SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

PRAVNI FAKULTET

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: IV; CIKLUS: I

SMJER: OPĆE PRAVO

MUAMERA AVDIĆ

TEMA: Ratni zločini počinjeni u Foči

Istraživački rad

Travnik, 2023
 SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

PRAVNI FAKULTET

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: IV; CIKLUS: I

SMJER: OPĆE PRAVO

Ratni zločini počinjeni u Foči

IZJAVA: Ja, Muamera Avdić, student Sveučilišta/Univerziteta “Vitez“ Vitez, Indeks broj:
139-20/ DEFRR odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj
istraživački rad izradila potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć
profesora,odnosno asistenta.

Predmet: Krivično pravo

Profesor: Doc.Dr.Sc Goran Šimić

Student: Muamera Avdić

Indeks broj: 092-20/ VPOP

Travnik, , 2023

1
SADRŽAJ

SADRŽAJ.......................................................................................................................................2
1. UVOD......................................................................................................................................3
1.1. Problem, predmet i objekat istraživanja...............................................................................3
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja....................................................................................................3
1.3. Radna hipoteza.....................................................................................................................4
1.4. Metode istraživanja i prikupljanja podataka........................................................................4
1.5. Sadržaj i struktura rada........................................................................................................4
2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA...........................................................................................5
3. RASPRAVA............................................................................................................................8
ZAKLJUČAK..............................................................................................................................12
LITERATURA.............................................................................................................................13

2
 1. UVOD

Kampanja etničkog čišćenja u Foči niz je ratnih zločina kojeg su počinili vojni i civilni
organi Republike Srpske za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Vojska, policija, i paravojne
jedinice sistematski su vršili zločine nad Bošnjacima i oko 21.000 njih je napustilo Foču nakon
jula 1992.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) u više
presuda je utvrdio etničko čišćenje Bošnjaka, ubijanje, masovna silovanja i namjerno uništavanje
Bošnjačke imovine i kulturnog dobra. Istraživačko dokumentacioni centar Sarajevo procijenio je
ukupan broj ubijenih i nestalih ljudi u opštini Foča na 2.707, od toga je ubijenih 1.513 bošnjačkih
civila i 155 srpskih civila. Uz to su vlasti Republike Srpske uspostavile nekoliko mjesta gdje je
stotine žena silovano. Za to su mnogi oficiri i vojnici Republike Srpske kao i ostali učesnici bili
optuženi i pred MKSJ-om osuđeni.

1.1. Problem, predmet i objekat istraživanja

Sam predmet i cilj ovog istraživačkog rada jeste istraživanje o ratnim zločinima, a ujedno
i ratnim zločinima koji su počinjeni u Foči za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Predpostavka
da je sam objekat istraživačkog rada ratni zločini počinjeni u Foči (etničko čišćenje, akteri
gnusnih zločina i mnogobrojna silovanja) će biti objekti istraživanja.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Cilj ovog istraživačkog rada jeste da se pokuša shvatiti, razumjeti (ako je to ikako
moguće) osobe koje su počinile dijela koja su vezane za ratne zločine u Foči. Samo lišenje
slobode jednog života jeste zločin, a lišenje života više lica samo po sebi krši svaki vid
moralnog, etničkog a samim tim i vjerskog kodeksa.

3
 1.3. Radna hipoteza

Postavljena glavna hipoteza u istraživanju sprovedenom kroz ovaj istraživački rad glasi:
Ratni zločini kako u Foči tako i u Bosni i Hercegovini i u svijetu generalno, nisu ništa
drugo do ideologija pojedinaca koja ima za svrhu prije svega etničko čišćenje, a sve u vidu i za
cilj stvaranje jedne velike zemlje (a to prije svega podrazumjeva spajanje dvije ili više zemalja u
jednu cijelinu).

