Naslov originala

KANUNII LEKE DUKAGJINIT

(VEPER POSTUME)

KANON
Permbledhe e kodifikue

prej
SHTJEFEN KONSTANTIN GJEQOVIT

SHKODER, 1933
LEKE DUKAĐINIJA
Prijevod, predgovor i objašnjenja

Prof. dr HALIT TRNAVCI (posthumno djelo)

SAKUPIO I KODIFICIRAO

Glavni urednik
VLADIMIR ŠTOKALO
ŠTJEFEN KONSTANTIN DEČOVI

Urednik
PETAR POŽAR

Recenzenti
Prof. dr LJATIF MULJAKU
Prof. dr STJEPAN PULIŠELIĆ

STVARNOST
ZAGREB, 1986.

[APOMENA:
.edakcija je prilikom prijevoda i još više lektoriranja teksta odlučila da
rihvati hrvatskosrpsku transkripciju imena (i drugih riječi) albanskog
;zika, kako bi se omogućilo točnije izgovaranje imena i riječi,
matramo da je time postignut cilj, točnost, a izvornost je sačuvana
avođenjem originala svugdje gdje je to bilo neophodno.
Redakcija
PREDGOVOR
Prošlo je više od pola stoljeća otkad se na albanskom jeziku po prvi put
pojavilo albansko nepisano ili običajno pravo nazvano Kanuni i Leke
1
Dukagjinit (Kanon Leke Dukađinija). Isto je toliko, na žalost, trebalo
proći vremena da se to značajno djelo stvaralačkog duha albanskog
naroda objavi na hrvatskosrpskom jeziku. Doduše, Kanon Leke
Dukađinija je objavljen - koliko nam je poznato - samo na talijanskom
2
jeziku i to daleke 1941. godine. Nije isključeno da je objavljivanje toga
značajnog djela upravo u to vrijeme imalo i političku pozadinu: da se
u okvirima fašizma istakne albanski nacionalni duh, razumljivo, sa
svim posljedicama koje su iz toga mogle proizlaziti u tadašnjim
okolnostima.
Kanon Leke Dukađinija, osim značaja za građansko-pravna proučava-
nja3, zanimljiv je i za mnoge druge naučne discipline, kao što su:
etnologija, folklor, etika, historija prava itd. Dok su drugi albanski
kanoni gotovo iščezli, Kanon Leke Dukađinija još djeluje u neprekid-
nom višestoljetnom kontinuitetu. Dakle, on se primjenjivao, a dijelom
se primjenjuje i danas, kao običajno pravo.4 To nije karakteristično
samo za Albance nego i za druge narode, ali se najdulje održalo u njih,
s obzirom na to da su Albanci dulje od drugih balkanskih naroda živjeli
u patrijarhalnim društvenim odnosima, a tim odnosima je odgovaralo
i običajno pravo. »Kao što arbanski jezik i arbanska istorija bacaju
novu svetlost na istoriska zbivanja Balkana, tako i arbanasko narodno
pravo, a posebno zakonik Leke Dukađina (kanuni i Lekes) otvara
stoletne vidike za ispitivanje razvoja i ukrštanja raznih pravnih siste-
ma.«5 U Kanonu Leke Dukađinija nailazi se na stare ustanove
običajnog prava koje su nestale u drugim krajevima Balkana i šire.
1
Kanuni i Leke Dukagjinit, veper postume, permbledhe e kodifikue prej Shtjefen
Konst. Cjelovit, me parathane t'At Gjergj Fishtes e biografi t'At Pashk Bardhit,
Shkoder, 1933.
2
P. Stefano Gost. Gjeijov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto consuetudinario delle
Montagne d'Albania, Tradotto dal P. Paolo Dodaj a cura P. Giorgio Fishta e Giuseppe
Schiro. Introduzione di Federico Patetta, Roma 1941.
3
Dosad najdublje i najsvestranije proučavanje Kanona Leke Dukađinija s toga aspekta,
i ne samo s toga, dao je dr Sur ja Pupovci, posebno u djelu: Građanskopravni odnosi u
Zakoniku Leke Dukađinija, Zajednica naučnih ustanova Kosova i Metohije, Studije,
knj. 5, Priština, 1968. (Na to značajno djelo pozivat ćemo se dalje u našem Predgovoru
koristeći sljedeću skraćenicu: S. Pupovci, nav. djelo.)
4
S. Pupovci, nav. djelo, str. 8.
5
Dr Miloš Mladenović, Zakonik Leke Dukađina, Prilog postavljanju problema uporedne
istorije balkanskih prava, Beograd, 1938, str. 3.
A kada govorimo o Balkanu, često se zaboravlja da on predstavlja
umnogome jedinstvenu, iako višejezičnu sredinu: etničke i jezične
granice vrlo je teško povući. Simbioza i prožimanje pojedinih balkan-
skih naroda i jezika predstavlja vrlo značajan moment. Nju su
uvjetovale i nestabilne državne tvorevine tokom srednjeg vijeka. A
jedinstvo balkanskih naroda, koje je, inače, postojalo i ranije u okviru
Bizanta ili pod utjecajem njegove kulture, došlo je naročito do izražaja
kada je križ na Aja Sofiji zamijenjen polumjesecom. Odupirući se
osvajaču, balkanski narodi su se još više međusobno zbližili, formirajući
društvo koje je, u nedostatku vlastite države, nalazilo protutežu u
patrijarhalnom životu. Tom patrijarhalnom shvaćanju balkanskog
čovjeka savršeno je odgovaralo običajno pravo, koje je postalo glavni
regulator društvenih odnosa, naročito kod seljaka. U plemenskom
društvu ono je oblik unutarnje, pravosudne samouprave, ali kao takvo
i s najviše patrijarhalnih elemenata. Općenito, u svih naroda na
Balkanu, običajno pravo ostalo je sve do XIX stoljeća, posebno u
seoskoj sredini. Najduže se održalo kod Crnogoraca i Albanaca. Stoga
nije ništa neobično što postoji znatna sličnost između običajnog prava
Kanona Leke Dukađinija i običajnog prava u Crnoj Gori i Hercegovini,
koji su dijelom i rezultat uzajamnih utjecaja i prožimanja.
I u zapadnoj i srednjoj Evropi, sve do XIX stoljeća, čak ponegdje i
tokom toga stoljeća, usporedo se primjenjivalo običajno i rimsko
pravo.6
Albanskim običajnim pravom kod nas naročito se bavio, i to među
prvima, poznati naučnik Valtazar Bogišić (1834 - 1908). V. Bogišić je
sakupio značajne podatke o Kanonu Leke Dukađinija. To govori o
Bogišićevom velikom zanimanju za taj kanon, o čemu je namjeravao
napisati posebno djelo. U Bogišićevoj biblioteci (Cavtat, kutija XVI, f.
19) čuva se tekst kanona Leke Dukađinija, koji je »I. Lazović pokupio
po dokazu Sokolj Baca iz Gruda, Podgorica 1. 12. 1894.«7
V. Bogišić je provodio i anketu o pravnim običajima Albanaca,
usporedo s anketom za Crnu Goru i Hercegovinu. Računajući pažljivo,
S. Pupovci došao je do zaključka da se od cjelokupne Bogišićeve ankete
(oko 2000 pitanja) na Albance odnosi 669 pitanja. To su odgovori za
Albaniju, koje je dao vojvoda Marko Miljanov, inače veliki prijatelj
Albanaca. Vojvoda Marko je nastojao dati odgovore iz običajnog prava
ne samo plemena Kuca, čiji je vojvoda bio, nego i sjevernoalbanskih
plemena iz Skadarske Malesije (Brda): Gruda, Hota i Kastrata.8
6 Š. Dečovija su iz zasjede ubili predstavnici vlasti buržoaske Jugoslavije, 14. listopada
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 9; dr Halit Trnavci, Motiv o sestri i mrtvom bratu u
usmenoj književnosti balkanskih naroda, Zajednica naučnih ustanova SAP Kosova,
Studije, knj. 32, Priština, 1975, str. 187.
7
Usp.: dr Jašar Redžepagić, Razvoj prosvete i školstva albanske narodnosti na teritoriji
današnje Jugoslavije do 1918. godine, Zajednica naučnih ustanova Kosova i Metohije,
Studije, knj. 7, Priština, 1968, str. 245.
8
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 17.
Medu Albancima posebno mjesto u sakupljanju pravila albanskog 9
običajnog prava zauzima franjevac Štjefen Dečovi (1874 - 1929), koji
je ostavio u nasljedstvo značajno djelo Kanuni i Leke Dukagjinit (Kanon
Leke Dukađinija). U njemu su brižljivo sakupljeni mnogobrojni
albanski običaji, koji su se uz izvjesne izmjene, zadržali sve do našeg
vremena (običaji prilikom rođenja djeteta, pobratimstvo, svadbeni
običaji, običaji o smrti i sahrani, običaji u porodičnoj zadruzi i drugi).
9
Štjefen Dečovi (Shtjefen Gjegovi) rođen je u Janjevu, na Kosovu, 12. srpnja 1874,
gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu je započeo u franjevačkoj gimnaziji u
Trošanu, kod Skadra, a završio u Derventi, u Bosni. Zatim je studirao filozofiju u
Banjoj Luci, a teologiju u Kreševu. Tokom teoloških studija u Kreševu, upoznao se
i sprijateljio sa hrvatskim epskim pjesnikom Grgom Martićem koji ga je mnogo volio.
U Bosni su se školovali i mnogi drugi mladi albanski franjevci. Neki od njih postali
su i poznati pisci. Pisali su radove pod utjecajem Andrije Kačića Miošića, Silvija
Strahimira Kranjčevića, Grge Martića i drugih. U Muzeju za književnost (Kranjčevi-
ćeva soba) u Sarajevu i danas se čuva jedna pjesma na albanskom jeziku posvećena S.
S. Kranjčeviću, pisana 12. prosinca 1892. godine u Livnu. (Usp.: J. Redžepagić, nav.
djelo, str. 241).
Dečovi je, po povratku iz Bosne (1896), služio kao župnik u Peći, Rubigu, Ljaču
Kurbinija, Gomsiću, Draču, Valoni, Skadru, Zjumu, Arbanasima kod Zadra itd.,
gdje je istovremeno prikupljao folklornu građu i pisao. Od 1900. do 1912. godine
objavio je sedam originalnih radova i prijevoda. (Vid. u »Hylli i Drites« ('Zornjača'),
Skadar, 1933, br. 5, str. 245 - 246).
U ostavštini Fra Lovra Mihačevića u franjevačkom samostanu u Kreševu čuva se i
jedno manje poznato Dečovijevo djelo o crkvenoj povijesti Albanije. Taj rukopis od
preko 350 stranica nije poznat - kako s pravom primjećuje S. Pupovci - u napisima
objavljenim na albanskom jeziku o životu i djelu Š. Dečovija. Naslov rukopisa glasi:
»Metropolis Antibarensis Ecclisiarum Episcopalium subjectae fuerunt Historia -
proprio puguo transcripsit P. Stephanalium in Albania Turcica sitarum, quae eidem
Metropoli subsunt, vel nus Constantinius Gecov O. F. M.«
L. Mihačević se koristio tim rukopisom kada je pisao prve katoličke šematizme o
albanskoj provinciji, koje je štampao u Sarajevu. (Usp.: dr Rastislav Drljić, Fra Lovro
Mihačević, Dobri pastir, Sarajevo, 1955, IV - V, str. 163).
Svoju studiju »Trashegime Thrako-Iliriane« (Tračko-ilirska nasljeđa) počeo je objav-
ljivati u časopisu Populli (Narod), a kasnije nastavio u časopisu Hylli i Drites
(Zornjača). Godine 1910. objavljuje u Skadru originalno djelo »Agimi i Gjytetnis«
(Rađanje civilizacije), kojim je htio pomoći sunarodnjacima u kulturnom i odgojnom
pogledu. Š. Dečovi je poznat i kao prevodilac na albanski jezik. On je napisao i niz
članaka iz historije, folklora i arheologije, koje je objavio u albanskim i stranim
časopisima. Ali najznačajnije njegovo djelo, kojim je stekao opće priznanje, bez
sumnje je Kanuni i Leke Dukagjinit (Kanon Leke Dukađinija). Ta zbirka albanskog
običajnog prava je plod dugogodišnjeg rada i dubokog poznavanja cjelokupnog
narodnog života.
1929; prilikom povratka iz Prizrena u selo Zjum, gdje je služio kao župnik. (Korištena
literatura: Shkrimtaret Shqiptare, Pjesa II, Tirane, 1941, str. 214; Kanuni i Leke
Dukagjinit, (veper postume), Permbledhe e kodifikue prej A. Shtjefen Konst. Gjegov,
me parathane t'A. Gjergj Fishtes, e biografi te A. Pashk Bardhit, Shkoder, 1933; Faik
Konitza, Ča kujtime mi At Gjechovin (»Dielli«, 18 mare 1930, br. 5156, str. 2); Hylli
i Drites, Shkoder, 1930, br. 4, str. 227 - 230; Nelo Drizari, Botim i nje vepre
monumentale, »Hylli i Drites«, Shkoder, 1933, br. 11, str. 505 - 507; Nepoznati autor,
Štjefen Dečovi je bio ne samo pisac, prevodilac i folklorist, već i
arheolog. Njemački naučnik Karl Steinmetz, prilikom svog putovanja,
obilazeći samostan Trošane, ističe; »...Sa naročitom ljubavlju pokazi-
vao mi je mnogo načitani gvardijan Stefan Gečov (Štjefen Dečovi - H.
T.) svoju zbirku starina, koje je pokupio dijelom u svojoj ranijoj
parohiji u selu Ljači kod Delbeništa (južno od Mate); on veli da je to
mjesto najčuveniji majdan antičkih i srednjovekovnih zaostavština u
10
ćelom severnoarbanaškom litoralu«. Dečovi je, znači, otkrivao i
sakupljao starine, stvarajući na taj način arheološki razred, najbogatiji
u Franjevačkom muzeju u Skadru.
11
Dečovijeva zbirka Kanon Leke Dukađinija do nedavno se, prije svega,
proučavala kao književno djelo, a posebno kao djelo koje se odnosi na
usmenu književnost. Međutim, to djelo je, također, značajno i za
pravna istraživanja. Prema tome, Š. Dečovi je jedan od prvih albanskih
historičara prava i sakupljača albanskog običajnog prava.
Dečovijeva zbirka predstavlja trajni spomen usmene tradicije iz oblasti
albanskog običajnog prava. Tu značajnu građu Dečovi je sakupljao
krajem XIX i početkom XX stoljeća u sjevernoj Albaniji, gdje je služio
kao katolički svećenik. Prikupljeni materijal počeo je objavljivati u
skadarskom časopisu »Hylli i Drites« (Zornjača) 1913. godine, poslije
njegove smrti materijal je objavljen kao zasebna zbirka, 1933. godine.
Zbirka sadrži ukupno 1263 paragrafa. Pri sistematizaciji građe primje-
Doreshkrimet e At Gjefovit, »Hylli i Drites«, Shkoder, 1936, br. 3, str. 110 - 112;
Salvatore Villari, Le consuetudini giuridiche dett'Albania (II Kanun di Lek Dukagjini),
Roma, 1940, str. 15; P. Stefano Cost.Gjegov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto
consuetudinario delle Montagne d' Albania, Tradotto dal P. Paolo Dodaj. Introduzione
di Federico Patetta (str. 7-8), Roma, 1941; Dr Kole Ashta, At Shtjefen Gjeqovi, »Bota
e re« Tirane, 1945, br. 4, str. 4 5 - 4 8 ; Idriz Ajeti, Shtjefen Gjegovi (1874 - 1929),
»Jeta e re«, Prishtine, 1951, br. 2-3, str. 158 - 160; Anton Cetta i dr., Liber leximi
per klasen e III - IV te gjimnazit dhe shkollave te mesme profesionale, Beograd, 1962,
str. 47 - 50; Ndoc Kamsi, Shtjefen Konstantin Gjegovi (1874 - 1929), »Shkodra«,
Shkoder, 1965, br. l (5), str. 333 - 336; Dr Syrja Pupovci, Kanuni i Leke Dukagjinit,
»Perparimi«, Prishtine, 1967, br. 8, str. 981 - 985 i 1010 - 1011; Dr Jašar Redžepagić,
Razvoj pfosvete i školstva albanske narodnosti na teritoriji današnje Jugoslavije do 1918.
godine, Priština, 1968, str. 241 - 244; Avdi Zenelaj, Shtjefen Konstantin Gjefovi (1874
- 1929), »Fjala - botim i Zanit«, Prishtine, mart 1968, br. 2, str. 17; Dr Surja
Pupovci, Građanskopravni odnosi u Zakoniku Leke Dukadina, Priština, 1968; Isti,
Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gjejovi, me
biografi dhe parathenje te prof. dr Syrja Pupovcit, Prishtine, 1972; Isti, Marredhenjet
juridike civile ne kanunin e Leke Dukagjinit, Prishtine, 1971; Isti, Le formalisme et la
»besa« dans le droit des obligations du coutumier de Lek Dukagjine, »Studia Albanica«,
br. 2, Tirana, 1968, str. 143 - 151; Ist Nje paralele midis kanunit te Leke Dukagjinit
dhe kanunit te Skenderbeut, »Simpoziumi per Skenderbeun«, 9 -12. svibnja 1968,
Priština, 1969, str. 249 - 261.)
10
Karl Štajnmec, Od Adrije do Crnog Drima, Skopje, 1911, str. 88
11
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 25.
ćuje se niz ponavljanja. Na primjer, pravila iz §§ 936 - 938, koja se
odnose na odgovornost za ubojstvo trudne žene i ubojstvo iz nehata
ponavljaju se u §§ 951 i 954. Ima i drugih ponavljanja. Dečovijeva
zbirka ima i dodatak - Shembuj ne Kanun te Leke Dukagjinit (Primjeri
iz Kanona Leke Dukađinija) - koji sadrži, osim primjera o primjeni
pojedinih pravila Kanona Leke Dukađinija, i Kanune te veqanta
12
(Posebni kanoni). Oni jasno pokazuju da je društveno-ekonomski
razvoj u raznim krajevima doveo do prevazilaženja mnogih ranijih
odredbi, kao i potrebu da se stvaraju nova običajna pravila koja
13
odgovaraju vremenu.
U Dečovijevoj zbirci albanskog običajnog prava nailazimo na maksime,
izreke i poslovice, što je i shvatljivo, jer je u njima kristalizirano
mišljenje Malisora i ono sažeto izražava suštinu stvari. Taj jezgrovit
način izražavanja misli veoma su cijenili i cijene albanski brđani.
Evo samo nekoliko primjera: »Udhet jane dejt e tokes« ('Putevi su žile
zemlje' - član 62); »Ujet asht gjaku i tokes« ('Voda je krv zemlje' - §
267, t. f); »Shpija e Shqyptarit asht e Zotit e e mikut« ('Kuća Albanca
pripada Bogu i gostu' - § 602); »Mikut do t' i bahet ndere: Buke e
krype e zemer« ('Gostu se čini čast: kruhom i solju i srcem' - § 608);
»Del i miri prej te keqit e i keqi prej te mirit« ('Od lošeg izlazi dobar
i od dobrog loš' - § 594); »Ne kandar te vet se i čili peshon katerqind
derhem« ('Na svojoj vagi svatko teži četiristo derhema' - § 594);
»Giuha asht tulit e gjithshka bluen« ('Jezik je od mesa i svašta melje'
- § 520); itd., itd.
Dečovijevoj zbirci, objavljenoj poslije njegove smrti, pod nadzorom
franjevačkih svećenika, priključena su opširna objašnjenja, s namjerom
da se sagleda analogija Kanona Leke Dukađinija i prava drugih naroda.
Stoga su u napomeni dani citati iz Codice di manu, Biblije, Zakona od
XII tablica, djela antičkih pravnika i pisaca itd. Međutim, kako je već
primijećeno, u nekim primjedbama padaju u oči citati koji imaju malo
ili nimalo veze s tekstom Kanona Leke Dukađinija. U talijanskom
prijevodu Dečovijevog djela Zef Skiroi je neke napomene ispravio, a
neke izostavio.14
U našem prijevodu pak nismo ništa izostavili, već smo dali onako kako
stoji u originalu. Smatrali smo i smatramo da to nije naš posao. Neka
to urade drugi, po objavljivanju ovog djela na hrvatskosrpskom jeziku.
12
Sh. Gjegovi, Kanuni i Leke Dukagjinit, str. 113 - 129.
13
Usp.: Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gjegovi,
me biografi dhe parathenje te prof. dr Svrja Pupovcit, Enti i teksteve dhe i mjeteve
mesimore i Krahines Socialiste Autonome te Kosoves, Prishtine, 1972, str. 27.
14
P. Stefano Gost Gjegov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto consuetudinario delle
Montagne d' Albania, Tradotto dal. P. Paolo Dodaj a cura P. Giorgio Fishta e
Guizeppe Schiro, Roma, 1941, str. 46.
Štjefen Dečovi je bio ne samo pisac, prevodilac i folklorist, već i
arheolog. Njemački naučnik Karl Steinmetz, prilikom svog putovanja,
obilazeći samostan Trošane, ističe; »...Sa naročitom ljubavlju pokazi-
vao mi je mnogo načitani gvardijan Stefan Gečov (Štjefen Dečovi - H.
T.) svoju zbirku starina, koje je pokupio dijelom u svojoj ranijoj
parohiji u selu Ljači kod Delbeništa (južno od Mate); on veli da je to
mjesto najčuveniji majdan antičkih i srednjovekovnih zaostavština u
10
ćelom severnoarbanaškom litoralu«. Dečovi je, znači, otkrivao i
sakupljao starine, stvarajući na taj način arheološki razred, najbogatiji
u Franjevačkom muzeju u Skadru.
11
Dečovijeva zbirka Kanon Leke Dukađinija do nedavno se, prije svega,
proučavala kao književno djelo, a posebno kao djelo koje se odnosi na
usmenu književnost. Međutim, to djelo je, također, značajno i za
pravna istraživanja. Prema tome, Š. Dečovi je jedan od prvih albanskih
historičara prava i sakupljača albanskog običajnog prava.
Dečovijeva zbirka predstavlja trajni spomen usmene tradicije iz oblasti
albanskog običajnog prava. Tu značajnu građu Dečovi je sakupljao
krajem XIX i početkom XX stoljeća u sjevernoj Albaniji, gdje je služio
kao katolički svećenik. Prikupljeni materijal počeo je objavljivati u
skadarskom časopisu »Hylli i Drites« (Zornjača) 1913. godine, poslije
njegove smrti materijal je objavljen kao zasebna zbirka, 1933. godine.
Zbirka sadrži ukupno 1263 paragrafa. Pri sistematizaciji građe primje-
Doreshkrimet e At Gjegovit, »Hylli i Drites«, Shkoder, 1936, br. 3, str. 110 - 112;
Salvatore Villari, Le consuetudini giuridiche dell'Albania (II Kanun di Lek Dukagjini),
Roma, 1940, str. 15; P. Stefano Cost.Gjegov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto
consuetudinario delle Montagne d' Albania, Tradotto dal P. Paolo Dodaj. Introduzione
di Federico Patetta (str. 7-8), Roma, 1941; Dr Kole Ashta, At Shtjefen Gjegovi, »Bota
e re« Tirane, 1945, br. 4, str. 45 - 48; Idriz Ajeti, Shtjefen Gjegovi (1874 - 1929),
»Jeta e re«, Prishtine, 1951, br. 2-3, str. 158 - 160; Anton Cetta i dr., Liber leximi
per klasen e III - IV te gjimnazit dhe shkollave te mesme profesionale, Beograd, 1962,
str. 47 - 50; Ndoc Kamsi, Shtjefen Konstantin Gjegovi (1874 - 1929), »Shkodra«,
Shkoder, 1965, br. l (5), str. 333 - 336; Dr Syrja Pupovci, Kanuni i Leke Dukagjinit,
»Perparimi«, Prishtine, 1967, br. 8, str. 981 - 985 i 1010 - 1011; Dr Jašar Redžepagić,
Razvoj prosvete i školstva albanske narodnosti na teritoriji današnje Jugoslavije do 1918.
godine, Priština, 1968, str. 241 - 244; Avdi Zenelaj, Shtjefen Konstantin Gjefovi (1874
- 1929), »Fjala - botim i Zanit«, Prishtine, mart 1968, br. 2, str. 17; Dr Surja
Pupovci, Građanskopravni odnosi u Zakoniku Leke Dukadina, Priština, 1968; Isti,
Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gje§ovi, me
biografi dhe parathenje te prof. dr Syrja Pupovcit, Prishtine, 1972; Isti, Marredhenjet
juridike civile ne kanunin e Leke Dukagjinit, Prishtine, 1971; Isti, Le formalisme et la
»besa« dans le droit des obligations du coutumier de Lek Dukagjine, »Studia Albanica«,
br. 2, Tirana, 1968, str. 143 - 151; Ist Nje paralele midis kanunit te Leke Dukagjinit
dhe kanunit te Skenderbeut, »Simpoziumi per Skenderbeun«, 9 -12. svibnja 1968,
Priština, 1969, str. 249 - 261.)
10
Karl Štajnmec, Od Adrije do Crnog Drima, Skopje, 1911, str. 88
11
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 25.
ćuje se niz ponavljanja. Na primjer, pravila iz §§ 936 - 938, koja se
odnose na odgovornost za ubojstvo trudne žene i ubojstvo iz nehata
ponavljaju se u §§ 951 i 954. Ima i drugih ponavljanja. Dečovijeva
zbirka ima i dodatak - Shembuj ne Kanun te Leke Dukagjinit (Primjeri
iz Kanona Leke Dukađinija) - koji sadrži, osim primjera o primjeni
pojedinih pravila Kanona Leke Dukađinija, i Kanune te veganta
12
(Posebni kanoni). Oni jasno pokazuju da je društveno-ekonomski
razvoj u raznim krajevima doveo do prevazilaženja mnogih ranijih
odredbi, kao i potrebu da se stvaraju nova običajna pravila koja
13
odgovaraju vremenu.
U Dečovijevoj zbirci albanskog običajnog prava nailazimo na maksime,
izreke i poslovice, što je i shvatljivo, jer je u njima kristalizirano
mišljenje Malisora i ono sažeto izražava suštinu stvari. Taj jezgrovit
način izražavanja misli veoma su cijenili i cijene albanski brđani.
Evo samo nekoliko primjera: »Udhet jane dejt e tokes« ('Putevi su žile
zemlje' - član 62); »Ujet asht gjaku i tokes« ('Voda je krv zemlje' - §
267, t. f); »Shpija e Shqyptarit asht e Zotit e e mikut« ('Kuća Albanca
pripada Bogu i gostu' - § 602); »Mikut do t' i bahet ndere: Buke e
krype e zemer« ('Gostu se čini čast: kruhom i solju i srcem' - § 608);
»Del i miri prej te keqit e i keqi prej te mirit« ('Od lošeg izlazi dobar
i od dobrog loš' - § 594); »Ne kandar te vet se i čili peshon katerqind
derhem« ('Na svojoj vagi svatko teži četiristo derhema' - § 594);
»Giuha asht tulit e gjithshka bluen« ('Jezik je od mesa i svašta melje'
- § 520); itd., itd.
Dečovijevoj zbirci, objavljenoj poslije njegove smrti, pod nadzorom
franjevačkih svećenika, priključena su opširna objašnjenja, s namjerom
da se sagleda analogija Kanona Leke Dukađinija i prava drugih naroda.
Stoga su u napomeni dani citati iz Codice di manu, Biblije, Zakona od
XII tablica, djela antičkih pravnika i pisaca itd. Međutim, kako je već
primijećeno, u nekim primjedbama padaju u oči citati koji imaju malo
ili nimalo veze s tekstom Kanona Leke Dukađinija. U talijanskom
prijevodu Dečovijevog djela Zef Skiroi je neke napomene ispravio, a
neke izostavio.14
U našem prijevodu pak nismo ništa izostavili, već smo dali onako kako
stoji u originalu. Smatrali smo i smatramo da to nije naš posao. Neka
to urade drugi, po objavljivanju ovog djela na hrvatskosrpskom jeziku.
12
Sh. Gjegovi, Kanuni i Leke Dukagjinit, str. 113 - 129.
13
Usp.: Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe kodifikuar nga Shtjefen Gjecovi,
me biografi dhe parathenje te prof. dr Syrja Pupovcit, Enti i teksteve dhe i mjeteve
mesimore i Krahines Socialiste Autonome te Kosoves, Prishtine, 1972, str. 27.
14
P. Stefano Gost Gjecov, Codice di Lek Dukagjini ossia diritto consuetudinario delle
Montagne d' Albania, Tradotto dal. P. Paolo Dodaj a cura P. Giorgio Fishta e
Guizeppe Schiro, Roma, 1941, str. 46.
 Š. Dečovi je prikupljenu građu stavljao pod paragrafe, ponekad
nedovoljno vješto - po mišljenju vrsnog stručnjaka S. Pupovcija - što
ga udaljava od narodnog izvora. On je pokušao svoje djelo sastaviti po
ugledu na poznate kanone tokom povijesti. Donekle je uspio u tome.
Ali njegov Kanon ne može se staviti u isti red s poznatim kanonima
običajnog prava zbog njegovih nedostataka; i ono što je sakupio stiglo
je do nas djelomično. Osim toga ovi materijali imaju donekle i
individualno obilježje njihova sakupljača.
15
Dečovi klasificira gradu na knjige, poglavlja, glave, članove, paragrafe
i točke. Njegova zbirka ima dvanaest knjiga, dva poglavlja (jedino u
prvoj knjizi), dvadeset i četiri glave, sto pedeset i devet članova i 1263
paragrafa.
Prvu knjigu svoje zbirke Š. Dečovi je posvetio crkvi i njenim
povlasticama. Očigledno, on je pretjerivao u navođenju privilegija
katoličke crkve. Dakle, u Dečovijevoj knjizi jasno se vidi povlašten
položaj crkve (to vrijedi i za džamiju), čiju zaštitu osigurava oštrim
kaznama. Njeni posjedi su nepovredivi, a ličnost crkvenih ljudi je
16
neprikosnovena.
Dečovi je, bez sumnje, poznavao pravnu literaturu i pravne dokumente
drugih naroda, posebno jugoslavenskih, jer se školovao u Bosni i bio,
kako pišu oni koji su ga dobro poznavali, vrlo učen. Zato nije slučajno
što upotrebljava termine »porota«, i »porotnik« (Kanon Leke Dukađi-
nija, §§ 562, 563, 576, 577, 579, 588, 591, 592, 1044-1078 itd.), uzete
iz slavenske pravne terminologije, koji se nalaze u Dušanovom Zakoni-
ku, Vinodolskom zakonu itd.17
S druge pak, strane, Dečovi se često služi definicijama pojedinih
pravnih ustanova i pojmova koje, svakako, nije prikupljao u narodu
nego ih je uzeo iz raznih pravnih djela, posebno onih klasičnih, ili ih
je sam stvorio, npr. - definicije kazne (§ 13), porodice (§ 18), braka (§
28), prosca (§37), zaručničkog prstena (§ 41), posrednika (§ 668),
jamca (§ 683), bese (§ 854) itd.18
Dečovi u svom Kanonu često izbjegava upotrebu stranih riječi,
zamjenjujući ih katkad neologizmima. Međutim, strani izrazi pomogli
bi u proučavanju razvoja Kanona Leke Dukađinija i stranih utjecaja na
njega, kao i u određivanju različitih slojeva koji su stvarani u običajnom
pravu tokom povijesti.
Dečovijevo strogo čistunstvo u jeziku onemogućilo je da se pravila
15
Julia V. Ivanova, Kanuni i Leke Dukagjinit (Sprave e karakteristikave historike), Buletin
i Universitetit Shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, br. 2, Tirane, 1960,
str. 114.
16
S. Pupovci, navedeno djelo, str. 75.
17
Usp.: J. Ivanova, nav. djelo, str. 114.
18
Usp.: S. C. Gjegov, Codice di Lek Dukagjini, Roma, 1941, str. 13.
„ 11
njegove zbirke predstave potpuno izvorno.
19
U pravilima Kanona Leke Dukađinija bilo je lokalnih razlika. Dečovi
često ukazuje na njih, navodeći mjesta upotrebe ovog ili onog pravila
(npr.: §§ 17, 225, 226, 267, 472, 957, 1078 itd.). Međutim, on je
ostavio po strani neke najznačajnije razlike u običajnom pravu Albana-
ca. 20
Dečovi je, po mišljenju meritornih naučnika, napravio propust što nije
nijednom u svojoj zbirci izričito naveo dokle se prostirala vlast kuće
Domarkaj, koja se, inače, protezala na Mirditu, iako su Domarkaji
uživali stanovit ugled i izvan nje. (npr.: u davanju savjeta, razmatranju
tužbi i žalbi, itd.) Dečovi stvara utisak kod čitaoca da se vlast kuće
Domarkaja proteže gotovo na cijelu sjevernu Albaniju, npr.: »...Dera
e Gjomarkut themeli i kanus« ('Kuća Domarka je temelj kanona') - §
1035, kao i § 1126, itd.
21
Već je naglašeno da je glavni dio građe Dečovi sakupio krajem XIX i
početkom XX stoljeća, ali je izlaže u sadašnjem vremenu, ne dajući do
znanja da se u Kanonu Leke Dukađinija odražavaju shvaćanja koja
pripadaju različitim historijskim epohama. Doduše, on u nekoliko
slučajeva kaže da je ova ili ona odredba izgubila snagu u vrijeme
zapisivanja (npr.: §§ 262, 492, 1029, itd.), ali obično ne navodi vrijeme
kojem pripada neka odredba. I to je jedan od nedostataka njegove
knjige.22
I pored primjedbi koje se mogu dati djelu Š. Dečovija - Kanonu Leke
Dukađinija - ono je, ipak, najpotpunija zbirka albanskog običajnog
prava, koja sadrži bogat materijal od velikog značaja za naučna
istraživanja ne samo u pravnoj oblasti, već i u drugim naučnim
disciplinama.
Djelo Štjefena Dečovija doista pruža dragocjen materijal za proučavanja
u raznim albanološkim, balkanološkim i komparativnim istraživanjima.
Od građe iz Kanona Leke Dukađinija koja je objavljena poslije
Dečovijeve zbirke, valja spomenuti i onu koju je Bernardin Paljaj
objavio pod naslovom »Kanuja e Leke Dukagjinit - mbas shqyptimit te
Mark Sadikut, Shale, 1940« ('Kanon Leke Dukađinija - po kazivanju
Mark Sadikua, Šalja, 1940').23 Paljajev materijal je sakupljen u plemenu
Šalji, pa izražava lokalne razlike u normama Kanona Leke Dukađinija
i razlike koje su one vremenom pretrpjele.
19
S. Pupovci, nav. djelo, str. 30
20
J. Ivanova, nav. djelo, str. 114.
21
Usp.: J. Ivanova, nav. djelo, str. 102 i 104; S. Pupovci, nav. djelo, str. 30 i 31.
22
Isto.
23
U Studime e tekste, Dega I, Juridike, br. l, Instituti i studimeve shqiptare (Redaktor
Zef Valentini), Roma, 1944, str. 270 - 278.

RAZNI ALBANSKI KANONI
Poslije drugog svjetskog rata etnografi u Albaniji dali su se na
zapisivanje i proučavanje normi običajnog prava. Naučna istraživanja
su pokazala da se tragovi običajnog prava nalaze po cijeloj Albaniji i da
je postojalo više kanona koji su u pojedinim periodima bili na snazi u
raznim krajevima. Ti kanoni nisu tvorevine pojedinaca, nego su
narodni proizvodi koje su vladajuće klase ili utjecajni ljudi prilagođavali
lokalnim prilikama i svojim potrebama. Kanon Leke Dukađinija bio
je elastičniji, obogaćivao se novim elementima koje je nametao život.
Zbog toga je potisnuo »Kanunin e Skanderbegut« ('Skenderbegov
kanon') i druge kanone i prodro u narod. Na taj način, nestao je još
jedan drevni kanon nazvan »Kamini i Maleve« ('Gorski kanon'), jer se
nije prilagodio novim društvenim i ekonomskim uvjetima.24
SKENDERBEGOV KANON
Poznati njemački albanolog J. G. Hahn,25 sredinom prošlog stoljeća,
spomenuo je da među Albancima, usporedo s Kanonom Leke Dukađi-
nija, djeluje i Skenderbegov kanon. Otada, međutim, nije bilo više
govora o tom kanonu, izuzev Štjefena Đečovija, koji je objavio
nekoliko narodnih legendi o sukobima Skenderbega s Lekom Dukađi-
nijem oko kanona, i Marina Sirdanija koji je Skenderbegov kanon
spomenuo u svom djelu »Skanderbegu mbas gojedhanash« ('Skender-
beg prema predanjima').26
Do kraja drugoga svjetskog rata u Albaniji je taj kanon bio poznat samo
po imenu, a 1949. godine Sektor za etnografiju ranijeg Naučnog
instituta u Tirani organizirao je jednu ekspediciju u srednju Albaniju,
koja je potvrdila Hahnove navode.
27
Dio normi ovog kanona objavio je 1961. godine Kahreman Uljćini.
Uljćini kaže da narodu Matje Skenderbegov kanon nije poznat pod tim
imenom, ali se iz mnogih narodnih priča i anegdota može zaključiti da
je riječ o »Ligjet e Skanderbegut« ('Zakonima Skenderbega'). Među-
tim, taj kanon je vremenom toliko prilagođen društvenom razvoju da
starci sada govore kako »između ovog kanona i državnog zakona nema
Rr. Zojzi, Mbi te drejten kanunore te popullit shqiptar, Buletin per shkencat shoqerore,
br.2, Tirane, 1956, str. 144 - 148; S. Pupovci, nav. djelo, str. 32.
25
J. G. Hahn, (1811-1869), Albanesischen Studien, Helf II, Jena - Wien, 1853 - 1854.
- Istaknimo da su, osim Hahna, još krajem XIX stoljeća i kasnije, materijale iz
kanona Leke Dukađinija sakupljali i mnogi drugi strani naučnici, npr. H. Hekard,
F. Nopča, E. Koci, E. Durham i dr.
26
Marin Sirdani, Skanderbegu mbas gojedhanash, Shtypshkroja Franciskane, Shkoder,
1926.
27
Kahreman Ulqini, Gjurmime etnografike ne trojet e Skanderbegut, Buletin i Universitetit
Shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, br. 2, 1961, str. 175 - 186.
većih razlika.«28
Tekst Skenderbegova kanona, koji je objavio K. Uljćini, ima ukupno
135 točaka, a u ostalim odredbama je isti ili sličan Dečovijevoj zbirci.
Skenderbegov kanon sadrži pravila o hodži, porodici, braku, diobi
kuće, nasljedstvu, slugi, imovini, zakletvi, gostu, ubojstvu i Romima.
Materijal koji je K. Uljćini objavio ukazuje na mnoge specifičnosti
Skenderbegova kanona u usporedbi sa sadržajem Kanona Leke Duka-
đinija i pomaže u proučavanju albanskog običajnog prava, kao i u
komparativnom proučavanju raznih albanskih kanona.
Ova dva kanona, iako se razlikuju, istodobno su sastavni dio albanskog
običajnog prava u cjelini.
PORIJEKLO I IME KANONA LEKE DUKAĐINIJA
U narodnoj predaji u sjevernoj Albaniji ime kanona vezuje se za Leku.
Ali ta ličnost je neodređena, a vrijeme u kojem je Leka živio i,
navodno, objelodanio kanon, uglavnom je nepoznato. Po narodnoj
tradiciji taj je kanon poštovan od naroda, jer - »kako je rekao Leka,
tako je ostalo u narodu«.29 Tako, ipak, narod vezuje Kanon Leke
Dukađinija za Leku Dukađinija, a povijest poznaje nekoliko ličnosti s
tim imenom.
U albanskim brdima, kaže M. E. Durham, »...kanon, običaj, navika,
sve se pripisivalo Leki... Tako je govorio Leka - dostigao je više
poslušnosti nego deset zapovjedi (Biblije), i propovjedi hodža i sveće-
nika često su bile uzaludne, ukoliko su bile u suprotnosti s Lekinim
kanonom.«30 Kanon Leke Dukađinija je, kaže A. Jovićević, smatran
kao »...zakon nad zakonima... Sve uobičajene kazne i ustanove, bile
one starog ili novog porijekla, pripisuju se Lekinom Zakonu...«31
Albanci u selima Kosova, a i ostali Albanci Jugoslavije također vjeruju
da je kanon dao Leka Dukađini.
Koliko je vjere albanski narod imao u pravednost Kanona Leke
Dukađinija, ilustrira jedna legenda:
»Pre mnogo godina pošao je jednom prilikom sultan u Dakovicu. Bio
je preobučen u seljaka i jahao na konju. Kad je stigao u jedno selo
ispred Dakovice, naišao je na nekog starog seljaka, koji je jedva hodao.
Putnik, koji je jahao na konju (navodno sultan), ponudio je starom
seljaku konja, što je ovaj prihvatio, ali je podbo konja i pobegao u
28
Isto djelo, str. 175 - 176.
29
J. Ivanova, nav. djelo, str. 97.
30
M. E. Durham, Some Tribal Origins Laws and Costoms of the Balkans, George Allen
and Unwid LTD, London, 1928, str. 65.
31
Andrija Jovićević, Malesija, Naselja i poreklo stanovništva, knj. 15, Beograd, 1923,
str. 96.
13
Dakovicu. Putnik je stigao peške u Dakovicu i tražio svog konja po
hanovima. Najzad ga je našao u jednom hanu, ali vlasnik hana nije hteo
da mu da konja jer je, po šerijatu,32 bio dužan da ga vrati onom koji
mu ga je predao na čuvanje. Stvar je došla do kadije, koji je bio
Albanac. On je pitao starog seljaka da li je on ostavio konja na čuvanje
i da li je njegov, na šta je starac odgovorio potvrdno. Kadija je dosudio
starcu konja. Putnik se našao u čudu kako mu šerijat oduže konja.
Međutim, kadija je pozvao stranke i rekao im da je spor presudio po
šerijatu, ali da hoće da se uveri da li i po ZLD konj pripada starom
seljaku. Naredio je parničarima da se izuju. Starac je imao izbrazdana
stopala, a stranac nije. Kadija je zaključio da je starac oduvijek hodao
peške, dok je stranac, obično, jahao na konju. On odluči da vrati konja
strancu, dodajući da mu šerijat oduže konja, ali mu ga ZLD vrati.
Onda je putnik - stranac rekao da je sultan, da se preobukao i došao
u Dakovicu u nameri da proveri da li zaista kadija radi po ZLD, i
dodao: 'Hteo sam da te posečem zbog toga što si izbegavao šerijat, ali
si spasao glavu, jer odlučuješ po pravdi'«33
Ova legenda očito govori o povjerenju albanskog naroda u Kanon Leke
Dukadinija. »Ashtu e la Leka« ('Tako je ostalo od Leke') za Albance,
posebno one po selima, značilo je oduvijek da je nešto vrlo pravedno.
Kada je riječ o porijeklu Kanona Leke Dukadinija, nauka o tome ima
različita mišljenja. Neki smatraju da je Leka Dukađini izdao taj
kanon.34 Većina njih porijeklo kanona vezuje za ime Leke III Dukadi-
nija (1410-1481). »Ova se gledišta, uglavnom, oslanjaju na narodnu
tradiciju, mada nema nikakvih istorijskih dokaza da je Leka Dukađini
izdao ovaj zakonik, ili pak, kodifikovao običajno pravo.«35
Neki smatraju da je Kanon Leke Dukadinija (čak čitavo albansko
36
običajno pravo) ostatak Dušanovog Zakonika. »Ako se, na primer,
pravila ZLD iz Dečovijeve zbirke uporede sa Dušanovim Zakonikom«
32
šerijat, šeriat m. (ar.) muslimanski vjerozakon, islamski propis; islam; šerijatski
sudac = sudac koji donosi rješenja i izriče presude na osnovi šerijatskog prava;
šerijatsko pravo = islamsko pravo.
33
S. Pupovci, nav. djelo, str. 35-36. - Tu legendu je S. Pupovci zabilježio »po
saopštenju Adema Avdulja, starog oko 50 godina, iz sela Popoca kod Đakovice«.
34
Na primjer: Hyacinthe Hecquard, Histoire et description de la haute Albanie ou
Guegarie, Pariš, 1858, str. 218; A. Degrand, Souvenirs de la Haute - Albanie, Pariš,
1901, str. 151; »Šal name - i vilayet-i Kosova« za 1314 (1896/7), Prizren, bi. 10 i 11,
1871. g.; A. Jovićević, Malesija, str. 96; M. E. Durham, Some Tribal Origins Laws
and Costoms of the Balkans, str. 65-66; S. Villari, Le consue.tudini giuridiche dell'
Albania (II Kanun di Lek Dukagjin), Roma, 1940, str. 14 i dalje; M. Hasluck, The
Unwritten Law in Albania, (Edited by J. H. Hutton), Cambridge, 1954, str. 13; dr
Mark Krasnici, Šiptarška porodična zadruga u Kosovsko—Metohijskoj oblasti, Glasnik
Muzeja Kosova i Metohije, IV-V, Priština, 1959-1960, str. 139, itd.
35
S. Pupovci, nav. djelo, str. 36.
36
Na primjer: Tomo P. Oraovac, Arbanaško pitanje i srpsko pravo, Beograd, 1913, str.
22.
1,1
- kaže dalje S. Pupovci - »nailazi se na izvesne sličnosti u rešenjima
koje daju. Ali, ne može se reći da je ZLD ostatak Dušanovog
Zakonika. . .« Ubrzo po donošenju Dušanovog Zakonika, turski osva-
jači su pokorili srpsku srednjovjekovnu državu i veći dio Balkanskog
poluotoka. Tada oživljavaju običajno pravo i mnogi drugi patrijarhalni
oblici društvenog života, posebno kod Albanaca, Srba, Crnogoraca i
Makedonaca.
Iz historije se zna da je Bizant mnogo dulje vladao Albancima nego
srpska srednjovjekovna država, zato je i veći utjecaj bizantskog prava
nego Dušanovog Zakonika na albansko običajno pravo. Ipak, izvjesni
utjecaji tog Zakonika na albansko običajno pravo, dakle i na Kanon
Leke Dukadinija (npr. u izrazima: porota, globa i u pravilima: o
poroti, soku i sodžbini) mogli su, razumije se, prodrijeti preko
crnogorskog, srpskog i makedonskog običajnog prava. U Bogišićevoj
anketi primjećuju se ostaci srpskoga srednjovjekovnog prava u Crnoj
Gori i Hercegovini, stoga su neki utjecaji u prvom redu mogli prijeći
otuda u sjevernoalbansko običajno pravo. Naročito valja imati na umu
uzajamne utjecaje i prožimanja u običajnom pravu (i ne samo u njemu,
već i u cijelokupnom duhovnom stvaralaštvu) Crnogoraca i Albanaca
koji su živjeli u susjedstvu i zajedništvu. Uzajamnih utjecaja je bilo i
između Srba i Albanaca i između Makedonaca i Albanaca. Živeći
mnoga stoljeća u susjedstvu i zajedništvu, vodeći zajednički neprestane
borbe protiv Bizanta, Turske i drugih osvajača, Srbi, Crnogorci i
Makedonci utjecali su na Albance, i obratno, i u običajnom pravu.37
V. Bogišić lijepo kaže da narod kao dobar susjed posuđuje susjedu od
svoga i uzajmljuje od susjeda.38 Međutim, većina pravila običajnog
prava u Južnih Slavena i Albanaca nastala je samostalno, i pored
mnogih sličnosti s obzirom na sličnosti društveno-ekonomskih odnosa
i na stupanj razvoja. Tome valja dodati, pošto je riječ o narodima
indoevropskog
39
stabla, utjecaj koji donosi njihovo zajedničko porije-
klo.
U nauci prevladava mišljenje da se albansko običajno pravo - Kanon
Leke Dukadinija - formiralo tokom stoljeća i ne može se tvrditi da
potječe od Leke Dukadinija.40
Dakle, Kanon Leke Dukadinija je nepisano običajno pravo. Po svoj
prilici, gledište koje zastupaju L. Thalloczy, Stojan Novaković i Brani-
37
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 38.
38
V. Bogišić, O značaju pravnih običaja, Pravni članci i rasprave, knj. I, Beograd, 1927,
str. 40.
39
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 37-38.
40
Dr Ludwig Thalloczy, Kanuni i Lekes, Illyrisch - albanische forschungen, I,
Miinchen und Leipzig, 1916, str. 411; Stojan Novaković, Tursko carstvo pred srpski
ustanak, Beograd, 1906, str. 197; Br. Nedeljković, KLD, str. 434, 437 i 438; J.
Ivanova, KLD, str. 114; Rr. Zojzi, Mbi te drejten kanunore te popullit shqiptar, str.
146-147; S. Pupovci, nav. djelo, str. 38. itd.
15
slav Nedeljković, a danas Surja Pupovci i drugi, u osnovi je ispravno.
Povodom toga, najbolji poznavalac albanskog običajnog prava, S.
Pupovci zaključuje:
Leka Dukađini nije izdao Kanon, već je riječ o djelu nepisanog
narodnog običajnog prava; ono je sastavni dio albanskog tradicijskog
prava u cjelini. On je tako nazvan u znak sjećanja na Leku Dukadinija
zbog toga što se Leka istakao kao vođa u borbi protiv Turaka. Kanon
Leke Dukadinija sadrži takva pravila koja su porijeklom mnogo starija
od samog Leke Dukadinija. Isto tako, Kanon sadrži i takve običaje koji
41
se mogu dovesti u vezu s manizmom, animizmom i totemizmom.
Vodeći albanolog današnjice, Ekrem Čabej, govoreći o albanskim
običajima općenito, kaže da oni čine zbir lokalnih običaja koji se medu
sobom jako razlikuju. U Albaniji su se u prošlosti, poznato je, susretali
i sukobljavali mnogi narodi, te otuda u načinu života i običajima
Albanaca ima različitih utjecaja. S druge strane, i Albanci su utjecali
na druge narode. »Prema tome, zaključuje Čabej, arbanski običaji
pružaju istu sliku koju pruža i arbanski jezik. Kod arbanskih običaja
možemo da razlikujemo razne slojeve: a) preindoevropski, b) indoe-
vropski, v) starogrčki, g) rimski, d) opštebalkanski, i d) osmanlijski.«42
»Pravila običajnog prava, poznata pod imenom ZLD, zaista sadrže u
sebi i strane uticaje,« - s pravom tvrdi S. Pupovci - »ali je većina njih
nastala kao plod društveno-ekonomskih i drugih uslova.« Kanon Leke
Dukadinija se, usporedo sa društveno-ekonomskim promjenama, vre-
menom mijenjao; on sadrži, to se lako uočava, brojne ustanove koje su
nastale poslije Leke Dukadinija, pod turskom vlašću, u sjevernoalban-
skoj seoskoj zajednici (npr. pravila o plemenskom društvu, o barjaku
i barjaktarima, o buljukbašama itd.). Ukratko, to je jedna varijanta
običajnog prava Albanaca općenito. Pored Kanona Leke Dukadinija
zna se i za druge kanone u Albanaca, o čemu smo već govorili.43
A sad riječ-dvije i o imenu Kanona Leke Dukadinija.
U sjevernoj Albaniji to običajno pravo zove se »Kanuni i Leke
Dukagjinit« ('Kanon Leke Dukadinija'). Obično se skraćeno naziva
»Kanuni i Lekes« ('Lekin kanon'), ponekad i »Kanuni i Maleve«
('Gorski kanon'). Upotrebljava se i ime »Kanuja« ili »Kanuni« ('Ka-
non'). Albanci u selima Kosova, a i ostalih krajeva\ Jugoslavije, to
običajno pravo najčešće nazivaju »Kanuni i Lekes«. Katkad upotreblja-
vaju i ime: »Kanuni i Leke Dukagjinit« ili, jednostavno, »Kanuni«.
41
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 38.
42
Ekrem Čabej, Život i običaji Arbanasa, Porodica i društveni poredak, Knjiga o Balkanu,
I, Beograd, 1936, str. 313.
F. Paleta iznosi mišljenje da su neka pravila iz Dečovijeve zbirke starija od kršćanstva
(S.C.Gjegovi, Codice di Lek Dukagjini, Roma, 1941, str. 47).
43
Usp.: S. Pupovci, nav. djelo, str. 38-39.
Ifi
Narod koristi i izraze: »Rruga«, »Udha« (put - i to više u pravnom
smislu), kao i »Prehen i burrave« (sud dobrih ljudi).
44
Riječ »kanun« potječe iz starogrčkog »kanon«, koji je ušao i u druge
jezike. O ulasku te riječi u albanski jezik postoje dva mišljenja: jedni
misle, čini se s pravom, da je riječ »kanun« došla u albanski jezik preko
turskog (u kojem se upotrebljavao izraz »kanun« preuzet iz terminolo-
gije bizantskog prava), a drugi kažu da je u albanski jezik ta riječ ušla
neposredno iz grčkog jezika.
Inače, izraz »kanuni« kod Albanaca znači zbornik nepisanih zakona
(pravila) iz građanskog i krivičnog prava; cjelina normi običajnog
prava; koja se nasljeđuju s koljena na koljeno. Otuda nazivi: »Kanuni
i Leke Dukagjinit« ('Kanon Leke
45
Dukadinija'), »Kanuni i Skanderbegut«
('Skenderbegov kanon') itd.
Albanci upotrebljavaju i domaći izraz »doke« (običaji) u značenju koje
ima »kanun«. Po E. Čabeju, »doke« je glagolska imenica od »doket«.
Značenje koje je poprimila ta riječ za »kanon« (»zakon«) važna je karika
u razvoju albanskog narodnog prava, jer (kako konstatira N. Jokl) u
pitanju je jedna albanska riječ pored slavenske »zakon« i turskih riječi
»kanun« i »adet«. Semantički prijelaz riječi »doke« izvršen je putem
upotrebe »me duket mire ('izgleda mi dobro').46
Kažimo, na kraju, ma koliko je mjestimice surov i bez milosti, Kanon
Leke Dukadinija je totalan - nema ni jedne društvene, ekonomske ili
moralne sfere koju ne obuhvaća. Odbacivši zakone, pravne strukture,
sudove, jednom rječju - sve doskorašnje državne organizme zamije-
njene drugim zakonima, moralnim, toliko potpunim, Kanon Leke
Dukadinija u prošlosti je primorao tuđe administracije da ga priznaju.
I, najzad, nešto o pripremi i prijevodu ove knjige.
Prije svega, i ovom prilikom želimo zahvaliti zagrebačkoj »Stvarnosti«
od koje je potekla i sama ideja da se Kanon Leke Dukadinija konačno
pojavi pred čitateljem hrvatskosrpskog jezičnog područja. Zasluga je
same »Stvarnosti« što smo se prihvatili doista teškog poduhvata. Jer,
da nije bilo međusobnog povjerenja, možda bi se još čekalo da se ta
veoma značajna knjiga objelodani.
14
Kanun (stgrč.) kanon; zakon; pravilo. U latinskom jeziku »canon« je poprimio
smisao pravila, propisa.
45
Fjalor i gjuhes shqipe, Instituti i shkencave, Sekcioni i gjuhes e i letersise, Tirane,
1954, pod rečju »kanuni«.
46
Eqrem Qabej, Studime rreth etimologjise se gjuhes shqipe, III, Buletin i Universitetit
shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, br. 2, Tirane, 1961, str. 66.
1-7
 KNJIGA PRVA
Prilikom pripremanja, odnosno prijevoda, držali srno se sljedećih
načela: prvo, trudili smo se da prijevod bude što adekvatniji, da se,
koliko god je to moguće, sačuva arhaičnost orginala. Potrudili smo se,
također, da i u hrvatskosrpskom zadržimo čak i arhaizme raznih
ustanova albanskog nepisanog običajnog prava, te ih najčešće nismo
zamijenili suvremenom hrvatskosrpskom pravnom terminologijom.
Drugo, vodili smo računa da vrlo zagonetan i težak tekst prevedemo u
duhu hrvatskosrpskog, i to najviše narodnog, jezika.
CRKVA
Koliko smo u svemu tome uspjeli, reći će pozvani nakon pojave Prvo poglavlje
dragocjena Dečovijevog djela. Svaka argumentirana primjedba bit će
dobrodošla i uzet će se u obzir prilikom eventualnog narednog izdanja G R A Đ A N S K I DIO
ovog kapitalnog djela iz bogate riznice usmene tradicije albanskog
naroda.
PRVA GLAVA
;je, groblja, crkveni posjedi i dobra, župnik, sluga, crkveni radnici

PRVI ČLAN
CRKVENO PODRUČJE

§ 1. Smisao crkvenog područja

Crkveno područje obuhvaća krug dokle doseže granica zemlje na kojoj
je sagrađena:
a) crkva;
b) župnički konak.

