Professional Documents
Culture Documents
Antigona
Antigona
Autor Sofoklo
Država Grčka
Jezik grčki jezik
Žanr tragedija
Broj stranica 60
Antigona (Ἀντιγόνη) Sofoklova je tragedija iz 5. stoljeća pr. Kr.. Podijeljena je u sedam činova, a radnja je
smještena u antičkom gradu Tebi, u nemirno vrijeme vladavine kralja Kreonta, vrijeme sukoba. (Tukidid opisuje:
otac je radio o glavi sinu, sin ocu, brat bratu.)
Glavna tema u Antigoni nošenje je pojedinca s boli i patnjom, uzrokovanom kada se netko (Kreont) uporno protivi
božjim propisima ili željama i odbija pustiti sudbinu okolnostima, što dovodi do bolnog (Kreontovog) otkrivanja
istine i na kraju do osvete njegovom ponašanju. Iz toga izvlačimo pouku da se ne treba protiviti sudbini i raditi protiv
morala.
Sadržaj
Lica:
• Antigona - Edipova kći, Izmenina sestra
• Izmena - Edipova kći, Antigonina sestra
• Kreont - njihov ujak, tebanski kralj
• Tiresija - prorok
• Hemon - Kreontov sin, Antigonin zaručnik
• Euridika - Kreontova žena
• Stražar
• Glasnici
• Zbor
Antigona je kćer Edipa i njegove majke te djevojka Kreontova sina Hemona. Ona predstavlja tragičnog junaka, koji
se bori za pravdu i moralne zakone. Njezina dva brata Polinik i Eteoklo sukobili su se u ratu i poginuli. Ona je
Antigona 2
pokopala Polinika, iako je kralj Kreont naredio da ne smije biti pokopan (zbog njegova povoda vojske na Tebu). Ona
nije marila ni za Polinikov čin, a niti za kraljev proglas, te je postupila po božjem (etičnom) zakonu. Njezina zla
sudbina samo je nastavak loših događaja u njenoj obitelji, koji počinju s ocem Edipom. Ona je posrednik sukoba
božjeg i ljudskog. Unatoč smrtnoj presudi, ne kaje se zbog svoga čina, a svojim idealima ostaje vjerna do kraja.
Kreont je tebanski kralj, tiranin, koji je dao proglas zabrane pokopa Polinika te osuđuje Antigonu i Izmenu na smrt.
Ne popušta u svojoj odluci iako ga mnogi odgovaraju i predviđaju zlo. Kada na kraju uviđa svoju grubu pogrešku,
pokušava se iskupiti, no stvari su već krenule u krivom smjeru te mu žena i sin počine samoubojstvo. On je također
dosljedan svojim idealima, tvrdoglav, ali dobar kralj koji je svojom hrabrošću i upornošću došao na čelo Tebe.
Izmena, Antigonina sestra, kćer Edipa i Jokaste, nije željela pokopati Polinika te odgovara Antigonu od toga. Kada
dolazi kod kralja, iz straha od smrti plače, no želi podijeliti krivnju s Antigonom iako nije kriva. Kreont je unatoč
svemu stavlja u tamnicu da dijeli (sudbinu) presudu s Antigonom. Ona se ne bori ni za božanske zakone, etiku, niti
za državne zakone. Nema hrabrosti, te si ne želi praviti nikakve probleme zbog umrlog brata i njegovih prava.
Hemon je Kreontov sin i Antigonin zaručnik. Jako ga pogađa očevo nerazumijevanje te počinjava samoubojstvo u
mržnji prema ocu i tuzi prema Antigoni. Euridika, žena Kreontova, majka Hemona, počinjava samoubojstvo nakon
spoznaje o Hemonovoj smrti.
Tiresija je mudar prorok, koji je mnogo puta pomogao Kreontu, pokušava ga odgovoriti od presude te mu proriče
smrt. Kreont se zbog njegovog proroštva dvoumi, no ne posustaje u naumu.
