Austriju.Car je elio da novi kralj postane mlai brat Stjepan, jer je bio oenjen carevom roakinjom, no ugarsko i hrvatsko plemstvo se bojalo da on ne postane carev vazal. Zbog toga su pozivajui se na naelo seniorata po kojem vlast nasljeuje najstariji lan dinastije za kralja izabrali starijeg Stjepanovog brata Ladislava II., a Stjepana su priznali za prijestolonasljednika. Ladislav se naime nije enio u Bizantu da si ne pokvari anse da nasljedi krunu. Ladislav je meutim nakon kratke vladavine od est mjeseci umro 1163. godine, pa ga je nasljedio brat Stjepan IV.Zbog njegove loe vladavine i voenja probizantske politike u zemlji je ubrzo izbilo veliko nezadovoljstvo. Kralj se obratio za pomo svom zatitniku caru Manuelu I. Komnena, a ovaj mu je poslao vojsku, kojom je Stjepan IV. suzbio nezadovoljnike. Stjepan IV. se poeo osjeati sigurnim, te se zahvalio caru na pomoi i raspustio vojsku. No stranka njegova neaka Stjepana III. je ponovno ojaala. U bitki kod Stolnog Biograda 19. lipnja 1163. pobjedio ga je i zarobio neak, ime je zavrila njegova vladavina u Hrvatskoj i Ugarskoj. Kralj Stjepan III. se ponovno vratio na vlast, a Stjepana

IV. je pustio na slobodu na nagovor ostrogonskog nadbiskupa Luke.Svrgnuti Stjepan IV. je pobjegao u Bizant potraiti pomo. Ne postigavi nita, obratio se njemako - rimskom caru Fridriku I. Barbarossi i ponudio da mu bude vazal, no car je to odbio. Potom se obratio pristai bizantske stranke bosanskom banu Boriu, koji se odbio pokoriti Stjepanu III. Mladi je kralj na Bosnu poslao vojsku, koja je porazila bosanskog bana i prisilila ga da ponovno prizna hrvatsko - ugarsku vlast. Stjepan IV. ponovno je odluio potraiti pomo kod njemakog cara, ali bez uspjeha, pa se vratio u Bizant.Car Manuel je uvidio da je Stjepana III. priznala cijela drava, te ga je prihvatio za kralja i ponudio mir pod uvjetom da mu preda Srijem, svog mlaeg brata Belu na odgoj u Bizant, te Belinu batinu tj. Dalmaciju i Hrvatsku juno od Velebita. Bela je doao u Carigrad, a car mu je promijenio ime u Aleksije, zaruio ga sa svojom keri Marijom, te ga je imenovao svojim nasljednikom, jer u to doba jo nije imao sina. Kada je Stjepan III. odbio predati traena podruja, izbio je rat.Saznavi za to provalio je Stjepan IV. na svoju ruku u Ugarsku, ali ga je od propasti spasila bizantska vojska. Mir je ubrzo sklopljen pod istim uvjetima, koje je kralj prije odbio, no ponovno je buknuo zbog Srijema. Naime Stjepan IV. je provalio u Srijem, ali ga je hrvatsko - ugarska vojska porazila. Stjepan IV. se sklonio u Zemun, koji su opsjele ugarsko - hrvatske ete.Stjepan IV. je umro za trajanja opsade 11. travnja 1165.

Ladislav II.
Ladislav II. hrvatsko-ugarski kralj vladao (1162. - 1163.)Kralj Ladislav II. je bio sin kralja Bele II. Slijepog i Jelene, keri srpskog velikog upana Uroa I. Jo dok je bio dijete otac mu je predao na upravu Bosnu, kojom je tek bio zavladao. Nakon smrti oca vlast je naslijedio Ladislavov najstariji brat Gejza II.. Kako se nije znalo tono da li vlast naslijeuje najstariji lan dinastije ili kraljev najstariji sin, unutar same dinastije je dolo do sukoba. Kralj Gejza je za svog suvladara uzeo najstarijeg sina Stjepana. Ladislav i njegov mlai brat Stjepan su se smatrali zakinutima, pa su pobjegli u Carigrad i zatraili pomo bizantskog cara Manuela I. Komnena.Kada je Gejza II. iznenada umro, car se odluio umjeati u ugarske prilike. Svrgnuo je 1162. s vlasti Stjepana III. i htio na vlast dovesti njegova strica Stjepana. no plemstvo se pobunilo. Oni su inzistirali da se potuje naelo da krunu naslijedi najstariji lan dinastije, a to je bio Ladislav II, pa su ga iste godine izabrali za vladara, a Stjepan je proglaen prijestolonasljednikom.Prema obiaju koji se ustalio kraljeve je krunio ostrogonski nadbiskup, no tadanji nadbiskup Luka je to odbio uiniti, jer je bio pristaa svrgnutog kralja Stjepana III. Kralja je stoga okrunio kaloko-baki nadbiskup Mika, inae pristaa bizantske stranke. Tome se usprotivio nadbiskup Luka i bacio interdikt na kralja i nadbiskupa Miku. Kralja je to toliko razljutilo da je nadbiskupa bacio u tamnicu. Pustio ga je tek na intervencijupape Aleksandra III. na Boi. Ali isti taj dan je nadbiskup Luka otiao u kraljevsku kapelu gdje se sluila misa kojoj je nazoio kralj Ladislav II. i ponovno bacio interdikt. Nadbiskup je ponovno zavrio u zatvoru, a izaao je tek nakon iznenadne kraljeve smrti 14. sijenja 1163.O Ladislavovoj estomjesenoj vladavini nije ostalo zapisa.Ladislava II. je naslijedio brat Stjepan IV.