§ 2. Crkveno pravo

»CRKVA PREDSTAVLJA KUĆU U ŽUPI.«

1. Crkva ima pravo posjeda kako na stoku, na zemlju, tako i na kuće

unutar i izvan župe.
2. Crkva ima udjela na šumu, na pašnjake, na vodu i vodenicu župske
komunice.
3. Crkva ima udjela na župsku globu.
4. Crkva ima pravo da kupuje i prodaje, kao i da uzima i zadrži
poklone koji joj dolaze od darežljivosti dobrotvora i da o njima odlučuje
kako sama hoće.

19
 CRKVA
§ 3. Crkvene privilegije
»CRKVA SE NE GLOBI.«
»CRKVA NEMA ZALOGA NI SA KIM.«
1. Crkva je potčinjena vlasti vjerskog poglavara, a ne zakonu Kanona:
zato Kanon ne može nametnuti nikakav teret crkvi, već ima zadatak
da je štiti kada ona gubi njegovu pomoć.
2. Ako izbije neki spor između crkve i župe, župa ne može tražiti
zaloga od crkve, već će se žaliti vjerskom poglavaru-biskupu i njegovoj
presudi će se povinovati bez riječi, kako crkva, tako i župa.
3. Za svaki prekršaj koji crkva učini župi, crkva se ne može globiti,
samo joj se određuje da nadoknadi štetu koju je učinila.
4. Crkva ne plaća, niti ide u vojsku, niti iznosi kruh momcima barjaka,
niti kuluči na poslovima župe. Ali kada župa odluči uraditi neki posao
da bi održala ili povećala zajednički posjed komunice mjesta u kojoj
crkva ima udjela, onda je ona dužna plaćati, iznositi kruh i poslati
radnika na posao onako kako je župa odredila svima po dimnjaku.1
§ 4. Crkvena čast
»CRKVA NEMA SABLJE I KONOPCA.«
»TKO ZLOSTAVLJA CRKVU, ZLOSTAVLJA ŽUPU.«
»CRKVENU ČAST TRAŽI ŽUPA.«
»CRKVI, MLINU, KOVAČNICI I TRGOVINI NITKO NIJE GOST.«
1. Tko zlostavlja crkvu, duguje globu: a) crkvi, b) župi, c) barjaku. -
Crkvu zlostavlja onaj tko se prepire, opsuje ili prijeti nekome, tko
istuče ili ubije nekoga unutar crkvenog područja.
2. Globu krivca uzima župa, a ne crkva, jer crkva nema sablje i
konopca.
3. Tko bude ubijen ili tučen ili na bilo koji način osramoćen od
nekoga, ulazeći ili izlazeći iz crkvenog područja, ne sramoti crkvu, jer
crkvi nitko nije gost. \
4. Ali, ako puška puca izvan crkvenog područja i netko se preda pod
zaštitu crkve, onda se on računa gostom crkve; i ako netko prekrši
zaštitu crkve, župa je dužna povratiti njenu čast. (Vinctum, si aedes ejus
(Dialis Flaminis) introierit, solvit necessum est. - Gellius, b. 10. c. 15.-)
Dimnjak predstavlja kuću, ognjište, dim.
20
CRKVA
DRUGI ČLAN
GROBLJA
§ 5. - 1. - Na groblje jednog bratstva ili jednog plemena ne sahra-
njuju se umrli ili ubijeni drugog bratstva ili drugog plemena. Ako
netko to učini bez dozvole bratstva ili plemena, čije je groblje, Kanon
nalaže da se umrli izvadi iz tuđeg groblja.
2. - Ako se u selu nastani neko domaćinstvo koje nema bratstva ni
plemena, pošto se selo složi, određuje mu se mjesto groblja na župskom
groblju, obavezujući ga da svake godine da izvjesnu sumu crkvi za
zakupninu ili neku drugu stvar za oltar.
3. - Tko se prepire ili psuje i prijeti nekome i tko ubije ili istuče
nekoga na groblju, globi se kao za crkveno područje.
TREĆI ČLAN
CRKVENI POSJEDI I IMOVINA
§ 6. Crkveni posjedi i imovina su neprikosnoveni.
1. - Crkveni posjedi i imovina su neprikosnoveni i nitko ne može
staviti ruku na njih.
2. - Crkveni posjedi i imovina su pod nadzorom crkvenog župnika i
župe.
3. - Onoga tko se usudi ući u crkvene posjede i imovinu, dovest će u
pamet župa i natjerat će ga da, po Kanonu, odustane od toga.
4. - Kada netko učini štetu crkvi na posjedima i imovini, župa
procjenjuje štetu koju će štetočina platiti.
5. - Tko ukrade crkvenu imovinu, osim što će vratiti tu stvar prema
Kanonu mjesta gdje se crkva nalazi, dužan je crkvi platiti globu zbog
oduzete časti i globu župi zbog kršenja zaštite, jer je crkva pod zaštitom
župe.
6. - Kad pljačkaš priznaje svoju grešku, te se prije nego što se sazna
za pljačku koju je učinio crkvi preda župskom svećeniku vraćajući mu
ukradenu stvar, nije dužan platiti nikakvu globu: svećenik ima pravo
da mu oprosti.
7. - Ako se pljačkaš preda svećeniku pošto je ovaj otkrio kradljivca u
21

CRKVA
žuoi župa ima pravo da mu naplati globu kako za sebe, tako i za crkvu
iako'mu je svećenik bio oprostio grijeh i ukradenu stvar.
§ 7. Uređivanje crkvene imovine
1. Crkvene posjede i imovinu ureduje svećenik, a župa nema pravo da
od svećenika traži opravdanje za rukovanje sakupljenim dobitkom od
crkvene imovine.
ČETVRTI ČLAN
ŽUPSKI SVEĆENIK ILI ŽUPNIK
§ 8. Imenovanje župnika
1. - Župnika postavlja biskup u župi i samo biskup ima pravo da ga
udalji iz župe.
§ 9. Prava i dužnosti župnika
1. - Župnik ima pravo da pouči i opominje župu i da obavlja vjerske
dužnosti kako zahtijeva posao duše i nitko iz župe nema pravo da se
miješa u dužnosti svećenstva.
2. - Župnik za službu koju obavlja župi ima pravo da uzima crkvene
desetine,2 prema kanonu mjesta gdje se crkva nalazi.
3. - Župa nije dužna da svećeniku odnese desetinu kod vrata; već će
ih svećenik sakupljati i nositi sa svojim radnicima.
4. - Župnik ima pravo da uzima dobitak od crkvene imovine kako od
zemlje tako i od stoke i nitko za to ne može tražiti opravdanje osim
njegovog poglavara.
5. - Župnik je dužan župi vršiti svu onu vjersku i duhovnu službu
koju mu stavlja na teret crkveni kanon; štoviše i neka druga posebna
služenja u nekim blagdanima, kao na primjer: da blagosivlja kuće, da
jednom godišnje drži misu na udaljenim grobljima od župske crkve,
itd.
§ 10. Ličnost župnika je neprikosnovena
2
desetina, tj. deseti dio žita i drugih poljoprivrednih proizvoda koje je seljak davao u
naturi.
22
CRKVA
»ŽUPNIK JE POD ZAŠTITOM ŽUPE.«
»ŽUPNIK NE PADA U KRVNU OSVETU.«
»ŽUPNIK SE NE ŠALJE NA ZAKLETVU.«
1. - Tko župnika ogovara ili ga opsuje i zaprijeti mu, istuče ga ili
ubije, taj će odgovarati župi prema mjesnom kanonu. Župa je dužna
da povrati čast svoga župnika.
2. - Ako netko ubije župnika, ubojicu ganja župa, barjak3 i kuća
ubijenog.
3. - Ako ubojicu ubije župa ili barjak, župnikova kuća ne smije da
ubije nekoga drugog iz kuće krvnika, jer u protivnom šalje ubojstvo
kući.
4.'- Ako župnik ubije nekog, ni crkva ni župnik se ne globe, niti
župnik pada u krvnu osvetu: krvna osveta ostaje župnikovoj kući.
5. - Rijetko i gotovo nikada župnik se ne šalje na zakletvu,4 osim za
veoma važnu stvar.
6. - Ako se župnik šalje na zakletvu, da bi sebe očistio ili za
porotnika, on će se priznati i računati za dvadeset i četvoro ljudi.
7. - Kad župnik daje zakletvu,5 pošto se računa za pravednog čovjeka
i posvećenog u beskrajnu Pravdu, ne zahtijeva se da on dodirne rukom
Sveto pismo; već je dovoljno da pred Svetim pismom izgovori riječi
zakletve.
8. - Ako župnik padne pod globu, ne podliježe kanonu: to je stvar
njegovog poglavara.
9. - Ako je župnikova krivica prema župi velika, župnik podliježe
sudu kanona. Poglavar šalje drugog župnika da u ime župnika daje
zalog kanonu.
10. - Župski svećenik može zaprijetiti i udariti nekoga, ali i pored
6
toga ne sramoti ni istučenog, niti sam pada u grešku pred kanonom.
3
barjak (tur.) - metatezom bajrak - zastava: nekada je bajrak - barjak označavao vojnu
formaciju, a kasnije administrativno područje u sjevernih Albanaca, gdje je vladalo
plemensko uređenje.
4
zakletva (alb. be-ja) je jedna institucija u običajnom pravu Albanaca: kada tko sumnja
u koga da mu je učinio neko zlo, onda traži od njega da se kune sam ili mu odredi
nekoliko ljudi, čak i do dvadeset i četiri čovjeka - »staraca« - koji će se zakleti da
osumnjičeni nije kriv; tada se skine svaka sumnja s osumnjičenog.
5
Flamini diali non licebat jurare. . . sacerdotem Vestalem et Flaminem Dialem in omni
mea jurisdictione jurare non cogam. - Gellius. Noct. Atti, X. 15.
6
Ceterum neque anifnadvertere, neque vincire, ne verberare quidem nisi Sacerdotibus
permissum; non quasi in poenam, nec ducis jussu, sed velut Deo imperante quem
adesse bellantibus credunt (C. Tacit, Germania VII.)
23
- CRKVA CRKVA

PETI ČLAN Samo barjaktar sa glavarima, a ponekad i sa crkvenim poglavarom, ima

pravo odrediti kaznu zbog učinjene krivice protiv crkve.
Crkveni sluga § 15. Izricanje kazne

Krivcu koji je uvrijedio crkvu kazna se izriče od glavara i puka.

§ 11. _ 1. _ Crkveni sluga je slobodan da radi na svom ždrijelu.
2. - Sluga bilo gdje da ide i za svaku poruku koju će zakucati nekome
na vrata po naređenju svoga gospodara, odlazi i govori u ime župnika.
3. - Ako netko uznemiruje crkvenog slugu riječima ili djelom, uzima
se da uznemiruje župnika i pada pod crkvenu globu po kanonu.
ŠESTI ČLAN
§ 12. - 1. - Ako netko dira crkvene radnike, pada pod globu župe.
2. - Ma koliko radnika da bude na crkvenom poslu, izazivač plaća
samo jednu globu, ali najtežu.
3. - Globa, koja se uzima zbog uznemirenja crkvenih radnika, dijeli
se između crkve i radnika.
§ 16. Vrste kazni protiv crkvenih krivaca
Kazne koje se izriču za krivicu protiv crkve su ove:
a) osuda na smrt;
b) protjerivanje iz barjaka s ukućanima;
c) spaljivanje kuće;
d) ostavljanje zemljišta neobrađenog ili sječa voćki;
e) globa u stoci;
d) globa u novcu.
Napomena: Prema kanonu, globa u novcu može se isplatiti bilo čime,
dajući oku7 žita za jedan groš8, oku rakije za pet groša i vola za brazdu
za 400 groša.
OSMI ČLAN
Odmjeravanje kazne prema vrsti krivice9

§ 17. - 1. - Tko obije crkvu, bit će spaljen i pečen i izbačen s

ukućanima izvan svoga barjaka. Krivca - ubojicu - strijelja barjak i
ostaje neosvećen.10 Bratstvo ili najbliže pleme zločinca kupuju mu
K A Z N E N I DIO zemlju i njena cijena pripada obijenoj crkvi.
2. - Tko ukrade tuđu stoku i ode i sakrije je u crkvu, bez znanja
župnika, duguje crkvi 1000 groša globe za oduzetu čast i 100 ovnova i
SEDMI ČLAN jednog vola barjaku, osim stoke koju će vratiti vlasniku po kanonu.
PORIJEKLO KAZNI 3. - Tko ukrade crkvenu stoku na području koje obuhvaća kanon,
ima da plati dvije za jednu, kao svakom drugom.11

§ 13. Smisao kazne 7

oka, stara jedinica mjere za težinu (1408 grama).
8
groš, vrsta starog sitnog novca u tursko doba, od 40 para (u različitim državama i u
Kaznom se shvaća zlo koje se od zakonite vlasti izriče nekom zbog različito
9
doba različite vrijednosti).
Ove kazne su uzete posebno iz kanona koji je upotrebljavan u Mirditi i u 7 barjaka
učinjene krivice. Puke.
10
neosvećen, ubijeni koga nema tko da osveti.
§ 14. Odmjeravanje kazne 11
Si adorat furto quod nec manifestum escit, nec manifesti furti poena per legem XII.

24 25
 CRKVA
KNJIGA DRUGA

4. - Tko ukrade u konaku ili u bačiji župnika, platit će dvije za jednu

ukradenu stvar, 1000 groša crkvi za oduzetu čast i 100 ovnova i l vola
globe barjaku.
5. - Onaj tko pred narodom opsuje ili ogovara župskog svećenika,
12
plaća 100 groša globe crkvi i 100 ovnova i l vola globe barjaku.
6. - Onaj tko zaprijeti ili zaplaši župnika, platit će 10 ovnova globe.
7. - Tko kleveće svećenika oko teške stvari prema časti, ima da mu PORODICA
se zapali kuća i da da 100 ovnova globe barjaku.
8. - Ako se netko drzne i istuče župnika, odgurne ili ga pljuje, spalit
će se i ispeći i izbaciti izvan mjesta, ostavljajući mu nekoliko godina
zapuštenu zemlju. DRUGA GLAVA
9. - Onog tko ubije župnika, strijelja barjak i ostaje neosvećen. Stvaranje porodice
Štoviše, pali mu se kuća, zemlja mu ostaje zapuštena, voćke, vinogradi
i bašte mu se sijeku i pustoše. Zemlja i imovina i njegove sitnice ostaju
crkvi; ali bratstvo ih može otkupiti novcem. DEVETI ČLAN
10. - Ako netko neprilično govori ili zadirkuje crkvenog slugu, dat će
10 ovnova globe barjaku ili više, prema težini krivice. PORODICA SHVAĆENA SAMA PO SEBI
11. - Onaj tko ubije crkvenog slugu, ako je ubojica iz sela, spaljuje
mu se kuća i uzima 100 ovnova i l vol za globu.
12. - Ako netko riječima ili djelom zadirkuje crkvene radnike, krivac
§ 18. Određivanje porodice
će platiti globu od 10 ovnova.
13. - Onaj tko se ne povinuje crkvenoj kazni ili kanonu, barjak će se Porodica je skup članova koji žive pod jednim krovom, čiji je cilj
skupiti kod njegove kuće i uzeti mu sve što god bude imao u toru. razmožavanje čeljadi preko braka, njihovo podizanje u pogledu tjele-
snog, umnog i čulnog razvoja.13

§ 19. Članovi porodice

Porodicu sačinjavaju kućna čeljad; kad se ovi razmnože, dijele se na

bratstva, bratstva na rodove, rodovi na plemena, plemena na barjak, a
svi zajedno sakupljaju se u širu porodicu, koja se zove narod; oni imaju
istu domovinu, istu krv, isti jezik i običaje.14

§ 20. Pravo, dužnost i obaveza domaćina

Po kanonu, upravljanje kućom pripada najstarijem pod krovom kuće

ili najstarijem bratu; ako nemaju osobine potrebne za obavljanje tog
Tabularum dupli irrogatur. (Tabula VII. - Festus, V. Nec Gajus, III, § 190.) »Olim posla onako kako zahtijeva dužnost, onda se na skupu ukućana bira
apud Romanos fures condemnabantur in duplum. . .« Ch. Cato, apud Cic. lib. 3 de onaj tko je pametniji, mudriji i brižljiviji.
offic.
12
»Se un' uomo della classe bassa si compiace nel molestar Bramini, ili re lo punisca
con vari castighi corporali, atti ad inspirare il terore. - Monaca Dhermasastre. Codice " Filosofia del' Diritto, Abate Felice, N. 2762.
di Manu Leggi civili e criminali Nr. 248. - Cantu, Documentali. 14
Ibidem, N. 2363.

26
A 27
 PORODICA
Domaćin može postati i neoženjen čovjek.
Domaćin ima pravo:
1) Sjediti na čelnom mjestu u svojoj kući, iako ima starijih od njega u
kući;
15
2) Na svoja oružja, makar koštala stotinu ćesa, na osedlanog konja;
na svoju posteljinu i pokrivač; na pribor za kavu; te stvari ni kanon na
diobi ne obuhvaća;
3) Na dobit kućne čeljadi, najamnine ili poklone;
4) Kupovati, prodavati i zamjenjivati zemlju, kao njive, livade, pa-
šnjake (šume s pašnjakom), šumarke, red za navodnjavanje, stoku i
bakrače;
5) Davati i uzimati u zajam i biti jamac;
6) Popravljati kuće, kolibe, štale, itd.;
7) Ukućane slati na posao, ili na ždrijelo;
8) Ukućane slati kao radnike u zajam, a i besplatno;
9) Na vino i rakiju, kupovati je ili prodavati, ili je dati u zajam;
10) Kažnjavati ukućane kad ne idu kako zahtijeva napredak kuće.
Kazne su ove:
a) da im ne da jesti;
b) da im otpaše oružje s ramena ili pojasa za jedan ili dva tjedna;
c) da ih veže ili zatvori u kući;
d) neposlušnog da odijeli od kuće, dajući mu dio koji mu pripada
da bi uklonio opasnost i sramotu.
11) Ako netko od ukućana uđe kao jamac više nego što mu oružje
vrijedi; ako nešto prodaje, kupuje ili zamijeni bez dozvole domaćina,
domaćin ima pravo da ne odgovara, jer kanon ne smatra zakonitom ni
prodaju, ni kupovinu, ni zamjenu, ni takvo jamstvo, te se sve ukida,
jer je učinjeno bez odobrenja domaćina.
\
§ 21. Dužnost i obaveza domaćina
1) Da se stara za dobrobit ukućana;
2) Da drži pod nadzorom ukućane da ne naprave neku štetu ili da ne
razaraju;
3) Da prvi predvodi na posao koji mu pripada;
15
ćesa, kesa, stari novac od oko 500 groša.
28
PORODICA
4) Da pazi na zemlju da ne ostane pusta; na krdo stoke da se ne
unazadi njen napredak;
5) Da radi pametno i mudro unutar i izvan kuće i da ne vodi razaranju
i osiromašenju kuće;
6) Da se stara o odjeći i obući ukućana od kućnih dobitaka;
7) Da bude pravedan u kući i da nekome ne drži stranu više nego
drugome;
8) Da kupuje oružje momcima kad vidi da su za to dorasli.
§ 22. Pravo domaćice
Domaćica ima pravo:
1) Nad svim stvarima koje se drže u kući;
2) Davati i tražiti u zajam brašna, kruha, soli, sira ili masla;
3) Naređivati ženama kuće da nose vodu, da idu po drva, da odnesu
radnicima hranu, da zalijevaju, da nose otpatke, da žanju ili okopavaju
ili da plijeve.
§ 23. Dužnost domaćice
Domaćica treba:
1) Da sprema ručak i večeru, da kuha, da postavlja stol i da dijeli jela;
2) Da brine o mliječnim proizvodima da ne propadnu;
3) Da ne prodaje, niti kupuje ili mijenja nešto bez odobrenja domaćina.
Domaćica ne mijesi, ne ide po vodu, ne nosi drva, ne nosi otpatke, ne
zalijeva, ne žanje, ne plijevi, niti nosi hranu radnicima;
4) Da bude pravedna prilikom mirenja ukućana i djece; da nekom ne
drži stranu više nego drugom;
5) Domaćica će se starati o djeci dok žene budu na poslu.
§ 24. Pravo ukućana16
Kućna čeljad ima pravo:
1) Smijeniti domaćina ako uvide da ne radi za dobrobit kuće ili ako ih
vodi k osiromašenju;
2) Smijeniti domaćicu ako uvide da potkrada, ili da nešto krišom
odraslih muškaraca
29
 PORODICA PORODICA

prodaje - pa makar to bilo i jedno jaje - ili ako više drži stranu svojoj
deci nego drugoj;
3) Svatko na svoja oružja; mogu ih prodavati, mijenjati, ili založiti, ali
nemaju pravo da od kuće zatraže drugo oružje;
4) Na volove ima pravo težak koji ih tjera; da nekome pomogne, da
ih daje besplatno, ili u zajam bez dozvole domaćina;
5) Na stado ovaca ima pravo pastir koji ga čuva; domaćin nema pravo
da mu se miješa u taj posao; prije nego što će nešto prodati ili zaklati
neku ovcu, kazat će pastiru, a on zna koja je ovca ili krava za klanje.
§ 25. Dužnost ukućana17 je:
1) Da ne uđu kao jamci bez odobrenja domaćina kuće;
2) Mogu ući kao jamci i ne pitati domaćina kuće, ali za toliko koliko
im vrijedi oružje, jer je to njihovo; ^
3) Ne mogu ići nekome kao radnici bez dozvole domaćina kuće;
4) Ne mogu da prodaju, da kupuju, niti da što mijenjaju;
5) Ukućani ne mogu vrijeđati domaćina pri kućnim i fizičkim poslovi-
ma;
6) Da slušaju i da idu gdje god naredi domaćin;
7) Na koga domaćin upre prstom da ide u vojsku, taj treba da ide;
8) Ženske su dužne raditi za kuću: ako im preostane vremena kad se
oslobode kućnih poslova, mogu raditi svoje ručne radove.
6) Ima pravo predvoditi globare u tor svog plemena;
7) Ako kuća padne u neku tešku krivicu, za koju joj slijedi kazna
vatrenog ugarka i sjekire, ni selo ni barjak ne mogu je razoriti dok ih
ne predvodi sam krivac.
§ 27. Obaveza porodice
a) u selu:
1) Domaćin odgovara za svaku štetu koju nekome učine ukućani;
2) Odlazit će na skupštinu kad god se skuplja selo;
3) Poslat će radnika na rad koji selo obavlja zajednički;
b) u barjaku:
1) Odlazit će na skupštinu barjaka kad bude pozvan »od svake kuće po
jedan muškarac«;
2) Odazvat će se zajedno sa selom barjaku za »dva obroka hrane«
momcima barjaka;
3) Platit će 400 groša globe kući Domarka za svako ubojstvo;
4) Polazit će u vojsku barjaka.

DESETI ČLAN
PORODICA U SELU I BARJAKU
N
§ 26. Pravo porodice

1) Ima pravo glasa na skupštini sela;

2) Ima pravo na dio seoske globe;
3) Ima pravo na seosku komunicu;
4) Ima pravo uzeti u zaštitu bilo koga;
5) Ima pravo predvoditi lučem i sjekirom prilikom spaljivanja kuće u
svom plemenu;
17
muškaraca

31
i
•

KNJIGA TREĆA

BRAK

JEDANAESTI ČLAN
ODREĐIVANJE I VRSTE BRAKA

§ 28. Određivanje braka po kanonu

Stupiti u brak, po kanonu, znači okućiti se, povećati domaćinstvo za

jedno čeljade više za rad, za prirast djece.

§ 29. Vrste braka18.

a) Stupanje u brak vjenčanjem - odobreno od vjere i Lekinog

Kanona; b) Žena koja se drži mimo vjenčanja - protivno vjeri i
Lekinom Kanonu; c) Oteta žena i djevojka - nezakonita po vjeri i
19
Kanonu ; d) Ženidba na probu - protivno vjeri i Kanonu.

DVANAESTI ČLAN
PRAVO MOMKA I DJEVOJKE

18
Nuptiae contrahebantur tribus modis, Usu nempe, Confarreatione, et Coemptione.
- Usu vel usurpatione, contrahebantur nuptiae, cum mulier matrimonii causa anno
integro et continuo cum viro fuisset. (Ovid. 395; Gell. 2.) - Confarreatione, cum
certis verbis adhibitus, testibus decem praesentibus, solemnique sacrifico (in quo
farre utebantur) coram Pontifice peracto, mulier in manum viri conveniebat...
Servius. D. in Virg. Georg. 1. 3. 1.; Tacit. Ann. IV 16. - Coemptione, hoc est
imaginaria emptione et venditione fiebant nuptiae, quando nummis dičiš causa
adhibitis, mulier in potestatem viri transibat. Ser. d. 1., Cic. pro Mur. 10.
19
»Quando per forca si toglie alla paterna časa una fanciulla che grida soccorso e piange
dopo uccisa a ferito chi si oppone, e rotte le mura, dicesi il matrimonie dei gioganti.«

33
 BRAK BRAK

§ 30. Pravo momka c) biti mu potčinjena;

d) izvršavati bračne obaveze;
»Momak ima pravo da misli na svoju ženidbu ako nema roditelje.« e) časno odgajati i podizati djecu;
Dok ima roditelje momak nema pravo: f) paziti mu na odjeću i obuću (u pogledu šivanja);
a) misliti na svoju ženidbu; g) ne miješati mu se u vjeridbu sinova i kćeri.
b) odrediti prosca;
c) miješati se u svoju vjeridbu; § 34. Pravo žene
d) ni na vjerenički prsten, ni na rublje, ni na obuću20, a ni na
određivanje roka vjeridbe. Žena ima pravo da od muža traži izdržavanje, odjeću i obuću.

§ 31. Pravo djevojke

ČETRNAESTI ČLAN
Djevojka, iako nema roditelje, nema pravo misliti na svoju udaju;
pravo je u rukama braće ili rođaka. PRAVO UDOVCA I UDOVICE
Djevojka nema pravo:
a) birati svog muža; otići će za onoga za koga je budu vjerili21; § 35. Pravo udovca
b) miješati se u prosidbu ni u vjeridbu;
c) ni na obuću, ni na rublje. Udovac, ako nema roditelje, ima pravo sam govoriti oko svoje ženidbe.
(Međutim, albanski brđanin neće to uraditi pa makar znao da će ostati
neoženjen; običaj je da se pošalje netko drugi tko će govoriti umjesto
TRINAESTI ČLAN njega oko ženidbe.)
DUŽNOSTI MUŽA I ŽENE § 36. Pravo udovice

»Udovica sama govori. - Udovica vraća svatove s puta.«

§ 32. Dužnosti muža prema ženi Udovica ima pravo:
a) sama govoriti oko udaje;
Muž je dužan: b) izabrati za muža onoga tko joj se dopadne na oko;
a) starati se o odjeći i obući i o svemu što je potrebno za život; c) prstom odrediti prosca koji će joj donijeti vjerenički prsten.
b) čuvati ženinu čast i ne ostaviti je da se žali ni za koju potrebu.

§ 33. Dužnosti žene prema mužu TREĆA GLAVA

Žena je dužna:
a) čuvati čast mužu; Prosidba - vjeridba
b) služiti mu iskreno;
PETNAESTI ČLAN
Manava Dharmasastra. Codice di Manu. Libro III Matrimonio, ecc. Nr. 33.
Napomena: Kod svadbenih običaja vrste ženidbe obradit će se podrobnije i jasnije. PROSIDBA
20
nadoknada koja se davala posredniku, proscu, provodadžiji kao nagrada za obavljeni
posao.
21
»Uxorem habetat Faunus, quae dicebatur Fatna vel Fanna, eadem de causa qua § 37. Određivanje prosca
maritus eam appellationem sortita.« Justin. XLIII. 1. - Rit. Romana.

34 35
 BRAK
Prosac je onaj tko nastoji pohvaliti dotičnu osobu kod momkovih ili
kod djevojčinih roditelja kako bi uzeli ili dali djevojku za tog momka.
§ 38. Pravo i obaveza prosca
1. Prosac je posrednik kod mladoženje i kod mlade (kod momka i
djevojke), kako ne bi ni jedna ni druga strana prekršila riječ.
2. Prosac ima pravo na više od 50 groša za prosidbu, za obuću koja je
određena kanonom.
3. Obuća prosca daje se na dan udaje nevjeste.
4. Prosca nalazi ili kuća djevojke ili kuća momka.
5. Obuću za prosidbu uvijek daje kuća mladoženje, čak ako i prosca
odredi nevjestina kuća.
6. Prosac ima pravo govoriti koliko za roditelje djevojke, toliko i za
roditelje momka.
7. Prosac je obavezan raditi na sporazumijevanju, roditeljima djevojke
nositi novac s ocem ili bratom mladoženje.
8. Prosac ima pravo da se miješa u svaku stvar između roditelja momka
i roditelja djevojke do dana stupanja u brak.
ŠESNAESTI ČLAN
VJERIDBA
§ 39. Zabranjivanje braka po kanonu
Prilikom vjeridbe djevojke pazit će se: \
a) da nije iste krvi i roda;
b) da nije iz istog plemena;
c) da nije unuka plemena momka koji hoće da je vjeri;
d) da nije razvedena žena;
e) da nije u kumstvu: 1) prilikom krštenja u crkvi; 2) pri vjenčanju;
3) pri rezanju kose; 4) da se nije pobratimila popijenom krvlju.
Kanon ne podnosi vjeridbu i ženidbu kada se ispriječe gore spomenute
zabrane, čak ako su i u četiristotom koljenu.22
36
— BRAK ==
U dozvoljenoj vjeridbi po kanonu je da prosac i otac - ili brat - momka
određene noći odu kod roditelja djevojke odnijeti vjerenički prsten.
Čim uđu u gostinjsku sobu, prosac će čeprkati vatru prije nego što će
zaprositi djevojku; čim prožari vatru, govori.
Poslije večere, otac mladoženje dat će proscu novac i vjerenički prsten
u ruke. Čim prosac prebroji novac na loparu ustat će na noge i dat će
u ruke novac i vjerenički prsten ocu djevojke.
§ 40. »Nema nevjeste bez prosidbe.«
Oteta ili odbjegla devojka, ako nađe muža, ne može se nakititi kao
nevjesta; udat će se djevojački - u djevojačkom ruhu - zato što se udala
i otišla mimo kanona bez prosca.
SEDAMNAESTI ČLAN
VJERENIČKI PRSTEN
»Vjerenički prsten, dokle god ne odustaneš, čovjeka čini tvojim.«
§ 41. Određivanje vjereničkog prstena
Vjerenički prsten sastoji se od bakrenog ili srebrnog (u zadnje vrijeme)
prstena, jer se u našim malesijskim krajevima nije znalo za zlato.23 -
»Prsten i deset groša« su po kanonu.
Vjerenički prsten niti se mijenja, niti se vraća za života onoga tko je
vjerio djevojku.
Vjereničkim prstenom djevojka se vezuje te ako prekrše riječ, roditelji
djevojke mladoženjinoj kući duguju krv.
§ 42. Pravo momka da ostavi vjerenu djevojku
Ako se momku prohtije, slobodan je ostaviti vjerenu djevojku, ali
vjerenički prsten i novac koji je za djevojku dao, propadaju; razlog je:
22
Ako netko pogriješi protiv tih zabrana, njegovo pleme će ga globiti, a događa se da
mu i kuću zapale.
23
»Tum sponsus annulum pronubum quasi arhac, (L. 38. pr. ff. de ritu nupt. t. 3,
Coa. de Sponsal.) sive pignoris loco (Juvel. VI - V - 27.) sponsae dabat; qui Plinu
aetate ferreus, postea aureus fuit«, (ipse Plinius, II. N. XXXIII. - Rit. Rom. De
Nuptiis c. IV. 1. De Sponsalibus).
37
 BRAK
»Tko ostavi vjerenu djevojku, kanon ga kažnjava i vjereničkim prste-
nom i novcem koji je za nju dao.«
Prije nego što momak ostavi djevojku, upoznat će prosca, a ovaj će sa
dvojicom prijatelja iz momkova sela otići kod roditelja djevojke i
dvojici prijatelja iz sela devojke u oči reći da se momak, koji je bio
vjerio njihovu kćer, nje odriče, te su slobodni da je drugdje udaju.
§ 43. Vjerena djevojka nema pravo da ostavi momka
Vjerena djevojka ne može ostaviti momka ako joj se ne dopadne.
Ako djevojka ne posluša da ode mužu koji ju je vjerio, a i roditelji
podržavaju kćer, ona se više za života mladoženje ne može udati za
drugoga.
Roditelji djevojke dužni su kući mladoženje vratiti sve, do posljednje
pare, koju su dobili za djevojku.
Vjerenički prsten i deset groša od kanona, koji su poslani devojci
prilikom vjeridbe, ostat će u njenoj škrinji do dana smrti mladoženje;
da znaju i djevojka, i momak, i roditelji da im taj vjerenički prsten ne
da da pogaze riječ.
Prema kanonu, djevojka ostaje vezana; može se udati samo uz
dopuštenje mladoženje koju ju je vjerio i ako se on nje odrekne, a nije
po kanonu da je netko drugi ode zaprositi ako zna da je spriječena.
I ako mladoženja bude uzeo drugu ženu, djevojka koju je vjerio ostaje
vezana.
Smrću mladoženje, kanon oslobađa djevojku i ona, ako želi, može se
udati, iz razloga što se »smrću mladoženje vjerenički prsten računa
izgubljenim«.
Ako djevojka ne posluša da se uda za onog tko ju je vjerio, silom će je
udati za onog tko ju je vezao »metkom u okviru«, te ako mu djevojka,
bježeći, padne oka, ovaj je ubija metkom njenih roditelja, a krv
djevojke ostaje neosvećena, jer ju je ubio njihovimNmetkom.
OSAMNAESTI ČLAN
24
»ODREĐIVANJE VJERIDBE« - NAZNAČENI DAN
24
»Placuit despondi, hic nuptiis dictus est dies.« (P. Terentii Comoediae, »Anadri«
Actus l, Scena L).
38
BRAK
§ 44. Određivanje vjeridbe
»Odrediti vjeridbu« znači odrediti dan i naznačeni rok kad će svatovi
otići po mladu.
Čim se djevojci »odredi vjeridba«, pošto je naznačen dan, svatovi će
bezuvjetno krenuti tog dana i taj dan ni kanon ne odlaže, niti može da
se pomjeri.
Svatovi će tog dana otići po mladu, pa makar znali da mlada umire,
vukući je, dovest će je u kuću mladoženje.
Svatovima se ne sprečava put, pa makar imali mrtvaca u kući roditelji
mladoženje ili roditelji djevojke.
Mrtvac u kući, svatovi će krenuti; mlada ulazi u kuću, mrtvaca izvode
iz kuće. Tamo nek se nariče, ovamo nek se pjeva. (To se kaže da se
pokaže da ni smrt toga dana ne može zaustaviti svatove; inače, da se
pjeva, ne pjeva se.)
DEVETNAESTI ČLAN
CIJENA KOJA SE DAVALA I DAJE ZA ŽENE
Cijena koja se davala za djevojke ili žene, od prije pedeset godina i
ranije, iznosila je od 50, 100, 200 do 400 groša.
Cijena kasnijeg kanona iznosi 1500 groša, onoliko koliko stoji krv žene.
DVADESETI ČLAN
NASLJEDSTVO ALBANSKE ŽENE
Albanska žena nema nikakvog nasljedstva kod roditelja, ni od imovine,
ni od kuće - kanon ženu računa kao višak u kući.
Roditelj ne misli na opremu i ni na jednu stvar svoje kćeri; brigu o
tome vodit će onaj tko je bude vjerio.
Roditelj momka koji je djevojku vjerio mislit će o svemu što je
potrebno za njenu udaju.25
»Dotes filiabus suis non dant.« (Prisc. 1.7).
»Dotem non uxor marilo, sed uxori maritus offert. (Tacit. Germania). »Anticamente
39
 = BRAK • — BRAK =

ČETVRTA GLAVA Četiri tjedna prije svadbe mladoženjin otac ili domaćin otići će lično da
zove svatove.
Svadba Najprije se zovu svatovi - prijatelji, zatim svatovi - drugovi.

§ 48. »Po kanonu je da se prijatelju ide na svadbu s ovnom.«

DVADESETPRVI ČLAN
PRIPREMA SVADBE PO KANONU Ovnove će odnijeti:
a) unuci i praunuci, i u koljevci da su, majka će voditi ovna, a
koljevku na leđima;
§ 45. Za svadbu će se pripremiti: b) stric mladoženje.

a) svadbeni vol, koji će dati 100 oka mesa i loja; § 49. Red kada će se otići na svadbu:
b) tovar kukuruznog brašna;
c) 4 babune26 žita - pšeničnog brašna; a) u četvrtak idu kćeri i unuci;
d) 4 oke kave; b) u petak uvečer idu pozivari, svadbeni poslužitelji, reduše,
e) 12 oka šećera; vodonoše, oni koji nose ovnove na svadbu i svatovi - prijatelji.
f) 8 oka riže; Donosioci ovnova, čim stignu u dvorište mladoženje, pucat će po
g) 4 oke meda; jednom iz puške za svakog po glavi;
h) 10 oka sira:
i) 2 oke masla; c) u subotu ujutro idu svatovi - drugovi.
j) 3 oke jestivog ulja; U subotu, čim krenu svatovi, zaklat će se svadbeni vol.
k) 70 oka rakije.
Napomena: Nekada je umjesto rakije bilo vino.
DVADESET DRUGI ČLAN
§ 46. Svadbu, po kanonu, čine:
PREDVOĐENJE SVATOVA
a) 12 svatova i l svatica;
b) pozivari;
c) svadbeni poslužitelji; § 50. »Zatraži i raspitaj se o predvođenju svatova, jer, osim onome
d) reduše; kome pripada, nema čovjeka koji može da predvodi.« - Ovaj kanon je
e) poslužitelji; strog.
f) igračice; Predvođenje svatova ne pomjera se niti se mijenja.
g) oni koji nose ovnove na svadbu; Ako se domaćin svadbe zabuni i odredi za starog svata onoga kome ne
h) pjevači pjesama za kola; pripada predvođenje svatova, osim što se globi, starog svata, kojeg je
i) mladoženja i nevjesta; on odredio, kanon ne priznaje.
j) dva svjedoka'(vjenčani kumovi);
k) vjenčanje. Stari svat ne može da bude:
a) prijatelj, već drug iz mladoženjinog sela;
§ 47. Dužnost domaćina svadbe b) neće biti iz bratstva ili plemena mladoženje, već iz drugog
plemena.
alle figlie non davasi veruna dote.« (Plutarc. Apofteg. lacon. t. III. p. 149). Kanon ne zanima izgled starog svata, već kome pripada vodstvo, pa
26
babune, mjera za žito (oko 10 kg.)
čak ako je dijete i nakaza za oko, mladoženjinoj kući će se dopasti.

40 41
 BRAK BRAK

§ 51. Red svatova na putu DVADESET ČETVRTI ČLAN

Red svatova, kad krenu po mladu i kad se vraćaju s njom, po kanonu, »SVAT MJEŠTANIN TREBA DA USTUPI PUT
je ovaj: SVATU GOSTU«
I - stari svat, drug, predvodi
II - svat - prijatelj
III - svat - drug Svatovi, idući po mladu, putem ne smiju pucati iz puške, a kanon
IV - svat - prijatelj zabranjuje da ih netko dira.
V - svat - drug Namjernici, kakvog god položaja i ugleda bili, ako se sretnu sa
VI - svat - prijatelj svatovima, sklonit će se s puta dok ne prođu svatovi.
VII - svat - drug Svat mještanin ustupit će put svatu gostu; to je kanon dužnosti i
VIII - svat - prijatelj čovještva koje su naša brda imala od pamtivijeka.
IX - svat - drug
X - svat - prijatelj Ako se susretnem sa svatovima gostima u mom selu ili mom barjaku,
XI - svat - prijatelj kanon me obavezuje da se sklonim s mojim svatovima dok ne prođu
XII - svat - drug s ovnom kojeg vodi svatovi gosti.
XIII - svat - svatica koja tjera ovna. Ako se dva para svatova susretnu u tuđem selu ili tuđem barjaku,
Posljednji će ići mladoženjin otac ili brat vodeći konja. kanonska obaveza je da se skloni i jedan i drugi par i da se rastanu
časno i bez riječi.
Svatovi, kad krenu po nevjestu, pucat će svatko po jedanput iz puške
u dvorištu mladoženje.

DVADESET PETI ČLAN

DVADESET TREĆI ČLAN
»Svatovi, sa i bez mlade, i pratnja s umrlim, ne mogu nikome proći pored
vrata, osim ako je prolaz, seoski put ili veliki put.«
§ 52. Nema čovjeka koji može nekome zabraniti seoski ili veliki put
čak i ako mu prolazi pored kućnih vrata.
Tu, gdje prolazi čovjek, prolazi i stoka, prolaze živi i prolazi se sa
mrtvacem.
Ako nastane zapreka na velikom putu, sve gore i gore, tuda će prolaziti
namjernik i stoka, nevjesta sa svatovima i pratnja sa mrtvacem.
Od vlasnika je obavezno zatražiti dozvolu da mu se prođe pored kuće,
a ovaj može da oslobodi prolaz, ali uz dogovor da mu tu ne ostane put
i da mu se čast ne zloupotrijebi.
Ako se netko junaci - ili svatovi ili pratnja sa mrtvacem - da mu prođe
pored kuće, kanon mu daje za pravo da ih vrati nazad, iz razloga što
kućni prolaz i prolaz za njegove posjede su za njega, a ne za veliki put.
Ako se dogodi da se silom tjeraju, dešavalo se da su postali braća
mrtvacu, a nevjesti je stavljen crni rub na glavu.
»SVAT - SVAT, GOST - GOST«
§ 53. Kanon nam zabranjuje da diramo gosta u našoj kući.
»Svat je svat« i kanon nam ostavlja slobodan prolaz da ga diramo, iako
nam zauzima preklad. - Da dira svata nikome se ne uzima za sramotu.
Evo razloga:
Svatovi dolaze i donose sa sobom meso, meze, rakije (vina), novac za
prenoćište i drugo; prema kanonu, svatovi jedu svoj kruh u mojoj kući.
§ 54. Svatovi će donijeti sa sobom:
1. - Ovna od točno 12 oka; ako dođe manje, mladin otac ima pravo
pritisnuti starog svata da kupi drugog ovna kako kanon traži;
2. - Na dan posta donijet će 8 oka suhe ribe;
3. - 2 oke sira;

42 43
 BRAK
4. - 8 oka vina;
5. - 2 oke rakije;
6. - 12 groša novca za prenoćište; - taj novac je za hranu, koju
svatovima daje mladina kuća za oku i groš;
7. - 5 groša momku koji dočekuje svatove;
8. - 5 groša ženi koja oblači nevjestu;
9. - 10 groša nevjestinom stricu - majčinom bratu.
a) Te noći svatovi dolaze kao grabljivci i kao krdo gusara koji grabe
i uzimaju čovjeka kao roba, a ne dolaze kao prijatelji;
b) i domaćin kuće, dakle, ima pravo da ih draži, da ih pljačka,
zadržavajući im oružje; oni nemaju pravo zatražiti zalog, jer kanon im
se neće odazvati na žalbu.
§ 55. Svadba u nevjestinoj kući
U kući, iz koje izlazi nevjesta, nije po kanonu da se pjeva, niti da se
puca iz puške.
Svatovi, iako stignu rano u selo nevjeste, nije po kanonu da krenu kući
prije zalaska sunca i prije sumraka.
Jedan od drugova iz nevjestinog sela, koji nije ni u krvi ni u plemenu
s nevjestom, izaći će da dočeka svatove dalje od mladine kuće za jedno
uže kojim se vol veže.
Ulazeći u nevjestino dvorište, svatovi će pucati iz pušaka svatko po
jedanput, kao i kada budu izlazili i krenuli s nevjestom.
Samo stari svat govori; nije po kanonu da drugi svatovi govore, izuzev
ako netko bude prozvan ili upitan po imenu.
Svatovi i svatica objedovat će zajedno za istim stolom; nije po kanonu
da se dijele na dva mjesta.
Čim se objed završi, svatovi će staviti darove za nevjestu na neizlomljen
kruh na stolu. \
Dar se sastoji od jednog groša po osobi; nije po kanonu dati ni više ni
manje.
PETA GLAVA
Kanon mladoženjstva
DVADESET ŠESTI ČLAN
»Ako mladoženja umre, nevjestini roditelji su dužni vratiti pola cijene
mladoženjinoj kući.«
44
BRAK
§ 56. Pravo mladoženjine kuće i obaveza prijatelja
Ako mladoženja umre prije nego što uzme nevjestu, prijatelju ostaje
prsten i deset groša od kanona, a ostali novac vratit će do zadnje pare
mladoženjinim roditeljima.
Ako se mladoženja oženi i samo jednu noć provede s nevjestom i umre,
prijatelj će mladoženjinim roditeljima vratiti pola cijene.
Ako mladoženja umre iste godine kad se oženio, prijatelj vraća opet
pola cijene mladoženjinim roditeljima.
Ako mladoženja umre dvije godine poslije ženidbe, prijatelj za sebe
zadržava dva dijela cijene, treći dio y,raća mladoženjinim roditeljima.
Ako mladoženja umre u drugoj godini, ali ostavljajući dijete na
prekladu ognjišta, prijatelj nema nikakve obaveze prema mladoženji-
nim roditeljima, iz razloga što mu je kćer ostavila miješanu kuću i
cijenu mu je platila s djetetom koje im je ostavila na ognjištu.
Ako mladoženja umre poslije treće godine, njegovim roditeljima ne
ostaje ništa da uzmu od prijatelja, iz razloga što mu je njegova kćer
služila u kući.27
DVADESET SEDMI ČLAN
SMRT NEVJESTE
§ 57. Pravo nevjestinih roditelja
Ako nevjesta umre poslije tri godine po udaji, a ne ostavi dijete na
muževljevom ognjištu, njeni roditelji imaju pravo uzeti rublje i nakit
od srebra, ali škrinja s lokotom i par rublja ostaju kod muževljevih
roditelja.
Ako žena umre, ostavljajući sina ili kćer kod muža, njeni roditelji imaju
pravo na nakit od srebra, a druge stvari ostaju u muževljevoj kući.
27
U Orošu važi ovo: Jedan dan i do jedne godine ako nevjesta provede u mladoženjinoj
kući, a ovaj umre, roditelji odijele kćer sa svim rubljem i nakitom od srebra, te im
ne ostaje nikakva obaveza da kući umrlog mladoženje vrate od cijene.
45
 BRAK
DVADESET OSMI ČLAN
»ŽENA NE PADA U KRVNU OSVETU«
- »ŽENA ZADUŽUJE RODITELJA KRVLJU«
Doista prema našem kanonu, »Krv ostaje ubojici«, ali ovaj kanon ne
obuhvaća ženu, zato što »Žena ne pada u krvnu osvetu« i da se desi da
ubije nekoga.
Ako žena ubije svog muža ili bilo koga, njeni roditelji dat će opravdanje
za tu krv.
Muž kupuje ženin trud i življenje, ali ne njen život.
Ako nešto snađe ženu muževljevom krivicom, njeni roditelji traže
opravdanje od njega po kanonu.
Ako muž istuče ženu, po kanonu nije kriv, a ni njeni roditelji ne mogu
da traže tuču.
Ako muž oblije krvlju ženu i ako se ona žali roditeljima, muž će im
dati opravdanje.
Ako žena ubije muža i ustane djever i ubije snahu što mu je ubila brata,
po kanonu to nije opravdano. - Ženina krv nije ravna muževljevoj krvi;
dakle, višak muževljeve krvi nadoknadit će ženini roditelji.
Kao što su roditelji dužni dati opravdanje za svaku lošu stvar koju
njihova kćer uradi u muževljevoj kući ili bilo kome, tako cijenu njene
krvi nose roditelji, a ne muž ili njen sin.
DVADESET DEVETI ČLAN
»ŽENA JE MIJEH ZA NOŠENJE«
- '
Žena se računa kao mijeh za nošenje dokle god bude u muževljevoj
kući, jer se roditelji nje ne odriču; zadržavaju za sebe i na sebi
odgovornost za nju, ali i zahtijevaju opravdanje ako je nešto snađe.
TRIDESETI ČLAN
UDOVICA
Žena koja ostane udovica i bez djece, kad se dijeli s muževljevom
46
— BRAK
kućom, rublje, koje je donijela kao nevjesta i škrinju s lokotom uzima
sa sobom.
Mlada žena koja ostane udovica, ali s djecom, ako želi ostati s djecom
na muževljevom ognjištu, jamčit će sa dva para jamaca: dva jamca bit
će iz sela gdje je ostala udovica, da nitko neće imati posla s njom i da
neće sramotiti ime roditelja ni mrtvog muža; dva druga jamca dat će
njeni roditelji ili rođaci, da je neće rastati od djece, izuzev ako sama
zatraži da se rastane i uda.
Ženu koja ostane bez muža i bez djece i, ako je zašla u godine, moli
roditelje da je ostave na muževljevom ognjištu, ne smije uznemiravati
nitko od bratstva ili muževljevog plemena.
Udovica bez sinova, ako ima udate kćeri, ima prvo ostati i živjeti na
muževljevom ognjištu. Može otići da živi i kod roditelja ili kod neke
od udatih kćeri, a muževljeva zemlja dat će joj nasušni kruh - tri tovara
žita svake godine do smrti.
Ako se udovica uda, tada svoj život nalazi kod drugog muža, jer zemlja
prvog muža više ne klija za nju.
TRIDESET PRVI ČLAN
SJEĆENA RESA*
(OTJERATI ŽENU)
Ako žena ne bude dovedena kod muža kako treba, kanon mu daje za
pravo da joj siječe resu ili kosu i da je otjera.28
Brak ostaje, te ni muž ni žena ne mogu sklopiti novi brak za svoga
života. - Ako se žena popravi, poslije molbe prijatelja, događa se da je
muž ponovno uzme.
Zbog dvije stvari žena dobija metak u leđa, a zbog jedne stvari siječe
joj se resa i otjera se:
a) zbog prevare;
b) zbog ubojstva gosta.
* rese su rubovi kita koje imaju sve žene brda - Mirdite.
28
»Acrisis crinibus nudatam coram propinquis expellit domo marirus ac per omnem
vicum verbere agit.« C. C. Tacitus, Germania. 19.
47
 BRAK

Zbog ta dva nevjerstva muž ubija ženu, sjedi bez zaštite, bez bese,29 a ŠESTA GLAVA
neće biti gonjen za krv, jer roditelji ubijene žene uzimaju cijenu krvi,
a njemu daju metak i određuju mu jamce. Roditelji (otac-majka-sinovi)*
Zbog krađe ili razbojništva muž će otjerati ženu, ali nema pravo da ženi
učini drugo zlo.30
Žena koja se otjera, kad izlazi iz muževljeve kuće, nema pravo ponijeti TRIDESET TREĆI ČLAN
sa sobom ni jednu stvar, izuzev rublja koje ima na sebi. Otjerana žena
gubi rublje, jer cijena koju je muž dao za nju ostaje kod roditelja.31 OTAC - MUŽ
Ako otjerana žena ima sina koji sisa, muž, iako je odvaja od malog,
dužan joj je odrediti neko mjesto oko svoje kuće da joj da sina i da je
izdržava odjećom, obućom i hranom. § 58. Pravo muža nad ženom

Muž ima pravo:

TRIDESET DRUGI ČLAN a) da ženu savjetuje i ukori;
b) da svoju ženu tuče i veže kada mu ne izvršava naređenje.
NEVJENČANA ŽENA
§ 59. Pravo oca nad sinovima

Onaj tko oženi nevjenčanu ženu, ostaje vezan prema vjeri i prema
kanonu.
Nevjenčana žena nema nikakvo pravo u muževljevoj kući.
Muža, koji se oženi nevjenčanom ženoni, kanon kažnjava ovim
kaznama:
a) spaljuje mu se kuća i zemlja mu ostaje pusta;
b) protjeruje se iz mjesta i ne može gaziti svoju zemlju dok ne udalji
nevjenčanu ženu;
c) ako bude imao djece s nevjenčanom ženom, računaju se nezakonita
i zato nikad ne mogu postati nasljednici.
29
besa, data riječ, obećanje, garancija; u običajnom pravu Albanaca besa je značila
jamstvo (garanciju) da za određeno vrijeme oštećena strana neće vršiti osvetu nad
krvnikom; krvnik (ubojica) pod besom, kao i članovi njegove porodice, mogu se
slobodno kretati za svo vrijeme trajanja bese.
30
»Divortium lege Romuli viriš non vero mulicribus permissum fuit: a) si mulier
veneficio circa prolem usa fuisset; b) si alienam pro sua supposuisset; c) si adulterium
fecisset (Plutarc. Romul. p. m. 31.; d) si inscio marilo vinum bibisset.« Gelius, X.
23; Plin. H. N. XIV. 13. - Rit. Rom. § IV. c. IV. De Divort. et Repud.
31
»Hoc času dos a marilo reddebatur et tabulae sponsalitiae frangebanlur. Juvenal, IX.
75. Divorlii formula eral: Res luas libi habelo« L. 2. § 1. ff. de divorlio. Item:
»Collige sarcinulas: exi, vade foras«. Vidi. Brisson form. I. III. - Rit. Rom. § IV. c.
De Divort. et Repud. - Muž prilikom oljerivanja žene kaže: »Idi iz kuće jer mi nisi
ništa potrebna. Naopak ti pul bio!«
Otac ima pravo:
a) na život i na življenje sinova;32
b) da tuče, veže, zatvori ili ubije sina i kćer, kanon mu ne traži
opravdanje i računa mu da je sebe ubio: »Tko sebe ubija, ne osvećuje
se«33;
c) da pošalje sina na posao kad god želi, jer »Dok je otac živ, sin se
računa težakom«34;
d) na dobit sina, od rada ili ma kakva bila35;
e) da prodaje ili kupuje, daje i uzima;
f) da sina otjera iz kuće bez dijela, kad mu se ne povinuje i kad nije
* Vidi: »Hylli i Drites«, N. 3, 1913. Pravo domaćina kuće (»Tagri le zol'l te shpis.«)
32
At Romanorum legislator (Romulus) omnem, ul iia dicam, poleslatem in filium palri
consessil idque lolo vilae lempore, sive eum in carcerem conjicere, sive ad ruslicum
opus delinere, sive occidere vellel... (Pars aniiqua XII Tabular. Protestas patria et
coniugalis.)
33
Paler in filium habebal jus vilae el necis, ila ul, si eum occidisset, non tenerelur lege
Pompeia de parracidis, nec lege Cornelia de sicariis. (G. H. Nieupoort, Rit. Rom. De
polestale palria apul Romanus).
34
»Si paler ler venumduil, filius a paler liber eslo«. (XII. Tabui.)
35
»Quidquid liberi ex operis suis, vel aliunde acquirebant, illud eo ipso momento patri
acquirebatur, ideoque eliam non bona filii dicebanlur sed Peculium«. (G. H.
Nieupoort, de patria poteslale, Dion. Halic. VIII. 79).

