Magnetizam-WEB FESB

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U SPLITU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENTIS

Nakladnik
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE,
STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
Urednik
Prof. dr. sc. Vladan Papić
Autori
Prof. dr. sc. Branislav Jajac i doc. dr. sc. Nedjeljka Grulović
Recenzenti
prof. dr. sc. Sead Berberović, FER Zagreb
doc. dr. sc. Dino Lovrić, FESB Split
Lektor/ica
Drinka Bedalov, prof.
Crteži
Ivanko Jajac
Tehnička obrada
Mile Grulović, dipl. ing.
Objavljivanje ovog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Splitu,

rješenjem KL 602-09/21-04/10; ur. br. 2181-202-3-07-22-12 od 25. svibnja
2022. god.
Ovo je djelo licencirano pod međunarodnom

licencom CC BY-NC-ND 4.0 koja dopušta
preuzimanje djela i dijeljenje s drugima, pod
uvjetom da se navedu autori, te da se djelo ne
smije mijenjati ili koristiti u komercijalne svrhe.
Autori i nakladnik ove knjige uložili su sve napore u njenoj pripremi sa željom da prenesu
točne i mjerodavne informacije vezane s temom knjige. Autori i izdavač ni u kojem slučaju
ne odgovaraju za slučajne ili posljedične štete povezane s izvedbom ili primjenom postupaka
koji se u knjizi opisuju.
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U SPLITU
MANUALIA UNIVERSITATISSTUDIORUM SPALATENTIS
ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA

IZ OSNOVA ELEKTROTEHNIKE
Svezak 2a
MAGNETIZAM
Prof. dr. sc. Branislav Jajac i doc. dr. sc. Nedjeljka Grulović
Split, 2022.
Našim prijateljima
Ne odgađaj za sutra ono što

možeš napraviti danas.
narodna poslovica
Sadržaj
PREDGOVOR
14. MAGNETSKO POLJE, VELIČINE POLJA ............................................. 1

14.1. Magnetska indukcija .......................................................................... 1
14.2. Magnetski tok, jakost magnetskog polja ........................................... 2
15. OSNOVNI ZAKONI MAGNETSKOG POLJA ...................................... 17

15.1. Ampereov zakon (zakon protjecanja) .............................................. 17
15.2. Biot-Savartov zakon ........................................................................ 32
16. SILA I RAD NA VODIČ KOJIM TEČE STRUJA U MAGNETSKOM

POLJU ..................................................................................................... 57
17. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA ................................................ 91

17.1. Faradejev zakon indukcije, Lentzov zakon ..................................... 91
17.2. Samoindukcija, koeficijent samoindukcije .................................... 127
17.3. Međusobna indukcija, koeficijent međuindukcije ......................... 143
18. MATERIJALI U MAGNETSKOM POLJU .......................................... 157

18.1. Vektor magnetiziranja i Opći oblik Ampereovog zakona ............. 157
18.2. Uvjeti na granici ............................................................................ 170
18.3. Krivulja magnetiziranja ................................................................. 179
19. PRORAČUN MAGNETSKOG KRUGA .............................................. 195

19.1. Ohmov zakon za magnetski krug .................................................. 195
19.2. Prvi i drugi Kirchhoffov zakon ...................................................... 196
20. ENERGIJA MAGNETSKOG POLJA ................................................... 209

20.1. Magnetska energija izražena veličinom polja ............................... 209
20.2. Magnetska energija dvaju ili više svitaka ...................................... 210
LITERATURA ............................................................................................. 231

PREDGOVOR
Udžbenik „Zbirka riješenih zadataka iz osnova elektrotehnike” treći je u nizu

od tri sveska koji će biti dostupni studentima prve godine na studiju
Elektrotehnike i informacijske tehnologije Fakulteta elektrotehnike,
strojarstva i brodogradnje u Splitu, Sveučilišta u Splitu. Nadamo se da će
ovaj udžbenik koristiti i studenti ostalih sveučilišta u Hrvatskoj na kojima se
izučavaju osnove elektrotehnike. Predmet ovog trećeg sveska primjeri su iz
MAGNETIZMA i predstavljaju dio ispitnih zadataka na ovom kolegiju.
Riješeni primjeri oslanjaju se na teoriju koja je detaljno razložena u
referentnom udžbeniku (Teorijske osnove elektrotehnike, Svezak II, autor
prof. dr. sc. Branislav Jajac). S pravom se postavlja pitanje zašto RIJEŠENI
primjeri. Razlog je u promjeni načina studiranja. Prije ˝bolonje˝ studenti su
zaista studirali, a poslije nje studiranje se pretvorilo u učenje na mah u kojem
studenti nemaju vremena posvetiti se studiranju koje mi poznajemo.
Mišljenja smo da će im zbirka riješenih zadataka olakšati ovakav način
studiranja.
Zahvaljujemo se recenzentima na uloženom trudu.
Split, rujan 2022.
Autori
1
14. MAGNETSKO POLJE, VELIČINE POLJA
Dva osnovna učinka magnetskog polja jesu:

- sila na naboj u gibanju
- elektromagnetska indukcija.
14.1. Magnetska indukcija
Ako postoji sila F na naboj q koji se giba brzinom v, slika 14.1, a da pritom
ne postoji ni elektrostatička sila Fe ni vanjska sila Fv, tada postoji magnetsko
polje.
Sl.14.1. Sila na pozitivni naboj u gibanju u magnetskom polju (α=90°)
Magnetsko polje opisuje se vektorom magnetske indukcije i označava se

&
velikim slovom B .
Iznos vektora magnetske indukcije, prema (21.1) , jest:
Fmaks Vs
B ( 1 T) (14.1)
qv m2
gdje je:
Fmaks - maksimalna (magnetska) sila na naboj u gibanju (N),
q - naboj u gibanju (As),
v - brzina naboja (m/s).
& &
Ako se naboj q giba brzinom v u magnetskom polju indukcije B , tada na
njega, prema (23.2), djeluje sila:
Broj jednadžbe u udžbeniku II. Sveska.

2 14. Magnetsko polje, veličine polja
& & &

Fm q (v u B) (14.2)
gdje je:
&
Fm - magnetska sila na naboju u gibanju (N).
Iznos sile na naboj u gibanju jest:
Fm q vB sin D (14.3)
14.2. Magnetski tok, jakost magnetskog polja
Magnetski tok, kao i svaki drugi tok, definiran je skalarnim umnoškom

& &
vektora magnetske indukcije B i površine S koju taj vektor prožima. Prema
(21.5) jest:
& &
I ³ B dS (14.4)
S
gdje je:
I - magnetski tok (ሻ.
& &
Ako vektori B S ¯zatvarajukut D , a uz to su prostorno
nepromjenjivi (konstantni), tada je, prema (14.4) , tok:
I B S cosD (14.5)
& &
Posebno ako su vektori B S međusobnokolinearni i prostorno
nepromjenjivi, magnetskitok, prema(14.5) jest:
I BS (14.6)
Jakost magnetskog polja, prema (21.11), jest:
IN A
H ( ) (14.7)
l m
gdje je:
H - jakost magnetskog polja (A/m),
I - jakost električne struje (A),
N - broj zavoja kojima teče struja I,
l – dužina linije magnetskog polja (m).
Broj jednadžbe u zbirci zadataka.

Magnetizam 3
Napomena: Gornji izraz vrijedi u slučaju kada je magnetsko polje konstantno

i usmjereno duž linije l koja obuhvaća N zavoja protjecanih strujom I.
Detaljnije objašnjenje je dano u II. Svesku, potpoglavlje 21.3.
Jakost magnetskog polja jest potreban broj amper-zavoja po jedinici duljine

za stvaranje određenog magnetskog polja.
Ako sredinu karakterizira magnetska značajka materijala P 0 , tada između

& &
magnetske indukcije B i jakosti magnetskog polja H postoji
proporcionalnost i, prema (21.10), jest:
& &
B P0 H (14.8)
Primjer 14.1.
& &
Naboj q giba se u homogenom magnetskom polju indukcije B brzinom v .
& &
Odredite silu Fm na naboj u gibanju ako je kut između vektora brzine v i
&
indukcije B : D 0q, 30q, 90q .
Podatci: q 2 μ As , B 0,6 T , v 200 km/s .
&
Rješenje Na slici 1 prikazani su međusobni položaji vektora brzine v ,
& &
vektora indukcije B i sile F .
& & & & &

Sl. 1. Međusobni položaji vektora v , B i Fm . Vektori v i B leže u
ravnini z=0
Sila na naboj u gibanju, prema (14.2), jest:

& & &
Fm q (v u B) (1)
iznosa:
Fm qvB sin D (2)
& &
Vektor sile na naboj u gibanju okomit je na ravninu koju tvore vektori v i B i
iznos mu je proporcionalanpovršini paralelogramaovihdvajuvektora, a
smjer mu je određen pravilom desne ruke (prstima desne ruke zakrećemo
& & &
vektor v u B , a palac određuje smjer F ).
Prema (2) za D 0q, 30q, 90q sile na naboj u gibanju jesu:
F $ 0,0 N , F $ 0,12 N , F $ 0,24 N

m0 m 30 m 90
Iz dobijenih rezultata vidljivo je da je sila na naboj u gibanju jednaka nuli ako

& &
su vektori v B međusobno kolinearni, a maksimalnog je iznosa ako su
& &
vektori v B međusobno okomiti.

Magnetizam 5
Primjer 14.2.
Elektron/pozitron mase m e upadabrzinom v podpravim kutom uhomogeno
magnetsko polje indukcije B. Odredite silu na naboj u gibanju i radijuse
putanja elektrona/pozitrona.
Podatci: e r1,602 10 19 As , me 9,11 1031kg , v 1000 km/s , B 0,8 T .
Rješenje Magnetska sila na naboj u gibanju ima karakter centripetalne sile

(djeluje na smjer gibanja čestice, a ne na njezinu brzinu). Na slici 1 prikazan
je smjer gibanja elektrona/pozitrona s radijusom zakrivljenja.
Sl. 1. Magnetska sila djeluje samo na smjer gibanja nabijene čestice

dok brzina pri tome ostaje nepromijenjena
& &
Budući da su vektori brzine v i indukcije B međusobno okomiti, D 90q,
sila na naboj u gibanju, prema (14.3), jest:
Fm e v B ( 1, 28 10 13 N ) (1)
Radijus putanje elektrona/pozitrona odredit će se iz jednakosti magnetske i

centrifugalne sile:
Fm Fcf (2)
gdje je:
v2
Fcf me (3)
R
centrifugalna sila.
Izjednačavanjem (1) i (3) dobije se:
me v
R ( 7,108 10 6 m) (4)
eB
Napomena:
Centripetalna sila jest sila koja prisiljava tijelo da se giba oko nekog središta.
Centrifugalna sila jest sila koja nastoji odbaciti tijelo od središta.

Primjer 14.3.
&
Naboj r q mase m upada brzinom v okomito na silnice homogenoga
&
elektrostatičkog polja E . Odredite vektor magnetske indukcije poiznosu i
smjeru takav da se naboj nastavi gibati pravolinijski.
Podatci: v 100 km/s , E 0,35 kV/cm .
Rješenje Nabojće se nastavitigibati pravolinijskisamo ako su električnasila

& &
Fe i magnetska sila Fm jednake po iznosu i suprotne po smjeru. Na slikama
1a i 1b prikazan je smjer magnetske indukcije ako je naboj pozitivan odnosno
negativan.
& & &

Sl. 1. Smjerovi sila Fe i Fm i indukcije B ako je naboj pozitivnog a) i
negativnog predznaka b)
&
Ako je naboj u gibanju pozitivan, q , elektrostatička sila Fe u smjeru je
&
vektora polja E . Da bi se naboj nastavio gibati pravolinijski, magnetska sila
treba biti suprotna elektrostatičkoj, slika 1a. Ova će sila biti suprotna samo
ako je vektor magnetske indukcije usmjeren u papir. Izjednačavanjem
magnetske (14.3) i elektrostatske (5.4) sile dobije se:
Magnetizam 7
q v B= q E (1)
Iz (1) dobije se:

E
B ( 0,35 T) (2)
v
Ako je naboj negativan, elektrostatička sila suprotna je vektoru jakosti

električnog polja pa je smjer vektora magnetskog polja usmjeren iz papira,
slika 1b.

Primjer 14.4.
&
Elektron mase m e i naboja e upada brzinom v pod pravim kutom u
&
homogeno magnetsko polje indukcije B . Odredite:
a) koliko duboko će elektron ući u magnetsko polje
b) potrebno vrijeme da elektron izađe iz magnetskog polja.
Podatci: e r1,602 10 19 As , me 9,11 1031kg , v 150 km/s , B 1,5 T .
Rješenje
Sl. 1. Magnetsko polje samo zakreće naboj u gibanju

&
Dubina prodiranja elektrona u homogeno magnetsko polje indukcije B
jednaka je radijusu zakrivljene putanje (kružnice). Magnetska sila na naboj u
gibanju, prema (14.2), jest:

& & &
Fm e (v u B) (1)
& &
Budući da su vektori v i B međusobno okomiti, (1) postaje
&
| Fm | e v B sin 90q (2)
Ova sila jednaka je centrifugalnoj sili:
& v2
| Fm | Fcf me (3)
R
Izjednačavanjem (2) i (3) dobije se dubina prodiranja elektrona u magnetsko

polje:
me v
R ( 0,568 10 6 m) (4)
eB
Budući da magnetsko polje naboja u gibanju ne mijenja brzinu gibanja, nego

samo smjer gibanja, to je potrebno vrijeme da elektron izađe iz magnetskog
polja:
s
t ( 3,78 10 12 s) (5)
v
gdje je:
2 RS
s ( 1,784 10 6 m) (6)
2
polovica opsega kružnice radijusa R.

Primjer 14.5.
&
Elektron mase m e i nabojae upada podpravim kutom brzinom v iz prostora
&
omeđenog magnetskim poljima indukcije B u jedno od dvajupolja, točka A,
slika 1.Odredite:
a) potrebno vrijeme da elektron stigne u polaznu točku
b) minimalnu širinu magnetskog polja.
Podatci: m e 9 ,11 10 31 kg , e r1,602 10 19 As , v 100 km/s , B 0,1T ,
a 50 106 m .
Magnetizam 9
Rješenje Na slici 1 prikazana su magnetska polja s međuprostorom i putanja

elektrona.
Sl. 1. Putanja elektrona
a) Budući da magnetsko polje djeluje na naboj u gibanju tako da mu zakreće

putanju, a ne mijenja brzinu, to je vrijeme potrebno za dolazak elektrona u
početnu točku:
s
t (1)
v
gdje je:
s 2 (a RS ) ( 137 ,68 10 6 m) (2)
dužina puta zatvorene krivulje, slika1,
me v
R ( 5,68 10 6 m) (3)
eB
radijus zakretanja naboja u magnetsko polje.
Uvrštavanjem (2) i (3) u (1) dobije se:
t 137 ,68 10 11s ( 13,768 ps ) (4)
b) Minimalna širina magnetskog polja jednaka je radijusu zakrivljenja R.

Primjer 14.6.
&
Ako se u prethodnom zadatku promijeni smjer indukcije B u jednom od
magnetskih polja, slika 1, odredite:
a) potrebno vrijeme da elektron ponovo uđe u početno polje
b) udaljenost ponovog ulaska elektrona u magnetsko polje od početne
točke A.
Podatci: m e 9 ,11 10 31 kg , e r1,602 10 19 As , v 100 km/s , B 0,1T ,
a 50 106 m .
Rješenje Na slici 1 prikazana su magnetska polja i putanja elektrona. Iz slike

je vidljivo da elektron zbog promjene smjera polja mijenja smjer zakretanja
te putanja dobija izgled obrnutog slova S.
Sl. 1. Promjenom smjera indukcije B u jednom od magnetskih polja

došlo je do promjene putanje elektrona
a) Usporedbom putanje u zadatku 14.5 i 14.6 vidljivo je da je, bez obzira na

izgled putanje, dužina putanje u oba slučaja jednaka, pa je samim tim i
potrebno vrijeme za obilazak navedene putanje, t 13,768 ps .
b) Udaljenost točaka A i B jednaka je četverostrukom radijusu zakrivljenja:

AB 4R 22,72 μm .

Magnetizam 11
Primjer 14.7.
&
Odredite magnetski tok I što ga načini vektor magnetske indukcije B
& & & &
prožimajući plohu S i to tako da vektori B i n 0 (jedinični vektor plohe S )
zatvaraju međusobno kut: D 0q, 30q, 90q .
Podatci: B 0,8 T , S 0,4 m 2 .
Rješenje
& &
Sl. 1. B i n 0 zatvaraju međusobno kut: D 0q, 30q, 90q
& &
Ako su vektori B i n 0 međusobno kolinearni, magnetski tok, prema (14.5),
jest:
I B S ( 0,32 Vs) (1)
& &
Ako vektori B i n 0 međusobno zatvaraju kut D 30q , magnetski tok,
prema (14.5), jest:
I B S cos 30q ( 0,277 Vs) (2)

& &
Ako vektori B i n 0 međusobno zatvaraju kut od 90 q , magnetski tok, prema
(14.5), jest:
I B S cos 90q ( 0 Vs) (3)
Objasnite zašto je magnetski tok za D 90q jednak nuli.

Primjer 14.8.
Odredite magnetski tok I kroz plohu površine S a u b ako je magnetska
indukcija okomita na površinu, a prostorna raspodjela indukcije B (po samo
jednoj kooordinati):
a) B B0 (1 2 x)
S
b) B B0 sin x
a
S
c) B B0 cos x .
a
Podatci: B0 0,85 T , a 0,4 m , b 0,8 m .
Rješenje Tok I ,prema (14.4), jest:

& &
I ³ B dS (1)
S
Element površine, jer se indukcija mijenja samo po jednoj koordinati, prema

slici 1, jest:
Sl. 1. Površinu S a u b prožima indukcija B

& &
dS dx b n0 (2)
& &
Vektor magnetske indukcije B i n 0 elementa površine međusobno
su kolinearni, D 0 . Uvrštavanjem (2) u (1) dobije se:
a
I ³ B b dx
0
(3)
Magnetizam 13
a) Prostorna raspodjela indukcije.
B B0 (1 2 x) (4)
prikazana je na slici 2.
Sl. 2. Prostorna raspodjela indukcije B B (x)
Uvrštavanjem (4) u (3) dobije se:
a
I ³B
0
0 (1 2 x) b dx (5)
Integriranjem dobije se:
a
I B0 ( x x 2 ) b | (6)
0
Uvrštavanjem granica dobije se:
I B0 ab (1 a ) ( 0,16 Vs ) (7)
b) Prostorna raspodjela indukcije:
S
B B0 sin x (8)
a
a
S
I ³ B0 sin
0
a
x b dx (9)

a S a
I B0 b cos x | (10)
S a 0
ab
I B0 (cos S cos 0) ( 0,17 Vs ) (11)
S
c) Prostorna raspodjela indukcije jest:
S
B B0 cos x (12)
a
Magnetizam 15
a
S
I ³B
0
0 cos
a
x b dx (13)
a S a
I B0 b sin x| (14)
S a 0
ab
I B0 (sin S sin 0) ( 0 Vs) (15)
S
Rezultat je očekivan jer je raspodjela indukcije B u prvoj polovici površine

pozitivna, a u drugoj je polovici površine ista takva negativna.

17
15. OSNOVNI ZAKONI MAGNETSKOG POLJA
15.1. Ampereov zakon (zakon protjecanja)

& &
Linijski integral skalarnog umnoška vektora indukcije B i elementa puta dl
po zatvorenoj krivulji k jednak je umnošku zbroja struja koje prolaze kroz
površinu omeđenu krivuljom k i permeabilnosti vakuma.
& & n
³ dl
B P0 ¦ I m (15.1)
k m 1
gdje je:
&
B& - vektor magnetske indukcije (T)
dl - element puta (m)
I - struja vodiča (A)
P0 - permeabilnost vakuma, iznosa 4S 10 7 (Vs/Am ) .
Ako je prostor karakteriziran magnetskom značajkom P 0 , tada se (15.1) uz

& &
(21.10), B P0 H , može pisati u obliku:
& & n
³ Hdl ¦I
m 1
m (15.2)
k
Primjer 15.1.1.
Struja jakosti I teče kroz ravni, beskonačno dugi vodič konačnog presjeka.
Odredite jakost magnetskog polja u svim točkama prostora. Gustoća struje
konstantnog je iznosa u svim točkama presjeka vodiča.
Rješenje Na slici 1 prikazan je presjek vodiča s ucrtanim krivuljama k (k1

unutar vodiča i k2 izvan vodiča). Krivulje k1 i k2 koncentrične su kružnice s
ishodištem u osi vodiča.
18 15. Osnovni zakoni magnetskog polja
Sl. 1. Poprečni presjek vodiča s ucrtanim krivuljama k1 i k2 te smjerom

struje I
Polje se proračunava u dva dijela:

- polje unutar vodiča, r ≤ R
- polje izvan vodiča, r ≥ R
gdje je: R radijus vodiča kojim teče struja jakosti I.
Polje unutar vodiča. Polje u vodiču odredit će se upotrebom Ampereova

zakona (15.1):
& &
³ 1dl P0 I
B
k1
(1)
gdje je: I dio ukupne struje I obuhvaćene krivuljom k1.

&
Budući da su linije magnetskog polja indukcije B koncentrične kružnice s
&
osi u osi vodiča, odabire se element puta dl kolinearan s linijom polja u
svakoj točki krivulja k, slika 1. Slijedi, skalarni umnožak dva vektora prelazi
u algebarski umnožak. Jednadžba (1) poprima oblik:
³ B dl
k1
1 P0 I (2)
Iznos indukcije jednak je u svakoj točki krivulje k1 iz prostog razloga jer je

bilo koja točka kružnice (po definiciji) jednako udaljena od središta, slijedi:
indukcija kao konstanta može ići ispred integrala:
&
B1 ³ dl P0 I (3)
k1
gdje je:
Magnetizam 19
I JS (4)
dio ukupne struje obuhvaćene krivuljom k1,
I
J (5)
R 2S

gustoća struje (A/m2),
S r 2S (6)
dio ukupne površine presjeka vodiča obuhvaćenog krivuljom k1.
Jednadžba (4) postaje:
r2
I I (7)
R2
Integriranje (3) po svim elementima dl kružnice k1 radijusa r daje opseg

kružnice: 2rS . Jednadžba (3) postaje:
r2
B1 2rS P0 I (8)
R2
Tražena indukcija jest:
I
B1 P0 r 0r d R (9)
2S R 2
Polje izvan vodiča. Krivulja k2 obuhvaća ukupnu struju vodiča pa jednadžba

(15.1) poprima oblik:
& &
³ 2dl
B
k2
P0 I (10)
& &
Sva objašnjenja dana uz vektor indukcije B1 i element puta dl vrijede i za
& &
indukciju B2 i element puta dl . Jednadžba (10), nakon integriranja, poprima
oblik:
I
B2 P 0 Rdr df (11)
2S r
za r R indukcija B2 B0 :
I
B0 P0 (12)
2S R
Zaključak:
Iz (9) i (11) slijedi: magnetska indukcija B unutar vodiča protjecanog
strujom jakosti I proporcionalna je radiusu r dok izvan vodiča opada s prvom
potencijom radijusa. Grafički prikaz polja dan je na slici 2.
Sl. 2. Promjena indukcije B u ovisnosti o radijusu r
Magnetska indukcija B za sve točke prostora koje su ≥ R računaju se kao da

je struja jakosti I koncentrirana u osi vodiča kojim teče ta ista struja.

Primjer 15.1.2.
Unutarnjim vodičem koaksijalnog kabela teče struja jakosti I. Odredite
promjenu jakosti magnetskog polja u drugom (vanjskom) vodiču. Također
izračunajte jakost magnetskog polja na unutarnjoj i vanjskoj površini
vanjskog vodiča.
Podatci: I 15 A , R1 4 mm , R2 6 mm , R3 8 mm .
Rješenje Koaksijalni kabel takav je kabel koji ima dva vodiča kružnog
poprečnog presjeka, jedan punog presjeka i drugi šuplji, smještena tako da su
im osi podudarne, slika 1.
Magnetizam 21
Sl. 1. Koaksijalni kabel ima jedan polazni i jedan povratni vodič
Ako je prostor karakteriziran magnetskom značajkom P 0 , tada zakon

protjecanja (15.1) možemo iskazati pomoću jakosti magnetskog polja (15.2):
& & n
³ dl
H ¦I
m 1
m (1)
k
Za krivulju k bira se kružnica s ishodištem u osi koaksijalnog kabela radijusa

&
R2 < r < R3. Iz slike je vidljivo da su vektori H 1 , što ga uzrokuje struja
&
unutarnjeg vodiča, i vektor H 2 , što ga uzrokuje samo dio struje vanjskog
vodiča, suprotni pa vektorski zbroj/razlika prelazi u algebarski zbroj/razliku:
H H1 H 2 (2)
gdje je:
I
H1 (3)
2S r
jakost magnetskog polja što ga stvara struja unutarnjeg vodiča na

udaljenosti r od središta, prema (9) primjera 15.1.1.
I
H2 (4)
2S r
jakost magnetskog polja što ga stvara dio struje vanjskog vodiča,
r 2 R22
I I (5)
R32 R22
dio struje vanjskog vodiča.
Uvrštavanjem (3) i (4) s (5) u (2) dobije se:
I r 2 R22
H (1 2 ) (6)
2S r R3 R22
Jakost magnetskog polja na unutarnjoj plohi vanjskog vodiča, r =R2, jest:
I
H (7)
2S R2
Jakost magnetskog polja na vanjskoj plohi vanjskog vodiča, r = R3, jest:
H 0 (8)
što je bilo i za očekivati jer se radi o koaksijalnom kabelu.
Napomena: Izvod za H (r ) , v.P (22.2) II. Sveska.