1.4. Metode istraživanja i prikupljanja podataka

U istraživanju će se koristiti sljedeće metode istraživanja:

1. Induktivna metoda. Na temelju pojedinačnih spoznaja prići će se uopćavanju i formiranju

novih činjenica i zakonitosti.
2. Deduktivna metoda. Iz općih prosudbi i pojmova izvući će se pojedinačne za istraživanje
relevantne tvrdnje i zaključci i tako doći do novih znanstvenih istina i spoznaja.
3. Metoda analize kao znanstveni pristup koji počiva na procesima složenih pojmova i
zaključaka na jednostavnije cjeline pri čemu će se prići proučavanju svakog od tih
dijelova izučavajući njihove međusobne odnose i uticaje.
4. Metoda uopćavanja temeljit će se u polazištima od posebnih pojmova prema općim uz
osnovni uvjet očuvanja postojanosti kontinuuma.
5. Metoda deskripcije činjenica i procesa i utvrđivanja veza među njima bez ulaženja u šire
znanstveno objašnjavanje i dokazivanje (izvođenje dokaza).

1.5. Sadržaj i struktura rada

Ovaj istraživački rad je sačinjen od naslovne strane, uvoda (koji govori o problemu,
predmetu i objektu istraživanja; zatim o svrsi i ciljevima istraživanja; radna hipoteza, metoda
istraživanja, i sadržaj i struktura rada. Nadalje drugi naslov nosi naziv rezultati istraživanja, treči
je rasprava i na kraju zaključak i literatura.

4
 2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Prije nego šti iznesem same rezultate istraživanja iznječu neke ključne činjenice koje
su jako bitne i važne za ovo istraživanje (a koje je dostupno na mnogim portalima, kako u
našoj regiji tako i u svijetu).

Za početak agresije na Foču možemo uzeti period od aprila do jula mjeseca 1992 jer su
tada srpske snage provodile opširan napad koji je bio usmjeren protiv bošnjačkih civila na
području Foče, Gacka i livna.

Jedna Bošnjakinja, svjedok događaja, danas nastanjena u Australiji, u svom iskazu je

rekla: “Oko 12. augusta 1992. godine, večer prije nego što će nas pustiti, dva vojnika su odvela
mene i još jednu djevojku na gradski stadion. Tamo je stajala, čekajući nas, velika grupa
vojnika, a među njima je najviše bilo Crnogoraca i vojnika iz Srbije. Tu noć ne znam koliko me
je vojnika silovalo na klupama stadiona. Ostali su stajali i sve to gledali. Onesvijestila sam se.
Iste noći odveli su nas u Buk Bijelu, a vojnici su nas opet silovali…”

Sjećanja žena koje su preživjele ove logore su stravična. Neke od njih su se pojavile kao
svjedoci na suđenju u Haagu. Neke su, i pored garancija o zaštiti identiteta, jednostavno odbijale
da u sjećanju preživljavaju sve stahote ponovo. Jedna od djevojaka je noću odvedena
iz “Partizana” u štab Dragoljuba Kunarca, čija je jedinica uglavnom bila sastavljena od
crnogorskih dobrovoljaca. Na nju je čekala grupa vojnika. Prvi ju je silovao Kunarac, a onda i
ostali.

Sve je trajalo oko tri sata, a za to vrijeme ju je grupno silovalo oko 15 vojnika. Seksualno
su je zlostavljali na sve moguće načine. Vojnici su joj u ruke stavljali penise i ejakulirali po njoj.
Za vrijeme seksualnog zlostavljanja jedan vojnik je izvadio nož i prijetio da će joj odrezati dojku,
ali ga je u tome spriječio drugi vojnik…

5
 Zbog ove žene, ali i svih ostalih fočanskih žrtava, bitno je da su Vuković, Kunarac i
Kovač osuđeni. No, s druge strane, sigurno je da za ono što se dešavalo u Foči nikad neće
odgovarati svi oni koji su učestvovali u zločinima. Bez obzira što su bili organizirani i
sistematični.

