Nuklearna fizika

Predavanje 3
Radioaktivni raspadi

dr.sc. Nikola Godinović

Sadržaj
 Što je Radioaktivnost
 Alfa raspad
 Doze zračenja

2
Radioaktivnost
 U prirodi postoji samo 92 kemijska elementa + (još 12 umjetno proizvedenih) a poznato je oko 1500 različitih
nuklida od kojih je 350 prirodnih a 1100 umjetnih. Većina nuklida je nestabilna (oko 1200) - radioaktivna
 Pogodna kombinacija protona i neutrona čini jezgru stabilnom, čim je drugačije jezgra se nastoji izbacivanjem
nukleona približiti stabilnoj konfiguraciji.
 1896 Becquerel je slučajno otkrio radioaktivnost u spojevima koji sadrže uran. Nakon niza eksperimenata zaključio
je da se to zračenje spontano emitira, da je prodorno, da zacrnjuje fotografsku emulziju i da ionizira plin. Takva
spontana emisija zračenja nazvana je radioaktivnost.
radioaktivnost.
 Marie i Pierre Curie sustavno izučavali radioaktivnosti, te otkrili dva do tada nepoznata elementa, oba
radioaktivna, nazvana polonij i radij.
 Sustavna eksperimentalna istraživanja radioaktivnosti zajedno s Rutherfordovim raspršenjem alfa čestica ukazala su
da je radioaktivnost rezultat raspada nestabilne jezgre
 Utvrđeno je da postoje tri tipa radioaktivnosti:
 alfa raspad – jezgra spontano emitira jezgru helija
 beta raspad –jezgra spontano emitira elektron

ili pozitron (antielektron)

 gama raspad – jezgra spontano emitira gama zraku

– foton visoke energije

 Uhvat elektrona (p+e->n)

3
Radioaktivnost
 Alfa raspad
263
Sg  259Rf  4He

 Beta raspadi
14
C 14 N  e   

18
F 18O  e   
 Gama raspad

152
Dy 152Dy  

4
Uvod
 Ne čini svaka kombinacija
neutrona i protona jezgru
stabilnom.
 Brojne jezgre su radioaktivne.
 Energijske razine u jezgri se
popunjavaju kako bi se dostigla
konfiguracije minimalne energije
tj. maksimalne stabilnosti

http://www.nucleonica.net/Applet/Decay/radioactive_decay.asp 5
Karta nuklida i radioaktivnost
 Slika lijevo prikazuje
defekt mase u
ovisnosti o broju
protona i neutrona u
jezgri za lagane jezgre.

Defekt mase m
 Dolina u slici lijevo je
područje stabilnih
jezgri.
 Jezgre bogate
protonima emisijom
-čestica “spuštaju se
u dolinu“
 Jezgre s viškom
neutrona “spuštaju se
u dolinu” emisijom
elektrona – beta
raspad
6
Radioaktivni elementi u prirodi
 Neki radioaktivni elementi koje nalazimo u prirodi

7
 Svako radioaktivno zračenje je
ionizirajuće zračenje kao i
rendgensko i gornji dio UV
zračenja jer je energija već od
praga za ionizaciju tkiva koja
iznosi oko 10 eV.

8
Radioaktivnost u ljudskom tijelu
 

Radioaktivni elementi u ljudskom tijelu

Half Life Isotope Element Activity
Radioactive  Mass Mass within 
Isotope (years) in the Body in the Body the Body
(grams) (grams) (Disintegrati
ons/sec)
Potassium 40 1.26 x 0.0165 140 4,340
109

Carbon 14 5,730 1.6 x 10-8 16,000 3,080

Rubidium 87 4.9 x 1010 0.19 0.7 600

Lead 210 22.3 5.4 x 10-10 0.12 15

Tritium (3H) 12.43 2 x 10-14 7,000 7

Uranium 238 4.46 x 1 x 10-4 1 x 10-4 3-5

109

Radium 228 5.76 4.6 x 10-14 3.6 x 10-11 5

Radium 226 1,620 3.6 x 10-11 3.6 x 10-11 3

9
Radioaktivnost - uvod
 Radioaktivnost je bila misterija
 uzorak radioaktivnog materijala
spontano emitira energiju (narušenje
zakona očuvanja energije)
 Energije -čestice koju emitira
radioaktivni uzorak su 4 do 6 puta
manje od Coulombove barijere
 Ogroman raspon u vremenu
poluživota od 10-5 do 1020 sekundi?
 Objašnjenje:
 Specijalna teorija relativnosti
(ekvivalencija mase i energije)
 Kvantna mehanika (tunel efekt)
Energija vezanja -čestice je 28,3 MeV

