HRVATSKA GRAMATIKA-2.

KOLOKVIJ

MORFOLOGIJA
MORFOLOGIJA - jezikoslovna (gramatička) disciplina koja proučava vrste riječi i njihove oblike,
odnosno njihovu morfološku strukturu

GOVORNI LANAC - neprekinuti niz glasova/slova koji su izgovoreni s različitim naglasnim osobinama,
povezani u veće cjeline i raščlanjeni stankama (bjelinama)

FONEMI  MORFEMI  RIJEČI  REČENICE  DISKURS

• Na razini semantike - jedna, ista obavijest - neizmijenjeno značenje

• Na razini fonologije - isti broj jezičnih jedinica (15 fonema), ali promijenjen raspored fonema

• Na razini riječi – tri jezične jedinice (3 riječi)

• Na razini rečenice – jedna jezična jedinica (1 rečenica)

MORFEM – temeljna, osnovna jedinica u morfologiji, najmanji odsječak (dio) riječi koji ima značenje
(gramatičko značenje), tj. izraz kojemu možemo pridružiti kakav sadržaj

GLAS/SLOVO  MORFEM ( dio riječi koji ima značenje ); morfemi imaju gramatičko značenje

 SLOG ( dio riječi koji nema značenje )

SLOG – najmanja cjelovita govorna jedinica koja nema značenje, a u kojoj je spojeno više
glasova/slova; broj slogova u riječi = broju samoglasnika

Dvoglasnik /ie/ također je nositelj jednoga sloga, ali je slogotvoran njegov drugi dio /e/ ( cvijet, svijet)

Suglasnici su neslogotvorni (osim r kada u riječi nema drugoga samoglasnika, npr. vrt, prst, smrt, rt…)

VRSTE SLOGOVA: otvoreni (završavaju otvornikom) i zatvoreni slogovi (završavaju zatvornikom)

VRSTE MORFEMA:

RJEČOTVORNI (korijenski, leksički) – koji nose značenje riječi (npr. zid-ar, na-pis-a-ti, ne-sret-an...)

OBLIKOTVORNI (afiksalni, gramatički) – razne vrste nastavaka koji određuju ulogu riječi u rečeničnim
odnosima: - PREFIKS (predmetak): pre-trčati, u-desno, na-liti...

- SUFIKS (dometak): biser-je, tijes-an, zub-ar-ica, slon-ić...

- INFIKS (umetak): vlak-ov-i, park-ov-i, kut-o-mjer...

- PADEŽNI NASTAVCI: kos-a, prozor-u, žen-om, ruk-ama...

MORF – izraz morfema, tj. glasovi/slova od kojih je sastavljen [r,a,d] ; [s,t,a,n /a,r/ s,k/ i ] ; [p,i,s/ a/
t,i ]…

ALOMORF – različiti morfi koji služe kao izraz istome morfemu, tj. inačice (varijante) istoga morfema
(izvest/ispod; rekla/ reci/ reče/ reći; podzidati/ potpis...

SUPLETIVNI ALOMORFI – potpuno različiti alomorfi istoga morfema (ja/me/mi/mene, čovjek/ljudi,

biti/jesam...)
SVOJSTVA (karakteristike) MORFEMA U JEZIKU:

• morfemi su nepokretne jedinice govornoga lanca (za razliku od riječi),

• morfemi imaju određeno, zadano mjesto,

• morfemi pripadaju odsječnoj razini jezika (tj. segmentnoj, samostalnoj)

ULOGA (funkcija) MORFEMA U JEZIKU:

• Morfemi povezuju manje jezične jedinice u riječi, riječi u rečenice, rečenice u diskurs  tako
nastaje govorni lanac

Fonem  morfem  riječ  rečenica  tekst

MORFEMSKA ANALIZA ili RAŠČLAMBA jest dioba riječi na morfeme (morfemska razina)

• fonemska – k, r, o, j, a, č, i, c, a

• morfemska – kroj - ač - ic - a

• tvorbena – krojač - ica

• leksička – krojačica

TVORBA RIJEČI
• jezikoslovna (lingvistička) disciplina, dio gramatike,

• proučava postupke i načine tvorbe riječi u nekome jeziku,

• kako od jedne ili više riječi spajanjem i povezivanjem (kombinacijom, konstruiranjem) nastaju nove
riječi

TVORBENI UZORCI – riječi od kojih se u tvorbi polazi, koje su nastale na isti način.

TVORENICE – riječi koje tvorbom nastaju, a dijele se na izvedenice i složenice.