„Ugnjetavanje“ bošnjačkog stanovništva je bilo vidljivo i prije samog napada; bošnjački

civili su izbačeni s posla, plate su im bileuskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost
slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga
(vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka), primjenjivan je uvijek
isti obrazac: kuće Bošnjaka su sistemski pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su uhićivani
ili okupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog procesa, premlaćivani ili ubijani.

Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su

odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uslovima, a u
tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski
vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke logore, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i
silovali.

Neke od njih su odvođene u privatne stanove i kuće gdje su silovane, a morale su također
kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tokom napada na bošnjačke civile,
ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Nekim ženama ostale su trajne ginekološke štete ili su
ostale neplodne, a većina ih je prošla kroz psihološke traume.

Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka su izbrisani iz područja

zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su
srušene.U zločinima u Foči je prema podacima, koje je prikupio Istraživačko dokumentacijski
centar do 2006. godine, nestalo 2,805 građana, mahom Bošnjaka. Od tog broja je za 1,899 ljudi
potvrđeno da su ubijeni, a ostali se još uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.

Zločini koji su počinjeni 1992. i 1993. godine u Foči nepojmljivi su ljudskom umu.
Danas su fočanski Bošnjaci raseljeni širom svijeta i mnogi od njih, zbog onoga što su preživjeli,

6
nemaju namjeru da se ikad vrate. S druge strane nije malo ni onih koji i pored svega žele svojoj
kući.

Na početku rata u Foči je odmah formirano nekoliko javnih mjesta za koje se pouzdano
zna da su u njima zatvarani muškarci, žene i djeca. To su bili Kazneno-popravni dom, sportska
dvorana “Partizan”, srednjoškolski centar, hotel “Zelengora” i Buk Bijela, naselje na
gradilištu nikad izgrađene hidroelektrane na Drini, koje je bilo pretvoreno u lokalni vojni štab, a
u barakama su bili srpski vojnici, njih 200-300.

Sportsku dvoranu “Partizan” obezbjeđivala je redovna milicija. U periodu juli-august

1992. bila su najmanje 72 zarobljena bošnjačka civila, uglavnom žene, djeca i nešto malo starih.
Vojnici i milicioneri su dolazili svaki dan i svaku noć i silovali žene i djevojke. Neke su odvodili
u hotel “Zelengora”, privatne stanove i kuće, gdje su bile izložene masovnim silovanjima.

Neki od aktera (ratnih zločinaca) su:

Optuženici Haaškog suda i osuđenci: Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora); Radomir
Kovač (20 godina); Zoran Vuković (12 godina), Milorad Krnojelac (12 godina) Dragan
Zelenović (15 godina); Gojko Janković, Janko Janjić, Radovan Stanković, Dragan Gagović,
Mitar Rašević, Savo Todović.

Optužnice suda BiH i osuđenici: Radovan Stanković (20 godina), Neđo Samardžić (24
godine), Gojko Janković (34 godine), Radmilo Vuković.

7
 3. RASPRAVA

Za raspravu i diskusiju iznječu činjenice do kojih sam došla na jednom od web portala,
koji se odnose na optužene aktere dešavanja rotnih zločina koji su počinjeni u Foči (to su
Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković). Oni su dovedeni pred MKSJ – a
22.02.2001 kako bi čuli izricanje presude u postupku koji se vodio upravo protiv njih. Oni su
optuženi za ratne zločine, a prije svega mučenje, silovanje i same ratne zločine

Citiram tužioca u njihovom slučaju:

"...Ono što dokazi pokazuju jeste da su pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba
silovanje koristili kao instrument terora. Taj im je instrument stajao na raspolaganju da ga
primjene kada i protiv koga su htjeli.
Ono što dokazi pokazuju jeste da su srpske snage mogle uspostaviti i voditi zatočenički
centar za mnoštvo muslimanskih žena, kao što je to bila sportska dvorana "Partizan" nadomak
zgrade opštinske policije u Foči, odakle su žene i mlade devojke redovno odvonene na druge
lokacije radi silovanja.
Ono što dokazi pokazuju jeste da se vlasti koje su trebale štititi žrtve, kao što je lokalna
policija nad kojom su kontrolu preuzeli Srbi, nisu obazirale na njihove patnje. Umjesto toga,
vlasti su pomagale u stražarenju nad ženama te su se čak uključivale u njihovo maltretiranje kada
bi im se žene obratile za pomoć protiv svojih ugnjetavača.
Ono što dokazi pokazuju jesu muslimanske žene i devojke, majke i kćeri zajedno, lišene i
poslednjih ostataka ljudskog dostojanstva, žene i devojke prema kojima se postupalo kao prema
svojini, kao da su stvari kojima slobodno raspolažu srpske okupacijske snage…”

Na osnovu rečenog možemo reči da su svjedoci tj.djevojke i žene koje su bile žrtve
silovanja za vrijeme ratnih dešavanja u Foči prživjele teror koji nikada neće zaboraviti i koji je
imao dugo vremena negativan uticaj na njihov život, poslije mnogis silovanja i mučenja. Jer
mnoge od njih nisu bile žene u periodu kada su silovane i mučene. Dakle akteri koji su počinili
ratne zločine u Foči su koristili situaciju da bi se iživljavali nad maloljetnom dijecom i kako bi ih
silovali. Što krši svako ljudski kodeks (moralni, etnički a i vjerski).

8
 Jedna od žrtava inicijala AB dvanaestogodišnja djevojčica iz Foče 03.09.1992 godine je
izdvojena s drugim djevojkama koje su bile zatočene u sportskoj dvorani „Partizan“. Ona je
silovana više puta. Pored silovanja ona, kao i mnoge druge su morale, kuhati, čistiti, prati veš i
mnoge druge stvari pripadnicima okupatora. Ta dešavanja su odvijana po mnogim kućama
uključujići i stambenu jedinicu tzv., Drageca koji je ih iznajmljivao kao prostitutke drugim
vojnicima i drugim ljudima. Na kraju je AB prodata nekom muškarcu za 200 Njemačkih maraka.
Od tada više nikad nije bila viđena. To je iznjela jedna dijevojka koja je bila sa njom zatočena i
koja je ujedno i svjedočila pred tribunalom, na suđenju Kunarcu, Kovaču i Vukoviću.

Nažalost slučaj AB nije jedini. Prema izvještaju „Human Rights Watch“ iz 1998 godine
tokom 1992 i 1992 godine „Mnoge žene ne srpskog porijekla su držane u logorima u kojima su
vršena silovanja širom opštine Foča, gdje su organizovano i sistemski silovane i seksualno
zlostavljane“.

Nadalje sama Foča zbog svog geografskog položaja je imala posebnu stratešku važnost
za cijelokupni cilj ujedinjavanja srpskih zemalja zbog toga što graniči s Crnom Gorom. Ona
vodi ka Sarajevu, Palama i dalje do mora. Prema popisu iz 1991 godine Foča je imala 40.513.
stanovnika od kojih je 52% bilo Muslimani. Na kraju sukoba u Foči ostalo je jedno 10ak
muslimana. Primarni metod koji je korišten za ostvarivanje tog cilja se sastojao od progona
terorom.

Foča kao i mnoge druge opštine i gradovi zajedno sa Srebrenicom su igrale de fakto
ulogu u ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, isključivo zbog svog geografskog položaja.
Zbog toga mnogo civilnih žrtava muslimana/bošnjaka je nastradalo, pa je zbog toga Tribunal
podigao nekoliko optužnica, od kojih su dva se konkretno bavila/vodila protiv kampanje
rasprostranjegog progona: prvi se odnosi protiv Dragoljuba Kunarca, koji je bio komadant
izviđačke jedinice Vojske Bosanskih Srba, kao i radomira Kovača i Zorana Vukovića, koji su
bili zamjenici komadanta.

