Polica osiguranja je pisana isprava koja se izdaje prilikom sklapanja ugovora o

osiguranju kao dokaz da je ugovor o osiguranju sklopljen. Polica

osiguranja mora imati navedene sljedeće podatke:ugovorne strane, osigurana stvar,
rizici, trajanje osiguranja, svota osiguranja, premija ili doprinos, datum izdavanja i
potpis ugovornih stranaka. Prema tome polica može biti: polica na ime, polica po
naredbi, polica na donositelja. Vinkulacija je prijenos prava iz osiguranja prije
nastanka štete, a javlja se kod kreditnog poslovanja.
Vinkulacija označava ograničavanje, a neki puta i sprječavanje korištenja određenih
prava iz vrijednosnih papira, odnosno može označavati i naznaku novoga primatelja
isplate.

U transportnom osiguranju poznate su ove police : generalna polica - isprava o

ugovoru o osiguranju prijevoza svih osiguranikovih pošiljaka u ugovorenom
vremenskom razdoblju; izdaje kad se transporti redovno ili često osiguravaju
okvirnim ugovorom o osiguranju pod usporedivim uvjetima, a naziva se još i tekućim
osiguranjem ili tekućom policom, pojedinačna polica - isprava o ugovoru o osiguranju
prijevoza jedne osiguranikove pošiljke ili jednokratni ugovor o osiguranju za jedan
transport, engleska pomorska polica (LLoydova S.G. polica) – koristi se
za osiguranje međunarodnog pomorskog karga. Lloydova
S.G. polica (tipski formular) police datira s početka XVII. stoljeća, a danas se rjeđe
koristi i to gotovo bez ikakvih izmjena. Karakteristika teksta Lloydoe police ogleda se
u tome što služi kako za osiguranje brodova, tako i za osiguranje robe i što
sadrži odredbe o pokriću pomorskih rizika. Osiguranik je najčešće ona osoba koja ima
opravdani materijalni interes u slučaju nastupanja osiguranog slučaja.
Najčešće se osigurava: vlasništvo (brod, zrakoplov, roba), odgovornost i druge
obveze u svezi broda, robe, zrakoplova, vozarine, očekivana dobit, carina, prijevoz i
druge pristojbe.