GOVOR, IV (1987), 2, 139- 152 163

UDK 654.197
Stručni rad
Primljeno: 21. 1. 1988.

Jasmina NIKIĆ
Filozofski fakultet, Zagreb

PRIMJER DOBROG TELEVIZIJSKOG

INTERVJUA

SAŽETAK

Televizija kao medij obilježena je spaciotemporalnim i audiovizual-

nim značajkama, iz čega proizlaze mogućnosti, ali i obaveze za svakog au-
tora određenog televizijskog žanra.
Pretpostavljajući da je dobar primjer pravi put za ukazivanje na
njih, odabrali smo ovaj televizijski intervju za slijedeću analizu.
164 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 164

Mnogobrojni su načini o b r a ć a n j a novinara televizijskim gledaocima, no

bez s u m n j e j e razgovor (kao žanr) televizijskom mediju najbliži, n a j p r i m j e -
reniji. Ne pružajući n a m gotove stavove, j e d n o s m j e r n e , »objektivne« infor-
macije (kao što to čine monološki žanrovi s izuzetkom komentara), razgovor
omogućava bržu i plodonosniju komunikaciju s gedaocima, aktivnije sudje-
lovanje, potiče na razmišljanje i d o n o š e n j e vlastitih sudova.
Svoju ulogu u takvom televizijskom razgovoru novinar o d m j e r a v a pre-
m a o d a b r a n o m sugovorniku i širini svog poznavanja teme, ulazeći u potpu-
no ravnopravan razgovor ili se odlučujući za oblik intervjua gdje svjesno pri-
hvaća »drugi plan«, no u j e d n o i vrlo delikatan položaj domaćina, usmjerite-
lja i postavljača pitanja u ime m n o g o b r o j n o g i raznolikog gledateljstva.
Što je, zapravo, intervju? »Intervju je (engl. interview = razgovor, ispiti-
vanje) razgovor novinara s izvjesnom ličnošću radi objavljivanja u štampi,
na radiju ili televiziji« (Leksikon novinarstva, 1979, str. 96).
»Intervju je posebna vrsta razgovora po t o m e što dva sugovornika ima-
ju j a s n o podijeljene uloge: j e d a n pita, a drugi odgovara. Intervjuist unapri-
jed oblikuje pitanja i slaže njhov raspored u funkciji logičke i d r a m a t u r š k e
zamisli. Za vrijeme samog razgovora m o r a prihvatiti improvizacijski stil
svog sugovornika, a svoju zamisao ostvariti neprestanim preinakama« (Ška-
rić, I. 1982, str. 66).
»Intervju je j e d a n od osnovnih dijaloških žanrova u novinarstvu. On
stvara most između recipijenata i izvora informacija... Novinar je u inter-
vjuu posrednik. On pita u ime recipijenata« (Biškup, J. 1981, str. 124).
Budući se u ovom tekstu govori o televizijskom intervjuu, željeli b i s m o
navedenim definicijama j o š nešto dodati. Televizijski je intervju dijaloški te-
levizijski žanr, koji oblikuje intervjuist isključivo p i t a n j i m a , vodeći računa o
osnovnim z n a č a j k a m a televizijskog medija (spaciotemporalnog i audiovizu-
alnog).
Evo, dakle, nekoliko osnovnih zahtjeva, odrednica televizijskog inter-
vjua:
— Novinar se odlučuje za intervju kada j e u pita-
n j u sugovornik istaknutog društvenog, znan-
Sadržajni stvenog, kulturnog ili političkog značaja,
zahtjevi — O d a b r a n a tema m o r a biti zanimljiva gledaoci-
ma
Novinar se m o r a d o b r o pripremiti za intervju.