Primjer 15.1.3.
Kroz dva ravna, beskonačna duga vodiča međusobno paralelna, zanemarivog
presjeka, teku struje jakosti I. Vodiči su smješteni u dva vrha
jednakostraničnog trokuta stranice a, slika 1. Odredite vektor magnetske
indukcije po iznosu i smjeru u trećem vrhu jednakostraničnog trokuta ako
struje teku u istom/različitim smjerovima.
Podatci: I 25 A , a 6 m .
Magnetizam 23
Rješenje
Sl. 1. Smjer struje kroz paralelne vodiče je u istom a) i suprotnom smjeru b)
Na slikama 1a i 1b prikazani su pojedini vektori magnetske indukcije što ih

stvaraju struje I1 I 2 I u trećem vrhu jednakostraničnog trokuta. Pojedini
vektori indukcije okomiti su na spojnicu točke promatranja P (treći vrh
jednakostraničnog trokuta) i struje koja ga stvara.
- Struje u vodičima su u istom smjeru. Svaka od struja stvara u točki

promatranja P indukciju B prema (9) primjera 15.1.1:
I
B1 P0 (1)
2S a
Rezultirajuća indukcija jednaka je vektorskom zbroju, slika 1a, i ima smjer

pozitivne apscisne osi:
& & &
B 2B1 cos 30$ ex ( 1,44 106 exT) (2)
- Struje u vodičima su u suprotnom smjeru. Svaka od struja stvara u točki

promatranja P indukciju iznosa (1). Rezultirajuća indukcija, prema slici 1b,
jednaka je vektorskom zbroju pojedinih indukcija i ima smjer pozitivne
ordinantne osi:
& & &
B 2 B1 cos 60 $ ey ( 0,833 10 6 eyT) (3)

Primjer 15.1.4.
Ravnim, beskonačno dugim strujnim listom konačne širine teče struja jakosti
I. Odredite raspodjelu magnetske indukcije duž osi okomite na strujni list, a
na polovini njegove širine.
Rješenje
Sl. 1. Strujnim listom teče struja konstantne jakosti I (r1=r2=r)
Indukcija B u točki promatranja P(0,z) jednaka je zbroju indukcija koje

stvaraju kvazilinijske struje:
I
dI dx (1)
a
Prema (2) primjera 15.1.3 u točki P, a zbog simetrije indukcija ima samo
komponentu u smjeru osi apcise, v. sliku 1a istog primjera.
dI
dB 2 P0 cosD (2)
2S r
gdje je:
r x2 z 2 (3)
udaljenost kvazilinijske struje dI do točke promatranja P,

Magnetizam 25
z
D kut što ga zatvara radijus r s osi aplikata (cos D ).
r
a

P0 I z 2
dx
B 2
2S a ³0 z x 2
2
(4)
Napomena:
dx 1 x
³ a2 x2 a
arctg
a

a
P0 I z x 2
P0 I z a
B arctg | arctg (5)
Sa z0 Sa 2z

Primjer 15.1.5.
Dva ravna, beskonačno duga strujna lista konačne širine čine električni vod.
Listovi leže u istoj ravnini, međusobno su paralelni i na bliskoj su udaljenosti
x0. Odredite raspodjelu magnetske indukcije duž osi okomite na strujne
listove koja se nalazi u prostoru među listovima, ako listovima teku struje
r I /2.
Rješenje
Sl. 1. Strujnim listom teku struje r I iste jakosti (r1 r2 r)
Indukcija B u točki promatranja P(0,z) jednaka je zbroju indukcija koje

stvaraju kvazilinijske struje:
2I
dI dx (1)
a
Prema (3) primjera 15.1.3 indukcija u točki P, a zbog simetrije ima samo
komponentu u smjeru ordinatne osi, v. sliku 1b istog primjera:
dI
dB 2 P0 sin D (2)
2S r
gdje je:
r x2 z 2 (3)
udaljenost kvazilinijske struje dI do točke promatranja P,

x
D - kut što ga zatvara radijus r s osi aplikata (sin D ).
r

Magnetizam 27
a

P0 I 2
x dx
B 2
Sa ³z
x0
2
x2
(4)
2
Napomena: za riješiti integral (4) koristite supstituciju x2 z 2 u2 .

a
P0 I 2
P0 I a 2 4 z 2
B 2 ln(z 2 x 2 ) | 2 ln (5)
Sa x 0
S a x02 4 z 2
2

Primjer 15.1.6.
Vod ima dva vodiča međusobno paralelna na udaljenosti d (udaljenost među
osima vodiča). Vodiči su konačnog presjeka, radijusa R. Odredite magnetski
tok po jedinici duljine unutar površine među vodičima.
Podatci: I 150 A , d 160 cm , R 1cm .
Rješenje Na slici 1 prikazan je poprečni presjek voda s ucrtanim smjerovima

struje, vektorom indukcije i elementom površine.
Sl. 1. Poprečni presjek električnog voda
Magnetski tok, prema (14.4), jest:

& & & & &
I ³ dS
S
B ³ 1 B2 )dS
S
( B (1)
Budući da su vektori indukcije B1 i B2 međusobno kolinearni, a ujedno i

&
kolinearni s elementom površine dS , skalarni umnožak vektora prelazi u
algebarski umnožak:
I ³ ( B B )dS
S
1 2 (2)
gdje je:
I1 I2
B1 P0 , B2 P0 (3)
2S r 2S (d r )
indukcija, prema (11) primjera 15.1.1, što je uzrokuju struje vodiča u

točki promatranja,
dS dr 1 (4)
element površine.
d R
P0 I 1 1
I
2S ³
R
(
r d r
)dr (5)

P0 I r d R
I >ln r ln( d r )@ | (6)
2S r R
Uvrštavanjem granica i sređivanjem dobije se:
P0 I d R 2 P0 I d R
I ln( ) ln (7)
2S R S R
Budući da je d !! R , jednadžba (7) poprima oblik:
P0 I d
I ln ( 0,304 mVs ) (8)
S R

Magnetizam 29
Primjer 15.1.7.
Beskonačno dugi ravni vodič i petlja a u b leže u istoj ravnini, slika 1. Vodič
je od petlje udaljen za c i njime teče struja jakosti I. Pomičnim vodičem AB
od jedne petlje načinite dvije i to tako da su tokovi u njima međusobno
jednaki. Odredite dimenzije novonastalih petlji.
Podatci: I 50 A , a 1,5 m , b 0,8 m , c 0,1m .
Rješenje
Sl. 1. Vodič AB dijeli petlju a u b na dvije petlje
Prema zadatku tok u petlji (x-c)b mora biti jednak toku u petlji (a-x)b.
Tok u prvoj petlji prema (14.4), jest:
x& &
I1 ³ dS
c
B (1)
Tok u drugoj petlji, prema istoj relaciji, jest:

ac & &
I2 ³ dS
x
B (2)
gdje je:
I
B P0 (3)
2S r
indukcija, prema (11) primjera 15.1.1, beskonačno dugog, ravnog

vodiča kojim teče struja jakosti I,
dS b dr (4)
element površine petlje, slika 1.

& &
Budući da su vektori indukcije B i elementa površine dS međusobno
kolinearni/suprotni, skalarni umnožak (1)/(2) prelazi u obični.
x
I dr
I1 ³P
c
0 b
2S r
(5)
Integracijom dobije se:
P0 I b x
I1 ln (6)
2S c
Tok u drugoj petlji odredit će se ponavljajući postupke izračuna toka u prvoj

petlji:
P0 I b c a
I2 ln (7)
2S x
Izjednačavanjem tokova dobije se:
x c (c a ) ( 0,4 m) (8)
Dimenzije petlji su:
( x c) u b 0,3 u 0,8 m 2
(a x) u b 1,1 u 0,8 m 2

Primjer 15.1.8.
Beskonačno dugi ravni vodič i petlja a u b leže u istoj ravnini, slika 1. Vodič
je od petlje udaljen za c i njime teče struja jakosti I. Za koliko se mora
produžiti stranica a da se tok u petlji udvostruči?
Podatci: I 50 A , a 0,3 m , b 0,8 m , c 0,1m .
Magnetizam 31
Rješenje
Sl. 1. Petlja i vodič leže u istoj ravnini
Tok u petlji a u b , prema (14.4), jest:

& &
Iab ³ dS
B (1)
gdje je:
I
B P0 (2)
2S r
indukcija, prema (11) primjera 15.1.1, beskonačno dugog, ravnog

vodiča kojim teče struja jakosti I,
dS b dr (3)
element površine petlje, slika1.

& &
Budući da su vektori B i dS u (1) međusobno kolinearni, skalarni umnožak
prelazi u algebarski. Uvrštavanjem (2) i (3) u (1) traženi tok jest:
ca
I dr
Iab ³
c
P0 b
2S r
(4)
Integracijom dobije se:
P0 I b c a
Iab ln (5)
2S c
Da bi se tok petlje a u b udvostručio, stranicu a treba povećati tako da je tok

petlje x (a c) u b jednak toku petlje a u b .
Tok u petlji x (a c) u b (- ponovite postupak izračuna toka u petlji

a u b ), jest:
P0 I b x
I x ( a c) b ln (6)
2S ca
Izjednačavanjem (5) i (6) dobije se x 1,6 m .
Stranica a mora se povećati
za x (c a) ( 1,2 m) (7)

15.2. Biot-Savartov zakon
Magnetska indukcija B u bilo kojoj točki prostora sl.1, čiji je uzročnik struja
I u vodiču bilo kakvog oblika, prema (22.14), jest:
Sl. 1. Određivanje magnetske indukcije u bilo kojoj točki prostora

& &
& P 0 I dl u r0
dB (15.3)
4S r 2
gdje je:
&
r - udaljenost elementa vodiča dl do promatrane točke (m)
I - jakost struje (A) &
&
r0 - jedinični vektor usmjeren od elementa vodiča dl prema točki
promatranja
&
dl - element duljine vodiča, kojem je smjer određen smjerom struje u
vodiču (m).
Magnetizam 33
Primjer 15.2.1.
&
Kroz ravni vodič duljine L teče struja jakosti I. Odredite vektor indukcije B
po iznosu i smjeru u točki P na udaljenosti a od vodiča, slika 1a. Posebno
&
odredite indukciju B ako L o f .
Podatci: I 250 A , L 7,5 m , a 0,75 m , b 1,5 m .
Rješenje
Sl. 1. Točka promatranja P nalazi se na udaljenosti a od vodiča a), element

&
duljine dl vidi se pod kutom dM iz točke promatranja P b)
&
Indukcija B u točki promatranja P, prema (15.3), jest:
& &
& P 0 I dl u r0
dB (1)
4S r 2
& & &

Vektorski umnožak dl u r0 , u (1), za bilo koji element duljine dl ravnog
&
vodiča, daje doprinos dB u točki promatranja P smjera “iz papira“ (potvrdite
&
to pravilom desne ruke). Slijedi, vektorski zbroj doprinosa dB prelazi u
algebarski zbroj. Jednadžba (1) postaje:
P 0 I dl sin D
dB (2)
4S r2
U (2) pojavljuju se tri varijable: D , l i r . Nužno je, rješenja radi, svesti ih

samo na jednu nezavisnu varijablu i to M . Iz slike 1b razabire se:
a
l a tgM dl dM (3a)
cos 2 M
D (90 M ) 180 dD dM (3b)
a a
cos M r (3c)
r cosM
P0 I
dB cos M dM (4)
4S a
Magnetska indukcija u točki P jest:
M2
P0 I
4S a ³M
B cosM dM (5)
1
Iz točke promatranja P vidi se vodič duljine L pod kutom (M1 ,M 2 ) .

Integracijom (5) i uvrštavanjem granica dobije se:
P0 I
B (sin M 2 sin M1 ) (6)
4S a
gdje je prema slici 1a:

Magnetizam 35
b
M1 arctg ( 63,43 q) (7a)
a
Lb
M2 arctg ( 82,87 q) (7b)
a
Indukcija B prema (6) u točki promatranja P, prema (6), jest: B 62,88 μT .
Beskonačno dugi vodič iz točke promatranja vidi se pod kutovima (M1 M2 ) .

Slijedi, prema (6), tražena indukcija:
P0 I
B ( 66,66 μT) (8)
2S a

Primjer 15.2.2.
Kružnom petljom radijusa R teče struja jakosti I. Izračunajte magnetsku
&
indukciju B u središtu petlje.
Podatci: I 50 A , R 0,05 m .
Rješenje
Sl. 1. Strujnom kružnom petljom teče struja jakosti I

&
Diferencijal magnetske indukcije B u središtu petlje, što je uzrokuje element
&
strujne petlje I dl , prema (15.3), jest:
& &
& P 0 I dl u r0
dB (1)
4S r 2
Za dani smjer struje, slika 1, prema pravilu desne ruke, smjer indukcije bilo
kojeg elementa strujne petlje a u središtu S te iste kružne petlje je “iz papira“.
& &
Slijedi, vektorski zbroj (1) prelazi u algebarski. I nadalje, kut između dl i r0
jest pravi kut pa (1) postaje:
P 0 I 2 RS dl
4S ³0 R 2
B (2)

P0 I
B ( 0,63 mT ) (3)
2R

Primjer 15.2.3.
N zavoja namotano je gusto na neferomagnetski disk u jednoj ravnini, slika 1.
Odredite indukciju u središtu diska.
Podatci: I 0,5 A , R1 3 cm , R2 7 cm , N 650 .
Rješenje
Sl. 1. Svitak od N zavoja namotan je gusto u jednoj ravnini na

neferomagnetski disk
&
Magnetska indukcija B odredit će se uporabom Biot-Savartova zakona
(15.3):
&
& P 0 I dl u r&0
dB (1)
4S r2
gdje je:
IN
I dr (2)
R2 R1
Magnetizam 37
struja svitka što je nosi element radiusa dr ,

& &
dl r dM eM (3)
element duljine kružne petlje debljine dr , vidi sliku 2.
Sl. 2. Element kružnice dl vidi se iz središta kružnice radijusa r pod

kutom dM
& & &
Budući da je eM u r0 ez , jednadžba (1) postaje:
P0 I N dM dr
dBz (4)
4S ( R2 R1 ) r
Integriranje po M (0,2S ) jest 2S , pa (4) postaje:
P0 I N dr
dBz (5)
2( R2 R1 ) r
Integriranjem po r ( R1 , R2 ) (5) dobije se:
P0 I N R2
Bz ln ( 4,32 mT ) (6)
2( R2 R1 ) R1

Primjer 15.2.4.
Kružnom petljom radijusa R teče struja jakosti I. Izračunajte magnetsku
&
indukciju duž osi kružne petlje. Također nacrtajte raspodjelu indukcije B
duž osi petlje.
Rješenje
& &
Sl. 1. Doprinos indukcije dB od elementa Idl a), normalne komponente bilo
&
koja dva dijametralna elementa Idl međusobno se poništavaju b)
& &
Doprinos indukcije dB elementa Idl u točki promatranja P, prema (15.3),
jest:
&
& P 0 I dl u r&0
dB (1)
4S r 2
Budući da
& &
element vodiča dl zatvara pravi kut s jediničnim vektorom dB , slika
1a,
&
normalne komponente bilo koja dva dijametralna elementa Idl
međusobno se poništavaju, slika 1b,
pa ostaju samo z komponente indukcije i vektorski zbroj prelazi u algebarski
zbroj:
dBz dB cosD (2)

Magnetizam 39
P 0 I dl cos D
dBz (3)
4S r2
&
Budući da je element vodiča dl neovisan o varijablama D i r ,
integriranjem (3) dobije se:
2SR
P 0 I cos D
dBz
4S r 2 ³ dl
0
(4)
P 0 IR cos D
Bz (5)
2r 2
gdje je prema slici 1b
R
cos D r z 2 R2 (6)
r
P0 IR 2
Bz 3
(7)
2( z R )
2 2 2
P0 I
Iz (7) vidljivo je da indukcija ima maksimalni iznos za z 0 , Bz pa da
2R
za z o rf indukcija Bz o 0 , slika 2.
Sl. 2. Raspodjela indukcije duž aplikate z

Primjer 15.2.5.
Beskonačno dugim ravnim vodičem teče struja jakosti I. Na udaljenosti a od
vodiča nalaze se dvije strujne petlje kružnog oblika i radijusa R, pri čemu je
R< a. Strujne petlje i vodič nalaze se u istoj ravnini. Odredite struje strujnih
petlji po iznosu i smjeru na način da je indukcija u njihovu središtu jednaka
nuli.
Podatci: I v 40 A , R 5 cm , a 10 cm .
Rješenje
&
Na slici 1a prikazan je vodič i strujna petlja te smjer indukcije B čiji je uzrok
&
struja vodiča. Indukcija B , ravnog, beskonačnog dugog vodiča protjecanog
strujom jakosti I v , prema (8) primjera 15.2.1 jest:
&
Sl. 1. Smjer indukcije u središtu petlji, Bv , kao posljedica struje vodiča a) te
&
smjerovi struja petlji čija će indukcija Bp poništiti indukciju
&
B
vodiča v b)
P0 I v
Bv (1)
2S a
&
Indukcija Bp što je stvara struja petlje I p u središtu petlje, prema (3) iz
primjera 15.2.2 jest:
P0 I p
Bp (2)
2R
Iz jednakosti magnetskih indukcija (1) i (2) dobije se:

Magnetizam 41
R
Ip Iv ( 6,366 A)
Sa

Primjer 15.2.6.
Strujnom petljom kružnog oblika, radijusa R, teče struja jakosti I p . Na
udaljenosti a od njezina središta nalazi se vodič duljine L1 kojim teče struja
jakosti I v . Petlja i vodič leže u istoj ravnini. Za zadane smjerove struja u
vodiču i strujnoj petlji odredite rezultirajuću magnetsku indukciju u središtu
strujne petlje za:
a) zadanu struju strujne petlje i vodiča, slika 1
b) takvu duljinu vodiča pri kojoj je rezultirajuća indukcija jednaka
dvostrukoj indukciji strujne petlje, slika 2
c) ravni vodič koji jednom svojom stranom o f , slika 3.
Podatci: I p 6,5 A , I v 130 A , a 1m , L1 3 m , L0 0,5 m , R 0,2 m .
Rješenje
a)
Sl. 1. Vodič duljkine L1 smješten je asimetrično s obzirom na strujnu petlju
Smjerovi vektora magnetske indukcije strujne petlje i ravnog vodiča u

središtu strujne petlje međusobno su kolinearni, “ izlaze “ iz papira, pa
vektorski zbroj indukcije prelazi u algebarski:
B Bp Bv (1)
gdje je:
P0 I p
Bp (2)
2R
indukcija strujne petlje radijusa R u njezinu središtu, prema (3) primjera

15.2.2,
P0 I v
Bv (sin M2 sin M1 ) (3)
4S a
indukcija ravnog vodiča duljine L1 na udaljenosti a od njega, prema (6)

primjera 15.2.1,
M1 D1 , D1 ! 0 (4a)
M2 D 2 , D2 ! 0 (4b)
L1 L0
D1 arctg ( 74 ,05 q) (5a)
a
L0
D2 arctg ( 26 ,56 q) (5b)
a
kutovi pod kojima se vidi ravni vodič duljine L1 iz točke promatranja P,

v. sliku 1.
Tražene indukcije prema (2) i (3) jesu:
Bv 6,68 μT , Bp 20,42 μT , B 27,1μT .
b)
Sl. 2. Ravni vodič duljine L1 poprimio je duljinu L3
Budući da se zadatkom traži da je rezultirajuća indukcija u središtu strujne

petlje jednaka dvostrukoj vrijednosti indukcije strujne petlje, slijedi da je:
Magnetizam 43
Bp Bv (6)
gdje je:
Bp indukcija strujne petlje u njezinu središtu (2),
P0 I v
Bv (sin M 2 sin M1 ) (7)
4S a
indukcija ravnog vodiča duljine L3 na udaljenosti a od njega, prema (6)

primjera 15.2.1 (ravni vodič L3 definiran je kutovima M1 - poznat i M 2 -
nepoznat,
M2 D 2 , D 2 ! 0 (8)
kut pod kojim se iz točke promatranja P vidi vodič duljine L2.
P0 I v P0 I p
(sin M2 sin M1 ) (9)
4S a 2R
Iz (9) dobije se: M2 37 ,54 q
Iz slike 2 dobije se:

L2 a tgM 2 ( 0,768 m) (10)
Ukupna duljina vodiča jest: L3 L1 L0 L2 4,268 m .
c)
Sl. 3. Strujna petlja i vodič polubeskonačne duljine

Rezultirajuća indukcija, kao i u a), jednaka je superpoziciji indukcija strujne

petlje i ravnog vodiča:
B Bp Bv (11)
gdje je:
Bp indukcija strujne petlje u njezinu središtu (2),
P0 I v
Bv (sin M 2 sin M1 ) ( 25,5 μT) (12)
4S a
indukcija vodiča polubeskonačne duljine, primjera 15.2.1,
M1 D1 , D1 ! 0 (D1 74,05q) (13a)
S
M 2 D 2 , D 2 ! 0 (D 2 ) (13b)
2
kutovi pod kojima se vidi ravni vodič iz točke promatranja P.
Rezultirajuća indukcija, prema (11), jest: B 45,92 μT .

Primjer 15.2.7.
Nadomjestite vodič beskonačne duljine kojim teče struja jakosti I vodičem
konačne duljine L kojim teče jednaka struja na način da je indukcija Bk
vodiča konačne duljine na udaljenosti a od njega unaprijed zadani postotak p
indukcije Bf beskonačno dugog vodiča.
Podatci: a 1m .
Magnetizam 45
Rješenje
Sl. 1. Vodič konačne duljine L, vidi se i točka promatranja P pod kutom 2M
Iz uvjeta zadatka dobije se:
Bk pBf (1)
gdje je:
P0 I
Bk (sin M2 sin M1 ) (2)
4S a
indukcija vodiča konačne duljine, prema (6) primjera 15.2.1,
P0 I
Bf (3)
2S a
indukcija beskonačno dugog, ravnog vodiča, prema (11)

primjera 15 .1.1
M2 M1 M (4)
kutovi, vidi sliku 1, pod kojima se iz točke P vidi vodič konačne duljine.
Uvrštavanjem (2) i (3) uz (4) dobije se:
M arcsin p (5)
Točka promatranja P nalazi se na polovici duljine vodiča, a na udaljenosti a

od njega.
L 2a tgM (6)
Daje se duljina L za neke od postotaka p:
p M (q) L(m)
0,95 71,81 6,085
0,96 73,74 6,857
0,97 75,93 7,98
0,98 78,52 9,85
0,99 81,89 14,036
Zaključak: Iz (1) slijedi da ako raste p, raste i L i obrnuto.

Primjer 15.2.8.
Ravni, beskonačno dugi vodič savijen je pod pravim kutom. Vodičem teče
struja jakosti I. Odredite promjenu magnetske indukcije duž simetrale:
a) unutarnjeg kuta, slika 1
b) vanjskog kuta, slika 2.
Rješenje
a) promjena indukcije duž simetrale unutarnjeg kuta
Sl. 1. Beskonačno dugi, ravni vodič savijen je pod pravim kutom
Smjer indukcije B u točki promatranja P za zadani smjer struje, uporabom

pravila desne ruke, od jednog i drugog polubeskonačnog dugog vodiča je u
“papir“. Zbog simetrije, jednaka udaljenost točke promatranja P od jednog i
drugog vodiča, rezultirajuća indukcija jednaka je algebarskom zbroju
Magnetizam 47
indukcija svakog od polubeskonačnog vodiča. Prema (6) primjera 15.2.1

dobije se:
PI
B 2 0 (sin M2 sin M1 ) (1)
4S a
gdje je:
M1 D1 , D1 45q
M2 D 2 , D 2 90q
kutovi pod čijim se zbrojem M1 M2 iz točke promatranja P vidi jedan

od polubeskonačno dugih vodiča.
Uvrštavanjem iznosa kutova u (1) dobije se:
P0 I
B (2 2 ) (2)
4S a
b) promjena indukcije duž simetrale vanjskog kuta
Sl. 2. Beskonačno dugi, ravni vodič savijen je pod pravim kutom
Smjer indukcije B u točki promatranja P za zadani smjer struja je iz

“papira“. Zbog simetrije, navedene u a), rezultirajuća indukcija, prema (6)
primjera 15.2.1, jest:
PI
B 2 0 (sin M2 sin M1 ) (3)
4S a
gdje je:
M1 D1 , D1 45q
M2 D 2 , D 2 90q
kutovi pod čijom se razlikom M1 M 2 iz točke promatranja P vidi

jedan od polubeskonačno dugih vodiča.
Uvrštavanjem iznosa kutova u (3) dobije se:
P0 I
B (2 2 ) (4)
4S a

Primjer 15.2.9.
Pokažite da je indukcija B ravnog vodiča kojim teče struja jakosti I jednaka
nuli u svim točkama njegove osi (van vodiča) ako:
a) duljina jednog kraja vodiča o f
b) je vodič konačne duljine L.
Rješenje
a)
Sl. 1. Vodič duljine L o f vidi se iz točke promatranja pod kutom M 2 M1
Iznos magnetske indukcije B u točki promatranja P, prema (6) primjera

15.2.1, jest:
P0 I
B (sin M 2 sin M1 ) (1)
4S a
gdje je:
M1 i M 2 kutovi pod kojim se vide početak i kraj vodiča iz točke P.
S
Teži li točka P prema P1, dakle teži li a o 0 , kut M1 o , pri čemu je kut
2
S
M2 i nepromjenjiv je.
2
Prema slici 1 udaljenost točke promatranja P od osi vodiča jest:
Magnetizam 49
a r1 cosM1 (2)
P0 I sin M2 sin M1
B (3)
4S r1 cos M1
S
U graničnom prijelazu, ako a o 0 , odnosnio M1 o dobije se:
2
P0 I 1 sin M1
B lim (4)
4S r1 M o S cos M1
1
2
0
neodređeni oblik . Pri tome udaljenost r1 o b (konačna vrijednost).
0
Uporabom LʹHospitalova pravila na (4) dobije se:
P0 I 0 cos M1
B lim ( 0T ) (5)
4S r1 M o S sin M1
1
2
b)
Sl. 2. Vodič konačne duljine L vidi se iz točke P pod razlikom kutova M 2 M1
Indukcija B u točki promatranja P, prema (3), jest:
P0 I1 sin M2 sin M1
B (6)
4S r1 cos M1
S S
U graničnom prijelazu kada a o 0 kutovi M1 o i M2 o . Slijedi:
2 2
granični prijelaz funkcije (6) jest s dvjema nezavisnim varijablama.
Napomena: Iz matematike je poznato ako funkcija dviju varijabli ima sigurno

granični prijelaz, tada je:
lim f x ( x, y) lim (lim f ( x, y)) (7)

(x, y)o(a, b) x oa y ob
Granični prijelaz (6) prema (7) jest:
P0 I1 sin M2 sin M1 P0 I1 1 sin M1 )

B lim ( lim ) lim ( (8)
4S r1 M o S M o S
1 2
cos M1 4S r1 M o S cos M1
1
2 2 2
0
Limes (8) jest neodređen oblik .
0
Primjenom L`Hospitalova pravila na (8) dobije se:
P0 I1 cos M1
B lim ( 0) (9)
4S r1 M o sin M1
S
1
2

Primjer 15.2.10.
Dva polubeskonačno duga, ravna vodiča spojena su međusobno polovinom
strujne petlje radijusa R, slika 1. Odredite indukciju B u središtu strujne
petlje.
Podatci: I 40 A , R 0,1m .
Rješenje
Sl. 1. Polukružna strujna petlja i polubeskonačno dugi vodiči

Magnetizam 51
Rezultirajuća magnetska indukcija B u točki promatranja P jest zbroj triju

indukcija. Budući da su doprinosi indukcija od svih triju vodiča istog smjera,
vektorski zbroj prelazi u algebarski:
B B1 B2 B3 (1)
Doprinos indukciji od struje u polubeskonačno dugom vodiču 1 jest nula

indukcija B1 0 , vidi primjer 15.2.9.
Doprinos indukcije od struje u polupetlji, prema (3) primjera 15.2.2, jest:
1 P0 I
B1 ( 125 ,66 μT ) (2)
2 2R
Doprinos indukcije od struje u polubeskonačnom dugom vodiču 2, prema (6)

primjera 15.2.1, jest:
P0 I
B3 (sin M2 sin M1 ) (3)
4S a
gdje je a R udaljenost ravnog vodiča 3 od točke promatranja,
M1 D1 , D1 0
S
M2 D 2 , D 2
2
kut pod kojim se iz točke P vidi polubeskonačni ravni vodič 3.
Uvrštavanjem u (3) dobije se:
P0 I
B3 ( 40 μT) (4)
4S R

Primjer 15.2.11.
Beskonačno dugim, ravnim vodičem teče struja jakosti I1. Drugi, također
beskonačno dugi vodič savijen je pod pravim kutom pomoću četvrtine strujne
petlje i na udaljenosti a je od prvog vodiča, slika 1. Njime teče struja jakosti
I2. Odredite iznos i smjer struje I2 na način da je iznos indukcije u točki
promatranja, zamišljeno središte kružne petlje, jednak nuli.
Podatci: I1 45 A , a 4 R .
Rješenje
Sl. 1. Sustav dva vodiča: ravnog i savinutog pod pravim kutom
Rezultirajuća indukcija može biti jednaka nuli u točki promatranja P samo

ako su smjerovi struja u vodičima kao na slici 1. Indukcija B1 u točki P
uzrokovana strujom I1 kroz beskonačno dugi ravni vodič, prema (8) primjera
15.2.1, jest:
P0 I1
B1 (1)
2S a
Doprinos indukcije B2 u točki P daje samo dio kružne strujne petlje (nema
doprinosa polubeskonačnih ravnih vodiča, v. primjer 15.2.9). Indukcija B2 ,
prema (3) primjera 15.2.2, jest:
1 P0 I 2
B2 (2)
4 2R
Izjednačavanjem (1) i (2) dobije se:
4 R I1
I2 ( 14,32 A) (3)
Sa

Magnetizam 53
Primjer 15.2.12.
Strujnu petlju čini dio zakrivljenog vodiča radijusa R, a dio je ravni vodič-
tetiva kružnice srednjeg kuta 2D . Odredite indukciju B u središtu petlje ako
vodičem teče struja konstantnog iznosa I.
Podatci: I 25 A , R 0,3 m , D 60 q .