48 49
 — BRAK BRAK =^=

poslušan36; - ali čim otac umre, sin se vraća na očevo nasljedstvo. TRIDESET PETI ČLAN
§ 60. Očeva dužnost SINOVI

a) Otac je dužan da se brine za dobro sinova kako oko časti, tako i

oko imovine; § 62. Dužnost i obaveza sinova
b) da sinovima kupi oružje, čim za njega dorastu; a) Sinovi duguju roditelju pokornost i poslušnost;
c) da ne ostavlja testament, ako ima sinove; b) ostaju pod očevom vlašću dok on ne umre;
d) da sinovima ostavi jednako nasljedstvo. c) ne mogu dignuti ruku na njih, niti im odgovarati;
d) za svaku stvar dogovorit će se s ocem;
TRIDESET ČETVRTI ČLAN e) bez očevog odobrenja ne mogu nigdje ići;
f) bez očeve dozvole ne mogu ništa kupiti niti prodati, a i nikakve
MAJKA - ŽENA odnose ne mogu imati ni sa kim;
g) ne mogu biti jamci, osim za toliko koliko im košta oružje za
§ 61. Ženine privilegije* pašom;
h) ne mogu oca izbaciti na ulicu iako je iznemogao starac;
a) Muž nema pravo nad životom žene; i) ako sin opljačka, okrade ili ubije nekoga, otac će odgovarati, jer
b) žena nema nikakvo pravo ni na sinove, ni u kući; se »Dobitak i nesreća sinova dijeli ocu i braći«;
c) ako sin ubije majku, zakrvit će se s majčinim roditeljima; j) ako sin ubije oca, pleme ili ubije ubojicu ili ga zauvijek otjera iz
mjesta37;
d) ako tuđa ruka istuče, okrvavi ili ubije muževljevu ženu, čast će
joj potražiti muž, ranu i krv roditelji; k) ako se netko od sinova odlučio odvojiti od oca, odlazi bez dijela i
bez ičega.
e) ako djeveri istuku muževljevu ženu, roditelji žene tražit će za nju
čast, ako se muž ne zauzme za to; § 63. Pravo prvog (najstarijeg) sina
f) ako je majka podstrekač (koja zavada kuću), sin će otjerati majku
iz kuće bez dijela i bez ičega, samo će joj prve godine dati nasušni kruh a) Najstarijem sinu pripada gospodarenje kućom poslije očeve smrti;
(tri tovara žita) i drugo joj ne duguje. b) najstariji brat pitat će se za sve unutar i izvan kuće;
c) ako je iz kuće barjaktara, najstarijem sinu najstarijeg brata pripada
barjak;
d) ako je iz kuće vojvode, najstarijem sinu najstarijeg brata pripada
vodstvo;
e) ako je seoski kmet, sinu najstarijeg brata pripada nadstarstvo;
Napomena: Dok se kuća ne odijeli, stric sinova najstarijeg brata izlazi
36
»Paterfamilias uti legasit super pecunia tutelave sua, ita jus esto«. (XII. Tabui.) -
»Pater poterat filium exheredare nulla causa adjecta«. (G. H. Nieupoort, de patr.
37
potestate) »Si quis non furiosus patrem vel matrem avum aviamve pulsare aut ferire audebit,
* »Mater enim liberos in potestate non habebat.« (G. H. Nieupoort, De familiis verberibus mulctetur, et perpetuo exilio extra huperii fines deportetur, et sacns
Romanor.) arceatur.« (Plato, Lib. 6 de Legibus.)

50 51
 BRAK
za potrebe sela i barjaka; čim se odijele, nemaju se pravo miješati u
gore navedene potrebe ni stric ni njegovi sinovi, zato što su od sinova
najstarijeg brata.
SEDMA GLAVA
§ 64. Po kanonu dioba obuhvaća:
1. kuće, okućnice i štale; 2. zemlju: a) njive, b) vinograde; c) livade;
d) pašnjake; e) šumarke - gajeve; 3. navodnjavanje (red na vodu); 4.
vodenicu; 5. dobitak i troškove; 6. oružja; 7. bakrače, željeznariju,
volovski alat; 8. pokućstvo - posteljinu; 9. stoku: krave, volove, konje,
ovce i koze; 10. žito i svaki rod njive; 11. pčele; 12. sir i maslo; 13.
vino i rakiju; 14. starce koji vrše diobu.
§ 65. Kuća, okućnica i štale
1. Kuća i zemlja oko nje pripadaju najmlađem bratu.
2. Potoci i štale dijele se po braći - onoliko dijelova na koliko se
porodica dijele braća.
§ 66. Zemlja
1. Zemlja predaka dijelit će se konopcem - po bratu.
2. Kupljena zemlja od sinova - poslije smrti roditelja - dijelit će se po
pušci.38
3. Srednji brat ima pravo birati zemlju gdje god želi.
4. Njiva, vinograd, livada, pašnjak, šumarci i gajevi dijelit će se
konopcem - po bratu, koliko jedan, toliko drugi.
5. Komunica, šuma i planina ne dijele se; bit će zajednička, kako za
drva, tako i za pašu.
§ 67. Navodnjavanje
Red na vodu dijelit će se kerčikom39 prema zemlji.
38
tj. za svakog sina koji je dorastao da nosi pušku (oružje).
39
kerčik, vrsta mjere za dužinu.
52
BRAK
§ 68. Mlin
Mlin, kao i zemlja, dijelit će se po bratu.
§ 69. Dobici i troškovi
1. Dobici i troškovi pripadaju ognjištu: kuća ih koristi i, prije nego što
se kuća podijeli, isplatit će se.
2. Posebne dobitke kanon ne izdvaja: »Što zateknu djelitelji u kući,
ostaje unutra«.
3. Oprema žene ne ulazi u raspravu oko diobe.
4. Darove koji se nevjesti skupljaju na dan udaje, kako kod roditelja,
tako i kod muža, kanon diobe ne obuhvaća; pripadaju ženi.
§ 70. Oružja
Oružja će se dati najstarijem bratu.40
§ 71. Bakrači, željeznarija, volovski alat
Bakrači će se dijeliti po bratu, kao i željeznarija: sjekire, motike, kose,
kosiri, kosijere, testere, tesarska teslica, dijetlo, itd.; tako i volovski
alat.
§ 72. Pokućstvo
a) Posteljina će se dijeliti po bratu;
b) bačva, drveno korito, bure, šinik41, po bratu;
c) žlice, lopari, vedra za mužu, stupe, gomile drva, ćupovi, zemljani
lonci, zemljane šerpe i što god bude bilo drvenog i zemljanog posuđa,
dijeli domaćica po savjetu staraca, a tako i perad.
§ 73. Stoka
»Ovnovi se dijele po pušci«. - Na diobu ovnova, krava, volova i konja
imaju pravo samo oni koji su sposobni nositi oružje.
40
Vidi: Hylli i Drites« ('Zornjača'), Nr. 3. 1913. - § 3. N. 2.
41
šinik, mjera za žito od 45 ili 100 oka.
 BRAK

§ 74. Žito § 80. Ako braća odluče da se podijele za očevog života, oni se nemaju
pravo miješati ni u zemlju, ni u imovinu i svatko će otići na onaj dio
1. »Žito se dijeli prema ustima«42. Muškarcima, ženama i djeci dat će koji im otac bude odredio.
43
se nasušni kruh na dan diobe. § 81. Poslije očeve smrti, kanon diobe ne dijeli braću, već koliko ima
2. Djeca - muška ili ženska - dok ne navrše godinu, nemaju pravo na braće na toliko dijelova podijelit će očevu imovinu, kako pokretnu,
nasušni kruh. Čim navrše godinu dana, dijelit će im se dio nasušnog tako i nepokretnu.
kruha kao i drugima. § 82. Ako su četiri brata i ako odrede starce da se podijele, zemlju
3. Ne samo žito, već i svaki drugi rod njiva ili bašti, dijelit će se prema predaka podijelit će konopcem44 po bratu. (Vidi: Glava VII, § 66,1)
ustima. § 83. Ako se dva brata podijele na jednu, a dva druga na drugu stranu,
zemlju predaka dijele po pola, kupljenu zemlju po pušci. (Vidi: Glava
§ 75. Pčele VII, § 66,2)
§ 84. Ako umre jedan brat od dvojice podijeljenih, a ne ostavi sina na
1. Košnice pčela dijelit će se po bratu. ognjištu, zemlja koja mu je bila pripala u dio, podijelit će se na tri
2. Med se dijeli prema ustima. dijela, osim kasnije kupljene zemlje i osim stoke obnovljene nakon što
su se podijelili.
§ 76. Sir i maslo § 85. Paragrafi § 83. i 84. obuhvaćaju i braću od dvije majke.
Smok i svaka druga mrs dijelit će se prema ustima. § 86. Ako se braća, jednom podijeljena međom i kamenom, ponovo
pomiješaju, a poslije izvjesnog vremena odluče da se opet podijele,
§ 77. Vino i rakija zemlju dijele prema međi prve diobe. Ako su kupili nove zemlje i
obnovili stoku nakon što su se pomiješali, primjenit će § 83.
Vino i rakija, jednom riječju sve što se jede i pije, dijelit će se prema § 87. Ako su dva ili više braće, a jedan umre ostavljajući sina iza sebe,
ustima. kada se budu podijelili, ubogi sin dijeli se sa stricem kao brat, uzima
dio svog oca.
§ 78. Starci koji vrše diobu

1. Bit će dva ili četiri starca koja vrše diobu ili kako zahtijeva potreba OSMA GLAVA
kuće koja se dijeli.
2. Starci koji vrše diobu imaju pravo uzeti po jednog ovna za sebe. Nasljedstvo
3. Obuću starcima koji vrše diobu dat će zajedno braća koja se dijele.
Napomena: / TRIDESET ŠESTI ČLAN
§ 79. a) Sirotom starcu davat će se troškovi ručkova prije diobe kuće;
b) neoženjenom bratu dat će se troškovi ženidbe prije diobe kuće. PRAVO NASLJEDSTVA PO KANONU
c) žene ne ulaze u dio diobe, osim za nasušni kruh - na sve stvari
koje se jedu i piju; § 88. Za nasljednika kanon priznaje sina, a ne kćer.
d) jasle, sijeno i slama, dijele se prema stoci. § 89. Sina iz nevjenčanog braka kanon ne priznaje za nasljednika.

44
42
u stvari, po članovima domaćinstva. Et ejecit a facie eorum Gentes; et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis.
43
radi se o životnim namirnicama. (Psalm LXXVII.)

55
54
 BRAK = BRAK

§ 90. Nasljedstvo pripada unuku koljena ili krvi, a ne unuku po TRIDESET SEDMI ČLAN
mlijeku ili unuku kćeri.
§ 91. Žena nema pravo na dio nasljedstva, ni kod roditelja, ni kod DUŽNOST ROĐAKA I PRAVO KĆERI
45
muža:
a) da se unučad ne nasele na ognjište iskorjenjenog ujaka; § 99. Da u kući drže kćeri ugašenog ognjišta, da brinu o odjeći i obući.
b) da se ženini roditelji ne nasele na ognjište iskorjenjenog zeta;
§ 100. Da udaju sirote djevojke.
c) da se plemena jednog barjaka ne miješaju sa plemenima drugog. § 101. Da ih dočekuju i da ih isprate po kanonu.
§ 92. Ako se iskorjene svi muškarci jedne kuće i da su stotinu kćeri § 102. Da spreme ručkove kćerima za pokoj duše, ako umru u svojoj
izišle iz te kuće, ni one nemaju pravo da se miješaju u nasljedstvo
kući prije ili poslije udaje.
roditelja, ni njihovi sinovi, ni njihove kćeri. »Unuk od kćeri ne može
se mjeriti s unukom stričeva«.
§ 93. Ako neki sin ostane dojenče u koljevci, bez oca i majke, bez brata TRIDESET OSMI ČLAN
i sestre, bliži rođaci dužni su da ga podignu, stoku i zemlju da mu
čuvaju, ah nemaju pravo ništa da prodaju niti da mijenjaju. BRAT PO MAJCI
§ 94. Rođaci, iako su dužni odgojiti i podići ubogog sina, čuvati mu
stoku i zemlju, imaju pravo uzeti trud znoja svog: »Radnik hoće svoju
plaću«. Rod koriste, a množenje stoke dijeli se po kanonu, čun sin § 103. Brat po majci, po kanonu, zove se onaj koga majka rodi sa
postane sebi gospodar. drugim mužem.
§ 95. Čim sin napuni 15 godina, kanon ga priznaje za odraslog § 104. Brat po majci nema pravo nasljedstva ni pripadanja na ognjištu
muškarca i za gospodara samoga sebe, i tada će mu se predati posjedi prvog majčinog muža.
i imovina i gospodarenje svojom kućom.
§ 96. Ako su rođačke kuće, koje jednako imaju, ugašeno ognjište DEVETA GLAVA
podijelit će zajednički.
§ 97. Ako ugašeno ognjište nema bližih rođaka, bratstvo ili pleme, Ostavština
(Testament)
makar bili u stotom koljenu, ima pravo nad stokom, posjedima i
imovinom tog ognjišta.
§ 98. Ako ognjište ostane na kćerima, najbliži rođak ili će otići kod njih TRIDESET DEVETI ČLAN
ili će ih uzeti u svoju kuću; tu i tada preuzima gospodarenje nad
stokom, nad posjedima i nad imovinom. ODREĐIVANJE TESTAMENTA

Napomena: Lekin Kanon ne priznaje testament; a, ako netko želi

45
»Dotes filiabus suis non dant«. (Prisc. 1. 7. - C. C. Sallust. Prag. Histor.) »Non da
la dote la moglie al marito, ma il marito alla moglie...« (C. Cor. Tacitus, Germania.)
- »Lycurgum quodam percontante cur virgines indotatas nubere praecipisset ? Ut,
inquit, neque propter egestatem aliquae relinquerentur innuptae, neque aliae propter
divitias expetantur, sed juvenum quisque mores puellae spectans et virtutes eligat«.
(Plut. Apoph. Aub. C. 22).
zavještati nešto od svoje imovine za dušu, bezuvjetno je potrebna
suglasnost rođaka.
§ 105. Utvrđivanje ostavštine (testamenta)
Ostavština ih pokloni ili, kako predaja našeg naroda kaže »ostaviti
nešto za dušu« podrazumijeva darivanje nečeg crkvi, kao njivu ili
livadu, baštu ili vinograd, šumarak ili gaj, red za vodu, a i sve divlje i

56 57
 — BRAK
pitomo; darodavalac treba da ima:
a) zdravu pamet u glavi;
b) da je slobodan oko zavještanja;
c) da nije uplašen nečijom prijetnjom;
d) da ima pravo zavještanja.
ČETRDESETI ČLAN
VRSTE OSTAVŠTINE
§ 106. Postoje dvije vrste ostavštine: s obavezom i bez obaveze.
a) Ostavštine s obavezom su one kada zavještalac odredi crkvi neku
obavezu, recimo, služiti jednu ili dvije mise u godini za njegovu dušu
ili za dušu predaka, za tu imovinu koju zavješta;
b) ostavštine bez obaveze su one kada zavještalac poklanja nešto
crkvi bez određivanja ikakve obaveze, i računa se kao poklon;
c) zavještalac je dužan skupiti svoje rođake i starce plemena sa
svjedocima, te će, kako darodavalac, tako i oni, staviti prst na papir,
kako to kanon zahtijeva.
ČETRDESET PRVI ČLAN
PRAVO ISKORJENJENOG
§ 107. Svatko je gospodar svoje imovine i onaj tko želi svoj imetak
zavještati crkvi, slobodan je i nitko ga ne može spriječiti.
§ 1O8. Otac, iako nema sinove, ne može kćerima ostaviti ni zemlju, ni
imovinu, ni kuću.
§ 109. Otac, za svog života, ima pravo kćerima poklanjati novac,
pokućstvo, prtljag; poslije očeve smrti kćer nema pravo tražiti očeve
poklone i obećanja.
ČETRDESET DRUGI ČLAN
PRAVO ROĐAKA
§ 110. Rođaci iskorjenjenog imaju pravo otkupiti zemlju i imetak
iskorjenjenog; međutim, prodajnu vrednost te imovine predat će crkvi
58
BRAK
prema oporuci iskorjenjenog.
§ 111. Ako je iskorjenjeni ostavio zajam i dug krvi, isplatit će se od
imovine otkupljene od rođaka, a višak će se predati crkvi za dušu
iskorjenjenog.
§ 112. Ako iskorjenjeni iznenada umre, rođaci imaju pravo na njegovu
stoku i imovinu.46
§ 113. Iako iskorjenjeni ne ostavi ništa napismeno, rođaci su dužni da
misle na njegovu dušu; ako rođaci ne budu brinuli o toj stvari, pleme
i starci sela, kada budu dijelili njegovu imovinu, odredit će im što će
ostaviti za crkvu.
§ 114. Ako iskorjenjeni ima udate kćeri, i ako njegovu imovinu otkupe
rođaci, dužni su da ih dočekaju i isprate po kanonu.
§ 115. Ako ima sinove, otac ne može praviti testament.
§ 116. Ako otac iznenada umre, te ostavi sina dojenče u koljevci, rođaci
će preuzeti brigu nad imovinom i sinom, dok ne navrši 15 godina.47
ČETRDESET TREĆI ČLAN
SLUGA
§ 117. Gospodar naređuje, sluga sluša.
§ 118. Najamnina se plaća prema dogovoru koji se postiže između
gazde i sluge.
§ 119. Zbog neke krivice koju sluga skrivi, gospodar ga ne može kazniti
najamninom.
§ 120. Ako sluga ukrade ili ubije nekoga na kruhu i na gazdine riječi,
sluga je kriv i zakrvi se, ali šteta je gazdina i ovaj će slugu izvući iz
nevolje.
§ 121. Ako se dogodi razbojništvo ili ubojstvo u gazdinom selu,
otpustit će slugu, ali ispratit će ga godišnjom najamninom zato što je
krivica bila gazdina, a ne slugina.
46
Si intestato moritur, cui suus heres nec sit, agnatus proximus familiam habeto.
(Ulpianus, Grag. II. § 14. - XII Tab., Tabula V.) Lex ex ea familia inquit, in eam
familiam. (Idem, XXIX. § i.)
47
Quibus testamente tutor datus non sit, ex lege XII. Tabular, agnati sunt tutores, qui
vocantur legitimi. (Gajus, Just, comm. I. 155).
59

BRAK
§ 122. Ako sluga učini neko zlo ili u gazdinom selu ili izvan njega, ali
na svoju ruku i bez gazdinog znanja, štetu i globu platit će sluga, a ako
gazda želi da ga isprati, isplatit će mu najamninu do toga dana.
§ 123. Ako sluga ubije nekoga na svoju ruku, krv će odnijeti u svoju
kuću.
§ 124. Ako netko ubije slugu, zakrvit će se s njegovom kućom, ali gazdi
se ubija gost.
§ 125. Ako gazda odluči otjerati slugu samo zato što mu se ne dopada
i ne nalazeći ga u krivici, isplatit će mu godišnju najamninu.
§ 126. Ako se gazda iseli s domaćinstvom iz jednog kraja u drugi, ako
slugu ne povede sa sobom, duguje mu godišnju najamninu; ako se
sluga ne odazove da ide za njim, duguje mu najamninu do toga dana.
§ 127. Ako sluga odluči prekinuti s najamninom prije roka, samo zbog
sjete, gazda će mu dati najamninu do toga dana.
§ 128. Ako'sluga ne ide gazdi po volji, može ga otjerati, ali ga ne može
ogovarati ili dignuti ruku na njega.
§ 129. Ako gazda opsuje ili istuče slugu, i ako ovaj bude otjeran prije
roka, za tuču i psovke pravdat će mu se.
§ 130. Gazdinu viku i ukore sluga će otrpjeti.
§ 131. Ako slugu istuče tuđa ruka, ovaj će tražiti opravdanje, a gazda
obesčašćeni kruh.
60
KNJIGA ČETVRTA
KUĆA, STOKA I IMOVINA
DESETA GLAVA
Kuća i njena okolca
ČETRDESET ČETVRTI ČLAN
»ZA OBIJENU KUĆU PLAĆA SE 500 GROŠA GLOBE
I VLASNIKU SE DAJU DVIJE STVARI ZA JEDNU«48
§ 132. U osnovi, kućom se računa bilo kula, prizemna kuća ili koliba,
dovoljno je da ima ognjište i da dimi.
§ 133. Svaka zgrada koja se nalazi u dvorištu, sastavni je dio kuće, jer
se nalazi u njenom krugu; ako se obije, plaća se globa i dvije stvari za
jednu.
§ 134. Ne ulazi se nikome u kuću bez doziva u dvorištu.
§ 135. Pozovi, a ako ti nitko ne odgovori, ili sačekaj, ili idi svojim
poslom.
§ 136. Ako gurneš i otvoriš vrata, kuća se računa obijenom i
opljačkanom, za što se plaća 500 groša globe, a izgubljeno pokućstvo
dva za jedan.
§ 137. Kanon kaže: tko nekome obije kuću, za oduzetu čast barjaku
duguje 500 groša, a za ukradene stvari vlasniku dvije za jednu.
§ 138. Plaća za obijeni tor za stoku iznosi 500 groša globe i vlasniku se
daju dvije za jednu.
48
Obijenom se kuća smatra kada neki čovjek štetočina, krijući se i.neopaženo, ide i
otvara vrata tuđe kuće s lošom namjerom, ili pravi neku rupu na zidu da bi mogao
ući unutra da opljačka ili ukrade nešto.
61
 KUĆA STOKA I IMOVINA
§ 139. Za obijene košnice za pčele plaća se 500 groša globe i vlasniku
se daju dvije za jednu.
§ 140. Za obijenu bačiju za mlijeko plaća se 500 groša globe i vlasniku
se daju dvije za jednu.
§ 141. Za obijeni hambar za žito plaća se 500 groša globe i vlasniku se
daje dva za jedan.
§ 142. Ako se nekome obije prolaz dvorišta, njive, livade ili bašte, koje
ima pred kućom, plaća se 500 groša globe, a domaćinu urađen posao.
JEDANAESTA GLAVA
Stoka
ČETRDESET PETI ČLAN
ČOBANIN
§ 143. Čobaninom se zove onaj tko vodi krdo stoke na ispašu.
§ 144. Čobanin-sluga je dužan paziti krdo da se ne ošteti, niti da
drugome pravi štetu.
§ 145. Ako čobanin sa stokom učini nekome štetu, vlasnik je isplaćuje,
a ne čobanin.
§ 146. Ako se čobaninu izgubi neki ovan, upoznat će vlasnika krda, te
kako vlasnik tako i čobanin, nastojat će da mu uđu u trag.
§ 147. Ako se čobaninu izgubi neki ovan bez traga, vlasnik krda ima
pravo čobanina tjerati do zakletve; ako mu se iskupi zakletvom, druge
obaveze nema.
§ 148. Ako neki ovan polomi vrat ili ga neka zvijer pojede, čobanin je
dužan vlasniku odnijeti trag; druge obaveze neina.
§ 149. Ako čobaninu neko ukrade nekog ovna, njegova je obaveza da
upozna vlasnika krda, pokazujući mu mjesto i vrijeme gdje i kada je
ukraden; druge obveze nema.49
§ 150. Ako se ispostavi da je čobanin sam pljačkaš, ukradenu stoku
Ako se stoka ukrade, čobanin će upoznati vlasnika kada i gdje je ukradena; druge
obaveze nema. (Kanon Manua, Lib. 8, Službe sudaca (»Zyre gjygjtaresh«).
62
KUĆA STOKA I IMOVINA
vratit će vlasniku po kanonu i bit će otpušten. Ako nije navršio godinu
dat će mu se najamnina do dana kad se zatekao u krivici.
§ 151. Ako čobanin ubije pljačkaša pri krađi ili pri pljački krda, krv
će odnijeti svojoj kući, a za opljačkanog ovna ili krdo vlasnik će se sam
pobrinuti.
§ 152. Čobanin je dužan stoku čuvati i neće se osloniti na to je li
ograđeno ili nije, zato što »stoka traži čuvara, jer se kreće, a zemlja ne
mrda«.
ČETRDESET ŠESTI ČLAN
JARAC ILI OVAN PREDVODNIK (UGIĆ)
§ 153. »Čast tora je u klepetuši.«
§ 154. Ako se jarac ili ovan predvodnik otme zbog nasilja ili zbog nekog
inata i pred očima čobanina, i ako se ne ubiju u taj mah, otmičar plaća
500 groša globe, a stoku dvije za jednu.
ČETRDESET SEDMI ČLAN
STOKA NAPOLA50
§ 155. Glavnica stoke pripada vlasniku; ako ugine neki ovan, šteta je
domaćinova. Kao dokaz vlasniku se nosi obilježje od onoga što je uzeo
napola.
§ 156. Ako se daju napola koze ili ovce, mladunčad koza i vuna dijele
se popola između vlasnika i čobanina.
§ 157. Vlasnik nije dužan misliti ni za sol, ni za kolibu, već čobanin
koji ih uzima napola.
§ 158. Ako se da žensko tele i poraste u kući čobana, čim se oteli prvo
mladunče je čobaninovo, koji ga je podigao, a mrs se dijeli napola.
§ 159. Ako čobanin pokvari mrs od stoke koju je uzeo napola, vlasniku
duguje ili dio mrsa ili mladunčad.
§ 160. Stoka napola uvijek se daje i uzima na jesen.
50
Riječ je o napolici, privremenom imovinskom odnosu u kojem prinos popola dijele
vlasnik i obradivač, odnosno odgajivač.
63
 KUĆA STOKA I IMOVINA KUĆA STOKA I IMOVINA

§ 161. Krava napola vlasniku donosi četiri oke sira i dvije oke masla.
§ 162. Na 10 grla koza, vlasnik dobija 5 oka masla - pola oke po grlu.
§ 163. Na deset grla ovaca vlasnik dobija 5 oka masla - pola oke po grlu.
§ 164. Vlasnik nema pravo na sir ni od koza, ni od ovaca.
ČETRDESET OSMI ČLAN
51
GLAVNICA
§ 165. Glavnica pripada vlasniku i ona se nikada niti množi, niti
smanjuje.
§ 166. Glavnica nikad ne ugiba.
§ 167. Vuna i kozina glavnica pripadaju vlasniku.
§ 168. Sva mladunčad pripadaju čobaninu, sve dok mu je u kući
glavnica.
§ 169. Mrs se dijeli kako se oni dogovore. - Tu i tamo mrs se ne daje
nimalo.
§ 170. Ako se neki ovan ošteti, šteta je čobaninova i obnovit će je da
bi popunio broj.
PEDESETI ČLAN
KRMAČA NAPOLA
§ 174. Ako se prasica uzme napola čim je odbije krmača, i odgaji je
onaj tko ju je uzeo, njenu mladunčad podijelit će napola sa vlasnikom.
§ 175. Krmača ostaje čobaninu koji ju je odgajio, za koju će vlasniku
dati jedno prase više.
§ 176. Ako se krmača ne oplodi te godine, čobanin je ne može prodati
niti zaklati, već će je ostaviti da se jednom oprasi.
§ 177. Ako se krmača oplodi i oprasi, a prasad joj propadne prije nego
što ih majka odbije, čobanin će je čuvati dok se ne oplodi i po drugi
put oprasi, a prasad se dijeli kao u § 174.
§ 178. Prasad se dijeli kad ih krmača odbije, a ne ranije.
§ 179. Ako se gajena krmača da napola, mladunčad se dijele napola, a
krmača se vraća vlasniku, umjesto koje će se čobaninu dati jedno prase
više.
PEDESET PRVI ČLAN
ŠTENARA

ČETRDESET DEVETI ČLAN § 180. Svezani pas ima svoju štenaru.

STOKA S JAMSTVOM
§ 171. »Stoka se ne uzima s jamstvom.«
§ 172. Ako si stoku uzeo napola, jamstvo te ne'obavezuje; šteta pripada
vlasniku.
§ 173. Ako šteta nastane nepažnjom čobanina, njegova je šteta i
nadoknadit će oštećenu stoku.
Ovdje je riječ o kesimu, ćesimu, (tur.) najam, najamnina; ugovor o davanju stoke na
ishranu i korištenje, s tim da zakupac treba da plati vlasniku izvjesnu količinu
mlječnih proizvoda prema dogovoru.
Zanimljivo je da Š. Dečovi često izbjegava u Kanonu upotrebu stranih riječi, posebno
turskih. Dečovi te riječi zamenjuje katkad i neologizmima, što je prevodiocu
otežavalo prevođenje ionako veoma teškog i zagonetnog teksta.
§ 181. Štenara je kućica čuvara kuće i tora.
§ 182. Ako netko ubije psa u štenari, dužan je 500 groša vlasniku psa.
§ 183. Svezani pas pušta se poslije večere i ostaje odvezan do svanuća.
§ 184. Ćim grane sunce, svezani pas bit će u štenari s lancem oko vrata.
§ 185. Ako pas nasrne na te na velikom putu, poslije svanuća, i nisi se
mogao spasiti a da ga ne ubiješ, i ubiješ ga, vlasnik psa ne može
zahtijevati zalog i starca, jer »Veliki put ne plaća ništa«.
§ 186. Ako pas nasrne na te u bilo koje doba dana, uperiš pušku u
njega i ubiješ ga, tukući ga u čelo ili u prsa, pas ide neosvećen.
§ 187. Pas se u šteti ubija, ali samo onda kad se zatekne »s mesom u
ustima«, recimo jedući nekog ovna u stadu.
§ 188. Psu u planini, koji prati svoje stado, ne presuđuje se; ako ga
ubiješ, plaćaš psa.
§ 189. Župnik ne može držati svezanog psa u župnikovom konaku

64 65
 KUĆA STOKA I IMOVINA KUĆA STOKA I IMOVINA

(crkve) zato što je župnik uvijek spreman, danonoćno, na svakojaku
potrebu naroda.
§ 190. Ako župnik želi držati svezanog psa, ni danju ni noću ne smije
ga osloboditi lanca.
PEDESET DRUGI ČLAN
VOL U NAJAM
§ 191. Ako vol u najam prezimi kod težaka, dat će tovar žita; ako
52
prezimi kod vlasnika, dat će tovar i pol.
§ 192. Ako se ukrade vol u najam, težak i vlasnik vola pokušat će ga
pronaći.
§ 193. Soka* će platiti zajedno, koliko jedan, toliko drugi.
§ 194. Ako vlasnik posumnja da mu je težak oštetio vola, ovaj će mu
se iskupiti zakletvom.
§ 195. Ako vola pojede zvijer ili ga zmija ujede u šumi i težak ga
pronađe uginulog, odnijet će vlasniku kožu ili neko drugo obilježje.
§ 196. Ako se vol izgubi bez traga i glasa, opravdat će se težak vlasniku
zakletvom da nema udjela u tome.
§ 197. Ako težak ne tjera vola, on se deblja i hrani, međutim, vlasniku
duguje tovar.
§ 198. Žito će vlasniku težak odnijeti kući.
PEDESET TREĆI ČLAN
PČELA
§ 199. »Za obijenu košnicu pčela plaća se 500 groša globe i dvije za
jednu vlasniku«.
§ 200. Košnica pčela, po kanonu, izjednačava se s obijenom kućom,
torom za stoku, hambarom za žito i bačijom za mlijeko.
52
tovar - mjera za težinu od oko 100 oka žita, koliko nosi jedan konj.
* Vidi sto četrdeset peti član.
§ 201. Tko ukrade košnicu pčela, košnica se računa obijenom, dakle,
plaća se 500 groša globe, a vlasniku dvije košnice za jednu.
§ 202. Ako poriče, zaklet će se sa 12 porotnika, 6 nabrojanih i 6
nenabrojanih.
§ 203. Košnica sa pčelama unutra, prema procjeni kanona, košta 50
groša.
§ 204. Oka meda košta 5 groša, oka voska 5 groša.
§ 205. Pčela bjegunica, koja se smjesti na tuđu voćku ili plot, onog je
vlasnika koji je slijedi, i vlasnik voćke ili plota ne može ga spriječiti.
§ 206. Ako se pčela bjegunica iz svoje košnice smjesti na tuđu voćku
ili plot, a da je nitko ne slijedi, vlasnik voćke i plota ima pravo da je
ne da nikome i da je zadrži za sebe.
§ 207. Pčela koja se roji pratit će se u stopu i slijedit će se sve dok se
negdje ne sretne i bilo gdje da stane, vlasnik je skuplja.
§ 208. Ako se pčela roji i poleti da negdje stane, a da je nitko ne slijedi,
onaj tko je prvi nađe skuplja je za sebe.
§ 209. Ako netko kasnije ustane i kaže da je njegova pčela bjegunica,
a da je nije slijedio, kanon mu se neće odazvati na žalbu, a zakletva za
pčele nikom se ne daje, zato što nitko ne može reći ovo je moja pčela
ako je nije slijedio u stopu kada mu je pobjegla, jer »Pčela je ova, pčela
je ona«.
§ 210. Nađenu pčelu po tuđim baštama ili u okolici tuđe kuće ne može
nitko skupiti; onoga je u čijoj je bašti ili okolici nađena.
§ 211. Pčela nađena u šumi ili po tuđim šumarcima, ako je daleko od
kuće, onoga je tko ju je našao.
§ 212. Pčela nađena po pećinama krševa tuđeg mjesta, ako je daleko
od kuća, onoga je tko ju je našao; u protivnom, onoga je u čijoj je
okolici nađena.
DVANAESTA GLAVA
Imovina
PEDESET ČETVRTI ČLAN
ODREĐIVANJE IMOVINE
§ 213. Svaka kuća koja dimi ima svoju imovinu.

66 L...
67
 KUĆA STOKA I IMOVINA
§ 214. Kućno ognjište ima dvorište i baštu, ima vinograd i njivu, ima
livadu i zabrane, ima put i prolaz, ima međe kako u šumi i ravnici,
tako u polju.
§ 215. Sva domaćinstva imaju udjela u komunici.
§ 216. Njiva, vinograd, bašta i livada, zabran, šumarci i gajevi,
podijeljeni su međama.
§ 217. Komunica, šuma i planina su zajedničke kako za podizanje
bačija (katuna), za građu i poljoprivredne alatke, tako i za drva.
§ 218. Kuće mještana mogu da imaju više za jedan prut od imovine
koja im je ostala u nasljedstvo od iskorjenjenih.
§ 219. Onaj tko ide na planinu da se nastani, da postavi tor ili bačiju,
baštu ili neki komad zemlje, ako želi da ih krči, krči ih i ostaju njegove
i nitko ga ne može niti spriječiti niti otjerati s tog mjesta.
§ 220. Plandišta ili hrastove, koje netko ostavlja da bi njegova stoka
plandovala, ne može mu nitko posjeći, jer pripadaju onome tko se prvi
nastanio na to mjesto.
§ 221. Ako se neka kuća seli i potpuno se iseli iz svog sela, ako ne
proda zemlju i kuću, tako će ostati i nitko nema pravo da se na njima
nastani.
§ 222. Ako proda svu zemlju, mjesto bačije je njegovo i sve dok bude
istrajala njegova kuća, nitko mu ga ne može oduzeti.
§ 223. Svaka seoska kuća u barjaku ima pravo iskrčiti onoliko zemlje
u komunici koliko prostora zahvati naokolo lijevom rukom bačen
kamen.
§ 224. Tu, gdje počne kopati, sjest će prekriženih nogu, uzet će u lijevu
ruku kamenčić i bacit će ga na četiri strane u križ i oko sebe: to mjesto
je njegovo. Ranije je bio običaj da se baca sjekirica (sjekira).
§ 225. Jednom krčenu zemlju ili za baštu, ili za njivu, ili za bačiju, i
ako je vlasnik ostavi zapuštenu stotinama godina, nitko drugi iz sela ili
iz barjaka ne može ući da je obrađuje. Sinu od sina ostaje onome tko
ju je prvi krčio (Leška Malesija).
§ 226. Onaj tko se ne brine za svoju bačiju za 10 godina, poslije 10
godina gubi je i ostaje onome tko je prvi zauzme (Oroš).
PEDESET PETI ČLAN
PRIMITI NEKOGA ZA BRATA U SELU
§ 227. Primiti nekoga za brata u selu, znači pristati da neka kuća iz
68
KUĆA STOKA I IMOVINA
tuđeg barjaka dođe i nastani se u selu drugog barjaka.
§ 228. Čim je selo primilo nekog za brata, svaki seljanin može mu
prodati zemlju, ali između četiri međe.
§ 229. Na planini i u selini i u komunici, kako sela tako i barjaka, ništa
mu se ne prodaje i dio posjeda ne može nikada imati; što se tiče ispaše,
drva i poljoprivrednog alata daje mu se dozvola za upotrebu iz
poštovanja.53
§ 230. Odazvat će se na zajedničke seoske obaveze.
§ 231. Smrt i svadbu, zalog, globu i zajam brašna ima uzajamno sa
selom. Dat će globu; također ima pravo i na dio globe.
PEDESET ŠESTI ČLAN
KOMUNICA
»KOMUNICA PRIPADA SVIM DOMAĆINSTVIMA.«
§ 232. Komunica je mjesto koje selo ili barjak zajednički ima za ispašu,
za građu, za drva, za lov i za druge potrebe.
§ 233. Komunica se ne dijeli; ali koliko god kuća ili domaćinstava ima
u selu imaju pravo na seosku komunicu, a koliko domaćinstava ima u
barjaku imaju pravo na komunicu barjaka.
§ 234. Blago komunice ne može prodati jedan bez ostalih; šteta i dobit
je svih seoskih domaćinstava ili barjaka.
§ 235. Ni njivu, ni vinograd, ni baštu nitko ne može krčiti u komunici
a da čitavo selo ili barjak ne odmjeri stvari.
§ 236. Tko zasadi neku voćku na komunici ima pravo na njenu građu
i može je posjeći kad god hoće; međutim, nitko drugi ne može je
posjeći.
§ 237. Zasađena voćka ili drvo na komunici pripada onome tko ju je
zasadio; međutim, plodove jede tko god može; a onaj tko ju je zasadio
ne može to zabraniti.
53
»Adversus hostem aeterna auctpritas«. Peregrinus (hostis) nihil quod est civis Romani
acquirere et usucapere po test. (Lex. XII. Tabular.)
69
 KUĆA STOKA I IMOVINA
TRINAESTA GLAVA
Međa
PEDESET SEDMI ČLAN
»MEĐE ZEMLJE SE NE POMJERAJU«
§ 238. Međa se sastoji od velikog i duguljastog kamenja koje se zabija
koliko ispod toliko iznad zemlje. Za među može poslužiti i neka stara
građa.
»KAMEN MEĐAŠ IMA IZA SEBE SVJEDOKE.«
§ 239. Kamen međaš ima okolo svjedoke. To su šest ili dvanaest
kamenčića koji se zakopaju pod zemljom oko kamena međaša.
§ 240. Prilikom postavljanja međa, osim kuća o kojima je riječ, treba
da prisustvuju i starci sela, starci barjaka i što više mladih i djece, čak
i iz okolnih sela, kako bi se međa pamtila.
§ 241. Svaka zemlja, bila njiva ili livada, bašta ili vinograd, šumarak
ili gaj, zabran ili pašnjak, ili okućnica, selo sa selom, barjak sa
barjakom i kuća sa kućom, dijele se međama.
§ 242. »Jednom postavljena međa više se ne pomjera.«
§ 243. Kosti groba i kamen međaš su naspram kanona jednaki.
Pomjerati među jednako je kao pomjerati kosti mrtvaca.
§ 244. Onaj tko ulazi odrediti međe, ili ispraviti neku zaboravljenu
među, primit će to na dušu, stavit će na rame kamen i jednu grudu
zemlje i predvodit će dvjema kućama ili dvama selima, ili dvama
barjacima postavljajući novu među i pokazujući oznake starih međa.
§ 245. S kamenom i zemljom na ramenu,/ starac koji predvodi u
određivanju starih međa, zaklet će se prije nego što krene.
§ 246. Načini zakletve su, po kanonu, sljedeći:
1) »Tako mi ovog kamena i busena (ili tako mi ovog tereta), kojima
54
»Questi uomini, mettendosi della terra sul capo, portando ghirlande di fiorsi rossi,
guirato sulla futura ricompensa delle loro opere buone, fissono esattamente il confine.«
(Codice di Manu).
Napomena: Kanon »Manava Dharmasastra« ima mnogo točaka o međama koje su
gotovo zajedničke s onima naših Albanaca.
70
KUĆA STOKA I IMOVINA
sam sebe natovario, ono što sam slušao od starih, oznake međa bile su
kao što ću vam sad pokazati, i koliko me pamet služi i duša, neće biti
na teret ni jednoj strani«.
2) »Tako mi ovog tereta, tu i tu su bile stare međe i tu ih i ja
postavljam. Nosio ih na onom svijetu, ako vas lažem«.
3) »Tako mi ovog tereta, opteretio me na onom svijetu, ovdje su bile
oznake starih međa, kako mi je djed govorio kad sam bio dječak i s
njim čuvao kozliće. On je ponio na onaj svijet da su međe tu i tu i,
prema njegovom kazivanju, i ja to uzimam na dušu.«
4) »Opteretio me na ovom i onom svijetu ovaj teret, ako ne budem išao
po starim međama.«
§ 247. Čim staviš teret (čim staviš medni kamen na rame), nema
čovjeka koji može da ti ga pomjeri.
§ 248. Ako se starcu da kamen i gruda, ako ih stavi na rame i krene
pokazati međe, ne može ga nitko spriječiti, već mu se kaže: Vodi,
dakle, a ako ne radiš pavedno, ovaj ti se teret na onom svijetu
natovario!
§ 249. Čun starac postavi među, držat će ruku na njoj i govorit će:
»Onaj tko pomjeri ovaj kamen, nosio ga na onom svijetu!«
§ 250. Tko pomjeri među s ciljem da zavadi ili kuću s kućom, ili selo
sa selom, ili barjak s barjakom, potaknut obećanjima ili poklonima,
ako se otkrije, osim globe i crnog obraza, na njega padaju i štete koje
nastaju od te svađe.55
§ 251. Ako se dogodi neko ubojstvo poslije svađe zbog pomjerane
međe, spletkar će platiti globu 100 ovnova i jednog vola, i javno se
strijeljati.
PEDESET OSMI ČLAN
»MEĐA IDE PRAVO«
§ 252. Da bi se uklonio svaki nesporazum, međa ne skreće i ne ide
krivudavo, već ide pravo.
55
»Maledictus qui transferi terminos proximi, et dicet omnis populus: Amen.«
(Deuter. XXVII. 17)
71
 KUĆA STOKA I IMOVINA
l KUĆA STOKA I IMOVINA
PEDESET DEVETI ČLAN
MEĐA DOBIVENA KRVLJU
§ 253. Ako se netko pomjeri prema tuđoj međi ne znajući da je tuđa
zemlja, a nitko mu ne ide na vrata niti ga pozove da mu kaže kako je
prešao na tuđe, iako je učinio neku štetu u materijalu ili što drugo, na
dan zaloga ne plaća ništa za učinjene «tete, samo napušta mjesto,
budući da se ispostavilo da je tuđe.
§ 254. Ako se zbog međe zavade braća, ili rođaci, ili, pleme sa
plemenom, ili selo sa selom, stotinu da pogine, samo se iskorjenjuju,
ali međe se ne pomjeraju. Zaloge i starci će ih razvaditi.
§ 255. Ako se dogodi ubojstvo baš u vrijeme određivanja međa, ili ako
se dogodi ubojstvo među čobanima u planini, zavadivši se između sebe
oko međa, pašnjaka, u šumi ili u planini, prestaje svako vijećanje oko
mjesta međe. »On mi je tražio pašnjak, ja sam mu uzvratio željezom i
orozom«. Tu gdje im se postave bilježi, ostaje mjesto međe.
§ 256. Kamenje biljega zauvijek ostaju međe.
§ 257. Ako se dogodi da dvojica poginu u uzajamnoj pucnjavi, i to
prilično daleko jedan od drugog, međa jedne strane ostaje kod biljega
jednoga, a druge kod biljega drugoga.
§ 258. Mjesto između dva biljega pripada objema stranama.
§ 259. Ako se dogodi da ubijeni ne padne od puške, ohrabruje se i
pomjera se, čas ustajući, čas padajući, gmižući k tuđoj međi, ma koliko
duboko zašao, tu gdje padne i, iscrpljen od rane umre, postavlja mu
se biljeg; taj biljeg ostaje međa, iako je na tuđoj zemlji.
§ 260. Mjesto ostaje onom selu i barjaku kojima je ubijeni pripadao -
koji se pomicao - i nema tog čovjeka koji smije pomaknuti biljeg, koji
je ostao kao međa, jer je dobivena krvlju i izgubljenom glavom.
§ 261. To pravo važi samo kad se ubijaju radi međe, a ne za svako
ubojstvo.
ŠEZDESETI ČLAN
MEĐA DOBIVENA »BACANJEM KAMENA«
ILI NATOVARENOM KAMENOM PLOČOM
(Nekad, kada možda nije postojala puška, u određivanju međa upotreb-
72
ljavalo se bacanje kamena za bliže međe, a za udaljene pripremala se
kamena ploča ili divovski kamen i jedno »tko može!«, tj. da se s njim
natovari.)
§ 262. Dva zavađena barjaka našla bi po jednog snažnog čovjeka i njima
bi se prepustilo određivanje meda.
§ 263. Bacanjem kamena: Onaj tko je uspijevao dalje baciti kamen
prema tuđoj zemlji, ta je zemlja ostajala njegovom barjaku. Još jasnije:
Ako bih ja dalje bacio kamen, uzimao sam ti tu zemlju; ako bi ga ti
dalje bacio, uzimao si mi zemlju.
§ 264. Kamenom pločom ili velikim kamenom na leđima: tovareći na
sebe kamenu ploču ili kamen, nadmetali su se sve dok nisu ostali ispod
nje. Onaj tko je dalje išao, međa njegovog barjaka tu bi ostala. (Kao u
Nen-nderfandorin u Fuša t Ljudjeve u Malj Šejt Oroških planina.)
ŠEZDESET PRVI ČLAN
MEĐA ODREĐENA »SJEKIROM«
§ 265. Ako me nužda nagoni da izvučem neku gredu, ili zato što
nemam šume, ili ne mogu naći gredu kakva je potrebna, dohvatim
sjekiru i ulazim u tuđu šumu. Nakon odjeka sjekire, dolaze šumski
čuvari i nađu me kako potkresujem oboreno stablo oraha.
§ 266. Ako štetočini brzo proradi snaga pleća, te zamahne sjekirom i
zabije je do ušice u trup oraha, i ako je ne mogu izvući šumski čuvari,
međa barjaka onog tko je zabio sjekiru, ostala bi tu. (Kao što se bilo
desilo Dok Buci iz Kačinara u Kušni.)
Napomena: Međe dobivene krvlju, bacanjem kamena i zabijanjem
sjekire, ubrajaju se u kanone divova, zato što je na njihovu pobjedu
djelovala snaga, kako bi se uklonile bruka i sramota. To će biti jasnije
kad budemo objašnjavali običaje naših brđana.
ŠEZDESET DRUGI ČLAN
SEOSKI PUT
»PUTEVI SU ŽILE ZEMLJE.«
§ 267. »Put i staza između dvije međe zahtijevaju svoj hvat.«
73
 KUĆA STOKA I IMOVINA
a) Put seoskih mahala bit će širok osam pedalja; četiri pedlja jedna,
četiri pedlja druga;56
b) za postavljanje plota između dvije oranice, ostavit će se osam
pedalja: koliko jedna, toliko druga;
c) ako nije seoski put, već put dvojice međaša, ovi, ako ostave
između put, ostavit će svatko po pedalj, tako da međa ostane u sredini;
ako ne ostave put, plot će sagraditi zajedno;
d) ako se mjesto ograđuje zidom, gradnja će početi toliko daleko od
tuđe međe kolika je debljina zida;
e) ako se gradi kuća, izgradit će se dalje od tuđe međe koliko mjesta
zauzima streha;
f) ako se kopa bunar, kopat će se toliko daleko da ne povuče vodu
bunara međaša ili koliko je širok obruč. »Voda je krv zemlje«;
g) ako se posadi maslina ili smokva ili neko drugo korisno stablo,
posadit će se pet stopa dalje od tuđe međe; ako se ne presadi, posadit
će se deset stopa daleko od međe;
h) ako stablo nikne unutar međe, ali suviše blizu međe drugog, ako
ga vlasnik ne makne, međaš ga ima pravo maknuti i otkloniti štetu:
»Makni tuđu žeravicu dokle doseže kosir«;57
i) ako netko želi posaditi bilo koje stablo, udaljit će ga deset stopa
od tuđe međe;58
j) drvo ili voćka koja tuđu njivu oštećuje sjenkom, ili će je vlasnik
iščupati, ili će platiti godišnju štetu vlasniku njive (Leška Malesija);
k) ako netko nekome posječe ili stablo ili voćku oko kuće samo iz
mržnje, platit će 500 groša vlasniku posječenog stabla ili voćke.59
56
»Viae latitudo ex lege XII Tabularum in porrectum 10 pedes habet...«
57
»Kosir kanona ne može imati dršku dužu od tri i po^pedlja.«
»Quod ait Praetor, et lex XII. Tabularum efficere voluit, ut quindecim pedes altius
rami arboris circumcidantur, et hoc idcirco effectum est, ne umbra arboris vicino
praedio nocerel.« (Termini et spatium legitimum.)
>s
Sciendum est in actione flnium regendorum illud observandum ese, quod ad
exemplum quodammodo ejus legis scriptum est, quam Athenis Solone dicunt tulisse;
nam illic ita est:
Si quis sepem ad alienum praedium fixerit infoderitque, terminum ne excedito; si
maceriam, pedem relinquito; si vero domum, pedes duos; . . . si puteum, passus
latitudinem, si vero oleam aut ficum, ab alieno ad novem pedes plantato, caeteras
arbores ad pedes quinque«. (Termini et spatium legitimum).
59
Fuit et arborum cura legibus priseis: cautumque est XII Tabulis, ut qui injuria
cecidisset alienas lueret in singulas aeris XXV.
74
KUĆA STOKA I IMOVINA
ŠEZDESET TREĆI ČLAN
VELIKI PUT
§ 268. Veliki put bit će toliko širok da može proći konj s teretom i
volovi s jarmom.60
§ 269. Put slijedi žilu i ne zabranjuje se niti se može pripriječiti.
§ 270. Zajedničko dobro je preče od posebne štete.
§ 271. »Rad premješta veliki put, ali ga ne može baciti u vodu, gdje se
stoka davi, ni na krš, gdje stoka lomi vrat.«61
§ 272. Ako seoski put udaljiš iz svoje zemlje, nećeš ga mnogo
popriječiti i trud ispravke snosit ćeš sam.
§ 273. Ako ga loše ispraviš, i ako se oštetiš, neka ti bude; ako oštetiš
drugoga, na tebe se svaljuje i dat ćeš opravdanje prema šteti.62
§ 274. »Put barjaka bit će širok toliko koliko je dugačka motka zastave
barjaka«.
ŠEZDESET ČETVRTI ČLAN
ĆORSOKAK
§ 275. Ako je prijelaz ili preskakale, ili, po kanonu, ćorsokak, na četiri
tvoje međe, zatvori ga i obrađuj zemlju.
§ 276. Ako je prijelaz uvijek bio tamo kamo su prolazili pješaci
(drugovi sela), ali praveći ti štetu na oranici, bašti, u vinogradu i u
voćnjaku, ako ga zatvoriš, otvorit ćeš drugi, ali ne suviše blizu ograde.
§ 277. Ako je prolaz dozvoljen iz poštovanja i na riječ, a dođe do
« »Lege XII Tabularum constitutum est, ut inter viciniorum praedia constttutis
finibus, quinque pedum spatium relinqueretur qua ne, agere uterque dominus
posset, itemque ut circumverti aratrum posset«. (Cicero, de Leg. UD. i. ^w
61
»Si via sit immunita, jubet Lex qua velit agere jumentum.« (Tabula VII. - Cicero,
pro Coecina C. XIX.) . .. .
62
»Fr. 61. In via publica itmereye^publico/acere^immittere quid quo ea via, idve iter
idve iter deterius sit, fiat restituas«. (Fr. 2. § 45. eod
75
 KUĆA STOKA I IMOVINA
zloupotrebe, imaš ga pravo zatvoriti i oglasiti selu da više tuda ne prođe.
§ 278. Ako je prolaz od davnina kuda su prolazili drugovi, svatovi s
nevjestom i pratnja sa mrtvacem, ili prema crkvi ili prema groblju, ne
možeš ga zatvoriti.
§ 279. Za pomjeranje svakog prolaza potrebna je, obavezno, suglasnost
sela.
ŠEZDESET PETI ČLAN
SEOSKI PAŠNJAK
§ 280. »Taksu za ispašu daj sam, u protivnom uzet će ti je silom«.
§ 281. Seoski pašnjak zove se mjesto ispaše unutar granice jednog
barjaka u koje ne može ući da pase krdo drugog barjaka.
§ 282. Ako se tuđe krdo uhvati u šumi ili zimskom pašnjaku drugog
barjaka, vlasnik krda platit će taksu za ispašu.
§ 283. Šteta seoskog pašnjaka platit će se po grlu ovna.
§ 284. »Klepetuša ovna predvodnika ne može se uzeti za taksu ispaše;
ona je čast krda«.
§ 285. Vlasnik šume nema pravo dodirnuti krdo niti svojom rukom
uzeti ovna, ruka vlasnika krda dat će mu ovna zbog štete.
§ 286. Vlasnik šume nema pravo birati ovna, već treba da uzme onog
ovna kojeg mu bude dala pastirova ruka.
§ 287. Koliko puta na dan uđe tuđe krdo u tuđu šumu, toliko ovnova
platit će vlasnik krda.
§ 288. Ako se pastir ne odazove da plati taksu za ispašu, i vlasnik šume
s nekoliko drugova ustane i opljačka krdo u sjvojoj šumi, tada će i selo
i barjak podržati pljačkaša i tražit će opravdanje od vlasnika krda.
Pastirovo selo i barjak ili će ga naterati da plati taksu za ispašu, ili će
ga se odreći.
76
KNJIGA PETA
RAD
ŠEZDESET ŠESTI ČLAN
»RAD PREMJEŠTA PROLAZ«
§ 289. »Rad uklanja veliki put, ali ga ne može baciti u vodu, gdje se
stoka davi, na krš, gdje stoka lomi vrat«. (Vidi: član LXVIII, »Veliki
put«, § 271.)
§ 290. Ako veliki put prolazi upravo po tvom zemljištu i odlučiš
prokrčiti to mjesto, možeš ukloniti put; ali ne možeš ga premjestiti po
potocima i strminama ili ivicama voda, niti ga uspeti po liticama i
krševima.
§ 291. »Rad premješta prolaz«. Ako odlučiš obraditi zemlju kroz koju
prolazi seoski prolaz, obradi je, ali ćeš prolazu naći mjesto.
§ 292. Kanon ne dopušta da se nekome ošteti zemlja, i zato kaže da
»Motika premješta put«, ali put i prolaz premjestit će se na drugo
mjesto.
ŠEZDESET SEDMI ČLAN
TEŽAK
§ 293. Težak je onaj tko ide obrađivati zemlju nekog gazde.
§ 294. Gazda će se pobrinuti da izgradi kolibu, prizemnu kuću ili kulu
za težaka i njegove ukućane.
§ 295. Za volove, kako se s gazdom dogovori.
§ 296. Ako težak ima svoje volove, obrađuje zemlju, a što se tiče
nagrade u žitu, kako se dogovori sa vlasnikom zemlje.
§ 297. Ako težak nema svoje volove, ne može ih uzeti na drugom
mjestu, već kod vlasnika zemlje.
§ 298. Na teret težaka idu poljoprivredni alat, željeznarija i njihovo
oštrenje.
77
 RAD
§ 299. Zadatak težaka je da dijeli i ogradi vodu jaza i da vodi računa o
podjeli.
§ 300. Ako težak na svoju ruku pusti vodu jaza kada je tuđi red, štetu
plaća težak.
§ 301. Zadatak je gazde a ne težaka da otvara jarke oko zemljišta.
§ 302. Težaku pripada ograđivanje zemljišta, a ne vlasniku.
§ 303. Težaku a ne vlasniku pripada oranje njiva, sjetva, kopanje,
navodnjavanje, žetva, komušanje.
§ 304. Sve što težak zasije na gazdinoj zemlji (svaku biljku), podijelit
će s gazdom prema postignutom dogovoru.
§ 305. Voće (smokve, orahe, narove, jabuke, kruške i drugo) težak
trese, pokupi i napola dijeli s gazdom.
§ 306. Težak ima pravo da za sebe iskrči dio bašte na gazdinoj zemlji
koliko treba za kupus, crveni i bijeli luk i drugo povrće.
§ 307. Ako i duhan posadi u toj bašti, to je za njega.
§ 308. Ako težak posadi duhan ili krumpir izvan određene bašte,
podijelit će ih napola s gazdom.
§ 309. Ako težak ima napola gazdinu stoku, slama ostaje težaku, a
gnojivom će se gnojiti zemlja. Trud radnika nadoknađuje težak.
§ 310. Ako ima livada spojenih sa njivama, težak ih kosi, a sijeno dijeli
napola s gazdom, ali ograđivanje i navodnjavanje pripadaju težaku.
§ 311. Ispašu livada zadržava težak koji ih je čuvao, ogradio, navodnja-
vao i kosio i gazda ih ne može dati drugome, ali će i gazdina stoka pasti
na njima.
§ 312. Sijeno livada težak stavlja u plast, ali prenošenje pripada
vlasniku.
§ 313. Žetva, krunjenje i branje kukuruza pripada težaku, osim ako ih
gazda skupi u koševe u klipovima ili u klasju i gomila u svom dvorištu;
onda mu težak prenosi, a o krunjenju misli gazda.
§ 314. Za navodnjavanje povrća iz bašte težak uzima vodu po redu
gazdinih njiva.
ŠEZDESET OSMI ČLAN
KOVAČ
§ 315. »Kovačnici (kao ni crkvi, mlinu i prenoćištu) nitko se ne računa
gostom«.
78
RAD
§ 316. »Kovačnica radi po redu, kao i mlin«.
§ 317. Kovač će kovati po onom redu kako tko donese željeznariju.
§ 318. Kovač neće gledati na prijateljstvo, niti će izdvajati bogataša od
siromaha, daljeg od bližeg. Njegov je zadatak da vodi računa o redu.
63
§ 319. Kovačev trud plaća se košić žita za par volova.
§ 320. Kovač je dužan da kuje, ali željezo će mu donijeti svatko za sebe.
§ 321. Kovačevi su mijeh, duhaljka, nakovanj i drugi alat. Trud će mu
donijeti vlasnici željeznarije.
§ 322. Zadatak je kovača da potkuje i oštri željeznariju tokom godine.
§ 323. Vlasnici željeznarije jednom godišnje imaju svoj određeni dan;
toga dana kovanja duguju kovaču dnevnu ishranu i radnika. - Tokom
godine to mu ne duguju.
§ 324. Kovač je dužan da kuje za jednu godinu i ne može nikoga odbiti.
§ 325. Ako kovač doda nešto od svog željeza, vlasnici željeznarije platit
će mu u novcu za željezo koje je za njih potrošio.
§ 326. Za kovanje veriga, zamki, lanaca za pse i druge željeznarije koja
ne ulazi u ratarstvo, ako netko želi da ih kuje, kovačev trud platit će
posebno.
§ 327. Plaću za kovanje nitko nije dužan kovaču odnijeti kući; otići će
sam da je skupi.
§ 328. Kovača i njegove ukućane ne obuhvaća vojna obaveza.
§ 329. Kovač je dužan da kuje po jednu sablju na svakih deset ljudi
koji odlaze u vojsku iz sela gdje on radi.
§ 330. Kovač, sa svim svojim ukućanima, nije oslobođen ni jedne
seoske obaveze.
ŠEZDESET DEVETI ČLAN
MLIN
,64
§ 331. »Mlinar i konakdžija spavat će na jednom laktu«
63
Mjera za težinu od 32 kg.
64
»Fr. 19. Nautae, caupones, stabularii quod cujusque salvum fore receperint, nisi
restituant, in eos judicium dabo«. Fr. 1. pr. de naut. comp. štab.
79
 RAD
§ 332. Mlinar će paziti danju i noću i tovare, i meljenje, i da se
tovardžijama nešto ne izgubi.
§ 333. Sve što tovardžije predaju mlinarima, uzet će na odgovornost.
§ 334. Ako se nešto izgubi, šteta je mlinarova, a ne tovardžijina;
onoliko koliko im mlinar bude izgubio, platit će im.
§ 335. »Mlin i kovačnica rade po redu«.
§ 336. Onim redom kojim tovardžije dolaze, mlinar je dužan da im
melje tovare, bez obzira na prijatelje i ljubimce.
§ 337. Mlin pušten od sela ima određene dane meljenja po redu.
§ 338. Ako mlin ima vlasnika, melje se onako kako tovari dolaze, isto
kao u kovačnici, na izvoru i na splavu. Svi oni poštuju red dolaska.
§ 339. Ako imaš određeni dan za meljenje, jedan dan ili pola dana, ako
odeš da melješ i nađeš zauzeto, imaš pravo zaustaviti kamen i prekinuti
mu meljenje, skinuti mu brašno i žito i sam mljeti.
§ 340. Ako nije tvoj red za meljenje a odeš u mlin i nađeš stotinu
tovardžija, sačekat ćeš ili ići u drugi mlin.
SEDAMDESETI ČLAN
MLINSKI JAZ
§ 341. Mlinski jaz ako je kupljen s kućom, nitko ne može da ti ga snizi,
pomjeri i presuši.
§ 342. Ovaj jaz ako je kupljen zajedno s koritom i kućom, zove se kućni
jaz; dakle, i ako njiva presuši, kamenje ne može nitko da ti presuši.
§ 343. Ako je jedan jaz kako za mlin, tako za oranice, vodom tog jaza
navodnjavaju se njive i melju mlinovi; mlinsko kamenje ostat će suho,
a biljke će se navodnjavati, jer »Ako nemaš što da žanješ, nemaš ni što
da melješ«.
§ 344. Što se tiče tužbe mlinara što im se suši mlinsko kamenje koje
oni imaju posebno, kanon im ne priznaje žalbu i kaže im da se »za
trgovinu i mlin ne globe drugovi«.
§ 345. »Mlinski jaz traži svoj put«.
§ 346. Put će biti širok osam stopa, toliko da može proći konj s
tovarom.
§ 347. Taj put je potreban, jer će mlinar prolaziti da jaz pročisti i vodu
pregradi.
80
RAD
§ 348. Koliko god je mlinara, izaći će zajedno na jaz radi pregrade
vode; onaj tko bude odsutan bez dozvole drugova (mlinara), platit će
globu kako odrede mlinari. U toj globi ne sudjeluje nitko drugi izuzev
mlinara.
§ 349. Ako nekome od mlinara umre netko u kući, kanon ga oslobađa
osam dana od svakog posla koji selo bude imalo zajednički i ne može
mu nitko otići kući da potraži radnika ni za selo ni za mlin.
§ 350. Nakon osam dana, poslat će radnika pa bio i iz kuće Domarka.
SEDAMDESET PRVI ČLAN
NAVODNJAVANJE
§ 351. »Jaz oranica ne pomjera se, niti se zaustavlja«.
§ 352. Jaz je postavljen odavno nekom trgovinom i sporazumom
između ljudi; tu trgovinu ne može sada nitko pomjeriti.
§ 353. Mjesta kroz koja prolaze jazevi odredili su starci i ljudi: to
određivanje naziva se dioba i presječeno je i presuđeno.
§ 354. Novo presuđivanje ne može pogaziti staro, jer »Starca nad
starcem kanon ne trpi«.
§ 355. Što su preci smatrali za pravo, ne mogu potomci rušiti.
§ 356. Ako se netko žali zbog jaza, žalba mu ne važi, jer je jaz prolazio
kroz to mjesto prije nego što je pokrenuta žalba: dakle, i ako se istopi
zalogom, nema suda koji može zaustaviti jaz.
§ 357. Jaz ima svoj tok i stvara maticu; matica pretvara mjesto u
ognjište; dakle, tu će ostati, teći i raditi.
§ 358. Sa svog ognjišta nitko nikoga ne može pomjeriti; nitko nikome
ne može spriječiti posao, jer je to njegov temelj: »temelj se ne čupa«,
stoji u kanonu.
§ 359. Jaz je, kao oranica i mlin, društveno dobro; obavezno će
prolaziti kroz neko mjesto. Kome padne žrijeb, kanon mu nalaže da
podnese i lak i težak žrijeb.
§ 360. »Zbog jedne kuće ne ostavlja se bez vode jedno selo.«
»Zajedničko dobro je iznad pojedinačne štete.«
§ 361. »Seoski jaz prolazi ti pored ognjišta.«
§ 362. Budući da se radi o zajedničkom dobru, kome padne žrijeb jaza,
tuda će prolaziti, iako nemaš pravo na vodu jaza.
§ 363. Voda ne zna krivudati naviše i naniže: ako prolazi kroz tvoju
81

