SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

AGRONOMSKI FAKULTET

Pavao Jančić

EKOLOŠKI I KONVENCIONALNI NAČIN UZGOJA SVINJA

Seminarski rad

Preddiplomski studij, smjer: Animalne znanosti

Matični broj studenta: 0178133727

Mentor: prof. dr. sc. Danijel Karolyi

Zagreb, siječanj i veljača 2023.

0
SAŽETAK

U svinjogojstvu dominiraju dva načina držanja svinja: ekološki i konvencionalni.

Ovisno o namjeni svinja za proizvodnju krajnjeg proizvoda (sirovo meso,
suhomesnati proizvodi, itd.), uzgajivač prilagođava proizvodnju u smjeru koji
pozitivno utječe na razvitak proizvodnih sposobnosti što znači da je najbitniji faktor tip
svinja prema proizvodnoj namjeni.

Ekološko svinjogojstvo očituje se po tome što životinje stalno borave u prirodi,

odnosno nisu zatvorene u objektu, već imaju ograđen prostor u prirodi te su izložene
vremenskim uvjetima i okolišnim čimbenicima. Ovaj način uzgoja povoljno utječe na
jačanje imuniteta svinja te pomaže u očuvanju papaka jer životinja hoda po
prirodnome tlu koje nije tvrdo poput betona ili drugih materijala koji se koriste kao
podloga u svinjogojskim objektima. Ekološki uzgoj omogućuje svinjama da se
slobodno kreću u ograđenom prostoru koji je veći od bilo kojeg boksa u
svinjogojskom objektu.

Konvencionalno svinjogojstvo podrazumijeva uzgoj svinja u zatvorenom prostoru.

U objektu su svinje raspoređene u različite tipove boksova (samostalno ili grupno)
ovisno o kategoriji kojoj pripadaju (spol, dob, uloga). Svaki je boks prilagođen
određenoj životnoj fazi svinja te po svim kriterijima zadovoljava njihove životne
uvjete. Svinje su zaštićene od vanjskih utjecaja (npr. ekstremna hladnoća po zimi ili
visoke temperature po ljeti, divlje životinje itd.) upravo jer se nalaze u uzgojnom
objektu u kojemu vladaju strogi uvjeti tako da je znatno manji rizik od razvitka raznih
parazitarnih i zaraznih bolesti.

1
SADRŽAJ
Sažetak………………………………………………………………………………………..1

1. Uvod…………………………………………………………………………………...4
2. Konvencionalno svinjogojstvo………………………………………………………5
2.1. Ulaz i boravak u objektima za uzgoj
svinja…………………………………..5
2.2. Faze u objektima za uzgoj
svinja……………………………………………...6
2.2.1. Pripuštalište………………………………………………………………..6
2.2.2. Krmačarnik…………………………………………………………………6
2.2.3. Prasilište…………………………………………………………………...7
2.2.4. Uzgajalište………………………………………………………………....7
2.2.5 Nerastarnik………………………………………………………………...8
2.3. Higijena u objektima za uzgoj svinja………………………………………….8
2.3.1. Primjena sistema Sve unutra – sve van” i njegove alternative……..9

2.3.1.1. Načini očuvanja higijene u svinjogojskim objektima–deratizacija…9

2.3.1.2. Načini očuvanja higijene u svinjogojskim objektima–

dezinsekcija..10

2.4. Mikroklima u objektima za uzgoj

svinja……………………………………….10

2.4.1. Temperatura zraka u svinjogojskim

objektima………………………..10

2.4.2. Količina vlage u svinjogojskim

objektima……………………………...11

2.4.3. Količina svjetlosti u svinjogojskim

objektima………………………….11

2.5. Nabava rasplodnih životinja …………………………………………………11

2.6. Hranidba životinja……………………………………………………………..12

2
 2.7. Postupak s prasadi………………………………………………………….....13

2.8. Postupak s nerastima…………………….

…………………………………….14

2.9. Odabir životinja za

rasplod…………………………………………………….14

2.10. Praćenje proizvodnih

pokazatelja…………………………………………...16

3. Ekološko
svinjogojstvo…………………………………………………………......17
3.1. Način držanja svinja……………………………………………………………
17
3.2. Pasmine svinja za ekološku
proizvodnju…………………………………….17
3.2.1. Crna slavonska
svinja…………………………………………………..17
3.2.2. Turopoljska
svinja……………………………………………………….18
3.2.3. Mangalica………………………………………………………………..18
3.2.4. Durok……………………………………………………………………..18
3.2.5. Veliki jorkšir
……………………………………………………………...19
3.3. Hranidba svinja u ekološkoj
proizvodnji……………………………………..19
4. Zaključak…………………………………………………………………………….21
5. Popis literature………………………………………………………………………22
6. Popis slika…………………………………………………………………………...23

3
 1. Uvod
U poljoprivredi postoje dva načina uzgoja koji se odnose na uzgoj određenih
biljnih kultura ili domaćih životinja. Prihvatljivi i usvojeni načini uzgoja su
konvencionalni način uzgoja i ekološki način uzgoja. Ovim seminarskim radom
obrađuje se tematika primjene navedenih načina u uzgoju svinja na farmama i
obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima čime će se iskazati njihove pozitivne i
negativne strane. Uzevši u obzir da je svinjsko meso među najtraženijim vrstama
mesa na svjetskom tržištu, veliki se značaj pridaje načinu držanja svinja te na životne
uvjete koji su im pruženi od strane uzgajivača.