Rješenje

Sl. 1. Strujna je petlja dio kružnice (2S 2D ) , a dio je pravac

Smjer vektora magnetske indukcije petlje prikazane na slici 1, a u njezinu je
središtu okomita na površinu omeđenu petljom i “izlazi iz papira“. Budući da
su smjerovi indukcije i zakrivljenog i ravnog vodiča u središtu isti, slijedi da
vektorski zbroj prelazi u algebarski:

B Bk Bv ሺͳሻ
gdje je:
l 2 R ( S D )
P0 I dl
Bk
4S ³
0
R2
(2)
indukcija zakrivljenog vodiča radijusa R, prema (6) primjera 15.2.1,
l 2R(S D ) (3)
luk, dio kružnice radijusa R,
P0 I
Bv (sin M2 sin M1 ) (4)
4S R
indukcija ravnog vodiča konačne duljine, prema (2) primjera 15.2.5,

M1 D (5a)
M2 D (5b)
kutovi po kojima se vidi vodič konačne duljine iz točke promatranja P.
Integriranjem (2) dobije se:
P0 I (S D )
Bk ( 34,906 μT) (6)
2S R
Uvrštavanjem zadanog kuta M1 D , M 2 D u (4) dobije se:
P0 I sin D
Bv ( 14,43 μT) (7)
2S R

Primjer 15.2.13.
Kroz dva ravna, beskonačno duga vodiča teku struje I1 i I2. Vodiči se sijeku
pod pravim kutom. Odredite rezultirajuću indukciju u točkama A i C koje su
od vodiča udaljene za a. Točke i vodič leže u istoj ravnini.
Podatci: I1 I 2 I 50 A , a 25 m .
Rješenje
Sl. 1. Vodiči i točke A i C leže u istoj ravnini

Magnetizam 55
Magnetske linije ravnog, beskonačno dugog vodiča kružnice su s ishodištem

u osi vodiča. Budući da vodiči i točke promatranja A i C leže u istoj ravnini,
magnetske linije “ulaze“ ili “izlaze“ iz papira. Slijedi, vektorski zbroj/razlika
magnetskih indukcija u točkama promatranja prelaze u algebarski
zbroj/razliku.
Indukcija beskonačno dugog ravnog vodiča, kojim teče struja jakosti I, na

udaljenosti a, prema (8) primjera 15.2.1, jest:
P0 I
B (1)
2S a
Indukcija u točki A: Indukcija B1A i B2 A jednake su po iznosu i smjeru pa

vektorski zbroj prelazi u algebarski.
P0 I
BA B1A B2A 2 ( 0,8 μT)
2S a
Indukcija u točki C: Indukcija B1C i B2C jednake su po iznosu i suprotne po

smjeru pa je rezultirajuća indukcija jednaka nuli.

57
16. SILA I RAD NA VODIČ KOJIM TEČE

STRUJA U MAGNETSKOM POLJU
Sila na vodič kojim teče struja u magnetskom polju jest sila na naboj u
gibanju u tom istom polju. Sila na naboj u gibanju, ako ne postoji
elektrostatičko polje, prema (14.2), jest:

& & &
Fm q(v u B) (16.1)
gdje je:
&
Fm - magnetska sila (N)
q - naboj (As)
v - brzina gibanja naboja (m/s)
B - magnetska indukcija (T).
Sila na ravni vodič u homogenom magnetskom polju, prema (23.6), jest:

& & &
Fm I ( L u B) (16.2)
gdje je:
I - struja vodiča (A)
&
L - duljina vodiča (m) čije je vektorsko značenje definirano
smjerom struje
&
B - magnetska indukcija (T).
Rad i energija: Rad po definiciji, najopćenitije, jest djelovanje sile na putu.

Slijedi, izvršeni rad jest umnožak sile i puta na kojem ta sila djeluje. Prema
(23.11) jest:
& &
A ³ Fmdl (16.3)
dl
gdje je:&
dl - element puta (m).
Uvrštavanjem (16.2) u (16.3) dobije se:

& & &
A ³ u B) dl
I
dl
( L (16.4)
Energija: Sposobnost tijela da izvrši rad.

58 16. Sila i rad na vodič kojim teče struja u magnetskom polju
Primjer 16.1.
&
Štap duljine L giba se translatorno brzinom v duž osi x u ravnini z 0 . Štap
ima dva stupnja slobode gibanja: rotaciju i gibanje okomito na smjer brzine.
Ako su na krajevima štapa naboji q1 i q 2 , pri čemu je q1 q2 q , odredite
elektromagnetsku silu na naboje u gibanju. Također odgovorite hoće li doći
do rotacije (spreg sila) ili pomaka štapa duž osi vodiča.
Rješenje
&
Sl. 1. Štap duljine L giba se translatorno brzinom v i nosi naboje r q a) i
&
smjerovi indukcije B na mjestima naboja b)
Sila na naboj u gibanju, prema (16.1), jest:

& & &
F q(v u B) (1)
Indukcija B, što je stvara naboj q1 na mjestu naboja q 2 i obrnuto, izračunat

će se uporabom Biot-Savartova zakona (15.3):
& &
& P 0 I dl u r0
dB21 (2)
4S r2
gdje je:
B21 indukcija što je stvara naboj q2 u gibanju na mjesto naboja q1 .
Magnetizam 59
&
Element struje I dl u (2) može se izraziti kao:
& dq & &

I dl dl dq v (3)
dt
gdje je:
dl dx - element puta (m).

& &
& dq v u r0
dB21 P0
4S L2
gdje je:
r L - udaljenost među nabojima (m)
&
r0 - jedinični vektor koji je usmjeren od jednog naboja prema drugom.

& &
& q v u r0
B21 P0 (4)
4S L2
& &
Iz slike 1b također je vidljivo da vektori v i r0 zatvaraju pravi kut pa
jednadžba (4), indukcija što je stvara naboj q2 na mjestu naboja q1 , jest:
& qv &
B21 P0 (ez ) (5)
4S L2
Uvrštavanjem (5) u (16.1) dobije se sila na naboj q1 q :
& q 2v 2 & &

F21 P0 e u ( e z) (6)
4S L2
x
ili u obliku:
& q 2v 2 &
F21 P0 ey (7)
4S L2
Sila na naboj, q2 q , prema istom obrascu jest:

& q 2v 2 &
F12 P0 (ey ) (8)
4S L2
& &
gdje su F12 i F21 sile prvog naboja na drugi i obrnuto.
& &
Sile F12 i F21 po iznosu su jednake i suprotne po smjeru pa je njihov zbroj
jednak nuli. Slijedi, štap duljine L zadržat će translatorno gibanje duž osi
apcisa.

Primjer 16.2.
Ako štap iz prethodnog zadatka zatvara kut D prema osi x , slika 1,
odredite moment (spreg sila) koji djeluje na njega.
Rješenje
& & &

Sl. 1. Na štap će djelovati spreg sila: M F21 u a
& &
Moment sila F12 i F21 na štap duljine L jest:
& & & & &
M a u F21 a u F12 (1)
gdje je:
Magnetizam 61
& &
F12 i F21 sila prvog naboja na drugi i obrnuto, definirana s (16.1)
odnosno (16.2),
& L & L &
a cos D ex sin D ey (2)
2 2
krak sile s obzirom na točku A, slika 1.

& &
Budući da su sile F12 i F21 jednake po iznosu i suprotne po smjeru,
jednadžba (1) postaje:
& & &
M 2F21 u a (3)
Određuje se indukcija što je stvara naboj q2 u gibanju na mjesto naboja q1 .
Prema (4) primjera 16.1 tražena indukcija jest:

& &
& P0 q v u r0
B21 (4)
4S L2
& &
Budući da vektori v i r0 zatvaraju kut od 180$ D , jednadžba (4) postaje:
& P0 q v sin D
B21 (ez ) (5)
4S L2
Uvrštavanjem (5) u 16.1 dobije se:
& q 2 v 2 sin D &

F21 P0 ey (6)
4S L2
& P 0 q 2 v 2 sin D cosD & &

M 2 (e x u e y ) (7)
8S L
ili u obliku:
& P0 q 2v 2 sin 2D &
M ez (8)
8S L

Primjer 16.3.
Kroz dva usporedna, ravna, beskonačno duga vodiča teku struje I1 i I2 u istom
smjeru. Odredite silu po jedinici duljine, po iznosu i smjeru.
Podatci: I1 75 A , I 2 100 A , a 0,2 m .
Rješenje
&
Sl. 1. Vodič kojim teče struja I2 nalazi se u polju indukcije B12 prvog vodiča
Sila na vodič u magnetskom polju kojim teče struja, prema (16.2), jest:
& & &
F12 I 2 ( L2 u B12 ) (1)
gdje je:
I2 - struja drugog vodiča (A)
L2 - duljina drugog vodiča (m)
& P 0 I1 &
B12 eM (2)
2S a
indukcija što je stvara struja prvog vodiča na mjestu drugog vodiča.
& P 0 I1 I 2 & &

F12 L2 (ez u eM ) (3)
2S a
& & &

Vektorski umnožak ez u eM daje smjer eρ . Jednadžba (3) postaje:
Magnetizam 63
& P 0 I1 I 2 &
F12 L2 eρ (4)
2S a
Dijeljenjem (4) s duljinom L2 dobije se sila po jedinici duljine:

&
F12 & PII & &
f12 0 1 2 eρ ( 7,5 ep mN/m) (5)
L2 2S a
Predznak minus govori o privlačnoj sili među vodičima.

Primjer 16.4.
Trofazni vod čine tri vodiča. Vodiči leže u istoj ravnini i međusobno su
paralelni, slika 1. Odredite silu na vodič br. 2 po jedinici duljine.
Podatci: I1 600 A , I 2 I 3 300 A u promatranom trenutku vremena,
a 0,15 m .
Napomena: Predznak struje ¸¸minus¸¸ znači da struje I2 i I3 u trenutku
promatranja teku suprotno struji I1.
Rješenje
Sl. 1. Tri vodiča čine trofazni vod
Sila što je stvaraju vodiči 1 i 3 na vodič 2, prema (16.2), jest:

& & & &
F I 2 L2 u ( B12 B32 ) (1)
gdje je:
& P 0 I1 &
B12 ( ey ) (2)
2S a
magnetska indukcija vodiča 1 na mjestu vodiča 2,
& P0 I 3 &
B32 ey (3)
4S a

& &
L2 L2 (ez ) (4)
vektor duljine vodiča 2, sa smjerom u smjeru struje, suprotnim

osi aplikata.
Uvrštavanjem (2), (3) i (4) u (1) dobije se:
& P0 I 2 L2 § & 1 & ·

F ¨ ez u ( I1 I 3 ) ey ¸ (5)
2S a © 2 ¹
Sila po jedinici duljine, nakon sređivanja (5), jest:
& P0 I 2 1 & &

f ( I1 I 3 )ex ( 180 ex mN/m ) (6)
2S a 2
Predznak minus ukazuje da je sila usmjerena suprotno od apcisne osi.

Primjer 16.5.
Trofazni vod čine tri vodiča. Vodiči su međusobno paralelni i smješteni su na
način da presjeci vodiča s ravninom okomitom na njih leže u vrhovima
istostraničnog trokuta, slika 1. Odredite silu na vodič br. 2 po jedinici duljine.
Podatci: I1 250 A , I 2 I 3 125 A , a 0,15 m .
Napomena: Predznak struje ¸¸minus¸¸ znači da struje I2 i I3 u trenutku
promatranja teku suprotno struji I1.
Magnetizam 65
Rješenje
Sl. 1. Tri vodiča čine trofazni vod
Sila što je stvaraju vodiči 1 i 3 na vodič 2, prema (16.2), jest:

&
F > & & &
I 2 L2 u ( B12 B32 ) @ (1)
gdje je:
& P 0 I1 & &
B12 (cos D ey sin D ex ) (2)
2S a 2
& P0 I 3 &
B32 ( e y ) (3)
4S a

& &
L2 L2ez (4)
vektor duljine vodiča 2, sa smjerom osi aplikate,

&
D kut što ga zatvara vektor indukcije B12 s osi ordinata ( 45 $ ) .
Budući da je D 45$ , jednadžba (2) postaje:
& P 0 I1 & &

B12 (e y ex ) (5)
4S a

& ª & P I & & & P I & º

F I 2 « L2 ez u 0 1 (ey ex ) L2 ez u 0 3 (ey )» (6)
¬ 4S a 4S a ¼
& & & & & & & & &
Sila po jedinici duljine uz ez u ey ex , ez u (ex ) ey i ez u (ey ) ex jest:
& P0 I 2
f
4S a
>( I 3 I 1 ) e x I 1e y @
& &
(7)
Uvrštavanjem zadanih vrijednosti dobije se:

& & &
f 10 ,41(ex 2e y ) mN/m (8)
iznosa: f 23,28 mN/m .

Primjer 16.6.
Pravokutna petlja, dimenzija a u b , i beskonačno dugi, ravni vodič leže u istoj
ravnini, slika 1. Vodičem teče struja I1, a petljom I2. Izračunajte silu vodiča
na petlju. Stranice petlje AD i BC okomite su na ravni vodič dok su stranice
AB i CD paralelne s njime.
Podatci: I1 50 A , I 2 10 A , a 0,3 m , b c 0,2 m .
Rješenje
Sl. 1. Pravokutna strujna petlja nalazi se u nehomogenom magnetskom polju

&
Sila na element vodiča dl2 pravokutne strujne petlje, petlja se nalazi u
&
nehomogenom magnetskom polju B12 , prema (16.2), jest:
Magnetizam 67
& & &

dF I 2 (dl2 u B12 ) (1)
gdje je:
I2 - struja koja teče strujnom petljom
&
dl2 - element duljine petlje
& P0 I1 & *
B12 (ez ) (2)
2S x
&
indukcija na mjestu elementa dl2 što je stvara struja ravnog vodiča I1.
& &
Vektorski umnožak dvaju međusobno okomitih vektora, dl2 u B12 , daje smjer
&
djelovanja sile dF , slika 1. Iz smjerova sila na slici 1 zaključuje se da su sile
& &
dFBC i dFDA na istoj udaljenosti od ravnog vodiča jednake po iznosu i
suprotne po smjeru. Slijedi, rezultirajuće sile na stranicama AD i CB ne
pridonose pomaku strujne petlje, nego samo njezinoj deformaciji. Svi
&
elementi dl2 stranica AB i CD strujne petlje nalaze se u magnetskom polju
konstantne indukcije pa jednadžba (1) postaje:
Sila na stranicu AB petlje:
& ª & PI & º

FAB I 2 «bey u 0 1 (ez )» (3a)
¬ 2S c ¼
& P0 I1I 2 b &

FAB ex (3b)
2S c
Sila na stranicu CD petlje:
& ª & P0 I1 & º

FCD I 2 «b(ey ) u (ez )» (4a)
¬ 2S (c a ) ¼
& P 0 I1 I 2 b &
FCD ex (4b)
2S (c a)
&
*
Linija magnetskog polja ravnog vodiča protjecanog strujom I ima M komponentu: eM .
& &
Međutim, u ravnini z 0 jedinični vektor eM kolinearan/suprotan je e z .
& &
Rezultirajuća sila na petlju vektorski je zbroj sila FAB i FCD . Budući da su
& &
sile FAB i FCD suprotne, umjesto vektorskog zbroja imamo algebarski zbroj
(rezultantna sila djeluje u – x smjeru):
P0 I1I 2 ab
F FAB FCD ( 12 μN) (5)
2S (c a)c

Primjer 16.7.
Kružna petlja, radiusa R, i beskonačno dugi, ravni vodič leže u istoj ravnini,
slika 1. Vodičem teče struja I1 a petljom I2. Izračunajte silu vodiča na petlju.
Podatci: I1 50 A , I 2 40 A , R 0,2 m , a 0,3 m .
Rješenje
Sl. 1. Kružna petlja nalazi se u nehomogenom magnetskom polju

&
Sila na element vodiča dl2 kružne strujne petlje, petlja se nalazi u
&
nehomogenom magnetskom polju indukcije B12 , prema (16.2), jest:
& & &
dF I 2 (dl2 u B12 ) (1)
gdje je:
I2 - struja koja teče strujnom petljom
&
dl2 - element duljine petlje
Magnetizam 69
& P0 I1 &
B12 (ez ) (2)
2S x
&
indukcija na mjestu elementa dl2 od ravnog vodiča
x a R cos D (3)
&
udaljenost elementa dl2 od ravnog vodiča.
& &
Vektorski umnožak dl2 u B12 umnožak je dvaju okomitih vektora čiji je smjer
radijalni u svakoj točki kružne petlje, slika 1 što je ujedno, prema (1), i smjer
& &
sile dF . Sila dF u svakoj točki kružne petlje može se rastaviti na dvije
& &
komponente: dFx i dFy . Iz slike 1 vidljivo je, kao i u prethodnom zadatku,
& &
da se y komponente sile dF koje djeluju na element dl2 smještene zrcalno s
obzirom na apscisnu os međusobno poništavaju, a x komponente sile
međusobno zbrajaju:
dFx dF cos D I 2dl2 B12 cos D (4)
P 0 I1 I 2 dl2 cos D
dFx (5)
2S a R cos D
gdje je:
dl2 RdD (6)
element kružne petlje koji se vidi pod kutom dD iz središta kružnice.
P0 I1 I 2 R cosD dD
dFx (7)
2S a R cosD
Integriranjem (7) po kutu D >0,2S @ dobije se ukupna sila.
P 0 I1 I 2 R 2S cos D dD P 0 I1 I 2 R S cos D dD
F Fx
2S ³0 a R cos D S ³0 a R cos D (8)
Napomena:
Rješenje integrala (8) prema matematičkom priručniku Bronštejn-
Semendjajev, jest:
ax
S (b c) tg
cos axdx x b dx x b 2 2
³0 b c cos ax ³
c c b c cos a

c c a b2 c2
arctg
b2 c2
Za b2 ! c 2 .
Integriranje (8) daje:
D S
ª Dº
« (a R) tg »
P 0 I1 I 2 R D a 2 2
F « 2 arctg »
S «R R a R
2
a R »
2 2
¬ ¼D 0
S
Budući da je po arctg( f ) gornja granica i arctg(0) 0 donja granica,
2
rezultirajuća sila na kružnu petlju jest:
P 0 I1 I 2 R ª S a 2 Sº
F « »
S ¬R R a R 2¼
2 2
Sređivanjem dobije se:
ª a º
F P0 I1I 2 «1 2 »
( 0,86 mN ) (9)
¬ a R ¼
2

Primjer 16.8.
Petlja polukružnog oblika, slika 1, nalazi se u homogenom magnetskom polju

& &
indukcije B . Indukcija B okomita je na površinu omeđenu strujnom
petljom. Odredite silu na petlju po iznosu i smjeru ako petljom teče struja
konstantne jakosti I.
Podatci: I 5 A , R1 0,3 m , R2 0,2 m , B 1,2 T .
Magnetizam 71
Rješenje
Sl. 1. Polukružna petlja nalazi se u homogenom magnetskom polju

&
Sila na vodič kojim teče struja jakosti I u magnetskom polju indukcije B ,
prema (16.2), jest:
& & &
dF I 2 (dl2 u B12 ) (1)
Rezultirajuća sila na polukružnu petlju jednaka je zbroju sila:
& & & & &

F F1 F2 F3 F4 (2)
& &
Sile F1 i F3 sile su radijalnog smjera i mogu se rastaviti na dvije međusobno
& &
okomite komponente: dFx i dFy . Za D i D S / 2 radijalne sile jednake su
po iznosu, ali ne i po smjeru. Međutim, njihove x komponente jednake su po
iznosu i suprotne po smjeru te se međusobno poništavaju. Ostaje samo y
komponenta:
Slijedi, sve su sile kolinearne ili suprotne pa vektorski zbroj prelazi u

algebarski:
F F1y F2 F3y F4 (3)
Određuju se pojedine sile.

&
Sila F1y :
gdje je:
& & &
dF1 I (dl1 u B) (4)
sila na vanjski dio strujne petlje

& &
dl1 R1dD (eD ) (5)
element strujne petlje na radijusu R1 .

& & &
dF1 I R1B>dD (eD ) u (ez )@ (6)
Nakon vektorskog umnoška jediničnih vektora dobije se:

& &
dF1 I R1BdD er (7)
Ipsilon komponenta jest:
dF1y dF1 sin D IR1 B sin D dD (8)
Integriranjem, u intervalu D >0, S @ , dobije se:
F1y 2I R1B ( 3,6 N) (9)
& &
Sile F2 i F4 : Ove sile jednake su po iznosu i smjeru. Prema (1) dobije se:
F2 F4 I L2 B sin 90q ( 0,6 N) (10)
gdje je:
L2 R1 R2 ( 0,1 m) (11)
duljina strujne petlje CD odnosno AB.

& &
Sila F3y : Ova sila određuje se jednakim postupkom kao i sila F1y s tim da se
umjesto na radijusu R1 sila određuje na radijusu R2 .
Magnetizam 73
F3y 2I R2 B ( 2,4 N) (12)
F 0N
Zaključak: Nema sile na strujnu petlju. Strujna je petlja u stanju mirovanja s

tendencijom njezina deformiranja.

Primjer 16.9.
Metalna traka pravokutnog presjeka i beskonačno duga leži u istoj ravnini s
beskonačno dugim, ravnim vodičem i s njim je paralelna. Ako vodičem i
trakom teku struje I1 i I2 istog smjera, odredite silu po jedinici duljine među
njima.
Podatci: I1 50 A , I 2 600 A , a 50 mm , b 2,5 mm , c 75 mm .
Rješenje
Sl. 1. Ravni vodič i traka leže u istoj ravnini i međusobno su paralelni
Sila između vodiča i trake odredit će se na način da se odredi sila između

struje I1 i kvazilinijske struje I2x metalne trake. Prema (16.2) dobije se:
& & &
dF I 2x ( L2 u B12 ) (1)
gdje je:
I 2x J 2 bdx (2)
kvazilinijska struja metalne trake
I2
J2 (3)
ab
gustoća struje metalne trake
& P 0 I1 &
B12 ey (4)
2S x
indukcija struje I1 na mjestu kvazistruje I2x

& &
L2 L2ez (5)
duljina trake.

& & PI &
dF J 2bdx( L2ez u 0 1 ey ) (6)
2S x
& & &
Uz ez u ey ex sila po jedinici duljine, jednadžba (6), postaje:
& P0 I1 J 2 b dx &
df ex (7)
2S x
Sila je, prema očekivanju, vidi primjer 13.6, privlačna. Iznos rezultirajuće
sile dobije se integracijom u granicama (c, c+a):
P0 I1 J 2 b ca
f ln x | (8)
2S c
Uvrštavanjem granica, te zamjena gustoće struje J2 (3), dobije se:
P0 I1I 2 c a
f ln ( 61,3 mN ) (9)
2S a c

Primjer 16.10.
Dvije ravne, beskonačno duge trake dimenzija a u b leže u istoj ravnini i
međusobno su pomaknute za c, slika 1. Trakama teku struje I 1 i I 2 . Odredite
silu po jedinici duljine među trakama ako njima teku struje u istom smjeru.
Podatci: I1 450 A , I 2 550 A , a 50 mm , b 2,5 mm , c 30 mm .
Magnetizam 75
Rješenje
Sl. 1. Dvjema trakama teku struje u istom smjeru
Sila među kvazilinijskim strujama, prema (16.2), jest:

& & &
dF12 I 2x ( L2 u B12 ) (1)
gdje je:
I1x J1bdx1 , I 2x J 2bdx2 (2)
kvazilinijske struje prve odnosno druge trake
I1 I2
J1 , J2 (3)
ab ab
gustoća struje svake od traka

& &
L2 L2ez (4)
duljina trake
& P 0 I1x &
B12 ey (5)
2S ( x2 x1 )
indukcija kvazilinijske struje I 1x na mjestu struje I x2 .

& & &
Sila po jedinici duljine, prema (1), uz ez u ey ex , jest:
& P0 J1 J 2 b2 dx1dx2 &

df12 ex (6)
2S x2 x1
Integriranjem (6), iznos sile po jedinici duljine, jest:
a 2ac
dx 2
f12 K ³ dx1 ³ x x1 (7)
0 ac 2
gdje je:
P0 J1J 2 b2 P0 I1I 2
K (8)
2S 2S a 2
Integriranjem po varijabli x2 dobije se:
a 2a c
f12 K ³ dx1 ln( x2 x1 ) |
a c
0
a
f12 K ³ >ln(2a c x 1 ) ln( a c x1 )@dx1 (9)
0
Napomena:
Rješenje integrala (10), v. matematički priručnik Bronštejn-Semendjajev,
jest:
³ ln xdx x(ln x 1)
Integriranjem (9) po varijabli x1 dobije se:
K ^(2a c x1 )>1 ln( 2a c x1 )@ (a c x1 )>1 ln( a c x1 )@`0

a
f12 (10)
Uvrštavanjem granica u (10) i konstante K dobije se:
P 0 I1 I 2
f12 >(2a c) ln( 2a c) 2(a c) ln( a c) c ln c@ (11)
2S a 2
Iznos sile jest: f 0,669 N .

Magnetizam 77
Primjer 16.11.
Dvije međusobno jednake metalne trake, pravokutnog presjeka i beskonačno
duge čine električni vod. U ravnini prve trake i simetrali druge trake, slika 1,
leži beskonačno dugi ravni vodič. Vodič i metalne trake međusobno su
paralelni. Metalnim trakama teku struje I1, a vodičem I2. Odredite silu po
jedinici duljine kojom vod djeluje na ravni vodič.
Podatci: I1 250 A , I 2 450 A , a 50 mm , b 2,5 mm , c 50 mm ,
d 50 mm .
Rješenje
Sl. 1. Struje voda djeluju silom f na ravni vodič
Sila na ravni vodič kojim teče struja jakosti I2 odredit će se metodom

superpozicije:
& & &
F F1 F2 (1)
gdje je:
& & &
F1 I 2 ( L2 u B11 ) (2)
sila trake 1 na ravni vodič

& & &
F2 I 2 ( L2 u B22 ) (3)
sila trake 2 na ravni vodič.