zemlju, ne možeš je zadržati.
§ 364. Nakon što se baci žrijeb za prolaz jaza, i odlučiš graditi kuću
među obilježjima jaza, ne možeš ih pomjeriti, čak i ognjište da ti tu
padne; pored njega prolazit će jaz.
§ 365. Ako jaz prolazi kroz tvoj posjed, ti ga ne možeš zaustaviti već
će ti društvo nadoknaditi štetu koju budeš imao, praveći te dioničarem
vode jaza ili nagrađujući te ili dajući ti neko drugo mjesto.
§ 366. Ako ti pamet oklijeva u tvrdoglavosti, jaz se ne zaustavlja; dobro
zajednice zahtijeva: ako se ne nagodiš sa drugovima, sud ti uzima
zemlju, a može i da te globi.
§ 367. »Rad podiže jaz vode, ali ga ne može sniziti.«
§ 368. Kanon ne dozvoljava snižavanje jaza za navodnjavanje, jer bi bio
niži nego što mu je bila mjera, te bi tuđe njive ostale bez vode.
§ 369. Onaj tko bude radio oko matice ili zemljišta jaza, ili će ga
porušiti ili sniziti ili će ga podići.
§ 370. Rušenje i snižavanje jaza, kanon ne dozvoljava; dakle, podići će
se.
§ 371. Kanon ne sprečava onoga tko dirne zemljište jaza za dobro svoje
kuće, ali će paziti da nekoga ne ošteti, da mu voda ne presuši ili da ne
zakasni dolazak vode zbog krivina.
§ 372. Ako netko pomjera korito jaza, zbog svoje koristi, dužan je
raditi sam i vratiti ga na mjesto, i nitko mu neće pružiti pomoć i
podršku s radnicima.
§ 373. Šteta i dobit pripadaju njegovoj kući.
§ 374. Ako netko odluči povisiti vodeni jaz, ali na svom posjedu, da bi
gradio mlin ili valjaonicu, novu maticu jaza podići će sam, ali voda će
teći po starom jazu.
§ 375. Ako netko namjerno poruši nekonie jaz, osim što će ga
popraviti, platit će štetu onima koji su na redu i globit će se prema
težini krivice.
§ 376. »Novi jaz ne može da presuši stari jaz«.
§ 377. Stari jaz zauzeo je svoj posjed; dakle, novi jaz ne može ga
presušiti.
§ 378. Kanon je zabranio da se množe jazevi, jer ne bi se izišlo na kraj
tužbama i zalozima.
§ 379. Jaz je zauzeo posjed tko zna prije koliko ljudskih pokoljenja;
dakle, nema ni starca ni kanona koji ga može presušiti novim jazom.
§ 380. »Seoski jaz ima svoje dijelove za navodnjavanje.«
82
RAD
§ 381. Onaj na koga je red za vodu i koja mu je potrebna za
navodnjavanje njive, livade ili bašće, itd., dužan je da sam izađe i
zauzme dio za navodnjavanje.
§ 382. Dijelovi jaza zauzimaju se i oslobađaju izlaskom i zalaskom
65
sunca, ili kako koji ima vodu: svu ili polovinu jaza ih jedan krčik.
§ 383. Ako jaz presuši još u matici, ili zbog kiše ili zato što se sam
provalio, svi dioničari jaza izaći će da ga poprave i pregrade vodu.
§ 384. Ako voda provali na zemljištu nekoga tko ima krčik na jazu,
popravit će ga sam.
§ 385. Ako voda provali na zemljištu nekoga tko nema dio jaza, onome
na koga je red za vodu valja izaći da ga pregradi.
§ 386. Ako vodu jaza provali stoka, njihov vlasnik platit će štetu
oštećenom.
SEDAMDESET DRUGI ČLAN
UJAM66
§ 387. Ujam za meljenje, koji uzima mlinar za svako breme, sastoji se
od jedne babune.
§ 388. Mlinar ima pravo na ujam, kao svaki radnik na plaću za trud.
Radnik hoće svoju plaću, tako i mlinar hoće svoj ujam.
§ 389. Vlasnik žita za meljenje je dužan plaćati ujam kako određuje
kanon.
§ 390. »Crkvi, mlinu, kovačnici i prenoćištu nitko se ne računa
gostom.«
§ 391. U mlinu se melju raznovrsna zrna i svraća svakojaki čovjek,
svatko svojim poslom i svojom potrebom.
§ 392. Svatko uzima sa sobom torbu sa hranom kad ide u mlin i, koliko
bude bio u mlinu, jede svoj kruh.
§ 393. Mlinar ne melje zbog časti, već da uzme ujam za svoju dobit.
§ 394. Mlinar odgovara za tovardžije i za bremena sve dok ne natovari
mljeveno breme i kaže im: »Sretan put!«
65
Kergik-lisD.]ača, lisna kost - vrsta mjere za dužinu.
66
ujam - naknada u brašnu za meljenje u mlinu.
83
 RAD
§ 395. Kad ode tovardžija i tek što se udalji od područja mlina, ako
mu netko izađe ispred ili ga ubije ili mu uzme konja sa bremenom,
mlinaru niti se ubija gost, niti mu se zamjera, osim ako mu se vlasnik
bremena predaje pod zaštitu.
ČETRNAESTA GLAVA
Lov
SEDAMDESET TREĆI ČLAN
ODREĐIVANJE LOVA
§ 396. Kanon nije odredio neko vrijeme za zabranu lova; na našim
planinama lov je slobodan u svako godišnje doba.
§ 397. Ako netko dođe loviti hrtovima ili lovačkim psima oko tuđih
kuća, vlasnik mjesta ima pravo da mu zabrani i da mu ne dozvoli lov.
§ 398. Unutar tuđe međe nitko ne može ući da lovi;"ako se netko na
to usudi, zadržava mu se ulov i vraća se kući bez ičega.
§ 399. Ako selo skupa izađe u lov, sve što ulove, podijelit će zajedno.
§ 400. Ako ih je pedesetorica u lovu i ne ulove drugo nego samo jednog
zeca, podijelit će ga na toliko dijelova.
§ 401. Ako 50 ljudi ide u lov i ako je polovica pod oružjem, a polovica
bez oružja, uzimaju jednaki dio ulova, zato što su s istim ciljem izišli
u šumu. Nenaoružani pomažu naoružanima katkad vikom, katkad
stražom, a katkad opkoljavanjem mjesta.
§ 402. Ako lovački pas goni neku divljač i ona krene preći veliki put,
a putnik koji se tu našao, okrene pušku i ubije je, ne može je uzeti.
§ 403. Ubijena divljač pripada vlasniku lovačkog psa, a putniku koji je
ubije nadoknađuje se šteta u metku metkom.
§ 404. Onaj tko rani ili ubije divljač, uzima joj »šenđetu«.67
§ 405. Šenđeta se sastoji od jetre i glave za divljač koja se nose.
§ 406. Šenđeta za svinju (divlju svinju) sastoji se od glave, jetre i jednog
dijela kože koji će strijelac dobiti posebno.
Shengjete je dio koji pripada onome tko ubije divljač u lovu.
84
RAD
§ 407. Onaj tko uzima šenđetu, uzet će i svinjsku i jelensku plećku i,
prema kanonu, odnijet će ih župniku župe.
§ 408. Strijelac, osim šenđete, ima dio u mesu i koži svake ubijene
divljači, kao svi drugi lovci.
§ 409. Ako izađu u lov šest lovaca i ubiju vepra, šenđetu uzima
strijelac, a meso i kožu dijele zajedno.
§ 410. Ako ih je više od šest, strijelac uzima šenđetu, a svu kožu i meso
dijele lovci po glavi.
§ 411. Ako se ne otkrije strijelac, šenđetu uzimaju sve puške koje su
opalile, meso i koža dijele se po glavi lovca.
§ 412. Ako svinjska koža ne daje onoliko pari opanaka koliko je lovaca,
isjeći će je i podijelit će je u komade.
§ 413. Onaj tko rani divljač, slobodan ju je kasnije uzeti u svakom selu
ili barjaku.
§ 414. Ako ranjenu divljač ubiju drugi lovci, šenđetu uzima onaj tko
ju je ranio, meso i kožu dijele obje grupe lovaca.
§ 415. Ako ranjenu divljač ne goni onaj tko ju je ranio, pripada onome
tko je ubije.
§ 416. Nije po kanonu mjerili na kantar meso divljači, već čim je
raskomadaju u onoliko dijelova koliko je lovaca, bacaju žrijeb i kako
kome padne; ili ostave nekome od njih i taj dijeli kako mu polazi za
rukom.
§ 417. Ako se lovci nađu u lovu u šumi i, čim opale iz pušaka, netko
u šumi vikne: »Jeste li ga ubili, o ljudi?« - i pojure i dođu nalazeći
ustrijeljenu divljač od puške koja se nije pomjerila s mjesta, oni postaju
dioničari ulova, kao i svi drugi.
§ 418. Ako lovci požure i premjeste divljač s tog mjesta na drugo,
nemaju pravo na taj ulov.
§ 419. Ako odeš u lov i pridruži ti se netko s puškom ili bez puške,
ako nešto uloviš, dat ćeš mu dio.
SEDAMDESET ČETVRTI ČLAN
GONJENA DIVLJAČ PO TRAGOVIMA
§ 420. Zvijer gonjena po tragovima, ako se nađe na ulazu ili u šupljini
hrasta ili u jazbini, onaj tko ju je gonio i pronašao, okružit će tragom
tri put hrast ili će napraviti tri reda tragova ispred jazbine.
85
§ 421. Tu, gdje se vide tragovi, nitko se ne može približiti za taj put.
§ 422. Stotinu lisica, kuna ili jazavaca, gonjeni od nekog drugog, čim
uđu unutar tragova, nitko nema pravo da se približi; to je pravo prvih
tragova.
§ 423. Uđem li u trag nekoj zvijeri, izađe netko drugi i prepriječi mi
put ne znajući da ima nekoga pozadi, zatvori je u jazbinu ili u šupljinu
hrasta, okružujući je tri put tragom, a nakon nekog vremena banem
ja, koji sam je gonio, nemam pravo na tu zvijer; pripada onome tko ju
je zatvorio.
§ 424. Ako uđem u trag nekoj zvijeri i zatvorim je ili u jazbinu ili u
šupljinu hrasta i počnem sjeći hrast, ili krenem prema jazbini da je
izvučem, a ona izađe i pobjegne mi, pa krenem za njom i gonim je sve
dok ne uđe u jazbinu ili u šupljinu hrasta, a gonjena je po kanonu, ne
mogu preći tragove; sjest ću tu i sačekat ću dok dođe vlasnik tragova.
§ 425. Čim dođe vlasnik tragova, trud sječenja hrasta zajedno će
snositi, a podijelit će izvučene zvijeri.
§ 426. Ako se vlasnik prvih tragova naljuti i ne dozvoli drugom da
uzme svoju zvijer koja mu je pobjegla i tu se zatvorila, kanon daje
pravo da uzme odbjeglu zvijer iz svoga tora u tuđem toru.
§ 427. Zvijer koju netko goni, bježi i ulazi u jazbinu ili u šupljinu hrasta
tuđe šume ili zabrana, a ovaj ne može ući unutar šume ili zabrana bez
dozvole vlasnika. Ako želi izvući zvijer, podijelit će je napola sa
vlasnikom šume ili zabrana.
§ 428. Ako netko ide u lov i krene za njim tuđi lovački pas, sve što
ulovi, vlasnik lovačkog psa nema dijela. Ako ga optuži, vlasniku
lovačkog psa, platit će nadnicu za jednog radnika: 5 groša.
SEDAMDESET PETI ČLAN
RIBOLOV
§ 429. Ribolov, kao i lov, nema određene zabrane od kanona. U svako
godišnje doba ribolov je slobodan.
1. LOV PO RIJEKAMA I POTOCIMA
§ 430. Duž toka svake rijeke, unutar granice svoga sela, svatko iz sela
može lovili ribu i nitko mu ne može zabraniti.
§ 431. Unutar granice jednog sela ne može doći i loviti netko iz tuđeg
sela.
86
§ 432. Po potocima koji su u jednoj mahali sela nitko ne može lovili
ribu odvojeno, već će izaći skupa.
§ 433. Koliko se ribe ulovi, dijelit će se prema broju kuća te mahale.
«
§ 434. Ako 5-6 ljudi iz jedne kuće ode u lov, a iz druge samo jedan
jedini, ulovljenu ribu podijelit će po kući, a ne po glavi.
§ 435. Na potoku, koji protječe pored nečije kuće, ne može nitko tu
ići i loviti ribu bez dozvole vlasnika; već će obavijestiti vlasnika, a ovaj
će ili otići sam ili poslati svog zamjenika ili će dozvoliti onome tko je
primjetio ribu da slobodno lovi.
§ 436. Ako netko bane - ili prijatelj ili bilo tko iz sela - upravo u
vrijeme ribolova, dat će mu se dio ulova. Po kanonu je da se ni prijatelj
ni drug ne otprati bez ičega.
§ 437. Riba koja se lovi ribarskim mrežama, vlasnicima tih pribora
pripadaju dva dijela ulovljene ribe.
§ 438. Ulovljena riba dijelit će se u komadu i u toliko dijelova ili gomila
koliko je ribolovaca, a zatim se dijeli žrijebom, pa kako kome padne.
2. LOVLJENJE RIBE KOŠEM
§ 439. Koš se ne može postaviti prema tuđim njivama ispod kojih teče
rijeka.
§ 440. Ako netko naumi postaviti koš prema tuđem zemljištu,
sporazumjet će se sa vlasnikom zemljišta i, ako mu ovaj dozvoli da
postavi koš, lovit će zajedno, ili čas jedan, čas drugi.
§ 441. Čim netko postavi koš, netko drugi ne može ga postaviti iznad
njega, iako je na njegovoj zemlji.
§ 442. Ako se netko osmjeli i postavi koš iznad drugog samo iz inata,
selo ima pravo objema stranama skloniti koševe i zabraniti im lov.
§ 443. Ako netko treba da spušta neku gredu rijekom i obavijesti
vlasnike koševa da ih sklone dok ne prođu grede, ako ih ne sklone i
grede ih unište, šteta pripada vlasnicima koševa; vlasnik greda ne
duguje im ništa.
3. LOVLJENJE RIBE OTROVNOM TRAVOM
§ 444. Po barama ili močvarama, koje se nalaze unutar tuđe međe,
nitko ne može puštati otrovne trave da bi ubio ribe.
§ 445. Ako mu vlasnik bare dozvoli, ulov dijele napola.
§ 446. U lovu ribe s otrovnom travom sudjeluje samo onaj tko donese
zamotuljak otrovne trave.
87
 RAD
4. LOVLJENJE RIBE OTROVOM
§ 447. Ako se baci otrov po barama, duž rijeke ili po potocima, ubijena
riba pripada onima koju su bacili otrov.
§ 448. Za dvadeset i četiri sata nitko ne može prići da lovi po tim
mjestima.
§ 449. Ubijenu ribu otrovom mogu kasnije uzeti vlasnici otrova duž
rijeke i nitko ih ne može spriječiti, iako prelaze duž sela tuđeg barjaka.
§ 450. Nakon 24 (dvadeset i četiri) sata prestaje pravo onih koji su
bacili otrov.
§ 451. Čim je jedna strana bacila otrov, druga strana ne može baciti
drugi otrov ni iznad ni ispod onih koji su ga ranije bacili.
PETNAESTA GLAVA
SEDAMDESET ŠESTI ČLAN
ODREĐIVANJE TRGOVINE
§ 452. Po kanonu trgovine kupuje se i prodaje ili bezuvjetno, to jest
odsječno, ili uvjetno, pred svjedocima, ili uz kaparu.
§ 453. Kapara je dio novca koji se daje prije nego što se uzme u ruke
stvar koja se kupuje.
§ 454. »Kapara čini stvar tvojom, ali ćeš platiti ono što preostane.«
§ 455. Ako daješ jedan ili sto groša kapare vlasnik si kaparirane stvari.
§ 456. »Jednom uzeta kapara ne vraća se više.«
§ 457. Čim se da kapara, stotinu kupaca da se pojavi, prodavač više ne
može uzmaci.
§ 458. Ako se kupac pokaje, ako je i sto groša dao za kaparu, gubi ih.
§ 459. Ako se prodavač prevari i proda drugome kapariranu stvar, jer
mu je onaj drugi dao više, trgovina je nezakonita.
§ 460. Ako stvar dođe pred starce i zaloge, kanon nalaže prodavaču da
ponovo kupi stvar i da da onome tko ju je bio kaparirao.
§ 461. Ako prodavač poriče da je uzeo kaparu, a davalac nema
svjedoke, kanon ga tjera na zakletvu: ako da zakletvu, kapafa se gubi.
§ 462. Uvjetno kupljena stvar, ako ispadne manjkava, vraća se
vlasniku.
88
RAD
§ 463. Stvar koja se kupuje sa strahom da nije ukradena, ako se vlasnik
pojavi nakon što je kupljena, kupac je nosi onome tko mu je prodao,
a novac koji je dao za tu stvar vratit će mu prodavač ukradene stvari.
- Načelo kanona glasi: »Bilo gdje da vlasnik pronađe svoju stvar, uzima
je.«
SEDAMDESET SEDMI ČLAN
PRODAJA ZEMLJE
§ 464. Prije nego što se proda neka zemlja, ili red za navodnjavanje, ili
mlin, ponudit će se rođacima, bratstvu i plemenu.
§ 465. »Međaš kupuje zemlju međaša, ako je ne kupe rođaci, bratstvo
i pleme.«
§ 466. Ako je ne kupe spomenuti, a ni međaš, vlasnik je slobodan da
je proda bilo kome u selu.
§ 467. Ako je ni selo ne kupi, onda si slobodan da je prodaš svakom
kupcu.
Napomena: U našim Malesijama skoro se nikad nije dogodilo da se
prodala neka zemlja ili mlin ili red za navodnjavanje izvan sela. Ako se
ne ponude rođaci, pleme i međaš da kupe tu zemlju, mlin ili red za
vodu, selo će prodavati i rasprodavati tako da ne kupi tuđin i uđe im
pod nos.
§ 468. Ako netko proda zemlju, mlin ili red za vodu bez najave
rođacima, bratstvu, plemenu ili međašu, prodaja je, po kanonu,
nezakonita.
§ 469. Spomenuti imaju pravo poništiti tu prodaju.
§ 470. Kupac se ne može protiviti, znajući da je kupio mimo reda, ali
će dobiti svoj novac.
§ 471. Ako kupac kaže da mu nije na to skrenuo pažnju prije nego što
je kupio zemlju i to potvrdi zakletvom, prodavač će se globiti prema
težini krivice, ali prodaja zemlje ostaje nezakonita i poništit će se.
§ 472. Odvojen brat ili bliski rođaci kupuju zemlju za 100 groša
jeftinije nego dalje bratstvo i pleme. (Dukađin, Šalja, Sos i drugi daju
za 500 groša jeftinije bliskom nego daljem rođaku.)
§ 473. Uvjetno prodana zemlja: Ja ti danas prodajem ovu zemlju, ali
sutra, ako je naumiš preprodati, ne možeš je dati drugome dok mi je
ponovo ne ponudiš.
89
 RAD RAD

§ 474. Ovaj uvjet vezuje kupca da je ne može prodati drugome dok je 5. Dobra maslina stoji 100 groša
ne ponudi prvom prodavaču. 6. Hrast za građu ili za gredu stoji do 23 groša
§ 475. Ako se zemlja proda bez spomenutih uvjeta, kupac je slobodan
7. Tovar žita »groš i oka« stoji 100 groša
da je proda kad god hoće.
§ 476. Za prodanu zemlju, mlin i red za vodu kanon predviđa da se 8. Bakrači se računaju u teške: kazan stoji 500 groša
ispije rakija. 9. Kotao od 15 oka stoji 100 groša
§ 477. Rakiju iznosi kupac. 10. Dobra tepsija stoji 50 groša
11. Oka neoprane vune stoji 5 groša
12. Oka kozine stoji 3 groša
SEDAMDESET OSMI ČLAN 13. Hvat valjanog sukna stoji 20 groša
PRODAJA ORUŽJA I KONJA 14. Košnica pčela sa pčelama stoji 50 groša
15. Oka meda stoji 5 groša
§ 478. »Puška i konj vežu se za klin.« 16. Oka voska stoji 5 groša
§ 479. Ako kupiš oružje i prodavač ti kaže: »Časno ga nosio!« i svojom 17. Oka vina stoji l groš
ga rukom okačiš na kuku, ostaje ti u ruci i ako mu kasnije nađeš neki 18. Oka lozovače stoji 5 groša
nedostatak. 19. Oka sira stoji 5 groša
§ 480. Oružje se uvijek kupuje napunjeno. 20. Oka netopljenog masla stoji 1-0 groša
§ 481. Ako kupiš konja, svojom rukom ga svežeš za klin, okreneš leđa 21. Oka topljenog masla stoji 15 groša
i nađeš ga uginulog, šteta je tvoja, vlasniku će se dati novac. 22. Oka mesa stoji 3 groša
§ 482. Konj se uvijek kupuje s uzdom. 23. Oka suhog svinjskog mesa stoji 10 groša
§ 483. Ako kupiš vola ili kravu i drugo uvjetno: ako stoka izađe 24. Oka kave stoji 9 groša
metiljava do Durđevdana, vlasnik će je uzeti, a kupcu će vratiti novac
do zadnje pare koju je za tu stoku dao. 25. Oka sijena stoji 10 para
26. Par opanaka stoji 5 groša
27. Ovca ili koza stoji 50 groša
28. Janje ili jare stoji 20 groša
SEDAMDESET DEVETI ČLAN
/ 29. Ovan ili jarac predvodnik sa klepetušom stoji 100 groša
CIJENE PO KANONU 30. Tele čim se rodi stoji 50 groša
31. Bik stoji 200 groša
§ 484. Po kanonu: 32. Vol za brazdu stoji 400 groša
1. Kuća ili okućnica stoji 500 groša 33. Stelna krava stoji 300 groša
2. Komad zemlje koji daje sto groša dobitka stoji 500 groša 34. Tegleći konj stoji 590 groša
»Sto groša dobiti petsto groša zemlje« 35. Mazga stoji 1000 do 1500 groša
3. Njiva koja se može orati za jedan dan s parom volova: prema 36. Magarac stoji 300 groša
zemlji; za nuždu računa se u teške 37. Svinja stoji 50 do 100 groša
4. Dio gaja, mlina i red vode: kakvo je mjesto 38. Tovljena svinja stoji 500 groša

90 91
 RAD

39. Huta (martina)68 stoji 500 groša § 495. Ako se netko globi od sela ili barjaka, globa se plaća stokom:
40. Pištolji (ukrašeni srebrom) stoje 1000 groša kravama, volovima i ovnovima, a ne u novcu.69
§ 496. Ako netko ubije nekoga, ubojstvo se isplaćuje sa »stvar za svaku
drugu stvar«: stokom, zemljom i oružjem. - Iako u posljednje vrijeme
ubojica za ubojstvo plaća u novcu, a i u oružju.
OSAMDESETI ČLAN § 497. Globa zbog ubojstva isplaćuje se sa »stvar za svaku drugu stvar«,
kao i globa zbog teških krivica prema selu i barjaku, kao za izdaju, za
PLAĆENI PUTNIK ubijenog gosta i druge.
§ 498. Najmanja globa doseže do jednog ovna, a najveća ne može preći
§ 485. »Putuj, uzmi plaću. - Konju pod zakup visi koža na gredi«. stotinu ovnova. 70
§ 486. Putnik je onaj tko putuje za plaću radi tuđeg posla.
§ 487. Putnik ne putuje pod zaštitom pošiljaoca, sam je sebi zaštita.
§ 488. Ako putnika snađe nešto na putu, ne ubija se gost pošiljaocu.
§ 489. Putnik, kao i prosac, putuju za obuću i o svojoj hrani, prema
tome, nisu ni pod čijom zaštitom.
§ 490. Ako putnik izađe pravo iz svoje kuće i netko ga ubije, gost se
ne ubija ni kući koja ga je uputila radi posla, a ni kući kojoj se upućuje.
§ 491. Ako putnik izađe iz kuće koja ga upućuje, ili iz kuće kojoj je
bio upućen, i ako ga nešto snađe na njihovom kruhu, po kanonu, ubija
im se gost.

OSAMDESET PRVI ČLAN

»STVAR ZA SVAKU DRUGU STVAR«

§ 492. Raniji kanon - kao i u više slučajeva u posljednje vrijeme - nije

poznavao plaćanje u novcu, već su se obavez^plaćale sa »stvar za svaku
drugu stvar«.
§ 493. Kanon ne priznaje ako se netko prinudi da podmiri novcem:
a) štete,
b) globu,
c) krv. 69
Damnum alio nomine mulcta est dicta: et antiquissimis temporibus in ovibus et
§ 494. Ako netko stokom pruzroči štetu na njivi, u bašti, u vinogradu bubus dumtaxat constitit. (Rit. Rom. p. 257, A. Gellius, XI. I.)
ili na livadi, vlasnik stoke izmirit će oštećenog biljkama za oštećene Kanon Leke Dukađinija, sastavljen, ali ne i primijenjen, u XV veku, pokazuje da je
stoka bila moneta naših strogih pradjedova. (G. F. Konica , »Albama«, 1907, XI. br.
biljke. 3, str. 58).
70
Minima autem mulcta est ovis unius... suprema duarum ovium, triginta boum, pro
68
Vrsta stare puške (s jednim metkom - jednometka). copia scilicet boum, proque ovium penuria. (A. Gellius, Noct. Attic. XI, 1).

92 93
 KNJIGA ŠESTA

DAVANJA

OSAMDESET DRUGI ČLAN

ZAJAM

§ 499. Kanon albanskih brda ne poznaje zajam uz dobit (fajdu).71

§ 500. Kanon poznaje prost zajam: koliko ti dadoh, toliko ćeš mi
vratiti.
§ 501. Da bi obezbjedio zajam i da se odstrani svaka sumnja
iznevjeravanja zbog davanja na zajam, može se uzeti zalog.
§ 502. Zalog se sastoji od neke stvari koja vrijedi kao zajam ili više.
§ 503. Zalog, koji se uzima za dati zajam, može se računati kao
»izgubljeni zalog«.
§ 504. Izgubljeni zalog računa se onda kada se onaj što pozajmljuje
obaveže da pozajmljivaču donese zajam određenog dana ili da ostavi
zalog, koji se time gubi.
§ 505. Zajam vraćen određenog dana otkupljuje zalog.
§ 506. Ako se ne vrati zajam određenog dana i ne dođe primalac da se
vidi s pozajmljivačem, ovaj ima pravo prodati zalog i naplatiti svoj
zajam.
§ 507. Određeni dan traje do zalaska sunca i pozajmljivač će čekati
dužnika do zalaska sunca; ako ne dođe, zalog mu se prodaje.
§ 508. Što davalac zajma dobije više od prodanog zaloga, predat će
vlasniku zaloga.

71
Nemini mutuum dare ad foeiius liceat. (Plato, tom. II. Lib. IV. de Leg.) Olim apud
Romanos fures condemnabantur in duplum, foeneeatores vero in quadruplum
restituendum. (Cato, apud Ciceronem. Lib. III. de Off.)
Foenus agitare et in usuras extendere, ignotum. (Tacitus, Germania, XXXVI).

95
 DAVANJA DAVANJA

Napomena: Prema spomenutim načelima i po pričanju starih ljudi, Oka kave stoji od 50 do 500 groša.
drevni Albanci naših brda nisu poznavali ni davanje ni uzimanje Oka kave u zrnu određena je 9 groša.
zajmova uz dobit; ovaj loš i naopak običaj ušao je u upotrebu vrlo § 515. Ako starac, putnik, prosac itd., ne srede posao, ne daju se
kasno. , obećanja, a ni kanon mu ne prihvaća žalbu zbog neizvršenog posla.
§ 516. Čim svrši posao, što je tko kome obećao, dat će mu, jer
»Obećanje je na dnu novčanika«.
OSAMDESET TREĆI ČLAN
ROK72
OSAMDESET PETI ČLAN
§ 509. Rok za zajmove je određeno vrijeme u kojem će dužnik odnijeti POKLON
vlasniku uzeti zajam.
§ 510. Zajam se može dati na besu i na čovječnost, jamstvom, a i samo »POKLONIO SAM TI, NISAM TI POKLONIO.
razmjenom sa zalogom. O zalogu vidi: Knjiga VI, član LXXXII, KANON GA NE PRIZNAJE.«
Zajam.
§ 517. Ako nekome kažeš da ćeš mu pokloniti ovu ili onu stvar, a
kasnije pogaziš svoju riječ, s »poklonio sam ti, nisam ti poklonio«,
ŠESNAESTA GLAVA kanon te ne tjera zalogom i starcem.
§ 518. Slobodan si da čuvaš svoje čovještvo; slobodan si da se osramotiš.
Obećanje, poklon § 519. Kanon kaže: Ako hoćeš, operi ocrnjen obraz, ako hoćeš, još više
ga ocrni.

OSAMDESET ČETVRTI ČLAN

OBEĆANJE

»OBEĆANJE JE NA DNU NOVČANIKA.«

§ 511. Obećanje se daje za neku stvar koju netko nekome daje za trud
koji će učiniti.
§ 512. Obećanje se daje: za prosuđivanje, za putovanje ili seobu, za
umir krvi, za prosidbu ili za vidara.
§ 513. Obećanje se sastoji od nagrade koja može doseći do 500 groša
§ 514. Obećanje se daje i bez spominjanja određene cijene u novcu,
npr.: Dobit ćeš par tankih opanaka, ako mi uradiš ovaj ili onaj posao.
Tanki opanci stoje 10,20 do 25 groša.
Debeli opanci stoje od 50,100 do 500 groša.

72
Tražiti rok; dati rok; odložiti rok - doći rok: Vades petere; vadimonium promittere;
vadimonium deserere. - Labitur interea res, et vadimonia fiunt. (Rituum Romanor,
succinta explicatio, G. H. Nieupoort, Sectio III. cap. I. De Judiciis. - Lucretius.)

96 97
mat
 KNJIGA SEDMA

IZGOVORENA RIJEČ

OSAMDESET ŠESTI ČLAN

RIJEČ

»RIJEČ NE DONOSI SMRT.« - »VJEŠTICA NE PADA U KRVNU OSVETU.« - »USTA

NE BACAJU NIKOGA U KRVNU OSVETU.«

§ 520. Jezik je od mesa i svašta melje.

§ 521. Moja izgovorena riječ ulazi u uho drugog, a treći je upotrebljava
za uništenje nekoga, ja sjedim i rugam se.
§ 522. Ako moja riječ izazove krvavo ubojstvo, ja sjedim i cerekam se,
ne može me nitko kačiti zbog ružnih stvari koje su izazvala moja usta.
§ 523. Onaj tko sije i pronosi ružne riječi i ogovaranja čas o jednom
čas o drugom, jezikom kanona zove se »Loš nadničar«. - Niti ga tko
zove na posao, niti mu tko daje plaću.
§ 524. Da li sam govorio ili nisam govorio, usta ništa ne zapečaćuju. -
Riječi loših ljudi kanon ne uzima u obzir.
Napomena: Značenje i snaga izgovorene riječi u trenutku ubojstva i što
znači »Riječ dana u zalog«, razradit će se pravovremeno.

OSAMDESET SEDMI ČLAN

PORICANJE

§ 525. Poricatelj se zove onaj tko ne priznaje tužbu ni klevetu bilo zbog
neke štete, krađe ili zbog nekog ubojstva, itd.
§ 526. Kanon ne dopušta prijetnje i zastrašivanja zbog pretpostavke. -
Poricatelju se ne može popeti na vrat da plati, imao ili ne, za svaku
tužbu ili klevetu.

99
 IZGOVORENA RIJEČ IZGOVORENA RIJEČ

§ 527. Poricatelj je kriv samo onda kada neće da dođe na pravdanje. § 534. Zakletva na »kamenu« je, po kanonu, među najtežim i
§ 528. Tužilac i klevetnik tjeraju poricatelja na priznanje starcima i najstravičnijim zakletvama koje poznaju albanski brđani.
zalogom. § 535. Po kanonu, ako se želi očistiti od optužbe, poricatelj će dati
zakletvu ili na »kamenu«, ili na križu i na Svetom pismu.
OSAMDESET OSMI ČLAN § 536. Porotnici daju nekoliko »vrsta zakletvi«; neki će dodirnuti Sveto
pismo, a drugi se ostavljaju da slušaju zakletve u crkvi. (Dukađin)
ZAKLETVA § 537. Zakletve na »kamenu« daju se:
a) zbog oslobađanja od neke optužbe;
73
»PREKO ZAKLETVE NE TJERA SE MRŽNJA.«
»ZAKLETVA I DALJE NEMA.« b) zbog davanja bese protiv potkazivanja i izdaje zemlje;
»ZAKLETVA PODMIRUJE KRV.«
»IZGUBLJENU STVAR I IZGUBLJENU KRV RJEŠAVA ZAKLETVA.«
c) zbog pripravnosti radi suprotstavljanja zajedničkim prijetnjama i
»ILI ZAKLETVU, ILI STVAR«.
74 opasnostima.

§ 529. Zakletva je vjerničko ponašanje pomoću koje čovjek, u želji da

se oslobodi zla zbog prisilne optužbe, dodiruje rukom neko sveto
obilježje, spominjući ime boga u svjedočenju istine. DEVEDESETI ČLAN
§ 530. Ovu vrstu zakletve prihvaća kanon albanskih brda kako za
oslobađanje od optužbi, tako i za davanje bese. TKO DAJE ZAKLETVU
§ 531. Usmeno izgovorenu zakletvu kanon niti odobrava, niti je
prihvaća; a da bi se očistio od optužbi, neophodno je da se zakletva da
nad nekim vjerskim obilježjem i da se dodirne rukom. § 538. »Učini i gubi, kaže kanon, a ne učini i uzmi«.
§ 532. Zakletva Albanaca ima u vidu dvije stvari: a) priziva boga u § 539. Zakletvu daje onaj tko ne priznaje optužbu.
svjedočenju istine; b) potčinjava se teretu vječnih kazni i ovozemaljskoj § 540. »Poricanje ima zakletvu.« - »Poricatelju pripada zakletva.«
globi po kanonu. § 541. Tužitelju se ne dozvoljava i ne pripada zakletva iako je možda
svojim očima vidio zločinca ili kako krade ili kako ubija.
OSAMDESET DEVETI ČLAN § 542. Opravdanje kanona je da se ne dozvoli zakletva onome tko se
žali, jer kad mu nije teško da optužuje, ne bi mu bilo teško ni da daje
ZAKLETVA NA »KAMENU« I ZAKLETVA NA zakletvu, samo da bi dobio.
KRIŽU I NA SVETOM PISMU § 543. Prvom se dozvoljava da prisustvuje zakletvi, a drugom da daje
zakletvu.
§ 533. Zakletva albanskih brđana je dvojaka: § 544. Kanon kaže: »Zakletva ne uzima« i »Primaocu ne pripada
75 zakletva«.
a) zakletva na »kamenu«, po kanonu ;
§ 545. Međutim, budući da po pravilu kanona: »Pljačkaš ima zakletvu
b) zakletva na križu ili na Svetom pismu. na leđima« kako da bi se opravdao vlasniku izgubljene stvari tako i da
bi se zaprijetilo optuženom, kanon predviđa da mu se dozvoli zakletva
73
Omnis controversiae finiš est juramentum. (Sveti Pavao Židovima. VI.) sa porotnicima.
§ 546. Ne dozvoljava se niti se priznaje zakletva onome tko želi
74
Eum, a quo jusjurandum petetur, solvere aut jurare cogam. (A. Gell. Noct. Att. X.
15.)
75
opravdati sebe bez porotnika, jer »Vuk liže svoje meso, ali tuđe jede«.
Zakletva na »kamenu« ostala je od davnina. Pod »kamenom« se ovdje shvaća kamen
od tri ugla i tri rupe koji je imala vaga, kojim su mjerili vosak za svijeće, što su § 547. Pravilo kanona glasi: »Opravdaj sebe zakletvom i ne odgovaraš
namjeravali odnijeti kod crkve. nikome«.