— Mora voditi računa o t o m e da p i t a n j a postavlja

u ime nevidljive publike.
— Ne bi smio čitati unaprijed p r i p r e m l j e n a pita-
n j a u obliku potpunih sintaktičkih cjelina (pri-
m j e r e n i h pisanom idiomu), nego gestom, mimi-
kom i pogledom u s m j e r e n i m u sugovornika po-
ticati u s p j e š n o razvijanje dijaloga.
— Mora voditi računa o vremenu (televizijskom).
Odgovori se mogu pretvoriti u predugačke mo-
nologe i tako ukinuti osjećaj razgovora (tada vo-
ditelj razgovora m o r a intervenirati).
 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 165

— U svoja p i t a n j a i i n t e r v e n c i j e n o v i n a r bi t r e b a o
u n o s i t i i p o e t i č n o s t , n e z a b o r a v l j a j u ć i n a logič-
n o s t ( u g o d n a a t m o s f e r a , ležernost, a n e g d o t a pa
i o s m i j e h , n o isto t a k o i i n z i s t i r a n j e na o b j a š n j e -
njima, primjerima, podacima).
— D r a m a t u r š k i zahvati: o d a b r a n u t e m u uobličiti i
p r e d o č i t i služeći se a u d i o v i z u a l n i m mogućnosti-
m a televizijskog m e d i j a .

Zahtjevi su, očito, b r o j n i , ali takve su i m o g u ć n o s t i koje n a m p r u ž a t a j

žanr. Nažalost, m a l o j e u n a s d o b r i h , a j o š m a n j e izuzetnih i n t e r v j u a pa j e
pravi užitak naići n a takav kakav se ZBIO 1986. g o d i n e u listopadu u s t u d i j u
Televizije B e o g r a d .
Riječ j e o političkom m a g a z i n u »ZIP«, e m i t i r a n o m 23. listopada 1986. u
živo. Gost, i n t e r v j u i r a n a o s o b a , bio j e p r e d s j e d n i k SIV-a, B r a n k o Mikulić, a
d o m a ć i n — n o v i n a r A l e k s a n d a r Dulejić. 1 I u p r a v o zbog A l e k s a n d r a Đulejića,
s k o j i m s m o sudjelovali u r a đ a n j u n e s v a k i d a š n j e g i n t e r v j u a , k r e ć e m o u ana-
lizu s p o m e n u t e emisije.
U želji d a s a č u v a m o v r e m e n s k i slijed i cjelinu i n t e r v j u a k o m e n t i r a t će-
m o p o j e d i n e n a v e d e n e z a h t j e v e ( s a d r ž a j n e i m e d i j s k e ) redoslijedom njihova
izrazitijegpojavljivanja u intervjuu pa ć e m o se n e k i m a i vraćati u izlaganju,
k a d a ih tok i n t e r v j u a p o n o v n o postavi u prvi plan. S p o m e n u t i r e d o s l i j e d za-
h t j e v a ( o d r e d n i c a i n t e r v j u a ) i n e m a h i j e r a r h i j s k u d e t e r m i n i r a n o s t , j e r oni
tek u p u n o p r a v n o m m e đ u d j e l o v a n j u u s p j e š n o s t v a r a j u djelo.
U ovoj ć e m o analizi t a k o k r e n u t i od p o s l j e d n j e g n a v e d e n o g z a h t j e v a —
dramaturškog zahvata, j e r ga s a m p o č e t a k i n t e r v j u a izričito n a m e ć e .
U m j e s t o u o b i č a j e n o g slijeda: naslov e m i s i j e p a »rez« na s t u d i o , g d j e do-
m a ć i n i gost(i) već sjede, n o v i n a r je s t u d i j s k i p r o s t o r u s p i o pretvoriti u ugod-
nu k u ć n u p r o s t o r i j u još p r i j e u v o d n e »špice«. On o t v a r a v r a t a s t u d i j a , uvodi
gosta i dovodi d o stola, pri č e m u se u tišini č u j e s a m o b a t k o r a k a i ć a s k a n j e
s u g o v o r n i k a . Tek t a d a slijedi »špica«, a zatim p o č e t a k razgovora. Š t o se t i m e
postiglo? Ovakvim d r a m a t u r š k i m p o t e z o m , n j e g o v o m n e o b i č n o š ć u , n e s a m o
da j e već od p o č e t k a privučena p a ž n j a gledalaca, n e g o su p r e d s t a v l j e n j e i lič-
nosti i u g o đ a j u s t u d i j u . S u g e r i r a se a t m o s f e r a d o m a pa gledaoci m o g u dale-
ko u g o d n i j e i s a b r a n i j e p r a t i t i s a m razgovor. ( D r a m a t u r š k i m e l e m e n t i m a
vratit ć e m o se n e š t o kasnije).
Slijedi p o č e t a k razgovora za s t o l o m u s t u d i j u , š t o j e pravi p r i m j e r novi-
n a r o v e t e ž n j e za poetskim, a p r o t e ž e se u r a z n i m oblicima cijelim intervju-
em.
Na lijep način, s p o š t o v a n j e m , ali ne i sa s t r a h o m , n e k r u t o , već s mje-
r o m o p u š t e n o , uz blag o s m i j e h , u g o d n o p r e d s t a v l j a go.sta:

[1] Novinar Aleksandar Dulejić, nažalost, u međuvremenu je iznenada preminuo

ljeti 1987.
166 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 166

»Druže I PredsedničeJ hvala Vam što ste došli da budete naš gost. Naš gost
je | predsednik Saveznog izvršnog veća I Branko Mikulić. I Mi smo se na ulazu u ovu
kuću pozdravili,|| ali I u ime svih gledalaca, u čiji smo dom upravo ovog trenutka ušli, ja
Vam još jednom I želim dobro veče«.2
N a k o n toga n o v i n a r uvodi u p r v o p i t a n j e n a v o đ e n j e m b r o j a d a n a pred-
s j e d n i k o v a n j a B r a n k a Mikulića d o t r e n u t k a ovog i n t e r v j u a i p o d s j e ć a n j e m
n a o s t a t a k v r e m e n a , dakle, n a r a z d o b l j e d o k r a j a m a n d a t a .
»Pretpostavljam || da || ne vodite statistiku || o II svom nekom radu. Ali, evo, ja ću
Vam reći.ll Baš je danas tačno sto šezdeset prvi dan || kako II je počeo Vaš mandat. Is-
koristili ste || jedanaest odsto mandata koji imate. Znači imate još tačno devet puta toli-
ko || ili || sasvim tačno još hiljadu trista dana. I Recite,I kako ocenjujete I ono što ste
uradili za ova prva sto šezdeset, za ovih prvih sto šezdeset jedan dan?«
Ovakav izbor o m o g u ć i o je n o v i n a r u p o s t u p a n i logičan p u t d o prvog pi-
t a n j a i p o l a g a n j a r a č u n a g l e d a o c i m a , dakle, j a v n o s t i , o u č i n j e n o m i o n o m
što j o š t r e b a u r a d i t i . N o v i n a r je o v d j e iskoristio m o g u ć n o s t i logičnog u govo-
ru, u p o t r e b l j a v a j u ć i b r o j k e , i t o u o d n o s u n a n e š t o ili zbog nečeg. T r e b a pod-
sjetiti d a n a v o đ e n j e s a m i h b r o j a k a , bez n e k o g s u o d n o s a , n e m a nikakve in-
f o r m a t i v n e v r i j e d n o s t i , a u p r a v o j e takav inače čest p r i m j e r u televizijskim
emisijama.
N o v i n a r traži o b j a š n j e n j e od sugovornika, inzistira na j a s n o ć i u p o t r i j e b -
ljenih izraza, zahtijeva da se »stvari nazovu p r a v i m i m e n o m « pa n e dolazi d o
multipliciranja nesporazuma i nerazumljivosti:
»Druže Predsedniče, Vi ste ekonomista, ovo o bankama su Vas sigurno ekono-
misti i bankari razumefi, da pojednostavimo nešto što bismo rekli za narocl...«
Ili: ^
»U jesenjim merama, oprostite, mi smo novinari to tako navikli pa da bi naši gleda-
oci znali o čemu se radi, ja to tako zovem.ll Tamo nema male privredejl a bilo je rečeno
da ćemo pokušati I da ujednačimo uslove za razvoj male privrede u celoj zemlji. Šta se
dogodilo?«
N o v i n a r e v o aktivno p r a ć e n j e sugovornikovih iskaza p o t v r đ u j u m n o g e
upadice, intervencije, k o j e su i s t o v r e m e n o i znak n j e g o v o g p o z n a v a n j a i pri-
d r ž a v a n j a m e d i j s k i h z a h t j e v a . N j i m a on d a j e d o z n a n j a d a je s v j e s t a n uloge
posrednika i z m e đ u gledalaca i gosta u s t u d i j u , p o s t a v l j a p i t a n j a za k o j a pret-
p o s t a v l j a d a su zanimljiva g l e d a o c i m a (novinar p i t a u m j e s t o n j i h ) i inzistira
da na n j i h d o b i j e pravi i p o t p u n o d g o v o r (novinari inače u r a z g o v o r i m a čes-
to prelaze p r e k o n e d o b i v e n i h odgovora, a n e m o ć a n gledalac o s t a j e prikra-
ćen i o j a đ e n ) :
»To je u redu, ali kome se isplati inflacija danas, imate li konkretan odgovor?«
Voditelj n e d o p u š t a d a odgovori p o t r a j u d u ž e i u k i n u razgovor, n e g o
provocira n a s t a v a k , p o k a z u j e svoj o s j e ć a j za vrijeme (televizijsko) i upozora-
va na to, ali n e agresivno, g r u b o p r e k i d a j u ć i s u g o v o r n i k a , već p r o n a l a z e ć i
uvijek n a č i n koji ne n a r u š a v a a t m o s f e r u u l j u d n o s t i i p o š t i v a n j a :
»Pretpostavljam da bi naši gledaoci puno štošta hteli da Vas pitaju pa ću ja da po-
kušam malo da požurim« (novinar p r e u z i m a obavezu).