U proteklom razdoblju, sve se više poljoprivrednika, pa tako i uzgajivača,

naročito u razvijenijim državama, počinje baviti ekološkim uzgojem uz iznimke kao
što su Danska, Nizozemska i Njemačka koje su ujedno i najveći proizvođači
svinjetine u Europi kod kojih je i dalje primarni način uzgoja svinja konvencionalni dok
je ekološki uzgoj u Europi više prisutan kod zemalja poput Italije, Španjolske,
Portugala i Francuske koje se nalaze uz Sredozemno more jer ono čak i po zimi grije
veći dio kopna pa se uzgajivači koji tamo žive ne moraju brinuti o niskim

4
temperaturama koje loše utječu na životinje. Ekološki uzgoj počinje se primjenjivati
kroz namjeru da se osigura dobrobit životinja, a korijen vuče iz tradicionalnog načina
uzgoja, dok moderna tehnologija nije doživjela svoj uspon i razvitak nakon čega
uzgajivači počinju primjenjivati konvencionalni način uzgoja životinja. Najvažniji
element koji utječe na dobrobit životinja, uz pravilan način ishrane, njihov je
smještaj. Dosadašnji način držanja istih u zatvorenim objektima određenih gabarita
pokazao se kao neadekvatan u nekim slučajevima, stoga se teži načinu držanja i
uzgoju životinja na otvorenim i poluotvorenim prostorima.

Ključne riječi: konvencionalni način uzgoja svinja/ konvencionalno svinjogojstvo,

ekološki način uzgoja svinja/ ekološko svinjogojstvo

2. Konvencionalno svinjogojstvo
Konvencionalni uzgoj svinja podrazumijeva držanje svinja u zatvorenim
objektima koji određenim propisima i zakonima, koje uzgajivač ima obvezu poštivati,
imaju svrhu zaštiti životinju od vanjskih uvjeta i opasnosti koje su prisutne izvan
objekta. Još jedan cilj konvencionalnog je uzgoja olakšati uzgajivaču hranidbu i
vođenje brige o životinjama. Ovisno o fazi njihova razvoja, životinje su unutar objekta
smještene po određenim pravilima pa se tako neke od njih nalaze samostalno, u
manjim boksovima, a neke se nalaze u skupinama, u većim boksovima, u kojoj je
određena brojnost članova propisana na 12 što se smatra jednim čoporom. U
sljedećim će točkama najvažnija pravila držanja svinja u objektu biti konkretizirana i
elaborirana.

2.1. Ulaz i boravak u objektima za uzgoj svinja

Kako bi se što bolje spriječio ulazak patogenih mikroorganizama i virusa, kao

prvi stupanj prevencije kontaminacije objekta u kojem su smještene životinje,

5
uzgajivač je dužan imati posebnu odjeću i obuću koju nosi isključivo kada se nalazi u
objektu sa životinjama. Tako uzgajivač može biti siguran da na sebi nosi minimalan
broj štetnih mikroorganizama i čestica koje mogu itekako naštetiti životinjama
pogotovo kada se radi o krmačama koje su se tek oprasile ili malim praščićima koji
još uvijek nisu razvili vlastiti imunitet u potpunosti. U slučaju da je potrebna
intervencija veterinara, u sto posto slučajeva veterinar je dužan, kao i uzgajivač, imati
kod sebe posebnu odjeću i obuću koju će odjenuti prije ulaska u objekt sa
životinjama, a isto pravilo vrijedi za bilo koju osobu koju uzgajivač uvodi u objekt. Za
životinje je najbitnije da imaju što manji doticaj sa što manje ljudi jer se tako smanjuje
rizik od unošenja velikog broja i raznovrsnih tipova patogena.

Slika 1 i 2: Dezinfekcijska barijera, Posebna odjeća za uzgojne objekte

(Savjetodavna služba)

2.2. Faze u objektima za uzgoj svinja

Kada se radi o domaćim životinjama u konvencionalnom uzgoju, normalno je da

jedan uzgajivač posjeduje više generacija životinja koje su u različitim fazama
odnosno stupnjevima rasta i razvoja. Tako se u istom objektu mogu nalaziti odrasle,
spolno zrele jedinke kao što su nerasti, tovljenici i krmače, mlade kao što su
nazimice, prasad i kezmad, te sasvim mlade odnosno odojci i praščići. Za svaku fazu
rasta i razvoja, svinje se raspoređuju u modificirane boksove koji se međusobno
razlikuju po namjeni.