& &
Izračunavanje pojedine sile svodi se na izračune indukcije B11 i B12 .
&
Indukcija B11 :
Sl. 2. Indukcija dB11 što je stvara struja I 1x metalne trake na mjestu ravnog
vodiča
Diferencijal indukcije dB11 na mjestu ravnog vodiča što je uzrokuje

kvazilinijska struja I1x prema (11) primjera 15.1.1, jest:
P0 I1x
dB11 (4)
2S x
gdje je:
I1x J bdx (5)
kvazilinijska struja
I1
J (6)
ab
gustoća struje.
P 0 I 1 dx
dB11 (7)
2S a x
Linije indukcije što ih stvaraju kvazilinijske struje okomite su na ravninu

y 0 , pa vektorski zbroj prelazi u analitički. Integriranjem (7) dobije se:
P0 I1 (c a )
B11 ln x |
2S a c
Magnetizam 79
P0 I1 c a
B11 ln (8)
2S a c
Vektor indukcije ima smjer negativne osi ordinate:
& P0 I1 c a &
B11 ln ey (9)
2S a c
&
Indukcija B22 :
Sl. 3. Indukcija dB22 što je stvara struja I 2x metalne trake na mjestu ravnog
vodiča
Diferencijal indukcije dB22 na mjestu ravnog vodiča što ga stvara

kvazilinijska struja I 2x prema (11) primjera 15.1.1, jest:
P 0 I 2x
dB22 (10)
2S r
gdje je:
I1
I 2x J bdx dx (11)
a
kvazilinijska struja
I1
J (12)
ab
gustoća struje
d
r (13)
cosM
udaljenost kvazilinijske struje I 2x od ravnog vodiča.
P0 I1
dB22 cosM dx (14)
2S ad
Zbog simetrije metalne trake s obzirom na ravni vodič indukcija što je

uzrokuju kvazilinijske struje za r x ima samo x komponentu:
dB22x dB22 cosM (15)
P0 I1
dB22x cos2 M dx (16)
2S ad
U (16) dvije su varijable: x i M . Iz pravokutnog trokuta, slika 3, dobije se:
x d
tg M , dx dM (17)
d cos 2 M
P0 I1
dB22x dM
2S a
Iz ravnog vodiča vidi se metalna traka pod kutom (M ,M ) , gdje je:
a/2 a
M arctg arctg
d 2d
Magnetizam 81
P0 I1 M P0 I1
B22x M | M (18)
2S a M Sa
Indukcija u vektorskom obliku jest:
& P0 I1 &
B22x Me (19)
Sa x
& &
Indukcije B11 i B22 okomite su na ravni vodič, vektorski umnožak prelazi u
& &
algebarski, a sile (2) i (3) po jedinici duljine, uz L2 L2ez , jest:
& PII ca &

f11 0 1 2 ln ex (20)
2S a c
& P0 I1I 2 &

f 22 M ey (21)
Sa
& P0 I1I 2 ª1 c a & &º

f «2 ln e M ey» (22)
Sa
x
¬ c ¼
Uvrštavanjem zadanih iznosa dobije se:

& & &
f 0,312 ex 0,417 ey N

Primjer 16.12.
Petlja pravokutnog oblika, dimenzija a u b , nalazi se u homogenom polju
&
indukcije B . Linije indukcije tangiraju površinu petlje, slika 1. Odredite
moment sila magnetskog polja na strujnu petlju.
Podatci: I 5 A , B 1,2 T , a 0,6 m , b 0,3 m .
Rješenje
Sl. 1. Pravokutna petlja protjecana strujom konstantne jakosti nalazi se

&
u homogenom magnetskom polju indukcije B
Moment sile jest:

& & &
M r uF (1)
gdje je:
r krak sile (m)
& & &
F I ( L u B) (2)
elektromagnetska sila (N), sila na ravni vodič kojim teče struja u

homogenom magnetskom polju.
Dvije stranice petlje AB i CD zatvaraju kut od S i 0 s linijom polja

&
indukcije B , pa je i sila na tim stranicama jednaka nuli. Na preostale dvije
stranice BC i DA navedene dužine okomite su na linije indukcije:
&
FBC > & &
I b(ey ) u B ex @ &
I b B ez (3)
&
FDA > & &
I b ey u B ex @ &
I b B ez (4)
& &
Sile FBC i FDA stvaraju na pravokutnu petlju spreg sila, slika 2.
Magnetizam 83
& &
Sl. 2. Sile FBC i FDA stvaraju moment sila na pravokutnu petlju
Navedene su sile jednake po iznosu i suprotne po smjeru, nalaze se na

međusobnoj udaljenosti a i nastoje zaokrenuti strujnu petlju u smjeru
suprotnom od kretanja kazaljke na satu:
& a& & a & &
M ex u FDA (ez ) (ex ) u FBC ez (5)
2 2
& 1 & & & &
M aFDA >ex u (ez ) (ex ) u ez @
2
& & & & &
Budući da je ex u (ez ) (ex ) u ez ey , posljednja jednadžba poprima oblik:
& &
M a FDAey ( 1,08 Nm) (6)

Primjer 16.13.
Petlja kružnog oblika, radijusa R, kojom teče struja jakosti I, nalazi se u
&
homogenom magnetskom polju indukcije B . Vektor magnetske indukcije i
normala plohe S omeđene kružnom petljom zatvaraju međusobno kut D .
Odredite zakretni moment petlje oko osi 00c .
Podatci: I 10 A , B 0,8 T , R 0,3 m , D 30 q .
Rješenje
Sl. 1. Kružna petlja kojom teče struja jakosti I nalazi se u homogenom

&
magnetskom polju indukcije B
Moment sila jest:

& & &
M r uF (1)
gdje je:
r - krak sile (m)
& & &
dF I (dl u B) (2)
elektromagnetska sila (N), sila na vodič kojim teče struja u magnetskom

polju.
&
Budući da vektor indukcije B zatvara kut D s normalom plohe S, nužno ga
je rastaviti na dvije komponente:
& & &
B Bn Bt (3)
gdje je:
& &
Bn , Bt normalna, odnosno tangencijalna komponenta vektora ndukcije.
Sl. 2. Sile na kružnu petlju koje uzrokuje normalna komponenta indukcije
Sila uzrokovana normalnom komponentom indukcije:

& & &
dFn I (dl eM u Bn ez )
ili u obliku:
& &
dFn I dl Bn er (4)
Par sila na bilo koja dva elementa Idl petlje međusobno dijametralno
smještena jednaka su po iznosu i suprotna po predznaku. Slijedi, ukupna
Magnetizam 85
rezultirajuća sila jednaka je nuli. Ove sile imaju tendenciju širenja strujne
petlje.
Sila uzrokovana tangencijalnom komponentom indukcije:
Sl. 3. Sile na kružnu petlju koje uzrokuje tangencijalna komponenta indukcije

& & &
dFt I (dl u Bt ) > & &
I dl eM u Bt (ey ) @
ili uz:
& & &
ey er sin M eM cosM
u obliku:
& &
dFt I dl Bt sin M ez (5)
Ove sile stvarat će spreg sila na kružnu petlju.

& & & & &
Diferencijal para sila (moment) Ft (ez ) i Ft (ez ) na kraku r , pri čemu je
& &
r R er , prema slici 3 i (1) jest:
& & &
dM 2( R er u I dl Bt sin M ez ) (6)
ili uz:
& & &
er ex cosM ey sin M
u obliku:
& & &
dM 2 R I dl Bt sin M (ex sin M ey cos M ) (7)
gdje je:
dl RdM (8)
element duljine kružne petlje (m).
Bt B sin D (9)
S S
& &
M 2 IR B sin D (ex ³ sin 2M dM ey ³ sinM cos M dM )
2
0 0
iznos momenata para sila.
M IR 2 BS sin D ( 1,13 Nm) (10)
Napomena:
Integrali:
1 1 1
³ sin xdx 2³
(1 cos 2 x)dx ( x sin 2 x)
2
2 2
1 1
³ sin x cos x dx 2³
sin 2 xdx cos 2 x
4

Primjer 16.14.
Vodljivom pravokutnom petljom dimenzija DxL teče struja konstantne
jakosti I. Petlja se nalazi u homogenom magnetskom polju indukcije B.
Odredite izvršeni rad ako se petlja zarotira za 180° oko osi OO´. Početni
položaj petlje je takav da:
a) tangira linije indukcije B , slika 1a
b) okomit je na linije indukcije B , slika 2a.
Podatci: B 0,8 T , D 20 cm , L 30 cm , I 20 A .
Magnetizam 87
Rješenje
a)
Sl. 1. Početni položaj strujne petlje a) i položaj nakon rotacije za kut D b)
Rad jest svladavanje sile na putu. Ako se petlja zarotira za

kut dD , tada je izvršeni rad:
& &
dA 2F dl 2F dl cosD (1)
gdje je:
& & &
F I ( L u B) (2)
& &
sila na vodič duljine L (iznosa ILB jer su vektori L i B međusobno
okomiti)
D
dl dD (3)
2
element puta petlje

dD - prirast kuta.
dA FD cosD dD (4)
Integriranjem po kutu D dobije se:

S
A FD sin D | ( 0)
0
Jednadžba (4) može se napisati drugačije:
dA MdD (5)
gdje je:
M FD cos D (6)
moment sprega sila
R D cos D (7)
krak na kojem djeluje sila F .
Na slici 2 prikazana je ovisnost momenta sila o kutu D .
Sl. 2. Ovisnost momenata sila o kutu zakretanja
Iz (5) i slike 2 slijedi da površina omeđena krivuljom momenata i

koordinatnim osima odgovara radu. Iz slike 2 također je vidljivo da je rad
kod zakreta od 180$ jednak nuli (jednakost površina iznad i ispod osi
apscisa).
Još o momentu sprega sila. Izrazi li se kut zakreta D s pomoću kuta E koji
je definiran silom F i spojnica osi rotacije 00´ i napadne točke u kojoj
djeluje sila F : E 90 D .Uvrštavanjem u (6) dobije se:
M FD sin E (8)
Magnetizam 89
M ILDB sin E (9)
ili u obliku:
M mB sin E (10)
gdje je:
m ILD IS (11)
magnetski moment strujne konture. Smjer magnetskog momenta kao

vektorske veličine određuje smjer magnetskog polja (smjer normale na
površinu).
Izraz (10) može se pisati kao vektorski umnožak dvaju vektora:

& &
M mu B (12)
b)
Sl. 3. Početni položaj strujne petlje a) i položaj nakon rotacije za kut D b)
Element rada, prema (1) i oznake prema slici 3b, jest:

& &
dA 2F dl 2F dl cos(90 D ) (13)
Ako se element puta izrazi kao u (3), (1) postaje:
dA FD sin D dD (14)
ili u obliku:
dA M dD (15)
gdje je: M moment sila: M FD sin D .
Na slici 4 prikazana je ovisnost momenta sila u ovisnosti o kutu D :
Sl. 4. Ovisnost momenata sila o kutu zakretanja
S
A FD cos D | 2 FD (16)
0
Uvrštavanjem iznosa za silu dobije se:
A 2ILDB ( 1,92 Ws) (17)

91
17. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA
17.1. Faradejev zakon indukcije. Lentzov zakon
Faradajev zakon glasi: Inducirana elektromotorna sila EMS u zatvorenoj

petlji proporcionalna je brzini promjene magnetskog toka:
dI
e1 (V) (17.1)
dt
Indeks 1 upućuje na to da je riječ samo o jednom zavoju. Ako je umjesto

jednog zavoja svitak s N zavoja, tada je inducirana elektromotorna sila:
dI
e e1 N N (17.2)
dt
Umnožak broja zavoja i magnetskog toka ulančani je magnetski tok:
\ NI (Vs) (17.3)
d\
e (V) (17.4)
dt
Lentzov zakon: Predznak minus u (17.1) ima fizikalno značenje: polaritet

inducirane EMS i smjer struje koju ona u petlji uspostavi uvijek je takav da se
magnetski tok koji ona proizvede suprotstavlja vremenskoj promjeni toka,
uzročnika svog nastanka.
& &
Ako se vodič giba brzinom v u magnetskom polju indukcije B , tada se u
njemu, prema (13.10) i (13.11) I. Sveska, inducira EMS:
& &
L
e ³ inddl
E
0
(17.5)
gdje je:
& & &
Eind vuB (17.6)
&
E& inducirano neelektrostatičko polje
dl element duljine vodiča.
92 17. Elektromagnetska indukcija
Smjer inducirane elektromotorne sile određuje se pravilom desne ruke: ako

linije magnetskog polja upadaju u dlan ruke, a pri tome palac pokazuje smjer
gibanja vodiča, tada ispruženi prsti pokazuju smjer inducirane EMS. v.sl.
(24.2).
Primjer 17.1.1.
Poluotvoreni metalni okvir, dimenzija a u b , nalazi se u homogenom
& &
magnetskom polju indukcije B . Vektor magnetske indukcije B okomit je na
ravninu u kojoj leži metalni okvir. Vodič aktivne duljine L , L a , klizi
&
konstantnom brzinom v po paralelnim stranicama okvira. Vodič i okvir su
mjedeni, presjeka S i provodnosti N . Odredite:
a) induciranu EMS u vodiču i njen smjer
b) pokazivanje ampermetra nakon vremena t.
Podatci: B 1,2 T , v 8 m/s , a 1,5 m , b 3 m , SCuZn 2,5 mm 2 ,
N 13,3Sm/mm 2 , t 0,1s , RA 0,8 : .
Rješenje
Sl. 1. Vodič aktivne duljine L klizi brzinom v po otvorenom metalnom okviru

a) i nadomjesna shema b)
a) Inducirana elektromagnetska sila. Inducirana EMS, prema (17.1), jest:
dI
e1 (1)
dt
gdje je:
&&
I BS (2)
magnetski tok
Magnetizam 93
S Lx Lvt (3)
površina obuhvaćena metalnim okvirom i vodičem.

&
Budući da vektor magnetske indukcije B upada u plohu pod pravim kutom,
& &
tako da su B i S međusobno kolinearni, skalarni umnožak (2) prelazi u
algebarski. Uvrštavanjem (3) u (2) dobije se:
I BLvt (4)
Uvrštavanjem (4) u (1) i deriviranjem dobije se:
e BLv ( 14,4 V) (5)
Smjer inducirane EMS određuje se pravilom desne ruke, v. 24.1 II.Sveska, i

prikazan je na slici 1a.
b) Pokazivanje ampermetra. Uporabom II. Kirchhoffova zakona za strujni

krug čija je nadomjesna shema prikazana na slici 1b, dobije se:
E
I (6)
R v RA
gdje je:
E inducirana elektromotorna sila (6)
l
R ( 0,138 :) (7)
NS
otpor vodiča u strujnom krugu (okvir + klizni vodič)
l 2a 2 x 2a 2vt ( 4,6 m) (8)
duljina strujnog kruga

RA - unutarnji otpor ampermetra ( 0,8 :) .
Uvrštavanjem (7) u (6) dobije se tražena struja: I 15,35 A .

Primjer 17.1.2.
Ako se metalni okvir, iz prethodnog zadatka, zatvori uz zadržane sve zadane
veličine odredite induciranu EMS u vodiču i pokazivanje ampermetra.
Rješenje
Sl. 1. Vodič aktivne duljine L klizi brzinom v po zatvorenom okviru a) i

nadomjesna shema b)
Inducirana EMS, prema (5) primjera 17.1.1, jest:
e BLv ( 14,4 V) (1)
gdje predznak minus upućuje na smjer inducirane EMS, a u svezi s

očuvanjem magnetskog toka.
Zatvaranjem metalnog okvira nadomjesna shema dobila je još jednu petlju,
slika 2b. Struja ampermetra jest:
E
I (2)
RR
R( 1 2 )
R1 R2
gdje je:
a
R RA ( 0,845 Ω) (3)
NS
otpor kliznog vodiča uvećan za unutarnji otpor ampermetra
l1
R1 ( 93,2 mΩ) (4)
NS
Magnetizam 95
otpor okvira I. petlje
l1 a 2vt ( 3,1 m) (5)
duljina okvira I. petlje
l2
R2 ( 177,4 mΩ) (6)
NS
otpor okvira II. petlje
l2 a 2(b vt) ( 5,9 m) (7)
duljina okvira II. petlje.
Uvrštavanjem (1), (3), (4) i (6) u (2) dobije se struja vodiča, odnosno
pokazivanje ampermetra I 15,89 A .

Primjer 17.1.3.
Po šinama, koje stoje međusobno pod kutom D , klizi vodič, promjenjive
& &
aktivne dužine l , konstantnom brzinom v . Vektor magnetske indukcije B
okomit je na ravninu u kojoj leže šine. Šine i vodič načinjeni su od aluminija,
presjeka S i provodnosti N . Odredite:
a) pokazivanje voltmetra
b) pokazivanje ampermetra.
Podatci: D 30 q , B 0,8 T , v 4 m/s , SAl 1 mm 2 , t 0,2 s ,
N 37 Sm/mm 2 , RA 0,7 Ω , Rv o f .
Rješenje
Sl. 1. Šine po kojima klizi vodič su pod kutom D a) i nadomjesna shema b)

a) Pokazivanje voltmetra. Budući da je unutarnji otpor voltmetra Rv o f ,

pokazivanje voltmetra jednako je induciranoj elektromotornoj sili:
dI
ev e1 (1)
dt
gdje je:
&&
I BS (2)
magnetski tok
1 1 2 1 22
S xl x tgD v t tgD (3)
2 2 2
površina obuhvaćena šinama i vodičem
l x tgD (3.1)
aktivna dužina vodiča.

& &
Budući da su vektor magnetske indukcije B i vektor obuhvaćene površine S
međusobno kolinearni, skalarni umnožak (2) prelazi u algebarski.
1 22
I B v t tgD (4)
2
Uvrštavanjem (4) u (1) i deriviranjem dobije se:
ev B v2t tgD ( 1,478 V) (5)
b) Pokazivanje ampermetra. Uporabom II. Kirchhoffova zakona za strujni

krug s nadomjesne sheme, slika 1b, jest:
ev
i (6)
R RA
gdje je :
ev izmjereni napon
lp
R ( 0,059 Ω) (7)
NS
otpor strujne petlje

Magnetizam 97
§ 1 ·
lp vt ¨1 tgD ¸ ( 2,18 m) (8)
© cos D ¹
duljina okvira strujne petlje.
Uvrštavanjem (5) i (7) u (6) dobije se i 1,947 A .

Primjer 17.1.4.
&
Vodič konačne duljine (u drugom svesku: štap) L giba se brzinom v u
&
nehomogenom magnetskom polju indukcije B . Nehomogeno magnetsko
polje stvara struja konstantnog iznosa I koja teče ravnim, beskonačno dugim
vodičem. Odredite induciranu EMS u vodiču ako je:
a) štap paralelan s ravnim vodičem i giba se na konstantnoj udaljenosti
od njega, slika 1
b) štap okomit na ravni vodič i giba se na konstantnoj udaljenosti od
njega, slika 2
c) štap paralelan s ravnim vodičem i udaljava se od njega (u vremenu
t 0 vodič je za b udaljen od ravnog vodiča).
Podatci: I 300 A , L 1,5 m , a 0,2 m , b 0,1m , v 1,5 m/s .
Rješenje
a)
Sl. 1. Položaj vodljivog štapa prema ravnom vodiču
Inducirana EMS, prema (17.5), jest:
L& &
e ³ inddl
0
E (1)
gdje je:
& & &
Eind vuB (2)
prema (17.6) inducirano neelektrostatičko polje.
& & &

L
e ³ u B ) dl
0
( v (3)
gdje je:
& &
v v ex (4)
brzina štapa
& P0 I &
B ( ez ) (5)
2S y
indukcija ravnog vodiča

& &
dl dx ex (6)
element duljine vodiča.
Uvrštavanjem (4), (5) i (6) u (3) uz y b dobije se:
P 0 Iv L & & &

2S b ³0
e ( e x u e z ) e x dl (7)
Umnožak jediničnih vektora jest:

& & & &&
(ex u ez )ex ey ex 0
Slijedi, ako se vodič konačne duljine L giba brzinom v paralelno ravnom,

beskonačno dugom vodiču, na udaljenosti b nema induciranja EMS u njemu.
Magnetizam 99
b)

& &
Brzina v i indukcija B definirani su s (4) i (5), uz promjenjivu udaljenost
elemenata duljine štapa dy prema ravnom vodiču. Element duljine štapa jest:
& &
dl dy (ey ) (8)
P0 Iv b L & & & 1

2S ³b
e (ex u ez )ey dy (9)
y
& & & & &

uz: (ex u ez )ey (ey )ey 1 dobije se:
P0 Iv b L
e ln ( 0,249 mV ) (10)
2S b
c)

&
Brzina v i smjer suprotan osi ordinata:
& &
v v ey (11)
Vektor indukcije zadržao je svoj smjer (5), a isto tako i element duljine štapa
(6). Uvrštavanjem (5), (6) i (11) u (3) dobije se:
P0 Iv L &
e
2S y 0³ > ey u (ez )@ex dx
& &
(12)
& & & &&

Uz (ey u ez )ex ex ex 1 dobije se:
P 0 IvL
e (13)
2S y
Gdje je udaljenost vodljivog štapa y od ravnog vodiča:
y b vt (14)
P 0 IvL
e (15)
2S (b vt )
Inducirana EMS za različite vrijednosti t jesu:
t(s) 0,1 0,3 0,5 1,0
e(mV) 0,54 0,24 0,158 0,084

Primjer 17.1.5.
Pravokutni svitak dimenzija a u b ima N zavoja. Ravni, beskonačno dugi
vodič leži u ravnini svitka i paralelan je s njegovom jednom stranicom, slika
1. Odredite induciranu EMS u svitku i grafički ga prikažite ako je struja u
ravnom vodiču:
a) pilastog oblika, slika 2
b) trapeznog oblika, slika 3.
Magnetizam 101
Podatci: I max 10 A , N 100 zavoja , a 30 cm , b 20 cm , c 10 cm ,

t1 1ms .
Rješenje
Sl. 1. Svitak s N zavoja i ravni vodič
Inducirana elektromotorna sila, prema (17.2), jest:
dI
e N (1)
dt
gdje je:
N broj zavoja
& &
dI BdS (2)
diferencijal magnetskog toka
& P 0i &
B ( ez ) (3)
2S r
indukcija ravnog, beskonačno dugog vodiča

& &
dS adr (ez ) (4)
element površine.
Napomena: Pozitivan smjer normale određuje se po pravilu desnog vijka u

odnosu prema izabranom pozitivnom smjeru obilaženja po konturi, vidi
odjeljak (21.3).
&
Budući da su smjerovi vektora indukcije B i vektora površine S omeđeni
svitkom međusobno kolinearni, skalarni umnožak (2) prelazi u algebarski.
P0ia dr
dI (5)
2S r
P0ia c b P0ia c b
I ln r | ln (6)
2S c 2S c
a)
Sl. 2. Izgled promjenjive struje i njoj pripadna inducirana EMS
Struja i vremenski je promjenjiva za:
Im
>0, t1 @ , i t (7)
t1
Im
>0,2t1 @ , i t 2I m (8)
t1
Uvrštavanjem (7) odnosno (8) u (6), prema (1), dobije se za:
NP0 I m a c b
>0, t1 @ , e ln ( 65,916 mV ) (9)
2S t1 c
NP 0 I m a c b
>t ,2t1 @ , e ln ( 65,916 mV ) (10)
2S t1 c
Magnetizam 103
b)
Sl. 3. Izgled promjenjive struje i njoj pripadna inducirana EMS
Struja i vremenski je promjenjiva za:
Im
>0, t1 @ , i t (11)
t1
>t1 ,2t1 @ , i Im (12)
Im
>2t1,3t1 @ , i t 3I m (13)
t1
Uvrštavanjem (12) odnosno (13) u (6), prema (1), dobije se za:
NP0 I m a c b
>0, t1 @ , e ln ( 65,916 mV ) (14)
2S t1 c
>t1 ,2t1 @ , e 0 (15)
NP 0 I m a c b
>2t1,3t1 @ , e ln ( 65,916 mV ) (16)
2S t1 c

Primjer 17.1.6.
Na torusnu, nemagnetsku jezgru poznatih izmjera namotano je N zavoja.
Ravni, beskonačno dugi vodič, kojim teče vremenski promjenjiva struja i
smješten je u osi torusne jezgre. Odredite induciranu EMS u svitku.
Podatci: i at , a 5A /s , R1 8 cm , R2 10 cm , h 1cm , N 4000 .
Rješenje
Sl. 1. Torusna jezgra namotana je sa N zavoja
dI
e (1)
dt
gdje je:
& &
I ³ dS
s
B (2)
tok što ga ulančuje N zavoja
& P0i &

B ez (3)
2S r
indukcija što je stvara ravni vodič

& &
dS hdr ez (4)
element površine torusne jezgre.

R2
P 0ih dr
2S R³ r
I (5)
1
P0ih R2
I ln (6)
2S R1
Magnetizam 105
Uvrštavanjem (6) u (1), uz zadanu vremenski promjenjivu struju, i at

dobije se:
NP0 ha R2
e ln ( 8,93μV)
2S R1

Primjer 17.1.7.
Pravokutna petlja, dimenzija a u b , leži u istoj ravnini s ravnim, beskonačno
dugim vodičem kojim teče struja kostantne jakosti I . Petlja se udaljava
brzinom v od ravnog vodiča i u trenutku t 0 udaljena je od njega za c .
Odredite induciranu EMS po iznosu i smjeru.
Podatci: I 50 A , v 20 m/s , a 0,4 m , b 0,3 m , c 0,5 m .
Rješenje Zadatak se može riješiti na dva načina:

a) polazeći od induciranog (neelektrostatičkog) polja
b) polazeći od Faradayeva zakona.
a)
Sl. 1. Pravokutna petlja giba se brzinom v u nehomogenom magnetskom

polju
& &
Ako se vodič giba brzinom v u magnetskom polju indukcije B , u njemu se,
prema (17.5), inducira EMS:
L& &
e ³ inddl
0
E (1)
gdje je:
& & & &
Eind v u B eyvB (2)
inducirano (neelektrostatičko) polje

&
dl element duljine vodiča.
&
Budući da je Eind na stranicama petlje AB i CD okomit na element duljine
& & &
dl , skalarni je umnožak Einddl u (1) jednak nuli. Slijedi, ostaje inducirana
EMS u dijelovima petlje AD i BC:
B
& & &
eAD ³
0
( v u BAD ) d l (3)
B
& & &
eBC ³0
( v u BBC ) d l (4)
gdje je:
& &
v vex (5)
brzina gibanja petlje
& P0 I &
BAD ez (6)
2S c
& P0 I &
BBC ez (7)
2S (c a )
indukcija što ih stvara struja i na udaljenosti c odnosno c a

& &
dl # dl ey (8)
element duljine vodiča.
Uvrštavanjem (5) do (8) u (3) odnosno (4) dobije se:
vbP 0 I
eAD (9)
2S c
vbP0 I
eBC (10)
2S (c a)
Magnetizam 107
Inducirana neelektrostatička polja EAD i EBC jednakog su smjera pa je

rezultirajući EMS jednaka:
vabP0 I
e eAD eBC ( 0,053 mV ) (11)
2S c(c a)
b)
Sl. 2. Pravokutna petlja obuhvaća tok I koji je prostorno promjenjiv
Inducirana EMS u petlji, prema (17.1), jest:
dI
e (12)
dt
gdje je:
& &
I ³ dS
S
B (13)
magnetski tok obuhvaćen petljom
& P0 I &
B ez (14)
2S x
magnetska indukcija
& &
dS bdx n0 (15)
& &
element površine, gdje je n0 ez
x c vt (16)
udaljenost petlje od ravnog vodiča.

& &
Uvrštavanjem (14) i (15) u (13), B i dS kolinearni su vektori, dobije se:
P0 Ib x a dx
2S ³x x
I (17)

P0 Ib x a
I ln (18)
2S x
Uočite: inducirana EMS (1) ovisna je o vremenu, a magnetski tok (18) o

prostornoj koordinati. Stoga se (1) proširuje:
dI dx dI
e v (19)
dx dt dx
Uvrštenjem (18) u (19) i deriviranjem dobije se:
P0 Ibv x x ( x a)
e (20)
2S x a x2
Sređivanjem dobije se:

P0 Iabv 1
e (21)
2S x( x a )
Za t 0 , prema postavi zadatka i jednadžbi (16), x c , pa inducirana EMS

jest:
P0 Iabv
e (22)
2S c(c a )
što je jednako (11).
Smjer inducirane EMS suprotan je od referentnog smjera, tj. on je u smjeru

kazaljke na satu. Naime, udaljavanjem petlje od izvora magnetskog polja
ulančeni tok petlje smanjuje se, pa prema Lentzovu zakonu smjer inducirane
EMS mora biti takav da se od njega proizvedeni tok suprotstavlja smanjenju
izvornog toka.

Magnetizam 109
Primjer 17.1.8.
Vodljiva petlja kružnog oblika, radijusa R, nalazi se u prostorno homogenom
&
i vremenski promjenjivom magnetskom polju indukcije B . Linije polja
prožimaju petlju pod pravim kutom (linije polja okomite su na površinu
omeđenu kružnom petljom), slika1. Odredite:
a) induciranu EMS u petlji
b) inducirano električno polje u petlji.
Podatci: B B0 t , B0 1,20 T , R 0,3 m .
Rješenje
Sl. 1. Vodljiva petlja u prostorno homogenom vremenski promjenjivom polju
a) Inducirana EMS, prema (17.1), jest:
dI
e (1)
dt
gdje je:
& &
dI BdS (2)
magnetski tok
& &
B B0t n0 (3)
magnetska indukcija.
Budući da su vektori indukcije i površine međusobno kolinearni, v.sliku 1,

skalarni umnožak (2) prelazi u algebarski.
& &
I ³ dS
S
B B0t R 2S (4)
e B0 R2S ( 0,34 V) (5)
b) Inducirano (neelektrostatičko) polje, prema (17.5), vezano je uz induciranu

EMS:
2 RS & & 2 RS
e ³ Einddl ³ Einddl (6)
0 0
B0 R 2S Eind 2RS
odakle jest:
1
Eind B0 R ( 0,18 V/m )
2
Zaključak: Inducirano neelektrostatičko polje suprotno je od smjera

orijentacije petlje i njegova struja suprotstavlja se svojim poljem porastu
magnetske indukcije. Prema (6) i slici 1 slijedi da se linije induciranog
(neelektrostatičkog) polja kao i linije magnetskog polja zatvaraju same u
sebe.

Primjer 17.1.9.
Pravokutna petlja, dimenzija Lu D , vrti se konstantnom kutnom brzinom Z
&
u homogenom magnetskom polju indukcije B . Odredite pokazivanje
voltmetra.
Podatci: B 1,2 T , L 0,2 m , D 0,8 m , n 900 okr/min .
Magnetizam 111
Rješenje
Sl. 1. Pravokutna petlja u homogenom magnetskom polju a) i izgled petlje b)
Inducirana elektromotorna sila, prema (17.1), jest:
dI
e (1)
dt
gdje je:
&&
I BS (2)
magnetski tok
& &
S D L n0 (3)
površina obrubljena petljom.

& &
Vektori indukcije B i površine S prema slici 1a međusobno zatvaraju kut
D .Skalarni umnožak (2) prelazi u algebarski.
I B S cos D (4)
Kut D jest:
D Zt (5)
gdje je:
2S n
Z ( 94 ,25 okr/sek ) (6)
60
Z - kutna brzina
t - vrijeme
n - broj okretaja u minuti.
Uvrštavanjem (3) i (5) u (4), a potom u (1) pa deriviranjem po vremenu

dobije se:
e Em sin Zt (7)
gdje je:
Em Z BLD ( 180,96 V)
maksimalni iznos inducirane elektromotorne sile.
Zaključak: U petlji koja se giba kutnom brzinom Z u homogenom

magnetskom polju inducira se EMS sinusnog oblika.