[2] | = manja stanka; II = veća stanka; — = rečenični naglasak;

= = pojačan reč. naglasak; y = rast intonacije; pad intonacije.
 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 167

Voditelj i n t e r v j u a d o b r o o d m j e r a v a i v r i j e m e t r a j a n j a svojih p i t a n j a , ko-

ja n i k a d a nisu toliko d u g a da bi d j e l o m i č n o ili u p o t p u n o s t i (i to se inače do-
gada) odgovorio u m j e s t o gosta. P o d s j e ć a m o n a slijedeće:
— ukupno je trajanje intervjua — 80' 18"
— ukupno trajanje pitanja — 14' 43"
— u k u p n o t r a j a n j e odgovora — 65' 35"
Z a n i m a n a s o d n o s p i t a n j a i odgovora, a on j e 1:4. C j e l o k u p n o je, d a k l e t r a j a -
n j e o d g o v o r a četiri p u t a d u ž e od c j e l o k u p n o g t r a j a n j a p i t a n j a . K a t k a d j e t a j
o d n o s i m n o g o veći od toga (u korist odgovora), a tek izuzetno p i t a n j e traja-
n j e m p r e m a š u j e odgovor (kada n o v i n a r u sklopu p i t a n j a iznosi p o d a t k e , do-
datne informacije, primjere).
I s k a z a n o v r e m e n s k i m j e d i n i c a m a odgovori nisu t r a j a l i (osim u dva slu-
č a j a u v o d n o g dijela) duže od tri i pol m i n u t e , od s a m o 0'5" d o 3'22". Treba na-
pomenuti da je najveći broj odgovora kraći od V (62%) što p r i d o n o s i dinamič-
nosti dijaloga.
V r i j e m e t r a j a n j a p o j e d i n i h p i t a n j a (osim u dva s l u č a j a kada n o v i n a r na-
vodi p o d a t k e ) kreće se:
od 0'22" d o 0'38".
Ona su i vrlo raznoliko r a s p o r e đ e n a pa t a k o j e d n o p i t a n j e t r a j e tek 0'2",
a već slijedeće 0'31", što j e p o t v r d a p r a v e govorne situacije: p i t a n j a nisu nau-
čena n a p a m e t i novinar se prilagodava toku razgovora.
N o v i n a r , k a o k u l t u r a n d o m a ć i n , stavlja svog gosta u prvi plan, n o ustva-
ri on (novinar) n e n a m e t l j i v o vodi razgovor, p r e d l a ž e red izlaganja i odgovo-
r a n j e za u s p j e š n o s t emisije:
»ReciteJ ajd'mo da počnemo od ovoga što je već poznatoj Nedavno je doneta
odluka da deviznih kredita nema. Neki misle da to baš nije dobro«.
Ili:
»Da se sada I vratimo na one koji su u dobroj poziciji«.
Ili:
»To je generalna ocena. Ja sada predlažem da idemo po nekim pitanjima«.
I m a i o b r a t n i h situacija, k a d a gost ili gosti p r e u z m u ulogu voditelja, i ta-
d a s m o , n a r a v n o , zbog n a s t a l e a n a r h i č n o s t i u s t u d i j u , svjedoci p o s v e m a š -
njeg neuspjeha.
Voditelj i n t e r v j u a vrlo pažljivo p r a t i i m i s a o svog sugovornika, pokazu-
jući, uz dobru pripremljenos, i s p s o s o b n o s t prilagodavanja t o k u razgovora i
novonastalim situacijama:
»To je stav SIV-a. Kad već govorite o tome,I kod nas je napravljen pokušaj.l to je
donekle ušlo u zakon,I da ljudi mogu I svojim novcem I i ne samo u maloj privredi, već
da ulažu u društvenu privredu,! da time otvaraju II radna mesta, gde će se zapošljava-
ti,! što su dosad,! uzgred rečenoj! trošili na I razne druge luksuzejl ali I nailaze na pre-
preke!! Da li je to samo dogma ili je to nešto drugo?«
Ili:
»Shvatio sam || iz ovoga što ste maločas rekli || da II želimo više da se II opredeli-
moj da se okrenemo našim radnicima u inostranstvujl da iskoristimo taj potencijal koji
postoji!!...«
Ili:
»Pomenuste tehnologiju!! Jedno vreme mnogo pričasmo I da ćemo I da idemo u
nuklearnu energiju.! Sad se oko toga staloj a pre ! samo nekoliko dana I na I svetskoj
konferenciji o energiji čuo se jedan zaprepašćujući podatak, bar za naše uslovell da će
168 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 168