PRODUKTIVNOST(proizvodnost) – proces tvorbe novih riječi, tj. sposobnost neke riječi da od nje
nastanu nove.

PLODNOST TVORBENOG UZORKA – velike mogućnosti nekih riječi da od njih nastanu nove riječi

KORIJEN RIJEČI – niz fonema (glasova/slova) koji je zajednički svim srodnim riječima iste porodice.
Gotovo uvijek je jednosložan

OSNOVA RIJEČI – osnovni, temeljni dio riječi, nositelj značenja

IMENSKA OSNOVA – od G jd. odbije se padežni nastavak (žena, žen-e; vrabac, vrapc-a; radost,
radost-i...).

GLAGOLSKA OSNOVA – odbije se infinitivni nastavak (-ti) ili nastavak u 1.licu jd. prezenta (-m): misli-
ti/misli-m; čuva-m; radi-m; ići/ide-m

TVORBENI POSTUPCI
1. IZVOĐENJE – nastaju izvedenice (jedna riječ + nastavak ili predmetak); (Npr. zub-ar, na-crt, o-
pis, učitelj-ica...)
 2. SLAGANJE - nastaju složenice (povezuju se dvije riječi, s interfiksom ili bez njega) (Npr.
kućevlasnik, autoškola, roman-o-pisac, vodo-pad ...)

MORFONOLOGIJA – dio gramatike koji proučava fonemski sastav morfema i odnose unutar
morfema, npr. glasovne promjene koje se događaju na granicama morfema (orah + i > orasi)

TVORBENI NAČINI  Sufiksalna tvorba  Prefiksalna tvorba  Prefiksalno-sufiksalna tvorba  Slaganje

 Složeno-sufiksalna tvorba  Srastanje  Tvorba složenih skraćenica  Preobrazba  Mocijska tvorba

VRSTE ( KATEGORIJE ) RIJEČI

VRSTE RIJEČI

1. PUNOZNAČNE, SAMOSTALNE, AUTOSEMANTIČNE ili LEKSIČKE riječi – koje nose sadržaj

(značenje), u morfologiji to su promjenljive riječi:

a) Statične – mijenjaju oblike deklinacijom ili skonidbom i komparacijom ili stupnjevanjem (imenice,
zamjenice, brojevi, pridjevi)

b) Dinamične – mijenjaju oblike konjugacijom ili sprezanjem (glagoli)

2. NEPUNOZNAČNE, POMOĆNE, SINSEMATIČNE ili GRAMATIČKE riječi – koje izriču odnose u

rečenici, u morfologiji to su nepromjenljive riječi (prijedlozi, veznici, uzvici, čestice ili riječce)

3. DJELOMIČNO PROMJENLJIVE (neki prilozi)

IMENSKE RIJEČI ( imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi )

 mijenjaju oblike sklonidbom ili deklinacijom, što je promjena oblika riječi po padežima

 leksička obilježja (semantičko značenje)  odnose se na značenje, sadržaj pojma koji imenuju –
imenice su riječi kojima imenujemo bića, stvari, pojave, događaje, mjesta, osjećaje …. (Ivana, čovjek,
lav, stol, poplava, putovanje, Zagreb, ljubav…)

 gramatička obilježja (gramatičke kategorije – rod, broj, padež)  odnose se na morfološke

kategorije – imenice su promjenjive vrste riječi koje mijenjaju oblike prema rodu (muški, ženski,
srednji), broju (jednina, množina) i padežu (7 padeža)

 oblike mogu mijenjati deklinacijom i komparacijom

IMENICE
 promjenjive, samostalne, leksičke vrste riječi kojima se imenuje “predmet”, tj. imenuju se ili
nazivaju živa bića, stvari, pojave, događaji, mjesta …vanjskoga svijeta ili unutarnjega doživljaja

Podjela imenica prema leksičkim osobinama;

a) STVARNE (KONKRETNE) – bića, predmeti, pojave... u čiju se konkretnost možemo uvjeriti

pomoću osjetila:

 opće ili zajedničke (stol, knjiga, polje, vlakovi ... )

 zbirne ili kolektivne (lišće, granje, kamenje...)

 gradivne ili materijalne (srebro, brašno, voda...)

 vlastite imenice (Marija, Borna, Vid, Velebit, Sava ... )

b) MISLENE (APSTRAKTNE) – nešto nestvarno o čemu promišljamo kao o stvarnome. Završavaju

najčešće na sufikse: -ota, -oća, -ina, -ost (ljepota, dobrota, vrsnoća, sljepoća, žalost, mladost,
misao, učenje, veselje, bijeg ...)

