Petar Veliki

Rusija je zemlja u kojoj se stvari koje se ne dogaaju jednostavno dogaaju.

Petar I Aleksejevi Romanov ili Petar Veliki (rus. Ptr I Alekseevi; Ptr Veliki; MoskvaSankt Peterburg, 8. 2. 1725. po gregorijanskom , ili 30. 5. 1672. - 28. 11. 1725. po 1672 bio je
ruski car i imperator koji je vladao Rusijom od 7. svibnja (27. travnja po julijans9. 6.kom
kalendaru) 1682. pa sve do svoje smrti 1725. godine.
Na prijestolje je doao nakon mnogih dvorskih intriga i zavjera. U poetku je vladao zajedno
sa svojim slabim i bolesnim polubratom, Ivanom V., koji je umro 1696. godine. Nakon
Ivanove smrti, kad je postao car Rusije nemilosrdno je uguio bilo kakav tip otpora, pa ak i u
vlastitoj obitelji.
Petar je vladao sam do 1724, a potom je vladao zajedno sa svojom enom, Katarinom I.
Aleksejevnom. Modernizirao je u to vrijeme prilino zaostalu feudalnu Rusiju na drutvenom,
politikom, vojnom i ekonomskom planu, a u isto vrijeme vodio je osvajaku politiku,
uglavnom ka zemljama koje su izlazile na more. U tijeku svoje vladavine, pretvorio je Rusiju
u vodeu evropsku silu tog vremena. Odbacio je titulu cara 1721. i zamijenio je titulom
imperatora.

Djetinjstvo

Krunidba Petra i Ivana, litografija (Ilja Rjepin, 1900.)

Petar je bio sin ruskog cara Alekseja I. i njegove druge ene, Natalije Kirilovne Narikine.
Aleksej I. je iz prethodnog braka s Marijom Miloslavskom imao pet sinova i osam kerki, od
kojih su samo dva sina Fjodor i Ivan bili ivi kad je Petar roen. Aleksej I. Imao je jo
dvije keri s Natalijom Narikinom prije nego to je umro 1674. godine kada ga je naslijedio
najstariji preivjeli sin, Fjodor III.
Fjodor je vladao est godina, a onda je umro od skorbuta. Kako nije imao djece, izbio je spor
oko prava na prijestolje izmeu obitelji njegove majke, Narikina i obitelji Aleksejeve prve
ene, Miloslavskih. Pravno gledano, Ivan je bio sljedei vladar po nasljednoj liniji, ali je bio
fiziki i mentalno nesposoban preuzeti dunosti cara, a i bojari nisu voljeli vlastoljubive
Miloslavske te je bojarska duma (vijee ruskih plemia) u dogovoru s patrijarhom, imenovala
desetogodinjeg Petra za cara, zajedno s majkom kao regentom, protiv ega se pobunila
Ivanova obitelj, na elu s njegovom sestrom, Sofijom Aleksejevnom. Pod Sofijinim
utjecajem, izbila je pobuna strijelaca (elitne ruske vojne jedinice tog vremena). Elitne ruske
vojne jedinice su upale u dvor, opljakali ga i na Petrove oi ubili i mnoge bojare meu
kojima i dva starija brata carice Natalije, njegove majke. Petar i njegova majka bili su
prisiljeni povui se dok je Sofija preuzela mjesto regenta nad zajednikom vladavinom Ivana i
Petra.