10
Neki alfa emiteri i vremena poluživota

11
Detecting radiation
 A Geiger counter
 Radiation ionizes (removes electrons) atoms in the counter

Leaves negative
electrons and positive
ions.
Ions attracted to
anode/cathode,
current flow is
measured

12
Zakon radioaktivnog raspada
1/ - srednje vrijeme života jezgre
 Radioaktivni raspad je statističke prirode, ne možemo
predvidjeti kad će se određena jezgra raspasti, ali možemo
izračunati vjerojatnost da se proces dogodi.
 Brzina kojom se radioaktivni uzorak raspada (-dN/dt)
proporcionalan je broju radioaktivnih jezgri u uzorku
dN/dt=-N, - konstanta raspada (vjerojatnost da jezgra
jedinici vremena emitira alfa, beta, gama česticu) koja određuje
brzinu raspada radioaktivne jezgre i ovisi o tipu nuklida.
 Broj neraspadnutih jezgri u nekom radioaktivnom uzorku
nakon t vremena ako je početni broj jezgri bio No je:
N  N o e  t
 Vrijeme poluživota T1/2 je vremenski interval unutar kojeg se
raspadne polovina jezgri.
ln 2 0,693
T1 2  
 
 Aktivnost – broj raspada u jedinici vremena, jedinica za
dN
aktivnost je 1Ci=3,7x1010 raspada/s, odnosno 1 Bq= 1 raspad/s A  N o  e  t   N
dt
13
Visina Coulombove barijere -procjena
 Alfa čestica emitirana je iz 212Po, procijenite Coulombovu barijeru na površini
jezgre.

2 Ze 2
Vo   r  1,07 A1 3 fm, r   (41 3  2081 3 )1,07 10 15 m  8 10 15 m
4 o r 

V0 

2  82  1,6 10 19 As  2

 4,8 10 12 J  30 MeV

1,1 10 10  As  / Nm  8 10 15 m
2

 Energija alfa čestice je 8,9 MeV < 30 MeV ???

14
-raspad

Esep≈6MeV per nucleon for heavy nuclei

Ebind(42)=28.3 MeV > 4*6MeV

Neutrons Protons Alphas

15
16
Kvantno- mehanički opis alfa raspada

17
Kvantno- mehanički opis alfa raspada
 Model oblika potencijalne jame za -česticu energije 8,78 MeV
koju emitira 212Po s vremenom poluživota od 0,3 s
(eksperimentalni podatak).

Kad se uzme u račun da se

širina i visina barijere mijenjaju

Probability 
Segment height
of tunneling
21.9 1.20 x10^-5
16.4 1.74 x 10^-4
Separation of centers of alpha and nucleus at edge of barrier 9.1 fm
13.2 1.43 x 10^-3
Height of barrier 26.4 MeV
11.0 .98 x 10^-2
Radius at which barrier drops to alpha energy 26.9 fm
9.4 .85 x 10^-1
Width of barrier seen by alpha 17.9 fm
Product of
Alpha's frequency of hitting the barrier 1.1 x 10^21/s 2.47 x 10^-15
probabilities 18
Kvantno- mehanički opis alfa raspada

19
Tunel efekt

20
 Usporedba računa i eskperimenta
Jako dobro slaganje
1018
izmjerenih vremena o-eksperimenta
poluživota i izračunatih za račun

gotovo sve alfa emitere.

T1/2 (s)
 v 
log10   log10    1,29 Z R  1,72Z E

 2 Ro 
10-6
4 9
Energija  (MeV)
21
Radioaktivni nizovi
 Većina radionuklida koju nalazimo
u prirodi su članovi jednog od 4
radioaktivna niza.

A=4n A=4n+3 22
Radioaktivni nizovi

A=4n+2 A=4n+1
23
Jedinice u radioaktivnosti

1 curie = amount of material that will produce 3.7 x 1010 nuclear decays per second.
1 becquerel = amount of material which will produce 1 nuclear decay per second.

1 Cuirie = 3.7 x 1010

The rad is defined as an absorbed dose of 0.01 joules of energy per kilogram of tissue.
The gray is defined as 1 joule of deposited energy per kilogram of tissu

assess the risk of radiation, the absorbed dose is multiplied by the relative biological effectiveness
of the radiation to get the biological dose equivalent in rems o rsieverts.