2.2.1. Pripuštalište

Prvi tip modificiranih boksova je pripuštalište. Funkcija je pripuštališta

obavljanje pripusta životinje i kontrola bređosti. Svakoj je životinji koja se nalazi u
pripuštalištu potrebno osigurati minimalno 1,50 m 2 prostora. Pripuštalište je

6
napravljeno da se u njemu nalazi samo jedna jedinka, odnosno svaka je od jedinki
smještena individualno u pripuštalište gdje provode najmanje 30 dana.

Slika 3 i 4: Primjeri pripuštališta (Savjetodavna služba)

2.2.2. Krmačarnik

U krmačarniku se nalazi više krmača koje zajedno čine grupu, a formiraju se

ovisno o datumu u kojem se očekuje prašenje. Krmače tamo borave između četiri do
pet dana prije prašenja, a svakoj od njih potrebno je osigurati minimalno 1,60 m 2
prostora.

Slika 5 i 6: Primjeri krmačarknika (Savjetodavna služba)

2.2.3. Prasilište

Prasilište je jedno od najvažnijih faza smještaja svinja jer se u njemu nalazi

krmača koja se treba oprasiti, to je trenutak kada su i ona i njeni potomci najranjiviji i
kada je bitno da uzgajivač bude blizu kako bi mogao intervenirati u slučaju da štogod
krene po zlu. U prasilištu krmača boravi još oko 35 dana nakon prašenja do odbića

7
mladih koji su spremni za prelazak u sljedeću fazu. Svakoj je krmači potrebno
osigurati minimalno između 4-7 m2 prostora.

Slika 7,8 i 9 (vlastita fotografija): Primjeri prasilišta (Savjetodavna služba)

2.2.4. Uzgajalište

U ovu se fazu smješta prasad po odbiću od krmača i to grupno. U uzgajalištu

borave oko 60 dana, odnosno dok ne postignu tjelesnu masu između 25 i 35 kg.
Svakoj je životinji potrebno osigurati minimalno 0,2 m2 prostora.

Slika 10 i 11: Primjeri uzgajališta (Savjetodavna služba)

2.2.5. Nerastarnik

Nerastarnik predstavlja fazu u kojoj borave nerasti, smješteni individualno –

svaki u svome boksu da bi se izbjegao fizički obračun u uspostavljanju dominacije
što može uzrokovati velike materijalne štete, što na objektu, što na ostalim svinjama
koje se mogu uznemiriti i također napraviti štetu na objektu ili još gore, na sebi. U
slučaju kada je više nerasta u istome objektu, najpoželjnije je da su dovoljno udaljeni

8
jedni od drugih kako bi se održao mir u objektu i kako bi se spriječila borba za
teritorij. Upravo je zbog toga svakome nerastu potrebno osigurati minimalno između
4 i 12 m2 prostora te je neophodno da im se omogući ispust odnosno da im se pruži
mogućnost da borave u ograđenom vanjskom prostoru u koji mogu izaći i vratiti se
unutra po potrebi.

Slika 12 i 13: Primjeri nerastarnika (Savjetodavna služba)

2.3. Higijena u objektima za uzgoj svinja

Dobri higijenski uvjeti važan su čimbenik koji utječe na rezultat proizvoda,

konkretno suhomesnatih proizvoda i sirovine za prodaju. Stoga se nameće da svaki
objekt treba imati čist, prozračan, suh prostor s dovoljno svjetla. Također, vrlo je
značajno da sve podne površine u objektu koji je namijenjen uzgoju svinja i domaćih
životinja općenito budu suhe, očišćene od naslaga balege bez obzira na kategoriju
životinja te, ako je to moguće, na svim podnim površinama koristiti što veću količinu
slame koja služi kao nastir. Slama je osobito važna za životinje koje se nalaze u
krmačarniku i prasilištu upravo radi što bolje zaštite novih generacija svinja koje
uskoro trebaju doći na ovaj svijet koje su ujedno i čimbenici zbog kojih se krajnji
produkt može nastaviti proizvoditi.

2.3.1. Primjena sistema Sve unutra – sve van” i njegove alternative

Neposredno pred ulazak životinja, faza u koju ulaze životinje mora biti temeljito
očišćena i dezinficirana. Za ovaj je sistem najpovoljnije da se određeni dio prostora,
odnosno boks, u kojoj borave životinje iz iste razvojne faze isprazni odjednom, ili na

9
dva puta, u što kraćem vremenskom periodu između pražnjenja jer se time umanjuje
brojnost patogena u tom prostoru. Kao što je već navedeno, iznimno je važno da se
prostor nakon pražnjenja temeljito dezinficira dopuštenim dezinfekcijskim sredstvima
te tako odstoji prazan nekoliko tjedana. Nakon što je prošlo neko vrijeme od
dezinfekcije, prostor se ponovno može naseliti novom grupom svinja. Najpoželjnije je
da se ne miješaju jedinke koje nisu istoga podrijetla odnosno koje ne dolaze s istoga
mjesta bilo to farma ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Na taj se način iznova
sprečava povećanje raznolikosti patogena jer sve jedinke imaju istu patologiju. Što se
tiče alternativa, ako uzgajivač nije u mogućnosti čekati nekoliko tjedana zbog
nedostatka prostora koji uzrokuje prenapučenost, dužan je nakon temeljitoga
čišćenja više puta dezinficirati prostor kako bi nadoknadio drastično smanjenje
vremena između iseljenja jedne i useljenja druge grupe svinja.