Mladost

/Petar kao desetogodinji djeak./

Dok je Sofija bila regent, Petar je s majkom i ljudima koji su mu bili bliski ivio u dvorcima u
okolini Moskve, a najvie u selu Prebraenskom, gdje je dane provodio uvjebavajui i
obuavajui se u ratnim vjetinama sa svojim drugovima. Vremenom, Petar je formirao
vlastitu jedinicu samo njemu vjernih vojnika koju je nazvao Preobraenski i
Semjonovski, prema dvorcima u kojima je ivio s majkom. Njegovi ljudi su ga voljeli i bili
mu vjerni jer ih je tretirao na jednostavan nain i kao prijatelje. Veliki interes i ljubav pokazao
je ka izgradnji brodova i plovidbi, emu ga je nauio jedan Nizozemac koga je upoznao u
njemakom kvartu smjetenom van grada gdje su ivjeli stranci i gdje je rado odlazio.
Majka mu je organizirala i enidbu s Jevdoksijom Lopuhinom 1689. godine. Brak je bio
potpun promaaj i Petar je nakon deset godina braka natjerao suprugu da se odrekne braka i
ode u samostan. Kad je Petar napunio 17 godina, Sofija je shvatila da joj prijeti opasnost od
njega te je poela spremati prevrat na dvoru u sprezi sa strijelcima. Kad je saznao za Sofijine
namjere, Petar se sklonio u samostan sv. Trojice Sergejevski, a zatim pozvao svoja dva puka
kojima su se zatim pridruili i neki odredi redovne vojske i strijelaca. Sofija je zbaena s
prijestolja, i zatvorena u enski samostan. Ipak, stvarna vlast je bila u rukama Petrove majke,
Natalije Narikine, tako da Petar jo uvijek nije mogao ostvariti apsolutnu vlast. Tek nakon
majine smrti 1694. Petar je postao istinski nezavisan vladar. Formalno, Ivan je dijelio vlast s
Petrom, ali bez znaajnijeg utjecaja. Nakon Ivanove smrti 1696. godine, Petar je postao i
legalno samostalni vladar.
U meuvremenu, nastavio je odlaziti u njemaki kvart, gdje se dobro upoznao sa
zapadnjakim mentalitetom i obiajima. Tu je stekao i dva najbolja prijatelja: kota Patrika
Patricka Gordona, avanturistu koji se borio pod zastavama razliitih zemalja kao najamnik, i
vicarca Franza Leforta, vojnika koji je sluio u ruskoj vojsci. I dalje je organizirao vojne
manevre, a za vrijeme svog boravka na Perejeslavskom jezeru, izgradio je vojni brod uz
pomo manjeg broja pomonika. Zatim je otiao u Arhangelsk gdje je prvi put u ivotu vidio
velike brodove i plovidbu na moru.

Rusija je tada imala oko 13 milijuna stanovnika i bila je veoma zaostala. Veinu stanovnitva
su inili seljaci (kmetovi uglavnom), a broj plemia i graana je bio veoma mali. Buroazija
jedva da je i postojala. Trgovina koja je bila u rukama stranaca, sastojala se u razmjeni
zapadnih tvornikih proizvoda za ruske sirovine, a gradovi gotovo da nisu ni postojali, ve su
bili velika sela.

Poetak vladavine
Godina 1695. je bila veoma znaajna godina u Petrovom ivotu. Te godine Petar je poeo da
vlada samostalno. Bilo mu je i te kako jasno da Rusija ne moe stati u red velikih sila ako ne
savlada svoju zaostalost, a da je savlada bilo je potrebno, u prvom redu, ostvariti izlaz na
more i raskinuti kulturnu i ekonomsku izoliranost, naroito od zemalja zapadne Evrope.
U to vrijeme Rusija je kontrolirala jedino izlaz na Bijelo more. vedska je kontrolirala
Baltiko more, a kontrolu nad Kaspijskim morem Petar je mogao dobiti jedino potiskivanjem
Tatara iz zona oko mora. Zato je Petar bio prisiljen zaratiti s Tatarima na Krimu koji su u to
doba bili turski vazali. Petrov glavni cilj je bio zauzimanje Azova, tadanjeg turskog uporita
u Rusiji na rijeci Donu. U ljeto 1695. Petar je napao Azov, ali je napad bio odbijen. U
studenom iste godine, Petar, pouen neuspjehom, izgradio je u Voronjeu malu flotu iju je
komandu povjerio Lefortu koji je u srpnju 1696. zauzeo Azov ime je Rusija dobila izlaz na
Azovsko i Crno more.

Put u Evropu i pobune strijelaca

Sofija Aleksejevna (1698.), ulje na platnu (Ilja Rjepin, 1879.)

Kako bi zadrao Azov, Petar je shvatio da mora formirati veliku flotu, za iju izgradnju nije
imao ni inenjere ni tesare, kao ni mornare ni pomorske asnike. Odmah je poslao stotine
bojara u Englesku, Holandiju i Italiju na obuku u pomorskim vjetinama, navigaciji i
brodogradnji. Kad se raulo da i sam car eli putovati u inozemstvo, neke voe kozaka kao i
neki strijelci skovali su plan da ga ubiju, meutim, Petar je otkrio na vrijeme zavjeru i

strahovito se obraunao s zavjerenicima. Stotine zavjerenika je bilo odvueno na Kremljinski