24
Dozimetrija
 Alfa čestice – jezgre helija jedva prolaze kroz list papira
 Beta čestice – elektroni (pozitroni) prolaz kroz nekoliko milimetra aluminija
 Gama čestice – fotoni prolaze kroz nekoliko centimetara olova
 Utjecaj zračenja na ljude se iskazuje preko:
 Apsorbirana doza – apsorbirana energija po jedinici mase (Gy-gray), stara jedinica je rad, 1Gy=1
J/kg=100 rad. Uobičajneo je izjava: “ Doza gama zračenja od 3 Gy koju primi čitavo tijelo u
kratkom vremenskom intervalu uzrokovat će smrt u 50 % slučajeva”. Srednja doza koju primi
čovjek u godini dana od prirodnih i umjetnih radioaktivnih izvora je oko 2 mGy.
 Ekvivaletnna doza – različiti tipovi zračenja mogu isporučiti istu dozu ( energiju po jedinici mase)
ali ne uzrokuju iste biološke efekte. Ekvivalentna doza zračenja izražava biološki utjecaj
apsorbirane doze tako da apsorbiranu dozu množi s numeričkim faktorom RBE-relativni biološki
utjecaj. RBE=1 za X-zrake i elektrone, RBE=5 za spore neutrone, RBE=20 za alfa zrake.
 SI jedinica ekvivalentne doze je 1 sivert (Sv). Preporuka je da neprofesionalna osoba ne primi
ekvivalentnu dozu zračenju veći od 5 mSv u godini dana.
 Prilikom leta avionom ljudi su izloženiji kozmičkom zračenju. U 900 sati leta u godini dana
ekvivalentna doza iznosi oko 5,4 mSv, što prelazi dopuštenu granicu od 5 mSv u godini dana.

25
Dozimetrija
 Alfa čestice – jezgre helija jedva prolaze kroz list papira
 Beta čestice – elektroni (pozitroni) prolaz kroz nekoliko milimetra aluminija
 Gama čestice – fotoni prolaze kroz nekoliko centimetara olova
 Utjecaj zračenja na ljude se iskazuje preko:
 Apsorbirana doza – apsorbirana energija po jedinici mase ( Gy-gray), stara jedinica je rad,
1Gy=1 J/kg=100 rad. Uobičajena je izjava: “ Doza gama zračenja od 3 Gy koju primi čitavo
tijelo u kratkom vremenskom intervalu uzrokovat će smrt u 50 % slučajeva”. Srednja doza
koju primi čovjek u godini dana od prirodnih i umjetnih radioaktivnih izvora je oko 2 mGy.
 Ekvivaletnna doza – različiti tipovi zračenja mogu isporučiti istu dozu ( energiju po jedinici
mase) ali ne uzrokuju iste biološke efekte. Ekvivalentna doza zračenja izražava biološki
utjecaj apsorbirane doze tako da apsorbiranu dozu množi s numeričkim faktorom RBE-
relativni biološki utjecaj. RBE=1 za X-zrake i elektrone, RBE=5 za spore neutrone, RBE=10
za alfa zrake.
 SI jedinica ekvivalentne doze je 1 sivert (Sv). Preporuka je da neprofesionalna osoba ne
primi ekvivalentnu dozu zračenju veći od 5 mSv u godini dana.
 Prilikom leta avionom ljudi su izloženiji kozmičkom zračenju. U 900 sati leta u godini
dana ekvivalentna doza iznosi oko 5,4 mSv, što prelazi dopuštenu granicu od 5 mSv u
godini dana.

26
Relativni biološki efekt (RBE)
 Studije pokazuje da biološka oštećenja izazvana
zračenjem jako ovise o tipu zračenja.
 Ista doza alfa zračenja uzrokuje više oštećenja nego
jednak doza protona, a a više nego ista doza elektrona ili
gama zraka.
 Ekvivalentna doza se dobije množenjem apsorbirane
doze (rad ili Gray) s kvalitativnim faktorom relativne
biološke efikasnosti.
 Rem=kvalitativni faktor (RBE) x rad
 Sievert (Sv)= kvalitativni faktor (RBE) x Gray

27
Efektivna ekvivalentna doza
 Uz kvalitativni faktor kojim se iskazuje
relativna biološka efikasnost pojedinih
tipova zračenja, potrebno je uzeti u račun
i faktor rizika kojim se iskazuje da su neki
organi osjetljivi na zračenje.

 Tako su najosjetljiviji organi, jajnici i

testisi.