Primjer 17.1.10.
Pravokutna petlja, iz prethodnog zadatka, rotira u nehomogenom
&
magnetskom polju indukcije B . Uzrok nehomogenog magnetskog polja je
ravni, beskonačno dugi vodič kojim teče struja konstantnog iznosa I . Ravni
vodič i os rotacije 00ʹ leže u istoj ravnini, slika1. Odredite induciranu
elektromotornu silu u petlji.
Podatci: I 500 A , L 2 m , D 0,8 m , n 900 okr/min , c 0,3 m .
Magnetizam 113
Rješenje
Sl. 1. Ravni vodič i petlja a) i opći položaj petlje u magnetskom polju b)
dI
e (1)
dt
gdje je:
& &
dI BdS BdS cosD (2)
magnetski tok
& P0 I &
B eM (3)
2S r
magnetska indukcija ravnog vodiča

& &
dS Ldr n0 (4)
element površine
r udaljenost petlje od ravnog vodiča.
& &
Kut što ga zatvaraju vektori B i S jest:
D Zt (5)
gdje je:
2S n
Z ( 94 ,25 okr/sek ) (6)
60
kutna brzina
n - broj okretaja u minuti.
P0 IL cos Z t dr
dI (7)
2S r
Integriranjem u granicama >c, c D@ dobije se:
P0 IL cos Z t c D
I ln (8)
2S c
e Em sin Zt (9)
gdje je:
P0Z IL c D
Em ln ( 24 ,49 mV )
2S c
maksimalni iznos inducirane EMS.

Primjer 17.1.11.
Pravokutna petlja iz prethodnog zadatka rotira kutnom brzinom Z oko svoje
duže stranice, slika 1a. Duža stranica (aktivni vodič) i ravni vodič nalaze se u
istoj ravnini. Odredite induciranu EMS u petlji.
Podatci: I 500 A , L 2 m , D 0,8 m , n 900 okr/min , c 1 m .
Magnetizam 115
Rješenje
Sl. 1. Ravni vodič i petlja a) i opći položaj petlje u magnetskom polju b)
Budući da se ne može odrediti maksimalan tok, trebalo bi ga računati kao

ª S º ªS º
superpoziciju za «0 D » i « D S » , zadatak će se riješiti polazeći
¬ 2¼ ¬2 ¼
od induciranog neelektrostatičkog polja.
&
Inducirana EMS u vodiču koji se giba brzinom v , prema (17.5) i (17.6), jest:
& &
L
e ³ inddl
E
0
(1)
gdje je:
& & &
Eind vuB (2)
inducirano neelektrostatičko polje
& P0 I &
B eM (3)
2S r
magnetska indukcija ravnog vodiča

& & &
v vt vn (4)
brzina vodiča, rastavljena na dvije međusobno okomite komponente.


& & & &
Eind (vt vn ) u B (5)
& &
Vektorski umnožak vt u B jednak je nuli (kut među njima je nula) pa (5)
postaje:
& & &
Eind vn u B (6)
Komponenta brzine:
&
vn v sin E (7)
&
jest okomita na vektor B pa vektorski umnožak (6) prelazi u algebarski:
& &
Eind vn B v B sin E eL (8)
L
& &
e ³
0
vB sin E eL dl eL (9)
e vBL sin E (10)
gdje je:
c
sin E sin D (11)
r
r2 c 2 D 2 2c D cos D (12)
udaljenost vodiča petlje od ravnog vodiča
D Zt (13)
kut rotirajuće petlje prema referentnoj osi (vidi sliku 1b).

Magnetizam 117
P0 ILvc sin D
e (14)
2S r2
P0 ILvcsin Z t
e
2S (c D 2 2cD cosZ t )
2
Iznos inducirane EMS za neke karakteristične kutove jest:
S S
Z t >rad@ 0 , , S , 3
2 2
e>mV @ 0 , 9,19 , 0 , 9,19
2S n
Napomena: brzina v Z D D ( 75,4 m/s ) .
60

Primjer 17.1.12.
Štap duljine L rotira konstantnom kutnom brzinom ω u homogenom
magnetskom polju indukcije B. Os rotacije štapa kolinearna je s linijama
magnetskog polja. Odredite pokazivanje voltmetra za različite položaje osi
rotacije, slika 1.
Podatci: B 0,8 T , L 1,2 m , a 0, L / 4, L / 2, 3L / 4, L , n 150 okr/min .
Rješenje
Sl. 1. Štap duljine L rotira oko osi 00ʹ kutnom brzinom Z a) i smjerovi
indukcije, brzine i elementa štapa b)
& &
L
e ³ inddl
E
0
(1)
gdje je:
& & &
Eind vuB (2)
&
E& inducirano neelektrostatičko polje
dl element duljine štapa.
Inducirano neelektrostatičko polje, prema (2), jest:

& &
Eind1 v1B ex
(3.1)
& &
Eind2 v2 B ex
(3.2)
gdje je:
& & &
v1 v1 ez Z r1 ez (4.1)
& & &
v2 v2 ez Z r2 ez (4.2)
obodna brzina točke na rotirajućem štapu udaljena za r1 odnosno r2 od

osi rotacije OOʹ
Magnetizam 119
2S n
Z ( 15,707 okr/sek ) (4.3)
60
kutna brzina rotacije štapa

& &
B B ey (4.4)
magnetska indukcija.
Iz (3) vidljivo je da su inducirana neelektrostatička polja usmjerena od osi

rotacije ka krajevima štapa.
Uvrštavanjem (3) u (1) uz:

& &
dl1 dr1 ex (5.1)
& &
dl2 dr2 (ex ) (5.2)
dobije se:
1 La 1
e1 Z B r12 | Z B( L a)2 (6.1)
2 0 2
1 a 1
e2 Z B r22 | Z Ba2 (6.2)
2 0 2
Pokazivanje voltmetra jednako je razlici induciranih EMS-a:
1
U e1 e2 Z BL ( L 2a) (7)
2
Za pojedine iznose udaljenosti a osi vrtnje od početka štapa napon jest:

za:
1
a 0 U ZBL2 ( 9,05 V) (8.1)
2
L 1
a U ZBL2 ( 4,52 V) (8.2)
4 4
L
a U 0V (8.3)
2
3L 1
a U ZBL2 ( 4,52 V) (8.4)
4 4
1
a L U ZBL2 ( 9,05 V) (8.5)
2

Primjer 17.1.13.
Tanki metalni disk, radijusa R , vrti se kutnom brzinom Z oko osi 00ʹ u
homogenom magnetskom polju indukcije B . Os rotacije diska i linije
magnetskog polja međusobno su paralelne (linije magnetskog polja upadaju
pod pravim kutem na metalni disk). Odredite pokazivanje voltmetra, slika 1.
Podatci: B 1T , R 0,3 m , n 150 okr/min .
Rješenje
Sl. 1. Metalni disk vrti se konstantnom kutnom brzinom Z u homogenom

magnetskom polju
Razlika potencijala između četkice (točka A) i osi metalnog diska 00ʹ

ekvivalentna je potencijalu štapa duljine R koji se vrti kutnom brzinom Z u
&
homogenom magnetskom polju indukcije B , vidi primjer 17.1.12. Razlika
potencijala prema (7) istog primjera, za a 0 ili L, jest:
1
U r Z BR 2 ( 0,706 V) (1)
2
Magnetizam 121
gdje je:
2S n
Z ( 15,707 okr/sek )
60
kutna brzina diska.
Do istog se rezultata može doći polazeći od Faradayeva zakona

elektromagnetske indukcije:
dI
e1 (2)
dt
gdje je:
dI I (t dt ) I (t ) (3)
prirast toka u vremenu dt .
Prema slici 1 taj prirast jest:
dI IOAC IOAB IOBC BdS (4)
gdje je:
1 2
dS R dD (5)
2
površina kružnog isječka
dD Z dt (6)
prirast kuta zakretanja.
Uvrštavanjem (5) i (6) u (4), a potom u (2) dobije se:
1
e Z BR 2 (7)
2
Ovaj izraz indentičan je izrazu (1).

Primjer 17.1.14.
Vodljivi štap aktivne duljine L giba se brzinom v u homogenom
magnetskom polju indukcije B po stranicama otvorenog metalnog
pravokutnog okvira. Vodljivi je štap u svakom trenutku okomit na dvije
stranice vodljivog okvira, slika 1. Odredite iznos električnog polja u
vodljivom štapu.
Podatci: E 120 V , B 1,2 T , L 0,8 m , v 10 m/s , Rin 0,8 : ,
Rvš 0,81 : .
Rješenje
Sl. 1. Vodljivi štap giba se brzinom v po vodljivom okviru
Električno polje u vodiču, prema (13.21) II. Sveska, jest:
J
E vš (1)
N
gdje je:
I
J (2)
S
J - gustoća struje
N - električna provodnost
E e
I (3)
Rin Rvš
struja petlje
& & &

L
e ³ u B ) dl
0
( v (4)
Magnetizam 123
inducirana EMS u vodljivom štapu.

& & &
Budući da su v , B i dl međusobno okomiti vektori, (4) postaje
e vBL (5)
Uvrštavanjem (5) u (3), a potom u (2) i (1) dobije se:
1 E vBL
Evš (6)
N S Rin Rvš
Rvš E v B L
Evš ( 69,43 V/m ) (7)
L Rin Rvš

Primjer 17.1.15.
Dva svitka s N1 odnosno N 2 zavoja serijski su međusobno spojeni. Svitke
prožimaju tokovi I1 i I 2 iz nezavisnih izvora koji nisu prikazani na shemi.
Odredite napon U ab među stezaljkama a i b za različite smjerove tokova i
različite smjerove namatanja svitka.
Podatci: I1 5t 2 , I2 3t 10 , N1 10 , N 2 20 .
Rješenje U svakom od svitaka inducira se EMS kao posljedica promjenjivog

magnetskog toka u njemu. Smjer induciranih EMS određen je Lentzovim
zakonom. Inducirana EMS u svakom od svitaka, prema (17.2), jest:
a)
Sl. 1. Shema spoja dva svitka s ucrtanim smjerovima induciranih EMS a) i

nadomjesna shema b)
Inducirane EMS u svakom od svitaka, prema (17.2), jest:
dI1
e1 N1 ( 50 V) (1)
dt
dI2
e2 N2 ( 60 V) (2)
dt
Za smjerove induciranih EMS slika 1a) i nadomjesne sheme 1b) napon među
stezaljkama a i b jest: U ab e1 e2 ( 10 V) .
b)

nadomjesna shema b)
Za smjerove induciranih EMS slika 2a) i nadomjesne sheme 2b) napon

između stezaljka a i b jest: U ab e1 e2 ( 110 V) .
c)

nadomjesna shema b)
Magnetizam 125

d)

nadomjesna shema b)


Primjer 17.1.16.
Dva međusobno jednaka zavoja i ravni, beskonačno dugi vodič leže u istoj
ravnini. Ravni vodič smješten je u simetrali zavoja, vidi slike. Ako se struja u
ravnom vodiču povećava/smanjuje u svakom od zavoja, inducira se EMS e .
Za spojeve prema shemama 1a i 1b odredite napon između priključnica 1 i 2.
Rješenje
Sl. 1. Dva međusobno jednaka zavoja spojena su na dva različita načina

a) Struja vremenski raste: Ako struja vremenski raste, raste i magnetska

indukcija Bi . Smjer inducirane EMS mora biti takav da se od nje proizveden
tok suprotstavlja povećanju toka svog uzročnika.
b) Struja vremenski pada: Ako struja vremenski pada, pada i magnetska

indukcija Bi . Smjer inducirane EMS mora biti takav da se od nje proizveden
tok suprotstavlja opadanju toka svog uzročnika.

Magnetizam 127
17.2. Samoindukcija, koeficijent samoindukcije
Samoindukcija jest pojava induciranja EMS u svitku (petlji) koji prožima

vremenski promjenjivi magnetski tok, a uzrok mu je vremenski promjenjiva
struja koja teče tim istim svitkom.
Prema (17.1) inducirana EMS samoindukcije jest:
dI
es N (17.7)
dt
gdje je:
N broj zavoja svitka, a
iN
I (17.8)
Rm
I magnetski tok koji prožima svitak (v. odjeljak 26.1 II. Sveska)
l ªAº
Rm « Vs » (17.9)
PS ¬ ¼
otpor magnetskog kruga, vidi odjeljak 26.1 II. Sveska.
Uvrštavanjem (17.8) u (17.7) uz (17.9) dobije se:
di
es L (17.10)
dt
gdje je:
N 2 ª Vs º
L H» (17.11)
Rm «¬ A ¼
koeficijent samoindukcije, induktivitet svitka.
Induktivitet (17.11) može se izraziti pomoću ulančenog toka, vidi odjeljak

24.2 II. Sveska:
\
L (17.12)
i
gdje je:
\ NI (17.13)
tok što ga ulančuju zavoji svitka.
Redosljed određivanja induktiviteta jest:
\
B I \ L (17.14)
I
Primjer 17.2.1.
Strujnom petljom kružnog oblika i radijusa R teče struja jakosti I . Odredite
induktivitet ove petlje uz pretpostavku da je magnetska indukcija B u svim
točkama površine petlje jednaka indukciji u njezinu središtu.
Podatci: R 4 cm , I 25 A .
Rješenje
Sl. 1. Strujna petlja a) i poprečni presjek b)
Induktivitet strujne petlje odredit će se prema obrascu (17.14):
\
B I \ L (1)
I
Magnetska indukcija strujne petlje u njezinu središtu, prema (3) primjera

15.2.2., jest:
P0 I
B (2)
2R
I BS (3)
Magnetizam 129
gdje je:
S R 2S (4)
površina strujne petlje.
P0 RS I
I (5)
2
Ulančeni tok Ψ jednak je za N 1 magnetskom toku I . Slijedi, prema (1):
P0 RS
L ( 78,96 nH ) (6)
2

Primjer 17.2.2.
Svitak duljine L načinjen je od N zavoja kružnog oblika i srednjeg radijusa
R , pri čemu je L ! R . Odredite induktivitet ovog svitka uz pretpostavku da
je indukcija B po poprečnom presjeku svitka jednaka srednjoj vrijednosti
indukcije duž njegove osi.
Podatci: N 150 , L 30 cm , R 0,8 cm .
Rješenje
Sl. 1. Svitak duljine L načinjen je od N zavoja kružnog oblika

Induktivitet svitka odredit će se po obrascu (17.14).
\
B I \ L (1)
I
Indukcija dBz u točki promatranja P(z,0) što je stvara broj zavoja
NI
d[ (2)
L
na duljini svitka d[ , prema (7) primjera 15.2.3., jest:
P0 NIR 2 L d[
2 L ³0 >( z [ ) 2 R 2 @3 / 2
Bz (3)
Iz slike 1 dobije se:
z [ RctgE (4)
R
d[ dE (5)
sin 2 E
Uvrštavanjem (4) i (5) u (3) te uporabom trigonometrijskog indetiteta
1
1 ctg 2 E (6)
sin 2 E
dobije se:
E2
P0 NI
Bz
2L ³ sin E dE
E1
(7)
gdje je:
E kut pod kojim se iz točke promatranja P vidi svitak duljine L.
P0 NI
Bz (cos E1 cos E 2 ) (8)
2L
Magnetizam 131
Srednja vrijednost indukcije duž osi zavojnice jest:
L
1
L ³0
Bsr Bz d z (9)
Uvrštavanjem (8) u (9) uz:
z
cos E1 (10a)
R z
2 2
Lz
cos E 2 cos D (10b)
R (L z)
2 2
dobije se:
P0 NI L ª z º Lz
2 L2 ³0 «¬ R 2 z 2
Bsr « »d z (11)
R 2 ( L z ) 2 »¼
Bsr
P0 NI
2 L2
> R z2 2
R ( L z ) @|
2 2
L
0
(12)
P0 NI
Bsr 2
( R 2 L2 R) (13)
L
Magnetski tok kroz svitak (uz konstantnu indukciju po presjeku svitka):
P 0 NIR 2S
I BS 2
( R 2 L2 R) (14)
L
gdje je:
S R 2S
površina poprečnog presjeka svitka.
Ulančeni tok jednak je umnošku toka I i broja zavoja svitka N (svi zavoji
svitka obuhvaćaju sve linije magnetskog polja, k N ):
P 0 N 2 IR 2S
\ NI BS 2
( R 2 L2 R) (15)
L
Prema (1) iz ulančenog toka slijedi induktivitet:
\ P 0 N 2 R 2S
L 2
( R 2 L2 R) (16)
I L
Za svitak kod kojeg je L !! R induktivitet jest:
P0 N 2 R 2S
L (17)
L
Iznos induktiviteta prema (16) i (17) jest:
L 18,45 μH , L 18,949μH
Zaključak: Zadani svitak zadovoljava uvjet L !! R .

Primjer 17.2.3.
Torusna jezgra od neferomagnetskog materijala i pravokutnog presjeka
( R2 R1 ) u h namotana je s N zavoja. Zavojima teče struja konstantne
jakosti I . Odredite induktivitet zavojnice.
Podatci: N 150 , I 5 A , h 1cm , R1 4,5 cm , R2 5,5 cm .
Rješenje
Sl. 1. Torusna jezgra namotana je s N zavoja a) i njezin poprečni presjek b)

Magnetizam 133
Induktivitet svitka izračunat će se prema (17.14).
\
B I Ψ L (1)
I
Ako zavojima svitka teče struja konstantnog iznosa I , tada je magnetska

indukcija prema (15.1):
P I
B N 0 (2)
2S r
Diferencijal magnetskog toka, uz oznake prema slici 1b), jest:
dI BdS (3)
gdje je:
dS dr h (4)
element površine poprečnog presjeka jezgre.
P0 hI dr
dI N (5)
2S r
Integriranjem (5) u granicama >R1 , R2 @ ǣ

P 0 hI R2
P hI R
I N ln r | N 0 ln 2 (6)
2S R1 2S R1
Svi zavoji svitka ulančuju sve linije magnetskog polja pa je ulančeni tok:
P 0 hI R2
\ NI N2 ln (7)
2S R1
Prema (1) slijedi induktivitet svitka:
P0hN 2 R2
L ln ( 9,03μH) (8)
2S R1

Primjer 17.2.4.
Ako se struja I , iz prethodnog zadatka, linearno smanji na nulu u vremenu t ,
odredite:
a) analitički izraz za vremensku promjenu struje
b) induciranu EMS
c) analitički izraz za vremensku promjenu toka.
Sve dobijene rezultate prikažite grafički.
Podatci: t 3 ms .
Rješenje
a) Za zadane vrijednosti struje i vremena linearna promjena struje je pravac:
§ 10 3 ·
i I ¨¨1 t ¸¸ (1)
© 3 ¹
b) Induciranu EMS, prema (17.10), jest:
di
es L (2)
dt
gdje je ( L 9,03μH) induktivitet izračunat u primjeru (17.2.3.).
Uvrštavanjem (1) u (2), a potom deriviranjem dobije se:
103
es LI ( 15,05 mV ) (3)
3
c) Traženi tok, prema (17.7), jest:
t
es
I ³ dt I (0) (4)
0
N
L
gdje je: I (0) i (0) , prema (1) i(0) I.
N
es L
I t i (0) ( 0,3001 μVs ) (5)
N N
Magnetizam 135
Iznosi magnetskog toka za:
t 0 I 0,301μVs
t 3 ms I 0 Vs
Napomena: Vremenska promjena magnetskog toka može se naći i na sljedeći

način:
103 103
\ NI Li(t ) LI (1 t ) 45,15(1 t)
3 3
\ 103
I 0,3001(1 t ) μVs
N 3

Primjer 17.2.5.
Dva ravna, beskonačno duga vodiča konačnog presjeka nalaze se na
međusobnoj udaljenosti D . Vodičima teku struje jednakog iznosa, a suprotno
usmjerene. Odredite induktivitet ovog voda.
Podatci: R 8 mm , D 2,5 m .
Rješenje
Sl. 1. Dva vodiča čine električni vod

Induktivitet voda jednak je zbroju vanjskog i unutarnjeg induktiviteta:
L Lv 2Lu (1)
a) vanjski induktivitet
Vanjski induktivitet voda odredit će se po obrascu (17.14):
\
B I \ L (2)
I
Indukcija B u točki duž spojnice dvaju vodiča jest:

& & &
B B1 B2 (3)
& &
Budući da vektori B1 i B2 upadaju na spojnicu među vodičima pod pravim
kutom, vektorski zbroj (3) prelazi u algebarski:
B B1 B2 (4)
gdje je prema (3) primjera 15.2.2:
P0 I
B1 (5a)
2S r
indukcija prvog vodiča na udaljenosti za r od njega
P0 I
B2 (5b)
2S ( D r )
indukcija drugog vodiča na udaljenosti D r od njega.
P0 I § 1 1 ·
B ¨ ¸ (6)
2S © r D r ¹
Magnetski tok što ga obuhvaća vod (vod se promatra kao jedan jedini zavoj,
N 1 ) jest:
DR
I \ ³ BdS
R
(7)
Magnetizam 137
gdje je:
dS dr 1 (8)
element površine jedinične dužine.
Uvrštavanjem (6) u (7) uz (8) dobije se:
DR
P0 I §1 1 ·
\
2S ³R
¨
© r D r
¸dr
¹
(9)
P0 I D R
\ >ln r ln( D r )@ | (10)
2S R
Uvrštavanjem granica i dijeljenjem sa strujom I , prema (1), dobije se

induktivitet voda po jedinici duljine:
P0 D R
Lv ln (11)
S R
Budući da je R D približna vrijednost induktiviteta, jest:
P0 D
Lv ln ( 2,29 μH ) (12)
S R
b) unutarnji induktivitet
Sl. 2. B liniju na udaljenosti r od središta vodiča stvara samo dio ukupne

struje vodiča
Unutarnji induktivitet vodiča odredit će se također prema obrascu (2).

Indukcija na udaljenosti r od središta vodiča jest:
P0 I c
B (13)
2S r
gdje je:
r2
Ic I (14)
R2
dio struje koji omeđuje liniju B , slika 2.
P0 I
B r (15)
2S R 2
Diferencijal toka, jest:
dI BdS (16)
gdje je:
dS dr 1 (17)
element površine jedinične dužine.
P0 I
dI r dr (18)
2S R 2
Ulančeni tok, jest:
d\ k dI (19)
gdje je:
I
k (20)
I uk
koeficijent ulančenja, a govori koji je dio ukupne struje obuhvatio

diferencijalni tok dI . To je srazmjerno omjeru površina:
Magnetizam 139
r 2S r2
k (21)
R 2S R2
Slijedi, prema (19), ulančeni tok:
P0 I R 3
2S R 4 ³0
\ r dr
P0 I
\ (22)
8S
Slijedi, prema (2), unutarnji induktivitet vodiča:
P0
Lu ( 50 nH ) (23)
8S
Induktivitet (ukupni) dvožičnog voda, prema (1), jest:
P0 § 1 D·
L ¨ ln ¸ ( 2,39 μH) (24)
S ©4 R¹

Primjer 17.2.6.
Na jezgru od neferomagnetskog materijala, presjeka S namotano je N
zavoja. Mjerenje je pokazalo da se kod linearnog smanjenja struje od I 1 na
I 2 linearno smanjuje magnetska indukcija u jezgri s B1 na B2 . Odredite
induktivitet ove jezgre.
Podatci: N 500 , I1 5 A , I 2 12 A , B1 0,54 T , B2 1,3 T , S 8 cm2 .
Rješenje
Sl. 1. Promjenjivim otporom R mijenja se jakost struje u strujnom krugu
Prema (17.7) i (17.10) inducirana EMS u zavojima svitka jest:
dI di
es N L (1)
dt dt
Iz (1) dobije se:

dI
L N (2)
di
gdje je:
dI S dB S ( B2 B1 ) (3)
promjena toka u jezgri
di I 2 I1 (4)
promjena struje u jezgri.
S ( B2 B1 )
L N (43,4 mH ) (5)
I 2 I1

Magnetizam 141
Primjer 17.2.7.
Induktivitet okruglog vodiča u utoru električnog stroja, jednostavnosti radi,
računa se najčešće uz sljedeće pretpostavke:
- struja vodiča teče njegovim središtem
- linije magnetskog polja su pravci (tetive kružnice)
- nema magnetskog otpora u željezu ( P Fe o f)
Uz navedene pretpostavke odredite induktivitet utora.
Podatci: R 8 mm , LFe 22 cm .
Rješenje
Sl. 1. Linije magnetskog polja u utoru su pravci (tetive kružnice)
Induktivitet će se odrediti prema obrascu (17.14):
\
B I \ L (1)
I
Magnetska indukcija u utoru (slijedi iz Ampereova zakona) jest:
P0 I
B (2)
2x
gdje je:
2x 2 R sin( 180 $ D ) 2 R sin D (3)
duljina linije polja u utoru.

Diferencijal magnetskog toka jest:
dI BdS (4)
gdje je:
dS dy LFe (5)
element površine
y R R cos(180 $ D ) R R cos D
dy R sin D dD (6)
stranica elementa površine,

LFe duljina utora.
P0 ILFe
dI dD (7)
2
Ulančeni tok, jest:
d\ k dI (8)
gdje je:
ª Sº
k 0, «0, 2 »
¬ ¼
ªS º
k 1, « 2 ,S »
¬ ¼
faktor ulančenja.
Prema (8) dobije se:

S
S
2
P 0 ILFe P 0 ILFe
\ k³ dD k³ dD (9)
0
2 S 2
2
Magnetizam 143
Prvi pribrojnik u (9) jednak je nuli, a integriranjem drugog pribrojnika, uz

k 1 , dobije se:
P0 IS LFe
\ (10)
4
Prema (2) induktivitet okruglog utora:
P0S LFe
L ( 0,217 μH ) (11)
4

17.3. Međusobna indukcija, koeficijent međuindukcije
Međuindukcija jest pojava induciranja EMS u svitku (petlji) koji prožima

vremenski promjenjivi magnetski tok, a uzrok mu je vremenski promjenjiva
struja koja teče drugim svitkom.
Prema (17.1) inducirana EMS međusobne indukcije jest:
dI12
em N2 (17.15)
dt
gdje je:
N 2 broj zavoja drugog svitka u kojem se inducira EMS međusobne
indukcije, a
N1i1
I12 (17.16)
Rm12
I12 magnetski tok prvog svitka, na mjestu drugog svitka (v. odjeljak
26.1. II. Sveska),
l12 ªAº
Rm12 « Vs » (17.17)
PS ¬ ¼
magnetski otpor kruga (v. odjeljak 26.1. II. Sveska).
Uvrštavanjem (17.16) u (17.15) uz (17.17) dobije se:
di1
em M (17.18)
dt
gdje je:
N1 N 2 ª Vs º
M «A H» (17.19)
Rm12 ¬ ¼
koeficijent međusobne indukcije, međuinduktivitet može se izraziti

pomoću ulančenog toka, vidi odjeljak 24.3 II. Sveska.
\
M (17.20)
I1
gdje je:
\ N 2I12 (17.21)
tok stvoren svitkom 1 a ulančuje ga N2 zavoja svitka 2.
Redoslijed određivanja međuinduktiviteta jest:
\
B I12 \ 12 M
I1
Primjer 17.3.1.
Na neferomagnetskoj jezgri namotane su dvije zavojnice s N1 odnosno N2
zavoja. Ukupni tok što ga stvara prva zavojnica ulančuje drugu zavojnicu
(faktor magnetske sprege jest k=1). Nakon otvaranja sklopke S, slika 1,
struja kroz prvu zavojnicu pada na nulu u vremenu ∆t. Odredite koliki je
prosječni iznos napona na otvorenim priključnicama AB za vrijeme promjene
struje kroz prvu zavojnicu.
Podatci: R1 8 : , E 160 V , N1 200 , N 2 2000 , L1 0,95 mH ,
't 0,5 ms .
Magnetizam 145
Rješenje
Sl. 1. Struja naponskog izvora stvara magnetski tok ϕ1
Protjecajem struje I1 kroz zavoje prve zavojnice s N1 zavoja stvara se

magnetski tok (sklopka S u položaju 1):
N1I1
I (1)
Rm
gdje je:
Rm - magnetski otpor.
Prebacivanjem sklopke S iz položaja 1 u položaj 2 dolazi do razgradnje

magnetskog polja akumuliranog u prvoj zavojnici - magnetski tok ϕ1 opada.
Posljedica smanjenja magnetskog toka u prvoj odnosno drugoj zavojnici jest
pojava EMS samoindukcije u prvoj odnosno EMS međusobne indukcije u
drugoj zavojnici. Smjer EMS [ je takav, prema Lentzu, da nastoji sačuvati
magnetski tok ϕ1, slika 1.
U AB E [2 (2)
gdje je prema (17.15):

'I1
[2 N2 (3)
't
prosječni iznos inducirane EMS u drugoj zavojnici.
Prosječni iznos inducirane EMS u prvoj zavojnici prema (17.7) i (17.10) jest:
'I1 'i1
E1 N1 L1 (4)
't 't
Iz (4) dobije se promjena magnetskog toka:
L1
'I1 'i1 (5)
N1
gdje je:
E
'i1 I1 0 I1 ( 20 A) (6)
R1
promjena struje u prvoj zavojnici.
N 2 'i1
[2 L1 ( 380 V) (7)
N1 't
U iznosu [ 2 , jednadžba (7), izostavljen je predznak minus jer ga sadržava

smjer [ 2 na slici 1, odnosno jednadžbi (2). Uvrštavanjem (7) u (2) uz zadani
E dobije se: tada je U AB 220 V .