Zbor čine tebanski starješine, čija starost (kojom ih Sofoklo često opisuje) predstavlja mudrost i iskustvo. On
(neutralno, sa strane) komentira događaje, daje savjete likovima, razgovara s njima te opisuje prošle događaje.
Sažetak radnje
Prvi čin
Razgovor Antigone i Izmene predočava nam njihova stajališta i Antigoninu namjeru (da pokopa Polinika unatoč
kraljevoj zabrani). U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o Poliniku i njegovu pohodu na Tebu.
Drugi čin
Kreont daje proglas (da Polinik ne smije biti pokopan) i obrazlaže povode njegova davanja.
A brata njegova Polinika,
Što ko bjegunac vratio se u svoj zavičaj
I roda našeg bogove do temelja
Popalit vatrom htjede, krvi naše se nasititi,
Nas kao roblje odvesti-
Za njega evo ja proglasih sad,
Da grob mu nitko ne spravi ni ožali...
Dolazak stražara i glasnika s objavom da je netko pokopao Polinika te njihov dijalog s Kreontom. Stajaća pjesma
opisuje čovjekovu moć i nadmoć nad životinjama.
Treći čin
Dolazi stražar dovodeći Antigonu i obavještava o njenom činu. Antigona obrazlaže motive i povod svoga postupka,
a Kreont joj objašnjava svoje stajalište i uvjerava je da je u krivu. Dolazi Izmena te razgovara s Antigonom. U
stasimu zbor opisuje zlo i zlu sudbinu Antigoninu.
Četvrti čin
Dolazi Hemon kod oca Kreonta te ga pokušava uvjeriti da je u krivu. U stajaćoj pjesmi zbor pjeva o ljubavi.
Peti čin
Antigona pjeva tužaljku o svom životu te razmišlja o svojoj sudbini i idealima. U stasimu zbor opisuje druge
nesretnike u grčkim mitovima.
Antigona 3
Šesti čin
Dolazak proroka Tiresije u Kreontov dvor te mu proriče nesreću, no Kreont ne popušta. U razgovoru Kreonta i Zbora
Kreont uviđa da je u krivu te odlazi osloboditi Antigonu. Stasim opisuje Tebu i okolicu te zbor moli Zeusa za pomoć
u nevolji.
Sedmi čin
Glasnik nam objavljuje Hemonovu smrt te potom smrt Euridike. Još se prikazuje Kreontovo žaljenje te ljutnja na
nesklonost bogova.
Zanimljivosti
• Francuski dramatičar Jean Anouilh 1944. godine piše suvremenu verziju Antigone koja je smještena u današnje
doba. Njegovi likovi imaju psihu modernih ljudi no bit samog sukoba ostaje ista kao i u Sofokla. Dramu je na
hrvatski jezik preveo Radovan Ivšić. Osim Anouilhove Antigone, i njemački dramatičar Bertolt Brecht je 1947.
napisao modernu verziju ove drame.
Citati
• Za nemogućim ne valja posizati. (Izmena)
• Ne voli nitko loših vijesti glasnika. (Stražar)
• Kod zimske bujice drveće - vidjet ćeš / Što njoj popušta, grane sebi očuva. / A opre l' joj se, s korijenom ga iščupa.
(Hemon)
• Čovjek najviše onakav vrijedi, što je svakog znanja pun. (Hemon)
• Tvrdoglavost je isto što i bezumlje. (Tiresija)
• Nerazbor za čovjeka je nesreća baš najveća. (Glasnik)
Vanjske poveznice
• „Antigona” [1] (engl.)
• „Antigona” u prozi [2] (engl.)
• „Antigona” [3] (grč.)
Izvori
[1] http:/ / www. bartleby. com/ 8/ 6/
[2] http:/ / classics. mit. edu/ Sophocles/ antigone. html
[3] http:/ / el. wikisource. org/ wiki/ %E1%BC%88%CE%BD%CF%84%CE%B9%CE%B3%CF%8C%CE%BD%CE%B7
Izvori rabljeni u članku i suradnici 4
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/