 Kad se ekvivalentna doza pomnoži s

faktorom rizika za pojedine organe dobije
se efektivna ekvivalentna doza.
Preuzeto iz: Radiation-Doses, Effects
Risk, United nations Enviroment
Programe. Prevod, Nolit, Beograd
28
 Primjer - radioaktivnost
 Gama doza od 3 Gy je letalna doza – 50% ljudi koji prime ovu dozu umre. Ako se
ekvivalentna doza primi u obliku topline, koliki je porast temperature. Za specifični
toplinski kapacitet ljudskog tijela uzmite vrijednost specifičnog toplinskog kapaciteta vode
c=4180 J/kgK.

Q m 3 J kg
T    0 ,7 mK
c 4180 J kgK
 Očito oštećenja izazvana zračenjem nemaju nikakve veze s zagrijavanjem tijela. Oštećenja
nastaju na razini DNA i tako utječu na promjene u biološkim i kemijskim procesima.

Alfa zrake zaustavlja

list papira i jedva
prodire kroz
vanjske slojeve 1-2 cm živog tkiva
epitela na koži.

29
Prirodni izvori radioaktivnosti
 Prirodni izvori: Kozmičko zračenje, radioaktivni izotopi koje
nalazimo u prirodi.
 Uz ove izvore postoje još i izvori zračenja uzrokovani nuklearnim
eksplozijama, izvorima koji se koriste u medicini i industriji.
 Nešto manje od polovice čovjekove izloženosti prirodnom
zračenju potječe od kozmičkog zračenja.
 Kozmičko zračenje dolazi iz dubine međuzvjezdanog prostora i sa
Sunca.
 Čovjek na morskoj razini primi godišnje oko 300 mikroSv, a na
2000 m primi nekoliko puta veću dozu.

30
Prirodni izvori radioaktivnosti
 Najzastupljeniji radioaktivni izotopi koje nalazimo u prirodi su: 40K i
87Rb.
 U prosjeku dvije trećine doze zračenja koju ljudi primaju iz
prirodnih izvora potječe od radioaktivnih tvari u zraku koje
udišemo ili unosimo prehranom. Jedan dio potječe od kalija, koji
tijelo apsorbira, skupa s neradioaktivnim izotopom (kalij je bitan
za organizam). A veći dio potječe od elemenata koji nastaju
raspadanjem 238U i 232Th. U ovim radioaktivnim nizovima nastaju
olovo-210 i polonij-210 i uglavnom ulaze u tijelo prehranom, i
jedan i drugi su skoncentrirani u ribi i rakovima (škampi & jastozi
nisu baš najbolji za prehranu  !)

31
Prirodni izvori radioaktivnosti -radon
 Tek nedavno je postalo jasno da je od svih prirodnih izvora zračenja, nevidljivi
plin, bez okusa i mirisa, sedam i po puta teži od zraka, a koji se zove radon,
najvažniji. 86Rn –radon (plemeniti plin), najstabilniji izotop radon-222 ima
vrijeme poluživota od 3,8 dana. Radon se alfa raspadom raspada na polonij-
218.
 Procjenjuje se da na radon zajedno sa svojim radioaktivnim jezgrama kćerkama
otpada 3/4 godišnje doze zračenja koju osoba primi iz zemaljskih prirodnih
izvora i oko polovine doze iz svih prirodnih izvora. Većina ove doze se prima
udisanjem u zatvorenim prostorima.
 Postoje dva izotopa radona: radon-222 ( nastaje u radioaktivnom nizu urana-
238) i radon 220 (nastaje u radioaktivnom nizu torija-232.
 Radon-222 ima oko 20 puta jače djelovanje od radona 220. Mada u biti najveći
dio zračenja potječe od radionuklida koji nastaju raspadanjem radona, a ne od
samog plina radona. Radon najvećim dijelom izbija iz tla.
 Ljudi su najviše izloženi radonu u zatvorenim prostorima,

32
Prirodni izvori radioaktivnosti -Radon
 Građevinski materijalu sadrže
torij i radij iz kojih nastaje
radon.
 U Švedskoj se nekoliko
desetljeća koristio stipsni
škriljac za proizvodnju betona,
koji je uzidan u oko 500 000
kuća. A naknadno se pokazalo
da je ovaj škriljac radioaktivan.
 Radioaktivni građevinski
materijali: fosforni gips, cigle od
blata koji je nuspordukt u
proizvodnji aluminija, šljaka iz
visokih peći i lebdeći pepel od
sagorijevanja ugljena.