uran biti sirovina koja će prva nestati od svih drugih, već do dve hiljade petnaeste godi-
ne. š t o je sad sa našim nuklearkama?«
Navedeni primjeri, kao i m n o g e novinareve kratke upadice, npr: »Pa ho-
ćete li dozvoliti?« ili: »Dugo se nismo setili da to krenemo«, proizlaze, dakle, iz raz-
govora koji neizbježno unosi izmjene u pripremljeni koncept. Ćešći su, naža-
lost, slučajevi da intervjuist prati s a m o slijed svojih pitanja, ne slušajući su-
govornika pa pitanja i odgovori više teku u s p o r e d o nego dodirujući se i pro-
žimajući se, negirajući tako osnovne dijaloške osobine.
O d a b i r a n j e m pitanja novinar nenametljivo iskazuje i svoj stav, ne osta-
jući tako na razini pukog prijenosnika tuđih ideja:
»Dogovorili smo se da se rastereti privreda. Sada se dogodilo da neke društveno-
-političke zajednice, pošto ne mogu da uzmu tamo, hoće na drugoj strani, a opet je
najlakše, recimo, predlažu oporezovanje stanova i to do takve mere da porezi na sta-
nove u kojima ljudi stanuju budu tri, četiri puta veći od zakupnine, čemu to vodi?«
Svoja pitanja novinar ne čita (osim u slučaju navođenja podataka), a i to
se inače događa, nego ih oblikuje lijepim govorenjem. Teško ih j e zbog toga
prenijeti »na papir«, j e r »pismo može fiksirati lingvističke znakove u grafič-
kim slikama, nemoguće je, međutim, fiksirati čin govora« (Vuletić, B. 1980,
str. 40). Uočili s m o to i u već dosad navedenim p r i m j e r i m a , n o evo još dvije
izrazite potvrde:
»Ima jedan drugi probiemll Vi I ste I predložili, usvojili, počeli da otvarate, recimo,
free shop-oVeJ gde može da se kupuje za devize. To je negde učinjenoj međutim, evo
ponovno pobune, doduše ovog puta bune se stranci. Šta se to dogodilo?«
Ili:
»Druže MikulićuJ o tome šta vi raspravljate na SIV-u mi saznajemo preko saopšte-
nja. Sednice su vam zatvorene. MedutimJ da mi kažemo novinarskim žargonom, pro-
curelo je da ste Vi na prvoj sednici, na kraju prve sednice tražili...«
Već s a m o označene stanke i rečenični naglasak pokazuju razliku između
pisma i govora. Bogatstvo govora prerasta znakove interpunkcije i granice
pisanih sintaktičkih cjelina, prenoseći izravnije od pisma skokovitost ljud-
ske misli.
Posebnu pažnju privlače novinareva pitanja u obliku izjavne rečenice,
toliko rijetka u televizijskim razgovorima (gdje uglavnom susrećemo ona
običajena s upitnim prijedlogom, zamjenicom ili u p i t n o m česticom).
Rekli b i s m o da su ona svojevrstan obrat retoričkog pitanja. Naime, dok
retoričkim p i t a n j e m , kao što z n a m o , ništa ne pitamo, iako je prisutan oblik
pitanja, m n o g a pitanja u ovom intervjuu zaista to i jesu (jer traže odgovor),
iako su oblikovana izjavnom rečenicom:
»Ali pre toga nećemo ni u šta ući.«
To u ovom slučaju nije t v r d n j a , nego p i t a n j e — Hoćemo li prije toga
ući...?, na koje novinar očekuje potvrdan ili niječan odgovor. Takav oblik pi-
t a n j a doživljavamo čvršće povezanim s tokom razgovora, ono iz njega izras-
ta. Kontekst, dake, i odgovarajuća govorna izvedba omogućuju njegovo pot-
p u n o razumijevanje, a u j e d n o p r u ž a j u čar prave govorne situacije.
Budući da novinar jedino p i t a n j i m a vodi i stvara konačnu sliku inter-
vjua (što s m o već spomenuli u definiciji televizijskog intervjua), najveću s m o
pažnju posvetili upravo n j i m a . Privlače i s a d r ž a j e m i izvedbom, a novinar ih
 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 169