ETNIK – naziv za stanovnika naseljenoga mjesta, države, kontinenta (Zagrepčanka, Slavonac,Talijani,

Azijci...)

KTETIK - posvojni pridjev izveden od imena naseljenoga mjesta (zagrebački gradonačelnik, splitska
riva, austrijsko gorje, američka vlada...)

HIPOKORISTIK ili ODMILICA – ime, naziv od milja kojim se izriče ljubav, privrženost, prisan odnos;
nastaje ili okrnjivanjem osnove (medvjed – medo, Ivan-Ivo) ili dodavanjem nastavka -ko, -ka
(pospanka, miško, ljutko...)

ANTROPONIM – vlastita imena ljudi (Mislav, Ana, Petar...)

TOPONIM– imena mjesta, zemljopisnih pojmova (Zagreb, Medvednica, Sava...)

DEMINUTIV ili UMANJENICA – umanjeno značenje pojma, nastavci: -ić, -čić, -ica/čica, -ak, -ac
-ečak/ičak, -ce... (slonić, dječačić, kućica, cvijetak, krušac, sobičak, djetešce...)

AUGMENTATIV ili UVEĆANICA – uvećano značenje, hipokoristično ili češće pejorativno (pogrdno),
nastavci: -ina, -čina, -urina, -urda... (ljudina –ljudeskara, ručetina, lažovčina, kućerina, ženetina,
nožurda...)

GLAGOLSKE (RADNE) IMENICE – rezultativne imenice, rezultat su glagolske radnje, nastale su od

glagola; nastavci: -nje, -će, -ba, -ancija, arija, -a (kupanje, otkriće, pogodba, zezancija, gluparija,
najava...)

GRAMATIČKE KATEGORIJE IMENICA

1. ROD (prema pravilu sročnosti, rod se očituje kao slaganje imenica s ostalim imenskim
riječima; - u hrv. jeziku postoje tri roda (gramatički rod ≠ spol)

MUŠKI ROD –

- ništični (-0) morfem, završavaju na suglasnik (učitelj, prozor, vlak...)

– morfem -a (mladoženja, sluga, vođa...)

– morfem -e (Hrvoje, Maroje...)

– morfem -o (Marko, Vinko, Matko...)

ŽENSKI ROD -

– morfem -a (mama, žena, kuća, soba...)

– ništični morfem -0 (kost, noć, jesen, žeđ, radost...)

– morfem -e (Jele, Mare...)

SREDNJI ROD -

-morfem -o (selo, koljeno...)

– morfem -e (srce, polje...)

– ništični morfem + proširivanje osnove (tele/teleta, sjeme, drvo...)

2. BROJ ( gramatička kategorija koja se odnosi na razlikovanje imenica prema količini - hrv. jezik
ima dva broja: jedninu i množinu )

 JEDNINA (singular) – samo jedan primjerak čega (stol, čovjek, mačka, selo...)

 MNOŽINA (plural) – više primjeraka čega (stolovi, ljudi, mačke, sela ...)

 PLURALIA TANTUM – imenice koje imaju morfološku kategoriju množine, ali znače jedninu (kola,
vrata, hlače, škare, naočale, leđa...)

 SINGULARIA TANTUM – imenice koje imaju morfološku kategoriju jednine, ali znače množinu
(cvijeće, bilje, lišće, kamenje...)

3. PADEŽ ( gramatička kategorija koja izriče različite odnose među riječima u rečenici)

- morfološka promjena oblika riječi koja se izriče padežnim nastavkom i naglaskom

- hrvatski jezik ima sedam padeža u jednini i sedam u množini

NOMINATIV– imenovnik, padež imenovanja

GENITIV– padež pripadanja, roditeljni padež, “koji pripada rodu”

DATIV – padež davanja

AKUZATIV – tužiteljni padež

VOKATIV – padež dozivanja, zvanja

LOKATIV – padež mjesta, dolazi s prijedlozima

INSTRUMENTAL – padež sredstva i društva

PRIDJEVI
promjenljiva, leksička, samostalna, punoznačna, tonička vrsta riječi

kao vrsta riječi imaju: • LEKSIČKA OBILJEŽJA (što označavaju – svojstvo, građu, pripadnost)

• GRAMATIČKA OBILJEŽJA (koje ih gramatičke kategorije određuju); rod, broj, padež

jedina vrsta riječi koja oblike mijenja na dva načina: DEKLINACIJOM i KOMPARACIJOM

LEKSIČKE OSOBINE – pridjevi su riječi koje se pridjevaju (dodaju) drugim riječima (najčešće
imenicama), kako bi ih se pobliže odredilo ili označilo, (npr. mirisan cvijet, zlatan prsten, zagrebački
tramvaj, crn pas, lijepa djevojka, drvena kuća, dobro dijete...)