2.3.1.1. Načini očuvanja higijene u svinjogojskim objektima - deratizacija

Osim dezinfekcije, ako problem širenja patogenih organizam predstavljaju,

recimo glodavci poput miševa i štakora, onda je potrebno upotrijebiti sredstva koja
su po te organizme štetna i čija je uloga njihovo suzbijanje. Takav način suzbijanja
naziva se deratizacija. Glodavci predstavljaju veliku opasnost za svinje upravo zbog
toga što prenose čak dvadesetak vrsta parazitarnih bolesti od kojih su najpoznatije
trihineloza i leptospiroza. Osim što štetno djeluju na svinje, ako se ne uoče na
vrijeme itekako predstavljaju veliku opasnost za zdravlje čovjeka.

2.3.1.2. Načini očuvanja higijene u svinjogojskim objektima - dezinsekcija

Uz glodavce, jednako problematični organizmi su muhe. Poput glodavaca,

muhe su vektori koji šire patogene organizme i zarazu. Njihova je brojnost najveća
za toplog vremena, posebice u ljeti i kasnome proljeću, i nemoguće ih je izbjeći jer se
brzo razmnožavaju i jednako se brzo iz ličinke razvija odrasla jedinka. Prema
jednome istraživanju, znanstvenici su, proučavajući 116 kućnih muha s tri različita
kontinenta, utvrdili da pojedine jedinke na sebi nose stotine vrsta bakterija, čija je
brojnost najveća na krilima i nogama muhe. Suzbijanje muha može se odraditi na
više načina, a neki od značajnijih su zadimljavanje, ljepljive trake na koje se muhe

10
lijepe i premazivanje zidnih površina i štokova posebnim sredstvom koje ulazi u tijelo
muhe kroz kožu nakon čega muha ugiba. Muhe je važno suzbiti izvan i unutar
objekta u kojemu su smještene svinje.

2.4. Mikroklima u objektima za uzgoj svinja

Mikroklima objekta svinja u kojem borave životinje bitan je faktor kod
konvencionalnog uzgoja. Mikroklimu čine temperatura zraka u objektu, količina vlage
koja se nalazi u zraku, ali i u zidovima objekta, količina dostupne svjetlosti tijekom
dana, količina buke koja dopire izvana te ventilacija objekta.

2.4.1. Temperatura zraka u svinjogojskim objektima

Temperatura objekta vrlo je važan mikroklimatski čimbenik kada je riječ o uzgoju
bilo koje vrste domaćih životinja. Osim što utječe na masu i oblik životinje,
temperatura također određuje proizvodnu sposobnost životinje što najviše utječe na
prihod. O temperaturi isto tako ovise metabolizam i brzina spolnog sazrijevanja
životinje, a njen je utjecaj vidljiv na koži i dlaci. Što se tiče najbitnijih faza razvoja
svinja, a to su nerastarnik, pripuštalište i krmačarnik, optimalna temperatura tih faza
iznosi između 16°C i 20°C.

2.4.2. Količina vlage u svinjogojskim objektima

Uz temperaturu, jednako bitan mikroklimatski čimbenik je vlaga. Osim što utječe

na disanje, rad srca i isparavanje vode iz kože, povećana vlaga doprinosi razvoju
štetnih mikroorganizama što u svakom slučaju dovodi do pada proizvodnje. Za svinje
optimalna vlaga u istim fazama kao kod temperature iznosi 65%.

2.4.3. Količina svjetlosti u svinjogojskim objektima

Treći iznimno bitan mikroklimatski čimbenik čini količina svjetlosti koja je
svinjama dostupna tijekom dana. Učinak svjetlosti, poput temperature, najviše se
očituje na koži i dlaci te ubrzava metabolizam životinje. Svjetlost pospješuje bio-
sintezu vitamina D koji je nužan za apsorpciju elemenata poput fosfora i kalcija pa
samim time utječe i na izgradnju kostura što je osobito važno kod svinja mlade i vrlo

11
mlade razvojne faze. Također, stimulira rad spolnih žlijezda i potiče izmjenu tvari u
organizmu. Ipak, uočeno je kako se svinje bolje tove kada su u zamračenom
prostoru. Zbog toga je bitno pažljivo rasporediti određene faze svinja tako da se
svjetlost ne utječe loše na tov svinja, a da faze poput nazimica imaju dostatnu
količinu svjetlosti kako bi što bolje razvile svoj skelet. Optimalno vrijeme izlaganja
svjetlosti tijekom dana iznosi između 10 sati i 16 sati.