trg gdje su pogubljeni vjeanjem ili odsijecanjem glave.
Potaknuti divljenjem i radoznalou prema zapadnjakom nainu ivota i tehnologijama,
Petar je 1697. krenuo na put po Evropi, u pratnji brojne delegacije savjetnika (tzv. Veliko
veleposlanstvo). elio je to bolje upoznati obiaje i zanate Zapada kako bi ih poslije
primijenio u vlastitoj zemlji. Putovao je inkognito kao Petar Mihajlovi, iako je na dvorovima
koje je posjeivao njegov pravi identitet bio poznat i dobivao je tretman dostojan svog
poloaja. Radio je neko vrijeme kao drvodjelac u brodogradilitima u Amsterdamu, a kasnije i
u Engleskoj, nedaleko od Londona. Posjetio je glavne gradove Njemake i Austrije,
razgovarao je s britanskim kraljem Willijamom III. i upoznao se s engleskim visokim
drutvom koje je cara Rusije smatralo nadasve nesvakidanjom pojavom jer nikad nije ranije
vidjelo jednog monarha kako pui i pije po krmama s mornarima. Petar je ovo putovanje
iskoristio kako bi uzeo stotine tehniara i asnika stranaca koji su trebali svoja znanja staviti u
slubu Ruske Imperije. Takoer je stekao velika znanja iz oblasti brodogradnje i kartografije.
S druge strane, Petar je takoer elio pokuati dobiti pomo i podrku europskih vladara u
borbi protiv monog Osmanskog carstva. Meutim, Petrove nade su se izjalovile; Francuska
je bila tradicionalni saveznik turskog sultana, a Austrija je nastojala odrati mir na Istoku
kako bi vodila svoje ratove na Zapadu. Osim toga, Petar je izabrao prilino lo trenutak za
svoju diplomatsku ofenzivu: Europa je u to vrijeme vie razmiljala o tome tko e naslijediti
panjolskog kralja bez nasljednika Carlosa II. nego o borbi protiv turske imperije.
Njegova posjeta je iznenada prekinuta 1698. godine, kada je zbog pobune strijelaca prisiljen
prekinuti svoje putovanje po Europi i krenuti nazad u Rusiju. Meutim, pobuna je bila lako
uguena, ak i prije nego to se Petar vratio kui, te je Petar onda ostao neko vrijeme u
Poljskoj gdje se upoznao s poljskim kraljem Augustom II. s kojim je sklopio savez o
predstojeem ratu protiv vedske. Cilj tog rata bio je osigurati Rusiji izlazak na more.

Prve reforme

Po povratku u Moskvu, prvo se obraunao s pobunjenicima. Strijelci, kao vojna formacija, su

rasputeni, a mnogi od njih su bili mueni, zakopavani ivi ili protjerani u Sibir. Sam Petar je
sudjelovao u muenju svoje polusestre Sofije koju je na kraju doivotno zatvorio u samostan.
5

Takoer je okonao svoj neuspjeli 17-godinji brak. Natjerao je Jevdokiju da se odrekne

braka i da ode u samostan. Carica je Petru rodila tri sina, a samo jedan, Aleksej, je preivio, s
osam godina bio je odvojen od svoje majke. Odnosi izmeu oca i sina su svakim danom bili
sve gori Aleksej je odbijao svaku poslunost caru, a Petar je skoro svakodnevno tukao
svog sina.
Njegova posjeta Zapadu uvjerila ga je da su mnogi europski obiaji bili napredniji od
tradicionalnih ruskih. Stoga je zapovjedio svim svojim inovnicima i uglednicima brijanje
brade i noenje odjee skrojene po uzoru na europsku modu. Od toga su bili izuzeti samo
sveenici, zemljoradnici i koijai. Bojarima je naredio skraenje njihovih dugih rukava i
suknje kaftana, tradicionalne moskovske odjee tatarskog podrijetla. Na jednom prijemu koji
je priredio po povratku iz inozemstva, isjekao je karama brade velikodostojnicima, bez
obzira to je u Rusiji noenje brade imalo i vjerski znaaj i to je crkva branila brijanje brade..
Ovo nisu bile jedine promjene koje je unio u rusko drutvo. Vjerojatno pouen vlastitim
iskustvom, drao je ugovorene brakove barbarskim obiajem, te je zabranio sklapanje brakova
protiv volje buduih suprunika. Proglasio je obvezatnim da budui suprunici budu zarueni
najmanje est nedjelja tijekom kojih se mogli slobodno viati i bolje upoznati. Takoer je
naredio, svojim dvorjanima, prireivanje zabave po europskim obiajima. ene iz viih
drutvenih slojeva morale su odlaziti na drutvene skupove, ime je prekinuta tradicionalna
izoliranost u kojoj su do tada ene bile drane, a to je predstavljalo zaostatak primitivnih
tatarskih obiaja.
Izvrio je takoer i korjenite promjene u vojsci, prema zapadnim standardima. Plemstvu je
nametnuo obvezatnu slubu dravi bilo u administraciji bilo u vojsci, a vojnu hijerarhiju je
uredio tako da su se unapreenja dobivala na osnovu zasluga a ne podrijetla. Tako je svatko
tko je svojim djelima zasluio, mogao dostii visoke vojne inove .. Takoer je uveo
obvezatnu vojnu slubu to mu je stvorilo vojsku od 300.000 stalnih vojnika i mornara
zajedno s priuvom. Kako bi mogao izdravati toliku vojsku, morao je izvriti korijenite
promjene u privredi i industrijalizirati zemlju. Izgradio je mnogo tvornica, brodogradilita i
radionica koje su imale privilegije i dravne subvencije. Stvorio je takav ekonomski sustav u
kome je sve bilo podreeno vladaru. Car je imao monopol nad primarnim proizvodima, kao
to su katran i potasa, kao i koe i svila iz Sibira. Radna snaga se osiguravala tako to je
trgovcima i vlasnicima tvornica i rudnika bilo dozvoljeno kupovati cijela sela sa svim
njihovim stanovnicima koji su morali raditi na imanjima svojih gospodara. Crkva je takoer
pretrpjela promjene. Patrijarh ruske crkve je bio zamijenjen sinodom koji je bio pod
direktnom carevom kontrolom. Petar je 1699. napustio tradicionalni ruski kalendar u kom je
godina poinjala 1. rujna i prihvatio je julijanski kalendar gdje godina poinje 1. sijenja.