9
 Drugi predmet, koji je okončan, odnosi se na Milorada Krnojelca, koji je bio upravik
“Kazneno-popravnog doma” (KP Dom), nekadašnjeg zatvora u Foči. Događaji u ovom području
takođe imaju veliki značaj i u optužnicama protiv Slobodana Miloševića, Momčila Krajišnika,
Biljane Plavšić i Radovana Karadžića. Predmet Radovana Stankovića, koji je nedavno
proslijeđen Vijeću za ratne zločine u Sarajevu, takođe sadrži konkretne optužbe za porobljavanje
i silovanje muslimanskih žena. Na kraju, optužnice su podignute protiv Gojka Jankovića i
Dragana Zelenovića,

Konkretno, na sunenju Dragoljubu Kunarcu, Radomiru Kovaču i Zoranu Vukoviću

utvrđeno je da su jedna od meta kampanje terora, osim muslimanskih oružanih snaga, bili civili
Muslimani i, u ovom predmetu, posebno muslimanske žene. Na ovom suđenju, MKSJ je utvrdio
da su snage bosanskih Srba koristile silovanje kao instrument terora:
“Ono što dokazi pokazuju je da su muslimanske žene i djevojke, majke i kćeri zajedno,
lišene i poslednjih ostataka ljudskog dostojanstva, žene i devojke prema kojima se postupalo kao
prema svojini, kao da su stvari kojima slobodno raspolažu srpske okupacijske snage - odnosno
konkretnije - koje skaču na svaki mig trojice optuženih.”

Pretresno vijeće se uvjerilo van razumne sumnje da su srpske snage izvršile napad širokih
razmjera uperen protiv muslimanskog civilnog stanovništva na području Foče, Gacka i
Kalinovika. Kad su se gradovi i sela potpuno našli u njihovim rukama, srpske snage - vojska,
policija, paravojne jedinice, a ponekad čak i srpski seljani - koristili su isti obrazac ponašanja:
muslimanske kuće i stanove sistematski su pljačkali ili spaljivali, muslimanske seljane kupili i
zarobljavali, a koji put ih pritom tukli ili ubijali. Muškarce i žene su razdvajali, a mnoge
muškarce zatvorili u zatvoru KP Dom.

Suđenje u predmetu Krnojelac konkretno se bavilo KP domom. Za vrijeme dok su bili u

tom objektu, muškarci su bili podvrgnuti dugotrajnom zatočenju, koje je bilo bez opravdanja.
Neki su bili teško maltretirani kada su zarobljeni, neki su ubijeni na licu mjesta, često u prisustvu
svojih porodica, ili tako da su njihove porodice to mogle čuti. Među zatočenicima je bilo mladih
i starih, bolesnih, ranjenih, invalida i fizički i psihički poremećenih osoba.

10
 Pored činjenice da je u suđenju u predmetu Kunarac i drugi dokazano van razumne
sumnje da su pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba koristili silovanje kao instrument terora i
da su optuženi Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković odigrali aktivnu ulogu u toj
kampanji, neki i dalje onima koji su patili uskraćuju pravo na dostojan spomenik. U oktobru
2004. godine, članice udruženja “Žena-žrtva rata” pokušale su položiti spomen ploču ispred
sportske dvorane “Partizan” kao sjećanje na strašne zločine koji su se tu dogodili. Stotine
protestanata bosanskih Srba spriječili su ih u tome.

Ovo je jako uznemirujuće. Sudije Tribunala utvrdile su van razumne sumnje da je svrha
srpske kampanje u Foči bila, između ostalog, “da se područje Foče očisti od Muslimana”. Vijeće
je s ozbiljnošću konstatovalo da je “u tome, kampanja bila uspješna. Očišćeno je čak i ime grada.

Foča je preimenovana u Srbinje i sada se nalazi na teritoriji Republike Srpske. U Srbinju

danas jedva da ima Muslimana. Jedna od meta te kampanje, osim muslimanskih oružanih snaga,
bili su civili Muslimani. U ovom predmetu to su posebno bile muslimanske žene. Metoda koja je
pritom primjenjena sastojala se uglavnom od progona putem terora.”