p r a v i m dramaturškim z a h v a t o m povezuje u logičnu i a t r a k t i v n u cjelinu.

Evo, k a k o to ostvaruje: 3

S v r h a j e p r i k a z a n o g g r a f i k o n a da posluži s a m o k a o ilustracija (bez uno-

š e n j a m j e r l j i v i h vrijednosti). Dakle:
1) Prva su pitanja sadržajem i govornim ostvarenjem neutralna. K a k o j e i
s a m n o v i n a r r e k a o , n j i m a se traži »generalna ocjena«. Gesta j e vrlo u m j e r e -
na, m i m i k a t a k o đ e r , a tijelo u l e ž e r n o m p o l o ž a j u , tek blago n a k l o n j e n o pre-
m a gostu.
2) S t v a r a se z a t i m sve o p u š t e n i j a i u g o d n i j a a t m o s f e r a , u k o j o j pitanja po-
staju sve otvorenija, izravnija, o š t r i j a , n o n i k a d a n e u k i d a j u u l j u d n o s t i ulo-
gu n o v i n a r a - d o m a ć i n a . O p r e d j e l j u j e se uvijek za k u l t u r n o , a n e agresivno, za
toplo pa i s k r o m n o , a n e n a d m e n o i k r u t o . N p r :
»Nećete se ljutiti, možda će pitanje biti malo grubo...«
Ili:
»... pa sad oprostite, ja ću postaviti nekoliko pitanja iz oblasti I koja kod nas se
uvek malo smatrala || strogo poverljivom...« ili k a d a n e dobiva izravan o d g o v o r ,
u m j e s t o agresivnijeg: n i s t e odgovorili na p i t a n j e u p o t r e b l j a v a blaže, p o s r e d -
no, e u f e m i s t i č k o :
»Ne znam da li smo se razumeli...« n o uvijek inzistira da p i t a n j e n e o s t a n e
bez p r a v o g odgovora. Takve sadržaje prati već nešto izrazeniji rečenični na-
glasak, odjeljivanje pojedinih riječi većom stankom. Gesta je još uvijek suz-
držana, ali se osjeća sve veća unutarnja snaga novinara, što se očituje i u nje-
govim upadicama svedenim katkad na samo vrlo odlučno, kratko i intenziv-

[3] = sadržajna otvorenost; govorno ostvarenje.

170 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 170

no »Jeste!« ili energično »Tako!«, kada se slaže sa stavom sugovornika.