100 101
 IZGOVORENA RIJEČ
DEVEDESET PRVI ČLAN
»ZAKLETVA UZIMA SVOJU STVAR«
§ 548. Malo je slučajeva među kojima je kanon vidio za shodno da
dozvoli da »zakletva uzima«.
§ 549. Za određenu stvar, koju je izgubio onaj u čijoj je ruci nađena,
ako i drugi posvjedoče, pripada onome tko je traži.
§ 550. I ako poriče onaj kome je nađena u ruci određena stvar, kanon
mu ne uvažava i zakletva mu se ne daje.
§ 551. Ako se ne odazove da da stvar vlasniku, vlasnik če dati zakletvu
da je stvar njegova i stvar mu se daje.
§ 552. Ako se netko žali na neku obavezu ili dug umrlog za koje
roditelji umrlog ne znaju ili žele da im se izgubi trag, poričući ih,
načelo kanona glasi: »Kanon ne uvažava poricanje za umrle«.
§ 553.1 u tom slučaju »Zakletva uzima«, to jest tužilac će dati zakletvu.
§ 554. Za svaku žalbu koja se čini nad umrlim, zakletva se daje nad
njegovim grobom.
§ 555. Određenog dana kako tužilac, tako i roditelji umrlog naći će se
kod groba umrlog nad kojim se žali za zajam ili obavezu.
§ 556. Tužilac će uzeti kamenja i zemlje sa groba umrlog, stavit će ih
na rame i tri put će se okretati oko groba umrlog, izgovarajući riječi
koje su određene za te zakletve:
»Ja... za toliko i toliko zajma ili obaveza žalim se nad ovim umrlim i
ako lažem, nosio ga na ovom i ona onom svijetu s kamenjem i svuda
kuda je njegova noga gazila dok je bio živ«.
§ 557. Čim tužilac da tu zakletvu, zajam ili obavezu koju oplakuje nad
mrtvim, platit će njegovi roditelji. / DEVEDESET ČETVRTI ČLAN
DEVEDESET DRUGI ČLAN
ZAKLETVA ZA KUĆU
§ 558. Kanon je ostavio otvoren put da se daje zakletva i za kuću.
§ 559. Zakletvu za kuću daje domaćin u svoje ime i u ime ukućana.
§ 560. Za zakletvu za kuću vlasnik izgubljene stvari nema pravo tjerati
102
IZGOVORENA RIJEČ
na zakletvu i ukućane, čim u njihovo ime domaćin daje zakletvu.
§ 561. Žene i djeca su, po kanonu, isključeni od svake zakletve.
§ 562. Onaj tko daje zakletvu za kuću ima pravo staviti na zakletvu s
porotom onu kuću na koju najviše sumnja.
§ 563. Ako vlasnik izgubljene stvari izdvoji neku kuću da mu da
zakletvu s porotom, izdvojit će još nekoliko kuća u selu koje će mu biti
potrebne za porotnike, jer na dvije zakletve ne može nikoga da pošalje.
§ 564. I u zakletvi koja se daje za kuću dat će se zakletva za sebe, za
ukućane i za »ne znam«.
DEVEDESET TREĆI ČLAN
ZAKLETVA U GLAVU SINOVA
§ 565. Zakletva koja se daje u glavu sinova računa s među teške
zakletve i zakonita je po kanonu.
§ 566. Ako se od nekoga zahtijeva zakletva u glavu sinova, dat će je i
skinut će sumnju tužiocu.
§ 567. Kada odrede dan zakletve, tužitelj odlazi kod kuće optuženog,
a ovaj koliko god sinova imao pod krovom, skupit će ih, približit će
im glave, stavit će ruku na njihove glave i dat će zakletvu: »Tako mi
glava sinova, nisam ti učinio tu zlobu za koju si mi se popeo na vrat,
i niti znam tko ti je to učinio!«.
§ 568. Nad tom zakletvom tužitelj nema pravo optuženog mučiti
drugim zakletvama.
ZAKLETVA S »NE ZNAM«76
§ 569. Vrhunac zakletve je »ne znam« (neznanje).
§ 570. »Zakletva ti priznaje i neznanje.«
§ 571. »Zakletva nema kraja, ali se ne prave izuzeci.«
§ 572. Neznanje je sredstvo koje je kanon stavio u pravilo da bi selu
76
Non fur solum, sed et ille reus tenetur, qui furti conscius, quaerente possessore non
indicat. (Glos. ord. c. 29. col. 17).
103
 IZGOVORENA RIJEČ
stegao konce da netko ne postane doušnik društvene ili bilo čije
imovine.
§ 573. Neznanje se traži bez razlike u svakoj zakletvi.
§ 574. Iako nije krao ni ubio, onaj tko daje zakletvu možda je čuo ili
zna da je njegov brat ili rođak ili netko drugi ukrap ili ubio.
§ 575. Kad se zakletva daje, kazat će se: »Ni ja, ni itko iz moje kuće,
i ne znam tko te pokrao ili ubio«.
§ 576. Zato je kanon stavio porotu da time što toliko ljudi daje
zakletvu, jedan, drugi i treći može da zna nešto više, slušanjem ili
promatranjem nekoga traga, i da neće prodati dušu sperući nekog
čovjeka lažnom zakletom.
§ 577. Kada se daje zakletva s »ne znam«, nitko više nema pravo da
mu se penje na vrat za tu krađu ili izgubljenu krv ni optuženom ni
poroti. Otići će drugdje za izgubljenu stvar ili izgubljenu krv. »Kanon
ne dopušta zakletvu nad zakletvom«.
§ 578. Ako netko ne može dati zakletvu s »ne znam«, neće ići na
zakletvu, misleći da se nalazi na vagi pred bogom i da lažna zakletva,
osim što ima ispovjest duše, ona ima kaznu i crn obraz potom, ako se
otkrije.77
§ 579. Razgovarat će s nekim od staraca da zadrži porotu da ne ide na
zakletvu; pokazat će im zločinca da bi naveo na pravi put vlasnika
stvari ili izgubljene krvi.
§ 580. Vlasnik stvari ili krvi, poslije kasnijih traganja, tražit će im
opravdanje po kanonu.
§ 581. Ako ne pristane, vlasnik stvari ili krvi treba da ga natjera na
zakletvu, a ako mu se pojavi sok, odgovorit će obavezi i sodžbini.*
§ 582. Traži se »ili zakletvu s 'ne znam', ili stvar, ili pljačkaša«.
§ 583. Kanon ne dopušta sumnju u zakletvu; ako netko neće da da
zakletvu s »ne znam«, kanon ga smatra krivcem; dakle, ili zakletvu s
»ne znam«, ili da se plati stvar, ili da se pokaže zločinac, ako ovaj nema
udjela u toj krađi ili ubojstvu.
§ 584. Načelo kanona je postojano: »Vrhunac zakletve je ne znam«, a
»Neznanje izvlači stvar.«
§ 585. »Što se uzima zakletvom, ostaje onome tko je uzeo.« - »Poslije
zakletve, stavit ću klepetušu (bravu), poslije zakletve, tjerat ću na njivu
(vola)«.
77
Perjurii poena divina exitium; humana dedecus. (Cicero, de Legib. c. IX).
* Vidi sto četrdeset šesti član.
104
IZGOVORENA RIJEČ
§ 586. To su riječi kanona, ne zato što mu odgovaraju, već zato što
nema gdje da ga uhvati kukom, jer se opravdao zakletvom.
§ 587. U tim slučajevima kanon se krši i zato je ostala izreka: »Ne
susreo te bog s onim tko daje lažnu zakletvu!«.
§ 588. Da bi izbjegli svaku sumnju lažne zakletve, starci suda pazit će
birajući poštene ljude za priznate porotnike, od kojih zavisi istinita
zakletva.
DEVEDESET PETI ČLAN
GLOBA ZA LAŽNU ZAKLETVU
§ 589. Ako se nađe neki srdit čovek, i na osnovu lažne zakletve vodi
vlasnika na svoju stvar, on će dvostruko platiti stvar i globu za lažnu
zakletvu, i nad tim kanon mu stavlja pečat obesčašćenja s koljena na
koljeno do sedmog koljena.
§ 590. Ako se sok pojavi poslije zakletve, starci će to dobro razmotriti
i ispitati bez žurbe.
§ 591. Ako se sok pokaže dobar, pravedan i sa sigurnim tragovima,
pljačkašu ili krvniku nasrnut će na kuću starci, selo, porotnici i sok i
izvršit će naređenja kanona nad onim tko je dao lažnu zakletvu.
§ 592. Kazne nad krivokletnikom su:
a) vlasniku stvari platit će se dvije za jednu;78
b) platit će obuću soku;
c) platit će 100 ovnova i jednog vola, ako je zakletva dana sa 24
porotnika, i 500 groša kući Domarka. - Ako je zakletva dana s manje
od 24 porotnika, globu uzima selo;
d) otići će u crkvu da se razriješi lažne zakletve zajedno s porotnici-
ma;
e) platit će po 500 groša po glavi porotnika, jer ih je naveo na lažnu
zakletvu, obesčašćujući crkvu. - Taj novac pljačkaš će ostaviti na
oltaru za crkvu.
78
Za ubojstvo ne važi dva za jedno, već cijena ubojstva po kanonu.
105
 KNJIGA OSMA

ČAST

SEDAMNAESTA GLAVA

Lična čast

§ 593. Kanon albanskih brđana ne razlikuje čovjeka od čovjeka. »Dušu

za dušu, jer izgled bog daje«.
§ 594. Dobar i loš imaju istu cijenu; kanon ih smatra ljudima: »Od
lošeg izlazi dobar i od dobrog loš«. »Na svom kantaru svatko teži četiri
stotine derhema«.79
§ 595. Ako netko dirne u nečiju čast, za oduzetu čast nema zaloga i
starca; kanon kaže: ako hoćeš, oprosti; ako želiš, operi ocrnjen obraz.
§ 596. Svatko ima čast za sebe i nitko se ne može nikome miješati ni
da ga pridobije zalozima i starcima. Dva prsta časti veliki bog nam je
usred čela ostavio.
§ 597. »Oduzeta čast nema globe.« - Oduzeta čast nikada se ne prašta.
§ 598. »Oduzeta čast ničim se ne obeštećuje, već ili prolijevanjem krvi
ili velikodušnim opraštanjem (posredovanjem dobrih prijatelja).«
§ 599. Osramoćeni ima otvorena vrata oko časti: ne postavlja zalog,
starce ne uzima, sud ne traži; globu ne uzima. - Hrabar čovjek sam
uzima globu.
§ 600. Onaj kome je oduzeta čast, po kanonu, računa se mrtvim.
§ 601. Čast se oduzima čovjeku:
a) ako mu netko kaže da laže pred ljudima okupljenim na skupštini;
b) ako ga netko pljune, podigne ruku da ga udari, da ga odgurne ili
80
udari;

79
derhem m. (tur.) stara mjera za težinu (3,207 grama). Jedna oka ima 400 derhema.
80
I Greci condannano a pagare tre mila scud ed i Sassoni castigavano simil delitto anche
colla morte. (Dr. Lodov. Schoenleben, Trat. II.). - Sada, u posljednje vrijeme, u nas se
plaća šest ćesa tuča i 500 groša selu, a zavađeni daju jamce.

107
 ČAST
c) ako mu prekrši posredništvo ili besu;
d) ako mu siluje ili otme ženu;
e) ako mu osramoti oružje na ramenu ili pojasu;
f) ako mu obesčasti kruh, zadirkujući mu gosta ili radnika;
g) ako mu obije kuću, štalu, koš za kukuruz ili bačiju u dvorištu;
h) ako mu zadrži zajam ili obavezu;
i) ako mu pomjeri kamenu ploču od ćupa na ognjištu;
j) ako umoči zalogaj prije gosta - čast se oduzima gostu;
k) trpeza se sramoti u očima gosta ako domaćin grebe tiganj ili briše
i liže zdjelu.
OSAMNAESTA GLAVA
Društvena čast
DEVEDESET ŠESTI ČLAN
GOST
§ 602. »Kuća Albanca pripada bogu i gostu«.
§ 603. Gost ne može ući u kuću bez javljanja u dvorištu.
§ 604. Čim se gost javi, domaćin ili netko iz kuće odgovara mu i izlazi
pred njega.
§ 605. Pozdravlja se s gostom, uzima mu oružje i vodi ga u kuću.
§ 606. Oružje mu kaci na kuku i postavlja ga na čelno mjesto kod
ognjišta.
§ 607. Prožari se vatra, potrebna su i drva. »Gostu treba da je toplo«.
§ 608. »Gostu se čini čast: kruhom i solju i srcem«.
§ 609. Kruha i soli i srca, vatre i drva i malo paprati za postelju naći
će se spremno za gosta u svako doba noći i dana.
§ 610. Umorni gost dočekuje se s poštovanjem. Gostu se peru noge.81
81
Al presentarsi d'un ospite il padrone di časa colle forme preselite gli offre una sedia,
acqua da lavarsi i piedi, ed alimento nel miglior modo. - Erba, terra per riposarsi,
dolci parole... (Codice di Manu, Lib. III. Nr. 99, 101.)
Aquam manibus pedibusque dato, polubrum sinistra manu teneto dextera vasum
cum aqua. (Ex. C. C. Salustio, Pontificii Juriš, Liber XVI.)
108
= = ČAST
§ 611. Svakom gostu daje se kruh koji sam jedeš.
§ 612. Za dobrog gosta potrebna je kava, rakija i postavljeni stol s nešto
više hrane.
§ 613. Za gosta od srca potreban je duhan, slatka kava, rakija, kruh i
meso. - »Gostu od srca ustupa se kuća«.
§ 614. »Ulazeći u kuću, gostu ćeš pridržati oružje.«
§ 615. Pridržavanje oružja je:
a) znak čovječnosti i časti, i radovanja što ti je gost došao;
b) znak čuvanja, jer govoreći mu: »Dobro došao!«, on će sjediti bez
straha, jer si spreman da ga braniš od svake opasnosti;
c) znak mudrosti za sebe, jer, čim mu oduzmeš oružje, iako gost ima
neku lošu namjeru, ne može ti ništa kad ga razoružaš.
§ 616. »Gostu se ustupa čelno mjesto«.
§ 617. Gostu se ustupa čelno mjesto, bilo u kući, bilo na skupštini
ljudi, ali na skupštini nema glasa.82
§ 618. Gostu se ustupa čelno mjesto, kako iz poštovanja, tako i da je
vidljiviji i na oku, i da se ne miješa među kućnu čeljad.
§ 619. Čim ti gost uđe u kuću, odužio ti se.
§ 620. Ako ti gost uđe u kuću, i ako ti krv duguje, reći ćeš mu: »Dobro
došao!«
§ 621. »Gost će se ispratiti dokle traži da ga ispratiš«.
§ 622. »Gost, i ako zauzima čelno mjesto u kući i svugdje, nikada ne
predvodi, već ćeš mu predvoditi.«
§ 623. Gost se ispraćuje i s djetetom, bilo muško ili žensko, isto kao
odrastao čovjek ili žena.
§ 624. Čim gosta ispratiš dokle je sam želio ići okrenuo si leđa da odeš
svojim poslom; ako u tom trenutku pukne puška i ubije ga, ne ubija
ti se gost.
§ 625. Za gostom izgubit ćeš radnike, dat ćeš svoj kruh da se ne
osramotiš i upropastiš.
§ 626. »Čim predvodiš gosta, svako nasilje koje on nekom učini, tražit
će se od tebe.«
§ 627. Nemoj predvoditi gosta; ali, čim ga predvodiš, pazit ćeš da
nekom ne učini neko nasilje ili nepriliku.
Massurius autem Sabinus (in bibr. Jur. civ. III) antiquiorem locum hospiti tribuit
quam clienti. (Aul. Gellius, lib. V. c. XIII. Noct. Attic.)
109
 ČAST
§ 628. Kanon nalaže da se gost isprati, da ga ne snađe neka neprilika
i da ne učini nekom neku štetu na tvom kruhu.
§ 629. Ako gost na tvom kruhu učini neku nepriliku, opravdanje se
traži od tebe.
§ 630. Zlostavljeni i oštećeni nije dužan goniti onoga tko ga je
zlostavljao i oštetio, već će kucati na vrata onoga tko ga je držao i hranio
u kući.
§ 631. »Kruh plaća štetu«.
§ 632. Po kanonu je, dakle, da se gost predvodi, jer se računa da ne
poznaje put i ne zna da li će naići na prijatelja ili neprijatelja.
§ 633. Predvodit ćeš ga, jer si čuvar gosta, kako zato da bi mu otklonio
opasnost, tako i zato da ga zaustaviš od loše rabote.
§ 634. »Kruh ti pribavlja čast, ali ti donosi i brige«. (Kruh mi ispade
vražji posao - rekao je netko.)
§ 635. Ako ti gost obesčasti kruh, odgovarat ćeš, po kanonu, za obijenu
kuću ili štalu, za oduzeto krdo i druge pljačke.
§ 636. Platit ćeš učinjene štete svoga gosta ili prodajom svoga krda, ili
vola za oranje, ili prodajom reda za vodu.
§ 637. Čast i obesčašćenje podijelit ćeš s gostom, a oštećenog ćeš ti
izmiriti.
§ 638. Ti ćeš platiti, a ako možeš nešto izvući od gosta, tvoje je: u
protivnom, postao ti blizak: »Imao i davao« - kaže kanon.
§ 639. Kao što si dužan tražiti ubijenog gosta, isto tako si obavezan da
odgovaraš ako gost ubije nekoga na tvom kruhu.
DEVEDESET SEDMI ČLAN
UBOJSTVO GOSTA
»ZAŠTITA SE NE OTKAZUJE«.83
§ 640. »Gost je gost, drug je drug«.
§ 641. »Ako ti netko kod vrata zatraži samo žar da pripali čibuk, i
83
Urbes refugii: Numeri, c. 45. 10-15 Deuteronomii, XIX. 2-7; Josue. XX. 2-6. -
Populus Romanus e parva origine ad tantae amplitudinis instar emucuit: sed omnium
maxime atque praecipue fidem coluit... Sic elientem in fidem acceptum chariorem
haberi, quam propinquos, tuendumque esse contra cognatos censuit. (Gellius, Noct.
Attic. lib. XX. c. I.pag. 482.)
110
= ČAST
daješ mu, a netko ga ubije, ubija ti se gost«.
§ 642. Ako ti se netko predaje pod zaštitu, i to samo spomenuvši ti
ime: »Ja sam gost toga i toga« i ako ti nikada nije bio kod kuće, ako
ga netko ubije, ubija ti se gost u kući i obraz ti je ocrnjen.
§ 643. Ako ti netko gosta84
ismije ili opsuje, gostu ćeš povratiti čast
ugrožavajući svoj život.
§ 644. Ako nekome ubiju gosta, kanon mu je ostavio dva puta: ili da
se iskorijeni, ili da se osramoti.
§ 645. Onome kome je ubijen gost svaka stvar se daje lijevom rukom
i to ispod koljena sve dok ne osveti gosta.
§ 646. Lijeva ruka je, po kanonu, nepoštena, ona koja uzima, a ne daje;
sa prijateljima se njome ne pozdravlja. Samo nevjernik s nevjernikom
pozdravlja se njome.
§ 647. Po drevnom kanonu, sud je kolcem izbacivao napolje nevjernika
i nije ga ostavljao na skupštini ljudi.
§ 648. Nevjernik, koji sam ubija nekoga ili izdaje nekoga na besu,
strijelja se javno i ostaje neosvećen.
§ 649. Riječima kanona: otac, brat i čak iskorijenjeni rođaci mogu se
praštati, ali ubijeni gost se ne prašta (osim posredovanjem prisnih
prijatelja).
§ 650. Za ubijenog gosta rijetko se daje besa; posredništvo se daje dok
uzimaju i daju ako posao krene na pomirenje.
§ 651. Seljani jedan drugome ubijaju gosta:
a) kada drug svrati kod jednog druga i izlazeći iz njegove kuće ubije
ga ili drugi drug ili bilo tko;
b) ako je drug ili rođak s ubijenim gostom, dužnost je da se traži
drug - ubijeni gost;
c) ako ne traži ubijenog gosta i ako mu je drug, nema zašto ići na
skupštinu ljudi, jer ostaje obrukan i osramoćen zauvijek.
§ 652. Ako se na velikom putu sretnu dva druga i, čim malo putuju
zajedno, pukne puška i ubije jednog od njih, drugom se ne ubija gost.
Napomena: Zbilja, ne ubija mu se gost, ali ostaje osramoćen ako ne
puca na ubojicu. - Albanac, iako pada u krv bez krvi, sveteći
ubojstvom ubijenog gosta, za to ne mari; on će se iskorijeniti sa svim,
ali sramotu ne trpi.
84
Neque peius ullum facinus aestimatum est, quam si quis cui probaretur elientem
derisui babuisse. (Idem.}.
111
 ČAST
DEVEDESET OSMI ČLAN
PONAŠANJE DOMAĆINA PREMA GOSTIMA
KUĆI
§ 653. Gost zauzima čelno mjesto za stolom (sofrom), zatim je pod
zaštitom.
§ 654. Barjaktaru gostu pripada ovnovska glava, a gostu plećka.
§ 655. Ako ne bude barjaktar, već glavar barjaka, njemu pripada
plećka, a gostu ovnovska glava.
§ 656. Gost će skloniti rakiju i prvi će udariti rukama o stol.
§ 657. Ako se za stolom nađe netko od Domarkaja i neki dalji gost,
barjaktar dijeli popola s Domarkom ovnovsku glavu, a plećka ostaje
gostu.
§ 658. Barjaktar će šakom polomiti ovnovsku glavu, a gostu će, čim
bude očistio plećku, polomiti njen zglob.
§ 659. Ako dođe kao gost Ohriđanin (Tkelanin) ili u Mirditu ili u
Lešku Malesiju i ako se tu nađe netko od Domarkaja, čelno mjesto
zauzima Ohriđanin, zatim Domarkaj. (To nitko ne čini iz poštovanja.)
Napomena: Ova ponašanja izgledaju kao igra, ali su izazvala krvava
ubojstva baš za stolom.
§ 660. Kavu uzima gost, zatim domaćin.
§ 661. Za stolom ruke pere domaćin, zatim gost.
§ 662. Čašu rakije ispija domaćin, a drugu gost.
§ 663. Zalogaj umače gost, zatim domaćin.
§ 664. Onaj domaćin koji je umočio zalogaj prije gosta, plaćao je 500
groša globe.
§ 665. Onaj domaćin koji je sramotio svoj stol pred gostom, plaćao je
500 groša globe.
§ 666. Pucanje iz puške zbog ubijenog gosta ne globi se.
DEVEDESET DEVETI ČLAN
POSREDNIŠTVO
§ 667. Posrednik, kao i glasnik, ne nosi krivicu niti se računa krivcem.
112
ČAST
§ 668. Posrednik je onaj tko posreduje zavađenima, otklanja kavgu od
koje može doći do ubojstva ili nekog drugog zla.
U § 669. Posrednik može biti muškarac ili žena, dječak ili djevojka, a i
župnik.
§ -670. Posrednik može posredovati između dvije kuće, dva sela i dva
barjaka.
§ 671. Ako se nekoj zasebnoj kući ubije posrednik, sama osvećuje gosta.
§ 672. Ako se nekom selu ubije posredništvo, cijelo selo osvećuje gosta.
§ 673. Ako se nekom barjaku ubije posredništvo, cijeli barjak osvećuje
gosta.
§ 674. Ako se župniku ubije posredništvo, gosta osvećuje župa u kojoj
se nalazi, ili ga osvećuje barjak, ako posreduje u ime barjaka.
§ 675. Župnik, da bi otklonio zlo, posreduje ne u svoje ime, već ili u
ime župe ili u ime barjaka; ali samo onda kad mu ne bude pomagala
snaga vjerske riječi.
§ 676. Ako se ne bude uzimala u obzir snaga vjerske riječi, onda župnik
posreduje kao i svaki građanin, ali pošto njegov posao ne posjeduje
sablje i konopca, ako mu se ne uvaži posredništvo kao svakom
građaninu, selo ili barjak povratit će njegovu čast, osvećujući ubijenog
gosta.
§ 677. Ako na jednoj strani ima stotinu ubijenih osoba, a na drugoj ni
jedna, čim netko posreduje, puška će prestati, vatra će se ugasiti.
§ 678. Ako se odbaci posrednikova riječ, ona strana koja započne
pucnjavu posredniku ubija gosta. (Ako poslije posredništva ne prestane
puška i svađa, klupko mržnje se zamršuje, puške se ukrštaju i na licu
mjesta se ubijaju.)
§ 679. Zapažene riječi posredništva su: »Ostavite se svađe, o ljudi, ja
sam posrednik! - Prestanite s pucnjavom, ljudi, ja sam posrednik sve
dok se ne sporazumijete! - Prestanite s pucnjavom, jer selo . . . ,
barjak . . . posreduje!«
§ 680. Posrednik objema stranama uzima zaloge, određujući im dan
kada i gdje će se sastati na razgovor kako bi se sporazumjeli.
§ 681. Ako ih posrednik ne može pomiriti, zaloge obiju strana prepušta
u ruke mudrim ljudima i on se tada oslobađa i izlazi iz posredništva.
§ 682. Posredništvo uvijek prestaje ili rađanjem sunca ili zalaskom
sunca (izlaskom ili zalaskom sunca).
113
 ČAST — =- = ČAST

STOTI ČLAN DEVETNAESTA GLAVA

JAMSTVO Krvno srodstvo i rod, bratimljenje i kumstvo po kanonu brđana

§ 683. Jamac je onaj tko se nekome obaveže da će izvršiti neku STO PRVI ČLAN
obavezu, za koju, ako dužnik ne plati u određeno vrijeme, postaje
davalac. KRVNO SRODSTVO, ROD I ALBANSKA KOLJENA
§ 684. Zajmodavac, ako ima jamca, nema potrebe da ide dužniku kod
kuće; jamac odgovara za njega: »Jamac - platac,« kaže kanon. § 695. Niz koljena krvnog srodstva i roda nema kraja za albanske
§ 685. I ako dužnik umre, zajmodavac ništa ne gubi; obavezu koju je brdane.
ovaj imao prema njemu, izvršit će jamac: »Ako umre dužnik, živio § 696. Rođak je sa svima onima od kojih su se njegovi preci podijelili
jamac!« - kaže kanon. ranije ili kasnije.
§ 686. Ako se jamac pokaje i hoće da se odrekne jamstva, kanon mu § 697. U četiri stotine ognjišta da se Albanac dijeli, on niti uzima niti
ne dozvoljava, jer: »Jamac ne jamči da pamti, već da plati«. daje, to jest ne srođuje se.
§ 687. Jamac se postaje dobrovoljno i stoga nema pravo da traži obuću
ni od dužnika ni od zajmodavca: »Nitko ne postaje jamac i posrednik STO DRUGI ČLAN
za novac«.
§ 688. Kad dužnik traži nekoga za jamca i ako on pristane, pred STABLO PO KRVNOM SRODSTVU, STABLO PO
ljudima mu kaže: »Bit ću ti jamac, ali pazi, ako nemaš namjeru da MLIJEKU, UNUK PO STABLU I UNUK OD KĆERI
spremiš novac u određenom roku, kaži mi još sada da se pripremim da
platim za tebe. Znaj, sramotu ne trpim!«
§ 689. Ako dužnik ne odgovori jamcu i ostavi ga u obavezi da on plati § 698. Potomstva potječu ili od krvnog srodstva ili od roda.
njegov dug, jamac će dati zalog zajmodavcu. § 699. Potomci krvnog srodstva potječu od strane oca; potomci roda
§ 690. Zajmodavac ima pravo da da bilo kome taj zalog da bi naplatio potječu od strane majke.
svoj dug. § 700. Porijeklo potomstva od strane oca zove se »stablo krvnog
§ 691. Jamac ima pravo da se žali selu protiv lošeg dužnika, a selo će srodstva«.
pritisnuti dužnika da otkupi zalog jamcu i da ga preda vlasniku. § 701. Porijeklo potomstva od strane majke zove se »stablo po mlijeku«,
mlijeku«.
§ 692. Ako dužnik ne spremi novac samo iz nasilja i nečovještva, selo
ga globi prema težini učinjene krivice zbog kršenja riječi. § 702. »Unuk po stablu« ili »unuka po stablu« zove se onaj niz
muškaraca ili žena koji potječu iz očevog ognjišta.
§ 693. Ako dužnik spremi novac u određenom roku, s tim će upoznati
jamca prije nego što će ga predati vlasniku. § 703. Unuk ili unuka od kćeri zove se onaj niz muškaraca ili žena koji
potječu od udatih kćeri.
§ 694. Ako dužnik nije mogao spremiti novac u određenom roku samo
zbog neimaštine, jamac će biti spreman platiti za njega, a njega čekati,
jer »Prazna ruka nema blagoslova« i nema za što da se selu žali, jer mu STO TREĆI ČLAN
se žalba ne uzima u obzir: trebalo je da misli prije nego što mu je postao
jamac. BRATIMLJENJE

§ 704. Bratimljenje, koje nastaje ispijanjem krvi, zauvijek zabranjuje

114 115
 ČAST = ČAST

srođavanje između bratimljenih, njegove kuće i njihovog ognjišta. kanonske odnose da ga ništa ne pomjera.
§ 710. Kumstvo pri podrezivanju kose zabranjuje srođavanja iz koljena
na koljeno između kuće, bratstva i ognjišta kuma i kume.
STO ČETVRTI ČLAN
§ 711. Kumstvo je kao i nevjestinstvo: kao što nevjesta ide svojim
KUMSTVO (SVETO IVANSTVO) roditeljima u određeno vrijeme po kanonu, tako ide i kuma u određeno
vrijeme kod kuma.
§ 712. Vrijeme kumstva, određeno kanonom, je mjesec dana prije
§ 705. Ono što je krvno srodstvo i rod prema srođavanju, tako je i poklada.
kumstvo. § 713. Kumstvo se ne može produžiti više od pet dana: boravak kume
§ 706. Postoje tri vrste kumstva kod albanskih brđana: kod kuma bit će uvijek neparan, a ne paran, tri ili pet.
a) kumstvo pri krštenju;
b) kumstvo pri vjenčanju;
c) kumstvo pri podrezivanju kose. STO OSMI ČLAN
KANONSKA PONAŠANJA PRI PODREZIVANJU
STO PETI ČLAN KOSE
KUMSTVO PRI KRŠTENJU
§ 714. Kum je onaj tko podrezuje kosu.
§ 707. Kumstvo pri krštenju zabranjuje srođavanje s koljena na koljeno § 715. Kuma je majka dječaka ili djevojčice kojima se podrezuje kosa.
ne samo između krštenoga, roditelja krštenoga i među onima koji ga § 716. Kumče ili kumica je dječak ili djevojčica kojima se podrezuje
krste na crkvenim vratima, već među svom čeljadi kuće jedne i druge kosa.
strane i čitavog njihovog ognjišta. § 717. Kum i kuma su kao brat i sestra i ne izdvajaju se od ukućana.
§ 718. Ako dječak i djevojčica napune godinu, ne podrezuje im se kosa.
STO ŠESTI ČLAN § 719. Ako dijete umre prije podrezivanja kose, neće se sahraniti;
pozvat će se određeni kum; ako je kum daleko, netko drugi će mu
KUMSTVO PRI VJENČANJU podrezati kosu, koji neće biti iz bratstva i plemena djeteta.
85

§ 720. Dječaku podrezuje kosu muškarac, djevojčici žena.

§ 708. Kumstvo pri vjenčanju zabranjuje srođavanje između ukućana § 721. Roditelji dječaka ili djevojčice, kojima se podrezuje kosa,
kumova i zetova kuće, a da bi se odomaćilo kumstvo pri vjenčanju pripremit će što god mogu bolju hranu da bi poštovali kuma.
između dva bratstva i da obuhvati i njihova ognjišta, ovaj posao ide s § 722. Kum će doći s jednim od svojih prijatelja.
kumstvom pri krštenju.

STO SEDMI ČLAN 85

KUMSTVO PRI PODREZIVANJU KOSE
§ 709. Kumstvo koje nastaje brijanjem i podrezivanjem kose ulazi u
Nondum Uli flavum Proserpina vertice crinem abstulerat . . . (Virg. Aeneidis, Lib.
IV. 698 - 699). - Credebant Graeci Romanique mori neminem posse nisi Proserpina
morientis crinem abstulisset, quasi sacras šibi inferisque primitias.
-PROTOGOMO, cosi dicevasi presso gli antichi Greci un giovanetto, che
conservava la prima chioma per offrirla, come aveva fatto voto Achille Omerico, quali
primizie agli dei. (Dizionario Mitologico, Villarosa, Napoli 1841.)

116 117
 ČAST
§ 723. Pozivaju se tri-četiri druga da sudjeluju u veselju kuće.
§ 724. Čim se kave popiju, sređuje se mjesto gdje će kum sjesti i tu će
se nalaziti pribor za podrezivanje kose.
§ 725. Potrebna je stolica, gdje će kum sjesti; zdjelica s vodom u koju
će kum spustiti srebrnu aspru86; ručnik, koji će se prostrijeti radi
podrezivanja kose; škare ili brijaća britva za šišanje ili brijanje kumčeta
ili kumice.
§ 726. Čim kum sjedne na stolicu, jedan dječak iz plemena stavlja
kumu u naručje kumče ili kumicu.
§ 727. Kum će podrezati kosu ovim redom: a) jedan pramen na čelu;
b) na sljepoočicama po jedan pramen; c) iza glave jedan pramen.
§ 728. Čim se podreže kosa, kum tri puta škarama dodiruje čelo
kumčeta ili kumice govoreći: »U zdravlje i za dug život!« Ljubi kumče
ili kumicu i skida ga s naručja i daje njegovoj majci - kumi, koja uzima
i zdjelicu sa srebrnom asprom.
§ 729. Kum daje kumi 50-150 groša, a ne više.
§ 730. Pramenove kose uzima majka i čuva ih u škrinji.
§ 731. Kuma će dati kumu: ćurdiju87, gaće i džamadan88, a ukućanima
kumove kuće - koliko god ih je - odnijet će nekome ručnik, nekome
stvari ili dokoljenice.
§ 732. Prije nego što se djetetu podreže kosa, škare mu ne dodiruju
glavu; ako mu je mnogo porasla kosa, sažeci će mu se lučom od bora.
§ 733. Čim se djetetu podreže kosa, te noći kum spava u kući kumčeta
ili kumice; sutradan ustaje i vodi sa sobom kumu i kumče svojoj kući,
gdje ostaju tri ili pet dana, po kanonu.
§ 734. Ni smrt, ni svadba, a ni praznici se ne mole bez kuma i kume,
bez kumčeta i kumice.
* * /*
86
aspra - vrsta starog srebrnog novca.
87
ćurdija - kratki muški kaput od sukna, gunj.
88
džamadan - vrsta prsluka (osobito kod Albanaca).
118
KNJIGA DEVETA
ŠTETE
STO DEVETI ČLAN
ODREĐIVANJE ŠTETA
§ 735. »Šteta ima cijenu, ali ne globu«.
§ 736. Šteta se plaća prema procjeni staraca ili dvojice drugova.
§ 737. Ako se žena nađe da krade drva u tuđoj šumi, ne dira se rukom,
ali joj se oduzima kosir i uže; pripremljena drva ostaju.
§ 738. Oduzet kosir i uže računaju se kao naknada za štetu i druge
obaveze nema.
§ 739. »Šteta ima cijenu, ali ne pušku«.
§ 740. Za svaku štetu plaća se odšteta oštećenom, bilo za njivu i livadu,
baštu ili vinograd.
§ 741. Nitko se ne kažnjava globom zbog štete koju čini stoka.
§ 742. Ako se nađe u šteti vol ili krava, konj, mazga ili magarac, ovca
ili koza, ne smije se ubiti, već će se procijeniti šteta koju su počinili.89
§ 743. Ako netko ubije vola, kravu, konja, mazgu, magarca, kozu i
ovcu koje nađe u šteti, plaća stoku.
§ 744. Stoka koja se nađe u šteti ili se hvata i vodi vlasniku kod kuće
govoreći mu da si je našao u šteti i da dođe da je vidi, ili je vodiš svojoj
kući i zatvoriš je, i čim se šteta procijeni, vraćaš mu stoku.
89
»Si laeserit quispiam agrum vel vineam, et dimiserit jumentum suum ut despacatur
aliena, quidquid optimum habuerit in agro suo, vel in vinea, pro damni aestimatione
restituet.« (Exodus, XXIL, 5.)
»241. Per altri campi ili padrone del bestiame deve pagar . . . il prezzo del grano
guastato . . . al proprietario . . .« (Codice di Manu).
»Si quadrupes pauperiem fecisse dicatur, actio ex lege XII Tabularum descendit,
quae lex voluit aut dari id quod nocuit, id est animal quod noxiam commisit, aut
aestimationem noxie offere. (Tab. VIII. Fr. I. pr. D. si quadr. paup.)
119
 — ŠTETE = .
§ 745. »Jedna koza pustoši zimski pašnjak«. - Koza je loše grlo; što
god dohvati ustima, pustoši.
§ 746. Ako se koza nađe u vinogradu u šteti, koliko čokota je uništila,
kanon je odredio ove štete:
a) čokot uništen od koze ne rađa grožđa za tri godine;
b) čokot daje grožđa za dvije oke vina i oku rakije godišnje;
c) dakle, vinova loza uništena od koze iznosi šest oka vina i tri oke
rakije za štetu.
§ 747. Što se tiče štete na njivi, cijena kanona je:
»Stotinu klasja kukuruza: jedna babuna90 žita«. (Za stotinu oštećenih
klasova ili biljaka, vlasnik stoke plaća jednu babunu žita.)
STO DESETI ČLAN
SVINJA U ŠTETI
§ 748. Svinja nađena u šteti ubija se. - »Ako svinju nađeš u šteti, ubij
je«.
§ 749. Ako se svinja nađe u šteti bez brnjice, ubija se.
§ 750. Jednim pucnjem ili jednim udarcem koliko god se svinja ubije,
šteta pripada vlasniku svinje.
§ 751. Drugi pucanj, a i drugi udarac, plaća svinju.
§ 752. Čim netko ubije svinju u šteti, javit će vlasniku da je ode uzeti,
jer meso jede on.
§ 753. Ako svinju ubiješ u šteti i ne javiš odmah vlasniku da je ide uzeti
i tu ostane svinja dok se počne kvariti, svinja će se platiti.
§ 754. Čun se svinja ubije u šteti, učinjenu štetu plaća glavom i oštećeni
nema što više tražiti, jer mu se, po kanonu, žalba ne uvažava.
§ 755. Ako svinja sa brnjicom uđe u štetu, plaća se šteta, a ne ubija se.
Ako je ubiješ, plaćaš svinju.
babuna, mjera za žito (oko 10 kg).
120
— ŠTETE
STO JEDANAESTI ČLAN
POSTAVLJENA ZAMKA ILI KLOPKA U BAŠTI
§ 756. »Nitko me ne može spriječiti da u svojoj bašti postavim ili
zamku ih klopku«.
§ 757. Ako netko postavi zamku ili klopku u dobro ograđenoj bašti,
nije dužan platiti štetu.
§ 758. Ako netko postavi zamku u razgrađenoj bašti i padne u nju
ovan, plaća ovna.
§ 759. Ako netko postavi zamku u selu i njegovoj okolici - dokle se
drži stoka na paši - i padne u nju neki ovan, vlasnik zamke plaća ovna.
§ 760. Zamka se postavlja (podiže) zalaskom sunca, a povlači se ili
kupi, ili se dobro pokriva, rađanjem sunca.
§ 761. Izdvojena stoka koja je ostala noću u šumi, ako padne u zamku,
šteta pripada vlasniku stoke; vlasnik zamke ne plaća ništa.
§ 762. Ako se zamka ostavlja otkrivena danju, za svaku stoku, koja u
nju padne, vlasnik zamke platit će štetu.
§ 763. Ako pas i mačka padnu u zamku noću, ništa se ne plaća, jer
skitaju po zemlji.
§ 764. Ako je postavljena zamka u šumi, ali po stazama kuda prolazi
stoka, ako neki ovan padne u nju, čobanin ima pravo razbiti zamku i
njen vlasnik ne može zatražiti od njega opravdanje.
§ 765. Ako netko postavi zamku u okolici tuđih kuća i padne u nju
stoka vlasnika mjesta i ostane ili slomljene noge ili crkne u zamci,
vlasnik zamke platit će dvije za jednu.
121
 KNJIGA DESETA

KANON PROTIV PAKOSTI

DVADESETA GLAVA
Suučesništvo

§ 766. Suučesnik se zove onaj tko pakosnim posredništvom ispod žita

pomaže drugom da učini neko razaranje ili neku drugu nesreću u svom
selu.
§ 767. Suučesnik drugova:
a) za otmicu žena pada u krv i 500 groša globe dat će selu;
b) za ubojstvo pada u krv i 500 groša globe dat će selu;
c) za razbojništvo i za svaku stvar koja se bude ukrala u selu
davanjem hrane, predvođenjem i savjetom suučesnika, čim se otkrije,
platit će stvar po kanonu.

DVADESET PRVA GLAVA

Krađa

STO DVANAESTI ČLAN

ODREĐIVANJE KRAĐE

§ 768. U krađu spadaju:

a) lopov je onaj tko svojom rukom krade neku tuđu stvar;
b) pomagači su oni koji pomažu i podržavaju lopova u nekoj krađi
i u svakom zlu; na kraju, ako se krađa otkrije, platit će tuđu stvar po
kanonu i prema udjelu u kojem su sudjelovali;
c) pod hranom se podrazumijeva mjesto gdje lopovi s ukradenim
stvarima jedu ili uzimaju sa sobom hranu i ispraćuju se s ukradenim