2.5. Nabava rasplodnih životinja

Nabava svinja jedan je od primarnih koraka u početcima uzgoja svinja, ali

također je značajna i u kasnijim fazama. Nabavljanje jedinki predstavlja trošak
uzgajivača ili vlasnika gospodarstva koji ulazi u takvu transakciju, što se i
podrazumijeva, ali je neophodna za povećanje brojnosti i ekonomske moći. Posebno
je bitno naglasiti da je nabava novih rasplodnih grla jedan od efektivnijih načina
povećanja genske raznolikosti unutar samoga gospodarstva, pogotovo kada kupljene
jedinke imaju potencijal prenositi poželjne osobine i svojstva kako radi očuvanja
čistokrvne pasmine, tako i za dobivanje linijskih križanaca.

U ovom se slučaju nameću neka pravila i zabrane kojima se nastoji umanjiti

fizičku i ekonomsku štetu koju su nekada davno uzgajivači izazivali svojim
neznanjem ili nemarnošću. Kod nabave rasplodnih životinja najstrože se zabranjuje
nabava bez veterinarskog nadzora što se odnosi na valjanu zdravstvenu
dokumentaciju svake životinje, a posebice kod nerasta čiji su uzgoj i držanje
podvrgnuti najstrožem nadzoru. Prije same kupnje životinje, bitno je informirati se,
kako je već navedeno, o njenom zdravstvenom stanju kako bi uzgajivač koji ih
planira kupiti mogao biti siguran da životinje nisu zaražene i da nemaju uzgojne
bolesti. Zbog toga je vrlo važno, kako bi se još više zaštitile, ako je to moguće, da
životinje koje su nabavljene budu u takozvanoj karanteni odnosno da budu izolirane
od ostalih jedinki najmanje dva tjedna kako bi se spriječilo ili barem što više umanjilo
širenje bilo kakve zaraze.

2.6. Hranidba životinja

Hrana je temelj života svakoga organizma i neophodna je za život. Pravilna

ishrana nužna je radi postizanja što boljih rezultata kvalitete svinjskih proizvoda.

12
Naravno, ishrana svinja nije uvijek ista, ona se mijenja kroz različite razvojne faze
života i treba ju prilagoditi kategoriji životinje, a ima mnogo alternativa koje su više-
manje prilagođene količini potrošačkih sredstava kojima uzgajivač raspolaže. Kod
hranidbe se također nameće nekoliko pravila koja su donesena na temelju
dugogodišnjeg promatranja i eksperimentiranja mnogih generacija uzgajivača. Jedno
od bitnijih pravila kod ishrane svinja je da koncentrirani dio obroka ili smjesa mora biti
izrađena od zdravih žitarica koje su uskladištene na suhome mjestu, a moraju i
udovoljavati svim propisanim standardima, posebice onima koji se odnose na udio
proteina, metaboličke energije, mikroelemenata i makroelemenata te vitamina. Isto
tako, jako je značajno postepeno navikavati vrlo mlade faze na novi način ishrane što
znači da prijelaz s jedne vrste hrane na drugu mora biti postepen, za što je potrebno
nekoliko dana, jer će u suprotnom mladi u najgorem slučaju uginuti zbog toga što
nemaju dovoljno razvijen metabolizam i određene enzime koji su građeni od
određenih tvari što ih svinja usvaja esencijalno. Posebno treba paziti na soju upravo
iz navedenih razloga. U pravilu, smjesa koja se koristi u hranidbi krmača i prasadi
trebala bi ići na izvršenje kontrole u nekom od referentnih laboratorija kako bi se
uvidjelo sadrži li mikotoksine i plijesni koji se javljaju u većini krmiva kao što su
žitarice, sijeno i silaža. Mikotoksini su tvari koje negativno utječu na imunitet i
metabolizam životinja, a najviše ugrožavaju tek oprašene mladunce koji još uvijek
piju mlijeko preko kojeg se mikotoksini prenose. Posljedice njihova ulaska u
organizam mogu biti vrlo raznovrsne, a u većim količinama čine dosta štete. Samo
neki primjeri takvih posljedica su: smanjeno uzimanje hrane, oštećenja na koži,
enteritis ili upala tankoga crijeva, vlažan gnoj, izostanak tjeranja, pobačaji, smrtnost
ploda, agalakcija odnosno odsustvo mlijeka kod oprašenih krmača, neplodnost
nazimica i nerasta...

Slika 14: Primjer mješaone za izradu krmne smjese (Savjetodavna služba)

13
 2.7. Postupak s prasadi

Tek rođene jedinke najslabija su i bolestima najpodložnija faza u razvojnom

ciklusu svinja. Stoga, uzgajivač uvijek mora oprezno postupati s takvim jedinkama
pogotovo u prvim danima života.