Stvaranje Ruske Imperije

Od dolaska na vlast pa sve do njegove smrti, Petar je neprestano vodio ratove to je i
uvjetovalo njegovu cjelokupnu vanjsku politiku. Ratovao je protiv Otomanskog carstva 1695.
i 1696. kao i 1711. Petar je 1696. osvojio luku Azov, siguran izlaz na Crno more, kako bi je
kasnije 1711. izgubio u mirovnim pregovorima s Turskom. Takoer je ratovao protiv Perzije,
kada je osvojio i teritorije na zapadnoj i junoj obali Kaspijskog mora. Nakon Petrove smrti
Rusija je izgubila ta podruja. Meutim, najvei i najvaniji rat od svih koje je vodio Petar
Veliki, bio je rat protiv vedske koji je trajao punih 21 godinu od 1700. do 1721.

Veliki sjeverni rat

Odluan otvoriti Rusiji izlaz na Baltik, a samim tim i slobodan izlaz u zapadnu Evropu, Petar
je sklopio mir s Otomanskim carstvom i objavio rat vedskoj kojom je tada vladao
esnaestogodinji kralj Karlo XII. Rusija je osnovala koaliciju zajedno s Danskom, Poljskom,
Brandenburgom i Hanoverom. Dobro pripremljena vedska vojska je lako sprijeila prvi ruski
pokuaj zauzimanja baltike obale i to pobjedom u bitci kod Narve 1700. godine. U opsadi
Narve pokazali su se mnogi nedostatci ruske vojske u pogledu organizacije, ratne tehnike i
opskrbe. Karlo XII. je u roku od pola sata sa svojih 12.000 vojnika potukao rusku vojsku od
40.000, zarobivi puno plijena i svu rusku artiljeriju. Godinama poslije tog poraza Rusija se
nije usuivala ponovno napasti vedsku. Petar se dao na reorganiziranje svoje vojske i
izgradnju flote. Kako bi nadoknadio izgubljenu artiljeriju, naredio je skidanje zvona, sa svake
tree crkve u Rusiji, i njihovo prelijevanje u topove. Vojsku je preuredio prema
zapadnoevropskom uzoru i uspostavio vojnu obvezu. Plemii vie nisu mogli u toj vojsci
postati asnici dok ne prou sta kao obini vojnici. Strane asnike u vojsci zamjenjivao je
Rusima.
Ojaana ruska vojska je u meuvremenu osvojila dananju Estoniju. Izmeu 1701. i 1704.
Petar je zauzeo vei broj utvrenja i gradove na Baltiku: Derpt, Narv i Ivangorod, a na
Ladokom jezeru izgradio je brodogradilite i poeo izgradnju flote, potrebne za voenje
pomorskog rata protiv vedske. Na osvojenim podrujima, u vedskoj pokrajini Ingriji, 1703.
godine Petar je osnovao grad koji je nazvao Sankt Peterburg (po apostolu Svetom Petru) i koji
e postati prijestolnica Ruske Imperije. Zabranio je gradnju kamenih graevina izvan granica
grada pa su tako svi majstori zidari mogli sudjelovati u podizanju novog grada koji e ubrzo
postati i prijestolnica Rusije. U to vrijeme ljubavnica mu je postala Marta Skavronska koja se
uskoro preobratila u pravoslavlje i uzela ime Katarina te se, navodno, tajno udala za Petra
1707. Budua carica Rusije roena je u estonskom seocetu, u katolikoj kmetovskoj obitelji,
kao Marta Elena Skavronska. Kuga je odnijela ivote njenih roditelja 1684. godine, pa je
skrbnitvo nad Martom preuzela tetka, koja je na kolovanje alje kod luteranskog sveenika.
Kao i veina egrta, Marta je prvenstveno sluila kao slukinja; nikada nije nauila ni itati ni
pisati.
Tijekom vedsko-ruskog rata, dana 25. augusta 1702. godine, grad Marienburg u kojemu je
ivjela pada u ruske ruke, a njen mu najvjerojatnije gine. Po tipinom tadanjem obiaju,
grad je bio preputen na milost i nemilost vojnika tri dana. Po zavretku toga perioda ruski
feldmaral Boris eremetov, koji tada ima pedeset godina, trebao je meu predstavljenim
enama izabrati svoj ratni trofej. Izbor je pao na Martu koju potom vodi sa sobom. On je
ubrzo alje knezu Aleksandru Menikovu, bliskom prijatelju cara Petra I. Velikog, i postaje
njegova ljubavnica. U tom kuanstvu je zamjeuje sam car koji je potom odvodi u svoju
palau. Godine 1705. preobratila se na pravoslavlje, i postala Ekatarina Aleksejevna. Ovo je
bio prvi korak ka sklapanju braka. Prije tajnog vjenanja 1707. godine, Petar i Katarina su
dobili sedmero djece, od kojih je samo dvoje, Elizabeta i Ana, poivjelo do punoljetnosti.
Godine 1703. Petar premjeta prijestolnicu u jo nesagraen grad, Petrograd. Tu su ivjeli u
dvosobnoj kolibi, gdje se ona brinula za djecu i kuhala, dok je on odravao vrt, kao obina
obitelj. Njihova je ljubav bila jaka, to potvruje veliki broj ljubavnih pisama koje su
razmjenjivali za vrijeme njegovog odsustva.