GRAMATIČKE OSOBINE – pridjevi su promjenjiva vrsta riječi (imaju rod, broj i padež), a oblike
mijenjaju na dva načina:

● PRIDJEVSKO - ZAMJENIČKOM DEKLINACIJOM (sklonidbom) (ovisi o gramatičkoj kategoriji imenice

na koju se pridjev odnosi i slaže se s njom u rodu, broju i padežu);

● KOMPARACIJOM (stupnjevanjem)
VRSTE PRIDJEVA (prema značenju – leksičko određenje):

OPISNI – izriču osobine, odgovaraju na pitanje Kakav? (lijep šal, crvena vesta, dobar učenik, visok
čovjek, malo selo, sretno dijete ...).

• POSVOJNI – izriču pripadnost, odgovaraju na pitanje Čiji? (šipkov čaj, božji čovjek, vojnička čizma,
Markov auto, učiteljev stol ...).

• GRADIVNI – izriču tvar ili materiju, sastav čega, odgovaraju na pitanje Od čega? (drven stol, zlatan
lančić, plastična vrećica, papirna ambalaža...)

VRSTE PRIDJEVA (prema gramatičkoj određenosti/ neodređenosti, te rodu, broju i padežu)

• ODREĐENI– odgovaraju na pitanje Koji? (plavi, veliki, dobri, sretni...)

• NEODREĐENI - odgovaraju na pitanje Kakav? (plav, velik, dobar, sretan...)

Samo opisni pridjevi imaju i određeni i neodređeni oblik (mudar čovjek, mudri čovjek; crn konj, crni
konj… )

Određeni oblik opisnih pridjeva, uvijek u sljedećim situacijama:

- uz pokaznu zamjenicu (onaj visoki čovjek...),

- dio vlastita imena (Karlo Veliki, Bijeli jelen...),

- dio naziva (pitomi kesten, vodeni konj...)

Posvojni pridjevi imaju samo neodređeni oblik

Komparativ i superlativ pridjeva ima samo određeni oblik (crveniji /najcrveniji, viši /najviši, noviji
/najnoviji...)

KOMPARACIJA ili STUPNJEVANJE - promjena oblika pridjeva prema stupnju osobine koju označuju

Postupak usporedbe pridjevskih svojstava odvija se u tri stupnja:

– POZITIV 1. stupanj – KOMPARATIV 2. stupanj – SUPERLATIV 3. stupanj

SUPLETIVNI (NEPRAVILNI) OBLICI su:

• dobar - bolji, najbolji

• zao - gori, najgori

• velik - veći, najveći

• dug - duži/dulji, najduži/najdulji

• malen - manji, najmanji

KONJUGACIJA ( GLAGOLSKE KATEGORIJE RIJEČI )

 ZNAČENJSKO određenje (leksičke osobine)

Glagoli su punoznačne, toničke, promjenljive riječi kojima se izriču procesi, odnosno razne vrste
radnje, stanja i zbivanja

RADNJA (svjesno djelovanje): raditi, plesati, čitati, uzeti, otići...

STANJE (nema djelovanja, izražava se stanje u kojemu se netko ili nešto nalazi): čekati, biti, šutjeti,
disati, spavati, čučati, crvenjeti se...

ZBIVANJE (u prirodi i ljudima - događanje koje je rezultat više sile ili nije uvjetovano našom voljom):
rasti, tugovati, drhtati, venuti, grmjeti, razboljeti se...

PODJELA GLAGOLA:

1. POTPUNI – glagoli punog značenja, bez dopune (svi radni glagoli)

 evolutivni ili razvojni – glagoli radnje i zbivanja u kojima se očituje razvojni proces (trčati, odnijeti,
čistiti...)

 stativni – glagoli stanja u kojima ne postoji razvojni proces (sjediti, ležati, disati...)

 medijalni – glagoli zbivanja i stanja koji se odvija bez volje vršitelja (voljeti, venuti, hladiti se...)

2. NEPOTPUNI – glagoli s dopunom

 pomoćni ili sponski glagoli (2 glagola - biti, htjeti)

 polusponski glagoli (trebati, morati...)