3) Novinar zatim pitanjima zahvaća sve delikatnije teme, sve ih odlučnije po-
stavlja, mimika i gesta postaju još izraženije ali nikada ne prelaze liniju do-
brog u k u s a i MJERE (što bi velikim slovima trebalo pisati na ulazu u studio
— i, naravno, ne s a m o na tom mjestu). Nešto prije sredine cjelokupnog in-
tervjua postiže najvišu zajedničku točku podudarnosti intenziteta govornog
ostvarenja i sadržajne otvorenosti i izravnosti, što rezultira p i t a n j i m a kao:
»Rekli ste I da već dugo živite u ovom društvu, u ovim uslovima. Da li možete sa-
da otvoreno da kažete | ko zapravo je I protiv oštrih I zaokretaj ko SIV sprečava I da
ide brže?«
Ili:
»Što ćete I Vi II učiniti?«
4) Kada je!3ostignut taj vrh otvorenosti, novinar nastavlja j e d n a k o otvo-
renim p i t a n j i m a pa i onim osobnog karaktera, ali n e m a više p o t r e b e za uspo-
rednim naglašenim intenzitetom govornog ostvarenja, on se u blagom luku
s m a n j u j e sve do kraja intervjua.
U ovom dijelu intervjua novinar, dakle, prelazi p i t a n j i m a n e p r i m j e t n o i
u osobno područje, uz dosjetku, osmijeh, igru riječi, m e t a f o r u (i evo n a s po-
novo u poetskom). Koliko inače neuobičajenog poigravanja riječima kada je
u p i t a n j u osoba velike važnosti u o n o m :
»Recite najkraće, da li ste mislili kad ste ovde dolazili da će biti ovako teško, ili
Vam je teže nego što ste očekivali?«
Zgodna igra riječi s —ovde— (što se može odnositi na studio ili na Beog-
rad, na m j e s t o predsjednika SIV-a) pretvara studio u životnu situaciju i r a d a
p r o t u p i t a n j e gosta: »Gde, kada sam dolazio?« Novinar objašnjava da je mislio
na SIV i razgovor se nastavlja do blage ironičnosti u o n o m : »Imate ii vremena I
da uz sav taj posao (novinar misli na sjednice — op. autora) stižete da malo razmišljate
o Jugoslaviji,! o njenoj budućnosti, o onome kako ćemo ući u dvadesetprvi vek?«, ili
do anegdotski obojenog navoda:
»... i mi smo imali jedan monopolski zakon pre četrnaest godina II pa smo posle
doneli društvene dogovore da se sporazumemo II pa se lepo sporazumesmo o cenama-
II pa sad ponovo vidim u paketu postoji zakon protiv monopola...«, ili metaforičnog:
»Vi ste krenuli u ovom paketu, malo da otvaramo treći paketj Vi ste u tom trećem
paketu krenuli na ujednačavanje poreske politike. Šta tu treba da se ostvari?«
Tom d o b r o m d r a m a t u r š k o m v o đ e n j u treba dodati:
1) funkcionalnost scenografije — s a m o stol i dvije stolice (nema nepotreb-
nih detalja koji bi odvlačili pažnju gledalaca) i to ne fotelje na koje s m o na-
vikli u takvim televizijskim razgovorima, koje sputavaju z a m a h geste i anga-
žirano govorenje, nego vrlo jednostavne, ravne sjedalice koje o m o g u ć u j u po-
kretljivost tijela, slobodu geste i stalnu aktivnost govornika.
2) logično praćenje kamerom — krupni kadrovi pri nešto dužem p i t a n j u (ka-
da novinar navodi neke podatke, podsjeća na d o g a đ a j e i si.) i redovito pri
odgovorima gosta. Kad su pitanja kraća, kad novinar u p a d a u odgovor gosta
ili gost intervenira, obojica su u istom, širem kadru. Ovdje se pojavljuje i pri-
vid veće glasnoće uz krupniji plan, a kako n e m a nikakvih tehničkih interven-
cija u o d n o s u na određeni kadar, čini se da je u p i t a n j u iskustvena kompo-
nenta — p r o s t o r n a udaljenost odražava se na jačinu (što udaljenije — to tiše,
što bliže — to glasnije). No, to bi mogao biti p r e d m e t neke druge analize.
 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 171