222
Rn+218Po
33
Radijacijska oštećenja-dozvoljene doze
 Zakonska regulativa definira maksimalnu dopuštenu dozu od 2-5 mSv/godina, za profesionalce
dozvoljena maksimalna godišnja doza je 50 mSv/godina.
 Za dozu od 1 Sv 1 od 20 ljudi umre od raka, 1 od 20 000 umre od raka za dozu od 1 mSv.
 Srednja doza koju primi čovjek od radioaktivnih izvora je oko 2,7 mSV, a najvći je doprinos
radona od 1,3 mSv, radionulidi u stijenam, tlu, zgradama doprinose 0,4 mSV, kozmičko
zračenje 0, 28 mSV, medicinska primjena 0,22 mSv, prehrana 0,2 mSv. (CT snimak 8 mSv !!)
 Vrlo je teško definirati koja je maksimalna dozvoljena doza sigurna pogotovo kad su u pitanju
male doze zračenja.
 Prilikom korištenja rendgenskog snimanja svakako treba vrlo promišljen odvagnuti o štetnim i
lošim učincima.
 Termoelektrane na ugljen zbog ispušnih plinova su do 100 puta opasnije za zdravlje nego
nuklearna elektrana istog kapaciteta koja pouzdano radi.
 Naravno usporedba nije jednostavna, jer ozbiljan nuklearni akcident može uzrokovati znatno
veća radioaktivna zagađenja. Radijacija poslije Černobil (1986) je uzrokovala smrt desetke
tisuća ljudi i brojne genetske bolesti. Fallout iz Černobila sadržavao je 131I T1/2=8 dana, ali i
dugoživuće izotope 137Cs (T1/2=29 godina), 90Sr (T1/2=29 godina), 93Zr(T1/2=1,1 milijun godina),
106Ru(T =1 godina) i 60Co(T =5,6 godina)
1/2 1/2

34
Primjena radioaktivnosti - Braggova krivulja
 Ostavljen energija inozacijskog zračenja po dubini

 Pažljivom fokusacijom i kontrolom energije snopa može se

deponirati energija u “baš tom volumenu” tkiva.

35
Primjena radioaktivnosti
 Slabi radioaktivni izvor 241Am (vrijeme poluživota 432 y) ionizira zrak u
komori detektora.
 Pri određenom naponu na detektoru teče stalna struja zbog ionizacije
zraka u komori.
 Kad se pojavi dim u zraku i uđe u komoru, ioni se vežu uz molekule dima,
struja se smanji i detektor aktivira.
 Radioaktivni alfa emiteri se koriste za napajanje srčanih pacemaker-a. i
svemirskih letjelica.

36
Ispitivanje starosti materijala – datiranje ugljikom
14
7N  n146N 11H

Raspad bilo koje radioaktivne jezgre ne ovisi o okolini. Omjer broja

stabilnih jezgri kćerki i jezgri majki ovisi o vremenu, što je broj
jezgri kćerki veći to je uzorak stariji. Radionuklid 14C ima vrijeme
poluživota T1/2=5730 godina. Stalna je proizvodnja izotopa 14C u
višim slojevima atmosfere, 1 atom 14C na 1013 atoma 12C. Formira
se molekula ugljičnog dioksida CO2, jedna na 1013 sadrži 14C
umjesto 12C. Kroz biološke procese, fotosinteza, disanje, CO 2 ulazi u
tkivo, uspostavi se dinamička ravnoteža tako da svako živo biće
sadrži fiksnu količinu 14C u formi CO2. Kad prestanu biološki procesi,
nema više izmjene radiougljika s atmosferom i količina 14C se
smanjuje. Mjereći količinu 14C po gramu organskog tkiva može se
odrediti koliko je vremena prošlo od trenutka smrti organizma.
Datiranje pouzdano do 50 000 godina.

37
Primjer
 Komad drveta na arheološkom nalazištu ima aktivnost 14C od 13 raspada u
minuti po gramu. Aktivnost živog drveta je 16 raspada u minuti po gramu. Kad je
drvo uginulo?

N  N o e  t ;
  0,693 5670 godina
N N 1 N
e t  o t  ln o t  ln o
N N  N
5760 16
t ln  1700 godina
0,693 13

38
Geološko datiranje
 Datiranje radioaktivnim ugljikom je ograničeno na 50 000 godina.
Za starija, geološka datiranja nužno je koristiti radionuklide čija je
vrijeme poluraspada znatno veće, reda nekoliko milijardi godina.
 Najstarija stijena čija je starost oko 3,8 milijarde godina je nađena
na Grenlandu.

Metoda Jezgra majka Stabilna jezgra kćerka Vrije poluživota

(milijarde godina)
Kalij - Argon 40
K 40
Ar 1,3
Rubidij - Stroncij 87
Rb 87
Sr 45
Torij - Olovo 232
Th 208
Pb 13,9
Uran - Olovo 235
U 207
Pb 0,7
Uran - Olovo 238
U 206
Pb 4,5

39