Smatra se da je upravo carica Katarina pomogla Petru I. Velikom da se obrani od Osmanlija.

Petar je tada uvidio njenu mudrost i odluio je opet oeniti, ovaj put javno. Godine 1724.

formalno je imenovana Petrovom su-vladaricom.

Karlo XII. napao je Rusiju 1708. godine. U srpnju te iste godine, u bitci kod Golovkina Rusi
su doivjeli poraz. Ipak, u bitci kod Lesnoja Karlo je doivio svoj prvi poraz i to nakon to je
Petar presreo i unitio pojaanje koje je veanima krenulo iz Rige. U svezi ovog poraza,
Karlo je bio prisiljen odloiti planirani pohod na Moskvu. Meutim, nije se povukao u
Poljsku ili vedsku ve je krenuo u pohod na Ukrajinu. Vjetim Petrovim manevrom, ruska
vojska na jugu je unitila sve zalihe hrane kojima bi se veani mogli koristiti pri pohodu na
Ukrajinu. Naravno, u nedostatku hrane i odjee, vedska vojska je pobijena u vrlo hladnoj
zimi 1708./9. godine.
U jesen 1709. veani su odustali od osvajanja Ukrajine i upali u Rusiju. Bitka koju su
obojica s nestrpljenjem oekivali odigrala se 27. srpnja kod Poltave. Petar je tad ubrao
plodove viegodinjih napora u snaenju i modernizaciji svoje vojske tako da je uspio
potpuno razbiti vedsku vojsku i odnijeti pobjedu. Petar je 1711. napao turske posjede u
Moldaviji i Besarabiji, a za vrijeme njegove odsutnosti Duma jaa to se ne svia Petru koji je
rasputa i formira Senat od deset lanova. Petrov pohod na tursku imperiju se pokazao kao
potpuni promaaj tako to je pri potpisivanju mirovnog ugovora u bio prisiljen vratiti sve luke
na Crnom moru koje je zauzeo 1697. godine. Za uzvrat, sultan je protjerao Karla iz Turske.

Vojska Petra Velikog, na sjeveru, je zauzela vedsku pokrajinu Livoniju (sjeverni dio
dananje Letonije) i potisnula veane u Finsku. Zahvaljujui injenici to je ruska carska
mornarica bila puno jaa od vedske, Rusi su okupirali gotovo cijelu Finsku 1714. Petrovi
saveznici u tim pohodima bile su i drave Hanover i Pruska. I pored toga, Karlo se je odbio
predati tako da je mir postignut tek nakon njegove pogibije 1718. godine. veani su se
dosljedno pridravali odredbi iz mirovnog sporazuma, ali su Rusi to poeli initi tek od 1720.
1721. godine potpisan je Sporazum iz Nistada kojim se konano zavrio Veliki sjeverni rat.
Rusija je dobila Ingriju, Estoniju, Letoniju i znaajni dio Karelije, ime je ostvaren cilj zbog
koga se rat i vodio otvaranje izlaza Rusiji na Baltik. Za uzvrat, Rusija je platila vedskoj
dva milijuna riksdalera i odrekla se najveeg dijela Finske. Caru je, naravno, dozvoljeno
zadrati finske teritorije u blizini Sankt Peterburga, koji je 1712. godine postao prijestolnica
Rusije.
Poslije Nitatskog mira, Senat je iz zahvalnosti Petru dodijelio titulu imperator i samodrac
svjerosijski. Nazvan je i Ocem domovine i Velikim, a Rusija se poela slubeno nazivati
Ruska Imperija. Petar je zamijenio titulu cara titulom imperator cijele Rusije.