Primjer 17.3.2.
Pravokutna petlja dimenzija a u b ima N zavoja i leži u istoj ravnini s
beskonačno dugim, ravnim vodičem, slika 1. Odredite međuinduktivitet
petlje i vodiča.
Podatci: a 20 cm , b 30 cm , c 10 cm , N 350 .
Magnetizam 147
Rješenje
Sl. 1. Istosmjerna struja vodiča u svom okolišu stvara nehomogeno vremenski

konstantno polje.
Međuinduktivitet vodič-petlja odredit će se po obrascu (17.14):
\
B I \ M (1)
I
Magnetska indukcija ravnog vodiča, prema (11) primjera 15.1.1, jest:
& I &
B P0 eM (2)
2S r

& &
dI BdS (3)
gdje je:
& &
dS bdr eM (4)
element površine.
Budući da linije magnetskog polja upadaju pod pravim kutom na površinu

& &
omeđenu zavojima petlje, vektori B i d S međusobno su kolinearni pa
skalarni umnožak (3) prelazi u algebarski.
Ib dr
dI P0 (5)
2S r
Ulančeni tok jednak je umnošku broja zavoja i toka:
d\ NdI (6)
Uvrštavanjem (5) u (6) uz naznaku integriranja dobije se:

ca
IbN dr
\ P0
2S ³
c
r
(7)
IbN c a
\ P0 ln (8)
2S c
Iz (8) prema (1) dobije se:
bN c a
M P0 ln ( 23,07 μH ) (9)
2S c

Primjer 17.3.3.
Petlja s N zavoja ima oblik jednakostraničnog trokuta. Petlja i ravni,
beskonačno dugi vodič leže u istoj ravnini, slika 1. Odredite međuinduktivitet
petlje i vodiča.
Podatci: a 10 cm , N 400 .
Magnetizam 149
Rješenje
Sl. 1. Jedna stranica jednakostranične petlje paralelna je s ravnim vodičem
Međuinduktivitet vodiča i petlje odredit će se po obrascu (17.14):
\
B I \ M (1)
I

& I &
B P0 eM (2)
2S x

& &
dI BdS (3)
gdje je:
& &
dS y dx eM (4)
element površine.
Budući da linije magnetskog polja upadaju pod pravim kutom na površinu

& &
omeđenu zavojima petlje, vektori B i dS kolinearni su vektori,vidi
objašnjenje u prethodnom zadatku, pa skalarni umnožak prelazi u algebarski.
I
dI P0 ydx (5)
2S x
gdje je:
y kx L (6)
jednadžba pravca jedne stranice istostraničnog trokuta, vidi sliku 1.
U (6) jesu:
1
k tgD ( 0,577) (7)
3
koeficijent smjera pravca
§2 3 ·
L ¨¨ a ¸¸ ( 0,1077 m) (8)
© 2 3 ¹
odsječak pravca na osi ordinata.
Uvrštenjem (6) u (5) dobije se:
P0 I § L·
dI 2 ¨ k ¸d x (9)
2S © x¹
U jednadžbi (9) tok je, zbog integriranja u granicama >0, y @ , uzet dvostruki.
Ulančeni tok jednak je umnošku toka i broja zavoja:
d\ N dI (10)
Uvrštavanjem (9) u (10) uz naznake integracije dobije se:
a 3
a
2
IN § L·
\ P0
S ³
a
¨ k ¸d x
© x¹
(11)

Magnetizam 151
a 3
a
IN 2
\ P0 k x L ln x |
S a
IN § a 3 2 3·
\ P0 ¨ k L ln ¸ (12)
S ¨© 2 2 ¸¹
Iz (12) slijedi međuinduktivitet:
N§ a 3 2 3·
M P0 ¨ k L ln ¸ ( 2,75 μH) (13)
S ¨© 2 2 ¸¹

Primjer 17.3.4.
Na torusnu jezgru pravokutnog presjeka namotano je N zavoja. Jezgra je
načinjena od materijala linearnih karakteristika i ima dimenzije R1 , R2 , h . U
osi torusne jezgre smješten je ravni, beskonačno dugi vodič kojim teče struja
jakosti I . Odredite međuinduktivitet vodiča i zavojnice.
Podatci: R1 8 cm , R2 10 cm , h 3 cm , N 550 .
Rješenje
Sl. 1. Ravni vodič smješten u osi torusne jezgre
\
B I \ M (1)
I
& I &
B P0 eM (2)
2S r

& &
dI BdS (3)
gdje je:
& &
dS h dr eM (4)
element površine petlje.

& &
Budući da su vektori B i dS međusobno kolinearni vektori, više vidi u
primjeru 17.3.1, magnetski tok, prema (3), jest:
Ih dr
dI P0 (5)
2S r
Ulančeni tok jednak je umnošku magnetskog toka i broja zavoja:
d\ N dI (6)
Uvrštavanjem (5) u (6) uz naznaku integriranja dobije se:

R2
IhN dr
\ P0
2S ³r
R1
(7)
IhN R2
\ P0 ln (8)
2S R1
hN R2
M P0 ln ( 0,736 μH) (9)
2S R1

Magnetizam 153
Primjer 17.3.5.
&
Pravokutna petlja dimenzija a u b prožima magnetsko polje indukcije B .
Magnetsku indukciju stvara beskonačno dugi, ravni vodič kojim teče struja
jakosti I . Vodič i petlja ne leže u istoj ravnini, slika 1. Stranica b petlje
paralelna je ravnom vodiču. Odredite međuinduktivitet vodiča i petlje.
Podatci: a 20 cm , b 30 cm , R1 50 cm , D 40 q , N 400 .
Rješenje
Sl. 1. Položaj pravokutne petlje određen je udaljenošću R1 i kutom D
\
B I \ M (1)
I
& I &
B P0 eM (2)
2S r

& &
dI BdS (3)
gdje je:
& &
dS bdr eM (4)
element efektivne površine petlje kolinearan s indukcijom.
Treba uočiti da magnetske linije prožimaju samo efektivnu površinu petlje:

Sef S cos D ab cos D (5)
Uvrštavanjem (2) i (4) u (3) uz objašnjenja u primjeru 17.3.1, magnetski tok

jest:
Ib dr
dI P 0 (6)
2S r
Ulančeni tok jednak je umnošku magnetskog toka i broja zavoja:
d\ N dI (7)
Uvrštavanjem (6) u (7), uz naznaku integriranja, dobije se:
R2
IbN dr
\ P0
2S ³r
R1
(8)
gdje je:
R2 R1 a cosD (9)

IbN R1 a cos D
\ P0 ln (10)
2S R1
bN R1 a cos D
M P0 ln ( 6,415 μH) (11)
2S R1

Primjer 17.3.6.
Dva voda međusobno su paralelna, a njihovi tragovi u ravnini okomitoj na
njih čine vrhove pravokutnika, slika 1. Ako vodovima teku konstantne struje
I 1 i I 2 , odredite koeficijent međuindukcije po jedinici duljine.
Podatci: a 2 m , b 3 m .
Magnetizam 155
Rješenje
Sl. 1. Vod 2 ulančuje samo dio linija polja što ih uzrokuje vod 1
Međuinduktivitet petlja-petlja odredit će se po obrascu (17.14):
\
B I \ M (1)
I
& I1 &
B P0 eM (2)
2S r

& &
dI BdS (3)
gdje je:
& &
dS dr 1eM (4)
element efektivne površine petlje kolinearan s indukcijom.

& &
Budući da su vektori B i dS ¯ kolinearni vektori skalarni
umnožak (3) prelazi u algebarski umnožak. Uvrštavanjem (2) i (4) u (3)
dobije se:
I dr
dI P 0 1 (5)
2S r
Diferencijal toka (5) jest tok samo jednog vodiča voda, dok je ukupni tok -
zog simetrije, dvostruko veći (utjecaj drugog vodiča):
I1 dr
dI 2P 0 (6)
2S r
Ulančani tok jednak je umnošku magnetskog toka i broja zavoja:
d\ N dI (7)
Broj zavoja N 1 (vod 2 promatra se kao jedan zavoj).
I 1 d dr
\ P0 ³ (8)
S b r
gdje je:
d a 2 b2 ( 3,6 m) (9)
dijagonala pravokutnika.
I1 d
\ P0 ln (10)
S b
Iz (10) prema (1) slijedi međuinduktivitet:
P0 d
M ln ( 0,0735 μH/m ) (11)
S b
Napomena: Samo dio magnetskog toka što ga stvara vod 1 ulančuje vod 2.

157
18. MATERIJALI U MAGNETSKOM POLJU
18.1. Vektor magnetiziranja i Opći oblik Ampereova zakona.
Ovaj vektor, prema (25.5), jest:

&
* ¦m
'V
i
M (18.1.1)
'V
gdje je:
& & &
mi I a 'Si I a 'Si n0 (18.1.2)
&
mi - magnetski moment strujne petlje. Ovaj moment jednak je umnošku
struje petlje i površine koju omeđuje petlja
I a - Ampereova struja (struja strujnog vrtloga)
& &
n0 - jedinični vektor plohe 'Si , usmjeren u smjeru magnetskog
polja petlje
'V S 'l (18.1.3)
'V - element obujma magnetskog materijala.
Uvrštavanjem (18.1.2) i (18.1.3) u (18.1.1) dobije se:
& Ia &
M n0 (18.1.4)
'l
odakle slijedi Ampereova struja:

& &
Ia M 'l (18.1.5)
Vektor magnetiziranja, eksperimentalno je utvrđeno, proporcionalan je

magnetskoj indukciji B:
& 1 & &

M Fm B Fm H (18.1.6)
P0
gdje je F m magnetska susceptibilnost (sposobnost magnetiziranja materijala).

158 18. Materijali u magnetskom polju
Opći oblik Ampereova zakona glasi: Integral po zatvorenoj krivulji K,

& &
skalarnog umnoška jakosti magnetskog polja H i elementa puta krivulje dl
jednak je sumi struja obuhvaćenih tom krivuljom, prema (25.39), jest:
& &
³ dl
H ¦I
m
m (18.1.7)
K
gdje je:
&
& B &
H M (18.1.8)
P0
jakost magnetskog polja prema (25.38) II. Sveska
B Pr H (18.1.9)
Pr - relativna permeabilnost.
Primjer 18.1.1.
Na feromagnetsku jezgru cilindričnog oblika, relativne permeabilnosti P r ,
duljine L i presjeka S namotano je N zavoja kojima teče struja jakosti I.
Nakon prekida struje zaostali magnetizam u jezgri iznosio je BR. Odredite
površinski iznos Ampereove struje i vektor magnetiziranja uz pretpostavku
da je jezgra homogeno magnetizirana.
Podatci: BR 1,5 mT , L 10 cm , S 3 cm2 , Pr 6 .
Rješenje Vektor magnetiziranja, prema (18.1.6), jest:

& 1 &
M Fm B (1)
P0
gdje je:
Fm Pr 1 (2
magnetska susceptibilnost.
& &
Budući da su M i B međusobno kolinearni vektori, može se govoriti o
iznosu vektora magnetiziranja.

Magnetizam 159
1
M ( Pr 1) B ( 5,96 kA/m) (3)
P0
Površinski iznos Ampereove struje, prema (18.1.5), jest:
Ia M L ( 0,596 kA ) (4)

Primjer 18.1.2.
Željezna jezgra cilindričnog oblika homogeno je magnetizirana u aksijalnom
smjeru. Odredite raspodjelu magnetske indukcije duž osi cilindra.
Podatci: M 1,5 10 5 A/m , L 30 cm , R 1,5 cm .
Rješenje Ampereova struja homogeno magnetiziranog cilindra, a koja teče

njegovom površinom, prema (18.1.5), jest:
Ia M L ( 0,45 105 A) (1)
Površinska Ampereova struja ekvivalentna je amper-zavojima NI svitka u

zraku i ima dimenzije cilindrične jezgre, slika 1.
Sl. 1. Površinske Ampereove struje a) zamjenjuju se amper-zavojima NI b)

Indukcija u osi svitka, slika 1b, a u točki promatranja P, prema (8) primjera
17.2.2, jest:
P0 I a
2L
gdje je:
z
cos E1
R z2
2
Lz
cos E 2
R 2 ( L z )2
kosinusi kuteva E1 i E 2 pod kojim se iz točke promatranja P vidi

početak i kraj svitka.
Sl. 2. Raspodjela indukcije duž osi željezne jezgre
Magnetska indukcija prema (2) najmanja je na početku/kraju cilindra

( B0 94 ,07 mT ), a najveća je u sredini cilindra ( Bmax 183 ,125 mT ).

Primjer 18.1.3.
Koristeći rezultate dobijene u prethodnom primjeru, 18.1.2, odredite
smjerove vektora: indukcije, magnetiziranja i jakosti magnetskog polja duž
osi feromagnetskog cilindra.
Rješenje Homogeno magnetizirani cilindar, prema primjeru 18.1.2,

ekvivalentan je svitku istih dimenzija. Slijedi, magnetska indukcija u osi
feromagnetskog cilindra, prema (2) istog primjera jest:
P0 I a
2L
Magnetizam 161
ili: &
& & P0 M
B Bez (cos E1 cos E 2 ) (2)
2
gdje je:
& Ia &
M ez (3)
L
vektor magnetiziranja.
& & &
Slijedi vektori B i M istog su smjera, ez .
Vektor jakosti magnetskog polja, prema (18.1.8), jest:

&
& B &
H M (4)
P0
& & § cos E1 cos E 2 ·

H M¨ 1¸ (5)
© 2 ¹
Budući da je:
cos E1 cos E 2
1 0 (6)
2
& & &
Slijedi da je vektor H suprotan vektoru B odnosno M , slika 1.
& & &

Sl. 1. Vektori B i M kolinearni su dok je vektor H suprotan
& &
Van feromagnetskog cilindra, dakle u vakumu (zraku), vektori B i H
&
kolinearni su vektori, M 0 .

Primjer 18.1.4.
Na torusnu feromagnetsku jezgru, izmjera R1 R2, h, gusto je namotano N
zavoja. Zavojima teče konstantna struja jakosti I. Pri ovoj je struji u jezgri
& &
indukcija B. Odredite jakost magnetskog polja H , vektor magnetiziranja M
i Ampereove struje Ia na površini torusne jezgre. Prije uspostavljanja
magnetskog polja u jezgri jezgra je bila nemagnetična.
Podatci: R1 4 cm , R2 4,4 cm , h 1,5 cm , B 0,8 T , I 0,8 A , N 320 .
Rješenje
Sl. 1. Torusna jezgra je tanka, R1 je neznatno manji od R2
Budući da je torusna jezgra tanka, može se pretpostaviti, uz dovoljno

točnosti, da je jakost magnetskog polja konstantna duž radijusa r pa se za
duljinu linija polja može uzeti srednja duljina:
R1 R2
Rs ( 4,2 cm) (1)
2
Slijedi, prema (18.1.7), jakost magnetskog polja:
NI
H ( 970 A/m ) (2)
2S Rs
Vektor magnetiziranja, prema (18.1.8), jest:

&
& B &
M H ( 635,65 kA/m) (3)
P0
Magnetizam 163
Budući da feromagnetska jezgra prethodno nije bila magnetizirana, kako je

&
vidljivo iz (3), M ! 0 , vektor magnetiziranja i vektor jakosti magnetskog
polja istog su smjera.
Ampereova struja, prema (18.1.5), jest:

& &
Ia M 'l M 2S Rs ( 16,77 kA) (4)

Primjer 18.1.5.
Na torusnu feromagnetsku jezgru pravokutnog presjeka gusto je namotano N
zavoja. Zavojima teče struja konstantne jakosti I. Pri ovoj je struji u jezgri
indukcija B. Odredite vektor magnetiziranja i površinske Ampereove struje.
Podatci: R1 3 cm , R2 3,5 cm , h 1,5 cm , I 0,5 A , N 260 ,
B - H karakteris tika .
Rješenje
Sl. 1. Feromagnetska jezgra gusto je namotana s N zavoja a) i B – H

karakteristika b)
&
Vektor magnetiziranja M , prema (18.1.8), jest:
&
& B &
M H (1)
P0
Za zadane dimenzije jezgre i broj amper-zavoja jakost magnetskog polja,

prema (18.1.7), jest:
NI
H ( 636,66 A/m ) (2)
2S Rs
gdje je:
R1 R2
Rs ( 3,25 cm) (3)
2
srednja duljina linija polja.
Budući da je torusna jezgra tanka, ( R2 R1 ) Rs , može se smatrati da je

jakost magnetskog polja u svim točkama poprečnog presjeka jednake jakosti
polja srednje linije polja.
Za izračunati jakost magnetskog polja, slika 1b, iz B-H karakteristike očitava

se magnetska indukcija u jezgri, B 0,6 T .
S izračunatim i očitanim vrijednostima, prema (1), dobije se:

M 476 ,82 10 3 A/m .
Ampereova struja, prema (18.1.5), jest:

& &
Ia M 'l M 2S Rs ( 97,37 kA) (4)

Primjer 18.1.6.
Disk radijusa R i zanemarive debljine načinjen je od dielektričnog materijala.
Disk je nabijen nabojem plošne gustoće naboja σ . Ako se disk vrti
konstantnom kutnom brzinom ω, odredite njegov magnetski moment.
Podatci: Z 120 s -1 , V 200 μAs/m 2 , R 9 cm .
Magnetizam 165
Rješenje
Sl. 1. Nabijeni disk vrti se konstantnom kutnom brzinom Z
Magnetski dipolni moment strujne petlje, prema (18.1.2), jest:

& & &
m IS I S n0 (1)
Magnetski moment strujne petlje okomit je na površinu koju omeđuje strujna

petlja.
Količina naboja koju nosi element površine dS, v.(P 7.6) I. Sveska:
dq V d S V r dM dr (2)
a giba se brzinom v jest usmjereno gibanje naboja-električna struja.
Slijedi, strujna petlja radijusa r stvara magnetski moment:

& &
dm dI S r n0 (3)
gdje je:
Sr r 2S (4)
dio površine diska radijusa r
dq
dI (5)
dt
struja strujne „petlje“

dq V d S (6)
količina naboja na elementu površine dS.
Uvrštavanjem (6) u (5) uz (2) dobije se:
dM
dI V r dr (7)
dt
gdje je:
dM
Z (8)
dt
kutna brzina vrtnje diska.
Jednadžba (7) uz (8) postaje:
dI Z V r dr (9)

& &
dm Z V S r 3dr n0 (10)
Integriranjem u granicama >0, R@ dobije se:
& 1 &
m ZV S R 4 n0 ( 1,23 μAm 2 ) (11)
4

Primjer 18.1.7.
Dielektrična kugla zanemarive debljine stijenke nabijena je nabojem plošne
gustoće σ. Ako se kugla vrti konstantnom kutnom brzinom ω, odredite njezin
magnetski moment.
Podatci: Z 120 s -1 , V 250 μAs/m 2 , R 10 cm .
Magnetizam 167
Rješenje
Sl. 1. Nabijena dilektrična kugla vrti se konstantnom kutnom brzinom Z
Magnetski dipolni moment strujne petlje, prema (18.1.2), jest:

& & &
m IS I S n0 (1)
Magnetski moment strujne petlje okomit je na plohu koju omeđuje strujna

petlja.
Količina naboja koju nosi element površine dS, v.(P 7.7) I. Sveska:
dq V d S V R 2 sin - d- dM (2)
a giba se brzinom v jest usmjereno gibanje naboja, električna struja.
dq
dI V R 2Z sin - d- (3)
dt
gdje je:
dM
Z (4)
dt
kutna brzina.
Slijedi, strujna petlja radijusa R sin - stvara magnetski moment:

& &
dm dI S r n0 (5)
gdje je:
Sr (R sin - ) 2 S (6)
površina obuhvaćena „strujnom petljom“.
S
& &
³ Z V R S sin - d- n0
4 3
m (7)
0
Da bi se obuhvatile sve strujne petlje, mora se integrirati po kutu - (0, S ) .
Za riješiti integral (7) koristite supstituciju cos - u , te adicioni teorem

sin 2 - 1 cos2 - . S navedenom supstitucijom i integriranjem dobije se:
S
& ª1 º &
m Z V R 4S « cos3 - cos- » n0 (8)
¬3 ¼0
& 4 &
m Z V R 4S n0 ( 12 ,57 μAm 2 ) (9)
3

Primjer 18.1.8.
Beskonačno dugim, ravnim bakrenim vodičem konačnog presjeka teče struja
konstantne jakosti I. Odredite, upotrebom Ampereova zakona, jakost
magnetskog polja u funkciji radijusa r.
Podatci: R 10 cm , I 250 A .
Magnetizam 169
Rješenje
Sl. 1. Ravnim cilindričnim vodičem teče struja konstantne jakosti
Budući da su relativne permeabilnosti zraka i vakuma međusobno jednake, i

Pr 1, vektor indukcije proporcionalan je vektoru jakosti magnetskog polja:
& &
B P0 H (1)
Vektor magnetske indukcije ravnog beskonačno dugog vodiča kojim teče

struja jakosti I izračunat je u primjeru 15.1.1.
a) Jakost magnetskog polja unutar vodiča. Prema (9) navedenog primjera

magnetska indukcija unutar vodiča jest:
I
B P0 r, 0dr dR
2S R 2
Prema (1) jakost magnetskog polja jest:
I
H r, 0dr dR (2)
2S R 2
b) Jakost magnetskog polja izvan vodiča. Prema (11) navedenog primjera

magnetska indukcija van vodiča jest:
I
B P0 , Rdr df
2S r
Prema (1) jakost magnetskog polja jest:
I
H , Rdr df (3)
2S r
Grafički prikaz promjene jakosti magnetskog polja prikazan je na sl. 2.
Sl. 2. Raspodjela jakosti magnetskog polja
Maksimalna jakost magnetskog polja je na plaštu vodiča:
I
H0 (4)
2S R
Kao i kod proračuna magnetske indukcije tako i kod ovog proračuna za sve
točke prostora, r t R , uzima se da je struja koncentrirana u osi vodiča.

18.2. Uvjeti na granici

&
Tangencijalna komponenta vektora jakosti magnetskog polja H na graničnoj
plohi dviju sredina različitih relativnih permeabilnosti mijenja se skokovito, a
skok je jednak iznosu linijske gustoće struje [ , prema:
H1t H 2t K (18.2.1)
Ako nema linijske gustoće struje (strujni oblog), nema ni skoka tangencijalne
komponente jakosti magnetskog polja:
H1t H 2t (18.2.2)
&
Normalna komponenta vektora magnetske indukcije B na graničnoj plohi
dviju sredina različitih relativnih permeabilnosti prolazi kontinuirano:
B1n B2n (18.2.3)

Magnetizam 171
Zakon loma definira se kao kvocijent tangensa ulaznog i tangensa izlaznog

kuta u odnosu na normalu na graničnu plohu:
tgD1 P1
[ (18.2.4)
tgD 2 P2
Primjer 18.2.1.
&
Vektor magnetske indukcije B iz feromagnetika (sredina 1) upada pod
kutem D na graničnu plohu feromagnetik - zrak. Za različite vrijednosti
&
upadnog kuta odredite izlazni kut vektora magnetske indukcije B .
Podatci: Pr 5000 (permendur ) , D 0q, 30q, 60q, 80q .
Rješenje
& &
Sl. 1. Vektori B1 i B2 s normalom na razdvojnoj plohi zatvaraju
ulazni/izlazni kut.
Jednadžba (18.2.4) daje odnos ulaznog i izlaznog kuta:
tgD P1
[ (1)
tgE P2
Budući da je:
P1 P 0 P1r
i
P2 P0
dobije se:
tgD
P1r (2)
tgE
Iz (2) dobije se:

tgD
E arctg (3)
P1r
za: D 0q , E 0q
D 30 q , E 0,00661q
D 60 q , E 0,0198q
D 80 q , E 0,065q
Zaključak:
a) s porastom upadnog kuta raste i izlazni kut
b) u proračunima magnetskog kruga može se uzeti, s dovoljno
točnosti, da vektor magnetske indukcije iz feromagnetika izlazi
s 0°, odnosno okomit je na razdjelnu plohu feromagnetik-zrak.

Primjer 18.2.2.
&
Vektor magnetske indukcije B iz feromagnetika (sredina 1) upada pod
kutem D na graničnu plohu feromagnetik - zrak. Za različite vrijednosti
relativne magnetske permeabilnosti odredite izlazni kut vektora magnetske
&
indukcije B .
Podatci: D 60 q , Pr 1000 (lijevano željezo ) , Pr 8300 (silikonsko željezo ) ,
Pr 7200 (permalloy ) .
Magnetizam 173
Rješenje
& &
Sl. 1. Vektori B1 i B2 s normalom na razdvojnoj plohi zatvaraju
ulazni/ izlazni kut.
Izlazni kut, prema (3) primjera (18.2.1), jest:
tgD
E arctg (1)
P1r
Za različite vrijednosti relativne permeabilnosti dobije se:
lijevano željezo E 0,0992q
silikonsko željezo E 0,01195q
permalloy E 0,0138q
Zaključak:
a) s povećanjem relativne permeabilnosti pri istom ulaznom kutu
izlazni kut se smanjuje,
b) u proračunima magnetskog kruga može se uzeti, s dovoljno
točnosti, da vektor magnetske indukcije iz feromagnetika izlazi
s 0°, odnosno okomit je na razdjelnu plohu feromagnetik-zrak.