U prva dva dana života, prasad bi trebala primiti dozu preparata željeza kako bi
se spriječila pojava anemije. Obično se koristi željezo u obliku lijeka kao što je npr.
Sideranem. U kombinaciji sa željezom obično se daje doza vitaminskoga kompleksa
AD3E kako bi se unijele potrebne esencijalne komponente odmah na početku što
zapravo potiče rast i razvoj. Do nedavno, smatralo se kako se pri prašenju trebaju
izvaditi zubi prasadi zbog nagrizanja, no ispostavilo se da njihovo vađenje uzrokuje
krvarenje mesa u usnoj šupljini što može dovesti do olakšane infekcije i izaziva bol
životinjama, a ta praksa nije opstala jer je uistinu opasna po život životinje i uzrokuje
gubitke. Za razliku od zubi, pupčana se vrpca može podrezati da se ne vuče po
podu, no to je na uzgajivaču da odluči. U svakom slučaju imperativ je da se pupčana
vrpca dobro namoči otopinom joda kao što je antiseptik Povidon-jod ili Betadine.

Desetog dana starosti potrebno je početi prvu prihranu s pred starterom kao što
je na primjer Boni M Forte od Sana. U dobi od 14 dana starosti, prasad treba
kastrirati u prasilištu. U dobi između 28 i 30 dana starosti potrebno je provesti
odbijanje prasadi od krmače pri čemu je važno da se izvrši označavanje prasadi
(markiranje – rovašenje).

14
 2.8. Postupak s nerastima

Nerast na farmi ima vrlo važnu ulogu, stoga njegov učinak izrazito ovisi o
uvjetima držanja odnosno prostoru u kojem obitava te ishrani.

Prostor u kojem boravi nerast treba biti dovoljno prostran (4-12 m 2), sa suhom
prostirkom i dovoljno osvijetljen. Ispust nerastu daje dodatan komfor i pozitivno
utječe na zdravlje životinje.

Ishrana životinje je važan faktor u postupanju sa nerastom i utječe na duljinu

držanja nerasta u rasplodu, stoga ona ne smije biti ne kvalitetna, preobilna i
neredovita, jer izbalansirani obrok direktno utječe na volju za skokom i kvalitetu
sjemena.

Mlade neraste koristimo rjeđe za pripust dok starije koristimo češće, optimalno je
da nerast ima 2-3 skoka tjedno, dok vrijeme nekorištenja nerasta ne bi smjelo trajati
duže od 4 tjedna.

Prilikom prirodnog pripuštanja krmača potrebno je paziti na higijenu krmača i

nerasta u pogledu prenošenja bolesti i nametnika (parazita). Odraslim životinja
redovito se kontrolira krv na zarazne bolesti brucelozu i leptospirozu, te testiranje na
uzročnike TBC-a.

2.9. Odabir životinja za rasplod

Odabirom najkvalitetniji jedinki poboljšavamo genetsku uzgojnu osnovicu

populacije, čime unapređujemo svinjogojsku proizvodnju, doprinosimo razvoju i
povećanju proizvodnje što pozitivno utječe na dohodovnost. Odabir životinja za
rasplod provode uzgajivači uz pomoć stručnih osoba i stručnih službi.
Rasplodne životinje drže se pojedinačno ili u manjim skupinama gdje se na njima
provodi testiranje, utvrđuju vrijednosti pojedinih svojstava uzgojnih grla, provodi se
izračun uzgojnih vrijednosti, upisivanje i praćenje proizvodnih podataka, elektronsko
unošenje, obrada i slanje podataka.
Metode testiranja koje se provode na životinjama za rasplod su: performans test,
feld test ( testovi na vlastiti rast i razvoj), progeni test ( test na potomstvo),

15
kombinirani test, test na stresnu osjetljivost (malignu hipertermiju),test na tovna i
klaonička svojstva

Slika 15: Shema križanja za RH (Savjetodavna služba)

Slika 16: Shema četvero-linijskog križanja (Savjetodavna služba)

2.10. Praćenje proizvodnih pokazatelja

Praćenje proizvodnih pokazatelja prikazuje stvarno stanje svinjogojske

proizvodnje, evidentira sve pozitivne i negativne učinke proizvodnje, te je
neizbježan čimbenik kod izrade planova i donošenja odluka vezanih za

16
kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu proizvodnju. Količina praćenja podataka i
parametara, njihova obrada i analiza daju na cjelovitu sliku ostvarene proizvodnje,
prihoda i rashoda, te gubitaka. Pravilnom i istinitom obradom podataka postižemo
poboljšanje rezultata u narednim proizvodnim ciklusima čime postižemo bolje
prihode, mogućnost modernizacije objekata i proizvodnje, uvodimo nove
tehnologije, postajemo konkurentniji na tržištu i posebno je važno što stječemo
nova znanja i iskustva.