Osnivanje Sankt Peterburga

Sankt Peterburg osnovan je 27. 5. 1703. godine, nakon to je Rusija osvojila Ingermanland
koji je pripadao vedskoj i tako u tom dijelu izbila na more. Stvaranje Sankt Peterburga je s
jedne strane znailo otvaranje Rusije u ekonomskom, politikom i intelektualnom smislu ka
Europi, a s druge strane, priznanje Rusije u svijetu kao vojne i pomorske sile.
U suprotnosti sa starom prijestolnicom, Moskvom, koja je bila izgraena sva od drveta i koja
je bila olienje starih ruskih tradicija, Sankt Peterburg, podignut u kamenu i na movarnom
tlu, bio je olienje modernog grada u europskom stilu te je predstavljao pobjedu tehnike nad

prirodom.
Petar Veliki financirao je izgradnju nove prijestolnice drakonskim oporezivanjem plemstva,
a tisue seljaka iz unutranjosti Rusije bilo je na silu preseljeno kao radna snaga. Takoer su
zatvorenici bili prisiljeni raditi na izgradnji grada. Kako bi svi kamenoresci i zidari mogli
raditi na izgradnji grada, zabranjeno je graenje kamenih kua van Sankt Peterburga.
Poetni plan je predviao mreu avenija koje su se meusobno ukrtale pod pravim kutom i
ispresijecane mnogobrojnim kanalima koje su formirali rukavci rijeke Neve. Zbog toga je
Sankt Peterburg dobio nadimak Sjeverna Venecija, iako je car moda prije imao na umu
Amsterdam, grad koji je upoznao u svojoj mladosti. Cijela ova izgradnja glede vlane klimae
10

i movarnog zemljita postala je pravo muilite za mnogobrojne radnike koji su ivjeli u

veoma loim uvjetima i bili vrlo slabo hranjeni, te su umirali u velikom broju od iscrpljenosti i

neuhranjenosti.
Prvi objekt za stanovanje je bila Koliba Petra Velikog, izgraena 1703. godine za samo tri
dana u kojoj je car ivio izmeu 1703. do 1708. Bila je izgraena od drveta jer u to vrijeme
jo nije bilo uvjeta za kamene graevine, te je Petar naredio da se vanjski zidovi oslikaju kao
da su od cigle. Stil ove graevine je kombinacija tradicionalne ruske kue (izbe) i holandske
kue sa velikim i fino izraenim prozorima i visokim krovom, pokrivenim drvenim

crjepovima.
Grad je prepun velianstvenih crkava i palaa svih stilova (nisu sve izgraene za ivota Petra
velikog). Petar je, video izgradnju katedrala sv. Petra i sv. Pavla i Peterhof, ljetnikovac
izgraen specijalno za njega. Takoer je naredio gradnju prirodnjakog muzeja Kunstkamera,
prvog ruskog muzeja uope.
Na udaljenosti od 30 km Petar je takoer izgradio i ruski Versailles, raskoni dvorac
ljetnikovac Peterhof, koji su projektirali francuski arhitekti u europskom stilu sterasama i
vjetakim vodopadima, fantastino ureenim parkovima, i uope u vrlo raskonom stilu koji
je po shvaanju Zapada bio neminovan za jednog apsolutistu toga vremena. Zanimljivo je da

11

za fontane koje se nalaze u Peterhovu ne koriste pumpe, ve je iskoriten prirodni pad

zemljita

Spomenik Petru Velikom u Sankt Peterburgu

Posljednje godine
Reforme
Posljednje godine Petrovog ivota bile su obiljeene nastavkom reformi u Rusiji. Cilj Petrovih
reformi je bilo obrazovanje snane vojske i drave, kao i korijenite ekonomske i drutvene
promjene.. Bilo je ve uobiajeno da se car, nasljednik bizantskih imperatora, dri samodrcem.
Petar je insistirao na ovoj koncepciji i tako stvorio prosvijeeni apsolutizam.
Vojska
Petar Veliki je izvrio korijenite promjene u vojsci Rusije i time je stvorio jednu od
najmonijih vojski na svijetu. Promjene su se sastojale u podijeli na pjeadiju, konjicu i
artiljeriju, a takoer je uveo i mjere odravanja regularnog poretka kopnene vojske i
mornarice koje su se sastojale iz obvezatne regrutacije kmetova i slobodnih ljudi bez stalnog
mjesta boravka ili stalnog radnog odnosa. Takoer je promijenio status plemstva time to ih je
12