Primjer 18.2.3.
&
Vektor magnetske indukcije B iz sredine 1, lijevano željezo, upada pod
kutom D na graničnu ravninu lijevano željezo - silicijsko željezo. Odredite
vektor magnetske indukcije po iznosu i smjeru u sredini 2, silicijsko željezo.
Podatci: D 40 q , B 0,5 T , Pr 500 (lijevano željezo ) ,
Pr 1800 (silicijsko željezo ) .
Rješenje
&
Sl. 1. Vektor B1 upada pod kutom D na razdjelnu ravninu
&
Prema (18.2.3) normalna komponenta vektora magnetske indukcije B
prolazi iz jedne u drugu sredinu kontinuirano:
B2n B1n B1 cos D ( 0,383 T) (1)
Izlazni kut E , prema (18.2.4), jest:
§P ·
E arctg ¨¨ 2 tgD ¸¸ ( 71,683 q) (2)
© P1 ¹
Iz slike (1) vidljivo je:
B2t tgE B2n ( 1,1569 T) (3)
Iznos vektora indukcije u sredini 2 jest:
B2 1,2186 T

Magnetizam 175
Primjer 18.2.4.
Ravnim, beskonačno dugim bakrenim vodičem radijusa R1 teče struja
konstantne jakosti I. Oko vodiča koaksijalno je postavljen šuplji
feromagnetski cilindar debljine d, slika 1. Analitički i grafički prikažite
promjenu magnetskog polja i indukcije u funkciji radijusa r.
Podatci: R1 1,5 cm , R2 2 cm , R3 3 cm , d 1cm , I 70 A , Pr 1600 .
Rješenje
Sl. 1. Cilindrična feromagnetska cijev koaksijalno je postavljena oko

cilindričnog bakrenog vodiča
a) Jakost magnetskog polja:
za 0 d r d R1 : prema (2) primjera 18.1.8, jakost magnetskog polja jest:
I
H1 r (1)
2S R1
2
Jakost polja na plaštu vodiča, za r R1 jest:
I
H10 (742,72 A/m ) (2)
2S R1
za R1 d r d R2 : prema (3) primjera 18.1.8, jakost magnetskog polja van

vodiča opada s prvom potencijom:
I
H2 (3)
2S r
Jakost polja na granici zrak - feromagnetik jest:
I
H 20 ( 557,04 A/m ) (4)
2S R2
za R2 d r d R3 : prema (18.2.2) tangencijalna komponenta jakosti magnetskog

polja iz jedne sredine prelazi u drugu sredinu kontinuirano (ako na razdjelnoj
plohi nema linijske gustoće struje):
H1R2 H 2R2 ( 557,04 A/m) (5)
Slijedi, jakost magnetskog polja u željezu opada, prema (3), s prvom

potencijom udaljenosti:
I
H3 (6)
2S r
Jakost polja na granici feromagnetik - zrak jest:
I
H 30 ( 371,36 A/m ) (7)
2S R3
za R3 d r d f : na granici feromagnetik-zrak jakosti magnetskog polja

prolazi kontinuirano. Slijedi, jakost magnetskog polja opada s prvom
potencijom udaljenosti:
I
H4 (8)
2S r
b) Magnetska indukcija. Budući da su relativne permeabilnosti zraka i bakra

međusobno jednake i jednake jedinici, slijedi da je magnetska indukcija
proporcionalna jakosti magnetskog polja.
za 0 d r d R1 :
I
B1 P 0 H1 P 0 r (9)
2S R1
2
Magnetizam 177
Indukcija na plaštu vodiča, za r R1 , jest:
I
B10 P0 ( 0,93 mT ) (10)
2S R1
za R1 d r d R2 : Magnetska indukcija u međuprostoru vodič - feromagnetik

proporcionalna je jakosti magnetskog polja:
I
B2 P0 H 2 P0 (11)
2S r
Na granici zrak-feromagnetik, u zraku, magnetska indukcija iznosi

(za r R2 ):
I
B20 P0 ( 0,699 mT ) (12)
2S R2
za R2 d r d R3 : Na granici zrak - feromagnetik postoje samo tangencijalne

komponente jakosti magnetskog polja i magnetske indukcije. Tangencijalna
komponenta jakosti magnetskog polja, prema (18.2.2), prolazi kontinuirano:
H 2t H 3t (13)
Iz (13) slijedi tangencijalna komponenta indukcije:
B2t B3t
(14)
P0 P0 P r
Iz (14) dobije se:

B3t Pr B2t (15)
Budući da je za B2t B2 i B3t B3 , uvrštavanjem (11) u (15) dobije se:
P0 P r I
B3 Pr B2 (16)
2S r
Na granici zrak-feromagnetik, u feromagnetiku, magnetska indukcija za

r R2 iznosi:
P0 P r I
B32 ( 1,118 T) (17)
2S R2
Na granici feromagnetik-zrak, u feromagnetiku, magnetska indukcija za

r R3 iznosi:
P0 P r I
B34 ( 0,745 T) (18)
2S R3
za R3 d r d f : Van feromagnetika, u zraku, magnetska indukcija

proporcionalna je jakosti magnetskog polja:
I
B4 P0 H 4 P0 (19)
2S r
Na granici feromagnetik-zrak, u zraku, magnetska indukcija za r R3 iznosi:
P0 I
B40 ( 0,466 mT ) (20)
4S R3
Na slici 2 grafički je prikazana promjena jakosti magnetskog polja i indukcije

u funkciji udaljenosti od osi vodiča.
Sl. 2. Promjena jakosti magnetskog polja a) i indukcije b) u funkciji radijusa

(udaljenost od osi vodiča)
Magnetizam 179
H10 742 A/m B10 0,93 mT
H 20 557 A/m B20 0,669 mT B24 1,118 T
H 30 371 A/m B34 0,745 T B40 0,46 mT

18.3. Krivulja magnetiziranja
Pod pojmom krivulje magnetiziranja, iz B-H karakteristike, podrazumijeva se

rast magnetske indukcije B potpuno razmagnetiziranog feromagnetika pri
povećanju jakosti magnetskog polja H od nule naviše. B-H karakteristika u
principu jest: linearna ili nelinearna, slika 1a i 1b.
Sl. 1. Linearna a) i nelinearna krivulja magnetiziranja b)
Vrlo često, jednostavnosti radi, umjesto nelinearne B-H karakteristike koristi

se linearizirana karakteristika. Ova karakteristika dobije se na način da se u
radnoj točki, R.T., povuče pravac kroz radnu točku i ishodište.
Također, jednostavnosti proračuna radi, vrlo se često nelinearna krivulja

idealizira, zamjenjuje pravcima, slika 2a i 2b.
Sl. 2. Način idealiziranja nelinearne krivulje magnetiziranja a) i b)
Primjer 18.3.1.
Ravni, beskonačno dugi vodič kružnog presjeka načinjen je od feromagnetika
s linearnom B-H karakteristikom. Vodičem teče struja jakosti I. Odredite:
a) permeabilnost, P P (H )
b) jakost magnetskog polja, H H (r )
c) indukciju, B B(r )
d) vektor magnetiziranja, M M (r ) .
Dobijene rezultate prikažite grafički.
Podatci: R 0,8 cm , D 1,2q , I 1,25 A .
Rješenje
Sl. 1. Presjek feromagnetskog vodiča a) i B-H karakteristika b)
Za 0 d r d R
a) Permeabilnost P određena je kvocijentom B i H, i iznosi:

Magnetizam 181
B
P tgD ( 20 ,94 10 3 Vs/Am ) (1)
H
Za linearnu B-H karakteristiku permeabilnost je konstantnog iznosa.
b) Jakost magnetskog polja određuje se primjenom Općeg oblika Ampereova

zakona. Prema (2) primjera 18.1.8 jakost magnetskog polja unutar
feromagnetika jest:
I
H r (2)
2S R 2
Iznosi magnetskog polja za:
r 0 H 0
r R Hf R 24,86 A/m
c) Indukcija B proporcionalna je jakosti magnetskog polja:
B PH (3)
Magnetska indukcija za:
r 0 B 0
r R Bf R 0,52 T
d) Vektor magnetiziranja, prema (18.1.8), jest:

&
& B &
M H (4)
P0
& § P ·&
M ¨¨ 1¸¸ H (5)
© P0 ¹
Budući da je P !! P 0 , jednadžba (5) postaje:
& P &
M# H (6)
P0
Vektor magnetiziranja za:
r 0 M 0
r R MfR 414,25 kA/m
Za R d r d f
a) Permeabilnost P jednaka je permeabilnosti zraka:
P P0 (7)
b) Jakost magnetskog polja u zraku (van vodiča), prema (3) primjera 18.1.8,
jest:
I
H (8)
2S r
Magnetsko polje za:
r R H0R Hf R 24,86 A/m
r of H0 0
c) Magnetska indukcija u zraku, prema (3) i (7), jest:
P0 I
B P0 H ( 31,24 μT) (9)
2S r
Magnetska indukcija za:
r R B0R 31,24 μT
r of B0 0
Magnetizam 183
d) Vektor magnetiziranja u zraku, prema (5), za P P0 jest:
M 0 (10)
Sl. 2. Grafički prikaz rezultata: permeabilnosti P a), jakosti polja H b),

indukcije B c), i vektora magnetiziranja M d)

Primjer 18.3.2.
Ravni, beskonačno dugi vodič kružnog presjeka načinjen je od feromagnetika
s nelinearnom B-H karakteristikom. Vodičem teče struja jakosti I. Odredite:
Podatci: R 0,8 cm , D 1,2q , I 1,25 A , H K 18 A/m .

Rješenje
Sl. 1. Presjek feromagnetskog vodiča a) i idealizirana B-H karakteristika b)
Budući da se zadatkom traži B(r), nužno je odrediti za koji iznos radijusa

jakost polja jest HK. Iz (2) primjera (18.1.8) dobije se:
2S R 2 H K
rK ( 0,58 cm) (1)
I
Za 0 d r d R
a) Permeabilnost P određena je kvocijentom B i H i iznosi:
za: 0 d H d H K
B
P tgD ( 20 ,94 10 3 Vs/Am ) (2)
H
za: H K d H d H ( R) za sve iznose jakosti polja H t H K magnetska indukcija

je nepromijenjena (konstantna) i jednaka BK.
Uvrštavanjem u (2) za B=BK i za jakost magnetskog polja (2) iz primjera

18.1.8 dobije se:
2S R 2 BK 1
P (3)
I r
gdje je:
BK P HK tgD H K ( 0,3775T) (4)
indukcija u koljenu idealizirane B-H karakteristike.

Magnetizam 185
Iznos permeabilnosti na granici feromagnetik-zrak u feromagnetiku, prema

(2), jest: Pf R 15,16 103 Vs/Am . Iz (2) vidljivo je da za sve vrijednosti
H ! H K permeabilnost opada s prvom potencijom udaljenosti od osi vodiča.
b) Jakost magnetskog polja, v. primjer 18.1.8, jest:
I
H r (5)
2S R 2
Na granici feromagnetik - zrak, v. primjer 18.3.1, jest: Hf R 24,86 A/m .
c) Indukcija B proporcionalna je jakosti magnetskog polja do

H H K 18 A/m . Za H ! H K indukcija je konstantnog iznosa i jednaka BK.
za:
0 d r d rK B PH
rK d r d R B konst. BK
d) Vektor magnetiziranja, prema (18.1.8), jest:

&
& B &
M H (6)
P0
za:
& & P &
0 d r d rK M ( Pr 1) H ( 1) H (7a)
P0
&
& BK &
rK d r d R M H (7b)
P0
Na radijusu rK iznos vektora magnetiziranja jest: M K 299,989 kA/m , a na

plaštu M f R 299,982 kA/m .
Za R d r d f
a) Permeabilnost je jednaka permeabilnosti zraka, P P0 .

b) Jakost magnetskog polja, prema (3) primjera 18.1.8, opada s prvom

potencijom:
I
H (8)
2S r
Na granici feromagnetik-zrak, u zraku, jakost polja ista je kao u

feromagnetiku: H0R 24,86 A/m .
c) Magnetska indukcija, u zraku, proporcionalna je jakosti magnetskog polja:
B P0 H (9)
Na granici feromagnetik-zrak, u zraku, iznosi: B0 plašt 31,24 μT .
d) Vektor magnetiziranja u zraku jednak je nuli.

indukcije B c) i vektora magnetiziranja M d)

Magnetizam 187
Primjer 18.3.3.
Ravni, beskonačno dugi vodič kružnog presjeka načinjen je kao dvoslojni.
Slojevi vodiča su feromagnetici s linearnim B-H karakteristikama. Vodičem
teče struja jakosti I. Odredite:
a) jakost magnetskog polja, H H (r )
b) indukciju, B B(r )
c) vektor magnetiziranja, M M (r ) .
Podatci: R1 1cm , R2 1,5 cm , D1 1,145q , D 2 0,38q , N1 N 2 (električna
provodnost), I 6,5 A .
Rješenje
Sl. 1. Presjek dvoslojnog ravnog vodiča a) i B-H karakteristika b)
Budući da su električne provodnosti N1 i N 2 međusobno jednake, gustoća

struje po presjeku vodiča konstantnog je iznosa.
Za 0 d r d R2
a) Jakost magnetskog polja u vodiču, prema (2) primjera 18.1.8, jest:
I
H r (1)
2S R22
Iznosi magnetskog polja za pojedine radijuse jesu:
r 0 H10 0
r R1 H 11 H21 45,97 A/m
r R2 H 22 68,96 A/m

Napomena: Oznaka H11 jest jakost polja u sredini 1 i na radijusu R1.

b) Indukcija B proporcionalna je jakosti magnetskog polja u svakom od
slojeva (posljedica linearne B-H karakteristike).
B PH (2)
za:
0 d r d R1 B1 P1 H (3a)
R1 d r d R2 B2 P2 H (3b)
gdje je:
P1 tgD 1 , P2 tgD 2
permeabilnosti prvog odnosno drugog sloja.
Iznosi magnetske indukcije za pojedine radijuse jesu:
r 0 B1 0
r R1 B11 0,918 T , B21 0,305 T
r R2 B22 0,457 T
c) Vektor magnetiziranja, prema (18.1.8), jest:

&
& B &
M H (4)
P0
Magnetizam 189
Budući da je permeabilnost svakog sloja mnogo veća od permeabilnosti

zraka, jednadžba (4) uz (2) može se pisati u obliku:
& §P · & P &

M ¨¨ 1¸¸ H # H (5)
© P0 ¹ P0
Iznosi vektora magnetiziranja za pojedine radijuse jesu:

Vektor magnetiziranja za:
r 0 M1 0
r R1 M11 731kA/m , M 21 242,6 kA/m
r R2 M 22 363,9 kA/m
Za R2 d r d f
a) Jakost magnetskog polja u zraku, prema (3) primjera 18.1.8, jest:
I
H (6)
2S r
Iznosi jakosti polja za pojedine radijuse jesu:
r R2 H 20 H22 68,96 A/m
r o f H 0
b) Magnetska indukcija u zraku proporcionalna je jakosti magnetskog polja:
B P0 H (7)
Iznosi magnetske indukcije za pojedine radijuse jesu:
r R2 B20 86 μT
r o f B0 0
c) Vektor magnetiziranja u zraku jednak je nuli.
Sl. 2. Grafički prikaz rezultata jakosti polja H a), indukcije B b) i vektora

magnetiziranja M c)

Primjer 18.3.4.
Torusna jezgra pravokutnog presjeka načinjena je od feromagnetskog
matrijala s nelinearnom B-H karakteristikom. Na torusnu jezgru namotano je
N zavoja kojima teče struja jakosti I. Odredite:
Podatci: R1 4,5 cm , R2 6 cm , h 2 cm , D 0,9q , I 0,1A , H K 38 A/m
, N 120 zavoja .
Rješenje
Sl.1. Presjek torusne jezgre a) i idealizirana B-H karakteristika b)

Magnetizam 191
Budući da se zadatkom traži B(r), nužno je odrediti za koji iznos radijusa

jakost polja jest HK. Iz (2) primjera (18.1.8) dobije se:
2S R 2 H K
rK ( 5 cm) (1)
I
Za 0 d r d R1
a,b) Permeabilnost prvog dijela idealizirane B-H karakteristike >0, H K @

konstantnog je iznosa:
BK
P tgD ( 15,7 103 Vs/Am ) (2)
HK
U drugom dijelu B-H karakteristike, uz konstantnu indukciju B,

permeabilnost je ovisna o raspodjeli magnetskog polja H. Jakost magnetskog
polja u torusnoj jezgri, upotrebom Općeg oblika Ampereova zakona, jest:
NI
H (3)
2S r
Magnetska indukcija i jakost polja stoje u čvrstoj vezi:
B PH (4)
Budući da, prema (3), jakost polja pada s prvom potencijom, permeabilnost
mora rasti s prvom potencijom kako bi indukcija ostala konstantna za sve
jakosti polja H t H K .
2S BK
P r (5)
NI
Permeabilnost na pojedinim radijusima jest:
r R1 P1 14 ,07 10 3 Vs/Am
rK d r d R2 PR 15,7 10 3 Vs/Am
Jakost magnetskog polja na pojedinim radijusima, prema (3), jest:
r R1 H1 42,44 A/m
r R2 H2 31,83 A/m
c) Indukcija B, prema (4), proporcionalna je jakosti polja za sve iznose polja

H 2 d H d H K . Za sva polja H K d H d H1 magnetska je indukcija konstantna.
Magnetska indukcija na pojedinim radijusima jest:
R1 d r d rK B1 P1H K 0,596 T
r R2 B2 PR H 2 0,499 T
d) Vektor magnetiziranja, prema (5) primjera (18.3.3), jest:
& P &
M# H (6)
P0
Na pojedinim radijusima vektor magnetiziranja iznosi:
BK
R1 d r d rK M1 MK 474,28 kA/m
P0
1 BK
r R2 M2 H 397,67 kA/m
P0 H K 2
Magnetizam 193

indukcije B c) i vektora magnetiziranja M d)

195
19. PRORAČUN MAGNETSKOG KRUGA
Osnovni zakoni za proračun magnetskog kruga
19.1. Ohmov zakon za magnetski krug. Ako je na magnetsku jezgru, slika

19.1, namotano N zavoja kojima teče struja jakosti I,
Sl. 19. 1. Magnetski krug a) i nadomjesna shema b)
tada je magnetski tok u jezgri, prema (26.1),
T
I (19.1)
Rm
gdje je:
T NI (19.2)
magnetomotorna sila (MMS)
l
Rm (19.3)
PS
magnetski otpor.
Svaki magnetski krug može se prikazati nadomjesnom shemom, slika 19.1b).

196 19. Proračun magnetskog kruga
19.2. Prvi i drugi Kirchhoffov zakon
U točki grananja zbroj magnetskih tokova jednak je nuli, prema (26.7):
a lg ¦ Ik 0 (19.4)
k
i predstavlja I. Kirchhoffov zakon za magnetizam.
Primjenom Općeg oblika Ampereova zakona za magnetski krug slijedi:
a lg ¦Ti a lg ¦ H klk (19.5)

i k
gdje je:
H k jakost magnetskog polja k – te grane
lk srednja dužina k – te grane.
Magnetski tok k – te grane, prema (26.9a) II. Sveska, jest:
Hk
Ik Bk Sk Sk (19.6)
Pk
gdje je: S k površina poprečnog presjeka jezgre.
Magnetski otpor k – te grane, prema (26.9b) jest:
lk
Rm k (19.7)
P k Sk
Uvrštavanjem H k i lk iz (19.6) i (19.7) u (19.5) dobije se:
a lg ¦Tk i a lg ¦Ik Rmk (19.8)

ki k
što je II. Kirchhoffov zakon za magnetizam (zbroj MMS u zatvorenoj

magnetskoj petlji jednak je zbroju padova magnetskih napona).
Pri proračunu magnetskih krugova vrlo će se često koristiti zakon očuvanja

magnetskog toka (21.13):
& &
³ dS
s
B 0 (19.9)
Magnetizam 197
Primjer 19.1.
Na feromagnetsku jezgru, poznatih izmjera, slika 1, namotano je N zavoja.
Odredite tako struju koja teče zavojima da je tok u jezgri I .
Podatci: a 4 cm , b 6 cm , S 1 cm2 , N 70 , I 75μVs ,
B H karakteris tika .
Rješenje
Sl. 1. Feromagnetska jezgra a) i B-H karakteristika b)
Primjenom Općeg oblika Ampereova zakona (19.5), na zadani magnetski

krug, dobije se:
Hl NI (1)
gdje je:
H - jakost magnetskog polja u jezgri
l - srednja duljina linija polja (= 16 cm).
Budući da je B-H karakteristika nelinearna, jakost magnetskog polja odredit

će se grafo-analitički.
Za zadani magnetski tok I i poznavanjem presjeka S magnetska indukcija

jest:
I
B ( 0,75 T) (2)
S
Za zadanu indukciju B 0,75 T , iz B-H karakteristike očita se

H 175 A/m . Iz (1) dobije se:
Hl
I ( 0,4 A)
N

Primjer 19.2.
Na magnetsku jezgru, izmjera i B-H karakteristike kao na primjeru 19.1,
namotana su dva svitka sa N1 odnosno N2 zavoja. Odredite broj zavoja
drugog svitka tako da struja koja teče zavojima stvara u jezgri tok I .
Podatci: N1 50 , I 0,5 A , I 90 μVs , B-H karakteristika.
Rješenje
Sl. 1. Magnetska jezgra s dva svitka a) i B-H karakteristika b)
Primjenom Općeg oblika Ampereova zakona (19.5), na zadani magnetski

krug, dobije se:
( N1 N 2 ) I Hl (1)
gdje je:
H - jakost magnetskog polja
l - srednja duljina linija polja (= 16 cm).
Magnetizam 199
Budući da je B-H karakteristika nelinearna, jakost magnetskog polja odredit

će se grafo-analitički.
Za zadani magnetski tok indukcija jest:
I
B ( 0,9 T) (2)
S
Za zadanu indukciju, B 0,9 T , iz B-H karakteristike očita se

H 250 A/m . Iz (1) slijedi:
Hl
N2 N1 ( 30 zavoja ) (3)
I

Primjer 19.3.
Na magnetsku jezgru, izmjera i B-H karakteristike kao na primjeru 19.1,
namotana su dva svitka, slika 1. Svitci su spojeni tako da im se tokovi jedan
put potpomažu, a drugi put djelomično poništavaju. Odredite struje I1 i I2
tako da magnetski tok u jezgri ostane, bez obzira na način spajanja svitaka,
nepromijenjen.
Podatci: N1 60 , N 2 40 , I 0,11mVs , S 1 cm2 , B-H karakteristika.
Rješenje
Sl. 1. Svitci na jezgri spojeni su na dva načina a) magnetski se tokovi

djelomično poništavaju, b) potpomažu
Primjenom Općeg oblika Ampereova zakona (19.5), na zadane magnetske

krugove, prema slici 1a) i 1b), dobije se:
Za shemu prema:
Sl.1a) ( N1 N 2 ) I a Hl (1a)
Sl.1b) ( N1 N 2 ) I b Hl (1b)
gdje je:
l - srednja duljina linija polja (=16 cm).
Budući da je B-H karakteristika nelinearna, prema slici 2, jakost magnetskog

polja odredit će se grafo-analitički.
Sl. 2. B – H karakteristika
Za zadani magnetski tok indukcija jest:
I
B ( 1,1 T) (2)
S
Za izračunatu indukciju, B 1,1T , iz B-H karakteristike očitava se:
H 370 A/m .
Prema 1a i 1b tražene struje jesu:
Hl
Ia ( 2,96 A)
N1 N 2
Hl
Ib ( 0,59 A)
N1 N 2

Magnetizam 201
Primjer 19.4.
Na feromagnetsku jezgru sa zračnim rasporom, poznatih izmjera, slika 1,
namotano je N zavoja. Odredite:
a) struju koja mora teći zavojima da magnetska indukcija u zračnom
rasporu bude B0
b) omjer jakosti magnetskog polja u zraku i feromagnetiku. Zanemarite
rasipanje.
Podatci: B 0,45 T , a 7 cm , b 10 cm , c 2 cm , S 1 x 2 cm2 ,
l0 1,5 mm , N 380 , B-H karakteristika.
Rješenje
Sl. 1. Feromagnetska jezgra a) i B-H karakteristika
a) Upotrebom Općeg oblika Ampereova zakona (19.5), za zadani magnetski

krug dobije se:
NI H žlž H 0l0 (1)
gdje je:
Hž, Ho - jakost magnetskog polja u željezu/zraku
lž, lo - srednja duljina linija polja u željezu/zraku.
Srednja duljina linija polja u željezu, prema zadanim izmjerima, jest

lž 30 cm .
Napomena: Pri izračunu srednje duljine linija polja uzima se da je lž l0 # lž .

Uz pretpostavku da nema širenja magnetskih linija u zračnom rasporu, tada je

S0 S ž , pa se iz (3) dobije B0 Bž 0,45 T .
Za zadanu indukciju u zračnom rasporu jakost magnetskog polja jest:
B0
H0 ( 358,1 kA/m) (2)
P0
Iz zakona o očuvanju magnetskog toka (19.9) dobije se:
I0 Ii (3)
ili u obliku:
B0 S0 Bž S ž
Za Bž 0,45 T iz B-H karakteristike dobije se: H ž 1800 A/m .
Prema (1) tražena struja jest:
1
I ( H ž l ž H 0 l0 ) ( 2,83 A) (4)
N
b) Omjer jakosti polja jest:
H0
198,94
Hž
Uz iste iznose indukcije u zraku i željezu jakost polja je 198,94 skoro 200
puta veća u zraku nego u željezu.

Primjer 19.5.
Na feromagnetsku jezgru sa zračnim rasporom, poznatih izmjera, i B-H
karakteristike kao u primjeru 19.4, namotana su dva svitka s N1 odnosno N2
zavoja. Odredite širinu zračnog raspora tako da uz struju I indukcija u njemu
bude Bo.
Podatci: B0 0,5 T , N1 400 , N 2 100 , I 3,726 A , l ž 30 cm ,
S0 1,1 S ž , B – H karakteristika.
Magnetizam 203
Rješenje
Sl. 1. Željezna jezgra sa zračnim rasporom i dva svitka a) i

B-H karakteristika
Upotrebom Općeg oblika Ampereova zakona (19.5), za zadani magnetski

krug, dobije se:
( N1 N 2 ) I H žlž H 0l0 (1)
Iz (1) dobije se:

( N1 N 2 ) I H žlž
l0 (2)
H0
Iz zakona o očuvanju magnetskog toka (19.9) dobije se:
I0 Iž (3)
ili u obliku:
B0 S0 Bž S ž (4)
Zbog širenja magnetskih linija u zračnom rasporu (bačvasti oblik linija

polja), uzima se da je presjek u zračnom rasporu veći od presjeka željezne
jezgre za 10 % , S0 1,1 S ž . Iz (4) dobije se indukcija u željezu:
Bž 1,1 B0 ( 0,55 T) (5)

Za zadanu indukciju u zračnom rasporu jakost magnetskog polja jest:
B0
H0 ( 397,88 kA/m) (6)
P0
Za indukciju Bž iz B-H karakteristike, slika 1b, očita se jakost magnetskog

polja u željezu, H ž 2400 A/m .
Uvrštavanjem zadanih i izračunatih iznosa u (2) dobije se širina zračnog

raspora: l0 1 mm .

Primjer 19.6.
Zadana je trostupna feromagnetska jezgra sa zračnim rasporom i poznatim
izmjerima, slika 1. Odredite potrebnu struju uzbude I tako da indukcija u
zračnom rasporu bude Bo.
Podatci: B0 0,4 T , N 350 , l0 0,3 mm , l2 20 cm , l3 l1 # 26 cm ,
S0 S Fe , B-H karakteristika.
Rješenje
Sl. 1. Magnetska trostupna jezgra a) i njezina nadomjesna shema b)
Zadani magnetski krug riješit će se upotrebom I. i II. Kirchhoffova zakona za

magnetizam. Prvi Kirchhoffov zakon može se napisati za nč 1 1
Magnetizam 205
jednadžba, dok se upotrebom II. Kirchhoffova zakona može napisati

np ng (nč 1) 2 jednadžbe:
čvor A: I1 I2 I3 0 (1)
petlja I: H1l1 H 3l3 H 0l0 0 (2)
petlja II: T H 2l2 H 3l3 H 0l0 (3)
gdje je:
T NI (4)
magnetomotorna sila (uzbuda magnetskog kruga).
Iz (3) i (4) vidljivo je da je za odrediti uzbudnu struju magnetskog kruga

potrebno odrediti jakosti polja Ho, H2 i H3.
Za zadanu indukciju Bo u zračnom rasporu jakost magnetskog polja jest:
B0
H0 ( 318,309 kA/m) (5)
P0
Uz S Fe S 0 , slijedi da je B3 B0 0,4 T .
Iz krivulje prvog magnetiziranja, prema slici 2, za B3 0,4 T očita se

H 3 260 A/m .
Sl. 2. Krivulja prvog magnetiziranja

Za odrediti jakost polja u srednjem (drugom) stupu nužno je odrediti

indukciju B2. Iz (1) dobije se:
I2 I1 I3 (6)
Uz jednake presjeke jezgre dobije se:
B2 B1 B3 (7)
Nepoznata indukcija B1 dobit će se iz jakosti polja H1 i B-H karakteristike. Iz

(2) dobije se:
1
H1 ( H 0l0 H 3l3 ) ( 627,279 A/m) (8)
l1
Iz B-H karakteristike očitava se B1 1,05 T .
S izračunatim indukcijama u I. i III. stupu slijedi, prema (7), indukcija u

drugom stupu: B2 1,45 T . Iz B-H karakteristike očitava se H 2 1000 A/m .
Magnetomotorna sila, prema (3), jest: T 363,0927 Az . Potrebna struja
uzbude, prema (4), jest: I 1,037 A .