Slika 17: Primjer kartice krmače (Savjetodavna služba)

3. Ekološko svinjogojstvo

3.1. Način držanja svinja

17
 Ekološki način držanja svinja sve je popularniji način držanja jer pruža prirodniji
ambijent, čime svinje borave na svježem zraku, suncu te imaju veći prostor za
kretanje što smanjuje stres a povećava zadovoljstvo same životinje. Ekološki način
držanja ima svoje prednosti i nedostatke, ali i svoja pravila držanja životinja.

Kod ekološkog načina držanja, životinja boravi u ograđenom prostoru (oboru)

otvorenog ili poluotvorenog tipa držanja ima na raspolaganju nastambe za zaštitu od
nepovoljnih vremenskih utjecaja, način i uvjeti držanja propisani su Pravilnikom o
ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda ( NN 13/2002). Svinje u oboru borave
konstantno u različitim dobnim skupinama. Nastambe su obično skupne koje služe
za zaštitu od sunca, kiše i hladnoće mogu biti polu otvorene i zatvorene s prostorom
za prašenje, prasilišta mogu biti postavljena i kao zasebni pojedinačni montažni
objekti. Prašenja se mogu odvijati i bez odvajanja od krda ali tada postoji veća
mogućnost gubitka prasadi ( hladnoća, kanibalizam). Svinje možemo uzgajati u
zatvorenom tipu ( čvrsti objekti na dubokoj slamnatoj prostirci), s kombinacijom
ispusta na otvoreno koje je ograđeno čvrstom ogradom.

3.2. Pasmine svinja za ekološku proizvodnju

Pasmine svinja koje se najviše koriste u ekološkoj su proizvodnji: Crna slavonska,

Turopoljska svinja, Mangulica, Durok i Veliki jokšir.

3.2.1. Crna slavonska svinja

Crna Slavonska svinja ili kako se još popularno naziva “fajferica” nastala je u
prijelazu s 19. na početak 20.-og st. u istočnoj Slavoniji križanjem lasaste Mangulice
s nerastima pasmine Berkšir te njihovih potomaka s pasminom Poland Chine. To je
prijelazna pasmina svinja masno-mesnog tipa, povoljnih karakteristika za izradu
suhomesnatih proizvoda poput kulena i kulenovih seka

Slika 18: Crna slavonska svinja(Savjetodavna služba)

18
 .

3.2.2. Turopoljska svinja

Turopoljska svinja izvorna je hrvatska pasmina koja je prvi put spomenuta u

pisanom obliku 1352. godine.

3.2.3. Mangulica

Mangulica svinja nastala u 19. st. poznata još po nazivu “mongolica “ ili
“mangalica”, a danas postoje kao sojevi bijele, crvene i lasaste mangulice. Nastala je
križanjem mađarske Bakony pasmine i rumunjskom Salonta pasmine s europskom
divljom svinjom i srpskom šumadijskom pasminom. Poznata je po gustoj i kovrčavoj
dlaci koja podsjeća na ovčje runo. To je masni tip svinje.

3.2.4. Durok

Durok svinja nastala u 19. st. križanjem crvene pasmine Jersey i domaće američke
svinje. Pripada mesnom tipu svinja kao i mnogi današnji hibridi, a izražene
eksteriorne karakteristike prema kojima se raspoznaje su gusta dlaka od crvenkastih
do zlatno-smeđih nijansi, snažna tjelesna konstitucija, obješene uši… Danas se
najviše koristi za stvaranje hibrida koji se koriste za proizvodnju suhomesnatih
proizvoda zbog izražene intra-muskularne masti.

Slika 19(poplava u Gunji – JVP Karlovac) i 20: Nerasti durok (Savjetodavna služba)

19
3.2.5. Veliki jorkšir

Veliki jorkšir engleska je pasmina nastala križanjem engleske domaće svinje sa

sredozemnim i azijskim pasminama sredinom 19. st., a karakteriziran je jačom
razvijenošću stražnjeg dijela trupa. To je pasmina izrazito dobrih tovnih sposobnosti
što pogoduje mesnatosti i muskulaturi te relativno velikog potomstva zbog čega se
koristi u stvaranju hibrida.

Slika 21 i 22: Veliki jorkšir (Savjetodavna služba)

3.3 Hranidba svinja u ekološkoj proizvodnji

Poljoprivredne površine koje se koriste za ishranu životinja u ekološkoj proizvodnji

životinja mora udovoljavati propisanim uvjetima Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji u
uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN 91/01). Hrana za životinje potječe s
vlastitoga gospodarstva ili drugog certificiranog ekološkog proizvođača biljnih
proizvoda i prerađevina.