primorao na obvezatnu vojnu slubu, obveznu nastavnu pripremu za vojnu ili civilnu slubu,
kao i donoenjem odluke o nedjeljivosti nepokretne plemike imovine ukazom o jedno
nasljedstvu iz 1714. godine.
Dravni aparat
Petar je raspustio Dumu i stvorio Senat od 9 lanova koji je imao apsolutnu vlast u sluaju
carevog odsustva i ije se odluke nisu mogle sprovesti u koliko nisu bile jednoglasno donijete.
Osnovao je takoer ministarske kolegije koji su bili podreeni Senatu, uveo je centralizam i
dravu administrativno podijelio na 8 gubernija. Gubernije su bile dalje podijeljene na
provincije, okruge i kotare. Takoer je stvorio policiju kojom je upravljala Tajna carska
kancelarija.
Plemstvo i crkva
Glavna obaveza plemstva u Rusiji 17. vijeka bila je vojna sluba. Petar je ovu obvezu
nametnuo s odlunou koja ranije nije postojala. Ukazom od 1722. Petar je objavio novi
zakon o povlasticama poznat kao Tabela rangova kojim se stvaraju inovi ili rang lista.
Stupanj dostojanstva u plemstvu postaje odgovarajui mjestu u hijerarhiji funkcije. Do tada,
povlastice su se nasljeivale. elei oduzeti bojarima njihove visoke pozicije, Petar je
naredio da broj povlastica bude pod direktnim utjecajem zasluga u sluenju Caru. Tabela
rangova je postojala sve do propasti Ruskog carstva, 1917. godine. Tek poevi od izvjesnog
stupnja, plemike titule postaju nasljedne. Posljedice ove reforme su vie nego znaajne
broj pripadnika plemstva se znatno poveao. Svi lanovi starog plemstva bili su obvezatni
stei minimum potrebnih znanja da bi mogli postati asnici ili rukovodei kadar morali su
pohaati strune kole kole matematikih znanosti, pomorske akademije, kole za
inenjere ili artiljerijske kole. inovi uvedeni 1722. potpuno su uklonili razlike izmeu
plemstva po rodu i po slubi. S druge strane, Petar je takoer uinio i velike ustupke
plemiima na drutvenom planu i predao im itavu lokalnu upravu. Oni e ne samo prikupljati
porez i regrutirati vojnike ve e praktino predstavljati policiju i biti izvritelji pravde.
Petar je takoer reformirao vladajui aparat pravoslavne crkve. Vlast u Crkvi je, do tada,
tradicionalno bila u rukama moskovskog patrijarha. Godine 1700, nakon smrti patrijarha
Adrijana, patrijarhovo mjesto ostaje upranjeno, a Petar odbija imenovati zamjenu
dozvoljavajui patrijarhovom zamjeniku preuzimanje svih dunosti. Godine 1721. Petar je
sasvim ukinuo patrijariju, a crkvena uprava je prenijeta na Sveti sinod, savjet sastavljen od
10 sveenika na ijem elu se nalazilo svjetovno lice i koji preuzima dunosti patrijarha i
njegovog zamjenika, a bio je u direktnoj nadlenosti cara. Ovom reformom crkva je vie nego
ikada bila podinjena svjetovnoj vlasti.
Ekonomija i financije
Petar Veliki je provodio ekonomsku politiku u duhu evropskog merkantilizma iji je glavni
cilj bio postizanje pozitivnog izvoznog salda. Dravnim mjerama pomagao je izvoz, a
visokim carinama za strane tvornike proizvode zatitio je domau proizvodnju. Uveo je
dravni monopol na sol i duhan, poveao je izvoz sirovina. Doveo je tehniare iz Europe koji
su sudjelovali u izgradnji tvornica i industrijskih pogona. U svojoj ekonomskoj politici Petar
je uvijek imao na umu da Rusija ne treba zaostajati za drugim zemljama jer je imala
neizmjerna prirodna bogatstva i da klju ekonomskog napretka lei u eksploataciji ruskih
sirovina..
13