3) prirodan položaj tijela sugovornika u međusobnom komuniciranju i ko-

municiranju s gledaocima — Novinar i gost sjede takoreći nasuprot jedan
drugome i isključivo se jedan drugome i obraćaju u toku razgovora pa gleda-
lac stječe dojam da nenametljivog gotovo neoktriven, prisustvuje dijalogu,
koji se, istina, stvara zbog njega, ali nesmetano živi i svojim autentičnim ži-
votom. Pogled novinara usmjeren je prema kameri tek u izravnom obraća-
nju gledaocima, dok bi (što se srećom nije dogodilo) govorenje gosta u ka-
meru prenijelo ovaj uspješan dijalog u monološki žanr. Shematski bi to iz-
gledalo ovako:

gost novinar

i
gledaoci

Namjerno se služeći istim dijelom s početka intervjua, jer nam služi kao
najbolji primjer, evo kako to izgleda u govornoj realizaciji:

gledaocima, dakle, u kameru

»Ekipa političkog magazina televizije Beograd ZIP—a želi vam dobro veče.
gostu
Druže Predsedniče, hvala Vam što ste došli da budete naš gost.
gledaocima
i •
naš gost je predsednik Saveznog izvršnog veća Branko Mikulić.
I gostu |
Mi smo se na ulazu u ovu kuću pozdravili, ali u ime svih gledalaca, u čiji smo
dom upravo ovog trenutka ušli, ja Vam još jednom želim dobro veče«.
Na kraju intervjua novinar daje priliku gostu da doda eventualno pro-
puštene informacije, a zatim priliku gledaocima da postavljaju pitanja, no
taj dio emisije već izlazi iz okvira intervjua pa i predmeta ove analize.
Navodeći citat iz knjige »U potrazi za izgubljenim govorom« Ive Škarica:
»Intervjuist je autor intervjua i on je odgovoran i za odgovore; na općenito
se pitanje dobiva općenit odgovor, na otrcane otrcan, na nemoguće ne dobi-
va se odgovor uopće«, željeli bismo na kraju istaći upravo tu odgovornost
novinara za uspješnost cjelokupnog intervjua.
Intervjuist o čijem je djelu ovdje bilo riječi, ispunio je i sadržajne i me-
dijske zahtjeve (pokazali su to pojedinačni primjeri), iskoristio je mogućnos-
ti televizijskog medija (audio i vizualnog izražavanja — izražavanja gestom,
mimikom, pokretom tijela, studijskim prostorom, kamerom), oblikovao je
intervju kao logičnu i zaokruženu cjelinu, a svojom osobnom govornom kul-
turom nadrastao prosječnost.
172 J. Nikić, Primjer dobrog 'IV intervjua, GOVOR, IV (1987), 2 172

LITERATURA

Biškup, J. (1981), Osnove javnog komuniciranja, Zagreb, Školska knjiga.

Leksikon novinarstva (1979), Beograd, SlRO Srbija.
Mitrović, Ž. (1976), Iz novinarske prakse, Beograd, Savet za vaspitanje i bri-
gu o derii SR Srbije.
Mladenov, M. (1980), Novinarska stilistika, Beograd, Naučna knjiga.
Plenković, M. (1980), Demokratizacije masmedija, Zagreb, Biblioteka komu-
nikacijske znanosti.
Rot, N. (1982), Znakovi i značenja, Beograd, Nolit
Škarić, I. (1982), U potrazi za izgubljenim govorom, Zagreb, Školska knjiga
— SN Liber.
Vuletić, B. (1980), Gramatika govora, Zagreb, Grafički zavod Hrvatske

Jasmina NIKIĆ
Faculty of Philosophy, Zagreb

Example of an Appropriate TV Intervieiu

SUMMAR Y

Television as a medium is marked by spatial-temporal and audio-vi-

sual features from wbicb ariše both the opportunities and the responsibilities
of everj author of a particular television genre.
Assuming that an appropriate example is the best way of focusing at-
tention on sucb features, ive bave analysed an excellent intervieiv tuhich ive
ivere oble to ivateh on TV not long ago.