123
 KANON PROTIV PAKOSTI
stvarima. - »Lopov i onaj tko mu daje hranu su isti«;91
d) jatak je onaj tko skriva ukradenu stvar. - »Lopov i jatak su isto«;
e) i ako jatak ne sudjeluje u krađi, on postaje krivac isto kao lopov,
jer postaje skrivač lopova i krađa;92
f) trag je otisak koji ostavlja stoka iza koje ide vlasnik ukradene
stoke, prateći trag ili unutar međe nekog sela ili mahale ili unutar
kruga neke kuće, dvorišta ili štale. - »Otkrivanjem traga, otkriva se
stoka«;
g) djeca, kradljivci i uličari;
h) otmičar je onaj tko javno i nasilno uzima nekome neku stvar zbog
nekog duga.
§ 769. Ako se vlasniku ukradene stoke trag izgubi u šumi, ne može
optužiti ni blisko selo, ni barjak; međutim, ako sumnja u to selo, može
ga natjerati da mu se spere zakletvom.
§ 770. Trag donesen u selo, ako ne može otkriti lopova, vlasnik stoke
tražit će od sela, a selo će mu odgovarati.
§ 771. Trag donesen unutar mahale jednog sela, ako se ne otkrije
lopov, mahala će platiti stoku vlasniku.
§ 772. Trag donesen unutar kruga kuće, dvorišta ili štale, kuća će
platiti stoku vlasniku.
§ 773. Trag donesen unutar kruga kuće, dvorišta ili štale, kuća će
platiti stoku vlasniku.93
§ 774. Svaku štetu, krađu ili lopovluk, učinjene od djece, kradljivaca
i uličara, ako se otkriju, platit će kuća kojoj pripadaju.
§ 775. Pravilo kanona glasi: »Što god urade djeca, platit će muškarci
kuće«.
§ 776. Djeca, kradljivci i uličari, iako se nađu sa krađom u ruci, tuda
ruka ne može ih dirati (ne može ih tući), već će upoznati roditelje i ovi
će za njih odgovarati.
91
Quelli che porgono ai ladri fuoco od alimento, armi o ricovevero, o nascondano gli
oggetti involati, devono esser puniti come ladri. (Codice di Manu, libr. IX. N. 278).
92
Si quis rem furto sublatam, volens, sciens reciperit, candem poenam, quam ille qui
furatus est, subeat. (Plato, de Legib. Libr. 12).
93
Očigledno, omaškom se ponavlja prethodni paragraf.
124
KANON PROTIV PAKOSTI
STO TRINAESTI ČLAN
GRABEŽ
§ 777. »Božji put ne plaća ništa«.
§ 778. Kanon ne dozvoljava da se netko uznemiri na svom prolazu.
Veliki put nikome ne duguje ništa.
§ 779. Ako netko nekome duguje i ne pravda mu se, posuđivač će se
žaliti selu i ono će opametiti dužnika.
§ 780. Ako netko opljačka na velikom putu, zadržavajući putniku
konja, mazgu, magarca ili nekog ovna - ako se ne ubiju na licu mjesta
- otmičar pada u seosku globu prema težini krivice, a otetu stoku vratit
će vlasniku.
§ 781. Ako netko samo iz pretpostavke otme nekome konja, mazgu ili
magarca, a na kraju se ispostavi da mu je otimani nedužan, otmičar
duguje globu selu zbog pljačke velikog puta, a vlasniku će vratiti stoku
i cijenu danguba.
STO ČETRNAESTI ČLAN
OTIMANJE
§ 782. »Otimanje se vraća otimanjem«.
§ 783. Otimati znači ugrabiti stado stoke u šumi, zimskom pašnjaku
ili u štali.
§ 784. Otimanje u većini slučajeva nastaje kada se jedna strana ne
opravdava drugoj strani.
§ 785. Otimanje se vraća ili pljačkom ili puškom.
§ 786. Otimanje se dešava ili između dva sela ili između dva barjaka,
a i između dvije zasebne kuće.
§ 787. Otimanje nastaje ili zbog međa šume ili planine ili zbog pašnjaka
ili zbog nekog drugog nasilja, čime se vrijeđa neko selo, barjak, a
zasebna kuća.
§ 788. Otimanje koje se vrši u šumi obavezno vraća vlasniku stoku.
§ 789. Otimanje koje se vrši u štali vraća vlasniku stoku i 500 groša
globe zbog časti štale.
§ 790. Otimanje bez razloga vraća vlasniku stoku i 500 groša globe.
Posredovanjem prijatelja i dobrih ljudi, globa se oprašta.
125
 KANON PROTIV PAKOSTI
§ 791. Ako se zbog međe otme tuđe krdo na putu, u šumi ili planini,
tada i selo i barjak štite pljačkaša.
§ 792. Ako selo i barjak štite otmicu bez razloga, posrednici im uzimaju
zaloge i odmjerit će se od strane staraca po kanonu.
§ 793. Prema težini krivice platit će se globa i stoka vlasniku.
§ 794. Ako otmičara štiti selo i barjak, otimani ima pravo otimati od
koga stigne iz tog sela ili barjaka, da bi povratio svoju čast i naplatio
svoju štetu.
§ 795. Otimani ne može otimati ni od sela, ni od barjaka, ako liči*
otmičara i ako ga pravda svaka kuća. - Kanon kaže: »Ili stoku
vlasniku, ili slobodan put.«
§ 796. Za otetu stoku u šumi i na planini ne plaća se dvije za jednu,
već se vraća stoka vlasniku.
§ 797. »Klepetuša krda ne može se oteti«.
§ 798. Ako se otme klepetuša ovna predvodnika u šumi ili toru, ona
vrijedi koliko čitavo stado i tor; otimač će platiti 500 groša globe zbog
časti, iako nije odnio ni jedno grlo.
§ 799. Ovan predvodnik, jarac, ovan i pas, vezan lancima, ne mogu se
oteti ni zbog duga.
§ 800. »Otimanje se ne vrši zbog duga«. Ako se to dogodi, selo i barjak
liče (izopćuju) otimača, ako se ne odazove da vrati stoku.
§ 801. Ako otimač ubije otetu stoku, na dan plaćanja vratit će vlasniku
svako grlo birajući iz svog stada.
STO PETNAESTI ČLAN
KOBNA KRIVICA
§ 802. Tko krade kuću i torbu gosta, kanon mu je odredio za globu
»crni obraz« i odbačen je od strane skupštine i suda.
§ 803. Ako pokrade gosta neke kuće tuđa ruka - iz druge kuće -
zatražit će se od nje vjerolomstvo prema gostu i obijena kuća.
ličiti - izopćiti, bojkotirati.
126
KANON PROTIV PAKOSTI
STO ŠESNAESTI ČLAN
DVIJE ZA JEDNU
§ 804. U svim krajevima gdje se poštuje kanon svaka ukradena stvar
vraća se: »Dvije za jednu, dovoljno da mogu ići na nogama.«94
§ 805. Dvije za jednu dat će se ne samo za krupnu stoku, već i za sitnu
stoku i za ukradenu stvar.
§ 806. Dvije za jednu nadoknadit će se i još jednim prisilnim
spaljivanjem kuće, kolibe, bačije, plasta sijena ili slame, lisnika i plota.
§ 807. Za pokradenu baštu, vinograd i njivu plaća se dvije za jednu.
§ 808. Ukraden ili ubijen pijetao ima određenu cijenu: 500 groša
vlasniku jer: »Pijetao je sat siromaha«.
§ 809. Ukradena ili ubijena tovljena svinja (osim ako se uhvati u šteti)
plaća se 500 groša jer: »Tovljena svinja je ishrana jedne kuće«.
§ 810. Za dvije spomenute životinje ne plaća se dvije za jednu, ni
pijetao za pijetla, ni svinja za svinju, već 500 groša u ruke.
§ 811. Za poljoprivredni alat, recimo za ukraden ili otkriven raonik,
lopov će platiti vlasniku toliko radnika koliko je dana izgubio, a za
raonik - raonik.95
STO SEDAMNAESTI ČLAN
PRAVO VLASNIKA UKRADENE STOKE
§ 812. »Gdje god vlasnik nađe svoju stoku, uzima je«.
§ 813. Po ovom pravilu, vlasnik ukradene stoke ne mora se uznemiriti,
jer, gdje god primijeti i pronađe svoju stoku, on je ima pravo uzeti.
§ 814. Ako se stoka ukrade preko davaoca kruha, platit će davalac
kruha.
§ 815. Ako se stoka ukrade preko jataka, platit će jatak.
§ 816. Ako se tjera po tragu, tu gdje ostane trag, vlasnik stoke stat će
i dat će mu se odmah opravdanje.
Dračo legislator in fures mortis poena. Solon legislator: dupli poena vindicandum
existimavit. (A. Gellius, Noct. Attic. libr. XI. c. XVIII.)
Per furto di stromenti d' agricoltura . . . il re punisca secondo il tempo e l'utilita
degli aggetti. (Codice di Manu, lib. IX. Leggi civili e criminali, Nr. 293.)
127
 KANON PROTIV PAKOSTI
§ 817. Ako netko kupi neku ukradenu stoku, i ako ne zna da je
ukradena, vlasnik stoke ima je pravo uzeti, a prodavač (lopov) vratit
će kupcu novac do zadnje pare prodajne cijene, koju je uzeo za tu
prodanu stoku, a vlasniku stoke dvije za jednu.
§ 818. Osim za učinjenu kradu u crkvi i župničkom prenoćištu, lopov
se ne globi ni od strane sela, ni od barjaka.
§ 819. Ako se stoka krade u štali, lopov će platiti dvije za jednu i 500
groša globe za obijenu štalu.
§ 820. Ako se stoka krade u šumi, lopov će platiti dvije za jednu.
§ 821. Ako se stoka krade u kući, lopov će platiti dvije za jednu i 500
groša za obijenu kuću.
DVADESET DRUGA GLAVA
Ubojstvo
STO OSAMNAESTI ČLAN
ZASJEDA
§ 822. Zasjeda je način na koji Albanci brda i ravnica postavljaju
zasjede krvnicima ili bilo kome koga namjeravaju ubiti. (Izaći na
zasjedu; stajati na zasjedi; postaviti zasjedu; pasti u zasjedu.)
§ 823. »Za zlo odgovara onaj tko predvodi ili stoji iza toga«.
§ 824. Unutar svog barjaka ne može nitko uzeti drugove da nekome
izađe na zasjedu; a ako netko izađe i ubije nekoga iz barjaka, svi padaju
u krv. /
§ 825. Izvan svog barjaka, ako netko izađe u zasjedu da ubije nekoga
iz tuđeg barjaka, vođa pada u krv, a ne suučesnici. »Onaj tko vodi,
uzima krv na sebe«.
§ 826. »Tko daje metak, uzima krv na sebe«.
§ 827. Ako netko ustane i skupi drugove i prijatelje i izađe nekome u
zasjedu, govoreći im: »Sve puške koje budu opalile, moje su«, ako
netko bude ubijen, voda uzima krv na sebe.
§ 828. »Puška donosi krv kući«. - »Puška te zakrvljuje.«
§ 829. Ako netko posudi nečiju pušku, te bez znanja vlasnika puške
J
ovaj odlazi u zasjedu nekome i ubije čovjeka, ubojica pada u krvnu
osvetu, a ne vlasnik puške.
128
KANON PROTIV PAKOSTI
§ 830. Ako netko uzme nečiju pušku govoreći vlasniku da namerava
izaći u zasjedu da ubije čovjeka i ubije ga, vlasnik puške pada u krvnu
osvetu, jer »Puška donosi krv kući«.
§ 831. »Suučesnik bez krvi pada u krvnu osvetu«.
§ 832. Ako netko ustane i skupi drugove i prijatelje, te izađe u zasjedu
nekome, a ovaj mu ne duguje ni krv ni ranu i ubije ga, vođa i svi
suučesnici padaju u krvnu osvetu.
§ 833. Ako netko izađe u zasjedu da ubije svog krvnika, s ma koliko
prijatelja bio, uzima svoju krv i oni ne padaju u krvnu osvetu.
§ 834. Ako grupa ljudi izađe u zasjedu, te pukne puška od strane onih
u zasjedi, ali ne ubije nikoga, i tom prilikom pukne puška i od strane
onih koji su naišli u zasjedu te u tom metežu bude ubijen netko od
onih koji su naišli u zasjedu, ali nije ubijen od pušaka onih iz zasjede,
po kanonu, ovi padaju u krvnu osvetu, jer su započeli pucnjavu.
§ 835. Iz zasjede se puca u odrasle muškarce, a ne u žene, djecu, kuću
i stoku.
§ 836. Ako se iz zasjede puca u žene, djecu, kuću ili u stoku, protiv
kanona je i ako na to nasilje ne pazi barjak onih iz zasjede, da ih kazni
po kanonu; tada će pucati kuća u kuću, zatim pleme u pleme, selo u
selo i na kraju barjak u barjak.
§ 837. Onaj tko odluči izaći u zasedu, ponijet će sa sobom hranu za
sebe i za suučesnike.
§ 838. Ako uđu negdje prije nego što zauzmu zasjedu i popiju kavu,
ručaju ih uzmu sa sobom hranu u nekoj tuđoj kući, te odlaze u zasjedu
i ubiju čovjeka, kuća ubijenog traži krv od kuće koja im je dala kruha.
§ 839. »Ako se puška i kruh daju sa znanjem da će se dogoditi ubojstvo,
krv ostaje onome tko ih daje«.
§ 840. Ako netko krene izaći u zasjedu svom drugu, a za suučesnike
skuplja društvo, ako ubiju nekoga, i vođa i drugovi padaju u krv s tom
kućom, ako se otkriju.
§ 841. Ako netko iz Mirdite ustane postaviti zasjedu nekome iz Tkele
Ui u Leškoj Malesiji ili drugdje, a za suučesnike uzme drugove iz nekog
od spomenutih barjaka, onaj tko im je bio vođa pada u krvnu osvetu.
§ 842. Ako netko nekome kaže da izađe u zasjedu drugome i da ga
ubije, dajući mu besu da će na dan umira te krvi platiti cijenu krvi, a
taj na osnovu date bese odlazi i ubija upravo onoga za koga mu je onaj
rekao, a na kraju ga ostavlja na cjedilu i ne da mu novac, ubojici ostaje
krv, a onome što ga je nagovorio spalit će se kuća za vjerolomstvo koje
je učinio i platit će 100 ovnova i jednog vola globe.
129
 KANON PROTIV PAKOSTI
STO DEVETNAESTI ČLAN
UBOJICA
§ 843. Ubojica je onaj tko svojom rukom ubije nekoga.
§ 844. Ubojica, čim ubije čovjeka, obavijestit će da ga je on ubio da ne
bi zbunio roditelje ubijenog.
§ 845. Ubojica će poslati nekoga da traži besu.
§ 846. Ubojica, ako sam može ispraviti ubijenog, dobro; u protivnom,
na koga god naiđe, kazat će mu da ga ide ispraviti, a oružje da mu
nasloni kod glave.
§ 847. Ubojica ne smije uzeti oružje ubijenog; ako uradi to zlo, duguje
dvije krvi.
§ 848. Ubojicu roditelja ubija pleme ili selo javno.
§ 849. Ubojica se kreće noću, a tamo gdje ga zora zatekne, skrivat će se.
STO DVADESETI ČLAN
SUUČESNIK
§ 850. Suučesnik je onaj tko pruža ruku ubojici, te mu pomaže u
ubojstvu, u kradi ili u vršenju nekog drugog zla.
STO DVADESET PRVI ČLAN
POSREDNIK
§ 851. Posrednici su oni koji idu kod prijatelja i rođaka ubijenog da bi
dobili besu za ubojicu i njegove ukućane; to su branitelji ubojice i
njegovih ukućana da ih ništa ne snađe za vrijeme bese.
§ 852. »Jamac i posrednik, nitko ne ulazi za novac«.
§ 853. Budući da je to uzajamna potreba, kanon ne dozvoljava da uzmu
obuću oni koji postaju jamci, a ni oni koji dobivaju besu za nekoga.
130
KANON PROTIV PAKOSTI
STO DVADESET DRUGI ČLAN
BESA
§ 854. Besa je rok slobode i sigurnosti koji kuća ubijenog daje ubojici
i njegovim ukućanima da ih privremeno neće goniti za krv do
određenog vremena.
§ 855. Slati ljude za davanje bese je po kanonu; dati besu je dužnost i
čovječnost.
§ 856. Ako ubojici kuća ubijenog da besu, on će, iako ga je ubio, otići
na njegovu sahranu i na naricanje, da otprati ubijenog do sahrane i
ostat će na ručku. - Ova besa traje 24 sata.
§ 857. Ako krvnik ne ode na naricanje i na ručak poslije date bese,
neće se zamjeriti kući ubijenog iako mu ne da besu, jer mu je ubojica
povećao zlo zlim.
§ 858. Nakon što sahrane ubijenog, selo, po kanonu, ima pravo da
ubojici i njegovim ukućanima izvuče besu.
§ 859. Besa sela traje trideset dana.
§ 860. Ako kuća ubijenog oklijeva i ne odazove se da selu da besu,
ubojica sa svim ukućanima i bližim rođacima ostat će zatvoreni.
§ 861. Nitko drugi ne može da zatraži besu za ubojicu i kuća ubijenog
ne može da da besu nikome dok prvo ne da besu svom selu.
§ 862. Čun kuća ubijenog da besu svom selu, tada se otvara put i
prijateljima i drugovima da traže besu za ubojicu.
§ 863. Ako kuća ubijenog da besu plemenu, koliko god plemena bilo
u njenom selu, dat će im besu podjednako.
§ 864. Ako neki prijatelj odlazi kući ubijenog da zatraži besu, a ona ga
otprati sa: »Nemoj mi više dolaziti« i ne da mu besu, nema više za što
da ide.
§ 865. Ako neki drugi prijatelj odlazi kući ubijenog da zatraži besu, a
ona ga otprati sa: »Zasad ti ne dajem besu, jer ne vidim priliku«, prvu
besu koju odredi da da, dat će njemu, ostavljajući po strani drugove i
prijatelje od srca.
§ 866. Ako kuća ubojice dobije besu, treba da se ponaša pametno i
ljudski na svom poslu, da se čuvaju i muškarci i žene da ne pričine
štete i nerede ako su blizu kuće ubijenog i da se ne ponašaju osorno.
§ 867. Ako se kuća ubojice nedolično ponaša prema kući ubijenog, selo
će je zajedno s jamcima, opomenuti i ako bude trebalo kazniti globom
i prekinut će joj se besa.
131
 KANON PROTIV PAKOSTI
§ 868. Kanon čovještva, a i obaveza je, da se nitko iz kuće ubijenog ne
omalovaži, iako je ojađena i slomljena.
§ 869. Da se netko ne junaci da vodi krvnika i da se s njim vrti po selu
kuće ubijenog; kanon kaže: »Čuvaj krvnika i nemoj ga pratiti na
očigled druga kuće ubijenog«. - »Krvnik se kreće noću, a tamo gdje
ga zora zatekne, skriva se«. - »Čim čovjek duguje krv, dužan je da bježi
i da se skriva«.
§ 870. »Bliski rođak poslije 24 sata više se ne čuva od krvnika«.
§ 871. Bliski rođaci krvnika čuvat će se 24 sata od ubojstva, jer, ako
ih ubije kuća ubijenog, uzima svoju krv.
§ 872. Ako se spasi 24 sata od ubojstva, tražit će jamstvo od kuće
ubijenog i bit će slobodni na svom poslu.
§ 873. Ako kuća ubijenog ubije nekoga od podijeljenih rođaka ubojice
nakon što prođu 24 sata, ona ne uzima krv, već pada u krv.
STO DVADESET TREĆI ČLAN
BESA STOKE I ČOBANA
§ 874. Besa stoke i čobana je ona koju dva ili više barjaka daju jedan
drugome uz obostranu suglasnost.
§ 875. Dajući tu besu, barjaktari sa glavarima i momcima određuju put
za putnika, glasnika i čobanina sa stokom.
§ 876. Putnik Lglasnik nekog barjaka, koji ima posla u tuđem barjaku,
ne može preći određene granice od strane dva barjaka koji su dali besu
stoke i čobana.
§ 877. Putnik i glasnik, osim što ne mogu skrenuti s puta, ne mogu
niti ući u drugu kuću, čim koraknu u tuđi barjak, pravo će otići kod
kuće mjesnog barjaktara.
§ 878. Ako putnik treba da svrši svoj posao ili glasnik posao za barjak,
oni ne mogu sami izaći po tuđem barjaku, već će biti praćeni ili od
mjesnog barjaktara ili od nekog čovjeka kojeg im bude dodijelio lično
barjaktar.
§ 879. I u odlasku i u povratku putnik i glasnik putovat će velikim
putem ne prelazeći granice određene od strane barjaka besom stoke i
čobana.
§ 880. Ako putnika, glasnika ili-čobanina snađe nešto prije izlaska iz
tuđeg barjaka ili pasući stoku po određenim dionicama, krivci su
132
KANON PROTIV PAKOSTI
pogazili besu stoke i čobana.
§ 881. Za gaženje bese stoke i čobana slijede ove kazne i globe:
96
a) ubojica će platiti kući ubijenog 22 ćese za krv;
b) barjak ubojice spaljuje tri kule ubojici; ako ubojica nema tri svoje
kule, spalit će se: kula ubojice i dvije druge kule bliskih rođaka
ubojice; ako nema bliske rođake, ako su i na stotom koljenu, spalit će
im se kule.
§ 882. Barjak ubojice razara imovinu ubojici s usjevima i zemljom,
stokom i svim što ima.
§ 883. Ako putnik ili glasnik skrene s puta ili čobanin sa stokom pređe
granice, ako ih netko ubije, ne ubijaju se gosti na besi stoke i čobana,
već onome iz čije su kuće izašli i ubojica s njihovom kućom, po
kanonu, pada u krv.
§ 884. Ako netko dirne krdo stoke na planini i unutar označenih
granica, razbojnik se kažnjava gore spomenutim globama za gaženje
bese stoke i čobana.
§ 885. Jamci bese stoke i čobana su barjaktari, glavari i momci barjaka
koji su sklopili ovu besu.
Napomena: Prema pričama koje se pričaju među albanskim brđanima
(o kojima sada govorimo u redanju raznih priča), jasno je da je »besa
stoke i čobana« vrlo drevna i da se počela primjenjivati prije nego što
je tankocijevka (puška) počela bljuvali plamen.
Tu i tamo i dan-danas se drži besa stoke i čobana; kao, na primjer, u
Dakovičkoj Malesiji: Nikaj, Mertur, Gas, Krasnice i drugdje. U
Dukađinskoj Malesiji: Šalja, Šoš, Kir, Daj, Pijan i Topljan; u Malesiji
Puke, Mirdite, Tkele, Leške Malesije i prema Kurbinu; iako se više
ne drži ova vrsta bese, prema kazivanjima, koja su nam saopćili starci
tih krajeva, i u tim predjelima nekada se držala besa stoke i čobana.
STO DVADESET ČETVRTI ČLAN
KRV97
§ 886. Po kanonu albanskih brđana, koliko god se muškaraca rodi,
smatraju se dobrim i ne razlikuju se jedan od drugog.
§ 887. Cijena čovjekovog života je ista, kako za dobrog, tako i za lošeg.
96
ćesa, kesa (arh.) - nekada je to bio određen iznos novca koji je sadržavao 500 groša.
97
Vidi: Knj. VIII, gl. XVII, § 593 i 594.
133
 KANON PROTIV PAKOSTI
§ 888. Svatko se drži da je dobar i za sebe kaže: »Ja sam čovjek« i kažu
mu: »Kako si, čovječe!«
§ 889. Kada bi bilo razlikovanja krvi, kanon ne bi znao pronaći uzroke
u pogledu presuđivanja i zaloga u odmjeravanju dobrog i lošeg, budući
da se svatko drži da je težak okruglo četristo derhema u svojoj težini.
§ 890. Da je ostala mogućnost razlikovanja krvi - lošeg za izgled i
plemenitost - lopova bi ubili i bez razloga; povećala bi se ubojstva kada
ne bi netko ustao da traži razloge za ubojstvo lošeg i lopova.
§ 891. Zato »Leka je krvi ostavio jednake: od lošeg izlazi dobar, a od
dobrog loš«. - »Duša za dušu, jer izgled daje Bog«.98
§ 892. Dakle, tko ubije čovjeka, bio odrastao muškarac ili žena,
momak ili djevojka ili dijete u koljevci, lijep ili nakaza po izgledu,
glavar, starac ili nadstarac, bogat ili siromah, plemenit ili lopov, kazna
je ista: za ubojstvo muškarca 6 ćesa, 100 ovnova i pola vola globe.
§ 893. Tko rani čovjeka, spomenuta cijena u § 892. prepolovljuje se
kako za muškarca, tako i za ženu.
§ 894. »Ranjavanje se mjeri prema goljenici",ili kako vidar odredi«.
(Cijena liječenja je kako odredi vidar.)
§ 895. Umir krvi ili rane, koji se vrši preko glavara i momaka, nema
drugo osim 6 ćesa za krv i 3 ćese za ranu. - Umir krvi ili rane, koji se
vrši posredstvom prijatelja, iznad 6 ili 3 ćese traži i troškove liječenja.100
§ 896. Oni koji padaju u krv, ako se ubojstvo dogodi u selu, ubojica s
muškarcima kuće i djetetom u kolijevci ako je, iselit će se iz sela i otići
će kod prijatelji, da bi izbjegao opasnost od ubojstva.
§ 897. Kuća ubijenog nema posla sa ženama ubojice, jer »Žena i župnik
ne padaju u krv«.
98
»Animam pro anima . . .«, Ledtiku, k. XXIV. vv. 18-20. »XX £ legge, che goccie
(di sangue), sparse per omicidio, altro sangue domandino . . .« (Aesch. Coeph.)
99
vrsta mjere.
100
»Si rixati fuerint viri, et percusserit alter proximum suum lapide, vel pugno et ille
mortuus non fuerit, sed jacuerit in lectulo . . . inncoens erit, qui percusserit, ita
tamen ut opera ejus et impensas in medicos restituat.« (Exodus, XXI. 18. 19.)
»Quando fu ferito un membro, da cui derivo piaga od emorragia, l' antore del male
deve pagar le spese della cura,e — se rifiuta, deve la spesa ed — una multa.« (Codice
di Manu, Nr. 287. Libro VIII).
134
KANON PROTIV PAKOSTI
STO DVADESET PETI ČLAN
101
»UBOJSTVO OSTAJE UBOJICI«
§ 898. Po starom kanonu albanskih brđana, samo je ubojici ostajala krv
ili onome tko je povukao, kresnuo ili pucao, ili iz puške ili iz bilo kojeg
oružja na čovjeka.
§ 899. Kuća ubijenog nije mogla goniti, niti ubiti nekog drugog od
braće, nećaka ili rođaka ubojice, osim ubojice.
§ 900. Kasni kanon obuhvaća muškarce kuće ubojice do djeteta u
kolijevci; rođake i bliske nećake, iako podijeljene, ali za 24 sata, u jeku
krvi; a poslije 24 sata kuća ubijenog dat će im jamce.102
STO DVADESET ŠESTI ČLAN
»UBOJSTVO OSTAJE ZA UBOJSTVO«
§ 901. Kad dvojica u prepirci ubiju jedan drugog, te obojica padnu
mrtvi, ostaje glava za glavu ili ubojstvo za ubojstvo.
§ 902. Kuće ubijenih ne mogu se sporječkati, niti mogu tražiti jedna
od druge obeštećenje. - Po kanonu će se jamčiti.
§ 903. Ako jedan biva ubijen, a drugi ranjen, onda će ranjeni povratiti
višak cijene krvi ubijenom.
§ 904. Ako netko ubije mog brata i ja ustanem i pucam u nekoga od
ukućana ubojice i ranim ga jedanput i do dvadeset puta; najzad uperim
pušku i ubijem njegovog brata ili baš ubojicu moga brata, sve rane će
se presuditi i platiti, a ubijeni ostaje glava za glavu za mog ubijenog
brata.
§ 905. Ako ubijem onoga koga sam dvadeset puta ranio, rane se gube,
a ostaje ubojstvo za ubojstvo s ubijenim.
§ 906. Ako u nekoga pucam i samo ga ogrebem u glavu, dugujem mu
3 ćese za ranu.
§ 907. Ako ga ranim u nogu, dugujem mu 750 groša.
81
»Non occidentur patres pro filiis, nec filii pro patribus, sed unusquisque pro peccato
suo morietur.« (Deuteronomi, XXIV. 16.)
102
U Velikim Malesijama svi oni koji u znak žalosti na glavu stavljaju crni rubac, padaju
u krv ili se traže za krv. - Ovaj kanon važi i u Dukađinu: Šalji, Sosu itd.
135
 KANON PROTIV PAKOSTI
§ 908. Ranjavanje od struka naviše stoji 3 ćese, od struka naniže stoji
750 groša.
STO DVADESET SEDMI ČLAN
103
»UBOJSTVO NIJE ISTO ŠTO I KRIVICA«
§ 909. Za svaku krivicu koju učini Albanac Albancu, oštećeni ima
pravo da ga muči starcima i jamcima, ali ne može ga ubiti, jer
»Ubojstvo nije isto što i krivica«.
§ 910. Ako me netko opsuje i ja ga ubijem, dugujem mu krv.
§ 911. Ako netko dođe podmetnuti vatru mojoj kući ili kolibi, ili bačiji,
a ja ga dočekam i ubijem, dugujem mu krv.
§ 912. Ako netko dođe da te potkrade i vidiš ga kako ti provaljuje vrata,
ubiješ ga, duguješ mu krv.
§ 913. Dolazi netko da ti isprazni štalu, vidiš ga kako ti tjera krdo stoke
ispred sebe, pojuriš osloboditi svoju stoku, a on neće da ti ih pusti, ako
ga ubiješ, duguješ krv.
§ 914. Ako netko zamahne rukom ili te udari a ti ga ubiješ, duguješ krv.
§ 915. Ako ti se netko popne na vrat, iako imaš pravo da se braniš,104
ako ga ubiješ, duguješ mu krv.
Napomena: § 914. i 915. odmjeravaju se prema težini krivice.
Načelo: »Ubojstvo nije isto što i krivica« odgovara ovim načelima:
»Si effringens fur domum, sive suffodiens fuerit inventus, et accepto vulnere
mortuus fuerit: percussor non erit reus sanguinis.« (Exodi, k. XXII. 2.)
»L' uccidere chi ha tentato assassinio in privato od in pubblico; e il furore alle mani
col furore, non rende colpevole per verun modo l' omicida.« - (Codice di Manu, Nr.
351. Libro VIII.)
»Non era colpevole chi uccidesse per difendere la vita, l' onore e la liberta... (Stato
politico di Atene. - Leggi civili e criminali.)
»Furem nocturnum, sed non diurnum, nisi telo se defendat, licet occidere.« - (In
decreto Gratian. Glossa Decret.)
Ta rečenica je, u stvari, albanska narodna poslovica »(Dy duer per nji krye«, tj. dvije
ruke za glavu, odnosno dvije ruke služe čovjeku za očuvanje glave - života.
Očigledno, pravo je čovjeka na samoobranu.
136
KANON PROTIV PAKOSTI
STO DVADESET OSMI ČLAN
»KRV SE NE ZAMJENJUJE GLOBOM«
§ 916. »Krv je krv, globa je globa« - kaže kanon.
§ 917. Krv se nikada ne gubi.
§ 918. Ma kako da je kriva kuća ubijenog prema kući ubojice, sudit će
se i presudit će se i zalogama, ako je potrebno; ali krivica ostaje krivica
i kuća ubijenog tražit će objašnjenje od kuće ubojice kako starci budu
vidjeli za shodno.
§ 919. Ma kako da se globi kuća ubijenog, platit će globu kao globu,
ali ne mogu joj krv izgubiti i ne mogu joj krv platiti globom, ma koliko
kuća ubijenog bila nejaka i siromašna.
STO DVADESET DEVETI ČLAN
UBOJSTVO ZBOG OBLJUBE
§ 920. Oni koji se obljubljuju, ako budu ubijeni prilikom obljube,
ostaju neosvećeni.105
§ 921. Načelo: »Krv nije isto što i krivica« prilikom silovanja žena gubi
svoju snagu.
§ 922. »Ubijeni gost, silovana žena i oskrnavljena oružja su, po kanonu,
neprikosnoveni.«
§ 923. Osramoćeni i osramoćena ostaju neosvećeni samo onda ako se
ubiju prilikom obljube i pod rđavim okolnostima, jednim metkom.
§ 924. Roditelji za osramoćene ne mogu tražiti osvetu, već će ubojici
dati ispaljeni metak i reći: »Ruka ti se pozlatila!«
§ 925. Odredit će jamce da nikada neće zatražiti osvetu za osramoćene.
§ 926. Ako roditelji ubijenih posumnjaju da ih ubojica nije ubio
prilikom obljube, sud mu određuje zakletvu po kanonu.
105
»Si dormierit vir cum uxore alterius, uterque moriatur, id est, adulter et adultera,
et auferes malum de Israel.« (Dueteronomi, XXII, 22. - Levit. XX. 21.)
»Si quid perverse tetreque factum est a muliere, mulctatur; si vinum bibit, si cum
alieno viro probri quid fecit, condemnatur. - De jure autem occidendi ita cnptum
est: In adulterio uxorem tuam si deprehendisses, sine juridicio impune necares.«
(Aulus Gellius. Noct. Attic. Liber X. c. XXIII.)
»Incestum Pontifices sopremo supplicio sanciunto.« (Cicero, De legib. IX.)
137
 KANON PROTIV PAKOSTI
§ 927. Ako ga porota proglasi krivim, ubojica duguje dvije krvi i globi
se po kanonu.
§ 928. Ako se jedna strana spasi od ubojstva i pobjegne, ubojica, koji
ih je zatekao u obljubi, ne može ga naknadno ubiti, jer pada u krv i
ubijenoj strani platit će krv.
§ 929. Ako se žena ili djevojka osramote i izbjegnu da ne budu ubijene
- pobjegnu u dalek kraj - njih barjak zauvijek liči.
§ 930. Ako se primijeti onaj tko ih je osramotio te bude uhvaćen i on
i osramoćena, pleme, selo i barjak ubija oboje pretvarajući im krv u
globu.
§ 931. Udovice i djevojke koje bi se osramotile, žive su spaljivane na
bunjištu. Ili su ih stavljali između dvije zapaljene gomile drveća, te su
ih primorali da otkriju suučesnika, ili su ih ostavljali da s užasom izgore
između dvije vatre. Ako bi uspijevali da joj izvuku riječ tko ju je
osramotio, onda bi uhvatili i suučesnika i ubijali bi ih zajedno.
STO TRIDESETI ČLAN
UBOJSTVO IZ NEHATA
§ 932. Ubojstvo iz nehata ne goni se puškom. - Ubojica plaća krv i
daje jamce.106
§ 933. U toj vrelofkrvi ubojica će se skloniti i sakriti dok se stvar dobro
ne razbistri.
§ 934. Posreduju mudri ljudi i čim se utvrdi da je stvarno ubojstvo bilo
iz nehata, ubojica plaća cijenu krvi i daje jamce.
§ 935. Ako netko - i nehotice - ubije trudnu ženu, osim 3 ćese za
ženinu krv, platit će i 3 ćese za trudnoću.
»...Qui percusserit proximum suum nescrens, et qui heri et nudiustertius nullum
contra eum odium habuisse comprobatur..., hic ad unam supradictarum urbium
confugiet, et vivet; (Urbes refugii, vid. L. VIII, gl. XVIII, cl. XCVII, strana 68,
napomena 1) ne forsitam proximus ejus, cujus effusus est sanguis, dolore stimulatus,
persequatur ...percutiat animam ejus, qui non est reus mortis...« (Deuteronomi,
XIX, 4, 6. 6.)
»...L' omicidio involontario ebbe tribunale apposito, e chi l' avesse commesso non
poteva esser tenuto reo, ma doveva allontanarsi da' luogi testimoni di tale sventura:
la religione doveva purificare il versato sangue e riconciliarlo cogli Dei.« (Stato
politico di Atene. Leggi civili e criminali)
»Ictus quippe fortiutus et consultus, non cadunt sub eiusdem talionis similitudinem.«
(A. Gell. Lib. XX. c. I.)
138
KANON PROTIV PAKOSTI
§ 936. Ako se ubojica suviše trza zbog 3 ćese za trudnoću, kanon
dopušta da se ubijena otvori da se vidi je li imala muško ili žensko
107
dijete.
§ 937. Ako bude imala muško dijete, ubojica će platiti 3 ćese za krv
žene i 6 ćesa za krv dječaka; ako bude imala žensko dijete, osim 3 ćese
za ubijenu ženu, platit će još 3 ćese za djevojčicu.
§ 938. Ubojstvo iz nehata ne globi se.
Napomena: Ubojstvo pod zaštitom, vidi: Knj. VIII, gl. XVIII, cl.
XCVII, »Ubojstvo gosta«.
Ubojstvo pod posredništvom, vidi: knj. VIII, gl. XVIII, cl. IC, »Posred-
ništvo«.
STO TRIDESET PRVI ČLAN
UBOJSTVO POD JAMSTVOM
§ 939. Ako se kuća ubojice zavadi s kućom ubijenog poslije umira krvi,
jamci moraju ući u vatru i neće dozvoliti da im se oskrnavi ime i
jamstvo.
§ 940. Ako između njih pukne puška, jamci će tražiti ubijenog gosta
od strane koja je započela pucnjavu. - Ostalo vidi: Knj. X. gl. XXII.
cl. CXXV, »Krv ide za krv«.
STO TRIDESET DRUGI ČLAN
PUŠKA GONI UBOJICU
§ 941. »Započeta puška se globi.« - »Prva puška se globi.«
§ 942. »Škljocanje se globi.«
§ 943. Ako se dvojica posvade i jedan okrene pušku na drugog i opali,
ako škljocne, ali se tom prilikom ne ubiju, prvi koji je opalio puškom
pada pod kaznu globe.
§ 944. Ako prvi opali puškom, i škljocne mu, drugi ugrabi i ubije ga,
107
Herkulov unuk Aristodem, kralj Mesana (742. prije n. e.) ubio je svop kćer i otvorio
je kako bi dokazao da je bila lažno iznuđena optužba koju je izgovorio neki Mesanm
protiv nedirnutosti njenog djevojaštva. (La Grecia, M. Pouqueville, Venezia, 1836.
- Assedio d' Itome, pag. 42)
139
 KANON PROTIV PAKOSTI
ovaj pada u krv, ali ne pod kaznu globe, jer »Zadnja puška nije isto što
i prva«.
§ 945. Ako iz nehata opali puška, vlasnik puške pada u krv, ako ubije
ili rani nekoga.
§ 946. Ako netko uđe u nečiju kuću i čim okači pušku na kuku, otkine
mu se opasač, opali puška i ubije nekoga od ukućana ili koga drugog,
vlasnik puške duguje krv.
§ 947. Ako gost ostavi napetu pušku i opali i ubije nekoga, vlasnik
puške duguje krv.
§ 948. Ako gost okači pušku na kuku i ona se polomi, a puška padne
na zemlju, opali i ubije nekoga, vlasnik kuke duguje krv.
§ 949. Klin i kuka su postavljeni za okačivanje pušaka; prema tome,
vlasnik kuke ili klina trebao je da pazi i da ih ne ostavlja da ih nagrizaju
crvi.
§ 950. Ako se na jednoj strani ubije netko i padne mrtav, a na drugoj
se rane dvojica, idu krv za krv; jedno ubojstvo - dvije rane.
§ 951. Ako netko ubije trudnu ženu, kanon dozvoljava da se otvori i
ako bude imala muško, ubojica, osim za ženinu krv, platit će 6 ćesa za
krv dječaka; ako bude imala djevojčicu, platit će 3 ćese za dijete i 3
ćese za njegovu majku.108
§ 952. Ispaljena puška zbog ubijenog gosta baca te u krvnu osvetu, ali
ne u globu. v
§ 953. Ispaljena puška zbog obeščašćene žene ili djevojke nema ni
krvne osvete ni globe.
§ 954. Ispaljena puška zbog oduzetog oružja baca u krvnu osvetu, ali
ne u globu.
§ 955. Puška koja ubije iz nehata duguje krv za krv, ali nema globe ni
gonjenja.
§ 956. Ispaljena puška na bilo koga globi se.
§ 957. Za svako ubojstvo plaća se: 6 ćesa za krv, 100 ovnova i l vol
globe barjaku i 500 groša kući Domarka iz Oroša (za Mirditu).
Ponavlja se § 937.
140
KANON PROTIV PAKOSTI
STO TRIDESET TREĆI ČLAN
TKO UBIJA SEBE, OSTAJE NEOSVEĆEN
§ 958. Ako netko ubije sebe, krv mu ostaje neosvećena.
§ 959. Kuća samoubojice ne globi se, jer globi sebe gubitkom jednog
čovjeka i troškova oko ručkova.
§ 960. Ako brat ubije brata, ostaje neosvećen, ali platit će po kanonu
globu barjaku.
§ 961. Ako sin ubije oca, nitko ga ne goni, ali sina, ubojicu, ubija ili
pleme ili selo.
§ 962. Ako sin ubije majku, pada u krv s roditeljima majke.
§ 963. Ako muž ubije ženu, pada u krv sa ženinim roditeljima.
§ 964. Ako žena ubije muža, njeni roditelji padaju u krv. (Dešavalo se
da je roditelj ubio kćer koja bi počinila tu groznu stvar.)
STO TRIDESET ČETVRTI ČLAN
POSREDNIŠTVO U KRVNOJ OSVETI
§ 965. Posrednik u krvnoj osveti je onaj tko se kod kuće ubijenog zalaže
da je pomiri sa ubojicom.
§ 966. Posrednik u krvnoj osveti, ako završi posao, ima pravo na obuću.
§ 967. Obuća ili opanci za posrednika sastoje se od 500 groša.
§ 968. Obuću za posrednika u krvnoj osveti plaća kuća ubojice.
STO TRIDESET PETI ČLAN
UMIR KRVI
§ 969. Umir krvi vrši se na dva načina:
a) posredovanjem prijatelja kuće ubijenog i župnika;
b) posredovanjem glavara, kuće Domarka i momaka barjaka. -U
tom slučaju, za svako ubojstvo kuća Domarka iz Oroša uzimala je 500
groša.
141
 KANON PROTIV PAKOSTI
§ 970. U oba slučaja obavezni su jamci kanona.
§ 971. Vlasnik krvi, osim određenog iznosa za krv, ima pravo tražiti
jednu pušku ostragušu (martinku) s bilo čijeg ramena na koju baci oko;
a ubojica je dužan da mu je donese.
§ 972. Prije umira krvi, bez obezbjeđenja potrebnih jamaca, prije
određivanja rokova plaćanja novca za krv, ne postavljaju se stolovi za
ručavanje i ne ruča se.
STO TRIDESET ŠESTI ČLAN
JAMCI KRVNE OSVETE
»JAMAC I POSREDNIK NITKO NE POSTAJE ZA NOVAC.«
§ 973. Jamce krvne osvete bira kuća ubojice.
§ 974. Jamci krvne osvete su oni koji pristanu da onemoguće svako
ponavljanje mržnje i vatre koja bi mogla buknuti između kuće ubijenog
i ubojice.
§ 975. Jamci krvne osvete, čim pristanu jednom da budu jamci, ne
mogu se više osloboditi jamstva.
§ 976. Jamci krvne osvete imaju pravo držati na uzdi one za koje jamče;
a ako ne budu pomogli prijateljski savjeti i opomene, imaju ih pravo
pritegnuti i prijetnjom ako izmiču.
STO TRIDESET SEDMI ČLAN
JAMCI NOVCA ZA KRVNU OSVETU
§ 977. Jamce novca za krvnu osvetu bira kuća ubijenog.
§ 978. Rokove novca za krvnu osvetu određuju starci i mudri ljudi koji
se tu nađu.
§ 979. Određeni rok novca za krvnu osvetu niti se odlaže, niti se
pomjera.
§ 980. Ako ubojica poludi i počne se igrati s jamcima novca za krvnu
osvetu i vitlati ih s danas-sutra, odnijet će vlasniku krvne osvete novac
u određenom roku, a dužnika će izvesti pred selo koje će pritisnuti
lošeg platišu da izvrši zadatak, ako bude trebalo, mogu ga globiti.
§ 981. Novac krvne osvete dat će kući ubijenog jamci, a nikada
neposredno ubojica.
142
KANON PROTIV PAKOSTI
STO TRIDESET OSMI ČLAN
KRUH KRVNE OSVETE
§ 982. Kruh krvne osvete je onaj kada posrednici umira krvi s nekim
iz roda, drugovima i prijateljima vlasnika krvne osvete idu u kuću
ubojice radi umira krivi, da pojedu kruh umira krvi.
STO TRIDESET DEVETI ČLAN
KRIŽ NA VRATIMA
§ 983. Po kanonu je, čim se postigne umir krvi i čim se pojede kruh,
da se odrede jamci, kako za krvnu osvetu, tako i za novac, da se napravi
križ na vratima ubojice od strane vlasnika krvne osvete.
§ 984. Križ na vratima je znak umira krvi.
§ 985. Križ se pravi na kamenu gornjeg praga kućnih vrata ili među
pragovima vratnih krila.
§ 986. Križ na vratima napravit će ruka vlasnika krvne osvete.
§ 987. Željezo - tesla - kojim je napravljen križ, po kanonu se baca na
krov kuće ubojice.
STO ČETRDESETI ČLAN
BRATIMLJENJE (ISPIJANJE KRVI)
§ 988. Čim se pomire srca kuće ubojice i kuće ubijenog, ispiju krv
jedan drugome.
§ 989. Uzimaju dvije male čaše, napune ih napola vodom ili rakijom;
netko od prijatelja ustane i sveže im dva mala prsta, ubode ih iglom
puštajući po kap krvi posebno u obje čaše.
§ 990. Nakon što pomiješaju krv, i nakon što je dobro promućkaju,
razmijene čaše, ukrštenih ruku, daju jedan drugome čašu pijuci krv
jedan drugome. - Uz hiljadu čestitanja, pucaju iz pušaka i postaju kao
nova braća od jedne majke i jednog oca.
143
 KNJIGA JEDANAESTA

KANON PRESUĐIVANJA

STO ČETRDESET PRVI ČLAN

PRAVO I OBAVEZA STARACA

§ 991. Starac zaloga ne može zatražiti poklone i plaću po kanonu prije

nego što sredi posao.
§ 992. Starci su ili glavari bratstva ili glavari plemena, a rad im se
temelji na osnovama kanonskog prava.
§ 993. Bez njih se ne može donijeti neki novi kanon i nijedan sud ili
presuđivanje koje bi obuhvaćalo bratstvo ili pleme, selo i barjak.
§ 994. Za starce se pozivaju i ljudi poznati po mudrosti, koji su stekli
vještinu u sporovima i presuđivanjima.
§ 995. Za posebne poslove i za posebne razmirice, oni se mogu uzeti i
za starce zaloga, a njihove odluke kanon priznaje dovoljno da po njemu
presuđuju.
§ 996. Starci kanona imaju pravo otkloniti svaku svađu i prijetnju šteta
i ubojstava, negdje mudrošću, negdje silom u zajednici sa selom, a kod
veoma teških prijetnji, zatražit će pomoć glavara i momaka barjaka,
kako bi opametili raspamećenog.
§ 997. Starci imaju pravo skupiti selo kada netko neće da se povine
presudi koja je izrečena po kanonu i nepristrano.
§ 998. Za mala presuđivanja uzet će se starci iz sela prema bratstvu i
plemenu.
§ 999. Starci, koji su određeni da presuđuju nešto, na određenom
mjestu i u određenom trenutku da bi obavijestili zavađene, imaju pravo
presuditi i to sprovesti do kraja.
§ 1000. To pravo imaju ne samo starci ili glavari kanona, već i starci
za posebna pitanja, ako ih je netko izabrao za starce.

145
 KANON PRESUDIVANJA
§ 1001. Čim se starcima da u ruke zalog za pristanak, i ako se zavađeni
pokaju, ne mogu im ponovo uzeti zalog, niti mogu zamijeniti te starce.
§ 1002. Načelo kanona je: »Starca nad starcem, sud nad sudom i
zakletvu nad zakletvom kanon ne trpi«.
§ 1003. Teška djela, koja kaljaju čast sela ili barjaka, odmjerit će starci
sela i glavari barjaka.
§ 1004. Starci i glavari barjaka ne mogu presuditi ni jednu stvar i ne
mogu nikoga globiti u selu ako nemaju sa sobom starce i nadstarce sela
u kojem se nalazi krivac.
§ 1005. Ako se dogodi da čitavo selo poludi sa svim starcima i pukom,
tada ustaju glavari barjaka sa starcima i nadstarcima bratstva i plemena
i sa čitavim pukom i opamećuju neposlušno selo.
§ 1006. Ako neko selo ustane da povede borbu protiv glavara, staraca,
nadstaraca i puka barjaka pod kojim se nalazi, onda će se o tome
upoznati kuća Domarka na čiji će poziv ustati i drugi barjaci i pod
vodstvom te kuće napast će se neposlušno selo i opametit će ga
kaznama, protjerivanjem iz mjesta, a i javnim strijeljanjima, ako je
neko učinio neki prijestup za strijeljanje.
§ 1007. Spomenuti postupci i kazne primjenjuju se i prema nekom
barjaku kada je neposlušan, s tom razlikom što se čitav barjak ne može
protjerati iz mjesta, ali se ličuje od drugih barjaka sve dok ne bude dao
zalog.
§ 1008. Kanone koje donosi neko selo sa starcima i pukom za sebe, na
primjer o potkazivanju, izdajstvu, ubojstvu ili pljački, ni barjak, a ni
kuća Domarka ne mogu da ih ne priznaju, dovoljno da se ne izmišljaju
nove stvari, koje su protiv drevnih odluka kanona albanskih brđana.
§ 1009. Za suđenja i presuđivanja koja se tiču cijelog sela ili jednog
barjaka, nemaju pravo pozvati posebne starce. - To će se odmjeravati
od strane staraca i glavara kanona sela i barjaka.
§ 1010. Ako skrivi starac sela, zalog će dati u ruke puku.
§ 1011. Ako se ne odazove da da zalog, puk poziva glavara barjaka i
zajedno će ga opametiti.
§ 1012. Ako skrivi netko iz kuće Domarka, presudit će mu glavari i
puk svih barjaka.
§ 1013. Ako skrivi neko od barjaktara, odmjerit će mu glavari i puk;
a prvaku barjaka koji je skrivio presudit će barjaktar, drugi prvaci
barjaka i puk.
§ 1014. Bio starac ili glavar, ili iz kuće Domarka, dat će zalog u ruke
starcima i puku, ako se netko žali na njega.
146
KANON PRESUDIVANJA
§ 1015. Starci će presuđivati nepristrano i bit će nepodmitljivi stvarima
ispod ruke ili obećanjima jednog ili drugog.
§ 1016. Ako se otkrije da je neki starac pristrano presudio i protiv
kanona, samo zato što je podmićen stvarima ispod ruke protivničke
strane, osim crnog obraza, nitko ga više ne uzima za starca.109
STO ČETRDESET DRUGI ČLAN
ZALOŽI
§ 1017. »Dani zalog više se ne vraća.«
§ 1018. Zalog je neki predmet koji se daje u ruke starcima presudite-
Ijima s pravom da presude o žalbama dvojice protivnika.
§ 1019. Zalog se zove: »Zalog pristanka«, što znači da su, dajući zalog
u ruke starcima presuditeljima, spremni da se povinuju sudu i
presuđivanju.
§ 1020. Presuđivanje i suđenje, održani bez zaloga, po kanonu, nisu
valjani.
§ 1021. Prije nego što počne suđenje, založi treba da su u rukama
staraca, a zavađeni u tužbi, osim što se više ne mogu izvlačiti,
obavezuju se da plate opanke ili presuđivanje izrečeno po kanonu.
§ 1022. Kao zalog računa se oružje, metak, sat, a i kutija duhana, sve
dok se ne donese zalog koji odgovara vrijednosti za koju su u zavadi.
§ 1023. U presudama žalbi, optužbi ili kleveta, izgovorena riječ ne
prihvaća se kao zalog; potreban je dokaz.110
§ 1024. »Riječ kao zalog« prihvaća se samo onda kada netko obeća
nekome toliko i toliko, ako mu sredi neku stvar.
§ 1025. Ako mu sredi stvar, dužan je dati obećano tom čovjeku.
§ 1026. Ako starci zaloga zapnu svaki na svom mišljenju, obratit će se
drugim starcima, ali za izdatke se ne mogu opteretiti zavađeni (vlasnici
zaloga).
§ 1027. Opanke starcima platit će vlasnici zaloga podjednako.
Meledictus qui accipit numera, ut percutiat animam sanguinis innocentis, et dicet
omnis populus: Amen. (Deuter. XXVII. 26.)
»Oppositus est prignori.« - Publ. Terentius, Phormio, alt. IV. Scena III. - Opponere
interdum significat deponere, hoc est contra alium provocantem pignus ponere.
147
 KANON PRESUDIVANJA
§ 1028. Opanci starcima plaćaju se ne po želji staraca, nego prema
važnosti prešućivanja: »Prema zalogu daju se opanci«. - »Prema
vrijednosti predmeta daju se opanci.«
§ 1029. Jedno prijepodnevno presudivanje stajalo je pet groša. -
(Nekad presuđivanja nisu vođena poslije podne.)
§ 1030. Za presuđivanja koja su se određivala »kamenom«, zavađeni su
plaćali po 10 groša za presudivanje.
§ 1031. Prije nego što započnu suđenje, starci će dati ovu zakletvu:
»Tako mi ovog božjeg dobra (nad nekim vjerskim znamenjem) i kako
budem radio, tako mi pomoglo, suđenje neću voditi lažno i pristrano
i koliko mi pamet i duša budu dozvolili, neću skrenuti s kanona i
111
pravednog suda!
§ 1032. Izvan sela nitko nema pravo naći starce.
§ 1033. Ako netko izađe da traži starce po barjaku pod kojim se nalazi,
za starca će uzeti nekog od glavara, a ne od puka.
STO ČETRDESET TREĆI ČLAN
POVEĆANJE BROJA STARACA
§ 1034. »Sud nad sudom i starca nad starcem, kanon ne dopušta.«112
§ 1035. »Ako si nezadovoljan suđenjem, tu je Š. Palji113. - »Ako si
nezadovoljan suđenjem, tu je Grika e Orošit«.114 - »Kuća Domarka je
temelj kanona.«
§ 1036. Ako si starcu predao zalog, a ovaj ti presudi, nemaš pravo
tražiti drugog starca i suđenje.
§ 1037. Ako te nije ubijedilo suđenje staraca koje si ti odabrao i
prihvatio, nemaš pravo ponovo uzeti svoj zalog niti izabrati druge
starce.
§ 1038. Ako vlasnici zaloga pomisle da je suđenje bilo nepravilno i
pristrano, imaju pravo da ne prihvate presudivanje.
§ 1039. Prvi starci ne ustupaju zaloge, ali su dužni sebe očistiti
ustupajući svoje zaloge drugim starcima koje su oni izabrali; nakon što
im izlože doneseno presudivanje, to će se odmjeriti od strane drugih
staraca.
111
»Judices citati jurabant se ex lege judicaturos.« (Rit. Rom. c. II. De judiciis publ.
fr. 150.)
112
Djelomično se ponavlja §1002.
113
Sv. Pavao
114
Oroška klisura
148
KANON PRESUDIVANJA
§ 1040. Ako proglase lošim presudivanje prvih staraca, drugi starci
uzimaju zaloge zavađenima i, osim što ostaju bez opanaka, ovi će platiti
opanke za druge starce.
§ 1041. Broj staraca može se povećati do tri puta: ako ne presude,
presudit će glavari sve do kuće Domarka, koja je temelj kanona. Preko
te kuće nema suda.
§ 1042. Ako se presudivanje prvih staraca pokaže dobro, prve zaloge
platit će dvije vrste opanaka: prvim i drugim starcima.
§ 1043. Ako budu teška suđenja i presuđivanja, tumačenja će se tražiti
od kuće Domarka.
STO ČETRDESET ČETVRTI ČLAN
POROTA
§ 1044. Porota ili porotnici, riječima kanona, su oni ljudi koji se od
strane suda određuju da zakletvom nekoga izvuku iz nevolje.
§ 1045. Porotnici će biti ovakvi:
a) da nisu nađeni da se lažno zaklinju;
b) da ne mrze ni stranu koja daje zakletvu, ni onu koja promatra
zakletvu;
c) da nisu pohlepni ljudi koji prodaju dušu za stomak hrane;
d) da, bar pretpostavkom, mogu znati neko djelo ili ga lakše mogu
otkriti.
e) da nisu žene, jer kanon ih ne priznaje;
f) da nisu pod zakletvom i inadžije.
§ 1046. Obično, zakletva se ne daje bez porote.
§ 1047. Načelo kanona je: »Zakletva ima porotu, porota ima trud pri
otkrivanju i obavezu«.
§ 1048. Župnik se ne tjera na zakletvu; ali, ako se dogodi da se od
njega traži zakletva, da bi sebe oprao i zbog porotnika, on se računa za
24 čovjeka.
§ 1049. Ako se glavar barjaka pozove na zakletvu od 24 čovjeka, 12
mu određuje sud, a za 12 nebrojenih računa se on sam.
§ 1050. Onaj tko predvodi porotnike na zakletvu, ne broji se za
Porotnika. Načelo kanona je: »Sto porotnika, ali domaćin se ne broji«.
§ 1051. »Porota ne daje zakletvu dok se ne obaveže vlasnik zakletve«.
149
 KANON PRESUDIVANJA
§ 1052. Predvodnik bese obavezat će se poroti da će ako izađe lažna
zakletva, platiti globu crkvi zbog skrnavljenja zakletve; globu barjaku
ili selu, prema broju porotnika, i dvije za jednu vlasniku.
§ 1053. Sud će odrediti za porotnike ljude iz bratstva i iz sela onoga
tko će predvoditi zakletvu.
§ 1054. Vlasnik zakletve otići će određenim porotnicima kod kuće kako
bi ih upoznao da ih je sud odredio za porotnike.
§ 1055. Nebrojene porotnike, koje nalazi sam vlasnik zakletve, na
suđenju i pred starcima predstavit će po imenu i prezimenu, onako
kako su mu predstavljeni određeni porotnici.
§ 1056. I nebrojenim porotnicima vlasnik zakletve otići će kod kuće
kako bi im rekao da ih je izabrao za porotnike.
§ 1057. Polovicu porotnika određuje sud, a drugu polovicu nalazi
vlasnik zakletve.
§ 1058. Starci, kad odrede porotu, kazat će vlasniku zakletve, ako
sumnja u nekoga od određenih porotnika da će ga ostaviti na cjedilu
zbog neke zavisti ili mržnje, neka tu kaže.
§ 1059. Čim vlasnik zakletve bude iznio osnovane razloge za jednog ili
drugog među određenim porotnicima, starci suda dužni su ih zamijeni-
ti.
§ 1060. Do tri~porotnika mogu se zamijeniti, ali ne više.
§ 1061. Poroti se određuje dan zakletve, a vlasnik zakletve dužan ju je
sazvati.
§ 1062. Porota, prije nego što da zakletvu, pokušat će tragati gdje god
može i vlasnika zakletve ispitati, da ne ide na lažnu zakletvu.
§ 1063. Porota ima pravo sama tragati, a ako pitanje tužbe bude
zamršeno, ima pravo zakletvu odložiti do šest mjeseci, nastavljajući
traganje.
§ 1064. Za veoma teške zavade, koje idu u širinu, porota ima pravo
odlagati zakletvu i godinama.
§ 1065. Čim završi svoja traganja i čim stvori mišljenje, ili da zakletvom
oslobodi okrivljenog ili da ga ostavi na cjedilu, porota nema razloga da
se suzdržava; bilo jedno bilo drugo saopćit će vlasniku zakletve.
§ 1066. Ako samo jedan od porotnika ne bude htio dati zakletvu,
vlasnik zakletve ostaje na cjedilu.
§ 1067. Po kanonu je da jedan porotnik ili više njih, koji neće da daju
zakletvu, uvjere vlasnika zakletve, i zakletvom ako je zatraži, da ga ne
ostavljaju na cjedilu zbog neke mržnje i inata, već samo iz straha i
150
KANON PRESUDIVANJA
sumnje da ne daju lažnu zakletvu.
§ 1068. »Ako porota ruča, zakletva je dana.«
§ 1069. Ako se porota sastane i pojede kruh zakletve, vlasnik zakletve
je nevin; poroti ne ostaje ništa drugo nego da da zakletvu.
§ 1070. Ako porota ne pojede kruh, vlasnik zakletve je kriv.
§ 1071. Ako tužitelj određenog dana ne dođe gledati zakletvu, optuženi
može mirno spavati, jer čim mu je kruh pojela porota, on je izašao
nevin.
§ 1072. Porota će kazati tužitelju ili da dođe gledati zakletvu ili da
otkrije soka.
§ 1073. Tužitelj, iako se bude mnogo brinuo nekoliko dana, na kraju
će ili otići da gleda zakletvu ili će otkriti soka.
§ 1074. Porota, ako se sastane da da zakletvu izvan određenog dana,
nema drugog ručka, već daje zakletvu i svatko ide svojim poslom.
§ 1075. Na dan kada će se dati zakletva, prisustvovat će i starci
donesenog presuđivanja.
§ 1076. Zakletva će se dati ovim redom:
a) vlasnik predvodi zakletvu da bi uvjerio porotu;
b) poslije njega dat će zakletvu oni koji su mu bliži po krvi;
c) potom zakletvu daju porotnici određeni od suda;
d) na kraju, nebrojeni porotnici.
§ 1077. Riječi zakletve izgovorit će se bez izmjene i onako kako ih je
odredio i poredao sud staraca.
§ 1078. Koliko god porotnika bilo, dat će zakletvu stavljajući ruku na
vjersko obilježje, osim ako sam vlasnik stvari iz poštovanja oprosti ili
oslobodi nekoga.
Napomena: Dukađin, Dakovička Malesija i neki drugi krajevi porotu
određuju kao »vrstu zakletve« u crkvi, a neki je drugi ostavljaju da
»sluša zakletvu«.
STO ČETRDESET PETI ČLAN
SOK
§ 1079. Sok115 je onaj tko pokazuje nečiju krivicu, kao na primjer neku
Sok (alb. kapucar-i, m. pl. - e) prijavljivač, potkazivač, denuncijant, čovjek koji
151
 KANON PRESUDIVANJA KANON PRESUDIVANJA

skrivenu krađu ili neko izgubljeno ubojstvo, na osnovu potraga koje Za stelnu kravu 150 groša
vrši. Za magarca 150 groša
§ 1080. Sok obično ne izlazi otvoreno, ali događa se i da izlazi javno. Za bika 100 groša
§ 1081. Sok će dobiti svoje cipele prema obećanjima vlasnika ukradene Za ovcu i kozu 25 groša
stvari ili izgubljenog ubojstva. Za tele 25 groša
Za svinju 23 groša
§ 1082. Vlasnik ukradene stvari ili izgubljenog ubojstva, prije nego što Za jare i janje 10 groša
soku obeća cipele, otići će u selo optuženoga, uzet će dva njegova druga
§ 1092. »Sok oslobađa od zakletve«. Ako sok izađe pošten čovjek,
i zajedno sa njima otići njegovoj kući da od njega zatraže opravdanje.
optuženom se ne dozvoljava da da zakletvu; dat će opravdanje.
§ 1083. Ako se optuženi nikako ne ubijedi, vlasnik stvari kazat će mu
da će mu reći soka koji će ga teretiti. § 1093. »Sok vadi izgubljenu stvar«. Čim se sok prihvati od tragača,
optuženi ostaje kriv i vratit će vlasniku stvar po kanonu.
§ 1084. Ako mu optuženi kaže da je sok slobodan da govori koliko
hoće, pa ako ispadne kriv, on će soku platiti obećanu obuću.
§ 1085. Ako netko soku obeća obuću, prije nego što je s tim upoznao STO ČETRDESET SEDMI ČLAN
optuženog, i ako ovaj ispadne kriv, obećanu obuću od vlasnika stvari
platit će popola. TRAGAČI SOKA
§ 1086. Obuća se soku daje uz zakletvu da se optuženi ne optereti
pretjeranim obećanjima i ako ispadne kriv.
§ 1087. Opći je kanon da obuća za soka ne može prijeći cijenu § 1094. Tragači su oni čiji je zadatak da vode odgovarajuće potrage
izgubljene stvari. salijetajući soka čestim pitanjima, pazeći da ne mijenja iskaze i nekoga
§ 1088. Kanon ženu ne priznaje za soka. ne okleveta.
§ 1089. Nekada~se sodžbina uz zakletvu plaćala 50 do 500 groša. § 1095. Tragači će biti čestiti, mudri i bistri ljudi, vješti u ispitivanjima
i potragama.
§ 1090. Sok koji bi se uhvatio u laži plaćao bi tuđu stvar umjesto
pljačkaša. (Dukađin) § 1096. Tragači se biraju među onima koje je sud odredio za porotnike.
§ 1097. Kao što nije po kanonu da sok javno izlazi, i sok ima pravo da
poimence traži neke od porotnika, kojima više vjeruje da ga neće
STO ČETRDESET ŠESTI ČLAN otkriti.
§ 1098. Prije nego što počnu potragu, tragači će zatražiti da sok da
SODŽBINA zakletvu da će govoriti istinito, nepristrano i bez ljutnje.
§ 1099. Do tri grupe tragača mogu ispitivati soka.
§ 1091. Soku se daje obuća: § 1100. Tragači, kad god budu razgovarali sa sokom, razgovarat će
tajno.
Za izgubljenu krv 1500 groša
Za obijenu štalu, kuću i dr. 500 groša § 1101. Ako sok kaže da je ukradena stvar prodana, tragači će poslati
Za mazgu 1000 groša ljude na potragu.
Za konja 500 groša § 1102. Ako sok kaže da je ukradena stvar zaklana, tragači će tražiti
Za ovna predvodnika 500 groša neki trag od nje; na primjer, komadić kože, rogove ili neki drugi dio.
Za vola za brazdu 400 groša § 1103. Čim se od tragača potvrde kazivanja soka, poricanja pljačkaša
Za tovljenu svinju 500 groša ili ubojice, i ako su lažna, ne može nitko zadržati do zakletve;
međutim, porota ima pravo zadržati ruku i ne dopustiti mu da da lažnu
prima nagradu. Ta nagrada se nekada sastojala od para cipela ili opanaka. zakletvu.

152 153
 KANON PRESUDIVANJA KANON PRESUDIVANJA

§ 1104. Ako pred tragačima sok ispadne sumnjiv, a ako je u pravu, te STO ČETRDESET DEVETI ČLAN
ako izađe i pljačkaša ili ubojicu uhvati za ruku, dobiva određenu obuću
od 500 do 1500 groša. MJESTA ODRŽAVANJA SKUPŠTINA
§ 1105. Tragači će dati zakletvu da dok su živi neće otkriti soka, izuzev
ako se sam želi otkriti.
§ 1112. Skupštine se održavaju ili po dvorištima crkava ili po starim
ruševinama svetilišta ili u centru mjesta.
STO ČETRDESET OSMI ČLAN 1. Mirdita u Š. Palju ili u Grik t' Orošit.
2. Ljura kod crkve u starom selu.
SKUPŠTINA ALBANSKIH BRĐANA 3. Tkela kod Kroni i Fikut u Perljataju.
4. Matja u Lisu.
5. Leška Malesija (Zuba) u Molungu kod Darda Kerbuce.
§ 1106. Skupština je okupljanje jednog ili više plemena sa glavarima, 6. Debar?
starcima, nadstarcima,116 i puka ili momaka zemlje, koji imaju za cilj 7. Malesija Kroje u Bendi.
pretresati neko pitanje ili sklopiti neku besu. 8. Malesija Tirane u Martanešu.
§ 1107. Skupštine su djelomične ili opće. 9. Malesija Elbasana?
10. Ljaberija (Arberija) ?
§ 1108. Djelomične skupštine su seoske, u kojima sudjeluju starci, 11. Arbenija u Ljarušku.
nadstarci i puk jednog sela. 12. Kurbin u Deru Selite, u Ljač-Sebastu.
§ 1109. Djelomične se nazivaju i skupštine u kojima sudjeluju i svi 13. Ljuma u Bicaju.
starci, nadstarci i puk raznih plemena, koji su pod zapovjedništvom 14. Has?
jednog glavara. 15. Dakovička Malesija kod Voret e Šaljes.
§ 1110. Opće skupštine su one na kojima se sastaju starci, nadstarci, 16. Dukađin na Koder Šen Derđa (Šoš).
puk sa glavarima i kućom Domarka. 17. Puka kod Ćiteti i Pukes.
18. Postripa u Ćitet kod Džamije (Drišt).
§ 1111. Na skupštinama, suđenjima i odmjeravanjima sudjeluju: 19. Mbiškodra kod Kiše e Briđes-Rapša.
a) kuća Domarka iz Oroša; 20. Kelmendi u Ćaf Berdeljeca.
b) glavari plemena; 21. Capa (Zadrima) u Dajču.
c) starci plemena i sela; - Nikaj i Mertur kod Kiša e Nikajve.
- Mertur i Krasnice kod Bljini i kuvendit (Selimaj).
d) nadstarci plemena i sela;
§ 1113. Okupljeni ljudi na skupštini sjede u polukrugu tako da mogu
e) momci i puk svih plemena; vidjeti jedan drugoga i, ako se proziva netko, da ga mogu vidjeti glavari
f) glasnici plemena; i starci.
g) globari. § 1114. Ljudi na skupštini sjede naoružani.
117

§ 1115. Dokle god budu ljudi sjedili na skupštini, nitko tuđi nema se
pravo miješati među njima.
§ 1116. Prilikom suđenja i odmjeravanja, glavari i starci sjede odvojeno,
a puk odvojeno.
§ 1117. Glavari i starci sjede na skupštini prema prvenstvu i pravu.
""* 17
nadstarac (alb. sterplak, - u, m. pl. sterpleq) - drugi član savjeta, odnosno pomoćni ...Quando vi son tuti, seggono armati... (Tacit., Germama XI) - Ne pubblica ne
presuditelj po Kanonu Leke Dukađinija. privata cosa fanno, se non armati. (Idem, ibid. XII.)