Primjer 19.7.
Na feromagnetsku jezgru sa zračnim rasporom i poznatim izmjerima, slika 1,
namotano je N zavoja kojima teče struja jakosti I. Odredite magnetsku
indukciju u zračnom rasporu. Krivulju prvog magnetiziranja aproksimirajte s
funkcijom B k H .
Podatci: I 1,75 A , N 360 , lž 35 cm , l0 1 mm , k 0,056 Vs/A1/2m3/2 .
Rješenje
Sl. 1. Željezna jezgra sa zračnim rasporom

Magnetizam 207
Upotrebom Općeg oblika Ampereova zakona (19.5) na zadani magnetski

krug dobije se:
NI H žlž H 0l0 (1)
Iz (1) vidljivo je da su nepoznanice H 0 i H ž . Dakle, ima se jedna jednadžba s

dvjema nepoznanicama. Proračun ovakog kruga rješava se metodom
interpolacije. Bit metode je da se pretpostavi indukcija u zračnom rasporu. S
pretpostavljenom indukcijom načini se proračun magnetskog kruga,
v. primjer 19.4. Tako dobijena uzbuda, s pretpostavljenom indukcijom, unosi
se u B T dijagram. Indukcija u zračnom rasporu pretpostavlja se nekoliko
puta. Kada se dobije nekoliko točaka u B T dijagramu, one se međusobno
povezuju “glatkom“ krivuljom, tzv. interpolacijskom krivuljom. Tada se za
zadani NI iz B T dijagrama očita magnetska indukcija B0 u zračnom
rasporu.
Tablica pretpostavljenih ( B0 ) i (T ) iznosa:

Broj Pretpostavljeni Pripadni Izračunati Izračunata
ponavlja B0 (T ) H 0 (kA/m ) (očitani) T (Az)
nja H ž (A/m )

1. 0,6 477,46 114,8 517,64

2. 0,7 557,04 156,25 611,72

3. 0,8 636,62 204,08 708,05
U dijagramu, na slici 2, uneseni su rezultati iz tablice (za tri točke) i

povučena je interpolacijska krivulja.
Sl. 2. Interpolacijska krivulja T B0

Za zadani T NI 630 Az iz dijagrama se očita indukcija u zračnom rasporu

B0 0,72 T .

Napomena: Za zadanu magnetsku uzbudu indukcija u zračnom rasporu
odredi se primjenom linearne interpolacije ili se nacrta krivulja i onda
očita B0 .

209
20. ENERGIJA MAGNETSKOG POLJA
Ako svitak induktiviteta L prožima magnetsko polje indukcije B, tada je

magnetska energija akumulirana u polju svitka, prema (27.8):
I
1 2
Wm ³ L i di
0
2
LI (20.1)
gdje je I konačna vrijednost struje.
Iz (20.1) slijedi induktivitet svitka.
2Wm
L (20.2)
I2
20.1. Magnetska energija izražena veličinom polja
Prema (27.11) II. Sveska magnetska energija jest:

& &
Wm ³ ³ dB dV
V B
H (20.3)
gdje je:
B - magnetska indukcija
V - obujam.
& &
Posebice, za magnetski linearnu sredinu, B P H , magnetska energija,
prema (20.3), jest:
1 && 1 1
2 V³
Wm H B dV P ³ H 2 dV ³ B 2 dV (20.4)
2 V 2P V
Iz praktičnih razloga, vrlo se često umjesto magnetske energije daje

podatak o gustoći magnetske energije:
dWm
wm (20.5)
dV
210 20. Energija magnetskog polja

& &
wm ³ dB
B
H (20.6)
Posebno za linearne sredine, gustoća magnetske energije jest:
1 1 2
wm PH2 B (20.7)
2 2P
20.2. Magnetska energija dvaju ili većeg broja svitaka
Magnetska energija dvaju svitaka u linearnoj sredini, prema (27.22)

II. Sveska jest:
1
Wm (\ 1I1 r \ 2 I 2 ) (20.8)
2
gdje je:
\1 L1I1 r MI 2 (20.9a)
\2 L2 I 2 r MI1 (20.9b)
ulančeni tokovi što ih ulančuje svaki od svitaka gdje se

predznak (+) primjenjuje ako su tokovi u istom smjeru, a (-)
ako su suprotno usmjereni.
Izraz (20.8) za magnetsku energiju dvaju svitaka može se poopćiti za

n svitaka, prema (27.23) II. Sveska:
1
Wm ¦\ K I K
2 K
(20.10)
Primjer 20.1.
Ravnim, beskonačno dugim vodičem kružnog presjeka teče struja konstantne
jakosti I. Odredite magnetsku energiju i unutarnji induktivitet vodiča po
jedinici duljine.
Podatci: I 120 A .
Magnetizam 211
Rješenje
Sl. 1. Ravni je vodič konačnog presjeka, radijusa R
Magnetska energija, u magnetski linearnim sredinama, prema (20.4), jest:
1 && 1
2 V³ ³
Wm H B dV B 2 dV (1)
2P0 V
gdje je:
P0 I
B (2)
2S r
magnetska indukcija što je uzrokuje struja I
r2
I I (3)
R2
dio ukupne struje koja prolazi vodičem površine r 2S
dV 2S r dr h (4)
element obujma vodiča duljine h.
P0 I 2 h R 3
4S R 4 ³0
Wm r dr (5)
P0 I 2 h
Wm (6)
16S
Magnetska energija po jedinici duljine vodiča jest:
Wm P0 I 2
Wmc ( 0,36 mJ/m ) (7)
h 16S
Induktivitet vodiča, po jedinici duljine, prema (20.2), jest:
2Wm P0
L ( 50 nH/m ) (8)
I2 8S
Iz (7) i (8) vidljivo je da niti energija niti induktivitet vodiča ne ovise o

njegovu radijusu.

Primjer 20.2.
Torusna jezgra od nemagnetskog materijala i dimenzija ( R2 R1 ) u h
namotana je sa N zavoja. Odredite magnetsku energiju akumuliranu u
zavojnici i induktivitet zavojnice.
Podatci: R2 6 cm , R1 5 cm , h 20 cm , N 650 , I 7 A .
Rješenje
Sl. 1. Torusna jezgra namotana je sa N zavoja a) i njezin poprečni presjek b)

Magnetizam 213
Magnetska energija, prema (20.4), jest:
1
Wm ³
2 P0 V
B 2 dV (1)
gdje je:
NP 0 I
B (2)
2S r
prema (15.1), magnetska indukcija zavojnice sa N zavoja
dV 2S r dr h (3)
element obujma torusne jezgre.
R2
1 N 2 P02 I 2
Wm
2 P0 ³R 2S r hdr (4)
1
1 P0 N 2 h I 2 R2
Wm ln ( 75,49 mJ ) (5)
2 2S R1
Prema (20.2) induktivitet zavojnice jest:
P0 N 2 h R2
L ln ( 3,08 mH ) (6)
2S R1

Primjer 20.3.
Na torusnu neferomagnetsku jezgru pravokutnog presjeka ( R2 R1 ) u h
namotane su dvije zavojnice. Svakom od zavojnica teku struje I1 i I2
konstantnog iznosa. Odredite akumuliranu magnetsku energiju u torusnoj
jezgri i ekvivalentni induktivitet dviju zavojnica ako su motane:
a) u istom smjeru (sukladni tokovi)
b) u suprotnom smjeru (nesukladni tokovi).
Podatci: R1 6 cm , R2 7 cm , h 3 cm , N1 1200 , N 2 800 ,
I1 1,8 A , I 2 2 A .
Rješenje
Sl. 1. Torusna jezgra s dvjema zavojnicama a) i njezin poprečni presjek b)
1
Wm ³
2 P0 V
B 2 dV (1)
gdje je:
NP 0 I
B (2)
2S r
prema (15.1) magnetska indukcija zavojnice sa N zavoja
dV 2S r dr h (3)

Magnetizam 215
a) Ako su zavojnice namotane tako da im se vektori magnetske indukcije

potpomažu, tada je magnetska energija prema (1):
1
Wm ³
2 P0 V
( B1 B2 ) 2 dV (4)
Uvrštavanjem indukcije (2) za svaki od zavoja u (4) dobije se:
R2 2
1 § P0 N1I1 P0 N 2 I 2 ·
Wm
2P0 ³R ¨¨© 2S r 2S r ¸¸¹ 2S r dr h (5)
1
1 ª P0 N12 h R2 2 P0 N1 N 2 h R2 P0 N 22 h R2 2 º
Wm « ln I1 2 ln I1I 2 ln I2 » (6)
2 ¬ 2S R1 2S R1 2S R1 ¼
Uvedu li se prikrate, prema (8) primjera 17.2.3, akumulirana energija može se

pisati u obliku:
1
Wm L1I12 2 M I1I 2 L2 I 22 ( 6,53 mJ ) (7)
2
Posebno ako su zavojnice serijski spojene, I1 I2 I , dobije se:
1
Wm L1 2 M L2 I 2 (8)
2
Iz (8) prema (20.2) dobije se ekvivalentni induktivitet dviju u seriju

sukladno spojenih zavojnica:
Lekv L1 2M L2 ( 3,628 mH ) (9)
b) Ako su zavojnice namotane tako da im se vektori magnetske indukcije

djelomično poništavaju, tada je magnetska energija, prema (1) odnosno (4):
1
³ ( B B ) dV
2
Wm (10)
2P0 V
1 2
Ponovi li se postupak kao pod a), dobije se:
1
Wm L1I12 2M I1I 2 L2 I 22 ( 0,145 mJ ) (11)
2
Ako su zavojnice serijski spojene, tada je ekvivalentni induktivitet, prema

(20.2):
Lekv L1 2M L2 ( 0,219 mH ) (12)
Iznos induktiviteta i međuinduktiviteta u (9) i (12) jest:
L1 1,33 mH , L2 0,59 mH , M 0,852 mH

Primjer 20.4.
Torusna jezgra od magnetskog materijala dimenzija ( R2 R1 ) u h namotana
je sa N zavoja. Zavojima teče struja konstantne jakosti I. Odredite magnetsku
energiju akumuliranu u zavojnici i induktivitet zavojnice. Idealizirana
krivulja prvog magnetiziranja prikazana je na slici 1b.
Podatci: R1 5 cm , R2 6 cm , h 2 cm , N 250 , I 0,5 A ,
H K : BK (350 A/m : 0,65 T) .
Rješenje
Sl. 1. Torusna jezgra a) i idealizirana krivulja prvog magnetiziranja b)

Magnetizam 217
& &
Wm ³ ³ dB dV
V B
H (1)
Za odrediti magnetsku energiju nužno je odrediti maksimalnu i minimalnu

jakost magnetskog polja, a u svezi s B-H karakteristikom.
NI
H maks ( 397,88 A/m ) desno (2)
2S R1
NI
H min ( 331,57 A/m) lijevo (3)
2S R2
Budući da su minimalna i maksimalna jakost magnetskog polja lijevo i desno

od koljena idealizirane krivulje prvog magnetiziranja, magnetska energija jest
zbroj energija:
Wm Wm1 Wm2 (4)
gdje je:
Wm1 ³ H B dV
V1
(5)
magnetska energija akumulirana u dijelu magnetskog kruga kojem

pripada zasićeni dio B-H karakteristike
1
Wm2 P 0 ³ H 2 dV (6)
2 V2
magnetska energija akumulirana u dijelu magnetskog kruga kojem

pripada linearni dio B-H karakteristike
BK
P ( 1,857 103 Vs/Am ) (7)
HK
permeabilnost željeza
NI
H (8)
2S r
jakost magnetskog polja

dV 2S r dr h (9)
element obujma torusne jezgre
NI
R ( 5,68 cm) (10)
2S H K
radijus na kojem je jakost magnetskog polja H K 350 A/m .
Uvrštavanjem (8) i (9) u (5) odnosno (6) dobije se:
R
Wm1 NIBK h ³ dr (11a)
R1
Wm1 NIBK h( R R1 ) ( 11,05 mJ ) (11b)
R2
1 P N 2 I 2h dr
Wm2
2 2S ³
R
r
(12a)
1 P N 2 I 2h R2
Wm2 ln ( 2,53 mJ ) (12b)
2 2S R
Ukupna energija akumulirana u magnetskom polju svitka, prema (4), jest:

Wu 13,58 mJ .
Induktivitet svitka, prema (20.2) jest:
2Wm
L ( 108 ,64 mH ) (13)
I2

Magnetizam 219
Primjer 20.5.
Torusna jezgra načinjena je od dvaju različitih feromagnetskih materijala i
namotana je sa N zavoja. Zavojima teče struja konstantne jakosti I. Odredite:
a) akumuliranu magnetsku energiju u zavojnici
b) induktivitet zavojnice
c) dimenzije (vanjski radijus) drugog sloja tako da je u njemu
akumulirana jednaka količina energije kao i u prvom sloju.
Idealizirane krivulje prvog magnetiziranja prikazane su na slici 1b).
Podatci: R1 3,8 cm , R2 4,5 cm , R3 5 cm , h 2 cm , N 360 , I 0,6 A ,
H K1 : BK1 (820 A/m : 0,6 T) , H K2 : BK2 (780 A/m : 0,8 T) .
Rješenje
Sl. 1. Dvoslojna torusna jezgra a) i idealizirane krivulje prvog

magnetiziranja b)
a) Magnetska energija, prema (20.3), jest:

& &
Wm ³ ³ dB dV
V B
H (1)
gdje je:
NI
H (2)
2S r
jakost magnetskog polja u torusnoj jezgri.

Za odrediti magnetsku energiju nužno je odrediti maksimalnu i minimalnu

jakost magnetskog polja svakog od magnetskih slojeva, a sve u svezi s B-H
karakteristikom.
NI
H1maks ( 904,67 A/m ) (3)
2S R1
NI
H1min ( 763,94 A/m ) (4)
2S R2
Budući da je linija magnetskog polja kružnica s ishodištem u središtu torusne

jezgre i koncentrična je slojevima jezgre, jakost magnetskog polja
(tangencijalna komponenta) prolazi kontinuirano iz jedne u drugu sredinu.
Slijedi:
H 2 maks H1min ( 763 ,94 A/m ) (5)
NI
H 2min ( 687,55 A/m ) (6)
2S R3
Iz dobivenih jakosti magnetskog polja slijedi:
H1 min i H1maks prvog sloja su lijevo i desno od koljena B-H karakteristike,

H 2 min i H 2 maks drugog sloja su lijevo od koljena B-H karakteristike.
Računa se energija akumulirana u prvom sloju feromagnetika. Energija prvog

sloja jednaka je zbroju energija lijevo i desno od koljena B-H karakteristike:
slika 2.
Sl. 2. B-H karakteristika prvog feromagnetskog sloja

Magnetizam 221
Wm1 Wm11 Wm12 (7)
gdje je:
Wm11 ³B
V11
K H dV (8)
dio magnetske energije koja pripada zasićenom dijelu B-H

karakteristike
& & 1
Wm12 ³ dBdV
H
V1 2
P ³ H 2dV
2 V1 2
(9)
dio magnetske energije koja pripada linearnom dijelu B-H

karakteristike.
Računa se energija (8):
Wm11 ³B
V11
K H dV
gdje je:
BK - indukcija zasićenog dijela B-H karakteristike
H - jakost magnetskog polja prema (2)
dV 2S r dr h (10)
Integriranje je u granicama >R1, RK @ , gdje je:
NI
RK1 ( 4,19 cm) (11)
2S H K1
radijus torusne jezgre kojoj pripada jakost magnetskog polja H K1 .
Wm11 NIBK h( RK1 R1 ) ( 10,11mJ ) (12)

Računa se energija (9):
1
Wm12 P1 ³ H12dV
2 V1 2
gdje je:
BK1
P1 ( 0,73 mVs/Am ) (13)
H K1
permeabilnost prvog sloja magnetske jezgre

dV - element obujma torusne jezgre prema (10).
Uvrštavanjem (2) i (10) u (9) i integriranja u granicama >RK , R2 @

dobije se:
1 N 2 I 2 h R2
Wm12 P1 ln ( 3,88 mJ ) (14)
2 2S RK
Ukupna magnetska energija akumulirana u prvom sloju prema (7) jest:

Wm1u 13,99 mJ . Računa se energija akumulirana u drugom sloju
feromagnetika. Akumulirana energija, prema B-H karakteristici, slika 3, jest:
Sl. 3. B-H karakteristika drugog feromagnetskog sloja
1
Wm2 P2 ³ H 2dV (15)
2 V1 2
i pripada u potpunosti linearnom dijelu B-H karakteristike.

Magnetizam 223
gdje je:
BK2
P2 ( 1,025 mVs/Am ) (16)
H K2
permeabilnost drugog sloja

dV - element obujma torusne jezgre prema (10).
>
Uvrštavanjem (16), (2) i (10) u (15) i integriranjem u granicama R2 , R3 @
dobije se:
1 N 2 I 2h R3
Wm2 P2 ln ( 8,02 mJ ) (17)
2 2S R2
Ukupna magnetska energija akumulirana u zavojnici je:
Wmu Wm1u Wm2 ( 22 mJ )
b) Induktivitet zavojnice, prema (20.2), jest:
2Wm
L ( 0,122 H) (18)
I2
c) Iz uvjeta zadatka dobije se:
W Wm1u (19)
m2
R3 R3
1 N 2 I 2h R3
P2 ln Wm1u
2 2S R2
Traženi iznos R3 5,4 cm .

Primjer 20.6.
Na feromagnetsku jezgru torusnog oblika sa zračnim rasporom, poznatih
izmjera, slika 1, namotano je N zavoja. Odredite omjer energija akumuliranih
u željezu i zračnom rasporu torusne jezgre uz pretpostavku da je radna točka
na linearnom dijelu krivulje magnetiziranja feromagnetskog materijala.
Podatci: R1 5 cm , R2 6,5 cm , l0 2 mm , P 2 10 3 Vs/m .
Rješenje
Sl. 1. Torusna jezgra sa zračnim rasporom a) i poprečnim presjekom b)
Magnetska energija akumulirana u linearnim sredinama, P konst. , prema

(20.4), jest:
1 &&
2 V³
Wm H B dV (1)
Budući da linije magnetskog polja iz jedne sredine (željezo) upadaju okomito

u zračni raspor, slijedi da će samo normalna komponenta indukcije proći
kontinuirano: B0 Bž B .
1
Wm ³
2P V
B 2 dV (2)
Indukcija B odredit će se upotrebom Općeg oblika Ampereova zakona

(19.5):
H ž l ž H 0 l0 IN (3)
Magnetizam 225
Uz linearni odnos B-H karakteristike (3) postaje:
Bž B
lž 0 l0 IN (4)
P P0
odakle je tražena indukcija:
NI
B (5)
lž l0

P P0
Zanemari li se duljina zračnog raspora l0 u odnosu na duljinu željeznog dijela

jezgre: lž 2S r l0 # 2S r , jednadžba (5) postaje:
NI
B (6)
2S r l0

P P0
Računaju se energija u željezu i zračnom rasporu:

R2
1 N 2I 2
Wm
2P ³ § 2S r
R1 l ·
2
2S rhdr (7)
¨¨ 0 ¸¸
© P P0 ¹
gdje je:
dV 2S r dr h
element obujma željeznog dijela jezgre.
Napomena: Za riješiti (7) koristite supstituciju:
2S r l0 P
u , dr du
P P0 2S
N 2 I 2h ª b § 1 1 ·º
Wmž P «ln P l0 ¨ ¸» (8)
4S ¬ a © a b ¹¼
gdje je:
a P0 2S R1 P l0 ( 4,394 106 Vs/A )
b P0 2S R2 P l0 ( 4,513 106 Vs/A )
R2
1 N 2I 2
Wm0
2 P0 ³ § 2S r
R1 l ·
l h dr
2 0
(9)
¨¨ 0 ¸¸
© P P0 ¹
gdje je:
dV0 l0 h dr
element obujma zračnog raspora.
Uz naprijed navedene supstitucije integriranjem dobije se:
P N 2 I 2 h ª § 1 1 ·º
Wm0 P l0 ¨ ¸ (10)
4S «¬ © a b ¹»¼
Traženi kvocijent jest:
b §1 1·
ln P l0 ¨ ¸
Wmž a ©a b¹ 2,7
( 0,1125)
Wm0 §1 1· 24
P l0 ¨ ¸
©a b¹
ili drugačije rečeno energija akumulirana u zračnom rasporu magnetskog

kruga je 8.9 puta veća od energije akumulirane u željeznoj jezgri.

Primjer 20.7.
Odredite induktivitet pravokutnog utora električnog stroja prema slici 1.
Dimenzije utora su bu h . Zanemarite utjecaj debljine izolacije i pad
magnetskog napona u željezu PFe o f .
Podatci: I 25 A , b 6 mm , h 23 mm .
Magnetizam 227
Rješenje
Sl. 1. Linija magnetskog polja upada okomito na granici zrak-željezo
Induktivitet utora odredit će se iz magnetske energije (20.4):
1
Wm ³
2 P0 V
B 2 dV (1)
gdje je:
P0 I (2)
B
b
magnetska indukcija u utoru određena iz Ampereova zakona,
S y (3)
I I I
S h
dio ukupne struje koju obuhvaća magnetska linija,
dV b1dy (4)
element obujma jedinične aksijalne duljine.
1 P0 I 2 2
h
2 b h 2 ³0
Wm y dy
1 P0 I 2 h
Wm ( 0,501mJ ) (5)
2 3b
Iz (5), prema (20.2), slijedi traženi induktivitet:
P0 h
L ( 1,6 μH) (6)
3b

Primjer 20.8.
U utoru električnog stroja, prema slici 1, nalazi se m slojeva sa po n vodiča.
Svakim od vodiča teče struja jakosti I. Odredite induktivitet utora po jedinici
duljine ako se:
a) ne zanemari utjecaj debljine izolacije
b) zanemari utjecaj debljine izolacije.
Podatci: I 65 A , bu 20 mm , bv 3 mm , hu 70 mm , hv 7 mm , m 8 ,
n 6.
Rješenje
Sl. 1. U utoru stroja nalazi se m n dionih vodiča
a) Induktivitet utora odredit će se iz magnetske energije (20.4):
1
Wm ³
2 P0 V
B 2 dV (1)
Magnetizam 229
gdje je:
P0 I
B (2)
bu
magnetska indukcija u utoru određena iz Ampereova zakona
S mn
I I uk y I uk (3)
S hu
dio ukupne struje
dV bu1dy (4)
element obujma utora.
h
1 P0 m 2 n 2 I 2 u 2
2 bu hu2 ³0
Wm y dy (5)
1 P0 m2 n 2 hu 2
Wm I ( 7,13 J/m) (5)
2 3bu
Iz (5) prema (20.2) dobije se traženi induktivitet:
P0 m2 n 2 hu
L ( 3,38 mH ) (6)
3bu
a) Ako se zanemari debljina izolacije, tada je hu mh v i bu nbv pa

je induktivitet utora (6):
P0 m3nhv
L ( 3,025 mH ) (6)
3bv

231
LITERATURA
[1] Božilović, H. i drugi: Zbirka zadataka iz osnova elektrotehnike I, Naučna

knjiga, Beograd, 1982.
[2] Đekić, M., Ristanović, Z. : Zbirka rešenih zadataka iz osnova
elektrotehnike, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
[3] Jajac, B. : Teorijske osnove elektrotehnike, Graphis, Zagreb, 2002.
[4] Kuzmanović, B. : Osnove elektrotehnike I, Element, Zagreb, 2000.
[5] Lončar, J. :Osnovi elektrotehnike I, Tehnička knjiga, Zagreb, 1969.
[6] Nasar, S. A. : Schaum's 3000 solved problems in electric circuits,
Publication, Data, McGraw - Hill, New York, 1998.
[7] Nojman, L. R. , Kalantarov, P. L. : Teoriski osnovi elektrotehnike,
Naučna knjiga, Beograd, 1951.
[8] Pekić, N. , Nađ, V. : Zbirka riješenih ispitnih zadataka iz OE,
Građevinska knjiga, Beograd, 1990.
[9] Pinter, V. : Osnove elektrotehnike I, Tehnička knjiga, Zagreb, 1970.
[10] Popović, B. : Osnovi elektrotehnike I, Građevinska knjiga, Beograd,
1979.
[11] Surutka, J. : Osnovi elektrotehnike, Naučna knjiga, Beograd, 1982.
[12] Šehović, E. i drugi: Osnove elektrotehnike, Zbirka primjera, Školska
knjiga, Zagreb, 1989.
__________________________
CIP - Katalogizacija u publikaciji

SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA
U SPLITU
UDK 537.2(075.8)(076)
JAJAC, Branislav
Zbirka riješenih zadataka iz osnova
elektrotehnike / Branislav Jajac,
Nedjeljka Grulović ; <crteži Ivanko
Jajac>. - Split : Fakultet elektrotehnike,
strojarstva i brodogradnje, 2022. -
(Udžbenici Sveučilišta u Splitu = Manualia
Universitatis studiorum Spalatensis)
Sv. 2a: Magnetizam. -
ISBN 978-953-290-122-1
1. Grulović, Nedjeljka
I. Elektrostatika -- Zbirka zadataka II.
Magnetizam -- Zbirka zadataka
190615003
__________________________

Magnetizam-WEB FESB

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Magnetizam-WEB FESB

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U SPLITU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENTIS

Objavljivanje ovog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Splitu,

Ovo je djelo licencirano pod međunarodnom

ZBIRKA RIJEŠENIH ZADATAKA

Ne odgađaj za sutra ono što

14. MAGNETSKO POLJE, VELIČINE POLJA ............................................. 1

15. OSNOVNI ZAKONI MAGNETSKOG POLJA ...................................... 17

16. SILA I RAD NA VODIČ KOJIM TEČE STRUJA U MAGNETSKOM

17. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA ................................................ 91

18. MATERIJALI U MAGNETSKOM POLJU .......................................... 157

19. PRORAČUN MAGNETSKOG KRUGA .............................................. 195

20. ENERGIJA MAGNETSKOG POLJA ................................................... 209

LITERATURA ............................................................................................. 231

Udžbenik „Zbirka riješenih zadataka iz osnova elektrotehnike” treći je u nizu

Split, rujan 2022.

14. MAGNETSKO POLJE, VELIČINE POLJA

Dva osnovna učinka magnetskog polja jesu:

14.1. Magnetska indukcija

Sl.14.1. Sila na pozitivni naboj u gibanju u magnetskom polju (α=90°)

Magnetsko polje opisuje se vektorom magnetske indukcije i označava se

Broj jednadžbe u udžbeniku II. Sveska.

& & &

Iznos sile na naboj u gibanju jest:

14.2. Magnetski tok, jakost magnetskog polja

Magnetski tok, kao i svaki drugi tok, definiran je skalarnim umnoškom

Jakost magnetskog polja, prema (21.11), jest:

Broj jednadžbe u zbirci zadataka.

Napomena: Gornji izraz vrijedi u slučaju kada je magnetsko polje konstantno

Jakost magnetskog polja jest potreban broj amper-zavoja po jedinici duljine

Ako sredinu karakterizira magnetska značajka materijala P 0 , tada između

& & & & &

Sila na naboj u gibanju, prema (14.2), jest:

Prema (2) za D 0q, 30q, 90q sile na naboj u gibanju jesu:

F $ 0,0 N , F $ 0,12 N , F $ 0,24 N

Iz dobijenih rezultata vidljivo je da je sila na naboj u gibanju jednaka nuli ako

Rješenje Magnetska sila na naboj u gibanju ima karakter centripetalne sile

Sl. 1. Magnetska sila djeluje samo na smjer gibanja nabijene čestice

Fm e v B ( 1, 28 10 13 N ) (1)

Radijus putanje elektrona/pozitrona odredit će se iz jednakosti magnetske i

Izjednačavanjem (1) i (3) dobije se:

Rješenje Nabojće se nastavitigibati pravolinijskisamo ako su električnasila

& & &

Iz (1) dobije se:

Ako je naboj negativan, elektrostatička sila suprotna je vektoru jakosti

Sl. 1. Magnetsko polje samo zakreće naboj u gibanju

Ova sila jednaka je centrifugalnoj sili:

Izjednačavanjem (2) i (3) dobije se dubina prodiranja elektrona u magnetsko

Budući da magnetsko polje naboja u gibanju ne mijenja brzinu gibanja, nego

polovica opsega kružnice radijusa R.

Rješenje Na slici 1 prikazana su magnetska polja s međuprostorom i putanja

Sl. 1. Putanja elektrona

a) Budući da magnetsko polje djeluje na naboj u gibanju tako da mu zakreće

dužina puta zatvorene krivulje, slika1,

radijus zakretanja naboja u magnetsko polje.

Uvrštavanjem (2) i (3) u (1) dobije se:

t 137 ,68 10 11s ( 13,768 ps ) (4)

b) Minimalna širina magnetskog polja jednaka je radijusu zakrivljenja R.

Rješenje Na slici 1 prikazana su magnetska polja i putanja elektrona. Iz slike

Sl. 1. Promjenom smjera indukcije B u jednom od magnetskih polja

a) Usporedbom putanje u zadatku 14.5 i 14.6 vidljivo je da je, bez obzira na

b) Udaljenost točaka A i B jednaka je četverostrukom radijusu zakrivljenja:

I B S cos 30q ( 0,277 Vs) (2)

Objasnite zašto je magnetski tok za D 90q jednak nuli.

Fm e v B ( 1, 28 10 13 N ) (1)

t 137 ,68 10 11s ( 13,768 ps ) (4)

Napomena: za riješiti integral (4) koristite supstituciju x2 z 2 u2 .