Svinje pripadaju monogastričnoj skupini životinja, što znači da njihov jednostavni

želudac ne može probaviti i iskoristiti hranu bogatu sirovim vlaknima, zbog toga se

20
ishrana svinja temelji na žitaricama i koncentriranoj smjesi od žitarica, sačme ili
pogača, u ekološkoj proizvodnji dopušteno je svinje hraniti bjelančevinama
životinjskog porijekla poput mliječnih proizvoda. Žir hrasta i bukve koristi se u ishrani
svinja u ekološkoj proizvodnji zbog specifičnog slatkastog okusa slanine. Svinje
ispašom konzumiraj zelenu biljnu masu, ljekovito i aromatično bilje, leguminoze i
korijenje.

Slika 23: Hranidba svinja na otvorenom (AgroPortal.hr)

21
4. Zaključak

Zaključno sa dosad navedenim načinima uzgoja svinja proizvodnje

svinjskih proizvoda, očituje se da je konvencionalni način proizvodnje pogodan
za proizvodnju svinja čije se meso kao svježe koristi u pripremi jela (meso za
na panj – kotleti, mljeveno meso, odresci itd.), za konvencionalni uzgoj
pogodnije su pasmine mesnoga tipa kao i njihovi hibridi jer su njihove
proizvodne karakteristike na vrhuncu u dobi od 6 do 8 mjeseci starosti što je
vremenski kraće u odnosu na pasmine drugih proizvodnih tipova. U
ekološkom uzgoju bolje se iskorištavaju pasmine mesno-masnih, masno-
mesnih i masnih tipova svinja od kojih se proizvode polutrajni i trajni proizvodi
jer njihove proizvodne karakteristike zahtijevaju starost od godinu do dvije za
razvoj i dozrijevanje (npr. mast za proizvodnju čvaraka, meso za proizvodnju
kulena, kobasica, pršuta i šunki).

22
 5. Popis literature
Crnčec, T. (2016) Držanje svinja na otvorenom na obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima. Završni rad. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

Jelen, T. (2007) Ekološki prihvatljiva svinjogojska proizvodnja. PowerPoint

prezentacija – specijalistički seminar za Uzgojitelja svinja. Križevci: Visoko
gospodarsko učilište u Križevcima.

Karloyi, D. (2022.) Pasmine i opća pasminska svojstva. PowerPoint prezentacija –

Uvod u animalne znanosti. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet.

Orešković, A. (2022) Ekološka proizvodnja svinjskog mesa. Diplomski rad. Osijek:

Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku.

Poljak, F. (2007) Provedba uzgojnog programa kao osnova za poboljšanje

svinjogojske proizvodnje. PowerPoint prezentacija – specijalistički seminar za
Uzgojitelja svinja. Križevci: Visoko gospodarsko učilište u Križevcima.

Rotschild, Max F., Ruvinsky, A. (2011) The genetics of pigs, 2nd edition. 2.
izmijenjeno i dopunjeno izdanje. SAD: Iowa State University, Australia: University of
New England.

Sinković, K. (2007) Svinjogojska proizvodnja. PowerPoint prezentacija –

specijalistički seminar za Uzgojitelja svinja . Križevci: Visoko gospodarsko učilište u
Križevcima .

Toldrá, F., Springer, E. (2008) Meat biotechnology. Valencia: Instituto de

Agroquímica y Tecnología de Alimenttos(CSIC).

Vincek, D. (2008) Selekcija u svinjogojstvu Hrvatske. Stočarstvo: Časopis za

unapređenje stočarstva, Vol. 62 No. 5. https://hrcak.srce.hr/33019 (4. siječnja 2023.,
9. veljače 2023.)

https://www.agroklub.com/baza-stocarstva/svinjogojstvo/durok-4/ (4. siječnja 2023.,

16. siječnja 2023.)

https://www.agroklub.com/baza-stocarstva/svinjogojstvo/veliki-jorksir-1/ ( 26. siječnja

2023., 9. veljače 2023.)

23
https://www.plivazdravlje.hr/vijesti/clanak/30560/Muhe-kao-prijenosnici-bolesti.html
(27. siječnja 2023., 9. veljače 2023.)

6. Popis slika
Slika 1……………………………………………………………………………………5

Slika 2……………………………………………………………………………………5

Slika 3……………………………………………………………………………………6

Slika 4……………………………………………………………………………………6

Slika 5……………………………………………………………………………………7

Slika 6……………………………………………………………………………………7

Slika 7……………………………………………………………………………………7

Slika 8……………………………………………………………………………………7

Slika 9……………………………………………………………………………………7

Slika 10…………………………………………………………………………………..8

Slika 11…………………………………………………………………………………..8

Slika 12…………………………………………………………………………………..8

Slika 13…………………………………………………………………………………..8

Slika 14…………………………………………………………………………………..13

Slika 15…………………………………………………………………………………..15

Slika 16…………………………………………………………………………………..15

Slika 17.………………………………………………………………………………….16

Slika 18 ………………………………………………………………………………….18

Slika 19…………………………………………………………………………………..19

Slika 20…………………………………………………………………………………..19

Slika 21…………………………………………………………………………………..19

24
Slika 22…………………………………………………………………………………..19

Slika 23…………………………………………………………………………………..20

25