154 155
 KANON PRESUĐIVANJA
§ 1118. Dok netko govori na skupštini, drugi će slušati i šutjeti.
§ 1119. Sitna pitanja i zadjevice, koje ima jedno selo sa drugim, starci
sela zajedno s nadstarcima i pukom imaju im pravo presuditi.
§ 1120. Teška pitanja, koja pripadaju čitavom plemenu, odmjerit će se
i presuđivat će se od strane glavara plemena zajedno sa starcima,
nadstarcima i pukom.
§ 1121. Pitanja koja se odnose na čitavu jednu oblast - ili državu -
odmjerit će se na općim skupštinama: »od svake kuće po jedan
muškarac«.
§ 1122. Teška riječ ne trpi se na skupštini.
§ 1123. Kanon ne trpi da se na skupštini netko opsuje; ako netko to
učini, globit će se do 5 ovnova.
§ 1124. Ako netko nekome na skupštini kaže da laže, kaznit će se do
500 groša.
§ 1125. Ako netko na nekoga opali oružjem na skupštini, spalit će mu
se kuća, a onaj tko je potegao oružje strijelja se javno i ostaje neosvećen.
STO PEDESETI ČLAN
KUĆA ĐON MARKA118
§ 1126. Kuća Domarka je temelj kanona.119
§ 1127. Zauzima čelno mjesto na svakom mjestu i na skupštini.
§ 1128. Ne može se ličiti.
§ 1129. Ne može se razoriti.
§ 1130. Ne može se progoniti iz mjesta.
§ 1131. Izvan ove kuće nema nastavljanja pitanja.
§ 1132. Ima pravo skupljati glavare i puk u slučaju općih skupština.
§ 1133. Kad god zatreba, ima pravo slati glasnike da poziva ljude
zemlje, »od svake kuće po jedan muškarac«, i da ih skupi u Š. Palju.
§ 1134. U svakom suđenju ili presudivanju ima pravo odlučujuće riječi.
§ 1135. Ima pravo razoriti i progoniti iz mjesta.
118
Le cose importanti deliberano tutti; le piccole il princigale. - (Idem, ibid. XI.)
119
Zanimljivo je da tu stavku Š. Dečovi često ističe u Kanonu Leke Dukađinija, iako
je to bilo važeće samo za Mirditu, a ne za sve Albance.
156
KANON PRESUĐIVANJA
§ 1136. Ima pravo osuditi na smrt: »ruke i noge120 pripadaju plemeni-
ma, glava pripada Domarku«.
§ 1137. Ima pravo oduzeti vodstvo ili glavarstvo onome tko se nađe u
doušništvu i izdajstvu zemlje. - Međutim, to se ne može dati nekome
izvan bratstva, jer je to pravo mjesno i nasljedno.
§ 1138. Ima pravo na dio svake globe.
§ 1139. Ima pravo na više od 500 groša za svako ubojstvo.
§ 1140. Prije nego što sa glavarima i pukom plemena krene na izvršenje
kanonskih kazni dat će zalog; i ako se nađe u krivici, odgovarat će po
kanonu.
§ 1141. Podliježe globi kao i svaki podanik.
§ 1142. Kad ide na pomirenje zemlje, ima pravo na »razođ«121 (na dva
obroka).
§ 1143. Ako se bilo tko iz ove kuće traži za porotnika, računa se za 12
nebrojenih.
§ 1144. Kad ide u vojsku, ima pravo predvođenja i zapovijedanja.
§ 1145. Za prijestupe, koje su za ugarak vatre i ovu Kuću zahvaća
turpija (toliko da ostavi trag).
STO PEDESET PRVI ČLAN
GLAVARI PLEMENA
§ 1146. Glavari su vođe plemena.
§ 1147. Glavari imaju imovinu.
§ 1148. Svaki glavar ima pravo nad svojim plemenom: »Ruke i noge
20
udovi (alb. kortare - t, m. pl.) - ruke i noge odvojeni od tijela
Pade ptica, poleti ptica (alb. razog-u, s.; pl. razogj-t).
Dukađinci kada se dogovore s gazdom za neki posao, kažu mu: »Hoću od tebe vruću
pogaču sa sirom, ujutro tri obroka na dan, ni pticu neću da ti poklonim, niti hoću
da ti je prodam! Plaću hoću odjednom!«.
Ptica je bila odmor od dva sata na dan; zato kad bi gazda zaboravio na to, vikali bi:
»Pade ptica, poleti ptica!«.
l- odmor, koliko odmara ptica. 2. obrok za to vrijeme; lat. haustus; it. merenda;
nem. Imbis; alb. zamer - a (u Kurbinu - Albanija).
Frazeološki: Učinit ćemo jednu pticu (kratak odmor, koliko odmara ptica); po)esti
pticu; jesti poslije podne; mn. razogj (razođ) su bili konaci koje je svaki iz Mirdite
bio dužan kući Domarkaja kada bi netko od ovih prinčeva (kneževa) izlazio da izvidi
stanje u narodu. (D. Nikolle Gazulli, Fjalorth i Ri, Fjale te rralla te perdorura ne
Veri te Shqipnis, Tirane, 1941., pod rečju razog-u)
157
 KANON PRESUDIVANJA
122
pripadaju plemenima, a glava pripada Domarku«.
§ 1149. Prilikom suđenja i presuđivanja, unutar područja jednog
glavara, ne mogu mu se miješati glavari drugih plemena.
§ 1150. Glavar plemena, zajedno sa starcima i pukom bratstva, ima
pravo održavati skupštine, sklapati besu, presuđivati, globiti i ličiti.
§ 1151. Glavar plemena ne može se optužiti kod glavara drugih
plemena i nitko ne može vršiti pritisak na njega za suđenja i izvršena
presuđivanja.
§ 1152. Glavar plemena ne može donijeti odluke ili presuđivanja mimo
odluka kanona.
§ 1153. Ako se netko žali na glavare, odmjerit će ih starci i puk, a i
kuća Domarka.
§ 1154. Glavar jednog plemena nema pravo spaljivati, razarati, strijelja-
ti, progoniti iz mjesta. - Za to je potrebna kuća Domarka s glavarima
i pukom drugih plemena.
§ 1155. Da bi se globio i ličio glavar, dovoljni su starci, nadstarci i puk
plemena.
§ 1156. Ako netko iz puka ustane i ubije nekoga od glavara ili od
Domarka, pada u krvnu osvetu kao i za ubojstvo svakog čovjeka.
§ 1157. Glavar plemena, kao svaki čovjek iz puka, može se globiti,
spaliti, ličiti, razarati, strijeljati i progoniti iz mjesta.
§ 1158. Kada je riječ o posjedima i imovini, bilo u ravnici, planini ili
zimskom pašnjaku, gledat će se imovinsko pravo svakoga.
§ 1159. Ni kuća Domarka, ni glavari plemena, a ni starci sela ne mogu
imati neko pravo nad stokom i imovinom drugih.
§ 1160. Puk plemena nije dužan ni glavaru, a ni kući Domarka dati
desetinu i harač.
Napomene: Glavari (barjaktari) Dakovičke Malesije: Nikaj, Mertur,
Gas i Krasnice imaju pravo na jedan red više za navodnjavanje od
komunice, osim reda koji imaju kao svaka kuća.
STO PEDESET DRUGI ČLAN
STARCI SELA
§ 1161. Svako selo ima starce plemena.
Djelomično se ponavlja § 1136.
158
KANON PRESUDIVANJA
§ 1162. Starci sela imaju pravo skupiti selo na skupštinu.
§ 1163. Starci sela nemaju pravo niti globiti, niti ličiti nekoga bez
suglasnosti nadstaraca i puka.
§ 1164. Starci sela ne izuzimaju se seoskih obaveza, ni od kuluka i
zajedničkih poslova.
§ 1165. Starci sela ne izuzimaju se služenja vojske.
§ 1166. Ako starac sela skrivi, dat će zalog nadstarcima i puku.
§ 1167. Ako neko selo sa starcima tereti neko pleme, starac napadnutog
ima ga pravo braniti i sa glavarima drugih plemena.
STO PEDESET TREĆI ČLAN
NADSTARCI
§ 1168. Nadstarci drže stranu puka.
§ 1169. Nadstarci imaju pravo podignuti glas kada vide da se puk tereti
suđenjima i presuđivanjima suprotno kanonu.
§ 1170. Nadstarci su, zajedno s pukom ili s momcima plemena, globari.
STO PEDESET ČETVRTI ČLAN
GLOBARI
§ 1171. Globari su oni koji u ime čitave skupštine idu u štalu za stoku
globljenog da uzmu toliko grla ovnova ili volova prema presudi suda
glavara, staraca i puka.
§ 1172. Vlasnik štale ne smije spriječiti globare da mu uđu u štalu.
§ 1173. Ako to uradi, dižu se svi ljudi skupštine i nasrću na kuću.
§ 1174. Ako se vlasnik stoke sporječka, imaju pravo da mu povećaju
globu.
§ 1175. Globari sami biraju ovnove i volove za globu i vlasnik stoke ne
može ih spriječiti.
159
 KANON PRESUDIVANJA
STO PEDESET PETI ČLAN
GLAS PUKA NA SUDOVIMA
§ 1176. Ako se puk ne slaže s presudama glavara i staraca, ima pravo
da im se ne povinuje.
§ 1177. Glavari i starci ponovo će odmjeriti poslove.
§ 1178. Ako puk odobrava presuđivanje glavara i staraca, po kanonu
je da složno viknu: »Tuđa noga, glave naše!«
STO PEDESET ŠESTI ČLAN
LIČENJE
§ 1179. Ličiti, riječima kanona, znači: odijeliti, zapostaviti i rasturiti
jednu kuću, oduzimajući joj svako pravo, poštovanje i čast, kako od
sela, tako i od barjaka.
§ 1180. Selo ima pravo ličiti, ali ne i progoniti iz mjesta.
§ 1081. Sok će dobiti svoje cipele prema obećanjima vlasnika ukradene
stvari ili izgubljenog ubojstva.123
§ 1182. Ni selo bez barjaka, ni barjak bez sela, nema pravo da spaljuje,
razara i strijelja.
§ 1183. Slučajevi da se netko liči su:
a) kad netko neće da sklopi besu sa selom ili barjakom;
b) kad netko proda svoje selo potkazivanjem i izdajom;
c) kad netko izigrava neku presudu ili odluku izrečenu javno od
strane sela ili barjaka;
d) kad netko načini neki nasilni prestup u selu, barjaku ili izvan njih
i ne pokorava se sudu;
e) za nasilje koje je učinjeno izvan sela ili barjaka; ako se krivac ne
odazove da da zalog svom selu i barjaku, oni se odriču njega, dajući
mogućnost svima onima koji se na njega žale da s njim rade što hoće.124
123
Ovaj paragraf je, očigledno pogrešno, po drugi put ovdje uvršten. To se vidi po broju
koji ima - § 1081. umjesto § 1181., kako bi odgovaralo redosljedu.
124
Ad uomo o donna citati dalla čita come ingiusti, nessuno rechi ajuto o conversi con
essi; se lo fara, rimanga vituperato per esser simile a quelli con cui pratica. (Leggi
di Caronda)
160
KANON PRESUDIVANJA
§ 1184. Ako selo zapne i barjaku ne dozvoli da spali i razori nekog
bezobraznika koji je ocrnio selo ili barjak nekim groznim nasiljem,
barjak ima pravo ili da liči to selo ili da skupi druge barjake da ga
opamete.
§ 1185. Ako ga samo ličenjem kazni, niti daje, niti uzima s njim sve
dok se ne pokori sudu i globi.
§ 1186. Čim izigrano selo da zalog barjaku, barjak ga kažnjava prema
težini krivice.
§ 1187. Kuću krivca spaljuju, razaraju je s biljkama i zemljom, a
izazivača nasilne krivice javno strijeljaju i ostaje neosvećen, a ukućane
mu proganjaju iz mjesta.
§ 1188. Ako se dogodi suviše grozna i nasilna pakost, osim spaljivanja,
razaranja i proganjanja iz mjesta, barjak mu ruši i kuću.
§ 1189. Rušenje kuće je kada se vadi kamenje iz četiri kuta kuće na
dnu temelja. - To se radi nakon što se kuća spali.
§ 1190. Rušenje kuće, po kanonu, označava da su ukućani te kuće sa
svime i zauvijek prognani iz mjesta i barjak ih računa iskorjenjenima.
§ 1191. Pokretna imovina postaje im globa, a nepokretna ostaje
zapuštena, za ispašu barjaku.
§ 1192. S ličenima ne može nitko iz sela uzimati i davati; a ako netko
bude uzimao i davao, i on ostaje ličen i podliježe istim kaznama kao
ličeni.
§ 1193. Način ličenja je ovaj: »Odijeliti nekoga u smrtnom slučaju i od
pozivanja na objed«. - »Ličiti nekoga pri smrtnom slučaju, na svadbi
125
i u posuđivanju brašna.«
STO PEDESET SEDMI ČLAN
SPALJIVANJE, RAZARANJE I STRIJELJANJE
§ 1194. Spaljuje se, razara, javno strijelja i proganja sa svime iz mjesta:
a) onaj tko kleveće za teško djelo ili diže ruku ili ubije župnika;
b) tko ubije gosta na besi, strijelja se, globi, spaljuje i proganja iz
mjesta; *
Atque in ipsa formula condemnationis, poena plerumque etiam exprimebatur hoc
modo, egr. Videtur vim fecisse, eoque nomine aqua, igni - et tecto - ei interdico.
(DgonHalic. IV. 11.)
161
 KANON PRESUDIVANJA KANON PRESUDIVANJA

c) tko ubije u plemenu, spaljuje se, globi i proganja iz mjesta; STO PEDESET OSMI ČLAN
d) tko ubije poslije umira krvi, spaljuje se, globi i proganja iz mjesta;
e) tko ubije »ubij i gubi se«, spaljuje se, globi i proganja iz mjesta; GLASNIK
f) tko ubije krvnika na svojoj besi, strijelja se, spaljuje, globi i
proganja iz mjesta; § 1200. »Glasnik ne skrivljuje, ne računa se.«
g) tko ubije rođaka da bi postao vlasnik njegove imovine, strijelja se, § 1201. Glasnik se zove onaj tko šalje na mjesto poruku pošiljaoca.
spaljuje, globi i progoni iz mjesta;
§ 1202. Glasnik se šalje:
h) tko prima u kuću krivce barjaka, spaljuje se, globi i proganja:
a) iz jedne kuće u drugu;
i) ono pleme, koje ne predvodi na krivce, globi se i liči.
b) iz jednog sela u drugo;
§ 1195. Ako netko skrivi neku od ovih krivica, javno se strijelja, globi,
spaljuje, posjeći će mu se voće, razaraju mu se bašta i vinograd i sa c) iz jednog barjaka u drugi.
svime proganja se iz mjesta. § 1203. Glasnik nosi riječ jedne kuće, jednog sela ili jednog barjaka.
§ 1196. Za ubijenog župnika krvnik se zauvijek proganja iz mjesta, a § 1204. Glasnik ne prima odgovornost na sebe, ni kod strane koja ga
za druge krivice koje smo spomenuli progoni se na 5 - 15 godina. šalje, ni kod strane kojoj se šalje; on je prenosilac poruke.
§ 1197. Ugarak vatre i sjekiru nitko ne može upotrijebiti (ni selo, ni § 1205. Glasnik će biti slobodan na svom putu.
barjak, a ni kuća Domarka), osim ruka starješine kuće, koja je skrivila. § 1206. Glasniku se ne računa u prestup izgovorena riječ, jer govori u
§ 1198. Ruka krivca dat će znak za spaljivanje i razaranje, izgovarajući ime onoga tko ga šalje.
glasnojriječi: »Uzeo ja nedaće sela i barjaka!« § 1207. Glasnik je gost pošiljaoca i ako ga nešto zadesi dok je na tom
§ 1199. Ako ovaj i nitko drugi iz kuće krivca ne odgovori da vatrom poslu, pošiljaocu se ubija gost.
da znak, starac plemena kazat će nekome tko je najbliži krivcu i njegov § 1208. Ako se ubije glasnik nekoj kući, ubojica pada u krvnu osvetu
zadatak je da uzme ugarak i sjekiru te da predvodi selo i barjak u s kućom koja ga šalje.
rušenje, poslije koga će čitavo selo i barjak sudjelovati u tom rušenju. § 1209. Ako se ubije glasnik nekom selu, ubojica pada u krvnu osvetu
Napomena: Spaljivanja kuće za svako ubojstvo nije bilo; to se kasno sa selom.
počelo raditi. - Turska vlast je to radila, a nečovještvo nekih jakih kuća § 1210. Ako se ubije glasnik nekom barjaku, ubojica pada u krvnu
jedva je to dočekalo. - Traženja krvne osvete od svih ukućana ubojice osvetu s barjakom koji ga šalje.
nije bilo; to potvrđuje i riječ kanona »Krv ostaje ubojici«; međutim,
da bi se lakše vršila krvna osveta, obuhvatili su sve muškarce kuće i § 1211. Ako se glasnik ubije nagovorom nekog drugog barjaka, u
rođake u prva 24 sata. - Tu i tamo uvedoše i »ličenje« krvne osvete, krvnu osvetu pada barjak s barjakom.
obuhvaćajući čitavo bratstvo. Za svako ubojstvo kuća ubojice plaćala § 1212. Ako glasnika ubije netko iz njegova sela, ubojica se strijelja
bi globu, dala bi kruha momcima barjaka, a u Mirditi ubojica bi plaćao javno.
500 groša kući Domarka.
Pohlepa za novcem nekih glavara i momaka barjaka, u društvu sa
starcima, dodala je i uveličala neke poslove da bi napunili novčanik i STO PEDESET DEVETI ČLAN
trbuh.
VJESNIK

§ 1213. Vjesnik je onaj tko pronosi i objavljuje naređenja glavara

plemena ili od kuće do kuće ili sa trga određenog od strane glavara,
staraca i puka.

162 163
 KANON PRESUDIVANJA KNJIGA DVANAESTA

§ 1214. Posao vjesnika je mjesni i nasljedan.

§ 1215. Vjesnik plemena pustit će glas poziva cijelom plemenu s
određenog trga.
§ 1216. Vjesnici sela ići će po kućama kada se traži »od svake kuće po
jedan muškarac«.
§ 1217. U svakoj opasnosti ili prijetnji vjesnik će biti spreman da
obavijesti pleme. OSLOBAĐANJA I IZUZIMANJA
§ 1218. Vjesnik i njegova kuća ne idu u vojsku.
§ 1219. Vjesnik ne može izbjeći zajedničke poslove i obaveze svoga sela.
§ 1220. I ako se vjesnik nađe zauzet zadacima plemena ili sela, njegovi DVADESET TREĆA GLAVA
ukućani izaći će na seoske poslove.
PRIPADNICI IZUZIMANJA

§ 1221. Kanon albanskih brđana oslobađa i izuzima:

I Crkvu:
a) od svakog harača;
b) od davanja desetine od zemlje i stoke;
c) od globe i svake kazne;
d) od svakog kuluka prema selu i barjaku;
e) čini je dioničarem svake globe;
f) čuva joj zaštitu i posredništvo.
§ 1222. II Župnika, koji:
a) oslobađa se vojske;
b) ako se traži da da zakletvu, on se računa za 24 porotnika;
c) ako nekoga ubije, ne podliježe krvnoj osveti; njegovi roditelji
padaju u krvnu osvetu;
d) ne tjera nikoga za ubojstvo roditelja.
§ 1223. III Glavare barjaka:
Ako se neko od velikih staraca traži za porotnika, on se računa za 12
nebrojenih porotnika.
§ 1224.-IV Vjesnike:
Oslobađaju se vojske.
§ 1225.-V Kovače:
Oslobađaju se vojske.
§ 1226. - VI Siromaha - sina jedinca, kome je ostala na glavi kuća i
majka - : oslobađa se vojske.

164 165
 OSLOBAĐANJA I IZUZIMANJA
§ 1227. - VII Ženu: nju kanon ne priznaje:
a) za starca;
b) za soka;
c) za porotnika; ni zakletva joj se ne priznaje;
d) nema glasa ni mjesta na skupštini;
e) nema nasljedstva ni kod roditelja ni kod muža;
f) ne tjera se za krvnu osvetu;
g) posredništvo joj se ne oskrnavljuje.
§1228. - VIII Virgine (Žene koje se oblače kao muškarci): ne razlikuju
se od drugih žena, osim što su slobodne da sjede među muškarcima,
ali bez prava glasa i govora.
§ 1229. - IX Smrt:
Oni koji imaju smrtni slučaj u kući izuzimaju se od svakog posla, kako
u selu, tako i u barjaku, kao i oko puštanja vode za vodenice. To pravo
imaju, po kanonu, tjedan dana redom. - Čim prođe tjedan, odgovorit
će obavezama, kako sela, tako i barjaka, bio čak glavar ili kuća
Domar ka.
DVADESET ČETVRTA GLAVA
SMRT
§ 1230. Kanon ne dopušta da se nekom učini uznemirenje nad
uznemirenjem.
§ 1231. Kad nekoj kući umre netko u selu, za tjedan dana redom -
poslije smrti - ne može je nitko zvati kod vrata ni za kakav posao koji
javno treba da učini mjesto.
§ 1232. Izuzimaju se sa svim ljudima kuće od svakog kuluka, kako u
selu tako i u barjaku, kao i oko jazeva njiva i vodenice.
§ 1233. Ako netko želi da dočekuje za saučešće više od tjedan dana,
neka dočekuje; međutim, poslije osam dana, kanon hoće od njega
radnika, pa bio on i iz kuće Domarka.
§ 1234. Čim netko umre, poslat će se glasnici da zovu na smrtni slučaj.
126
§ 1235. Muškarci nariču, grebu se i udaraju po prsima.
126
Et feries pavida pectora fida manu... Parče tamen lacerare genas, nec scinde capillos.
- In luctu enim veteres nec capillum nec barbam tondebant. - (Joan Minellius, in
166
OSLOBAĐANJA I IZUZIMANJA
§ 1236. Žene tuže, ali se ne grebu. 127
§ 1237. Prijatelji, čim kroče u selo umrlog, stavit će na glave kapuljače
od ćurdija.128
§ 1238. Po kanonu je da se nariče za umrlim tri puta, ponavljajući riječ
129
»Lele meni!« devet puta.
§ 1239. Muškarci ne kukaju nad ženama; ali kuka sin nad majkom i
brat nad sestrom.
§ 1240. Kad netko krene na smrtni slučaj, ne kaže: »Zbogom!«, niti
mu tko kaže: »Sretan put!«
§ 1241. Prolazeći blizu groblja, radnicima koji otvaraju grob ne kaže
se: »Sretan rad!«
§ 1242. Ako su prijatelji, izjavljuju im saučešće; ako su drugovi, kažu
im: »Jeste li se umorili?«
§ 1243. I pokojnikovi drugovi iz sela, i prijatelji, čim popiju kavu,
šalicu stavljaju na zemlju, govoreći: »Bog vam dao strpljenje!« - »Na
zdravlje!« se ne kaže.
§ 1244. Trećeg dana poslije smrti, svatko tko bude dolazio na saučešće,
i poslije kave i poslije ručka kaže: »Bog vam dao strpljenje! Na zdravlje
od danas!« - Ne kaže se: »Na zdravlje vam se postavila!«
§ 1245. Narikači se poredaju u polukrug, licem okrenuti prema
pokojniku.
§ 1246. »Pratioci sa mrtvacem ne mogu nikome proći blizu kuće, osim
ako je veliki put ili seoski put.«
§ 1247. Vraćajući se sa groblja, nitko se neće zadržati na putu, već će
otići ravno u kuću mrtvaca.
§ 1248. Čim stignu u dvorište, drugovi pokojnikove kuće izlaze pred
njih, pridržavaju im oružja, toče im da peru ruke prije nego što uđu u
kuću i vode ih kod stola da ručaju.
III. Eleg. lib. I. Ovid. Nason. Tristium.)
...I Colti... tosto che son fatti uomini di lasciarsi crescere barba e capelli, se abbiano
ammazzato un nemico, allora sopra quel sangue e quelle spoglie si tonton e scopron
la fronte; e tengonsi d' aver soddisfatto ali obbligo dell'esser nati e degni della patria
e de' genitori. (Tacit., Germania XXXI)
127
Mulieres genas ne radunto... Mulier faciem ne carpito. (Cicera, de Legibus; - ne
radunto i. e. ne lanianto, ne laceranto.)
Albanski brđani, kad hoće da osvete ubijenog gosta ili neko krvavo ubojstvo, ne briju
bradu dok se ne osvete ili oduže gosta. Tada obriju bradu, prave gozbu i vesele se
sa prijateljima i drugovima uvijek kao na svadbi,
ćurdija, zobun, kratak muški kaput od sukna.
Tum ter vel quater per intervalla mortuum inclamabant. (Ovid., Trist. III. 43.)
167
 OSLOBAĐANJA I IZUZIMANJA
§ 1249. Prije nego što svi ne završe s jelom, nitko neće ustati s ručka.
§ 1250. Čim ustanu s ručka, svi će izaći napolje i oprat će ruke ispred
kućnih vrata u čabru, koji će biti pun vode.
§ 1251. Prijatelji koji se ogrebu po licu na smrti prijatelja neće oprati
okrvavljeno lice ni u kući, ni u pokojnikovom selu, a ni putem, nego
nakon što stignu kod svojih kuća.
§ 1252. Žalost za umrle ukućane (za muškarce, ali ne za žene) traje
godinu dana.
§ 1253. Za djecu se ne drži žalost.
§ 1254. Žalost se skida ili za neki blagdan, kada se moli sa prijateljima,
ili za neki godišnji praznik.
§ 1255. Za ručak kruh mijesi udovica.
§ 1256. Žena koja ima muža ne može mijesiti za ručak, niti točiti vodu
da peru ruke, niti ulijevati rakiju, a niti dijeliti kruh.
§ 1257. Ako žena koja ima živog muža mora da mijesi kruh za ručak,
na svadbi ne može mijesiti.
§ 1258. Udovica ne' može mijesiti na svadbi, niti može točiti vodu da
peru ruke, ni rakiju, ni kruh dijeliti, niti oblačiti i približiti se nevjesti.
§ 1259. Ako udana kćer dođe u goste roditeljskoj kući i ako tu u to
vrijeme umre, ručkove će snositi roditelji. Troškove ručkova snosit će
kuća roditelja, a ne muža.
§ 1260. Ako im kuća prijatelja pruži neku pomoć, to se, po kanonu,
računa čašću, ali ne obavezom.
§ 1261. Ako roditelj ustane i mrtvo tijelo svoje kćeri nosi u muževljev
dom, selo ga globi zbog tog neljudskog ponašanja.
§ 1262. Ako roditelj ne bude imao čime da sahrani svoju kćer, bratstvo
i pleme dat će mu zajam.
§ 1263. Troškovi i dugovi za ručkove platit će se na kraju mjeseca,
nakon što se mrtvac sahrani, i ne mogu se dalje odgoditi.
168
DODATAK
PRIMJERI IZ KANONA LEKE
DUKAĐINIJA
CRKVA
»Tko ukrade u kući ili bačiji župnika, platit će dvije za jednu ukradenu
stvar, 1000 groša crkvi za okaljanu čast i 100 ovnova i l vola globe
barjaku.« (Knj. I, gl. II, cl. VIII, § 17,4.)
Donesena presuda zbog ukradenog ćupa masla u župničkoj kući u
Orošu Mirdite u doba Kolj Prenga, velikog kapetana, prije 60 i više
godina.
Dva mladića ušla su u župnikovu kuću u Orošu i ukrala ćup masla.
Franjevac - župnik - nije bio kod kuće kad se dogodilo to nasilje, a
sluge su bile zaokupljene poslom. Čim se župnik vratio, sluga, nakon
što je primijetio da ćup masla nije bio više u ostavi kazao je vlasniku
da je netko ukrao ćup masla. Župnik je otišao barjaktaru i ispričao mu
događaj. Barjaktar je sazvao barjak i, budući da se nitko nije javio da
kaže gdje je završio ćup masla, ovaj je kazao kapetanu. Kapetan je
preuzeo istragu krivice. Tako je jednog dana kapetan naredio da se
barjak skupi na trgu crkve u Orošu, što je barjak i učinio, skupljajući
se po kanonu »od svake kuće po jedan muškarac«, od svakog barjaka
i plemena. Međutim, nakon što je sve pitao redom za učinjenu krađu
i nitko se nije javio da kaže, kapetan je sa glavarima izrekao smrtnu
presudu i proganjanje krivca sa svim iz barjaka, ostavljajući mu zemlju
zapuštenu. Poslije presude nije dugo potrajalo i otkrili su se pljačkaši:
to su bila dva mladića iz Oroša; jedan se zvao Preng Kolj Marku, a
ime drugog nije mi znao reći g. Preng Les Đoni kapetan. Po naredbi
kapetana, Kolj Prenga velikog, barjak se skupio od svake kuće po
jedan muškarac u dvorištu crkve Oroša, a i dvojica mladića pljačkaša
došla su na skupštinu. - Čim im je kapetan saopćio izrečenu presudu,
dvojica mladića pljačkaša stavljena su nasred trga vezanih ruku na noge
i razoružani, a barjak, od svake kuće po jedan muškarac, ustao je; duge
puške, pištolje, kubure i puške ostraguše uperili su prema toj dvojici
169
 DODATAK
mladića čekajući zapovijest kapetana da ih strijeljaju. Franjevac, ganut
u srce zbog njihove nesreće, zamolio je kapetana, glavara i puk, da im
oproste život. Život im je bio oprošten, čast crkvi su povratili,
ukradenu stvar su joj dvostruko vratili, barjak je uzeo globu koja mu
je slijedila, a oba mladića su prognana iz barjaka sa svim ukućanima.
Onaj tko ubije svećenika strijelja se od barjaka i krv mu ostaje
neosvećena. Štoviše, kuća mu se spaljuje, zemlja mu ostaje zapuštena,
voćke, vinogradi i bašte mu se sijeku i razaraju. Zemlja i imovina
ubojice ostaju crkvi; ali bratstvo ubojice može ih otkupiti novcem.
Ubijeni župnik u Dušmanu
Oko 1700. godine u Dušmanu je ubijen franjevac te župe. Ubojice su
bili dvojica iz dva bratstva po imenu Papaj i Ndređokaj. Prije nego što
su ubili franjevca, otišli su njegovoj kući jedne večeri i upitali ga:
»Gospodine, neku stvar, koju čovjek odluči uraditi, je li bolje da je
odmah uradi ili kasnije ?« Franjevac, ne znajući što su naumili uraditi
ona dvojica, odgovorio im je: »Bolje da uradi sad nego kasnije«. Papaj
je izvadio pištolj l ubio franjevca, a Ndređokaj mu je čeprkao stvari
tražeći neku paru, jer, kako svjedoči današnje narodno predanje u
Dušmanu, cilj toga ubojstva nije bio drugi nego što su ova dvojica
htjela opljačkati franjevca. Kad su ga ubili tražili su po rublju novac,
ali nisu našli ništa. Ubojice, pošto su ubili franjevca, pobjegli su preko
Drima. Čim je to barjak saznao, stoku im je oglobio, ukućane im je
prognao iz barjaka, zemlju im je zauvijek ostavio zapuštenu, a kuće im
je spalio. Ove dvije kuće pobjegle su i otišle se nastaniti u Mzi, u barjak
Taca, i, poslije izvjesnog vremena, iskorijenjene su.
Ubijeni župnik u Kaljivam Mirdite oko 1883. godine
Podigla se kuća Kodelja iz Kimze i ubila svoga župnika Dom Tom
Velju. Ustane kuća Domarka iz Oroša sa glavarima i pukom barjaka i
sastanu se na skupštini u mjestu gdje je izvršeno spomenuto nasilje.
Ubojicu su strijeljali javno bez prava osvećenja; stoku su mu oglobili;
kuću su mu spalili; i iskorijenili su ga sa zemljom, razorivši mu pitomo
i divlje, i zauvijek su tu kuću protjerali iz zemlje Mirdite.
ZU|
Don Pep Vata i Nik Milica, obojica iz Maroje Beriše, poznate ubojice
i pljačkaši, ubili su župnika župe zbog sumnje da im je ovaj objelodanio
170
DODATAK
ispovijest. Ustalo je pleme Beriše i oglobilo im je sve što god su imali
i prognali su ih iz mjesta zauvijek. Današnji župnički konak Beriše
nalazi se na zemlji Dona Pep Vate.
Kanoni koji se odnose na crkvu i džamiju
1) Tko se prepire ili opsuje ili poteže oružje u krugu crkve ili džamije,
ima da im plati 2000 groša; glavarima 1000 groša i 10 ovnova.
2) Onaj tko zgriješi prema crkvi ili vjeri, te ličen od strane crkve, ude
u crkvu protivno naredbi župnika, platit će 500 groša crkvi, a
glavarima barjaka 200 groša i 5 ovnova.
3) Onaj tko župnika, kao i hodžu, uvrijedi riječima ili opsuje platit će
im 500 groša, a glavarima 150 groša i 5 ovnova.
4) Tko ne plati desetinu (crkveni dug) do Svetog Nikole za Bajzu, a
do Božića za Kastrat, platit će dvije za jednu, a glavarima 150 groša i
3 ovna.
5) Tko krade u crkvi ili u dvorištu crkve, platit će 2000 groša crkvi, a
glavarima 1000 groša i 10 ovnova.
6) Tko uzme nevjenčanu ženu, ili otme ženu ili djevojku, platit će 1000
groša crkvi, a glavarima 500 groša i 10 ovnova.
II
BRAK
»Zatraži i raspitaj se o predvođenju svatova, jer, osim onome kome
pripada, nema tog čovjeka koji može da predvodi«. - »Svat mještanin
da ustupa put svatu gostu.« (Vidi: Knj. III, gl. IV, član XXII, § 50.
i cl. XXIV)
To je kanon obaveze, koji je nanosio mnogo zla i razaranja Albancima
naših brda. Ako, dakle, dvije grupe svatova zatežu da ustupe put jedna
drugoj po kanonu i vodstvu, oni će se poubijati i satrti. Evo nekoliko
kazivanja:
a) u Kortpulji, u barjaku Dibra, u Mirditi, postoji svatovsko groblje
u Ćafrasi;
b) u Ćaf Vores u Murićima, u barjaku Velje u Zubi, postoji
svatovsko groblje;
c) svatovsko groblje postoji u jednom selu u okolici Peći.
171
 DODATAK
III
KUĆA, STOKA I IMOVINA
Globa zbog gađanja vrata
(Vidi: Knj. IV, gl. X, cl. 44.)
- DOGAĐAJ IZ 1920. GODINE -
Nikol Dok Per Ndoka iz Kačinara Mirdite, iz barjaka Dibra, zbog
nekih zamjeranja koje je imao sa svojim drugom Nikol Markuom,
podigao se i gađao mu je iz puške kućna vrata, načinivši tri rupe
kuršumima. Stvar je izašla pred starce i poslije vijećanja presudili su
ovako:
Da se skinu oštećena vrata kuće Nikol Markua i da se odnesu kod kuće
Nikol Dok Per Ndoke, a njegova vrata da se odnesu kod kuće Nikol
Markua. Gađana i probušena vrata kuršumima postavili su na kuću
onoga tko ih je gacjao uz prijetnju teških globa, da nije smio ne samo
da ih skine, već m rupe od kuršuma da zatvori kočićima za 15 godina.
Osim toga, uzeli su mu i 500 groša globe.
IV
IZGOVORENA RIJEČ
»Riječ ne donosi smrt.« - »Usta ne bacaju nikoga u krvnu osvetu već
prst«. (Vidi: Knj. VII, cl. LXXXVI)
Oko 1860. godine ustao je neki čovjek iz Fregnare, iz barjaka Dibra u
Mirditi, i rekao svom drugu da ide ubiti nekog čovjeka, jer će mu na
dan umira krvi pomoći u novcu da plati tu krv. - Poslije riječi i dane
bese druga, ovaj izađe na zasjedu onom drugom i ubije ga na velikom
putu. - Izašao je Bib Doda Domarkaj da pomiri zemlju, te je i ovo
ubojstvo uzeto na razmatranje. - Ubojica je otišao kod podstrekača i
zatražio cijenu krvi kako bi izmirio kuću ubijenog. - Podstrekač nije
htio niti čuti za to i otjerao ga je. - Bib Doda sa glavarima pozvao je
podstrekača i upitao ga je li zaista rekao onom drugom da ubije
čovjeka, jer će mu na dan umira krvi dati novac, da plati tu krv?
Podstrekač nije mogao poreći riječ. - Tada im je Bib Doda sa glavarima
saopćio presudu govoreći da »Krv ostaje ubojici«, jer »Usta ne bacaju
nikoga u krvnu osvetu« i »Riječ ne donosi smrt«. - Ubojica će platiti
172
DODATAK
krv tuđeg čovjeka: da nije pošao svojim nogama, a tuđom pameću; ali,
podstrekaču je spaljena kuća zbog kršenja bese.
V
ČAST
Lična čast
(Vidi: Knj. VIII, gl. XVII, § 593. itd.)
Netko je bio dospio reći da je blizanac pola čovjeka i, ako ga netko
ubije, duguje pola krvi. - Leka Dukađini se odupro takvom sudu i
nikada mu se nije živ odazvao, ostavljajući ovo pravilo: »Dušu za dušu,
jer izgled Bog daje«. - Dakle, i blizanac je potpun čovjek s dušom i
udovima i, ako ga netko ubije, pada u krvnu osvetu kao za svakog
ubijenog čovjeka.
Društvena čast
Globa zbog osramoćene trpeze
»Trpeza se sramoti u očima gosta kada domaćin briše ili liže zdjelu ili
grebe tavu.« (Vidi: Knj. VIII, gl. XVII, § 601., k.)
Oko 1872. godine Ahmet Hasani, iz Ura e Štrejt, iz barjaka Drišta
(Postripa), zatekao se u kući svoga prijatelja Tahira Isufija. Ovaj ga je
zadržao na ručku. - Nakon što su ručali, domaćin, Tahir, grebao je
tavu za svojom trpezom. Ahmet se žalio selu zbog sramoćenja svoje
trpeze od strane Tahira: selo ga je globilo s 500 groša.
Ubojstvo gosta
(Vidi: Knj. VIII, gl. XVIII, cl. XCVII.)
Oko 1884. godine Per Duk Deda, iz Gojana Mirdite, plemena Bučaj,
obezbijedio je besu Prend Do' Zefu, iz plemena Martinaj, a ovaj
Gojanac, nakon što ga je oslobodio od krvnika, ubio ga je u svojoj kući.
Grozan i surov postupak Per Duke razbjesnio je čitav barjak i svalio
na sebe mržnju svih. - Podigao se veliki glavar Gojana, Per Ded Ndoj,
iz plemena Bučaj, skupio barjak od svake kuće po jednog muškarca i
primijenili su drevni kanon, strijeljajući javno nevjernog Per Duku.
173
 DODATAK
VI
ŠTETE
»Šteta ima cijenu, ali ne globu.« - »Šteta se plaća prema procjeni
staraca ili dvojice drugova«. - (Vidi: Knj. IX, cl. CIX, §§ 735, 736.)
Oko 1898. godine Nikol Di' Nikol Rama, iz Rasa, iz barjaka Kušnena
u Mirditi, podigao se i noću otišao ravno u Kušne kod kuće Ndre Dod
Dike; ušao je u tor, ukrao dvije koze i pobjegao, ostavljajući vrata tora
otvorena. - Krdo koza, koje je ostalo u toru, pojurilo je i ušlo u
vinograd uništavajući cijele božje noći vinovu lozu. - Poslije godinu
dana, otkriven je pljačkaš, pitanje je došlo pred starce koji su nakon
odmjeravanja ovako presudili: Za dvije koze, četiri - dvije za jednu;
za obijen tor, 500 groša, a za štetu vinograda odredili su 500 groša. -
»Svaku štetu, krađu ili lopovluk koji djeca čine... ako se otkrije, platit će
kuća kojoj pripadaju«. - Pravilo kanona je: »Što god urade djeca, platit
će muškarci kuće.«^
Bilo je neko dijete pastir ovaca, koje se, dok su ovce pasle, bacilo u
tuđu baštu i sa srpom u ruci počelo sjeći čokot vinove loze dok ga nije
potpuno posjeklo. - Banuo je vlasnik bašte, koji je, pošto je prepoznao
dijete, odmah otišao da kaže djetetovim roditeljima i da traži opravda-
nje. - Roditelji djeteta ispratili su vlasnika vinove loze s: »Dječja
posla!« - Vlasnik vinove loze sagnuo je glavu i vratio se kući. - Nije
dugo potrajalo i on je tu stvar iznio pred starce. Starci se sastaše
određenog dana i, pošto su raspravili, nisu se mogli dogovoriti što da
rade. Netko od staraca im je rekao: »Ljudi, opametimo se i da se ne
rastanemo a da ne presudimo ovu stvar.« - Većina staraca ostala je
uvjerena da presuda za štetu ne kaci dijete i htjeli su se razići;
spomenuti starac bio je uporan i nije dozvolio da se starci raziđu prije
nego što mu dovedu dijete na razgovor. - Doveli su dijete koje je
posjeklo vinovu lozu; starac, koji se nije složio s presudom ostalih
staraca, uzeo je dijete za ruku i rekao starcima da idu za njim. - Ustali
su starci jedan za drugim, krenuli su za starcem koji ih je s djetetom
za ruku predvodio. - Ušli su u baštu djetetovih roditelja i starac je
približio dijete kod jedne vinove loze, govoreći mu: »Baci se tu, dijete,
i sijeci tu vinovu lozu tim srpom.« - Dijete na to odgovori starcu: »Ne,
ne smijem sjeći vinovu lozu, jer će vikati na mene ukućani!« - Tada
se starac okrenuo ostalim starcima i rekao im je: »Jeste li ga čuli, ljudi?
Budući da dijete može prepoznati svoju stvar i budući da zna da će mu,
ako pravi štetu, vikati ukućani, tuđoj vinovoj lozi treba da se odredi
šteta i da se plati vlasniku.« - Leka je ostavio: »Što god urade djeca,
muškarci kuće će platiti.«
174
DODATAK
VII
UBOJSTVO
Besa
(Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXII.)
Ovim skupom, koji danas održavamo, odlučili smo napisati ovo pismo,
o kojem će se povesti računa.
Mi, Mneljani i Gomsićani, koji zajedno činimo sto pedeset kuća,
sklopili smo besu između sebe da pripravni budemo i istog mišljenja
za svaku nuždu koja nas može zadesiti.
Svjedoci ove bese su: Les Nikol Prendi barjaktar, Per Nikoli, Per Ded
Ndoj, Do' Ljask Deči, Derđ Dok Jaku, Dok Per Nikoli, Nikol Zef
Leka, Pjeter Mar' Brunga, Marka Dok Ljaljoši, Din Kolj Mirija, Ndue
Pjeter Marka Ndoca, Mar' Nikol Buši, Dok Pjeter Mar' Ndreca, Dok
Per Ljaska, Preng Les Deđa.
Napisano dana 13. II 1873. godine.
Besa stoke i čobana
(Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXIII.)
Zaštita jarca predvodnika
Neki ubojica našao se u prolazu uzbrdicom neke planine posve sam. -
Putujući, počela su mu klecati koljena od straha da mu nije netko
izašao u zasjedu. - Da bi sebe hrabrio i osigurao, u najmanju ruku da
ne bi svršio bez traga i glasa, čim je vidio krdo koza koje su pasle na
planini, pozvao je pastira dva-tri puta i pošto mu nitko nije odgovorio,
viknuo je jarcu predvodniku, govoreći mu: »O jarce predvodnice, kaži
svome gospodaru da ako me nešto snađe prije prelaska prevoja ovog
brda, neka zna da sam ubijen pod njegovom zaštitom«. Poslije tih
riječi, ubojica je nastavio put. Koraknuo je nekoliko koraka i prije nego
što je prešao brdo, pukle su puške i gost je pao na zemlju na mjestu
mrtav. Poslije nekoliko dana, neki drugi pastir koji se našao na planini
sa svojim krdom i koji je čuo poruku ubojice, ispričao je drugom
pastiru događaj. Drugi pastir je ispitao stvar ne progovorivši ni riječ.
Vratio je krdo, otišao kući, dobro se naoružao i krenuo osvetiti svoga
175
 DODATAK
gosta. Upravo onaj tko mu je ubio gosta pao mu je u zasjedu te ga je
ubio.
Stvar je došla pred starce; pastir je dao zalog i obavezao se platiti tri
krvi ako ga ubojica nije dozivao tri puta a budući da se nije našao kod
krda, dozvao je jarca predvodnika da se, ako ga nešto snađe prije
prelaska brda, vlasniku ubija gost. Starci su potanko pretresli stvar i
presudili da je pastiru ubijen pod njegovom zaštitom ubojica i ubijajući
upravo ubojicu, on je osvetio gosta kojeg je onaj ubio. Tako je ostalo
ubijeni gost i osvećeni gost.130
Besa stoke i čobana između Maja i Šalje
(NA SVETI PETAK 1894.)
1) U vezi s putem dogovorili su se ovako: Od izvora u Faci do Krsta
u Brazdi uživa besu svatko tko ide za Nikaj i Šalju. Onaj Šaljanin koji
ide tim putem i ubije ga Nikaj, ubio je gosta čitave Šalje, a besa važi
od izlaska do zalaska sunca. Onaj Nikaj, koji ide tim putem i ubije ga
Šaljanin, ubio je gosta cijelog Nikaja, od izlaska do zalaska sunca. -
io
Priređivač i prevodilac ove knjige u svom rukopisnom materijalu (na albanskom
jeziku), koji nosi radni naslov »Albanske narodne umotvorine Kosova«, posjeduje jedan
sličan primjer iz kanona koji se odnosi na izvjesnog Palj Vatu, a koji je još 1966.
godine zabilježio od svog oca Ibrahima. Inače, otac je priređivača i prevodioca ove
knjige često pratio na terenska istraživanja. On je poznavao mnoge ljude, a i oni
njega, te mu je omogućavao da lako dolazi do dobrih kazivača.
Evo tog primjera:
PALJ VATA I ZAŠTITA
Palj Vata je držao svoje koze sa čobanima na planini. Neki čovjek izašao je u zasjedu
da ubije svog krvnika. Gađao ga je, ali prvi metak ga nije pogodio. Krvnik mu je
pobjegao. Bježeći, ušao je među koze Palj Vate. Viknuo je:
- O, čobani! - ali, čobani su bili daleko od koza i nisu ga čuli.
On je tada progovorio i rekao:
- O, jarce Palj Vate! Pod tvojom sam zaštitom!
Onaj tko ga je gonio, nije mu gledao zaštitu, već ga je ubio među kozama.
Čobani su uvečer otišli kući i rekli Palj Vati:
- Neki čovjek, dok je netko gađao u njega, ušao je među tvoje koze i viknuo: »O,
čobani!« Ali, čobani nisu bili tu. On je tada rekao: »O, jarce Palj Vate! Pod tvojom
sam zaštitom!« Onaj što ga je gonio, nije mu gledao zaštitu, već ga je ubio među
tvojim kozama.
Jednog dana, Palj Vata je izašao i ubio onoga tko nije gledao zaštitu njegovog jarca.
Poslije toga Palj Vata je proturio glas:
»Hajde, hajde, more Palj Vata, *
učinili su mi ga gostom,
a gost mi nije bio!«
176
DODATAK
Taj određeni put za Šoš i Mertur uživa besu i u rukama je Nikaja i
Šalje: ako ubije Šoš, ubio je gosta Šalji; ako ubije Mertur, ubio je gosta
Nikaju. - Tko podvaljuje na tom putu, dat će zakletvu sa 12 ljudi prvo
i 12 ljudi kasnije. - (Dukađin je imao običaj da ne šalje na zakletvu sve
porotnike, već polovicu: uzmimo da su 24 porotnika, 12 idu i dodiruju
Sveto pismo, a 12 drugih sjede prekriženih ruku i slušaju.) - U
mnogim krajevima naših brda, osim ako vlasnik stvari oprosti nekome,
inače, koliko god je porotnika, otići će da dodiruju Sveto pismo i
izgovaraju riječi zakletve nad Svetim pismom.
2) Stoku i čobane nitko ne smije ubiti; oni su pod besom i zaštitom.
Tko ih ubije, platit će 20 ćesa, ili će biti ubijen, pa ide krv za krv.
3) Ako se pitanje bese zamrsi i ako pod besom i zaštitom jedan ubije,
a drugi ne, barjak iz kojeg je ubijeni ima da da zakletvu sa 24 ljudi,
govoreći: »Ubio si mi ga pod besom«.
4) Cijeli put Curaja do Kroni i Ftoft je pod besom.
5) Kosac i žetelac na planini i zimskom pašnjaku su pod besom. -
Drvosječa i drvonoša su pod stalnom besom. - Lovac je pod besom od
Ijetnjeg do zimskog Svetog Nikole. - Zalijevač noću je pod besom.
6) Uporište i kuća s ognjištem i naćvama u njoj nisu pod besom. -
Pojate131 su pod besom.
7) Ako netko iziđe iz uporišta ili kuće da ide do pojate, koja je pod
besom, reći će: »Pazi, more, jer idemo kod stoke ili u pojatu, koja je
po besom«.
8) Za žene u Skadru i u Dakovici, koje same žele bježati ili činiti zlo
po svojoj volji, sretan im put; tko ih dirne na silu, dirnuo je u besu;
tko ih sramoti ili prisili, dira u besu. - Kuća Duljike nema bese; kuća
Ndue Ljike pod besom je stoke i čobana.
9) Tko dirne stoku Nikaja ili Šalje, platit će 590 groša ili jednu
martinku koja košta 500 groša, platit će i dvije za jednu i 500 groša
pokradenom vlasniku;
10) Sok će primiti 500 groša za kožu ovna i 20 groša za seoske krave.
11) Onaj Šaljanin i onaj Nikaj koji ide ubiti nekoga u kući, što urade
prsti ruku ili puščana cijev, imaju pravo uraditi; dakle, dlijeto, drvo ili
bilo koje željezo su zabranjeni. Ako netko dirne u tu besu, ako bude
ubijen ili ranjen, platit će 20 ćesa i sve dok ne plati 20 ćesa, čuvat će
se. Ako bude ubijen otići će glava za glavu.
12) Onaj tko izbjegava ovu besu, spašavajući ga ili pružajući mu
utočište, dat će zakletvu sa 24 ljudi s »ne znam«, kako mu odrede drugi
131
Pojata — štala za stoku.
177
 DODATAK
" DODATAK
barjaktari; ako ne bude mogao dati tu zakletvu, platit će 20 ćesa, kao
onaj tko je ubio.
13) Zajmodavac (onaj tko nekoga uvaljuje u dug) otići će kod zakonitog
glavara; ako mu se ne opravda, otići će kod barjaktara; ako se ne
opravda barjaktaru, nema bese; može se opljačkati i ubiti dok ne
prihvati pravi put barjaktara.
14) Put Šalje i Nikaja za Šoš i Mertur pod zaštitom je Šalje i Nikaja i,
ako se opljačka, ima da se plati 20 ćesa.
15) Konaci Nikaja i Šalje, gdje se ne pali svijeća Svetom Njoni, Svetom
Nikoli i Svetom Mbastjanu, pod besom su.
16) U Skadru i Dakovici tužbe su ukinute.
Besa stoke i čobana između Nikaja i Curaja
(NA DAN SVETOG IVANA 1895.)
1) Onaj tko ubije čobanina, spaljuje se, a zemlja mu 3 godine ostaje
ledina.
2) Drugovi neće biti spaljeni, ali će dati 5 ćesa; 1000 groša vlasnik krvi
i 3 ćese jamci.
3) Ubojicu ne može nitko sahraniti prije 3 godine, osim ako to hoće
vlasnik krvi; ali kad ga bude sahranio, vlasniku krvi dat će se 5 ćesa
ili u novcu ili sve u stoci, kako im bude odgovaralo.
4) Ubojica nema nikada besu stoke i čobana, dok se ne osveti krv ili
umiri krv.
5) Drvosječa i žetelac su pod besom od uoči Svetoga Ndoua do uoči
Gospe Alšiće.
6) Kosac je pod besom.
7) Lovac je pod besom od uoči Svetog Ndoua do uoči Gospe Alšiće.
8) Put Ndermaje, Livad t Mad do Šalje, Koder Pljak do Šalje, pod
besom je stoke i čobana.
9) Tko ukrade sitnu stoku, platit će 250 groša i dvije za jednu; tko
ukrade kravu ili vola, platit će 500 groša i dvije za jednu.
10) Tko otkriva sijena, platit će 500 groša.
11) Dužnik, ako se ne odazove, tuži se kod zakonitog glavara; ako se
ne odazove, bez bese je i može se opljačkati i ubiti dok ne dođe na
pravi put.
•*
Jamci: tri barjaka
178
Besa Nikaja i Mertura 10. V1II1892. godine
1) Od 14. VIII do prvog dana poslije praznika Gospe Mertura;
2) Od 26. na Svetom Ndreu do prvog dana poslije praznika Svetog
Mbastjana imaju besu između sebe:
Jamci stoke i čobana koji su Nikaj i Mertur i barjaktar Krasnica i Gasa.
VIII
KRV
Lekaje krvi ostavio jednake: od lošeg izlazi dobar, a od dobrog loš. (Vidi:
Knj. X, gl. XXII, cl. CXXIV, § 891).
Derđ Kastrioti Skenderbeg poslao je jednog dana Leki Dukađiniju
poruku uz dobro zdravlje, pozivajući ga na zemaljsku skupštinu, na
kojoj bi se odmjeravala neka pitanja krvi. - Leka se odazvao pozivu
Kastriota i došao je gdje ga je ovaj pozvao. - (Treba znati da su se,
prema predanju našeg naroda, sve zemaljske skupštine održavale u
gradu Lješu, gdje su, osim Kastriota i Leke Dukađinija, sudjelovali svi
albanski glavari.) - Dakle, sastali su se na skupštini na kojoj su
presuđivali i donosili odluke i mnoge poslove završili i sredili. - Sa
svim Lekinim presuđivanjima i donesenim odlukama Kastriot se
složio, osim presude krvi.
Lekine riječi: »Dušu za dušu, jer izgled daje Bog«, »Loš izlazi od
dobrog, a od lošeg dobar«, ne praveći razlike među ljudima, već
mjereći ih jednako, nisu mogle uvjeriti Kastriota: »Griješiš, Leko, jer
krv dobrog ne treba pretvoriti u buđ, već se treba razlikovati od krvi
lošeg«. - »Derđ - odgovorio mu je Leka - od lošeg izlazi dobar, a od
dobrog loš!« Kastriot se nikako nije uvjerio sve dok mu Leka,
ožalošćen, nije pred svima skresao: »Derđ, idi pitaj svoju majku, a ona
će ti reći kakvog si oca ti imao, jer si ti od njega potekao! - Ali, prije
nego što je upitaš, natjeraj je da se zakune Evanđeljem Sv. Marka da
će govoriti istinu.«
Tu se skupština razišla i ovo presuđivanje je ostalo neriješeno dok se
Kastriot ne uvjeri kakvog je izgleda bio njegov otac.
Čim je otišao kući, Derđ je upitao svoju majku: »Majko, hoću da mi
pravo kažeš, je li na izgled bio lijep ili ružan moj otac? Da nisi imala
odnose s nekim prije nego što sam se ja rodio?«
»Sine, ja odnose ni s kim nisam imala otkad sam se rodila; ali, tvoj otac
179
 DODATAK
je bio ružan na izgled i od njega ružnog ti si izašao lijep.«
Derđ nije povjerovao majčinim riječima, nego ju je primorao da se
zakune Evanđeljem Sv. Marka da potvrdi svoje riječi, kako ga je
savjetovao Leka.
Majka s rukom na Evanđelju Sv. Marka zaklela mu se na ovaj način:
»Tako mi ovog Evanđelja Sv. Marka, tvoj otac je bio ružan na izgled
i od njega ružnog potekao si ti lijep i odnose nisam imala ni s kim
drugim do dana današnjega«.
Majčina zakletva uvjerila je Kastriota i prilikom drugog skupljanja na
zemaljsku skupštinu, Kastriot se pred Lekom i ostalim ljudima složio
s Lekinim riječima i presuđivanjem, govoreći: »Neka ostane kako je
Leka rekao!« ,, .. ,
Krv upija krv
(Vidi: Knj. X, gL.XXII, cl. CXXIV.)
To su riječi Derđa Kastriota koje je jednom prilikom rekao Leki
Dukađiniju na zemaljskoj skupštini. Leka Dukađini nije se htio složiti
s takvim presuđivanjem. Kako bi uvjerio Leku da »Krv upija krv«,
Kastrioti je naložio da se zamijene dva novorođena djeteta iz dvije kuće
i dva plemena; jedno iz dobre i bogate, a drugo iz nesoja i siromašne
kuće. Vlastelinske dijete dali su majci od nesoja, a ono od nesoja
vlastelinskoj majci i ostavili su ih tako dok nisu dospjeli do godina
razuma.
Pošto su djeca ojačala, počela su izlaziti po trgovima da se igraju sa
drugom djecom. Dijete siromaha, koje je raslo u kući bogataša, valjalo
se po blatu i prašini i uvijek je bilo potpuno prljavo pored promjena
odijela i pranja kojima su ga okruživali ukućani; a dijete bogataša koje
je odraslo u kući siromaha, bilo je čisto i uredno i kad se igralo, uzimalo
je štap i jahalo je na njega i trčalo je s njim. Kastrioti i Leka'stajali su
promatrajući ponašanje dvoje djece. »E, Leko - reče mu Kastrioti -
jesi li sada uvjeren da krv upija krv?« Leka je dobro vidio što se
događa, ali nije na to obraćao pažnju i slučaj djece je shvatio kao igru.
»Leko - reče mu Kastrioti - ustani i pođi za mnom, jer hoću da te
negdje odvedem.«. - I sa dva djeteta pod rukom prešli su ogradu i ušli
u groblje. - Kastrioti je naložio da se otvore grobovi predaka oba
djeteta, odakle je uzeo dvije kosti. Onda se Kastrioti podigao i probušio
prste oba djeteta dok im nije izvukao nekoliko kapi krvi. Uzeo je kost
predaka siromahovog djeteta i približio je okrvavljenom prstu bogataše-
vog djeteta, ali kost nije upijala krv; isto tako, uzeo je kost predaka
bogataševog djeteta i približio je okrvavljenom prstu siromahovog
djeteta, ali ni ova kost nije povukla ni upijala krv.
180
DODATAK
»Što kažeš sadđ, Leko?« - upita ga Kastrioti. - »Jesi li uvjeren da krv
upija krv?« Leka, kao Leka, nije zamarao svoj mozak iz jedinog
razloga da stvar ubojstva i krvne osvete ne ide suviše široko, tako da
je pokvario odnose sa Kastriotijem i ostalo je u okviru vladavine Derđa
Kastriotija da se za krvnu osvetu goni bratstvo i pleme i potomstvo:
»Goniti pleme za krvnu osvetu«, »Pucati iz puške za pleme«. - A u
okviru vladavine Leke Dukađinija ostalo je: »Krv ostaje ubojici« i
»Rođak da se ne čuva krvnika poslije 24 sata«.
(Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXX.)
»TRUDNA ŽENA JE KAO SKORUP MLIJEKA«.
Dvije osobe su se prepirale i, kad su se zagrijale u svađi, potegle su i
oružja.
Neka trudna žena našla se tu u toj vreloj krvi koja je - po mjesnom
običaju - brzo posredovala. Te dvije pobješnjele i zasljepljene osobe
nisu prihvatile posredništvo žene; opalile su iz pušaka, pucale su jedna
na drugu, ali se nijedna strana nije oštetila. Okrenule su leđa jedna
drugoj i otišle su; i žena je otišla svojoj kući.
Nije dugo potrajalo i žena rodi mrtvo dijete. Žena je ispričala
ukućanima zašto joj je propalo dijete, to jest samo zbog pucnjave iz
pušaka one dvojice, koji su se gađali. Potom ustanu ukućani žene i
traže opravdanje one dvojice. I pošto im se nisu htjeli pravdati, stvar
je došla pred starce.
Starci su raspravljali, ali nikako nisu mogli presuditi i nisu znali
okončati stvar. Jedan od staraca, među najvještijim u raspravama i
presuđivanjima, rekao je ostalim starcima da pođu za njim. Starci su
se odazvali njegovom pozivu. Ovaj ih je vodio u ostavu za mlijeko, koje
je bilo rastočeno po posudama, sa zgusnutim i nigdje napuklim
skorupom. Pošto su starci vidjeli neispucan i gladak skorup po
posudama, starac je zatvorio ostavu, malo se udaljio od nje i opalio dva
puta iz pištolja.
Potrčali su kod ostave, otvorili su je i našli su skorup od mlijeka sav
ispucan po posudama. Tada je progovorio starac koji je vodio ostale
starce kod ostave: »Trudna žena je kao skorup mlijeka. Silina pucnja
iz pušaka je potresla ženu kao mlijeko u ostavi, užasnula ju je i od tog
užasa umrlo je dijete u majčinoj utrobi. Uzročnici smrti djeteta bila su
ona dvojica«.
181
 DODATAK
Svi drugi starci složili su se s takvim objašnjenjem, okrivljujući za
ubojstvo onu dvojicu, koji su se gađali dok je žena nastojala prekinuti
vatru.
Tko se ubije, ostaje neosvećen
»Ako žena ubije muža, njeni roditelji padaju u krvnu osvetu. - Događalo
se da je roditelj ubio kćer koja je počinila tu groznu stvar«. (Vidi: Knj. X,
gl. XXII, cl. CXXXIII.)
Prenda Ljazer Ndue Ndrece iz Duša Puke, udana za Marka Lek
Ndrecu u Doču - Gomsiću 1919. godine, ubila je muža.
Podigli su se rođaci muža i htjeli su ubiti Prendu; ali, drugovi iz sela
ubijenog uzeli su Prendu pod zaštitu i zdravu i čitavu predali su je
njenom bratu. Ovaj, čim je shvatio u čemu je stvar, ubio je sestru zbog
učinjene grozote, tobože da bi povratio čast prijatelju. Grozota nad
grozotom!
»Oni koji se obljubljuju, ako budu ubijeni prilikom obljube, ostaju
neosvećeni.« (Vidi: Knj. X, gl. XXII, cl. CXXXIX, § 920.)
Nikola Sutin Nikole Ndrece Jakaj u Gomsiću ubio je Prenda Ndocinog
Froka Dođe iz Gomsića i Prendu Marka Ndrece iz Kašnjeta, rođakovu
ženu, zato što ih je našao zajedno u obljubi.
Oba ubijena ostala su neosvećena.
IX
KANON PRESUĐIVANJA
Glavari plemena
(Vidi: Knj. XI, cl. CLI.)
Godine 1907. barjak Kriezeza oglobio je glavare i barjaktara zbog nekih
nepravednih i pristranih presuđivanja. Pošto je puk barjaka otkrio
kriva presuđivanja, sastali su se od svake kuće po jedan muškarac,
prema običaju, i uzeli su im globu sto ovnova i jednog vola.
Starci, koji pristrano presuđuju potkupljeni stvarima ispod ruke, ako
se otkriju od drugih staraca, osim crnog obraza, rijetko ih tko kasnije
uzima za starce i globe se prema težini presuđene stvari.
182
DODATAK
Spaljivanje, strijeljanje, razaranje
(Vidi: Knj. XI, cl. CLVII, § 1194.)
U XI mjesecu 1913. godine dvanaest ljudi iz dvanaest barjaka (5 iz
Mirdite, 4 iz Leške Malesije i 3 iz Tkele) strijeljali su Dina Prenga Dina
iz Kimze, iz barjaka Spača, zato što je ubio svoje rođake da bi postao
vlasnik njihove imovine i stoke. Ovo strijeljanje se dogodilo u Kuljmu
Krešte, koji se nalazi iznad Kalmeta.
Don Marka Dok Per Ndoj, iz Ršeje (Tkela) ubio je tri svoja rođaka
(Pjetra Prenga Kolj Bibe i njegova dva brata) zato što su mu ovi ubili
rođaka da bi mu oduzeli imovinu i otišli su neosvećeni sa »Blago tvom
prstu!« To se dogodilo 1900. godine.
X
OSLOBAĐANJA
Smrt
(Vidi: Knj. XII, gl. XXIV, § 1261.)
Oko 1903. godine, Dilja, sestra Pjeter Ljuk Ndrece iz Gomsića,
plemena Spača u Mirditi, udana u Dušu u kući Prend Lješ Dina, došla
je u goste kod svojih roditelja u Gomsiću. Poslije nekoliko dana Dilja
se razboljela i umrla. Čim je umrla, podigao se Pjeter Ljuka, brat
Diljin, s nekoliko lakomislenih drugova, stavio je na nosila mrtvu
sestru i odnio je u muževljevu kuću u Dušu.
Čim je selo to saznalo, skupilo se na skupštinu i poslije dobro
odmjerenog presuđivanja zbog nečovještva koje je Pjeter učinio,
oglobilo ga je uzimajući mu jednu kravu, koju je na trgu skupštine
podijelilo na pedeset dijelova za pedeset kuća Gomsića.
XI
DODATAK IZ 1894. GODINE
1) Tko uzme nevjenčanu ženu, ili otme ženu ili djevojku, platit će crkvi
1000 groša, glavarima 500 groša i 10 ovnova.
183
 DODATAK
2) Tko se ogrebe prilikom naricanja ili plača za mrtvima, platit će crkvi
1000 groša, glavarima 1000 groša i 10 ovnova.
3) Tko ne dozvoli glavarima i globarima da izvršavaju zakon barjaka,
platit će 500 groša i 5 ovnova.
4) Tko ubije na besi ili poslije umira krvi, platit će 6 ćesa i 10 ovnova
globe.
5) Tko puca iz puške u kući gdje je svadba, bio gost ili vlasnik kuće,
platit će 500 groša i 5 ovnova; također, platit će i onaj tko psovkama
vrijeđa nekoga za stolom kako za ručkom, tako i na svadbi.
Tko god bude radio suprotno ovim kanonima, bio glavar, globar ili iz
puka, platit će 3000 groša.
Ispred svakog imena udaren je po jedan pečat na turskom.
Brahim Bej Serdžerđa - Kasem Bej Buljukbaš - Dod Prenči, barjaktar
- Zenel Šabani - Dok Doda - Keć Prelja - Zef Deka - Prelj Toma -
Deljoš Nika - Vuksa' Leka - Brahim Vuksani.
XII
POSEBNI KANONI
(Napisano u selu Kastratu 2.XI1891. godine)
1) Od Kroni i Ri, koji pripada čitavom Kastratu do Šej t Gurit; od
groba Doljaj do Breg t Gures, na međi s Deljoš Ljućom; od krša Grop
Mol do bregova - od Dek Petrovića do Ćuk t Gures, tko se sporječka
s kim i poteže oružje, platit će 3000 groša globe i 24 ovna.
2) Tko ne dopusti nekoj ženi da zahvati vode po izvorima i zdencima,
govoreći joj da nema dijela, platit će 250 groša globe i 3 ovna.
3) Tko opsuje nekoga po spomenutim mjestima ili opsuje nekome
majku ili oca, platit će 250 groša globe i 3 ovna, ako je navršio 15
godina.
4) Ako netko ode činiti štetu po vodenicama, ako je navršio 12 godina,
platit će 250 groša vlasniku vodenice i 600rgroša i 3 ovna glavarima.
5) Tko skida stare međe i umjesto njih stavlja nove, platit će 3000 groša
i 6 ovnova.
184
DODATAK
6) Nitko ne smije otjerati stoku iz ranije zauzetih plandišta; tko to
učini, platit će 250 groša i 3 ovna.
7) Pitanje vodenica ostaje nepromijenjeno kao i uvijek i ne može
izazvati svađu ni Vukpaljaj, ni Donaj; a onaj tko uzme više od 5 oka
ujma na sto platit će 500 groša i 6 ovnova.
8) Onaj tko posiječe neku gredu gdje planduje stoka ili posiječe granje,
platit će 500 groša i 6 ovnova.
9) Drugi izvori i zdenci ostavljaju se po starom kanonu, tj. tko poruši
neki izvor ili zdenac ili ne dopušta nekome da zahvati vode, platit će
500 groša.
10) Vodenice rade po redu; tko samelje onome tko je došao poslije
drugog i ruši red, ili zbog nečije volje ili potkupljen stvarima ispod
ruke, platit će 150 groša i 3 ovna.
11) Onaj tko primi stranca u bačiji (na planini), platit će 500 groša i 6
ovnova.
KANONI DONIJETI 1. XI1892. GODINE U KASTRATU I BAJZI
Skupština održana pod predsjedništvom GG. Brahima Bega Serdžede,
Kasema Bega Buljukbaše i dvadeset i četiri glavara (starca) Kastrata,
na kojoj su donijeti ovi kanoni:
1) Tko ubije nekoga iz Kastrata ili bilo koga iz drugih brda, platit će
3000 groša i 24 ovna.
2) Za ranu se plaća 1500 groša i 12 ovnova.
3) Tko globi nekoga bez jednoglasne i javne odluke, platit će 1000
groša i deset ovnova.
4) Tko se sporječka ili opsuje koga ili mu poteže oružje po ovim
mjestima: kod Bregu i Špeles, u Viri, kod Kroni i Ri, platit će 1000
groša i deset ovnova.
5) Tko polomi plot drugome da bi napravio prolaz, vlasniku plota platit
će 150 groša (tri ovna).
6) Tko ubije nekoga na velikom putu, platit će 3000 groša i 24 ovna.
7) Tko pokrade nekoga u kući ili toru, platit će 500 groša i 5 ovnova.
8) Tko sramoti ženu ili djevojku, ako viknu, platit će 3000 groša i 10
ovnova.
9) Tko neće da uzme starce i rastane se s: »Niste mi potrebni«, platit
će 500 groša i 5 ovnova.
10) Tko pusti stoku na tuđe, platit će 250 groša i 3 ovna.
11) Onaj tko ne bude pristao da ogradi svoj dio popola s međašem,
platit će 250 groša i 3 ovna.
185
 DODATAK
12) Onaj tko ne odgovori obavezi u određenom roku, platit će 23 groša.
13) Tko u svom selu ukrade vola, kravu ili konja, platit će 500 groša i
5 ovnova.
14) Onaj tko se ne odazove pozivu sela da izađe na skupštinu ili na bilo
koju potrebu sela, platit će 250 groša.
15) Onaj tko zauzme prolaz koji je uvek postojao, platit će 150 groša.
16) Glavari će se sastati na skupštini jednom godišnje - tjedan dana
poslije Svetog Ivana; tko prekrši ovu odluku, platit će 500 groša.
17) Starci zaloga neće uzimati za obuću (za presuđivanja) više od 10
groša, a puk 5 groša za obavljeno presuđivanje.
18) Tko ubije nekoga poslije umira krvi po naređenju vlasti, platit će
12 ćesa, prognat će se iz sela i opustošit će se.
19) Pas koji uđe u vinograd zajedno s kukom na vratu ne može se ubiti;
pas koji uđe u vinograd ili na njivu bez kuke ubija se.
20) Tko povede sa sobom psa čuvara u crkvu ili kod Špele, platit će
50 groša. - Tko dovede svinje i stoku kod Špele, platit će 50 groša.
Tko pere rublje kod Špele, platit će 50 groša.
(Napomena: Špela je mjesto gdje Bajza i okolina uzima vodu.)
21) Onaj tko ostavlja u obavezi jamce duga, platit će 225 groša
posuđivaču i 150 groša glavarima i pet ovnova.
ODLUKE DONIJETE 30. IV1905. GODINE OD STRANE MOMAKA ŠALJE
Postoci, koji se uzimaju kao dobit, platit će se od danas po jedan
košić132 žita do Pepeljave srijede; ako ne plati do tog dana, da mu otmu
ili uzmu 30 oka žita za stotinu. Postoci će se uzeti ili 100 groša ili 100
oka žita, ako ih vlasnik traži; a ako kaže da će uzeti košić, neka uzme
100 groša, ako ih je spremio; ili da da 100 oka žita.
Šaljanin nikada neće dati nikome žita, osim ako ga daje za smrtni slučaj
ili ako želi pokloniti do 20 oka.
Šaljanin nikada neće iznositi rakiju pri smrtnom slučaju, osim u 7
tjedana velikog uskršnjeg posta.
Šaljanin nikada neće pokloniti više od 100 groša ni unutra ni vani.
Kuma neće pokloniti crveni džamadan133; kum neće ići kumu s više od
pet osoba i izvan te kuće neće šetati.
Tko započne prvu pušku na crkvenom trgu i unutar njenog područja,
spaljuje mu se kuća i platit će 20 ćesa za besu stoke i čobana i za besu
momaka Šalje.
mera za žito od 25 oka, odnosno 32 kg.
vrsta prsluka (osobito kod Albanaca).
186
DODATAK
Tko spletkari u bogosluženju fratra i kaže fratar sa krizom da ga je
dotični dirao, spaljuje mu se kuća i platit će 2 vola plemenu.
Tko dirne crkvenu imovinu, platit će 2 vola plemenu.
Tko dirne crkvenog slugu, platit će 2 vola plemenu.
Kavu i šećer, koje netko uzima za smrtni slučaj kod fratra, ako ih ne
vrati poslije četiri tjedna, i ako se fratar žali, platit će jednog vola
plemenu.
Tko Šaljaninu otme ovcu, kozu i kravu i tko učini nešto drugu, čime
bi ga osramotio, spalit će mu se sijeno, njive će mu se opustošiti, koš
će mu se porušiti. Momcima će dati jednog vola globe, a vlastima dva
vola.
Ove kanone, koje su donijeli momci Šalje zajedno s barjaktarom,
nemaju roka, kao zakon vatre i drugi zakoni. Tko prekrši ovaj kanon,
dat će plemenu jednog vola i 300 groša i jednog ovna vlastima, ili se
spaljuje.
Momci Šalje
Šalja, 30. IV1905. godine
ŠAL JA, 12. V1907. GODINE
Barjaktar Šalje sa glavarima i momcima šalje pozdrave uz dobro
zdravlje glavarima i momcima Thetha i izvještava vas da je pleme
Donje Šalje donijelo ove kanone, te obavještavamo i pitamo i vas hoćete
li se pridržavati ovih kanona. Mi smo donijeli kanon i zakleli smo se
da se njega pridržavamo i da ga ne kršimo. Kanon je ovaj:
Pecnikaj je donio kanon da tko ubije čovjeka, nasljednik (mirazdžija)
poslije ubojice otkrit će i zločince (katile) i do trećeg dana ima besu i
jamce; otići će sa glavarom te mahale i kuća ubijenog dat će mu besu
tjedan dana a bratstvo ubojice treba da prijavi dva zločinca (kalila); ako
se kuća ubijenog protivi, onda će se ostaviti da ona odredi jednog, a
drugog određuje bratstvo.
Tko ubije nekoga pri ovoj zakletvi i pri ovom kanonu, imaju besu i
jamca do trećeg dana. Onaj tko ubije, ubija na svoju ruku i na svojoj
besi i pod zaštitom Pecnikaja; dugovat će im krv i za tu krv nikada se
neće moći iskupiti, a ako ga ubiju, ubijaju ga po naređenju čitavog
barjaka Šalje.
Čim je Pecnikaj donio ovaj kanon, njemu su se pridružili i Ljotaj, Abati
i Bobi.
Za svog predstavnika, da prisustvuje zakletvi Thetha, čitava Šalja je
odredila Tahira Deliju, koji je bio na skupštini na ovom skupu.
187
 DODATAK
Tko ubije čovjeka u Šalji - osim ubojici - kuća drugom neće se spaliti.
Ako spali drugom kuću, četiri puške globe duguje momcima Šalje, a
kuću koliko vrijedi (prema procjeni), a štetu koja nastane - dvije za
jednu vlasniku.
Bratstvo ubojice - čim uđe u svoje kuće - ako netko ode da im obije
kuću ili da im spali ili ubije muškarce, platit će vlasniku i momcima
20 ćesa, a krv krvlju.
Mazge su pod vlašću momaka i tko god ih uzme, uzima ih na
gospodarenje.
Te riječi, koje su unijete u ovo pismo, pod besom su barjaktara,
momaka Šalje i vlasti.
Od Preke Ndou Masa do Ndue Uljen Boba, tko čupa neotkriveno
sijeno drugome, duguje jednog vola plemenskim momcima i jednog
ovna vlastima.
«DLUKE DONIJETE U KAŠNJETU (MIRDITA) 17. VIII1904. GODINE
Mi, barjak Dibra, skupili smo se na skupštinu u Kašnjetu zbog nekih
poslova i vidjeli smo da su umjesni kao Bog i kanon Mirdite.
1) Tko ubije po plemenu, za petnaest godina protjeruje se iz barjaka,
a imovina mu ostaje neobrađena, kuća mu se spaljuje i globi se sa 100
ovnova i jednim volom.
2) Tko ga pusti u kuću, postaje krivac kao onaj tko ubije po plemenu.
3) Ono pleme koje ne tjera krivca postaje krivac prema čitavom
barjaku.
Frok Deda, barjaktar - Frok Dod Paljuca, glavar - Frok Čupi - Marka
Per Ljaska - Ljazer Marku - Prenč Doda - Per Dok Doda - Don
Prenga Dođe - Marka Deda - Ndue Marka Prenga - Ndue Kolj
Mcuku - Zef Prenga - Ndue Zef Ndreca - Zef Doda - Nikol Dok
Brunga - Zef Derđi - Preng Ndoc Di' Ndreca - Din Ndue Marka -
Ndue Jaku - Di' Pjetri - Ndrec Đoni - Frok Ndreka - Nikol Dok Per
Deda - Les Ded Marku - Frok Dok Ndoj - Pjeter Froku - Dod Preng
Dji' Nikol Marku.
Za svaku stvar koja se bude dogodila barjaku, ti ljudi predvodit će čitav
barjak.
Svejedok:
Dom Ndue Meljguzi - Pepaj, župnik Kašnjeta
188
DODATAK
NEKI KANONI ODOBRENI OD PREFEKTURE SKADRA
Cijena djevojke pri udaji ne mijenja se; kako je bilo određeno prije
sedam godina, tako i sada ima istu snagu; dakle, cijena djevojke pri
udaji je šesto groša, i tim iznosom je obuhvaćeno sve. Tko prekrši tu
naredbu, platit će globu od 1000 groša.
Djevojke će vjeriti očevi: ako nema oca, vjerit će je brat, a ako nema
ni brata bliži rođak. Žene se neće miješati u vjeridbe.
Svaka vjeridba objavit će se javno, a ne tajno, i to sa proscima
svjedocima. Čim se objavi vjeridba i puca iz puške ispred kuće
vjerenice, oni koji imaju pravo vjeriti, pojavit će se pred župnikom
kako bi on zapisao imena vjerenika, prosilaca i svjedoka sa svim
okolnostima. Tko se ne bude pridržavao te odluke, platit će 1000 groša
globe.
Tko ne posluša da se vjenča kad svećenik za to dođe, platit će 1000
groša globe.
Tko postane sukrivac u otmici neke vjenčane žene, platit će 8 ćesa
globe.
Onaj tko da ženu onome tko se rastao od svoje vjenčane žene platit će
1000 groša globe.
Tko se usudi otjerati svoju vjenčanu ženu da bi uzeo drugu nevjenčanu,
platit će 1000 groša globe.
Tko proda ili kćer ili sestru ili neku ženu svoje krvi i svojtu, kao i onaj
tko kupuje, platit će 1000 groša globe.
Oslanjajući se na drevne običaje, koji se i danas poštuju među
kršćanima u Skadarskoj Malesiji, a to su oni koji se odnose na vjeridbe,
brakove, kao i na suučesnike u otmici tuđih žena i druge zavade,
donijeto je nekoliko kanona kako bi se zaustavila ta zla, uz suglasnost
Njegove Svjetlosti skadarskog nadbiskupa, prečasnog Ljuiđa Ćurčije,
kao i glavara brda, koji su, poslije odmjeravanja od strane Državnog
savjeta, odobreni te je naloženo da se primijene.
Državna vlast, dakle, ovom bujruldijom134 nalaže da se deset navedenih
točaka poštuju i primijene bez izuzetka i bez protivljenja.
Izdano od strane Državne vlasti u Skadru.
Skadar - Albanija - 9. V 1864. godine.
L. S. Maršal, civilni i vojni upravitelj
skadarske Prefekture
Ismail Paša
bujruldija f. (tur.) - naredba, zapovjedno pismo paše, valije.
189
 DODATAK DODATAK