3. NEPRAVILNI – glagoli nepravilnih oblika (4 glagola - biti, htjeti, ići, spati)

PROMJENA GLAGOLSKIH OBLIKA

SPREZANJE ILI KONJUGACIJA - promjena glagolskih oblika prema licima (osobama), broju, vremenu,
vidu, načinu, objektu ...  Glagolske riječi mijenjaju oblike samo KONJUGACIJOM

 GRAMATIČKO određenje (gramatičke osobine)

 VID (aspekt) – izriče se izvršenost i trajanje radnje

* svršeni (perfektivni) - baciti, naučiti, završiti

* nesvršeni (imperfektivni) – trajni (durativni) – plesti, učiti, govoriti... – učestali (iterativni) –

rješavati, donositi...

 LICE (osoba) – 3 lica (1.,2.,3.)

 BROJ – 2 broja (jednina, množina)

 ROD – 3 roda (muški, ženski, srednji)

 NAČIN – 4 načina (indikativ, imperativ, optativ, kondicionali)

 STANJE – 2 stanja (aktiv ili radno stanje; pasiv ili trpno stanje)

 OBJEKT (predmet) – imaju ili nemaju objekt u akuzativu - prelazni - neprelazni – povratni

 VRIJEME – jednostavna i složena glagolska vremena

Podjela glagola po morfološkim vrstama

Ukupno sedam (7) vrsta glagola (6 vrsta pravilnih glagola + nepravilni glagoli). - svaka vrsta ima
nekoliko podskupina (razreda) - svaka vrsta ima svoju osnovu na koju se dodaju tvorbeni morfemi I.
vrsta (osnova na – t,d,s,z,p,b,k,,h,e,u,r,lj,i,je): cvasti/cvatem, dići/dignem, grepsti/ grebem,
kriti/krijem, kleti/kunem... II. vrsta (-nu): tonuti, dignuti, venuti... III. vrsta (-e): željeti/želim,
vidjeti/vidim... IV. vrsta (-i): voziti/vozim, brojiti/brojim... V. vrsta (-a): pitati/pitam, dati/dam,
pisati/pišem, prati/perem... VI. vrsta (-ova,-eva,-iva): trgovati/trgujem, vojevati/vojujem, kazivati/
kazujem... VII. vrsta – nepravilni glagoli: svaki ima svoju supletivnu osnovu (biti – jesam/budem;
htjeti-hoću; ići-idem; spati-spim)

GLAGOLSKI OBLICI

JEDNOSTAVNI OBLICI – sastoje se od jedne riječi

 infinitiv, imperativ, prezent, aorist, imperfekt, glagolski prilozi (sadašnji, prošli), glagolski pridjevi
(radni, trpni)

SLOŽENI OBLICI – sastoje se od više riječi

 perfekt, pluskvamperfekt, futuri (I. i II.), kondicionali (I. i II.), pasiv

INFINITIV je neodređen, polazni glagolski oblik.

 izriče radnju, ali bez isticanja lica (osobe) - bezlični glagolski oblik;

 nema lica, ali ima vid (probosti-probadati, izvesti-izvoditiizvađati);

 infinitivni nastavci su: -ti (raditi, trčati, gledati...), -ći (reći, moći, ići, leći).

Osnovni infinitivni nastavak je -ti (i glagoli na -ći su nekada imali nastavak -ti): rek-ti, mog-ti, id-ti, leg-
ti...

PREZENT - glagolsko vrijeme kojim se izriče sadašnjost.

 Tvorimo ga od prezentske osnove i nastavaka

 U nastavcima je odvojena oznaka 'prezent' od oznake za lice i broj, osim u 3. licu mn. glagola kojim
oznaka za prezent nije -a-.

Oznake za prezent su: -e, -je, -i, -a

Oznake za lice i broj: jedn. 1. –m 2. –š 3. – Ø množ. 1. –mo 2. –te 3. –u, -ju, -e

AORIST - glagolsko vrijeme kojim se izriče prošla svršena radnja pa ga imaju svršeni glagoli
(rijetko i nesvršeni glagoli)

Tvori se od infinitivne osnove s 2 vrste nastavaka:

- glagolima s osnovom na samoglasnik, dodaju se nastavci u kojima oznaka za aorist ima alomorf Ø;

- glagolima s osnovom na suglasnik, dodaju se nastavci s alomorfom -o u 1. licu jednine i u množini, te

s alomorfom -e u 2. i 3. licu jednine

 nastavci: jedn. 1. –(o)h 2. –Ø/ -e 3. – Ø/ -e množ. 1. –(o)smo 2. –(o)ste 3. –(o)še