Tribunal je do sada osudio četiri pojedinca za direktno učešće u tim doganajima. U

skladu sa svojim mandatom, Tribunal može procesuirati samo mali procenat zločina koji su
počinjeni na području bivše Jugoslavije. Međutim, još mnogo drugih ljudi učestvovalo je u
kampanjama terora, kao što je ova sprovedena u Foči.

Dakle ratna zbivanja i dešavanja u Bosni naročito u Foči imala su za cilj i svrha da se
uništi jedan narod, etničko čišćenje muslimana/bošnjaka, a sve u vidi širenja propagande i
stvaranje velike Srbije. Sam način i sredstva izvršenja i prema kome su i kako su se izvršavala
dijela krše svaki kodeks (ljudski, moralni, etnički i vjerski) kao i pravila vođenja ratova.

11
ZAKLJUČAK

Na osnovu istraživanja i svega iznesenog sam zaključak se svodi na to da ratni zločini

počinjeni u Foči, a sami čin i način izvršenja je bio dugo planiran, i strateški razrađen, što nam
govori da su ulogu i akteri igrali mnogi ljudi koji su imali viziju i ideologiju o stvaranju velike
Srbije. Uzmemo li u pojam činjenicu da Foča geografski ima takav položaj ona je bila jedna od
primarnih meta okupatora, a prije svega to se odnosi na povezanost sa Crnom Gorom – ujedno i
sa Srbijom, u Bosni i Hercegovini takav položaj da se može lahko doći do Sarajeva i Pala, nam
ukazuje na širenje i stvaranja velike Srbije.

Dakle primarni cilj i način izvršenja okupatora po mnogim optuženicima pred Sudom
Bosne i Hercegovine tako i pred Haškim tribunalom, kao i ljudima koji su imali i podržavali
ideologiju stvaranja velike Srbije je opravdan u svakom smislu te rijeći.

Naveli smo u diskusiji slučaj AB dvanestogodišnje djevojčice koja je bila odvojena od

svojih roditelja, a koji su odveli pripadnici Srpske vojske, koju su silovali i po par dana bez
prekida, koja je na kraju prodata za 200 Njemačkih maraka i kojoj je se poslije toga izgubio
svaki trag, govori o tome da su pripadnici okupatorskih snaga bili na sve spremni i nisu marili
nizašto.

Činjenica je da su neki odgovarali i da sada služe kazne, po mom mišljenju te kazne su

jako male i da mnogi nikada neće odgovarati, uzme li se u obzir sistem izricanja kazni u
Američkom zakonodavstvu gdje se za ubistvo dobije doživotna robija ukazuje na to da je haški
tribunal u jednu ruku zakazao.

Mada i da su kazne koje su izrečene mnogo veče i strožije nebi zadovoljile, jer ljudi koji
su prživjeli ratna stradanja, silovanja ubijanja, koji su bili zarobljivani i dan danas imaju traume i
teško se nose sa životom i životnim problemima.

12
LITERATURA

1. Tužilac protiv Kunarca i drugih, Broj predmeta: IT-96-23/1, svedočenje zaštićenog

svedoka “87” 4. aprila 2000.
2. Tužilac protiv Kunarca i drugih, Broj predmeta: IT-96-23/1, svedočenje Dragoljuba
Kunarca 11. jula 2000.
3. Presuda Kunarcu i drugima, par. 658 i 661
4. Presuda Kunarcu i drugima, par. 570 i 574
5. www.hr.wikipedia.org
6. https://zonaneodgovornosti.net/digitalne-kolekcije/zlocini-u-foci-1992-godine/
7. https://faktor.ba/vijest/optuzeni-za-ratne-zlocine-u-foci-miodrag-nikacevic-nije-
pronaden-na-datoj-adresi-u-crnoj-gori/173772

13