KANONI DONIJETI OD STRANE BARJAKA KURBINA 5,6. i 7. VIII1906. GODINE 12) Onaj tko prekrši danu i uglavljenu besu sa starcima i pukom
135
1) Tko postane zaptija, spaljuje mu se kuća i odvaja se pri smrtnom Kurbina, starci i puk obavezni su ga spaliti i protjerati iz barjaka.
slučaju i jelu. Zapisano u Deljbiništu Kurbina kod izvora pod dudom blizu palače
2) Onaj tko se ide žaliti turskoj vlasti protiv kršćanina, platit će 1000 Nadbiskupije, 5,6 i 7. VIII 1906. godine.
groša globe. Din Pjeter Mark Pervizi, iz Skuraja Kurbina, prvi starac među 45
3) Onaj tko potkrade drugog ili obije kuću, ako ne prizna, dobit će 12 staraca Kroje u ime staraca i puka.
porotnika; ali, ako ispadne kradljivac, platit će 1000 groša globe i Bili su prisutni na ovoj skupštini i zapisali spomenute kanone:
vlasniku stvari dvije za jednu.
4) Ako ukrade vola, ako ne prizna, dobit će 6 porotnika; ako se otkrije Prečasni Nikol Kačori, svjedočim;
i izađe kradljivac, platit će 500 groša globe i vlasniku stvari dvije za Otac Štjefen K. Đečovi, franjevac, svjedočim
jednu. Ta presuda vrijedi i za konja i za mazgu. Za ukradenu kravu,
ako ne prizna, dobit će 3 porotnika; ako ispadne kradljivac, platit će
dvije za jednu vlasniku i 250 groša globe; isto tako i za magarca. - Ako
se ukrade jarac predvodnik ili ovan (ugič), vlasniku stoke platit će se
dva za jedan i tri ovna globe; ako poriče, treba da položi zakletvu sa
svinLukućanima. - Za svaku sitnu stoku plaća dvije za jednu vlasniku
stoke i dva ovna globe; ako poriče, daje zakletvu s ukućanima.
5) Za spaljivanje kuće platit će se 2500 groša globe; za kolibu za stoku,
plast sijena i ograde platit će se 1500 groša globe i vlasniku dvije za
jednu.
6) Onaj tko ne iziđe na skupštinu poslije poziva seoskog starca, platit
će jednog ovna globe.
7) Ako se starci obavijeste da dođu na skupštinu, onaj starac koji ne
dođe, platit će 5 ovnova globe. Ako bude imao opravdanje, odmjerit
će ga drugi starci.
8) Rad porote za sve će se odvijati u Kurbinu - osim za krvnu osvetu.
Porota će dati zakletvu: »Ne znam da li ti je uzeto« (to jest s
»neznanjem«).
9) Kazivanje soka je s rukom na zakletvi, kao i prije.
10) Ako se netko sa predumišljajem zavadi s bilo kim i s tim ne upozna
seoskog starca, platit će 500 groša globe. Ako upozna starca, a ovaj
zatraži zalog od onoga tko se drugu popeo na vrat a ne odaziva se da
mu položi zalog, platit će 500 groša globe. - Ako ih ne može sam
pomiriti njihov starac, dat će im mjesec dana roka i upoznat će druge
starce i ovi će ih pomiriti po kanonu mjesta.
11) Onaj tko daje kruh i pusti u kuću zaptiju koji je u službi sultana,
bio kršćanin ili musliman, platit će 1500 groša globe.

zaptija f. (ar.) - redar, policajac; policija; turski žandarm.

190 191
 IZVORI I LITERATURA

Ajeti, Idriz: Shtjefen Gjec,ovi, »Jeta e re«, Nr. 2-3, Prishtine, 1951.
Ashta, dr Kole: At Shtjefen Gjegovi, »Bota e re«, Nr. 4, Tirane, 1945.
Barjaktarević, dr Mirko: Rugova, Naselja i poreklo stanovništva, knj.
36, Beograd, 1960.
Barjaktarević, dr Mirko: Prilog proučavanju tobelija (zavetovanih
devojaka), Zbornik Filozofskog fakulteta, knj. I, Beograd, 1948.
Bogišić, Valtazar: Bogišićev arhiv XVI, 19 - Zakon Leke Dukađina;
(Bogišićeva Biblioteka, Cavtat)
Bogišić, Valtazar: O značaju pravnih običaja, Pravni članci i rasprave,
knj. I, Beograd, 1927.
Bogosavljević, D. Aleksa: O Arnautima, Niš, 1897.
Čabej, Ekrem: Život i običaji Arbanasa, Porodica i društveni život,
Knjiga o Balkanu, I, Beograd, 1936.
Cabej, Eqrem: Studime rreth etimologjise se gjuhes shqipe, III,
Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore,
Nr. 2, Tirane, 1961.
Čulinović, dr Ferdo: Narodno pravo, Zbornik pravnih misli iz naših
narodnih umotvorina, Beograd, 1938.
Degrand, A.: Souvenirs de la Haute-Albanie, Pariš, 1901.
Gjegov, K. Shtjefen: Kanoni i Leke Dukagjinit (veper postume), me
parathane t' A. Gjergj Fishtes e biografi t' A. Pashk Bardhit, Shkoder,
1933.
Gje^ov, cost. Stefano: Codice di Lek Dukagjini ossia dirito consuetudi-
nario delle Montagne d'Albania, (Tradotto dal Paolo Dodaj a cura di
Giorgio Fishta e Giuseppe Schiro), Reale Accademia d' Italia, Centro
studi per l' Albania, Roma, 1941.
Durđev, Branislav: Iz istorije Crne Gore, brdskih i malisorskih
plemena, Radovi Naučnog društva NR BiH, knj. II. Sarajevo, 1954.
Duričić, Milutin: Zaloga u šiptarskom običajnom pravu, Zbornik
radova VEKŠ u Peći, knj. I, Peć, 1964.
Duričić, Milutin: Čuvari bese, SANU, Posebna izdanja, knj. DXX,
Odeljenje društvenih nauka, knj. 83, Beograd, 1979.
Engels, Friedrich: Poreklo porodice, privatne svojine i države, Beo-
grad, 1960.
Fjalor i gjuhes shqipe, Instituti i shkencavet, Sekcioni i gjuhes e i
letersise, Tirane, 1954.
Fjalor i gjuhes se sotme shqipe, t. I i II, Rilindja, Redaksia e botimeve,
Prishtine, 1981.
Gurakuqi, Gasper: Blinishti, »Leka«, Nr. 6, Shkoder, 1930.
Gušić, Marijana: Pravni položaj ostajnice - virđineše u stočarskom

192
društvu regije dinarida, Odredbe pozitivnog zakonodavstva i običajnog
prava o sezonskim kretanjima stočara u jugoistočnoj Evropi kroz
vekove, Beograd, 1976.
Hahn, J. G.: Albanesische Studien, Jena - Wien, 1853 - 1854.
Haxhihasani, Qemal: Tregime popullore rreth periudhes se Skender-
beut, »Studime filologjike«, Nr. 4, Tirane, 1967, str. 11-29.
Hecquard, Hyacinthe: Histoire et description de la haute Albanie ou
Guegarie, Pariš, 1858.
Ivanova, Julia V.: Kanuni i Leke Dukagjinit (Sprove e karakteristikave
historike), Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencat
shoqerore, Nr. 2, Tirane, 1960.
Jantolek, dr Stevan: Pravo i običaj, Godišnik na Pravno-ekonomskiot
fakultet vo Skopje, Skopje, 1956.
Jastrebov, Ivan: Stara Serbija i Albanija, Spomenik SKA, XLI,
Beograd, 1904.
Jelić, Milosav: Albanija, Zapisi o ljudima i događajima, Beograd, 1933.
Jireček, Konstantin: Istorija Srba, I, Beograd, 1952.
Jovićević, Andrija: Malesija, Naselja i poreklo stanovništva, knj. 15,
Beograd, 1923.
Kabrda, Josef: Kodet turke (Kanunname) ne lidhje me Shqiperine dhe
rendesia e tyre per historine kombetare, Buletin i Universitetit shtete-
ror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore, Nr. 4, Tirane, 1958.
Kaleši, Hasan: Kosova e Metohija n'udhepershkrimin e Evlija Celebis,
»Perparimi«, Nr. 7-8, Prishtine, 1958.
Kosmajac, Rad.: Leka - kanum, »Godišnjica Nikole Čupića«, knj.
XXI, Beograd, 1901.
Krasniqi, dr Mark: O »besi« - prilog proučavanju običajnog prava kod
Šiptara, Zbornik za narodni život i običaje JAZU, knj. 40, Zagreb,
1962.
Krasniqi, dr Mark: Šiptarska porodična zadruga u Kosovsko-Metohij-
skoj Oblasti, Glasnik Muzeja Kosova i Metohije, IV - V, Priština, 1959
- 1960.
Mihačević, Lovro: Po Albaniji, izdanje Matice Hrvatske, Zagreb,
1911.
Mjedija, Lazar: Daš Recht der Stamme von Dukadschin, IUyrisch-al-
banische Forschungen, I, Munchen und Leipzig, 1916.
Mladenović, dr Miloš: Zakonik Leke Dukađina, Prilog postavljanju
problema uporedne istorije balkanskih prava, Beograd, 1938.
Nedeljković, dr Branislav: Kanun Leke Dukađina, Arbanaško obi-
čajno pravo (Iz rukopisne zaostavštine Valtazara Bogišića), Anali
Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 4, Beograd, 1956.
Novaković, Stojan: Tursko carstvo pred srpski ustanak, Beograd,
1906.
Novaković, Stojan: Rimsko-vizantijsko pravo i narodni pravni običaji.
Pravo prvenstva pri kupovini zemlje (Jus protimiscos), XXVI izdanje
Čupićeve zadužbine, »Godišnjica Nikole Čupića«, knj. IX, Beograd,
1887.
194
Nušić, Branislav: Kosovo. Opis zemlje i naroda, I, Novi Sad, 1902.
Oraovac, Tomo P.: Arbanaško pitanje i srpsko pravo, Beograd, 1913.
Palaj, Bernardin: Kanuja e Leke Dukagjinit mbas shqyptimit te Mark
Sadikut, te parit te djelmenis se Shales, »Studime e tekste«, Dega e I
- Juridike, Nr. l, Roma, 1944.
Pavićević, Mićun M.: Crnogorsko pravosuđe i pravno shvatanje u
anegdotama, Zagreb, 1933.
Petrović Radmila S.: »Vasojevički zakon od dvanaest tačaka«, G. Ilije
Jelića, Beograd, 1930.
Popović, Ivan: Neki gentilni i njima srodni termini kod Crnogoraca i
Arbanasa, Radovi Naučnog društva NR BiH, knj. II, Sarajevo, 1954.
Pupovci, dr. Syrja: Građanskopravni odnosi u zakoniku Leke Dukađi-
nija, Zajednica naučnih ustanova Kosova i Metohije, Studije, knj. 5,
Priština, 1968.
Pupovci, dr Syrja: Marredhenjet juridike civile ne kanunin e Leke
Dukagjinit, Prishtine, 1971.
Pupovci, dr Syrja: Kanuni i Leke Dukagjinit, permbledhur dhe
kodifikuar nga Shtjefen Gjegovi, me biografi dhe parathenje te prof.
dr Syrja Pupovcit, Enti i teksteve dhe i mjeteve mesimore i Krahines
Socialiste Autonome te Kosoves, Prishtine, 1972.
Pupovci, dr Syrja: Le formalisme et la »besa« dans le droit des
obligations du coutumier de Lek Dukagjine, »Studia Albanica«, br. 2,
Tirana, 1968, str. 143-151.
Pupovci, dr. Syrja: Nje paralele midis Kanunit te Leke Dukagjinit dhe
Kanunit te Skenderbeut, »Simpozium peer Skenderbeun«, 9 - 12.
maja 1968, Prishtine, 1969, str. 249 - 261.
Redžepagić, dr. Jašar: Razvoj presvete i školstva albanske narodnosti
na teritoriji današnje Jugoslavije do 1918. godine, Zajednica naučnih
ustanova Kosova i Metohije, Studije, knj. 7, Priština, 1968.
Sako, Zihni e Haxhihasani, Qemal: Tregime dhe kenge popullore per
Skenderbeun, Instituti i Folklorit, Tirane, 1967.
Sirdani, Marin: Skanderbegu mbas gojedhanash, Shtypshkroja franci-
skane, Shkoder, 1926.
Sirdani, Marin: Pulti e Dukagjini, »Hylli i Drites«, Nr. 4, Shkoder,
1934.
Solovjev, Aleksandar: Značaj vizantijskog prava na Balkanu, »Godi-
šnjica Nikole Čupića«, knj. XXXVIII, Beograd, 1928.
Spaić, dr. Vojislav: Nasledno običajno pravo u Bosni i Hercegovini,
doktorska disertacija (Rukopis u Biblioteci Pravnog fakulteta u Beogra-
du), Beograd, 1940.
Stojčević, Dragomir: Rimsko pravo, sv. I, Beograd, 1957.
Škaljić, Abdulah: Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj književnosti
Bosne i Hercegovine, I i II, Dopunska izdanja Instituta za proučavanje
folklora u Sarajevu, Sarajevo, 1957.
Škaljić, Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom - hrvatskosrpskom
jeziku, treće izdanje, »Svjetlost«, Sarajevo, 1973.
195
 Shkrimtaret Shqiptare, Pjesa II, Botim i Ministris s'Arsimit, Tirane, Sadržaj
1941.
Štajnmec, Karl: Od Adrije do Crnog Drima, Skoplje, 1911.
Sufflay, dr. Milan: Povijest sjevernih Arbanasa, Arhiv za arbanasku
starinu, jezik i etnologiju, Beograd, 1925.
Sufflay, dr Milan: Srbi i Arbanasi, Beograd, 1925.
Thalloczy, Ludwig: Kanuni i Lekes, Illyrisch-albanische Forschun-
gen, I, Miinchen und Leipzig, 1916. Predgovor 5
Thalloczy, Ludwig: Tiirkischen Gesetzentwurf, betreffend kodifizie-
rung des albanischen Gewohnheitsrechtes, Illyrisch- albanische Fors- KNJIGA PRVA - CRKVA
chungen, I, Miinchen und Leipzig, 1916. Prvo poglavlje - GRAĐANSKI DIO 19
Tomić, N. Jovan: O Arnautima u Staroj Srbiji i Sandžaku, Beograd,
Prva glava - CRKVENO PODRUČJE, GROBLJA,
1913.
CRKVENI POSJEDI I DOBRA, ŽUPNIK, SLUGA
Tomović, M. Vule: Nešto iz Vasojevićkog običajnog prava, (iz časopisa
»Život i rad«), Beograd, 1933. CRKVENI RADNICI 19
I član - Crkveno područje 19
Trnavci, dr Halit: Motiv o sestri i mrtvom bratu u usmenoj književno-
II član - Groblja 21
sti balkanskih naroda, Zajednica naučnih ustanova SAP Kosova,
III član - Crkveni posjedi i imovina 21
Studije, knj. 32, Priština, 1975.
IV član - Župski svećenik ili župnik 22
Trojanović, dr S. i Gajić, M.: Krv i umir kod Srba i Arnauta (iz
»Kola4, Beograd, 1901. V član - Crkveni sluga 24
VI član - Crkveni radnici 24
Tucović, Dimitrije: Srbija i Arbanija - jedan prilog kritici zavojevačke
Drugo poglavlje - KAZNENI DIO
politike srpske buržoazije, Beograd, 1945.
VII član - Porijeklo kazni
Ulqini, Kahreman: Gjurmime etnografike ne trojet e Skanderbeut, VIII član - Odmjeravanje kazne prema vrsti krivice 25
Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencat shoqerore,
Nr. 2, Tirane, 1961.
Valentini, Zef: Mendime paraprake dhe te pergjithsme mbi Kanunin KNJIGA DRUGA - PORODICA
e quejtun te Leke Dukagjinit, »Studime e tekste«, Dega e I Juridike, Druga glava - STVARANJE PORODICE 27
Nr. l, Roma, 1944. IX član - Porodica shvaćena sama po sebi
Villari, Salvatore: Le consuetudini guiridiche dell' Albania (II Kanun X član - Porodica u selu i barjaku 30
di Lek Dukagjin), Roma, 1940.
Zakon Leke Dukađina, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, br. 4, KNJIGA TREĆA - BRAK
Beograd, 1956.
Zakonik cara Stefana Dušana 1349 i 1354, (izdao i preveo Nikola
XI član - Određivanje i vrsta braka
Radojčić), SANU, Beograd, 1960.
XII član - Pravo momka i djevojke 33
Zamputi, Injac: Pozita shoqnore e grues malesore shqiptare sipaš XIII član - Dužnosti muža i žene
kanunit, Buletin i Universitetit shteteror te Tiranes, Seria Shkencat XIV član - Pravo udovca i udovice
shoqerore, Nr. 2, Tirane, 1961.
Zojzi, Rrok: Mbi te drejten kanunore te popullit shqiptar, Buletin per Treća glava - POSIDBA - VJERIDBA
shkencat shoqerore, Nr. 2, Tirane, 1956. XV član - Prosidba
XVI član - Vjeridba 36
XVII član - Vjerenički prsten
XVIII član - »Određivanje vjeridbe« - Naznačeni dan . . . . 38
XIX član - Cijena koja se davala i daje za žene 39
XX član - Nasljedstvo albanske žene 39
Četvrta glava - SVADBA • • • • 40
XXI član - Priprema svadbe po kanonu 40
XXII član - Predvođenje svatova 41

196 197
XXIII član - »Svatovi, sa i bez mlade, LII član - Vol u najam 66
i pratnja s umrlim, ne mogu nikome proći pored vrata, LIII član - Pčela 66
osim, ako je prolaz, seoski put ili veliki put« 42 Dvanaesta glava - IMOVINA
XXIV član - »Svat mještanin treba da ustupi put 67
LIV član - Određivanje imovine 67
svatu gostu« 43 LV član - Primiti nekoga za brata u selu . . .
XXV član - »Svat - svat, gost - gost« 43 68
LVI član - Komunica 69
Peta glava - KANON MLADOŽENJSTVA 44 Trinaesta glava - MEDA
XXVI član - »Ako mladoženja umre, nevjestini roditelji 70
LVII član - »Međe zemlje se ne pomjeraju« . 70
su dužni vratiti pola cijene mladoženjinoj kući« 44 LVIII član - »Međa ide pravo« 71
XXVII član - Smrt nevjeste 45 LIX član - Međa dobivena krvlju 72
XXVIII član - »Žena ne pada u krvnu osvetu« LX član - Međa dobivena »bacanjem kamena«
- »Žena zadužuje roditelja krvlju« 46 ili natovarenom kamenom pločom 72
XXIX član - »Žena je mijeh za nošenje« 46 LXI član - Međa određena »sjekirom« . . . . 73
XXX član - Udovica 46 LXII član - Seoski put 73
XXXI član - Sječena resa •. . . 47 LXIII član - Veliki put 75
XXXII član - Nevjenčana žena 48 LXIV član - Ćorsokak 75
Šesta glava - RODITELJI (OTAC - MAJKA - SINOVI) 49 LXV član - Seoski pašnjak 76
XXXIII član - Otac-muž 49
XXXIV član - Majka-žena 50
XXXV-član - Sinovi 51 KNJIGA PETA - RAD
Sedma glava - DIOBA 52 LXVI član - »Rad premješta prolaz« . . . . 77
Osma glava - NASLJEDSTVO 55 LXVII član - Težak 77
XXXVI član - Pravo nasljedstva po kanonu 55 LXVIII član - Kovač 78
XXXVII član - Dužnost rođaka i pravo kćeri 57 LXIX član - Mlin 79
XXXVIII član - Brat po majci 57 LXX član - Mlinski jaz 80
Deveta glava - OSTAVŠTINA (Testament) 57 LXXI član - Navodnjavanje 81
XXXIX član - Određivanje testamenta . . . 57 LXXII član - Ujam 83
XL član - Vrsta ostavštine 58 Četrnaesta glava - LOV 84
XIL član - Pravo iskorjenjenog 58 LXXIII član - Određivanje lova 84
XIIL član - Pravo rođaka 58 LXXIV član - Gonjena divljač po tragovima 85
XIIIL član - Sluga 59 LXXV član - Ribolov .
Petnaesta glava - TRGOVINA , 88
KNJIGA ČETVRTA - KUĆA, STOKA I IMOVINA LXXVI član - Određivanje trgovine 88
LXXVII član - Prodaja zemlje 89
Deseta glava - KUĆA I NJENA OKOLICA 61 LXXVIII član - Prodaja oružja i konja 90
XIVL član »Za obijenu kuću plaća se 500 groša globe LXXIX član - Cijene po kanonu 90
i vlasniku se daju dvije stvari za jednu« 61 LXXX član - Plaćeni putnik 92
Jedanaesta glava - STOKA LXXXI član - »Stvar za svaku drugu stvar« 92
62
XVL član - Čobanin 62
XVIL član - Jarac ili ovan predvodnik (ugič) 63 KNJIGA ŠESTA - DAVANJA
XVIIL član - Stoka napola 63
XVIIIL član - Glavnica *...!.' 64 LXXXII član - Zajam ^
5

XLIX član - Stoka s jamstvom 64 LXXXIII član - Rok 96

L član - Krmača napola 65 Šesnaesta glava - OBEĆANJE, POKLON 96
LI član - Štenara 65 LXXXIV član - Obećanje
96

198 199
LXXXV član - Poklon 97 CXII član - Određivanje krađe 123
CXIII član - Grabež 125
KNJIGA SEDMA - IZGOVORENA RIJEČ CXIV član - Otimanje 125
CXV član - Kobna krivica 126
LXXXVI član - Riječ . 99 CXVI član - Dvije za jednu 127
LXXXVII član - Poricanje 99 CXVII član - Pravo vlasnika ukradene stoke 127
LXXXVIII član - Zakletva 100 Dvadeset druga glava - UBOJSTVO 128
LXXXIX član - Zakletva na »kamenu« i zakletva CXVIII član - Zasjeda 128
na križu i na Svetom pismu 100 CXIX član - Ubojica 130
XC član - Tko daje zakletvu 101 CXX član - Suučesnik 130
XIC član - »Zakletva uzima svoju stvar« . . . . 102 CXXI član - Posrednik 130
XIIC član - Zakletva za kuću 102 CXXII član - Besa 131
XIIIC član - Zakletva u glavu sinova 103 CXXIII član - Besa stoke i čobana 132
XIVC član - Zakletva s »ne znam« 103 CXXIV član - Krv 133
XVC član - Globa za lažnu zakletvu 105 CXXV član - »Ubojstvo ostaje ubojici« 135
CXXVI član - »Ubojstvo ostaje za ubojstvo« 135
KNJIGA OSMA - ČAST CXXVII član - »Ubojstvo nije isto što i krivica« 136
CXXVIII član - »Krv se ne zamjenjuje globom« 137
Sedamnaesta glava - LIČNA ČAST 107 CXXIX član - Ubojstvo zbog obljube 137
Osamnaesta glava - DRUŠTVENA ČAST . . . . 108 CXXX član - Ubojstvo iz nehata 138
XVIC član - Gost 108 CXXXI član - Ubojstvo pod jamstvom 139
XVIIC član - Ubojstvo gosta 110 CXXXII član - Puška goni ubojicu 139
XVIIIC član - Ponašanje domaćina prema gostima u kući . 112 CXXXIII član - Tko ubija sebe, ostaje neosvećen 141
XIXC član - Posredništvo 112 CXXXIV član - Posredništvo u krvnoj osveti 141
C član - Jamstvo 114 CXXXV član - Umir krvi * 141
Devetnaesta glava - KRVNO SRODSTVO I ROD, CXXXVI član - Jamci krvne osvete . 142
BRATIMLJENJE I KUMSTVO PO KANONU BRDANA 115 CXXXVII član - Jamci novca za krvnu osvetu 142
CI član - Krvno srodstvo, rod i albanska koljena 115 CXXXVIII član - Kruh krvne osvete 143
CII član - Stablo po krvnom srodstvu, stablo po mlijeku, CXXIX član - Križ na vratima 143
unuk po stablu i unuk od kćeri 115 CXL član - Bratimljenje (Ispijanje krvi) 143
CIII član - Bratimljenje 115
CI V član - Kumstvo (Sveto Ivanstvo) KNJIGA JEDANAESTA - KANON PRESUĐIVANJA
116
CV član - Kumstvo pri krštenju 116 CXIL član - Pravo i obaveza staraca 145
CVI član - Kumstvo pri vjenčanju 116 CXIIL član - Založi 147
CVII član - Kumstvo pri podrezivanju kose 116 CXIIIL član - Povećanje broja staraca 148
CVIII član - Kanonska ponašanja pri podrezivanju kose . . 117 CXIVL član - Porota 149
15i
CXVL član - Sok
KNJIGA DEVETA - ŠTETE CXVIL član - Sodžbina l52
CXVIIL član - Tragači soka 153
CIX član - Određivanje šteta 119 CXVIIIL član - Skupština albanskih brđana 154
CX član - Svinja u šteti 120 CXIXL član - Mjesta održavanja skupština
CXI član - Postavljena zamka ili klopka u bašti 121 CL član - Kuća Don Marka 156
CLI član - Glavari plemena 157
CLII član - Starci sela 158
KNJIGA DESETA - KANON PROTIV PAKOSTI 159
CLIII član - Nadstarci
Dvadeseta glava - SUUČESNIŠTVO 123 CLIV član - Globari
Dvadeset prva glava - KRAĐA 123 CLV član - Glas puka na sudovima

200 201
CLVI član - Ličenje 160
CLVII član - Spaljivanje, razaranje i strijeljanje 161
CLVIII član - Glasnik 163
CLIX član - Vjesnik 163

KNJIGA DVANAESTA - OSLOBAĐANJA I IZUZIMANJA

Dvadeset treća glava - PRIPADNICI IZUZIMANJA . . . . 165
Dvadeset četvrta glava - SMRT 166
Dodatak - PRIMJERI IZ KANONA Izdavač
LEKE DUKADINIJA 169 STVARNOST, OOUR Izdavačka djelatnost
Izvori i literatura 193 Zagreb, Frankopanska 11
Izdavački savjet
Ante Gavranović, predsjednik
Krešimir Čuturilo, Slobodan Elezović, Franjo Ilić, Predrag Keros,
Ivan Mihalić, Mladen Roth, Vladimir Štokalo, Nenad Turkalj
Za izdavača
Vladimir Štokalo
Likovna oprema
Nenad Dogan
Tehnički urednik
Željko Lolić
Lektor
Dubravka Celebrini
Korektor
Milena Topalović
© STVARNOST, Zagreb
Naklada 7000 primjeraka
Br. MK 780-1986-48305
YU ISBN 86-7075-097-X
Tisak: Grafički zavod Hrvatske 1986.

203