Osobitu pozornost posvetio je rudarstvu, koje mu je bilo neophodno za naoruavanje vojske i

mornarice. U njegovo doba radilo je oko 200 manufaktura.
Voe okruga, koje je biralo lokalno plemstvo i voe kotara, koje biraju seljaci, imali su jedan
osnovni zadatak raspodjelu i ubiranje poreza. Glavni potez je uvoenje glavarine,
ustanovljene prema francuskom modelu. Ukinuo je zemljarinu i kuarinu i zamijenio ih
glavarinom. Zemljarinu i kuarinu su plaali samo vlasnici imanja ili oni koji su izdravali
porodicu; glavarinu su plaali kmetovi i siromasi..
Iznos dobiven prikupljanjem poreza od seljatva, vlastela je predavala carskoj blagajni. Za
regrutiranje vojske plemstvo je imalo obvezu svake godine osigurati odreen broj seljaka.
Kako bi sprijeio bjeanje poreskih i vojnih obveznika, Petar je jednim dekretom zabranio
seljacima naputanje zemlje bez dozvole lokalnog plemstva. Najtea posljedica Petrove
vladavine bila je u proirenju kmetstva i pogoranju njegovog poloaja. Veliki posjedi su se
sve vie irili, a mali seljaki posjedi su gotovo nestali.
Potreba za novcem takoer je prisilila Petra zatvoriti pojedine samostane, a njihove zemlje
pripojiti carskim posjedima, a ostale samostani morali su plaati poreze.

Smrt i nasljednici

Petar Veliki na samrti

Zakon iz 1722. omoguio je Petru samostalni odabir svog nasljednika, ali ga je u ostvarenju
te namjere sprijeila smrt 1725. godine koja je uslijedila nakon komplikacija upale plua koju
je dobio kad je skakao u zaleeno jezero u Finskoj, dok je sudjelovao u spaavanju nekih
brodolomaca. Nedostatak preciznih zakona o nasljeivanju doveo je do niza sukoba u
nadolazeem periodu koji su se jednim imenom nazivali erom dvorskih revolucija. Petra je
naslijedila njegova supruga Katarina koja je imala i podrku carske garde. Caricu Katarinu je,
posle njene smrti 1727, naslijedio Aleksejev sin, Petar II., ime je prekinuta direktna muka
linija vladara iz obitelji Romanov. Sljedea dva vladara bili su potomci Ivana, polubrata Petra
I., a Petrovi potomci ponovo su doli na prijestolje uz pomo dravnog udara izvrenog 1741.
godine. Nijedan potomak nije naslijedio roditelja na prijestolju Rusije sve dok 1796,
sedamdeset godina posle Petrove smrti, Katarinu Veliku nije naslijedio njezin sin Pavle.

14

Osobnost i karakter Petra Velikog

Nemilosrdna borba izmeu Petrove majke i Sofije, kao i stalna tjeskoba i neizvjesnost kojoj je
bio podvrgnut odmalena, uinili su od Petar prilino neuravnoteenu osobu, vrlo
osvetoljubivog karaktera, nemilosrdnog i vrlo autoritativnog. Imao je napade bijesa, koji su u
spoju s alkoholom od Petra stvarali vrlo opasnu osobu, za sve koji bi se nali u njegovoj
blizini bez obzira je li plemi ili sluga.
Katarina Aleksejevna, koju je Petar 1724. godine krunisao i proglasio caricom Rusije, bila je
jedina osoba koja se je mogla nositi s carevim uasnim napadima bijesa. S druge strane,
odnosi sa sinom iz prvog braka, Aleksejem, bili su oduvijek izuzetno zategnuti. Promjene
koje je izvrio Petar u ruskoj dravi izazvale su veliki otpor meu plemiima , pristalicama
starog poretka kojima se pridruio i jedan dio sveenstva. Oni su svoje nade polagali u
mladog carevia Alekseja, koga su odgajali sveenici i koji je pao pod utjecaj protivnika
svoga oca.
Petar se potpuno razlikovao od svojih prethodnika bio je jednostavan u dranju i
odijevanju i nije volio paradne ceremonije. Raniji ruski vladari su se pojavljivali u javnosti
samo za vrijeme sveanosti, u zlatotkanim odorama i u crkvama, meutim, Petar se esto
etao ulicama prijestolnice kao obian graanin u skromnom odijelu. Bio je vrlo krupan
(visok skoro dva metra), i veoma snaan, imao je nevjerojatnu radnu energiju i polet,
meutim, takoer je bio i brutalan, svirep, razvratan. Bio je dalekovidni politiar, sposoban
diplomata i odlian vojskovoa. Krajnje radoznalog duha, svoju politiku provodio je
energino i nemilosrdno, imajui stalno pred oima snanu i modernu Rusiju.

15

Izvori:
en.wikipedia.org- Petar Veliki
hr.wikipedia.org (slike)
www. Znajne.org
K. Waliszewski Petra Veliki (knjiga)
A.Tolstoj Petar veliki (knjiga)
film: Peter the Great

16